MLADEN VEÆA - galerija mona lisa · Me utim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog...

Galerija Mona LisaZagreb

izloæba osma, veljaËa 2005.

Galerija Mona LisaZagreb, TkalËiÊeva 77

tel. 01 46 68 649www.galerija-mona-lisa.com

Do sada u Galeriji Mona Lisa

1. More u djelima hrvatskih umjetnika, ljeto 2003.

2. Vilim SveËnjak - æivot i djelo, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.

3. Katarina Henc - izabrana djela, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.

4. Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, zima 2004.

5. Ljubo ©krnjug - slike iz Pariza, predgovor - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, proljeÊe 2004.

6. More, mornari i galebovi, ljeto 2004.

7. Zlatko Prica - æivot i djelo, autori izloæbe - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, rujan 2004.

8. Mladen Veæa - æivot i djelo, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, veljaËa 2005.

U pripremi

- Ljudevit ©estiÊ, autor izloæbe - Nikola Albaneæe

- Ljubo ©krnjug, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ

- Zlatko Prica - æivot i djelo, II dio

- Vasilije Josip Jordan

- Hrvatsko slikarstvo od RaËiÊa do DulËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ

Ga

le

rija

M

on

a L

is

a •

M

la

de

n V

eæ

a

9 7 8 9 5 3 9 9 4 1 9 6 1

I S B N 9 5 3 - 9 9 4 1 9 - 6 - 2

M L A D E N V E Æ A“Roen sam u Bris tu 1916. i na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” 1938. bio sam najmlai s l ikar, a

sada pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeri j i Mona Lisa i naæalost i l i na sreÊu mogu

reÊi da sam najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvali l i .

Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam sati . Deset l jeÊima

sam u atel i jer dolazio vr lo rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest sat i dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa

velikim zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj mladosti . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i disanje. Æivim jer

diπem i s l ikam jer æivim. Is t i poriv.

Neki tvrde da me pregazilo vri jeme, a ja samo znam da æivim danas, da mi je toliko godina i da sam doæivio

poËetak treÊeg milenija, a kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim, bi t i Êu u toj povi jes t i .

Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam planete Zemlje, posl i je smrti Êu bi t i s tanovnik Svemira. A to je u

mojim s l ikama.”

Mladen Veæa, s jeÊanja.

8

Mladen Veæa

æivot i djelo

NAKLADNIK

Galeri ja Mona Lisa , Zagreb

UREDNIK EDICIJE

Martin Henc

TEKST, IZBOR DJELA I LIKOVNI POSTAV IZLOÆBE

Stanko ©poljariÊ

ÆIVOTOPIS

Marija Gelo

LEKTURA I KOREKTURA

Urica Lisjak

TISAK

Kratis, Zagreb

NAKLADA

500 primjeraka

Zagreb, 2005.

www.galeri ja-mona-lisa.com

ISBN 953-99419-6-2

CIP - Katalogizacija u publikacij iNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 75 Veæa, M.

VEÆA, MladenMladen Veæa : æivot i djelo / <tekst, izbor djela Stanko ©poljariÊ ; æivotopis Marija Gelo>. - Zagreb : Galeri ja Mona Lisa, 2005.

ISBN 953-99419-6-2

I. Veæa, Mladen -- Æivot i djelo

440113188

Stanko ©poljariÊ

Mladen Veæa

æivot i djelo

6. veljaËe - 6. oæujka 2005.

Galerija Mona Lisa, Zagreb

6

g a l e r i j aMONA LISA

U m j e t n o s t j e z a n a t p l u s j o π n e π t o . T o j o π n e π t o j e u m j e t n o s t . T o j o π n e π t o

n e d a s e n a u Ë i t i .

M l a d e n V e æ a

foto

MH

EN

C

8


Brist, skica

M L A D E N V E Æ A

S e d a m d e s e t l j e Ê a k o n t i n u i r a n o g s l i k a n j a s a m o

p o s e b i f a s c i n a n t n a j e Ë i n j e n i c a . A k a d a j e t o

v r i j e m e i s p u n j e n o d j e l i m a o s e b u j n o g r u k o p i s a ,

r a n o i z g r a e n e p o e t i k e , o b o g a Ê i v a n e

r a z u m l j i v i m s t i l s k i m m j e n a m a , i s t i n s k i m

k r e a t i v n i m l u k o m b e z p r a z n i h d i o n i c a , i

s t v a r a l a Ë k o m s v j e æ i n o m u v i s o k o j æ i v o t n o j d o b i ,

t a d a s e n a l a z i m o p r e d o s o b o m p o s e b n e s n a g e .

I o p u s o m n e o s p o r n i h v r i j e d n o s t i . M l a d e n V e æ a

u m j e t n i k j e t r a j a n j a i s t v a r a n j a , p o π t i v a n j a i

p r e o b r a z b e k l a s i Ë n e e s t e t i k e s l i k e u v r e m e n u

n j e z i n e a k t u a l n o s t i i d o m i n a c i j e , s v j e r n o π Ê u

t a k o v o m s t a v u i d a n a s k a d a l i k o v n i t r e n d o v i

d r u g a Ë i j i h s u k a r a k t e r i s t i k a . V e æ a p r o d u b l j u j e

m o g u Ê n o s t i s v o j e e s t e t i k e p o t v r u j u Ê i d a

a u t e n t i Ë n o s t d j e l a n e o v i s i o s u v r e m e n o s t i p o d

s v a k u c i j e n u v e Ê o o s o b n o s t i , u z b u d l j i v o s t i

t r a g a n j a u s v i j e t u s l i k e , s n i t i m a p o v e z a n i m a

s v l a s t i t i m i s h o d i π t i m a . D i j a l o g s a z b i v a n j i m a

n a l i k o v n o j s c e n i i n e m o r a b i t i u v i j e k i s t i , u

t r a g u j e s r o d n o s t i i l i s u p r o t n o s t i m a k a d a d o d i r i

i n i s u p r e v i π e n a g l a π e n i . V e æ a j e o s v o j i o p r a v o

n a o a z u l j e p o t e i z k o j e n a s v o j n a Ë i n

k o m u n i c i r a s r a z n o l i k o π Ê u u m j e t n i Ë k i h s t a v o v a

o k o s e b e . J e d n o s t a v n o r e Ë e n o o s t a o j e s v o j ,

n e n a m e t l j i v o b r a n e Ê i s v o j u i s t i n u z a k o j u

o s t v a r e n i m u m j e t n i Ë k i m d o s e z i m a i m a p u n o

p o k r i Ê e . V i d l j i v o u b r o j n i m d j e l i m a , k a k o o n i m a

n a s t a l i m u g o d i n a m a p r e d d r u g i r a t , r a d o v i m a

u d e s e t l j e Ê i m a i z a n j e g a , t a k o i r e c e n t n i m a

k o j a i d a n a s n a s t a j u u a t e l i j e r u u B a r Ë i Ê e v o j i

s t a n u u u l i c i B r e π Ë e n s k o g .

P r o s t o r i s u t o i n t e n z i v n o g s t v a r a n j a , u v i j e k s a

s l i k o m n a π t a f e l a j u , n a s u π n o m p o t r e b o m

u m j e t n i k a z a o s m i π l j a v a n j e m z n a n o g i

o t k r i v a n j e m n o v o g . S v a k a i z l o æ b a s a æ e l j o m

9

Mladen Veæaæivot i djelo

10


r e t r o s p e k t i v n o g p r e z e n t i r a n j a , b e z o b z i r a n a

π i r i n u , n a i l a z i n a p i t a n j e - π t o o d p o n u e n o g

o b i l j a i z a b r a t i . O v a i z l o æ b a u o d a b i r u o d p r e k o

s t o t i n u r a d o v a n a z n a k a j e s v i h V e æ i n i h f a z a ,

i z v e d e n i h u c r t e æ u , s e p i j i , a k v a r e l u , u l j u . O d

p r i m j e r a k r o k i j e v s k e l a k o Ê e d o p u n e

d o r a e n o s t i m o n u m e n t a l n i h k o m p o z i c i j a . S

r a s p o n o m m o t i v a , k a k o t e m a t s k i h k o n s t a n t i ,

t a k o i i z l e t a z a V e æ u k a n e u o b i Ë a j e n i m

p r i z o r i m a . M l a d e n a Ë k a o s t v a r e n j a , n a s t a l a j o π

z a s t u d i j a n a z a g r e b a Ë k o j a k a d e m i j i u k l a s i

V l a d i m i r a B e c i Ê a , t a m n i j e s u g a m e , i s v o j e v r s n o

s u p r i s j e Ê a n j e n a s l i k a r s t v o p r i p a d n i k a

Ë u v e n o g a m ü n c h e n s k o g a k r u g a . U s u m a r n o m

s v l a d a v a n j u m o t i v a s k l a d a n j u p a r t i j a m a s v j e t l a

i s j e n e . S e k s p r e s i v n i m n a b o j e m u p r i s u t n j e n i m

u p o r t r e t u , k a d r u v e d u t e , f i g u r a t i v n o j

k o m p o z i c i j i . U m r l j o l i k o s t i o b l i k a s v j e t l o s n i

a k c e n t i p o s t a j u i s a d r æ a j n a o d r e d n i c a d j e l a .

R e d u c i r a n a p a l e t a , p r i b l i æ e n a t o n s k o m

n i j a n s i r a n j u i s k r e n j e m s v j e t l a d o b i v a n o v u

d i m e n z i j u . V e æ a v r l o s i g u r n o , n e p o s r e d n o π Ê u

g e s t e b i l j e æ i f i g u r e u z a t a m n j e n o s t i i n t e r i j e r a

i k i s t o m ( d o s t a t a n m u j e b a j c i l i p o n e k a d g v a π )

π e Ê e z a g r e b a Ë k i m u l i c a m a i t r g o v i m a h v a t a j u Ê i

n e p o n o v l j i v e t r e n u t k e u k o j i m a p o v i j e s n a

z d a n j a i r a s l i n j e p a r k o v a m r l j a s u s l i k a r s k e

t a k t i l n o s t i p r o æ e t a s v j e t l o m . Z a g r e b j e V e æ a

o t k r i v a o o Ë i m a m l a d i Ê a k o j e g s u p r v a s a z n a n j a

o l j e p o t i v e z a n a u z s v j e t l o s t D a l m a c i j e . A

s v j e t l a Z a g r e b a t i j e k o m g o d i n e v r l o s u

p r o m j e n j i v a , o d p r o l j e t n e t r e p t a v o s t i d o t a m n i h

t o n o v a z i m s k i h d a n a . A p r e m a g r a d u s v o g a

π k o l o v a n j a m o æ d a j e o s j e Ê a o i s v o j e v r s n i

r e s p e k t , t e s e r e p r e z e n t a t i v n o π Ê u s l i k e n i j e

æ e l i o n a t j e c a t i s g r a d o m t r a d i c i j e i k u l t u r e .

V i π e j e r e g i s t r i r a o n o r a z r a i v a o , s k r o m n i m

s r e d s t v i m a i l a g a n i m h o d o m p j e π a k a u p r o l a z u

o p i s i v a o d o n j o g r a d s k e i g o r n j o g r a d s k e p r i z o r e .

P l a t a n e π t o o k r u æ u j u k a p e l i c u n a I l i r s k o m t r g u ,

k l u p e n a R o k o v u p e r i v o j u , J u r j e v s k u u l i c u ,

m j e s t o s t a n o v a n j a m n o g i h h r v a t s k i h v e l i k a n a .

I z d a n j a , p o p u t s t a r e c i g l a n e i l i v o j n e p e k a r e ,

k o j a o d a v n o n e p o s t o j e , k a o d i o n e k a d a π n j e g

Z a g r e b a p r i v u k l e s u V e æ u m a s a m a f a s a d a ,

k r o v o v i m a . P o s t a v l j e n a s u u π i r i n i p r o s t o r a i z a

c e s t a i s t a z a s f i g u r a m a i n j i h o v i m s j e n a m a ,

s t v a r a j u Ê i d o j a m v e l i Ë i n e . O b j e k t i v n o p o s t o j e Ê e ,

n o i s a Ë u v a n e i u o m a l e n i m s l i k a m a n a p a p i r u

o d s v e g a t r i d e s e t a k c e n t i m e t a r a . © e t a Ë i u

o d j e l i m a , π e π i r i m a , u p a r o v i m a i l i s a m i d a j u

æ i v o s t g r a d u i u t r e n u c i m a o d m a r a n j a .

V e æ a i h r a z m j e π t a u g r u p a m a , p o s t a v l j a i h u

d u b i n u u l i c e , u z t a d a r i j e t k e a u t o m o b i l e u h l a d

d r v e Ê a . K a o d v a d e s e t o g o d i π n j a k o s j e t i o j e

f a s c i n a c i j u i s a m o m z g r a d o m n e o b a r o k n o g

k a z a l i π t a , s a s l u t n j o m s v i h p r e d s t a v a i z a

r a s k o π n o g p r o Ë e l j a . T a k o s a m a z g r a d a i

t a j a n s t v e n a j e i s t v a r n a , s r a z b i j a n o m t a m o m

g r a d s k i m s v j e t i l j k a m a , u z k o j e i n e s t a j u o b r i s i

a r h i t e k t u r e . A p r o l a z n i k u n o Ê i k r a j o b a s j a n o g

k a z a l i π t a k o n t r a s t j e s v e Ë a n o s t i n e k e o p e r e i l i

b a l e t a . I l i l j u b i t e l j g l a z b e k o j i s e s j e Ê a i

o r k e s t r a i p j e v a Ë a .

V e æ i n Z a g r e b j e i p u r g e r s k i t o p a o , d a m s k i

o t m j e n , g r a d u k o j e m l j u d i n i s u d e k o r a c i j a , t e k

i s p u n j e n j e p l o h a , v e Ê n e o p h o d n i d i o p r i Ë e . K a o

m l a d i s l i k a r j e z g r o v i t o s e i z r a æ a v a o , l i k o v n o

Ë i s t o , d a j u Ê i d a r Z a g r e b u z a n j e g o v u

d o b r o d o π l i c u .

I r a n i a u t o p o r t r e t i o d r a æ a v a j u m a j s t o r s t v o u

s l u t n j i o p i s n o s t i u s i n t e z i p o r t r e t n o g i

p s i h o l o π k o g . E m o t i v n o g p r e d a n j a k r o z s l o b o d u

g e s t e . S l i k a n j e p o r t r e t a m l a d o g V e æ u p r i v l a Ë i l o

j e i k a o z a d a t a k a k a d e m i j i n o g p r o g r a m a . S

o g r a n i Ë e n j i m a , r a z v i j a n j a n a u Ë e n o g o d


11

12


p r o f e s o r a i b a r m a l o p o d r æ a v a n j a t a π t i n e

p o r t r e t i r a n o g . A l i u m l a d o m s l i k a r u b i l o j e i

d o v o l j n o s a m o s v i j e s t i z a s l i k a n j e b e z

p r e d u m i π l j a j a p a s u g o s p o e u G o y i n o m c r n i l u

s b i j e l i m π a l o v i m a , i l i s t a r c i π t o i z l a z e i z

n e p r o z i r n o s t i f o n d a p o r t r e t i i z r a æ e n e

k a r a k t e r n o s t i . V j e π t i n a z a t o n i j e b i l a d o s t a t n a

v e Ê j e b i l a p o t r e b n a i m j e r a s l i k a r s k e l u c i d n o s t i

d a s e u s t a t i Ë n o s t i t e m e p o k a æ e i v l a s t i t o s t

s t a v a . A u t o p o r t r e t i s u k o n s t a n t a n j e g o v a o p u s a .

I m a l o j e h r v a t s k i h s l i k a r a k o j i s u o v o m

r e m b r a n d t o v s k o m m o t i v u p o s v e t i l i t o l i k o

p a æ n j e . V e æ a d i j a l o g s a s a m i m s o b o m z a p o Ë e o

j e p a r a l e l n o s p r i k a z o m d r u g i h t e m a . N o k o d

a u t o p o r t r e t a p o s t o j i i z n i m k a . N j i m e s e t e k

u v j e t n o p r a t i s l i j e d f a z a t e s e Ë i n i d a m o g u Ê i

p o t r e s i s t i l a n e u t j e Ë u n a t e m u a u t o p o r t r e t a .

I o b r n u t o . U n j i m a V e æ a p o m a l o e k s p e r i m e n t i r a

s a s n a g o m j e d n e b o j e , j e d i n s t v e n e p l o h e

s l i k a r s k e m a g m e , k r o z i s t e s a n o s t l i c a u

n j e g o v o j o b l i k o v n o j r e d u c i r a n o s t i . U p o z i

i z m e u p r i s n o s t i i n e k e s p o m e n i Ë k e d a t o s t i . S

d i s t a n c o m p o g l e d a s p r a m o s t a l i h d j e l a . I æ u t i m

i p l a v i m k r o m a t s k i m p u t e m o d r a æ a v a j u

r a s p o l o æ e n j a , o d u r o n j e n o s t i u m e d i t a t i v n o d o

e u f o r i Ë n i h u z d i g n u Ê a . P r a t e Ê i n j i h o v o

k r o n o l o π k o n i z a n j e , u o Ë a v a s e i r a v n o m j e r n o s t

p o j a v l j i v a n j a i g o d i n e v e Ê e z g u s n u t o s t i . A l i

z n a Ë a j n i j i h s t a n k i n e m a . J e s u l i a u t o p o r t r e t i

m j e s t a k o n c e n t r a c i j e i l i o p u π t a n j a t e π k o j e r e Ê i .

N o s l i k a r e v a s u p o t r e b a b e z s u m n j e . M a n j i i

v e Ê i m e a π i u s t i l s k i m p r e p l i t a n j i m a .

U p r i s u t n j e n j e u m j e t n i k a u o k r u æ j e p e j z a æ a ,

i n t e r i j e r a , c v i j e Ê a . K o n t r o l a u p r e p u π t a n j u

i z a z o v a m o t i v a . G o t o v o s k u l p t o r s k i s u j a s n i

p r e m d a n i s u d e s k r i p t i v n i . V e æ a p o t e z i m a

π p a h t l o v s k e π i r i n e m o d e l i r a l i c e , u b r z i n i g e s t e ,

s p r i k r i v e n i m s t r a h o m d a m u æ e l j e n i t r e n u t a k

1 KuÊa na obali u Bristu, ulje na kartonu; 25x28.4 cm, 1986.


13

14


n e p o b j e g n e . M o t i v a u t o p o r t r e t a n e p r e k i d n o

p o s t o j i n o s t a n j e k o j e s e æ e l i z a d r æ a t i j e v r l o

p r o m j e n j i v a k a t e g o r i j a . O v i s n a o s l o b o d i

p r i s t u p a i s l o æ e n o s t i i n t e l e k t u a l n o g , s l i k a r s k o g ,

m o r a l n o g . V e æ a i z b j e g a v a s l u Ë a j n o s t i .

E k s p r e s i j o m b o j e ( n e o v i s n o j o t o n u ) o d r e u j e

l i k o v n o , a e n e r g i j o m i t a n k o Ê u t n o π Ê u o b l i k a

u n o s i i s p o v j e d n o . S i z r a z i m a s a m o z a d o v o l j s t v a ,

m o æ d a c i n i Ë n o s t i , s a b r a n o s t i s i s k r o m t j e s k o b e ,

d u b i n e u n u t r a π n j e g m i r a , h e d o n i s t i Ë k o g

p r o m a t r a n j a s v i j e t a . G o d i n e s u t o i s p o l j a v a n j a

i z u z e t n o g t a l e n t a , a l i i n e k o g n e o b v e z u j u Ê e g

d u g a p r e m a v e l i k a n i m a h r v a t s k o g s l i k a r s t v a s

p o Ë e t k a s t o l j e Ê a , p r v e n s t v e n o R a Ë i Ê u i

K r a l j e v i Ê u . N j i h o v P a r i z u p o z n a o j e l 9 5 0 .

g o d i n e s t v o r i v π i c i k l u s k o j i p r i p a d a v r h u n c i m a

u e p i z o d i - h r v a t s k i s l i k a r i d v a d e s e t o g s t o l j e Ê a

u P a r i z u . C r k v e , S e i n a , r e p r e z e n t a t i v n i p o g l e d i

i z a k u t c i g r a d a i n t e r p r e t i r a n i s u u d i r e k t n i m

s u s r e t i m a , u z a s t a n c i m a p r e d m o t i v o m u z d i g n u t i

u m j e t n i Ë k o m z a Ë u d n o π Ê u . D j e l a i z t o g a c i k l u s a

r a s u l a s u s e p o z b i r k a m a i g a l e r i j a m a , n e k i m a

s e i z g u b i o t r a g t e s u s r e t s a s v a k i m o d n j i h

p r u æ a r a d o s t . B o j a s e o t v o r i l a i p r e d L u o v r o m

i N o t r e D a m e o m i l i Q u a i S t . B e r n a r d o m .

A t m o s f e r a s l i k a r s k e M e k e o s j e Ê a s e u p u n i n i

s v j e t l a , i z g u s n u t o s t i i t r a n s p a r e n t n o s t i b o j e .

P a r i z j e o p Ê e m j e s t o , i n s p i r a c i j a u m j e t n i k a s a

s v i h s t r a n a s v i j e t a j e r n e s a m o t k i v o g r a d a ,

v e Ê i n j e g o v o u m j e t n i Ë k o p a m Ê e n j e p o t i Ë e

s l i k a r e . I p a k p o s t o j e p r o s t o r i k o j i n a d i l a z e

b l i s t a v o s t P a r i z a . O b j e k t i v n o m n o g o s k r o m n i j i ,

n o p o j e d i n c u v e l e b n i j i . S l i k a r u v e d u t a i p e j z a æ a

t o j e r o d n i k r a j . P o g o t o v o k a d a j e n a v r a Ê a n j e

u n j e g a Ë e s t o , k a d a s e u n j e m u i π Ë i t a v a j u

s i t u a c i j e “ n e v i d l j i v e ” d r u g i m p r o m a t r a Ë i m a . Z a

V e æ u t o j e n j e g o v B r i s t , m j e s t a n c e n a j u g u

H r v a t s k e , s t a l n o o t v o r e n o o k u i k i s t u ,

z a h v a Ê e n o s r a z n i h s t r a n a . U p r v o m p l a n u s

p o s t a v l j e n i m m o Ê n i m B i o k o v o m , i l i s l i k o v i t i m

g r a d i Ê e m s p r i v l a Ë e n j e m p o g l e d a n a s t a r u

æ u p n u c r k v u s v . M a r g a r i t e i n o v u s v . M a r e

p o d i g n u t e u z m o r e . P l a v e t n i l o p u Ë i n e π i r i s e

d o o b r u b n i c a s l i k e k a o k o n t r a s t i v e z a s

p l a n i n o m . V e æ a i z g l e d u k o n k r e t n o g k r a j o l i k a

p r i s t u p a s p o m a c i m a p o g l e d a , p r i b l i æ a v a n j a i

u d a l j a v a n j a o d s a m o g a B r i s t a . U v a r i j a c i j a m a

n a t e m u V e æ a s u k l a d n o s t i l s k i m m i j e n a m a

p r i z o r u d o n o s i s t u p n j e v i m a o p i s n o s t i i

r a z l i Ë i t o π Ê u k o m p o z i c i j s k i h r j e π e n j a . P o s v o j e n i

s u t o a m b i j e n t i i r a d i s j e Ê a n j a n a m l a d o s t i

s v a k o g o d i π n j e o b n a v l j a n j e d r a g i h v i e n j a .

L j e p o t a j e t o u p i s a n e l j u b a v i u k o j u j e u t k a n a

i æ i v o t n a m u d r o s t . I s t o n i j e u v i j e k j e d n a k o , a

i v r i j e m e j e u p r o s t o r u n i j e l o n o v e s a d r æ a j e .

N o d u h B r i s t a V e æ a b e z s u m n j e s m n o g o

s e n z i b i l i t e t a r a z u m i j e . U n i z u b r i s t o v s k o g

c i k u s a n a s t a l a s u d j e l a r e a l i s t i Ë n e m a r n o s t i , s

u l a æ e n j e m u d e t a l j , i d j e l a s l o b o d n i j e g

t r e t i r a n j a f o r m e , s o r g a n i z a c i j o m s c e n e ( u

n a j b o l j e m s m i s l u p o j m a ) r a z g l e d n i Ë k o g

k a r a k t e r a i l i n a g l a s c i m a n a p o s e b n o a t r a k t i v n i m

t o Ë k a m a . V e æ a r a k u r s i m a i o d n e k i h p o m a l o

o b i Ë n i h z d a n j a i f a s a d a s t v a r a l i k o v n u

u z b u d l j i v o s t , p e r s p e k t i v n i m n a p e t o s t i m a i

g i g a n t i z a c i j o m e l e m e n a t a . U m a n j e n i u r b a n i z a m

B r i s t a r a z v i j a o s e v j e r o j a t n o p o n e k o m p l a n u ,

o d r e i v a l e s u g a i p r i r o d n e z a d a t o s t i , a n e π t o

s e u n j e m n a π l o i s t j e c a j e m o k o l n o s t i . U

z a g r l j a j u m o r a i B i o k o v a s m j e s t i l a s u s e

j e d n o s t a v n a k a m e n a z d a n j a , o n a s l u k o v i m a ,

b a l k o n i m a , s c r v e n i l o m k r o v o v a , o k r u æ e n a

z i m z e l e n o π Ê u . T r i p t i h o d g o l e t i , m o r a , g r a d i Ê a

V e æ a i s t o v r s n o π Ê u p o t e z a p r e v o d i u s l o j e v i t u

s l i k u . S e g m e n t e s k l a d a p o t a k n u t d o æ i v l j a j e m

k o j i n a d i l a z i i z g l e d p r o s t o r a . N e z a n i m a g a


15

16


s l i k a r s k a r e p l i k a B r i s t a m a k o l i k o v j e π t o

i z v e d e n a n a r a z i n i m i m e t i Ë k o g , v e Ê u p l e n e r u

t r a æ i o d n o s e o s o b n o g p r e p o z n a v a n j a m j e s t a .

I z n a π a o j e s v o j a t e æ i π t a , p r a t n j u u

k o m p o z i c i j s k o j p r o v e d b i s l i k o v n i m

k o o r d i n a t a m a p r i m j e n j i v i m i k o d d r u g i h v e d u t a .

P r i m j e r i c e O m i π , s t i s n u t u z C e t i n u i m o r e s l i k a n

j e i s t o m m e t o d i Ë n o π Ê u , s u s j e c i m a u o k o m i t o m

i d i j a g o n a l n o m s m j e r u . O t v o r e n i p r o s t o r n i

p r a v c i u r i t m u s l i k e s u k l a d n i s u i s i j a v a n j u

s v j e t l a . A l i z g r a d a i l i p o n e k a m a s l i n a m a n j e s u

m e m b r a n e n e s p u t a n o s t i p o g l e d a . V e æ a s e

p o i g r a v a , s o t v a r a n j e m i z a t v a r a n j e m s c e n e

p r o v i r u j u Ê i i z m e u g r a n j a i n e k o g k u Ê e r k a . I

m r l j a p o n e k o g v a l a d o s t a t n a j e z a v i e n j e m o r a

s v e d o P e l j e π c a . U m j e s t a n c u g d j e z a l j e t n i h

p o d n e v n i h v r u Ê i n a s v e s t a n e . » a k i l i π Ê e . A l i

g d j e i z a Ë a s b l a g i p o v j e t a r c i , p r i p o m o Ê u g e s t i

r u k e l a g a n o d i n a m i z i r a j u r a s l i n j e , a i f a s a d e

o b o j e n i m s j e n a m a . U m j e t n i Ë k o m m a π t o v i t o π Ê u

u g o a j p o d n e b l j a j u g a o d r a z j e s t a l n o n o v i h

d o æ i v l j a j a . A m a s l i n e s v o j o m s i m b o l i Ë n o π Ê u i

l j e p o t o m V e æ i s u p o s e b n o p r i v l a Ë n e . P r e p l e t o m

s v o j i h g r a n a o b l i k u j e z a n i m l j i v u s t r u k t u r u .

P r o i z i π l e i i z r e a l i s t i Ë n o s t i p r i s t u p a , i

s v o j e v r s n e a p s t r a k t n e i g r e , s a s t a v n i c e s t v a r n o g

i s h v a Ê e n e u a u t o n o m n o s t i o b l i k a . M a s l i n a j e

r a z v e d e n o d r v o , i n t e g r a l n i d i o v e d u t e , a l i i

f o r m a p r o v e d e n a u s k l o p o r n a m e n t a l n o g .

M o z a i k a l n i r a s t e r v e g e t a b i l n i h j e d i n k i o t v o r e n

j e p a r t i k u l a m a p r o s t o r a i o k v i r j e s e g m e n t i m a

v e d u t a . V i d j e t o p e j z a æ n e a u r e o l e a r h i t e k t u r i

i m e t a m o r f o z a r a s l i n j a o s l o b o e n e b o t a n i Ë k e

d o s l o v n o s t i . O s n o v a V e æ i n o g p e j z a æ i z m a

p o e t s k i j e r e a l i z a m , d o v o l j n o π i r o k p o j a m z a

l i k o v n e r a z r a d e , p r i m i j e n j e n e s l i j e d o m g o d i n a

u t v o r b i b r i s t o v s k i h s l i k a . L o g i k a g r a d n j e n i j e

i d e n t i Ë n a . V e æ a s e s l u æ i i r i t m i z a c i j o m Ë i t k i h

2 Obala izmeu Graca i Brista, ulje i kreon na kartonu; 25x28.5 cm, 1986.


17

18


p l o h a , n a g l a π e n i m s i l u e t a m a o b l i k a ,

o s a m o s t a l j e n i m t i j e k o m l i n i j a , u s i t n j e n i m

m r l j o l i k i m u d a r o m . F o r m a j e d e f i n i r a n a i

b l a g o m g e o m e t r i Ë n o π Ê u o b r i s a i n e m i r o m

i s p r e k i d a n i h l i n i j a . O b l i k o v n a n a Ë e l a v e z a n a

s u u z p o j e d i n e p e r i o d e , u d r u g i m a s t r u k t u r a

s l i k a s e m i j e n j a . O d k o n s t r u k t i v n o s t i d o

n e s p u t a n o s t i , e g z a k t n o s t i d o p r i v i d a s l u Ë a j a .

I o b r n u t o . N e m a p r a v o l i n i j s k o g k r e t a n j a i

o s t a v l j a n j a n e k o g n a Ë i n a b e z o s t a t k a . V e æ a j e

s l i k a r f a z a , a l i i n j i h o v a m e u s o b n o g

o b o g a Ê i v a n j a . P r i m j e r z a t o j e i k o l o r i s t i Ë k a

z v u Ë n o s t . K r o m a t s k i r a s p o n i s u r e l a t i v n o

r e d u c i r a n i . P e j z a æ n e s u g a m e z e l e n i l a i

p l a v e t n i l a . S p r a Ê e n j e m i n i j a n s i r a n j e m

l o k a l n o g t o n a . I d o s t a t a n j e k o l o r i s t i Ë k i b l j e s a k

c r v e n o g z a p o k r e t a n j e p a l e t e . T i m e s e

o r k e s t r a c i j a b o j a k r e Ê e o d k r i k a d o t i π i h

s u z v u Ë j a , n e o v i s n o o o s u n Ë a n o s t i D a l m a c i j e .

V e Ê i b r o j r a d o v a b e z s u m n j e j e n a s t a o u

r a z g o v o r u s k r a j o l i k o m , n o z a s i g u r n o p o s t o j e

i o n i k o j i h s u s k i c e b i l e v o d i l j a , z a d r æ a v a j u Ê i

t e m p e r a t u r u l j e t a u d r u g i m , s a d a z a g r e b a Ë k i m

g o d i π n j i m d o b i m a . A B r i s t j e p o s t a o j e d a n o d

z a π t i t n i h z n a k o v a z a m o t i v v e d u t e i p e j z a æ a u

h r v a t s k o m s l i k a r s t v u . N j i m e j e V e æ a d o n i o

i z v a n j s k u s l i k u . A l i z a v i r i o j e i u u n u t r a π n j e

p r o s t o r e i s p u n j e n e p r e d m e t i m a d a n a s v e Ê

p o m a l o e t n o g r a f s k e b a π t i n e . P r o m a t r a i h s

n o s t a l g i j o m j e r s u m u v i π e o d u p o t r e b n i h s t v a r i .

P o v e z u j e i h s a z i e m i n t e r i j e r a , u s k l a u j u Ê i

s l i k a r s k o s d o k u m e n t a r n i m , p o m n o r a z r a u j u Ê i

n j i h o v e o b l i k e i i n z i s t i r a j u Ê i n a u g o a j n o s t i

p o v i j e s n o π Ê u z a π t i Ê e n i h a m b i j e n a t a . U j e d i n j u j e

i h b o j a s m e Ê k a s t i h r a s p o n a , t o p l i h v r i j e d n o s t i .

P a l e t a s e i n t e n z i v i r a k a d a v o Ê e , c v i j e Ê e d o l a z i

u s r e d i π t e z b i v a n j a . S j a j n o V e æ a p r e n o s i

e p i d e r m u , p r i m j e r i c e π i p k a , u s i t n j e n i h b o b a

g r o æ a , n j i h o v u t v a r n o s t u s u g e r i r a n o j

m a t e r i j a l n o s t i . N a k u p i n e v o Ê a p r e g l e d n o s u

p o s t a v l j e n e , d o u g o d n o s t i d e k o r a t i v n o g ,

p r a v i l n o g i p o Ë e s t o s i m e t r i Ë n o g r a s p o r e d a .

V o Ê e j e j e d n a r a z i n a s t v a r n o s t i s u p r o t s t a v l j e n o

n e u t r a l n i m p l o h a m a a p s t r a k t n e p r o Ë i π Ê e n o s t i

u j e d n o l i k o s t i b o j e . U m n o æ e n i h p r a v o k u t n i h i

k v a d r a t i Ë n i h o b l i k a , o s n o v e z a o r g a n i Ë k u d a t o s t

p l o d i n a . S l i Ë n o j e s k u m u l i r a n o m l j e p o t o m

p r i r o d e - c v i j e Ê e m , o t m j e n i m i p o l j s k i m ,

p o s t a v l j e n i m u p r a v i l n o s t b u k e t a , z b i r a k r h k i h

l a t i s p r a m f o n d a j a s n e b o j e . N a s t a n d a r d n i m i

k o m o r n i m f o r m a t i m a V e æ a o s m i π l j a v a i d e j e n a

n o v i n a Ë i n . I z n a l a z i j e d i n s t v o u m o g u Ê i m

s u p r o t n o s t i m a . V i t a l i t e t u c v i j e Ê a i p o v r π i n a

n e o p i s n e b o j e . U s l i c i r e d a i p o t e n c i j a l n o g

b u j a n j a . D v o j n o s t i r a z l o æ n o p r o v e d e n e . U

z n a t n o m b r o j u r a d o v a t a k o v a s i n t e z a u o Ë l j i v a

j e u p o v e z i v a n j u s p o m i n j a n i h m o t i v a i c i t i r a n j a

d j e l a v e l i k a n a s v j e t s k e u m j e t n o s t i r e n e s a n s e ,

b a r o k a i s t i l o v a b l i æ i h n a π i m d a n i m a , i l i j o π

v e Ê i m z a v i r i v a n j e m u p r o π l o s t . V e æ a j e o d a b r a o

d j e l a n j e m u p o s e b n o d r a g a , v j e π t o i h k o p i r a j u Ê i

i d a j u Ê i i m i z n a d s v e g a s v o j u i s k r u v i e n j a .

D v a a u t o r s k a r u k o p i s a s e i s p r e p l i Ê u , i z v o r n i k

j e p r e p o z n a t l j i v , a l i i V e æ i n a i n t e r p r e t a c i j a

P i e r a d e l l a F r a n c e s c e , B o t t i c e l l i a , M a n e t a ,

C h a g a l l a i j o π m n o g o d r u g i h . I f r e s k e i s t a r s k i h

c r k v i c a u π l e s u u t i p i Ë n e V e æ i n e i n t e r i j e r e .

S l i k e s e p r e n o s e i u p o t p u n o s t i , i l i

k a r a k t e r i s t i Ë n o m f r a g m e n t u p o p u t

s t e r e o m e t r i Ë n i h P i e r o v i h g l a v a . S l i k a u s l i c i ,

n a s l i k a n o u n a s l i k a n o m , d v o d i m e n z i o n a l n o u

i l u z i j i t r o d i m e n z i o n a l n o g , u d o æ i v l j a j u s p o j

v o l u m e n a i p l o h e . P r o π l o s t i u s u v r e m e n o s t i .

I z j e d n a Ë a v a n j a v r e m e n a u a u t e n t i Ë n o s t i d j e l a .

P r o π l o s t j e u n i j e t a u d o j m l j i v c i k l u s “ O t i s c i i z

d j e t i n s t v a ” , s a s c e n a m a t r a d i c i o n a l n o g æ i v o t a ,

19


s v a k o d n e v l j e m t e æ a Ë k o g , o b i Ë a j a , p o π t i v a n j e m

z e m l j e , k r u h a , r o d i t e l j a . N a j v e Ê i b r o j s l i k a

p o s t a v l j e n j e u f r a n j e v a Ë k o m s a m o s t a n u u

Z a o s t r o g u , n o i n e k o l i k o o d n j i h d o b r o

p r e z e n t i r a h t j e n j e u m j e t n i k a . M o n u m e n t a l n e

k o m p o z i c i j e e p s k o g p r e d z n a k a i s p u n j e n e s u

s t i l i z i r a n i m l i k o v i m a , s k u b i Ë n i m l o m o v i m a u

s i l n o j r a z v e d e n o s t i p o v r π i n e . P o t r e b i t o m

d e f o r m a c i j o m e k s p r e s i v n o s t c j e l i n e r a s t e , s a

s a Ë u v a n o m s n a g o m e l e m e n t a r n o g , p o t e n c i r a n o g

i z r a æ a j n o π Ê u c r t e æ a . F i g u r a c i j a s u p r i z o r e n j e m

m a l i h , p l e m e n i t i h l j u d i u z r a s t a d o s a k r a l n o g i

b e z i k o n o g r a f s k e d a t o s t i . P o k a z a n a j e

v e l i Ë a n s t v e n o s t o b i Ë n o g . U l i s t a n j u

r e p r o d u k c i j a s l i k a c i k l u s a s t j e Ê e m o d o j a m

o s l i k a n e k a p e l i c e f r e s k a m a , s l i k a n a z i d o v i m a ,

m o æ d a i n a s v o d u . R a z l o g a z a t o j e n e k o l i k o ,

p o s t o j i u b o j a m a i s t r u k t u r i p o v r π i n e , o b r i s n i m

l i n i j a m a k i p a r s k e j a s n o Ê e , v e l i Ë i n i l i k o v a k o j i

i z d r æ a v a j u s r a z s a r h i t e k t u r o m , a i z n a d s v e g a

u m o r a l n o s t i p r o æ i v l j e n i h s a d r æ a j a , k o n s t a n t i

v r i j e d n o s t i n e o p h o d n i h u s v i m v r e m e n i m a i

p r o s t o r i m a . V e æ a s e o g r a n i Ë a v a n a j e d n u

s r e d i n u , o p o r u i d i v n u , o n u p o d b i o k o v s k u . N o

t e m e s u u n i v e r z a l n e . D o d o d i r i v a n j a b i b l i j s k i h

i s h o d i π t a . J e r p r e l j e , p o s l o v i o k o k r Ë e n j a k r π a ,

p r a v l j e n j a o p a n a k a , o n i p r e d j e m a t v u , p r a n j e

æ i t a , p o s l i s v u n o m z n a n i s u o t k a d j e s v i j e t a i

v i j e k a . I b r e m e n i t e æ e n e , m a j k e s a s v o j i m

Ë e d o m p r i d o j e n j u , i g r i . M a j k e s l i Ë e

m e d i j e v a l n i m i r e n e s a n s n i m M a d o n a m a , g d j e

n j i h o v a u l o g a p r o æ e t a j e t r p l j e n j e m , r a d o π Ê u i

s v e t o π Ê u æ i v o t a . I p o n o s n i m u π k a r c i , k a o

g u s l a r i , a a k o z a t r e b a i k o n j a n i c i s m a Ë e m . S v i

o k u p l j e n i o k o t o p l o g o g n j i π t a . I l i n e k i

z a b a v l j e n i b r i π k u l o m i l i z a g l e d a n i u s j a j v a t r e .

V e æ a v i π e s l i k a t i p o v e n o l i k o v e , r a z n i h d o b i ,

g d j e p o j e d i n a c i l i g r u p a p r e d s t a v l j a j u i s v o j e


20

3 Tiπina u Bristu, olovka i gvaπ na kartonu; 25x28.4 cm, 1989.

21


22


d j e d o v e , o n e k o j e n a s l j e d u j u . J e r t u i s t o l j e Ê a

n i s u m n o g o z n a Ë i l a . U t r a j a n j u i o b n a v l j a n j u .

Z a o t k u c a j e t a k o v a æ i v o t a s l i k a n e t r e b a b i t i

r e a l i s t i Ë n i m k a n o n i m a o d r e e n a , n j e n a j e b i t

i s p o d i z v a n j s k e l j u s k e . V e æ a f i g u r a c i j o m

g i g a n t i z a c i j e d e t a l j a , n e o b i Ë n i m z u m i r a n j e m ,

n e o Ë e k i v a n i m i s t i c a n j e m o b l i k a i p r o s t o r n i m

r a s p o r e d o m i s t i Ë e m i s a o o p r i z o r u . G d j e s u

l i k o v i s t v a r n i j i o d s t v a r n i h , a l i i s i m b o l i

v r e m e n a , k o j i h s e j e k a i d a n a s o s j e Ê a . T o o p Ê e

s l u t i s e i u i m p o s t a c i j i f i g u r a , u n j i h o v o j

s i m e t r i Ë n o s t i , u p i r a m i d a l n o s t i k o m p o z i c i j a , u

p a r a l e l n o s t i f o r m i , u s t r o g o s t i r a s p o r e d a . S

l i k o v i m a u d o s l j e d n i m p o l o æ a j i m a p r o f i l a i e n -

f a c a , a l i i u l u k u p o v i n u t i h . P o v e z a n i h s

f o n d o m , a l i i n a g l a π e n o i z d v o j e n i h o d n j e g a .

S j e d n o m f i g u r o m u k a d r u s l i k e , a l i i m n o π t v o m

m o z a i k a l n o u s k l a e n i h u n j e n o t k i v o . S

p o d u d a r n o π Ê u t v a r n o s t i i v i d l j i v o g m i π i Ê j a r u k e ,

n a b o r a d r a p e r i j e i l i s t i j e n e u p o z a d i n i . U s l i c i

m j e r e l i t e r a r n o g ( s u z o r o m K a Ë i Ê e v a R a z g o v o r a

u g o d n o g . . . ) s a d r æ a j n o d o s t o j a n s t v e n o g . U

n a v e d e n o m c i k l u s u u o Ë a v a m o e l e m e n t e

i l u s t r a t i v n o g ( b r o j n e V e æ i n e i l u s t r a c i j e s v j e t s k e

s u r a z i n e ) , c r t a Ë k o g . C r t e æ j e d i s c i p l i n a

n e p r a v e d n o z a n e m a r e n a u n j e g o v u o p u s u .

P o t v r d a z a t o s u c r t e æ i e r o t s k e t e m a t i k e .

T a n a h n i m l i n i j a m a V e æ a o p i s u j e a k t , k a k o u

k l a s i Ë n o s t i i z g l e d a t a k o i p r e p l e t u o b l i k a i

o b l i n a , s d o v o e n j e m a n a t o m s k e u v j e t o v a n o s t i

u d r u g i p l a n . S e n z u a l n o s t æ e n s k o g t i j e l a n i m a l o

n i j e t i m e s m a n j e n a . U p r a v o s u p r o t n o . P u t e n o s t

j e i z r a æ e n a k a k o Ë i s t o Ê o m l i n i j a t a k o i

s u p t i l n o π Ê u n a n e s e n e b o j e i n k a r n a t a . U

d o æ i v l j a j u n u d i s e p a r a l e l a s p r e p l e t o m g r a n a

m a s l i n a , k o j i i n i j e d a l e k o o d a n t r o p o m o r f n o s t i

i z g l e d a . T i j e l o j e d i o p r i r o d e . K a o π t o s u s l i k e

r a z l i Ë i t i h m o t i v a s a s t a v n i c a æ i v o t a . N o V e æ a

23

4 Ritam u deblima maslina, olovka i gvaπ na kartonu; 25x28.4 cm, 1989.


24


n i j e n e s k l o n n i h i p e r t r o f i j i , i s t i c a n j u g r u d i j u ,

r u k u , n o g u . U p o l o æ a j i m a f i z i Ë k i t e π k o

i z v o d i v i m . C r t a Ë k e s u t o v r a t o l o m i j e u

i z d u æ e n o s t i l i k a , z a t v o r e n o s t i d o o b l u t k a , u

z a n i m l j i v o s t i o k r e t a , u n a k u p i n a m a o b l i n a

p o p u t i s k l e s a n o g k a m e n a . S p r o v o k a t i v n i m

p o z a m a z a b a Ë e n i h n o g u , u z d i g n u t i h g r u d i ,

p o l o æ e n o g t i j e l a . L i n i j e i m a t i s s o v s k e l a k o Ê e

i o n e g r u b l j i h z a d e b l j a n j a o p i s u j u i m a n e k e n s k i

e l e g a n t n a i p u n a π n i j a t i j e l a . Æ e n s k i a k t k o d

V e æ e p o s t o j i r a z u m l j i v o u s t u d e n s k i m g o d i n a m a

u Ë e n j a c r t e æ a , a u m a l i m z a s e b n i m c j e l i n a m a

m o t i v s e p o j a v l j u j e i z n a t n o k a s n i j e . N e o s p o r n o

p r i v l a Ë a n u n e o p i s i v o s t i s e n z u a l n o g , a l i i

z a h v a l a n z a l i k o v n o i m a g i n i r a n j e t i j e l a , z a n o v i

v i t a l i t e t k r o z k o m b i n a t o r i k u o b l i k a .

U V e æ i n o j u m j e t n o s t i k o j o m n a s z a d u æ u j e .

U m j e t n o s t i u k o j o j p r e p o z n a j e m o s e b e . U k o j o j

n e m a z a s t a n k a . J e r o d n j e g o v a n d a r i Ë u d e s n o s t

z a n o s a z a l o g s u b u d u Ê i h d j e l a .

S t a n k o © p o l j a r i Ê

Z a g r e b , p r o s i n a c 2 0 0 4 .


25

Stara Podaca, skica

26


5 Autoportret, ulje na platnu; 44x33 cm, 1944.

276 Moj otac Ante, gvaπ na kartonu; 39x22 cm, 1932.


287 Portret optiËara Buchbindera, ulje na platnu; 45.2x35.7 cm, 1932.


8 Gospoa N. N., akvarel na papiru; 13.5x14.3 cm, 1934.


29

9 Tuπkanac, bajc na papiru; 14x15.7 cm, 1934.

30


10 Ilirski trg, bajc na papiru21x18 cm, 1936.

11 Osnovna πkola - Nova Ves, bajc na papiru23.8x20 cm, 1934.

32


12 Uz majku, akvarel na papiru; 13.7x9.7 cm, 1935.

13 Majka s djecom u kolicima, ulje na platnu; 69.3x54.4 cm, 1936.

33


34


14 Palainovka, akvarel na papiru; 24.4x30.5 cm, 1935.

15 RaskrπÊe u Tuπkancu, gvaπ; 22x28 cm, 1935.

35


36


16 Stara ciglana, gvaπ; 24.6x37 cm, 1936.

17 Stara vojna pekara, ulica Krπnjavoga, gvaπ; 22x36 cm, 1936.

37



38

18 Most u BrËkom, polugvaπ; 25x35 cm, 1944.

19 HNK u noÊi, gvaπ; 28.5x40.5 cm, 1938.

39


40


20 Gliboder na uπÊu Neretve, gvaπ; 32x48 cm, 1938.

21 Portret ge. M. V., ulje na platnu; 62.5x47.2 cm, 1946.

41


42


“Pariz sam doæivio kao Babilon, srediπ te avangardnih impulsa. U Parizu je sve impresivno æivo, bujno.”

Mladen Veæa, s jeÊanja

Pariz, 1950.

43


22 Paris - Pont de la Tournelle, ulje na platnu; 33x41 cm, 1950.

44


23 Paris - Rue dela Mont st. Genevieve, gvaπ; 31x42.5 cm, 1950.

45

24 Paris - Pont Neuf, gvaπ; 25.3x32.5 cm, 1950.


25 Paris - Montmartre rue du Moncenis, gvaπ; 25x32.4 cm, 1950.

46


47

26 Paris - Quai St. Bernard, gvaπ; 25.4x41.8 cm, 1950.


48


27 Paris - Place de Louvre, gvaπ; 31x42.5 cm, 1950.

28 Paris - Kanal ispred Place de la Bastille, gvaπ; 28.9x41.5 cm, 1950.

49


50


29 Paris - Pont Neuf, ulje na papiru; 35x50 cm, 1986.

51

30 Quai St. Bernard, ulje na papiru; 35x43 cm, 1986.


52


31 Paris - Pont Neuf, ulje na lesonitu; 35x40 cm, 1950.

53

32 Paris - Notre Dame, gvaπ; 23x31 cm, 1950.



54

1951. u Zagrebu u Salonu ULUHA, u Praπkoj ul ic i Veæa prireuje svoju prvu posl i jeratnu iz loæbu, Ëetvrtu u

svojoj kar i jer i . Iz laæe “Pariπke motive”.

Ri jetko koja iz loæba kako piπu Zdenko TonkoviÊ, Vlado BuæanËiÊ, a i drugi imala je takvu “blokirajuÊe -

urotniËku” t iπ inu u novinama, za razliku od zadovol js tva i divl jenja publike za izloæbu koja je nedvojbeno

bila dogaaj, koje se suvremenici joπ i danas æivo s jeÊaju s divl jenjem.

A Veæa dodaje:”Ta izloæba je proglaπena izloæbom godine. Znam da je Gamulin napisao prikaz izloæbe koj i

nikad nije objavl jen. Medijska blokada bi la je potpuna. Ja sam izvukao pouku, znao sam da bi mi se s l iËno

dogaalo i na s l jedeÊim izloæbama te u Zagrebu nisam samostalno izlagao punih tr ideset godina sve do

UmjetniËkog pavi l jona 1980”.

NajveÊi dio izloæbe otkupl jen je od strane privatnih kolekcionara, neke sl ike su u muzej ima (u zagrebaËkom

Muzeju suvremene umjetnost i su Ëet i r i s l ike tog ciklusa, u Modernoj galer i j i jedna), a dio ih je u vlasniπ tvu

autora.

Zdenko TonkoviÊ o “Pariπkom ciklusu”:

“Slika radost, sjeÊanja, veliki hommage RaËiÊu na kraju prijeenog puta. Prepuπta se u nizu gvaπeva djelovanju

pariπkog zraka, neba, vode, oblaka. Bi l jeæi poletno, sve natapajuÊi pigmentom, dovodeÊi formu do granice

dezintegraci je , u konaËnoj s intezi boje i sv jet la”.

55


Paris - Pont Neuf, ulje na papiru; detalj

5633 Sugovornice, gvaπ; 8.8x6.5 cm, 1953.


5734 Portret gospoe M., ulje na platnu; 73x60 cm, 1956.



5835 Autoportret, ulje na kartonu; 47.3x30.3 cm, 1957.

5936 Autoportret, ulje na platnu; 54x45 cm, 1956.



6037 Iz Pojine kuæine, gvaπ; 44.1x51 cm, 1954.

38 Autoportret, ulje na kartonu; 47.6x37.2 cm, 1958.

61


62


39 Motiv iz Brista II, ulje na platnu; 70x81 cm, 1958.

40 Motiv iz Brista, ulje na platnu; 59x73 cm, 1955.

63


64


41 Omiπ uz Cetinu, ulje na platnu; 60x76 cm, 1960.

42 Masline I, ulje na platnu; 73x85 cm, 1961.

65


66


43 Razgranata maslina, ulje na platnu; 62x72 cm, 1964.

68


44 Brist - rodno mjesto A. KaËiÊa MioπiÊa, ulje na platnu; 70x81 cm, 1963.


45 Jugo u Bristu, ulje na platnu; 70x80 cm, 1965.

69


7046 HNK u Zagrebu - noÊ, ulje na platnu; 56x60 cm, 1967.

47 Moj otac Ante, ulje na platnu; 65x54 cm, 1967. (naslikano po sjeÊanju)

71


72


48 Pravljenje opanaka, ulje na platnu; 129x96 cm, 1963. >

74

49 Nad naÊvama, ulje na platnu; 135x100 cm, 1969. >


76


50 »edo materino, ulje na platnu; 130x96 cm, 1974. >

51 Brime materinstva, ulje na platnu; 135x100 cm, 1974. >

78


80


52 ©ipci i boce, ulje na platnu; 60x73 cm, 1974.

53 ©ipci, ulje na platnu; 33.7x40 cm, 1978.

81


82


54 Razgranato deblo masline, ulje na platnu; 70x81 cm, 1980.

56 Viπestoljetna debla maslina, gvaπ i kemijska olovka19.6x13.9 cm, 1977.

55 Ruka i maslina, gvaπ i kemijska olovka14.3x16.3 cm, 1970/72.

84


57 Ranko MarinkoviÊ, ulje na platnu; 80x70 cm, 1985.

58 Martin, ulje na platnu135x70 cm, 1979.


86

59 Ostaci rodne kuÊe fra. Andrije KaËiÊa MioπiÊa u Bristu, gvaπ; 36x48 cm, 1981.

87

60 Pogled s Biokova na neretvanski kanal, ulje na platnu; 70x81 cm, 1981.


88

61 Motiv iz Brista, ulje na platnu; 63x70 cm, 1984.


89

62 Kiπno jugo u Bristu, ulje na platnu; 70x80 cm, 1982.



90

63 Asocijativno deblo masline, ulje na kartonu; 24x29.7 cm, 1988.

91

64 Masline, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.



92

65 Stara Podaca nad morem, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.

66 Stara kula, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.

93

94


67 Maslinik, ulje na platnu; 70x81 cm, 1987.

96


68 Vrtovi u Bristu, ulje na kartonu; 35.7x50 cm, 1987.

69 Biljeπka iz Brista, ulje na kartonu; 32.7x42.6 cm, 1989.

97


98


70 Masline u kamenjaru, ulje na papiru; 23.5x29.4 cm, 1989.

99

71 Stara luka Brista, gvaπ i kemijska olovka; 15.5x20 cm, 1986/87.


100


72 Deblo masline, ulje na platnu; 70x81 cm, 1989.

73 Deblo stare masline, ulje na platnu; 63x70 cm, 1987.

101


76 Mrtva priroda s van Goghom, ulje na platnu; 46x50 cm, 1983. >


74 Pogled na umjetniËki paviljon, ulje na platnu; 60x73 cm, 1987.

102

75 Mrtva priroda II, ulje na platnu; 63x70 cm, 1987. >


77 ©koljke i πipci, ulje na platnu; 41.5x45.5 cm, 1988.

104

10578 »eπeri, smokve i stari trs, ulje na platnu; 81x70.5 cm, 1993.


79 Crkva Sv. Margarite u Bristu, gvaπ i kemijska olovka; 13.7x16.6 cm, 1992.

106


107

80 Smiraj u Bristu, ulje na platnu; 46x50 cm, 1994.



81 CvijeÊe i ljuπture, ulje na platnu; 63x70 cm, 1994.

108

109

82 Ognjiπte mog djetinjstva, ulje na platnu; 70x81 cm, 1995.


83 Tihi æivot na plaæi, ulje na platnu; 70x81 cm, 1995.


110

111

84 ©ipci i πkoljke, ulje na platnu; 40x50 cm, 1995.



85 Rab, ulje na platnu; 60x73 cm, 1996.

112

86 Deblo masline, ulje na platnu; 81x70 cm, 1996.

113



11487 Hortenzije i slikareva ruka, ulje na platnu; 48x41.5 cm, 1996.

88 Mrtva priroda, ulje na platnu; 46x42 cm, 1996.

115



89 More i grote, gvaπ; 27.5x25.3 cm, 1996.

116

91 Maslina u Bristuulje na platnu; 70x81 cm, 1997.


90 Debla maslineulje na platnu; 46x60 cm, 1999.


92 Padine Biokova, ulje na platnu; 70x81 cm, 1997.

118

93 Predio starog Brista, ulje na platnu; 73x81 cm, 1997.

119


94 Taptina iz Neretve, ulje na platnu; 63x70 cm, 1998.

121



95 Daπak mirnoÊe, ulje na platnu; 50.5x53 cm, 1998.

122

96 Hommage Vincentu iz Kastva, ulje na platnu; 70x63 cm, 1998.

123



97 Srediπte Brista, ulje na platnu; 70x81 cm, 1999.

124

98 Hommage predmetnosti II, ulje na platnu; 81x70 cm, 1999.

125



99 Komad moje domovine, ulje na platnu; 70x81 cm, 1999.

126

127

100 Drvlje i kamenje, ulje na platnu; 70x81 cm, 2000.



101 Slap draperije II, ulje na platnu; 81x70 cm, 1999.

128


102 Slika iz ljubavi prema tradiciji, ulje na platnu; 70x80 cm, 2001.

130

131

103 Smokve za Botticellijevu Veneru, ulje na platnu; 55x66 cm, 2000.


132


104 ©est bresaka, ulje na platnu; 63x70 cm, 2001.

105 I dva grozda na banËiÊu, ulje na platnu; 55x66 cm, 2000.

133


106 Prostor u maslini, ulje na platnu; 63x70 cm, 2001.


134

135107 Tri hrvatska velikana, ulje na platnu; 81x70 cm, 2003.



108 Stara Podaca, ulje na platnu; 50x61 cm, 2002.

136

137

109 Podaca nad morem, ulje na platnu; 55x66 cm, 2002.


110 CvijeÊe u bijeloj posudi, ulje na platnu; 30x40cm, 2002.

138


139

111 CvijeÊe i tube, ulje na platnu; 50x60 cm, 2003.



112 Groæe i geometrijski oblici, ulje na platnu; 50x60 cm, 2003.

140

141

113 Groæe u krtoliÊu, ulje na platnu; 50x60cm, 2003.


114 Tube na tronogu, ulje na platnu; 30x40 cm, 2003.


142

143

115 Ribe i kruh, ulje na platnu; 30x40 cm, 2004.


< 116 Autoportret, ulje na platnu; 50x40 cm, 2001.

145



146

117 Poslije buenja, gvaπ i kemijska olovka; 13.1x12.8 cm, 1978.

118 Bijeli æenski akt, strugana tempera; 18.5x13.8 cm, 1963/64.

147



148

119 Akt, olovka; 25x17.5 cm

149

120 Torzo, olovka; 25x17.5 cm, 1976.



121 Akt, kemijska olovka; 29.6x20.9 cm

150

151



123 Akt, kemijska olovka; 29.9x21.1 cm

152



153



154


155




156

127 U zagrljaju, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.

157


128 Kupanje u osami, ulje i kemijska olovka; 17.9x25.2 cm, 1979.


158

129 U rozom osvjetljenju, gvaπ i kemijska olovka; 25x17.5 cm, 1977.

159



130 Oboæavana, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1982.

160

131 Intima, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.


161


162

132 U Ëekanju, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.

163

133 Æenski akt, gvaπ i olovka; 25x17.5 cm, 1977.


164


Æivotopis

165


“Djetinjstvo mi je bilo sretno, imao sam druπtvo za igranje, kuÊa je bila

puna djece, samo πto smo mi ipak bili teæaËka djeca, roditel j i su morali

svaki dan radit i , mi smo pomagali od malih nogu. PjeπaËi l i smo preko

Biokova najmanje Ëetiri sata do komadiÊa zemlje na koji Êe se posaditi

krumpir i l i neπto s l iËno. Ustajali smo u Ëetiri sata ujutro, iπ lo se joπ po

mraku, dva sata do vrha Biokova kada je svi talo i joπ dva sata u pol je

do naπega komadiÊa zemlje. Bi lo je i teπko i l i jepo. Taj predio razliËi t

je od primorskog di je la gdje su masl ine i vinogradi. Zabiokovl je je

hrastova πuma, kamenjar i ti dolËiÊi, mali vrtovi razbacani na nekoliko

sati hoda jedan od drugoga.”

Rodio se Veæa 7. vel jaËe 1916. godine u Bris tu, od oca Ante iz Bris ta

i majke Ivke KosoviÊ iz Zaostroga, kao Ëetvrto od tr inaestero djece.

Najstari ja sestra zvala se Milka, zatim su se rodil i Milan, Tomislav i naπ

buduÊi s l ikar Mladen, kojeg su zval i Mladan, sestra Mari ja te braÊa

Branko, Velimir, Zvonimir i Vjekoslav, i na kraju najmlae sestre Luja

i Rajna. Vel imir i Zvonimir umrl i su kao mal i , a Rajna nekol iko sat i

nakon poroda.

“Tada se ni je znalo od Ëega se umiralo. Ni je bi lo novca de se plati

l i jeËnika i l i bolnicu.”

Danas joπ æivi sestra Luja u Bris tu i brat Branko. Mladen je jedini

umjetnik u obitel j i .

O svoj im roditel j ima Veæa priËa:

“Mama je bi la dobroÊudna, sva njena djeca, moja braÊa, dobivala su

jednaku paænju. Otac je takoer bio dobar. BuduÊi da su bi l i teæaci ,

uvi jek su bi l i umorni i izvan kuÊe, a brigu o nama vodila je tat ina

neudata sestra, moja teta Mati ja. Sada kad razmislim, o ocu pogotovo,

nemam ri jeËi koja bi oznaËi la moj odnos, miπ l jenje o mom vlast i tom

ocu. Ne sjeÊam se da me ikad poljubio, pogladio, to kod nas nije bio ni

obiËaj. Ta vrsta sentimenta nije postojala. Naπ meusobni odnos netko

bi mogao nazvati spartanskim, no taj odnos bio je jako prisan, a za

stranca Ëudan, nerazumljiv. U tom odnosu osjeÊao sam l jubav svoga

oca koji me nikad nije pomilovao, al i u njegovim oËima, u njegovom

ponaπanju, odlukama, ja sam osjeÊao da je u njemu postojala l jubav

prema meni, svom djetetu, niπ ta manja nego ona koju rodite l j i kroz

najsentimentalnije fiziËko pokazivanje pruæaju svojoj djeci u danaπnjem

okruæenju.

»esto u posljednje vrijeme sjedim pred televizijom - govori se o siromaπtvu

nekih l judi. S je t im se svoga djet injs tva i vidim koliko su ovi danaπnji

bogati prema onom πto smo mi bi l i . Mi nikada nismo govori l i o tome

da smo siromaπni. To nije postojalo. Kad bi naiπ l i prosjaci , a nailazi l i

su Ëesto, moja mater je svakome udijelila makar neπto. Uvijek bi govorila


166

da prosjaku treba dati jer mora da mu je teπko kad prosi. A Ëesto bi

prosjakinja pred vratima u torbi imala viπe nego moja mater.

Taj naπ davnaπnji æivot bio je Ëesto muËan, ali u nekakvoj moralnoj

prizmi ja i danas ne bih bio protiv takvog svog djet injs tva. Tu je

vjerojatno u meni rastao i neki inat, neka æivotna izdræl j ivost tako

da ja kasnije nikada, baπ nikada, nisam rekao da mi se neπto ne

isplati raditi. Radio sam Ëesto u æivotu i stvari za koje sam unaprijed

znao da Êe mi bi t i s labo plaÊene, al i ih nisam odbijao. To sam

nauËio u tom svom vrlo oskudnom djet injs tvu.

Otac nas trinaestero teπko je radio da prehrani svoju obitel j . Moram

reÊi da na zemljiπnoj imovini nismo oskudijevali. Imali smo priliËno

maslina, vinograda, ali on je to jedini odræavao, onako neishranjen.

Moji su rodite l j i bi l i krπÊanski nastrojeni. Majka je , naæalost , bi la

nepismena. U porodu je njena majka umrla, pa se otac oæenio, dobio

djecu, a moja majka maÊehu koja ju je t jerala na paπu ovaca, a ne

u πkolu. Svoju je djecu svu πkolovala, dvojica su Ëak zavrπi la i

fakultete, a moju je majku ostavi la nepismenu. Ja nisam primijet io

da je ona nepismena, jedino π to bi znala reÊi : 'S ine, ja t i to ne

znam proËitat i ' , te bi uvi jek spomenula svoju maÊehu ( ja sam je

zvao baba Manda), i rekla: 'Meni baba Manda nije dala u πkolu. '

Ni tata ni mama nisu nam nikada dræali moralne prodike, al i smo

taj moralni dio uvijek imali nekako prirodno ugraen u sebi i tako

smo se ponaπali .

Znao sam srest i na putu naπu susjedu koju bih, makar je sreo u

is tom danu i deset puta, uvi jek pozdravio s 'Hval jen Isus i Mari ja ' ,

a ona bi mi odvrnula 'Uvi jek hval jen' . I spod pregaËe bi ponekad

(dæep je bio s unutarnje strane) izvadila jednu suhu smokvu i dala

mi je. Bio sam sretan tada kao da sam dobio ne znam kakvo blago.

Moje osobno blago u djet injs tvu bio je jedan preklopni noæiÊ (ne

znam kako sam do njega doπao) koj i je imao dræak u obliku ribe.

Rezbario bih njime svakoga dana figurice od maslinove æile koja je

jako podatna. Jednom sam lovio s nekog brodiÊa ribu i kad sam

rezao meku, taj mi je noæiÊ ispao u dubinu mora. Bilo je preduboko,

nisam ga mogao izronit i iako sam pokuπavao danima. Godinama

sam, nesretan, dolazio na to mjesto u nadi da Êu ga ugledati .”

Od ranoga djet in js tva Veæa je vol io cr tat i , rezbari t i…:

“U najranijoj mladosti s luπao sam puno priËa o vi lama, vjeπt icama

i vukodlacima. Najviπe me zanimao KaËiÊev 'Razgovor ugodni ' .

Posl i je sam i ja poπao u πkolu i nauËio Ëi tat i i pisati . Mi 'dica' iz

Bris ta veÊ kad se rodimo znamo za Zrinskog, Kastriot iÊa, Marka i

sve KaËiÊeve junake i sva naπa narodna junaπtva. Na paπi smo se

igrali t ih junaka. Gledali smo s l ike i crteæe o njima, pa mi se Ëini

167


da su me te 'pisme' , s l ike i priËe o 'v iπÊicama' i vi lama nekako draæi le

i oblikovale me joπ kao petogodiπnjeg djeËaka. PoËevπi crtati , crtao sam

kao i druga djeca. »ovjeka sam crtao od ' π tapiÊa' , a glavu kao obiËnu

kruænicu. »itajuÊi KaËiÊa, pasao sam i rastao, te sam poËeo sve viπe

crtati : prs te , oËi , uπi , … Zatim je poËelo precrtavanje iz puËkoπkolskih

Ëitanki i kalendara 'Danica' : crtao sam razne svece, biskupe i junake.

U crkvi sam vidio nekoliko kipova svetaca, pa sam i ja poËeo 'di l jat i

kipiÊe ' iz maslinove æile. Tako sam iπao u πkolu, rezbario, crtao, rastao

i pasao. Jednoga sam dana, sa 11 godina, u πkol i nacrtao Miloπa na

konju, u galopu, sa svim konjskim ukrasima. Sva πkola zajedno s

uËite l jem divi la se tome. Posl i je sam izrezao iz masl inove æi le 'pravog

Ëovika' . L judi su govori l i : 'Ka æiv! ' UËi te l j Petar Prlenda pokazao je te

s tvari St ipi BanoviÊu, ondaπnjem prefektu Dræavne obrtne πkole u

Zagrebu, koj i je nakon πto su mu Mirko RaËki, L jubo BabiÊ i Tomislav

Krizman s kojima je pri jatel jevao, potvrdil i moju talentiranost, ishodio

da me prime u tu πkolu. Bi lo je to godine 1928. Imao sam nepunih 12

godina. Ni sam nisam znao Ëega bih se prihvatio - kiparstva ili slikarstva.

BanoviÊ mi je onda rekao: 'Ti s i nejaËak, tko Êe tebi dizati ono vel iko

teπko kamenje. I upisao me na s l ikarski odio!”

I tako Veæa nakon zavrπene πestogodiπnje πkole u Bristu putuje u Zagreb

u renomiranu Dræavnu obrtnu πkolu. Na pi tanje kako je doæivio to

odvajanje od obitel j i , da l i je veÊ tada ta æel ja za znanjem, s l ikanjem

bila jako vel ika, Veæa odgovara:

“Niπta ja nisam znao, nisam imao nikakvo iskustvo, iπao sam u potpuno

strani svijet, sredinu, sve mi je bilo nepoznato. Putovao sam æeljeznicom,

to je bio teretni v lak koj i je imao vagon - dva za putnike, bez s truje,

putovao sam do Zagreba kao kroz mraËni tunel , s puno s traha.”

Svoj prvi susret sa Zagrebom Veæa ovako opisuje:

“Putovanje je organizirano 'primopredajama'. U Spl i tu preuzela me

Neda Diana. Smjest i la me u vlak za Zagreb, u vagon treÊeg razreda, s

naputkom: 'Kad vidiπ puno svjet la izai, to t i je Zagreb! '

U tr inaest sat i vagon strahovito tresne, zaπkripi i krene u Zagreb. U

vagonu sam sam samcat. Æel jeznicu do tada nisam ni Ëuo nit i vidio.

Obuzima me s trah; 'propast svi je ta ' . Uπao neki Ëovjek. Probuπio putnu

kartu i ode. Ja u plaË. Uniπt io mi kartu. Nadolazi suton, pa crni mrak.

Vagon bez osvjet l jenja. Mrak u vagonu, mrak izvan vagona. Nakon

dugog jada - vagon se rasvi je t l i i s tade! IzvuËem kofer, veÊi i teæi od

mene. St igoh u Zagreb! Ode vlak! Dvi je - tr i visoke svjet i l jke

poluobasjavaju jedinu zgradu! Puno svjet la prema ul jenjaËi uz koju

sam rastao dvanaest godina! Nigdje æive duπe. Bio je to Ogulin! Moj

'prvi Zagreb' ! Malen je ovo prostor za opis onoga tadaπnjeg vel ikog

osjeÊaja izgubl jenost i .

Veæa po dolasku u Zagreb 1928.


168

Kratko: sljedeÊim vlakom, oko pola noÊi, doputovao sam u 'pravi' Zagreb!

U pola noÊi - dan! Toliko svjetla! Ogromne bajkovite kuÊe. U svaku, stao

bi 'c i je l i Bris t ' !

Tada sam doæivio Zagreb za sva vremena snagom plodonosna πoka.

U Zagreb je 1928. godine u meni doputovao s l ikom i duπom - i moj

rodni Brist. Srodili se i ostali. U Zagreb sam uroen ili ugraen osjeÊajem

dubokog ponosa i zadovol js tva. Jednostavnije : Zagreb mi je s vel ikim

slovom: Sve! Zato vol im Zagreb!”

Na Obrtnoj πkoli , koja je trajala Ëetiri godine. predavali su mu vrhunski

profesori : Mari jan Trepπe, Marko Raπica, Milenko GjuriÊ, Hinko Juhn…

Na toj πkol i zavrπ io je smjer dekorat ivnog sl ikarstva.

Prve dvi je godine stanuje u internatu Obrtne πkole, a druge dvi je u

Istarskom internatu na Gornjem gradu.

1932. , prestavπi bi t i akom, dolazi teπko razdobl je za joπ vr lo mladog

Veæu. Morao je napustit i internat i tako se doslovce naπao na ulici . Bez

sredstava za æivot, morao se vrati t i u rodni Brist . Toga l jeta pri je upisa

na Akademiju Veæa se s jeÊa sa s jetom:

“Nakon svrπene Obrtne πkole ostao sam na ulici . Morao sam kuÊi. Bi l i

su to teπki dani. Moj otac dosta je bolovao pred kraj æivota. Nije leæao,

joπ je tu i tamo radio, a mater (nismo govori l i mama i l i majka) Ëesto

mi je govori la: daj nasl ikaj ÊaÊu. Moja mama koja je bi la se l janka,

neuka, mis l i la je da sam ja veÊ tada, sa zavrπenom srednjom πkolom,

sl ikar. Fotoaparat nismo imali , a nit i novaca za fotografa. Uvi jek sam

joj odgovarao da nemam boja, a π to je bi la is t ina.

Te 1932. l jeto je dugo trajalo; kraj rujna, a ja joπ uvijek u Bristu. I tog

mi je l jeta mater nekoliko puta govorila: 'Daj naslikaj ÊaÊu. ' Toga dana

kupao sam se sa πkolskim kolegama, a mater je doπla na jedno uzviπenje

u selu odakle je znala da Êe me moÊi vidjet i . Bio sam pri l iËno daleko,

a ona je na sav glas vikala: 'Mladane, ajde ÊaÊu naslikaj! ' Taj moment

se mene tako dojmio kao nikada do tada. Iziπao sam iz mora, obukao

se i doπao doma. ΔaÊa je leæao na krevetu, bi lo je dosta vruÊe. Imao

sam jedan komad kartona, neπto zidne boje i skuhao tutkalo. Mijeπao

sam na novinskom papiru mrvice boje i tutkalo te s l ikao ÊaÊu. Karton

je bio vel ik, odredio sam format, a ostalo Êu izrezati . Ja sam sl ikao,

ÊaÊa je πutio; bi l i smo sami u kuÊi. Oca sam malo podigao na krevetu

i crtao ga iz profila. Kad sam zavrπio crtanje i pokazao mu, rekao je: 'Ka

æiv. ' Izaπao sam pred kuÊu da odreæem viπak kartona. Proπlo je moæda

petnaestak minuta kad se iznutra zaËuo materin plaË. ΔaÊa je umro.”

Na Veæin povratak Zagrebu ut jecala je jedna sretna s luËajnost :

“Bio je jedan mladiÊ iz Brista, Aleksandar Diana, koji je sa sedamnaest

169


godina netragom nestao. Uvukao se kao s l i jepi putnik na brod za San

Francisco. Nakon trideset godina pojavio se iznenada u Bris tu, sada

multimil i junaπ. Sreo me toga l je ta 1932. i upitao: '»ujem da si s l ikar,

hoÊeπ l i mene nasl ikat? Ali ja nemam æivaca da t i s idim, nego po

fotografi j i . ' Dao mi je novac za prave boje, koje su mi donijel i iz Spli ta

od GaliÊa. Napravio sam mu portret, jako mu se dopao. Portretirao sam

i njegovu æenu. Dao mi je za dva portreta 200 dinara. Za mene je to

bilo bogatstvo. Kolebao sam se πto da kupim - pπenicu, tj. kruh za obitelj,

i l i da odem u Zagreb. OdluËio sam se za Zagreb, a da to onda nisam

uËinio ne bih bio tu gdje jesam. Materi sam zapravo dobronamjerno

slagao da sam dobio poziv iz Zagreba gdje me Ëeka posao. Mater mi je

povjerovala i tako sam otputovao u Zagreb. Putna karta s tajala je 93

dinara. Ostalo mi je joπ 107 dinara. S t im sam morao æivjet i i spavati .

Obiπao sam sve zagrebaËke l iËi laËke i sobosl ikarske radnje da bih se

zaposl io, no bio sam premlad, nisu vjerovali da ja iπ ta znam iako sam

im pokazivao svjedodæbe. Smio sam potroπi t i samo dva i l i tr i dinara

dnevno, spavao sam po vinogradima, prehranjivao se po mli jeËnim

restoranima gdje se mogla dobit i πal ica mli jeka i komad kruha za dva

dinara. To su bi l i t i moji tuæni dani te moje 1932. godine.

Jednoga dana susreo sam se sa knjiæevnikom Viktorom ÆiviÊem, kojega

sam otpri je poznavao. On mi je pronalazio neke poslove da preæivim

do upisa na Akademiju i takoer mi je naπao smjeπtaj u obitel j i doktora

Vladka MaËeka, Ëime mi je uËinio æivotnu uslugu.

KuÊa u Deæel iÊevoj ul ici bi la je u vlasniπ tvu dvojice braÊe - na prvom

katu bio je s tan doktora MaËeka, na drugom katu æivje la je udovica

pokojnog MaËekova brata, a sustanar i ja di je l i l i smo prizemlje.”

1933. , s nepunih sedamnaest godina, Veæa se upisuje na Akademiju.

Bira BeciÊevu sl ikarsku klasu, zbog potpune slobode koju je BeciÊ

dopuπtao u radu.

O svoj im studentskim danima Veæa rado govori :

“Na Akademiji se v jeæbaju samo temel j i kao moguÊa izvoriπ ta

individualnog razvoja. Imao sam radni prostor. Organizirano vri jeme

rada. PlaÊene modele. PlaÊene, od mene iskusnije uËitel je. Sve zajedno

- znaËi mnogo.

Zalaganje, ambici ja, discipl ina rada - ovis i l i su o meni. Radna je

discipl ina kod s tudenata svih semestara bez iËi j ih zahtjeva bi la

maksimalna.

Rado se s jeÊam svih profesora. Odreda, to su velika imena naπe l ikovne

povi jes t i : MeπtroviÊ, Frangeπ, KrπiniÊ, KerdiÊ, BeciÊ, BabiÊ, Krizman,

©enoa, Vanka, MujadæiÊ, KljakoviÊ. Doista reprezentacija svoga vremena

i cje lovi te hrvatske l ikovne baπt ine. Za nas s tudente imena visokog

strahopoπtovanja, u najboljem smislu te ri jeËi. U tom okruæenju osjeÊao

170


sam se povlaπtenim sretnikom. Zanosno sam doæivl javao i prostore

zgrade. Nosio me dojam uronjenosti u nadnaravno zraËeÊu atmosferu.

Sve je plodi lo radnom vol jom, discipl inom i ponosom. Bi l i smo dobro

kruπno t i jes to. Duhovne spuæve! I Ëini mi se da nismo postal i epigoni

svoj ih uËite l ja.

Opredije l io sam se dosta rano za vehementno s l ikarstvo Vladimira

BeciÊa. Postojale su joπ dvi je speci jalke: πkola Ljube BabiÊa i πkola

Marina Tartaglie. Ja sam Ëesto posjeÊivao Modernu galeri ju i oËaravao

se minhenskom trojkom BeciÊ, RaËiÊ, Kral jeviÊ. A BeciÊ je prisutan na

Akademiji ! Moja odluka bi la je nedvojbena. Ali …

PriËalo se: BabiÊ nagovara uspjeπni je s tudente za svoju πkolu!

Krajem Ëetvrtog semestra, jedne veËeri posl i je crtanja tzv. malog akta

koji je u to vri jeme vodio, prof . BabiÊ mi reËe: 'Veæa, oËekujem vas u

svojoj πkol i . '

'Velika hvala. OdluËio sam upisati πkolu profesora BeciÊa. ' Iznenaen,

nastavio je s nekim uvjeravanjima i moæda netaktiËkim

razuvjeravanjima.

Diplomirao sam, istiËem s ponosom, slikarstvo u πkoli Vladimira BeciÊa.

BabiÊ mi t i jekom V. i VI. semestra nije odzdravio ni na jedan pozdrav!

BeciÊ mi je na Ëetvrtoj godini poklonio πes t p latna. Doπao je kod mene

i Ëudio se kako sam nasl ikao samo jednu s l iku. Pi ta: 'Pa gdje su Vam

ostale? ' Rekao sam mu da su sve ispod ove zadnje nasl ikane. Stao je :

'Pa zar ste tako siromaπan?' Zaprijet io mi je da viπe nit i jednu sl iku ne

smijem pokri t i i odmah mi poslao πes t p latna. Naæalost , sve s l ike iz

vremena moga studija su nestale, nisu ni potpisane, za neke mi je jako

æao.

»elna l iËnost Akademije bio je MeπtroviÊ. Malo vidl j iv na Akademiji , a

veliki autoritet. Uæi krug oko MeπtroviÊa bio je poznat svakom prolazniku

Ilicom ispred ugledne kavane 'MeduliÊ' . Sastajao se, u veÊem ili manjem

broju, svakodnevno. Oko podneva vel iki dugaËki s tol bio je smjeπten

suËelice pogledu prolaznika. Prije okupljanja i poslije razlaza legendarni

stol uvi jek je bio prazan. U vri jeme s tudija boravio sam u obliænjoj

DeæeliÊevoj ulici br. 9, u kuÊi obitel j i dr. Vladka MaËeka. Svakodnevni

put na Akademiju i l i kuÊi vodio je pokraj kavane te sam znaËajna

imena temeljito zapamtio: Joza KljakoviÊ, Vladimir BeciÊ, Robert Frangeπ,

Fran KrπiniÊ, Gjuro Szabo (direktor Muzeja grada Zagreba), dr. Branko

©enoa, Tomislav Krizman, prof. Ivo ©repel (ravnatelj Moderne galerije),

dr. Milan »urËin, Franjo Dugan St . , Fran Lhotka, Rudolf Matz. Plus

MeπtroviÊ”.

( iz knjige 'UËi t i umjetnost ' Anelke Dobri jeviÊ)

171


1937. Mladen Veæa diplomirao je s l ikarstvo u klasi prof . Vladimira

BeciÊa, s nepunom dvadeset i jednom godinom æivota.

“BeciÊu zahval jujem na vel ikom razumijevanju i s lobodi kojom mi je

puπtao da se razvi jem na njegovoj πkol i .

A i profesor BeciÊ je svojim studentom bio viπe nego zadovoljan , uvijek

pun hvale i l i jepih ri jeËi .

Æao mi je π to BeciÊev s in Branko nije æiv da to potvrdi; BeciÊ je njemu

i svima govorio da sam ja njegov najbolji student, iako me to malo Ëudi,

jer je dosta poznatih umjetnika zavrπilo slikarstvo kod profesora BeciÊa.”

VeÊ u t i jeku studi ja Veæa i lustr i ra knj igu Dostojevski za djecu, koju je

priredio, preveo i uredio Iso Vel ikanoviÊ.

Nakon Akademije dr . Vladko MaËek pomaæe mu i dal je :

«Nakon πto sam zavrπio Akademiju 1937. godine, MaËek me pozvao na

razgovor. Zahvalio sam mu za sve π to je uËinio za mene, a njega je

zanimalo π to mis l im dal je . Odgovorio sam da idem kuÊi, na π to mi je

on rekao 'A ne bi l i t i ht io poÊi van na neki s tudij? Ako bi æel io ja sam

zato tu. '

Iznenaenje, sreÊa. Predloæio je Munchen i l i Rim, no ja sam smatrao

da me to ne bi unaprijedilo. Munchen je nekad bio centar Europe i naπi

slikari su u to vrijeme iπli tamo, ali danas nema potrebe, naπa zagrebaËka

Akademija nimalo ne zaostaje.

Nasmijao se: 'Ha, znaËi t i bi u Pariz? '

Rekao sam da bi to jedino imalo smis la, a on je ot iπao za svoj radni

stol i napisao pismo poËasnom konzulu Francuske dr. Andreisu koj i je

posl i je postao ministar u vladi MaËek - CvetkoviÊ. Odnio sam pismo

(zgrada je bila blizu UmjetniËkog pavil jona, na Trgu kralja Tomislava)

i uruËio ga. Sa sadræajem pisma, dakako, nisam bio upoznat.

1938. , bio sam u Zagrebu i spremao se u Bris t kad me MaËek ponovno

pozvao ( joπ uvi jek sam stanovao kod njega) rekavπi mi da sam dobio

francusku s t ipendiju.

Ne mogu objasnit i kol ika je to sreÊa bi la! Iznenaenje, zadovol js tvo i

Ëudo.

No ja nisam tada otiπao u Pariz jer su novine veÊ bi le pune izvjeπÊa o

ratnoj s i tuaci j i , opasnost i , o hi t lerizmu. Objavl j ivano je kako se

Francuska priprema na obranu, ispraænjene su sve galeri je , muzeji .

Razgovarao sam sa Slavkom KopaËem, s kojim sam se tada svakodnevno

druæio i kojeg sam smatrao vel ikim pri jate l jem, te sam mu rekao da

nema smisla iÊi . Rekao mi je da sam lud i da bi on iπao u svakom

sluËaju.

Otiπao sam MaËeku i rekao mu da nema smisla iskoristiti stipendiju pod


172

takvim okolnost ima. Slavko KopaË ot iπao je umjesto mene, no nakon

desetak dana vrati l i su ga natrag u bl indiranom vagonu tako da Ëak

nije vidio ni put - ot iπao je badava i ni je vidio niπ ta.”

Zaslugom svoga briænog profesora BeciÊa, Veæa dobiva prvo honorarno

zaposlenje:

“BeciÊ je meni omoguÊio prvo radno mjesto nastavnika crtanja na

Srednjoj tehniËkoj πkoli u Zagrebu. Posao je bio honoraran i na odreeno

vri jeme, al i mi je omoguÊio ostanak u Zagrebu. Na to je mjesto bio

imenovan za profesora s l ikar Karlo Mij iÊ koj i je u to vri jeme radio u

Sarajevu i ni je joπ dobio razrjeπnicu, pa ni je mogao preuzeti novu

duænost . To je trajalo godinu i pola a meni je dobro doπlo.

U to vri jeme sam s KopaËem napravio i iz loæbu u glasovi tom Salonu

Ulrich.

VodeÊi brigu o svojoj obi te l j skoj s i tuaci j i , o majci i braÊi , rekao sam

KopaËu kako misl im da bi za moju si tuaci ju bi lo nuæno da priredim

izloæbu, no f inancijski nisam u moguÊnost i to i napravit i . Kako smo

mi zaista bili bratski vezani, predloæio je da izloæbu priredimo zajedno,

no da svaka bude samostalna. Bio je donji i gornji prostor pa smo bacili

kocku. Ja sam izvukao gornji prostor.

Salon je vodila gospoa Marija Ulrich, supruga vlasnika Salona. Mi smo

bili nepoznati, poËetnici, no kad je gospoa Ulrich saznala da stanujem

kod doktora MaËeka, nagovarala me da ga pozovem na izloæbu te da

bi tada doπao i ci jel i Zagreb. Nisam pristao, iako mi je on uËinio toliko

dobra u æivotu π to mi ni otac ni je mogao. Nisam ga pozvao. Vjerujem

da bi svi rekli : 'E da nisi imao MaËeka i da ti on nije doπao na izloæbu

ti bi bio nitko i niπ ta. '”

Izloæba je oci jenjena kao pravo veliko osvjeæenje nakon dugo vremena,

a L jubo BabiÊ o njoj piπe:

“Veæa je iz dalmatinske Hrvatske, t ipiËan temperament juænjaka, brz

u shvaÊanju, odrjeπi t , tvrd, v jeπ t , pri jemlj iv , a pomalo nonπalantan i

nebriæan.”

“Doktor MaËek je naravno saznao za otvorenje izloæbe, pozvao me k

sebi i spoËi tnuo: 'Pa t i s i imao izloæbu, a nisi me pozvao; t i znaπ da

bih ja doπao. '

Moju ispriku prihvatio je kao opravdanu, nije se ni uvri jedio nit i mi je

zamjerio, veÊ mi je odmah predloæio izloæbu u Beogradu (tada je veÊ

bio potpisan sporazum CvetkoviÊ - MaËek i MaËek je bio u vladi u

Beogradu). Ja sam to prihvatio. Izloæba je bi la u Hrvatskom klubu u

Beogradu. Posjet io sam doktora MaËeka u njegovu kabinetu i pozvao

ga na otvorenje. Bi lo mu je jako drago, no taj dan bio je zauzet. Imao

173


je dogovorene sastanke sa srpskim patri jarhom Varnavom i princom

Pavlom. Na dan otvorenja ruËao sam u Hrvatskom klubu kad je odjednom

nastala strka; govorilo se da je doπao Predsjednik (mislio sam predsjednik

kluba). MaËek se pojavio na vratima, doπao je pri je otvorenja: 'Evo

mene, a ONI neka Ëekaju! '

Razgledao je izloæbu, malo se zadræao u klubu i Ëest i tao mi. I iz ove

njegove geste vidl j ivo je kol iko me MaËek vol io i ci jenio.

U l judskom smislu, po svojoj dobroti , nisam sreo nekog kao πto je to bio

doktor Vladko MaËek. Vel iki pol i t iËar i neprikosnoveni voa hrvatskog

naroda mnogo godina, a da ni u kojem obliku to ni je iskoris t io.

Sa svoj ih devedeset godina mogu reÊi da tako dobrog Ëovjeka nisam

sreo i ne ustruËavam se usporediti ga u nekim svojim djelima s doktorom

Franjom Tumanom.

Izloæba je vr lo uspje la.”

Is te godine Veæa iz laæe na povi jesnoj iz loæbi Pola vi jeka hrvatske

umjetnost i 1878-1938. Tada ima dvadeset i dvi je godine.

S tom je izloæbom sveËano otvoren Dom likovnih umjetnosti djelo Ivana

MeπtroviÊa o kojem je sam MeπtroviÊ rekao:

“Meni su bi l i povjeri l i da napravin jedan spomenik. Zamisl i ja san da

napravin kuÊu koja Êe bi t i dom umitnika. To je pri faÊeno, i kako

moæete vidi t , kuÊa je uziana. Nima vajde svaati se kakva Êe tabla

bit i π to Êe na tabli pisat . Pa niπ ta ni je viËno. Tabla se moæe minjat , i

s lova na njoj. KuÊa Êe uvik ostat. Izloæba 'Pola vika 'rvacke umjetnosti '

Êe bi t , pa ko oÊe - izloæi t Êe. Ko neÊe, neÊe bi t gri jota. Svi Êe bi t i

pozvani.”

Iz loæbu je otvorio dr . Vladko MaËek. Veæa je predstavl jen s t r i ul ja na

platnu: Brist , Pralja i Dalmatinska kuæina . Ti jekom izloæbe otkupljene

su dvi je Veæine s l ike.

O dogaajima i sukobima oko te znaËajne izloæbe i danas traju rasprave,

a Veæa svjedoËi :

“Za vri jeme mojega l je tnog boravka u Bris tu dobio sam poziv Ljube

BabiÊa da doem u Zagreb. Pozvao je i Slavka KopaËa. Posjeti l i smo ga

u njegovu atel i jeru na Akademiji . 'Gospodo mladi kolege, pozvao sam

vas da se dogovorimo, i da se pripremite za naπu ovogodiπnju izloæbu.

Obojica ste dobrodoπla obnova grupe i raËunam na podrπku mojoj ideji.

Naπa izloæba bi t Êe kontra izloæbi Pola vi jeka hrvatske umjetnost i !

Motivirao ju je : borba za kvali te tu, jer na tako vel ikoj izloæbi bi t Êe

izloæeno svaπta. Napomenuo je da se profesor BeciÊ s tom zamisli sloæio,

u π to sam u tom Ëasu i v jerovao. Rekao je da Êe se izloæba odræati u

UmjetniËkom pavi l jonu, kojega je veÊ osigurao.

Nekoliko dana kasnije BabiÊ je sazvao πir i sastav suizlagaËa u jednoj

od dvorana Hrvatskoga glazbenog zavoda. Nakon pozdrava iznio je


174

kako je rezervacija UmjetniËkog pavil jona otpala zbog drugih sadræaja.

'No osigurao sam prostor ovdje u Glazbenom zavodu. Meutim, kako je

on premalen za kompletnu izloæbu svih nas, mis l im da je moguÊe

nastavit i naπom ranijom praksom da grupu predstavi jedan Ëlan. Poπto

ju je jedne godine predstavl jao BeciÊ, a druge kolega Miπe, sada je red

na meni! Ja sam se za ovu izloæbu pripremio! '

BeciÊ je odmah reagirao: 'L jubo, nedoliËan bi bio taj naËin. To smo

mogli provodit i dok smo bi l i samo troj ica. Neka svatko tko hoÊe bude

zastupl jen barem s jednim radom. To omoguÊuje i prostor. '

BabiÊ je i dal je bio tvrdoglavo iskl juËiv. Niπ ta ni je prihvaÊao. Raziπ l i

smo se bez ikakve suglasnost i .

Nakon izvjesnog vremena dobivam poziv da doem na sastanak Grupe

hrvatskih umjetnika u taverni hotela Esplanade. Na tom sastanku Ëudno

druπtvo. Pola poznato, pola nepoznato. Poznati su mi bili BabiÊ, BeciÊ,

BuliÊ, Makanec i Reæek. Moæda je bio i ©ohaj, al i nisam siguran.

BabiÊ ustaje. SveËano, izrazito samohvalno: 'Gospodo kolege! Poznato

vam je da sam ja jedini u protekl ih dvadeset godina napisao nekoliko

knjiga. Poznato vam je da sam ja jedini u protekl ih dvadeset godina

odræao mnoga javna predavanja . . . 'Nizao je za π to je on jedini u

protekl ih dvadeset godina zasluæan. Na kraju sumira svrhu sastanka:

apst inenci ja od izloæbe Pola vi jeka hrvatske umjetnost i ! Zavrπio je

izravnom apelacijom na BeciÊa: 'Dragi Vlado Êe vam potvrditi sva moja

nastojanja u proteklih dvadeset godina i oËekujem njegovu podrπku svrsi

naπega sastanka. '

Mukli tajac! Meusobno se pogledavamo. Vladimir se nalaktio na s tol .

Trese dobroÊudno glavom. Pocrvenio poput cinobera. Namrπten. Glavu

ne podigne. Usta ne otvori .

'Gospodo, imamo ovdje najmlaeg kolegu Veæu, koj i Êe u ime mlade

generaci je dati podrπku zamisl i profesora BabiÊa s kojom se, naravno,

svi s laæemo. ' - reËe Vi l im SveËnjak.

BabiÊ i ostali uprli poglede u mladoga Veæu. Smeten, sreujem se u sebi.

Osjetio sam, viπe nego vidio, zabrinuti BeciÊev pogled. Postajem svjestan

da se dogaa neko moje prvo izravno 'krπ tenje ' u smis lu pouke za ad

hoc snalaæenje u buduÊim raznoraznim intrigama (koje su me obi lato

prati le) .

Moj je odgovor bio: 'Oprost i te , gospodo, s paænjom i interesom sluπao

sam gospodina profesora BabiÊa. Govorio je o mnogim, meni nepoznatim

dogaanjima u protekl ih dvadeset godina, a vaπa πutnja - koj i s te u

svakom sluËaju upuÊeniji - ne daje mi moguÊnost da se prvi izjaπnjavam.

Osim toga, ni je mi jasno Ëemu i zbog Ëega bih trebao dati podrπku.

Drugo, nisam ovdje u ime mlade generaci je . Nitko, pa ni tzv. mlada

175


generaci ja ni je me delegirala. '

Koliko se s jeÊam, sa πutnjom je odsluπano π to sam rekao.

Tada mi je veÊ bivalo jasno da postoj i neki BabiÊev (i njegovih

sl jedbenika) otpor, pa Ëak i netrpel j ivost prema MeπtroviÊu, iako nisam

znao toËne razloge.

U to vri jeme BeciÊ je s tanovao na Trgu kral ja Petra I . (danas Trg

hrvatskih vel ikana). Pratio sam ga s kolegom Brunom BuliÊem. Pital i

smo ga zaπto je odπutio BabiÊu, a on je odgovorio: 'Nisam se s BabiÊem

nikada svaao. »uo sam previπe laæi i neukusnih samohvala. Zato sam

πutio. ' Pi tao sam ga na kojoj Êe izloæbi sudjelovati . Izjasni l i smo se:

kud on, tud i mi. Odgovorio je bez kolebanja: na 'Pola vi jeka. ' Tako je

i bi lo.

Dom i izloæbu, 18. prosinca 1938., uz prisutnost mnoπtva graana,

otvorio je najveÊi Ëovjek i l jubimac tadaπnje Hrvatske dr. Vladko MaËek.

Izloæba je bi la i vel ika i znaËajna. Povi jesna izloæba. I , kako reËe

MeπtroviÊ, koga nije bi lo - ni je gri jota. Dodajem, postala je njihova

sramota.

BabiÊ je svoju separatis t iËku izloæbu (i l i prkos) zais ta i os tvario u

Hrvatskom glazbenom zavodu, od 6. do 20. s tudenoga 1938. Te se

izloæbe ne s jeÊam samo zbog nje same, iako je po kvali te t i BabiÊeva

sl ikarstva bi la izvrsna i s toga zasluæuje trajno pamÊenje. S jeÊanje je

duboko usjeËeno i po nemiloj pri jevari : z loupotrebi mojega imena i

prezimena koje je BabiÊ bez moga znanja i potpisivanja izvjesio t ik do

ulaznih vrata unutar izloæbenog prostora. U izjavi je stajalo da potpisnici

podræavaju njegovu samostalnu izloæbu.”

1940. Veæa se æeni s Mir janom CvetkoviÊ (roena u Bosni , u BrËkom,

u obitel j i s t ro je djece, koja se s Mir janinih dvanaest godina sel i u

Zagreb), buduÊom povjesniËarkom umjetnosti i leksikografkinjom. Veæa

priËa:

“Kad smo se upoznali i malo zbliæi l i , priznao sam joj bez krzmanja:

'»uj, ja sam ti viπe nego siromaπan' , na π to ona danas sa smjeπkom

dodaje: 'Znala sam da su siromaπni, al i neπto tako siromaπno nisam

mogla ni zamisl i t i . '

VjenËali smo se kad je poËeo rat i ostali æivjeti u Zagrebu. Zajedno smo,

eto πezdeset i Ëet ir i godine.”

Iste te 1940. poznati zagrebaËki izloæbeni prostor Salon Ulrich prireuje

mu treÊu samostalku koju je prof . L jubo BabiÊ proglasio “radosnim

dogaajem za svakoga - tko prati naπ l ikovni æivot” te rekao da je

“BeciÊev s l ikarski temperament naπao u mladom Veæi, u njegovom

poletnom temperamentu, svog pravog uËenika.”


Mirjana i Mladen Veæa, 1941.

D j e l o M l a d e n a V e æ e r e p r o d u c i r a n o ukatalogu Druge izloæbe hrvatskih umjetnikau N e z a v i s n o j D r æ a v i H r v a t s k o j , 1 9 4 2 .

177


Uza sve uspjehe, Veæa nema stalni posao.

Radi kao nastavnik u Zagrebu, zat im u Mostaru (gdje dolazi na mjesto

Antuna Motike, koj i je premjeπten u Zagreb) te se tamo ponovno druæi

sa Slavkom KopaËem. Na pri jedlog L judevi ta ©est iÊa zamjenjuju se te

on dolazi na njegovo mjesto u Karlovac. Stanuje u Zagrebu i svakodnevno

vlakom putuje na posao. Ubrzo je premjeπten u Zagreb gdje predaje

na realnoj gimnazi j i , a s l ika u atel i jeru u Maksimirskoj 40. U istoj kuÊi

atel i jere imaju i Oton Gliha, Zoran Didek, Pavao PeriÊ i Nevenka

–oreviÊ.

1941. u UmjetniËkom pavi l jonu otvorena je Prva izloæba hrvatskih

umjetnika u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj . Ivo ©repel , povjesniËar

moderne i suvremene l ikovne umjetnost i , koncipirao je svoju

reprezentat ivnu iz loæbu hrvatske moderne i suvremene umjetnost i od

samih hrvatskih l ikovnih prvaka - od MeπtroviÊa do

dvadesetpetogodiπnjeg Veæe.

1944. otpuπten je iz sluæbe. Zalaganjem dr. Ljube Karamana zapoπl java

se kao crtaË u Konzervatorskom zavodu. U ta jnost i piπe svoje

beskompromisne ref leksi je prot iv svih tada vladajuÊih total i tar izama.

Da su mu pri pretresima atelijera i stana naπli te “papire”, ne bi, izvjesno

je, doËekao kra j toga straviËnog Drugog svjetskog rata.

1946. -1949. radi kao profesor crtanja na Arhitektonsko - graevinskom

odjelu tek osnovane Savezne srednje tehniËke πkole u Zagrebu.

1949. radostan dogaaj , Mir jani i Mladenu rodi la se kÊer Mirna.

Iste godine svojevoljno postaje tzv. profesionalac ili samostalni, slobodni

l ikovni umjetnik, bez stalnog zaposlenja osim stvaranja.

Jedan je od inicijatora LIKUM-a, Ëi j i je aktivni Ëlan, s manjim prekidima,

sve do danas.

1950. dobiva st ipendi ju za Pariz . U is to vr i jeme st ipendi ju su dobi l i i

Nikola Reiser , Kosta Angel i Radovani i kipar Voj in BakiÊ.

“Pariz sam doæivio kao Babilon, srediπte avangardnih impulsa. U Parizu

je sve impresivno æivo, bujno.”

Tijekom boravka u Parizu posjeÊuje mnoge impresivne izloæbe joπ æivih

vel ikana svjetskoga s l ikarstva i kiparstva (Georges Braque, Pablo

Picasso, Paul Cezanne, Bernard Buffet , Mat isse) . SusreÊe se s djel ima

Van Gogha koj i mu je tada po mnogim vri jednost ima bio uzor.


Odobrenje Mladenu Veæiza boravak u Parizu, 1950.

Katalog Izloæbe pariπkih motiva uSalonu ULUH u Zagrebu, 1951.


1951. u Zagrebu u Salonu ULUH-a, u Praπkoj ul ic i , Veæa

prireuje svoju prvu posl i jeratnu iz loæbu, Ëetvrtu u svojoj

kar i jer i . Iz laæe “Pariπke motive”.

Ri jetko je koja iz loæba, kako piπu Zdenko TonkoviÊ, Vlado

BuæanËiÊ, a i drugi , imala takvu “blokirajuÊe - urotniËku

tiπ inu u novinama, za razliku od zadovol js tva i divl jenja

publike za izloæbu koja je nedvojbeno bi la dogaaj, koje se

suvremenici joπ i danas æivo s jeÊaju s divl jenjem.”

A Veæa dodaje:”Ta izloæba proglaπena je izloæbom godine.

Znam da je Gamulin napisao prikaz izloæbe koji nikad nije

objavljen. Medijska blokada bila je potpuna. Ja sam izvukao

pouku - znao sam da bi mi se sliËno dogaalo i na sl jedeÊim

izloæbama te u Zagrebu nisam samostalno izlagao punih

trideset godina sve do UmjetniËkog pavi l jona 1980.”

NajveÊi dio iz loæbe otkupi l i su privatni kolekcionari , neke

sl ike su u muzej ima (u zagrebaËkom Muzeju suvremene

umjetnost i su Ëet i r i s l ike tog ciklusa, u Modernoj galer i j i

jedna), a dio ih je u vlasniπ tvu autora.

Zdenko TonkoviÊ o Pariπkom ciklusu kaæe:

“Sl ika radost , s jeÊanja, vel iki hommage RaËiÊu na kraju

pri jeenog puta. Prepuπta se u nizu gvaπeva djelovanju

pariπkog zraka, neba, vode, oblaka. Bi l jeæi poletno, sve

natapajuÊi pigmentom, dovodeÊi formu do granice

dezintegraci je , u konaËnoj s intezi boje i sv jet la”

Nakon Pariza ponovno Bris t , sada joπ mu draæi , i sva ona

'malena mjesta '… Tu je Veæa naj jaËi , svoj .

“Poznajem sredinu u kojoj sam roen tako snaæno da

napamet znam svaku maslinu, svaki kamen, pa i kad nisam

tamo, znam toËno naslikati svoj Brist”, a jedan sl ikarski dan

u Bris tu opisuje:

“Sjedim u maslinama, meu pticama, Ëekam, uæivam. Sjedim

i s pri l iËno s traha jer se s padina Biokova moæe odlomiti

kamena gromada i ozl i jedit i me. Jeka putuje u Biokovo. To

se ne da prenijet i r i jeËima, to treba doæivjet i . Sunce izlazi

iza Biokova, pred nama je Pel jeπac gdje sunce dolazi sat

pri je . Sunce obasjava Pel jeπac, KorËulu, Hvar i Vis . S jena

se pribl iæava k meni, dol je u mjestu joπ spavaju i ne znaju

za tu divotu jutra na moru, u naj l jepπe vri jeme kad su

najl jepπi doæivl jaj i . »ekam da mi sunce obasja motiv.

Trenutak odluke da l i Êe mi motiv odgovarati ! KonaËno,

motiv je obasjan. Grabim kis t i paletu - i poËinjem!”

Mladen Veæa s kÊerkicom Mirnomu Zagrebu 1951. i

u Bris tu 1955.


180

A Grgo Gamulin dodaje: “Veæa je slikar koji tematski i osjeÊajno pripada

svom podbiokovskom zaviËaju, on je svakako znaËajna l iËnost

zagrebaËkog s l ikarstva, al i je pri je svega s l ikar Juga.”

Od 1953. radi u atel i jeru u BarËiÊevoj 8, u kojem je i danas.

U samoÊi i t iπini zagrebaËkog ateli jera Veæa je prionuo na veliki posao,

stvara ciklus velikih platna Otisci iz djetinjstva koja su napokon izloæena

1980. godine.

Gamulin kaæe da “treba poæali t i Veæinu dugogodiπnju πutnju jer je

upravo u to vri jeme Veæa dosegao novu vri jednost i lakoÊu izraza, s

lakim i profinjeno koloriranim st i l izaci jama, s r i tmom koji se s laæe u

jednostavne cje l ine.”

U to vrijeme radi i ilustracije koje su mu priËinjavale veliko zadovoljstvo.

Od 1977. do umirovl jenja 1981. profesor je na ALU.

“S velikom odgovornoπÊu vrπio sam pedagoπku sluæbu i nastojao sam da

student neπto i nauËi. Polazio sam od toga kako su njega poslal i otac

i majka da od toga ima neku korist , uvijek sam se s jetio svoje si tuacije,

tako da nisam pravio razliku meu studentima. Doæivljavao sam ih kao

suradnike, nisam se l jut io na one koj i su se opirali preporukama i

tvrdoglavo dræali svoje uvjerenje koje nije realno. Iako za vrijeme svoga

πkolovanja nisam ni pomiπljao profesoru pruæiti otpor, nisam to smatrao

prirodnim, moguÊim nit i korisnim.

Govorio sam im da je umjetnost zanat plus joπ neπto. To joπ neπto je

umjetnost . Ja vas to joπ neπto ne mogu nauËit i .

Uvijek sam studentima nastojao pomoÊi na naËin da sam izmislio jednu

likovnu abecedu, kao πto abecedu ima i matematika, glazba ... Slikarstvo

mora odgovori t i na pi tanje kako s l ikati .

U glazbi imate njeænu viol inu i bubanj koj i snaæno udara . . .

S jet i te se zooloπkog vrta; s lon, teæak, zemlja se trese kad hoda, a pored

njega lagana srna, t iho i mekano trËkara.

U pejzaæu imamo Ëvrstu planinu, iznad nje mekan oblak koji je nekad

pokri je baπ zato π to je mekan,

imamo hrast koj i Ëvrs to s toj i , al i treperi mu l iπÊe,

i l i k las je sa s tabl j ikom vi tkom i dugaËkom, a na vrhu kruna . . .

Tako i u mojoj l ikovnoj kompozici j i mora bi t i teæine s lona, ËvrstoÊe

zvuka bubnja, mekoÊe oblaka,… mekoÊa - tvrdoÊa u kompozici j i , to se

naziva kontrastom. Primjerice Mondrian kolorira, ima Ëvrste i mekane

tonove i podtonove; ima planinu i oblak, s lona i srnu.

Vi æelite biti umjetnici i ja bih bio sretan da saznam da je netko od vas

Mladen Veæa i Grgo Gamulin s unukom, 1985.

Mladen Veæa i knjiæevnik Ranko MarinkoviÊ, 1980.

Profesor Veæa u druπtvu Izvora Oreba,svog bivπeg s tudenta, 2000.

Doæivotni pri jate l j i : Veæa i S lavko KopaË, Pariz, 1962.

Veæa, Rabuzin i Mari ja Braut, 1983.

U razgovoru s kiparom Ivanom MeπtroviÊem, 1960.

Veæa i Josip Depolo, 1953.


182

zaista to i postao. Nitko od mene ne bi bio zadovol jni j i , al i bez rada

nemojte mis l i t i da Êete to i post iÊi . Morate bi t i l ikovnjak kad spavate,

kad hodate, jedete, razgovarate; kad bi lo π to radite morate bi t i

l ikovnjak. . . Sve je l ikovno. Vi ne smijete sebi dopusti t i dosadu.

Ja mogu sjediti ci jel i dan bez knjige, druæenja i l i Ëega drugog, a da mi

nije dosadno, jer je sve oko mene sadræaj. Kad gledam stablo, g ledam

razne geometrijske oblike. Ima ih kruænih, elipsoidnih . . . »itam ono πto

gledam. To je ta abeceda, ni je napisana, al i je vidl j iva.”

1979. godine rodio mu se u Zagrebu unuk Miran, sin Mirne Veæe i zeta

Mart ina SuËiÊa.

Dolazi vr i jeme znaËajnih umjetniËkih i l judskih priznanja i nagrada.

Za svoj c je lokupni umjetniËki rad odl ikovan je “Ordenom rada sa

srebrnim vi jencem” zat im i “Ordenom rada sa zlatnim vi jencem”.

1980. napokon je u UmjetniËkom paviljonu prikazan dugo godina stvaran

ciklus Otisci iz djet injs tva. Posvet io ga je roditel j ima, braÊi i sestrama,

svom zaviËaju iz kojeg je rano ot iπao. Sl ike su to vel ikih formata na

kojima je prikazan æivot i rad l judi podbiokovskoga kraja. Dio sl ika tog

ciklusa poklonjen je franjevaËkom samostanu u Zaostrogu.

“Ciklus Otisci iz djet injs tva nastao je u vri jeme socrealizma, u vri jeme

apstrakci je , sv jesno. To je moj otpor socrealizmu, komunizmu. Ja sam

ponosan πto sam seljaËko dijete, ne stidim se toga nego, dapaËe, smatram

i uvijek sam smatrao sel jaËki s taleæ temeljem svakog naroda, hrvatskog

pogotovo. Komunizam sa svojim geslom 'proleteri svih zemalja ujedinite

se ' z louporabio je se lo - proleteri koj i niπ ta nemaju i niπ ta nisu radil i

da se ujedine i zavladaju onima koji su radil i . To se dogodilo sa

hrvatskim seljakom. Meni je poznato kako se muËio taj teæak u Dalmaciji,

u onom kamenjaru - to je uæas, heroizam. Tu gdje je moral najzdraviji ,

tu je i najzdraviji temelj naroda. Smatram da je seljaËki staleæ u likovnoj

umjetnost i zasluæio mjesto poπtovanja, a ne izrugivanja. OdluËio sam

onim æenama s bremenima, koje su se penjale po onom kamenjaru (gdje

turist ne zna nit i hodati) i usput plele Ëarape da ne izgube dragocjeno

vri jeme, dati zasluæeno dostojanstvo. To sam ja smatrao svojom

profesionalnom duænoπÊu”, priËa Veæa.

UnatoË svemu Veæa je razvio i vel iku pedagoπku djelatnost baπ u

Zagrebu: od 1951. na Pedagoπkoj akademij i , a od 1957. na Akademij i

l ikovnih umjetnost i . Vodi i sekci ju s l ikarskih amatera koja je po

organizaci j i i radu bi la kao mala paralelna akademija i t ra ja la je Ëet i r i

godine. Na njoj su predavali i Antun Motika i Vilko Selan Gliha. Svjetski

uspjeh stekao je uËenik te sekci je Mat i ja Skur jeni .

183


Naslovnice nekih od Veæinih knjiga i lustraci ja

“Tri kapetana traæe blago” Mil ivoja Matoπeca, 1976.

“Ljeto u modrom kaputu” SunËane ©krinjariÊ, 1972.

“Svjet la u dolini” Dobriπe CesariÊa, 1987.

184


Posebno je Veæino znaËenje na pol ju i lustraci je , na kojem mu nema premca: “L jeto u

modrom kaputu” (SunËana ©krinjariÊ, 1972), “Tri kapetana traæe blago” (Milivoj Matoπec,

1976), “Bajka o ribaru i r ibici” (A. Puπkin, 1980.) i priËa “Sunce djever i Neva NeviËica”

(Ivana Brl iÊ-MaæuraniÊ) .

Za i lustraci je u knj iz i “L jeto u modrom kaputu” u izdanju ©kolske knj ige (bibl ioteka

Modra lasta), te za i lustraci je Puπkinove “Bajke o ribaru i r ibici” nagraen je nagradom

“Grigor Vi tez” (1981.) .

Za priËu “Sunce djever i Neva NeviËica” nagraen je godiπnjom nagradom “Vilko Selan

Gliha” IzdavaËkog poduzeÊa “Naπa djeca” za najbol ju godiπnju i lustraci ju djeËje knj ige.

Surauje sa djeËjim Ëasopisima “Pionir”, “Radost”, u raznim slikovnicama, publikacijama.

1980. velika retrospektivna izloæba u UmjetniËkom pavil jonu (autor Zdenko TonkoviÊ),

kojom je prekinuta duga odsutnost Mladena

Veæe iz zagrebaËkoga likovnog æivota, a u vezi

Ëime Gamulin rezimira:

“Veliko je æal jenje zbog πtete do koje je doπlo,

jer u toku ovih minulih dvadeset godina moglo

je nastati vel iko mnoπtvo s l ika joπ veÊe

modernost i i joπ dubl jeg znaËenja.”

Iz loæeno je 177 djela raena u razl iË i t im

tehnikama.

1981. kao redovit i profesor Akademije

l ikovnih umjetnost i u Zagrebu, odlazi u

mirovinu.

1984. sniml jen je f i lm o Veæi u produkci j i

Televizi je Zagreb (urednik Mari jan BuπiÊ,

reæi ja Zlatko SudoviÊ, scenari j Zdenko

TonkoviÊ) .

1985. impozantna izloæba Ilustraci ja i oprema

publikaci ja predstavl jena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Urednik iz loæbe

je Vladimir MalekoviÊ, predgovor i biograf i ja Zdenko TonkoviÊ, izbor djela Mari ja i

Zdenko TonkoviÊ.

1987. i lustr i ra zbirku pjesama Dobriπe Cesar iÊa Svjet la u dol ini , u izdanju Naπa djeca

koju je pr iredio Joæa Skok.

Sl i jedi niz nagrada: nagrada “Slava Raπkaj” , hrvatska republ iËka nagrada “Ivana Brl iÊ

-MaæuraniÊ” , dræavna nagrada Republike Hrvatske “Vladimir Nazor” - za æivotno djelo

u podruËju s l ikarstva i pr imi jenjene umjetnost i . Odl ikovan je odl iË jem Reda Danice

Hrvatske s l ikom Marka Marul iÊa.

Lea UkrainËik i Zdenko TonkoviÊ otvarajuretrospektivnu izloæbu Mladena Veæe u UmjetniËkom pavi l jonu, 1980.

185


1992. Veæa upoznaje doktora Franju Tumana.

“Nisam znao da me Tuman cijeni kao slikara,

tek kasnije sam saznao da u svojoj zbirci ima

pri l iËno mojih radova.

Dr. Jure RadiÊ, tada proËelnik Ureda

Predsjednika, pozvao je mene i kolegu ©uteja

te kolege kipare Boπnjaka i Sikiricu na

sastanak. Trebalo je kreirati dræavna odliËja,

rekao nam je π to Predsjednik æel i , na nama

je da to prihvatimo i l i ne. Rekao sam da Êu

se toga rado prihvati t i ako budem imao

slobodu kreiranja naπih odliËja na osnovi naπe

kulturne baπtine, no ako se traæe neka uporiπta

po uzoru na neke druge zemlje ne bih

prihvatio. RadiÊu se to jako dopalo, a Tuman

se s loæio i tako smo se dogovori l i da hrvatska

odliËja budu iz hrvatske narodne baπt ine.

Bilo je petnaest odliËja, a najznaËajnije odliËje

bi lo je Orden kral ja Tomislava i naravno da bi svatko od nas vol io

raditi to odliËje. Zato smo popisali sva odliËja, te papiriÊe stavili u πeπir

i izvlaËi l i . Svatko je dobio da izradi pet odliË ja.

Takoer sam odmah rekao da ne prihvaÊam nikakvu natkomisi ju bi lo

povjesniËara il i politiËara. Tako je i bilo. Sastajali smo se nas Ëetvorica

i Predsjednik, svaki od nas je za svako odliË je radio po nekoliko

vari jaci ja, ja za neke Ëak i po devet . ZajedniËki smo izabrali najbol je

rjeπenje. Predsjednik se nije nametao, prihvatio je ono πto smo mi rekli .

Sikirica je izvukao Orden kralja Tomislava i napravio rjeπenje. Taj puta

ja sam radio orden Katarine Zrinjske. Uzeo sam motiv jedne zgodne

preslice. To je narodni instrument, ima ih raznih oblika. Imala je krunu

kao zavrπetak. Svi smo se s loæi l i oko rjeπenja i poËeo je jedan slobodan

razgovor. Najednom Êe Predsjednik: 'Sikirica, nemojte se l jutiti , svi smo

se s loæi l i oko vaπeg r jeπenja, al i π to bi rekl i da Orden kral ja Tomislava

bude Veæino r jeπenje - pres l ica s krunom kao zavrπetkom. ' Sikirica Êe

na to: 'Gospodine PredsjedniËe, mogu vam reÊi da se i ja slaæem.' Ostali

su se sloæili i ja sam na mjesto medaljona s portretom Katarine Zrinjske

stavio lik hrvatskoga kralja s krunom, æezlom i kriæem. To je bilo jedini

put da je Tuman predloæio neku promjenu.

Joπ sam radio i veliki i mali dræavni peËat, dræavni grb s pet pokrajina,

i hrvatsku povel ju sa 22 æupanije.

Moram reÊi da je to najbol ja suradnja u s l iËnim si tuaci jama u ci je loj

mojoj likovnoj praksi. Kod doktora Tumana taj oblik poπtivanja struke,

osobnost i svakoga od nas, to je bi lo fantast iËno ugodno, l judski

ravnopravno. Tu sam upoznao Predsjednika.”

Mladen Veæa, Drago Kozina i Vladimir MalekoviÊ -otvorenje retrospektive i lustraci ja u MUO, 1985.


186

Naslovnica kataloga Veæine retrospektivne izloæbe u UmjetniËkom pavi l jonu u Zagrebu, 1980.

Naslovnica kataloga Veæine retrospektivne izloæbe u Domu hrvatskih l ikovnih umjetnika u Zagrebu, 1997. >


188

1997. velika retrospektivna izloæba u Domu hrvatskih likovnih umjetnika

na Trgu hrvatskih vel ikana u Zagrebu. Autor iz loæbe bio je Vladimir

BuæanËiÊ. Na iz loæbi je iz loæeno 171 djelo.

Iz loæbu je posjet io i predjednik Tuman.

“Predsjednik je doπao, al i ne na otvorenje. Kad je razgledao izloæbu

upitao me: 'Veæa, zaπto s te tako dugo bi l i nepodobni? '

'Gospodine PredsjedniËe, zbog jednog dobrog dje la ' . Naravno da sam

mu morao objasnit i da je to 'dobro dje lo ' bi lo to π to je moj drugi otac

bio dr. Vladko MaËek bez kojega ja ne bih bio hrvatski s l ikar. To je bilo

dobro dje lo koje je on meni uËinio i zato sam ja kaænjen zabranom

javnog djelovanja 1945. godine. Nisu mi to napravi l i pol i t iËari nego

neki kolege koj i su mi odredi l i kaznu.

Tuman poslije tog saznanja nije promijenio odnos prema meni, dapaËe

naπ odnos bio je vr lo prisan. Usl i jedi lo je portret iranje na njegovu, a i

moju æelju. To je bila izvanredna suradnja. Ja nikome nisam bio poltron

i ne kanim i to ne znam bit i , i ne trebam i ne mogu bit i , al i moram

reÊi svoje miπl jenje, svoje doæivl javanje Tumana. Jasno mi je da netko

ima drugo miπl jenje, al i to π to se piπe po novinama, to je jako zloËesto.

Jednom sam u Slobodnoj Dalmacij i dao intervju, svoje uvjerenje. Vrlo

dobro sam poznavao neprikosnovenog vou hrvatskog naroda dr. Vladka

MaËeka i da je MaËek æiv on bi Tumanu Ëest i tao, jer je post igao ono

πto je on ci l jao: s lobodnu hrvatsku dræavu.

Pri portret iranju, Tuman je bio vr lo srdaËan, discipl iniran. Jedino

nije vol io u svojoj sredini da netko puπi i to su svi poπtovali . Kad su

nam donijel i kavu, Predsjednik je joπ s jedio na stol ici za portretiranje,

no kako je znao da ja uz kavu zapalim, rekao je : 'Samo Vi zapali te ' i

izaπao je van.

Portret mu se vr lo svidio i , kol iko ja znam, portret je obite l j zadræala.

189


Veæa portret ira dr. Franju Tumamai predaje zavrπeni portret , 1997.


190

Veæa ispred π tafelaja, Zagreb 2004.

Veæa s obite l j i : kÊer Mirna, supruga Mirjana, unuk Miran i zet Martin, Zagreb, 2005.


Pripreme za izloæbu Mladena Veæeu Galeri j i Mona Lisa,prosinac 2004. i s i jeËanj 2005.

Mladen Veæa i Mari ja Gelo,kustos Galeri je Mona Lisa

Veæa priËa svoj æivot

Na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” bio sam najmlai, a sada

pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeriji Mona Lisa

i naæalost i l i na sreÊu mogu reÊi da sam

najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u

intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvalili.

Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim

viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam

sati . Deset l jeÊima sam u atel i jer dolazio vr lo

rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest

sati dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa vel ikim

zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj

mladost i . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i

disanje. Æivim jer diπem i s l ikam jer æivim.

Is t i poriv.

Neki tvrde da me pregazilo vrijeme, a ja samo

znam da æivim danas, da mi je toliko godina

i da sam doæivio poËetak treÊeg milenija, a

kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim,

bit i Êu u toj povi jes t i .

Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam

planete Zemlje, posli je smrti Êu biti stanovnik

Svemira. A to je u mojim s l ikama.”


Galerija Mona LisaZagreb

izloæba osma, veljaËa 2005.

Galerija Mona LisaZagreb, TkalËiÊeva 77

tel. 01 46 68 649www.galerija-mona-lisa.com

Do sada u Galeriji Mona Lisa

1. More u djelima hrvatskih umjetnika, ljeto 2003.

2. Vilim SveËnjak - æivot i djelo, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.

3. Katarina Henc - izabrana djela, predgovor - Stanko ©poljariÊ, jesen 2003.

4. Hrvatsko slikarstvo od ©ulentiÊa do StanËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, zima 2004.

5. Ljubo ©krnjug - slike iz Pariza, predgovor - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, proljeÊe 2004.

6. More, mornari i galebovi, ljeto 2004.

7. Zlatko Prica - æivot i djelo, autori izloæbe - Darko Schneider i Stanko ©poljariÊ, rujan 2004.

8. Mladen Veæa - æivot i djelo, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ, veljaËa 2005.

U pripremi

- Ljudevit ©estiÊ, autor izloæbe - Nikola Albaneæe

- Ljubo ©krnjug, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ

- Zlatko Prica - æivot i djelo, II dio

- Vasilije Josip Jordan

- Hrvatsko slikarstvo od RaËiÊa do DulËiÊa, autor izloæbe - Stanko ©poljariÊ

Ga

le

rija

M

on

a L

is

a •

M

la

de

n V

eæ

a

9 7 8 9 5 3 9 9 4 1 9 6 1

I S B N 9 5 3 - 9 9 4 1 9 - 6 - 2

M L A D E N V E Æ A“Roen sam u Bris tu 1916. i na izloæbi “Pola vi jeka hrvatske umjetnost i” 1938. bio sam najmlai s l ikar, a

sada pripremam izloæbu s gospodinom Hencom u njegovoj Galeri j i Mona Lisa i naæalost i l i na sreÊu mogu

reÊi da sam najstari j i hrvatski s l ikar; malo ograniËen u intenzitetu rada koji su do sada mnogi hvali l i .

Meutim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog radnog vremena od osam sati . Deset l jeÊima

sam u atel i jer dolazio vr lo rano, joπ u noÊi u 3.30 i radio po osamnaest sat i dnevno. Joπ uvi jek s l ikam sa

velikim zadovol js tvom i radoπÊu kao i u svojoj mladosti . S l ikanje mi je skoro kao i hrana i disanje. Æivim jer

diπem i s l ikam jer æivim. Is t i poriv.

Neki tvrde da me pregazilo vri jeme, a ja samo znam da æivim danas, da mi je toliko godina i da sam doæivio

poËetak treÊeg milenija, a kada se bude pisala povi jes t , ako vri jedim, bi t i Êu u toj povi jes t i .

Svjes tan sam da dok æivim stanovnik sam planete Zemlje, posl i je smrti Êu bi t i s tanovnik Svemira. A to je u

mojim s l ikama.”


8

MLADEN VEÆA - galerija mona lisa · Me utim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog...

Documents

Transcript of MLADEN VEÆA - galerija mona lisa · Me utim mogu reÊi da i sada dnevno radim viπe od prosjeÊnog...