Dr. P. K. BULAT: PUKO PRAZNOVJERJE I MITOLOGIJA.Narodoslovna nauka t. j. etnologija bavi se izuavanjem postanka i

razvoja naroda kao skupnih organizama i temelji svoje izvode i zakljukeuz pripomo antropologije, uglavnom na jeziku. umjetnosti, drutvenomivotu, obiajima i religiji prostoga t. zvoprimitivnoga puka. Imajui predoima posebno slovjensku etnologiju i u koliko ova hoe da ispituje postanak jedinstvenog slovjenskog rasnog ogranka u arijskoj prazajednici, azatim meusobno grananje slovjenskih plemena na osnovi reHgije pro-stoga puka, to e ova znanost morati da posegne u prvom redu za slovjen-skom mitologijom i onim, to mi danas obino zovemo pukim prazno-vjerjem.

Mi imamo slovjensku mitologiju! Uz pripravne radove jednoga Afa-nasj ~Potebnje, Veselovskoga, Kr..eka,Kot'ala, Polivke, Jagia, Zibrta,riicknera i dr., meu kojima ne smijemo zaboraviti ni Nodila, dali su nam

najprije eki nauenjaci i ozbiljnije sistematske i na naunom osnovu gra-ene prikaze slovjenskog Olimpa, na pr. Machai i Niederle, uz koje trebada spomenemo i Francuza Legera. Nego, uza sve natpise, kao: slovenskebajoslovi, La mythologie stave I sl. mi bismo se varali, ako bismo u pome-nutim djelima traili slovjensku mitologiju u smislu, kako smo navikli po-miljati nama po duhu naeg uzgoja najbliu mitologiju grku i rimsku. Pato je i posve naravno. Grka je i rimsKa mitologija u redakciji, u kojoj jenama historijom sauvana, produkt i rezultat napunog kulturno-socijalnograzvoja dviju reenih antinih nacija u pogledu religijskom, a o kakvim pai priblino analognim kulturno-socij'alnim prilikama Slovjena u doba, izkojeg potjeu vijesti o starijim njihovim boanstvima, ne moe, dakako, bitini govora. I onda dosljedno, kad se govori o slovjenskoj mitologiji, trebabiti unapred naistu i ne uzimati je u uobiajenom i popularnom smislumitologije naroda sa staroklasinom kulturom. Ni zapadni susjedi Slovjena,Germani, koje je historija gurnula znatno pred Slovjene i o kojima je vestari svijet vodio rauna kudikamo vie nego o tihim miroljubivim slovjen-skim masama razasijanim po istono-evropskim predjelima, ni oni ne moguniti izdaleka da pokau na neku mitologiju u gornjemu smislu. Zato uvaeninjemaki mitolog E. Mogk s pravom opaa, da su u bludnji oni, koji dre,da je ikada postojao u vjerskom ivotu starih Germana Olimp na nain,kako ga na pr. slika Snorri u svojoj Eddi, nego da je to radije djelo zami-ljeno u mati Istraivaa i rekonstruisano prema uzorima mitologijskihsistema, koji su otprije bili poznati i koji su kod' drugih naroda, u prvomredu kod Grka i Rimljana, bili rezultati ivotnih religijskih prilika. I Ger-mane, kao i Slovjene, sprijeilo je u njihovu autentinom svestranom kul-turnom razvoju kranstvo, a u prvom je redu ono prekinulo u njih nit s ob-zirom na razvoj prirodnoreligijskog ivota i osjeanja. Supranaturali~momnoeno kranstvo sudarilo se ovdje s religijom graenom na isto pri-I'odnim osnovima, i to s takovom, koja se daleko jo nije dovinula gornjih

56

stepenica, kao to je to, recimo, bio sluaj kod sudara kranstva s religijomAtene i Rima. U sudaru s Olimpom i Kapitolom vidimo, da kranstvo vodimnogo ogoreniju i bezobzirniju borbu i trai da ih rui bez smiljenja, doimondje, gdje je kranstvo zateklo prirodnu religiju u neodreenijoj i manjeantropomorfski usavr'enoj formi, ne bori se tako radikalno, nego s njomelake i ee sklapa kompromise. U tome je zapravo sadran i razlog, zatose t. zvopuko praznovjerje mora dovoditi i faktino dovodi u svezu s mito-logijom.

Kranstvo je naime zbog netom pomenutog ne uvijek radikalnogistupa u borbi oko duevnog pndjarmljivanja i osvajanja primitivnijih var-varskih nar:>da i njihovih kultura omoguilo, da bivi pogani ponesu sasobom u kransku zajednicu dobar, dapae najvei dio svoje prirodnoreli-gijske batine i prolosti. Kranstvo, ,dakako, uza svu svoju doktrinu ojednom prvom uzroku i sainitelju svega, nije to uinilo s razloga, kao danno, to novi obraenici sa sobom donose, samo po sebi spada takoer i ukransku riznicu, nego je to bila stvar taktike, ,osnovane na dobro izmje-renoj i shva'enoj psihologiji koliko primitivnog,a ovjeka svakoga za sc, to-liko i na psihologiji masa prostoga puka. Da je pak zbilja tako bilo, najboljenam svjedoi dalji razvoj, 'koji nam je hitstorijazabiljeila o meusobnomodnoaju kranstva prema pomenutom i u njegovoj kui nekako udomlje-nom, nazovimo ga, starom poganstvu. Kad je naime kranstvo ve uiniloprvi korak i prve uspjehe postiglo tim, to je pokrtenim varvarima udarilosvoje ime, poela je unutarnja borba i oko faktine asimilacije. S jednestrane mase mladih varvarskih naroda s tradicijama sraslim sa njihovomprirodom, na pr. s vjerovanjem u kune bogove i kultom predaka, s oboavanjem i iskazivanjem asti demonIimau zraku, vod,i, umama i uope pri-rodnim pojavima, od kojih se je primitivni ovjek vidio i osjeao zavisnimskoro na svakom koraku bilo kao pojedinac, bilo kao lan obitelji ili veezajednice, a s druge strane nova vjera s uenjem o Bogu-ovjeku i s vjer-skim supranaturalistikim zasadama, koje, to vremenom dalje od prvihpoetaka, to svojom formom i slubenom egzegezom pokazuju sve vei ivei kontrast s gornjim prirodnoreligijskim nazorima, Ve upueno divergi-ranje raslo je 'sve vie i vie, dok ,se u ranijem 'srednjem vijeku, ba u dobabliega upoznavanja Slovjena, a i drugih njihovih susjeda s kranstvom, ni-je raZJbuiktjeladtVlorena ogor,e:naborba s pogansrtvom, osobito sa straneslubene reprezentacije pojedinih kranskih organizacija. Taje borba po-primala jo nesimpatiniji izgled, kada je sluajno slubena kranska stra-na por1:rpalapod utjecaj ikaikovihdr,ugih interesnih SfeT

elno pristajanje U'znovu vjeru, ra,di rave praktike slubenih kranskihfunkcijonara esta podvostruenini zanosom vraali starim svojim vjerskimtradicijama i obiajima, u kajima su ranije njihovi aci i oni nalazili takoskadan izmir i udovoljenje svojem religijskom osjeanju. Spominjem zaprimjer, izmeu tolikih drugih, sluaj polapskih Ranaca ili Rujanaca, kojiza kraljevanja Ludovika II. razoaravi se u kranskim vjerO'vjesnicimaprotjerae njih iz svoje zemlje i uspostavie kult svojega vrhovnog bogaSvantowda '(bez ja1ihd6kalza ,dovedenog u svezu ,sa kranskim sv. Virl:om),iji joekip i hram nalkon nekoliko godina Valodemar danski podjarmivi Ru-.jance unitio, kao to je po propovijedanju Nestorovu uinio Vladimir s bo-gom Perunom u starih od kranstva otpalih Rusa i t. d. Ovake i sline iz-vanjske prilike davale su 'Opetovano puta na kranstva obratenim Slovje-nima povoda da posegnu natrag za svojim starim vjerskim svetinjama, a sdruge strane i sama priroda, milje i prirodi bliski nain ivljenja, koji suSlovjeni kao od vajkada poznati ratari i stoari provodili, upuivali su ih nanjegovanje prirodnoreligijskih osjeaja, na kojima u krajnjoj liniji bazirasvaka mitologija.

Samo pak kranstvo, pa ne znam i koliko ono obazrivo bilo i vodilorauna, kao to je faktino i vodilo o ovjejoj prirodi, osobito o prirodi o-vjeka primitivnog, nije ipak bilo u stanju da vodama svoje nauke nado-mjesti onaj gotovo bezbroj pritoka, u kojima se je priroda izlijevala u o-vjeju duu, i tako stoljeima stvorila onu nerazruivu i direktnu vezuizmeu sebe i nje j a u prvom redu ne stoga, to je kranstvo,kako smo vespomenuli, vrlo esto bilo ometano nesposobnou ili slabostima onijeh, kojisu imali zadau da ga zastupaju i ire. Osjeaj i svijest bilo nemoi bilo ne-sposobnosti, da se ti pritoci prirodne religije zatrpaju i presue, ili da se na-vedu na rijeku kranske nauke i u harmoniju s evangjeljem, poeo je darskoriuje ve steeni presti kranske nauke u svijetu i njegovu opepriznatu superiornost, pa je uzeo da operira sugestivno djelujuim rijeimai frazama, kad dolaze odozgo na nie, Ovamo spada, izmeu ostalih, latinskarije pag a n u s zapravo seoski, seljanin, odaHe pag a n i s m u s,koji smo i mi poprimili skupa sa znaenjem u rijei p oga n s tv o, zatimnae u natpisu stavljeno pra z n o v jer j e, koja bi rije trebala da u naemjeziku nadomjesti lat. s u per s tit i o, i to, dakako, ne u njezinu pravomprvobitnom znaenju prema s u per i st are = pre - ostati, dakle ne-kako preostanak, preostaci, nego u znaenju, koje je toj rijei dano upoznija vremena, kad se naime htjelo njom oznaiti inferiornost starih, nprvom redu poganskih religijskih tradicija i nazora naprama novoj religijikranstva i njegovu naziranju o' ivotu i svijetu. Sve to nije koristilo, i pri-rodna je religija proslijedila svojim ivotom i dalje, i to ne samo izvan kr-anstva, nego i unutar samog njega, bilo kompromisno i s njegovim prista-janjem, bilo pak i izriito protiv njegove volje.

Da ne idemo daleko, samo letimini pogled na svagdanji vjerskiivot i vjersko bajanje prostoga puka u svih slovjenskih naroda, a osobito uRusa i junih Slovjena, potvruje nam najbolje, to smo netom kazali. Kr-anski e Malorus na pr. i danas kleti: Perun by tja rostraskal! kao injegov sjeverniji pravoslavni brat u B!jeloj Rusiji: Sbej tabja Perun! ili:Kab cjabe Perun uzjav i tresnuv!Taj stari slovjenski poganski bog ivine samo u pravoslavnih, koji su po opem priznanju bolji uvari prirodnore-ligijske starine, nego i u katolika, na pr. u Slovaka, gdje mu se ime uzimaskoro sinonimno za grom: Parom do tebel Parom ti do srdca! Peron

58

t'a zabil! i t.d. U junih je Slavjena ulagu Perunovu preuzeO'u najvie slu-ajeva sv. Ilija gramovnik, kojega su pri dijeljenju blaga zapale munjei strijele, staga o njemu i pjeva pjesma: ni Iliju, koji gromom bije i okoj'emu prosti puk baje, da, kad bi doznao za svoj imendan, vas bi svijettoga dana unitiO' gramavima, pa mu Bag ne da to znati i sl. Drugi zname-niti bog starih Slovjena, Veles iHV.olas, zatHnik stoke, .on ,se je, 'ini se, pro-metnuo u kranskoga sv. Blaa, ije je ime pokazivalo glasovnu slinost s

! njegovim imenom (Veles, Volos: Vlasif, Vlas, Vlaho), a i danas se u Rusa,Bugara i eha sv. Bla tuje kao patron obana i stada, doim je u ehau neto starije doba (XIV. s.) kranstvo Velesovo ime pretvorilo u avao:Ky jest ert, aneb ky veles ... (Maehal, Slovo baj. 34). I u naemu je-ziku kletve: Bijes t'e skolio!, Bijes te odnio! primile su kransko zna-enje kletve avlom, a u stvari su rt.oastaci vjerovanja u stare hijesove, t.j. zloesta boanstva, osobito u antropomorfizirane pogibeljne prirodnepojave, kao: zimu, oluju, meavu i sL, a tako isto bug.: Da ta hvane bes!slovo i kajkavski: Bes ga vzemi!, Bes ga jai!, ok.: Idi do bisa!.

Prema bugarskoj naradnoj tradiciji sunce-momak se zaljubio u lijepuGrozdanku, koja se gdjegdje u ustima kranskim javlja i pad imenomMarije, a zapravo to je Zora ili Danica. Kad je zaljubljeni mladi izjaviomajci, da, ili neka mu dadu ljubljenu djevojku, ili on ne e vie ljudimasvijetliliti, majka je Slavka pola Bagu (isp.: Tetida ide na Olimp da po-sreduje kod Zeusa poradi toga, to su Ahileju oteli Brisejidu!), a DjedaGospod obeaje, da e na Jurjevdan ujutru, kad se bud.e Grozdanka ku-pala s drugaricama u jezeru, potegnuti je na nebo i dati je mamku. Kakose dalje sunce stavlja o' bak samomu Bagu, i to je ope poznata i rairenapojava u slovjenskom puku, i o' tame je u nas, asim Nadila, zabiljeio netoi pisac ovih redaka '(u Nast. Vjes. XXIX. sv. 9. i 10., str. 402-411.), a ovdjeu napomenuti ja na pr. kransku pouku, koju u nas otac daje mlad aj ne-vjesti na adlasku iz majini!). dvara s rijeima: Pomoli se Bagu pravomu ijasnomu na istoku suncu! zatim obiaj u Otoku slavonskom, gdje se uprav-ljaju molitve suncu zapadu i suncu istoku (Zb N . VII. 155)) i u Srbijikad se ujutru ,pri umivanju mole: P.omozi, Boe i sveti Tomo (ili koji vebude svetac), dananje sunce i jasni dan da su nam na pomo! (Srp. Etn.Zb. XIX., 294). S obzirom na internacijonalno gledanje avjejeg lika u mje-secu, ne samo Novogrcima, nega i Slavjenima, u prvom redu Rusima i ju-nim Slovjenima je poznata, uz ostale, kranski obojena pria, da se u mje-secu vidi Kain, kako dri Abela na vilama, kojima ga je proba. esi pakvide u njemu Davida, koji igra na harfi, Paljaci sv. Jurja, Slovenci sv. Fla-rijana, koji s vjedrom u ruci gasi aganj, a i Majku Baju, kaja dri dje-tece Isusa u naruju, a pred njam klei sv. Stjepan kralj ugarski, emupristupa sveslavjenska, a i inae po cijelaj Evropi raireno vjeravanje, dasu na mjesec daspjeli za kaznu ljudi, .kaji nijesu pativali i svetkavali ne-djelje. Svemu je pak tamu asnovam ranije vjerovanje, da je mjesec sjeditepreminulih dua. O Zari smO've spomenuli, da ana u Bugara prima i imeMarije, a takO' i u Rusa Bagarodice, u Malarusa sv. Barbare, kajajutram abilazi pa paljima i suze roni :(jutarnja rasa!). I o' zvijezdama vedugo pokrteni Slavjeni kranskim jezikom izriu stare poganske nazarekad kau, da su nastale iz oiju bajih, ili da Bag pri roenju svakog avjekauee na nebu svjetla i .oda'tle ih onolilro mn.oga, i one jasnije zvijezde dapripadaju ljudima sveta i pravedna ivljenja, a tamnije eljadi, iji je ivatgrjean. O upadnom zvijeu kumave ili kumovske slame pros,tosrdni narod

59

baje, da je to put, koji jednim krajem vodi u raj a drugim u pakao i po njemuse vozi Bog i sv. Ilija. Isp. zatim imena zvijea, kao: sv. Petra klju, sto-lica, tap, tap sv. Jakova, kri sv. Jelene, klobuk Boga oca i t. d. Duga,koja je po svojem izgledu jedan od najzanimljivijih i najljepih prirodnihpojava, radi ega ju je poznija usavrenija helenska mitologija i uiniladivnom djevicom Iridom (i Malorusima je ona lijepa gospa, vesolka!),i njoj su pokrteni a prirodnoj religiji jo uvijek odani slovjenski stoarinadijevali odlina i njena kranska imena, kao prijestolje BO'je ili- Majke Boje, Boji pasac, pasac Bogorodiin, i po vjerovanjuekog a i ruskoga puka grjehota joj rei samo ,duga, negO' se njoj morakazati Boja duga (. . M. 1855., 181; Afanasjev Poet. vozzr ... 1. 350).Maloruska i slovenska mitska bia Mavje, Navie, Movje, Morje, a i Bugariza njih znadu i zovu ih Navjake, Nave (od sts1. navj = mrtav), daklemrtvi, due mrtvih, postala su kasnije obine due od matera pometnutenekrtene male djece, koje imaju priliku veih ptica, u Bugara obino la-budova, i lijeu okolo tuno cvilei, pa, kad ih ovjek uje, mora im rei:~>Krstimte u ime Oca i Sina i Duha svetoga! pa e se primiriti. U hrvat-skom ih Za o . vu medivan6i. Slini duhovi, koji su u svezi 's du-ama preminulih, ili se jav JaJu ao pr astavnici oivljenih prirodnih pojava,a nose preteno obiljeje kranskih zlih duhova, odnO'snovragova, dolazepod raznim imenima, ~ao: malik, maljak, macl mati, maS'lIlali,macikli,markaj, maslak, mrak, mranak, mjei, cikav;ac, orbo, ent, hudi, ovasar,ukosica, smetinjak, poganica, neit, irudica (u O'luji), ili kad se pomiljajuskupno: zduhe, slfi.te, kevre, lune, keizubej slovo zlodij mrus. kaduk,did'ko, bolotj'anyk, morok, mara, ,dyvo, lycho, bida, nedolja, oblud, lju-bostaj ; . lucek, pirek, raniek, diblik, pl u I I t. d. Uzmimo zatim pukeabiaje, kO'ji se veu osobito za Boi i Uskrs, jer se oko ovih dviju glavnihkranskih svetkovina okupila i zbila sva glavna bagata prirodnoreligijskabatina o' kultu pomlaujurega se baga sunca '(dies natali s solis invicti) izelenilom ureene i bujne Vesne, adnosno napuna sunca. I badnjak i kO'leda,zatim asvetenje vadice, zeleni Juraj, bijeli Martin, Kresovi, sv. Ivan svit-njak, sv. Ivan kupala, sv. Petka Paraskijeva, Mlada Nedjelja, sretenije(zime i ljeta!), Baba Karizma i dr. sve su to svetkovine samo imenom kr-anske, a sadraj im je potpunO' paganski t. j. prirO'dnoreligijski.

S gornjim bismo nabrajanjem mogli proslijediti takO' ,duga, dok nebismo skaro svaki kranski praznik i sve kranske abiaje od oroda dopokrava spomenuli i pobrojili, budui je izvan svake sumnje, da je vas-kofik svagdanji vjerski ivat slovjenskO'gpuka u tolikoj mjerU tako ispre-pleten s drevnim priradnareligijskim tradicijama i bio od njih u svojemrazvoju uplivisan, da dananje njihovo prostonarodna kranstvo izgledavie prirodnoreligijsko, nego li skoro isto kransko. I izuzmimo onaj naj-manji i najneznatniji diO'slubenag u svim zemljama zajednikog cerimo-nijala za vodee krugove odnosne crkve, teko se je tu snai, i mi ne bismobili nipoto u stanju na pr. odsjei: ovdje svrava poganstvo, odavle poinjekranstvo; ovo je osnovano na bibliji, a to je batina prirodnoreligijskihnaziranja i t. d. Iz svega pak, to sam gare u kratka naveO',slijedilo bi dakle,da t. zvopuko praznovjerje s obziram na Slovjene, pa mame miljenju, nijenita druga, nega u zajednici s kranstvam praslijeena slavjenska mito-lagija, t. j. prirodna religija, i tko hoe da izuava slovjensku mitologiju, zanjega je neophadno patrebito, da se, uz pretkranski religijski ivot starihSlovjena, upozna dobro i s cijelim kranskim ivotO'm i tradicijama slo-

60

vjenskoga prostoga puka, naroito pak s onijem dijelom, koji nije ba takoneozbiljan i prazan, kao to mu neozbiljno u nas ime glasi purko prazno-vjerje,

R e s um e. M. P. Bulat, secretaire de la facu1te des lettres (philosophie) de l' Uni-versite il Zagreb, trite la question: "La superstition populaire et la mythologie. Il voitdans la superstition chez les peuples chretiens les restes de leurs religions avant le chri-stianisme. L'artic1e s'occupe surtout de la superstition chez les peuples slaves et de larelation de celle- ci avec la reconstruetion de la mythologie slave. On decrit le premierchoc du christianisme avec le monde slave qui etait pai en, puis la lutte du christianismepour I'assimilation des traditions de la religion naturelle slave avec les preceptes chre-tiens. On cite quelques fetes et usages de la vie religieuse actuelle qui ne sont que desrestes de I'ancienne religion naturelle des Slaves. L'auteur conclut que, pour pouvoirreconstruire la mythologie slave, il est indispensable de connaitre il fond la vie et lest1sages chretiens chez les Slaves.

~61