Misterije 12345

15
 ist rij PRKOS ZAKONU GRAVITACIJE Za čovjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio moćan simbol slobode. Jesu li naši  preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom? Tri uvažena člana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobičnog događaja. Oni su promatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u zrak i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vrača kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspijevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukom i sa teškim koncertnim klavirom! «VRTOGLAVICE» Sv. Josipa Sv. Josip iz Kopertina (1603- 1663) dizao bi se u zrak svaki put kada je bio emocionalno uzbuđen. Pošto se lako uzbuđivao, cesto je levitirao u prisustvuj mnogih svjedoka. Ovaj sveti čovjek iz Abulije, u Italiji, proveo je mladost pokušavajući da postigne vjersku ekstazu pomoću sredstava kao što je samobićevanje, izgladnjivanje i nošenje odječe od kostrijeti. Postao je f ranjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje - za vrijeme mise - on se podigao u zrak i odledio do oltara, zatim je pao usred upaljeni svijeća, zadobivši ozbiljne opekotine. Zbog čestih «letova», Josip je tokom 35 godina bio isključen iz svih javnih aktivnosti, ali su se priče o njegovim «izletima» ipak proširile. Dok je šetao sa jednim benediktinskim svećenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, svećenici su morali donijeti ljestve. Jedan kirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), između ostalih bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao "moje vrtoglavice". Proveo je cijeli život u molitvama a crkva je zaključila da Josipova levitacija mora biti Božje djelo. Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, koja je umrla 1582. Ova izuzetna žena doživljavala je ista osjećanja kao što mnogi osjećaju za vrijeme "letećih snova". Evo jednog njenog opisa: «Činilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjećaj miješao sa osjećajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam promatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge dotiču tlo…» LET PRED SVJEDOCIMA Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku naniže čim bi osjetila da se približava "napad", ali cesto nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela! Većina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedočanstva kazuju da je u svim vremenima  bilo nadarenih ljudi koji su uspijevali da lebde ili da se u istom času  pojavljuju na nekoliko različitih mjesta. U islamu su poznate  paranormalne osobine nekih derviških šejhova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršćanske svece, Hindus mistike, tibetanske lame ili spiritualiste. Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategoriji. Rođen u Škotskoj, a odrastao u Americi bio je slabašno, umjetnički nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i priopćio porodici svoje tetke da to mora da znaci da je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro započela Houmova karijera medija - ali će tek sa 19 godina  biti u stanju da prkosi zakonu Zemljine teže. U augusta 1852. D. D. Houm se našao u kuci fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritističke seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se još nešto što će mu gotovo preko noći donijeti slavu. Houm je počeo da lebdi i da se uzdiže sve dok mu glava nije dotakla strop. Medu gostima se našao i urednik «Hartford Tajmsa», koji je vjerno opisao šta se dogodilo: «Iznenada Houm se izdigao u zrak. Ja sam ga držao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od  poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelo m. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a treći put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima…»  i st rij

description

Misterije 12345

Transcript of Misterije 12345

  • Misterije

    PRKOS ZAKONU GRAVITACIJEZa ovjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio moan simbol slobode. Jesu li nai preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom? Tri uvaena lana londonskog drutva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobinog dogaaja. Oni su promatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdie u zrak i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraa kroz drugi. Houm je jo od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspijevao je mentalnim putem premjetati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to polo za rukom i sa tekim koncertnim klavirom! VRTOGLAVICE Sv. JosipaSv. Josip iz Kopertina (1603-1663) dizao bi se u zrak svaki put kada je bio emocionalno uzbuen. Poto se lako uzbuivao, cesto je levitirao u prisustvuj mnogih svjedoka. Ovaj sveti ovjek iz Abulije, u Italiji, proveo je mladost pokuavajui da postigne vjersku ekstazu pomou sredstava kao to je samobievanje, izgladnjivanje i noenje odjee od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje - za vrijeme mise - on se podigao u zrak i odledio do oltara, zatim je pao usred upaljeni svijea, zadobivi ozbiljne opekotine. Zbog estih letova, Josip je tokom 35 godina bio iskljuen iz svih javnih aktivnosti, ali su se prie o njegovim izletima ipak proirile. Dok je etao sa jednim benediktinskim sveenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, sveenici su morali donijeti ljestve.Jedan kirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), izmeu ostalih bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao "moje vrtoglavice". Proveo je cijeli ivot u molitvama a crkva je zakljuila da Josipova levitacija mora biti Boje djelo.Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, koja je umrla 1582. Ova izuzetna ena doivljavala je ista osjeanja kao to mnogi osjeaju za vrijeme "leteih snova". Evo jednog njenog opisa: inilo mi se da me podie neka snana sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjeaj mijeao sa osjeajem blaenstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam promatrala kako se diem u zrak. Nakon to je taj zanos proao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge dotiu tlo

    LET PRED SVJEDOCIMA

    Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku nanie im bi osjetila da se pribliava "napad", ali cesto nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela!Veina svetih knjiga biljei epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske due, a svjedoanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspijevali da lebde ili da se u istom asu pojavljuju na nekoliko razliitih mjesta. U islamu su poznate paranormalne osobine nekih dervikih ejhova i sufija, ali nita

    manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kranske svece, Hindus mistike, tibetanske lame ili spiritualiste. Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategoriji.Roen u kotskoj, a odrastao u Americi bio je slabano, umjetniki nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i priopio porodici svoje tetke da to mora da znaci da je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro zapoela Houmova karijera medija - ali e tek sa 19 godina biti u stanju da prkosi zakonu Zemljine tee.U augusta 1852. D. D. Houm se naao u kuci fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritistike seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se jo neto to e mu gotovo preko noi donijeti slavu. Houm je poeo da lebdi i da se uzdie sve dok mu glava nije dotakla strop. Medu gostima se naao i urednik Hartford Tajmsa, koji je vjerno opisao ta se dogodilo:Iznenada Houm se izdigao u zrak. Ja sam ga drao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelom. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a trei put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima

    Misterije

  • FASCINANTNA KARIJERAHoumova karijera je brzo napredovala. Oboavali su ga kako na gradskim seansama tako i na kraljevskom dvoru. Kuda god je iao javljali su se bizarni fenomeni: vjetar je zavijao u tihim sobama, svjee cvijee je padalo sa plafona, ula su se tajanstvena kuckanja, vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, vatrene lopte su krivudale po sobama, a Houm je levitirao!Senzacionalni dogaaj kada je odledio kroz jedan a vratio se kroz drugi prozor, jo uvijek je predmet unih rasprava, naroito od kada su taj dogaaj potvrdili i potovanja vrijedni svjedoci. Jedan od njih, vojvoda od Kroforda, napisao je: Sjedio sam sa gospodinom Houmom, lordom Aderom i jednim njegovim roakom. Tada je gospodin Houm pao u trans i u tom stanju je odledio kroz prozor da bi se uskoro u sobu vratio kroz drugi prozor. uli smo kako se prozor u susjednoj sobi otvara i neposredno poslije toga ugledali smo Houma kako lebdi u zraku ispred naeg prozora. Jasna mjeseina sijala je u sobu; ja sam bio leima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje. On je ostao u ovom poloaju nekoliko trenutaka, a zatim je otvorio prozor i kliznuo u sobu nogama naprijed. Zatim je sjeo kao da se nita nije dogodilo. Skeptici poput Frenka Podmora i Dona Sladeka pokuali su da opovrgnu ovu levitaciju, mada nijedan od njih nije bio medu oevicima, ali u tome nisu uspjeli. Houm je ostao uspjean levitator preko 40 godina, a medu oevicima njegovih letova bili su Napoleon III, Don Raskin i stotina drugih uglednika. to vie, tokom vremena, Houm je svoju paranormalnu sposobnost demonstrirao na mnogim javnim mjestima i usred bijela dana. Mada je u svojim zrelim godinama Houm mogao levitirati kad bi god to zaelio, on je oito ponekad levitirao spontano i nekontrolirano a da toga nije bio ni svjestan. Jednom prilikom, kada ga je njegov domain upozorio da lebdi iznad sjedita fotelje, Houm je bio iskreno iznenaen. Vie ne znam da li sjedim ili lebdim!, rekao je duhovito.

    PROTIV SVIH ZAKONADo kraja svog ivota Houm je bio uvjeren da ga dok lebdi zrakom nosaju duhovi, koji na taj nain demonstriraju svoje postojanje i iskazuju svoje prijateljstvo. On je levitaciju opisao ovako:Ne osjeam neke ruke koje me podravaju, i od samog poetka nikada nisam osjeao strah; mada, ako bi se desilo da padnem sa stropa nekih soba u kojima sam lebdio, ne bih mogao izbjei ozbiljne povrede. Obino se uzdiem okomito; ruke su mi cesto ukoene i dignute iznad glave, kao da se hvatam za nevidljivu silu koja me polako podie sa podaU svojoj knjizi Misterije i magija u Tibetu (1931.), Aleksandra David - Nil, Francuskinja koja je provela etrnaest godina na Tibetu i oko njega, pria kako je nekom prilikom naila na golog ovjeka privezanog tekim lancima. Njen pratilac joj je objasnio da su njegova mistina vjebanja uinila da mu je tijelo postalo tako lako, da kada ne bi imao te eljezne lance on bi odledio.ovjek bi pomislio da gravitacija ba ne vlada nama onako kako su nas uili. Sr Vilijam Kruks, poznati naunik i parapsiholoki istraiva, rekao je ovo o D. D. Houmu: "Fenomeni koje sam spreman da potvrdim su tako izuzetni i tako direktno suprotni neutemeljenim naunim uvjerenjima -izmeu ostalih suprotni i sveprisutnom i nepromjenljivom djelovanju Zemljine tee da, cak i sada, prisjecajui se pojedinosti onoga ega sam bio svjedok, u mojoj svijesti postoji antagonizam izmeu razuma koji tvrdi da je to nauno nemogue, i svijesti da me moja ula - kako dodira tako i vida - ne lau!

    Saga o krakenuZa svoja djela dvojica prirodnjaka najvjerojatnije su koristili jednu, u njihovo vrijeme, veoma omiljenu legendu o monom krakenu, udovitu sjevernih mora. Legendu je, izgleda, prvi lansirao biskup Erick Pontopidan iz Bergena, kojemu su ribari, cesto priali o dramatinim susretima s najopakijom i najveom morskom nemani na svijetu. Prema jednoj verziji, kraken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih ivahnih oiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbaruena kosa

    (ili griva), a prema drugoj, radilo se o mnogo-krakom dinovskom udovitu, koje je presretalo i napadalo cak i najvee nordijske ribarske brodove. Kraken je, navodno, bio vie nogo fascinantnih dimenzija. Njegova duina iznosila je vie od ezdeset metara, a irina trupla preko est metara. Iskljuivo se hranio - kitovima, razbijao i

  • unitavao ribarske brodice i borio se s jedrenjacima! Njegovo pojavljivanje pretkazivalo je dolazak tekih vremena - nagovjetavao je nesree i ratove, to i nije udo, jer ih je u tom dobu bilo na pretek!Sve skupa, kraken je bio strah i trepet sjevera, ali su Magnuss i Gessner u svojim zanimljivim djelima, ipak, najvie prostora posvetili udovinoj morskoj zmiji za koju su tvrdili da bi mogla biti duga cak i punih dvjesto metara. Morska alga je imala gipko prljenasto tijelo, prekriveno svjetlucavim ljuskama, izmeu kojih su navodno izbijale rijetke dlake. Kada bi se ukazala iznad zapjenuale morske povrine, sve to bi upamtili izbezumljeni ribari i moreplovci bile su bljetave oi plameno-crvene boje! "Bila je iroka kao brod!..."Upravo je takav opis morskog udovita dao kapetan Lorence van Veri, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norvekih obala. Slino stvorenje, udovinih dimenzija, opisao je i misionar Hans Egede. Pojavilo se nenadano dok je plovio vodama oko Grenlanda: Bilo je iroko kao brod, a dugo vie od tri brodske duine! - zabiljeio je u svoj dnevnik Hans Egede. Morska je zmija, prema tvrdnjama Magnussa i Gessnera, svoje rtve najee napadala u noima punog mjeseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomei ih i odvlaei u mrane morske dubinu zajedno s njihovim zlosretnim posadama. Meutim, ono to suvremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i udovina veliina morskih alga, ve tvrdnja da su njihova tijela bila prljenast. To, naime, kada su u pitanju iva bia jednostavno nije - anatomski mogue!Da li i danas u mranim i tajanstvenim morskim dubinama ive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg vijeka? to je istina o Oktopussu giganteusu, ogromnoj lignji koja se u prolosti pojavljivala u raznim, najee, junim morima, napadajui cak i jedrenjake, lomei im jedra i odvlaei ih na morsko dno? Postoje li i danas morska udovita?

    A to kae Leksikon islama?

    in opsjene i magije"Sihr je svako djelo putem koga se ovjek pribliava sejtanu i kojim se trai njegova usluga!" (El-Ezheri) SIHIR: (ar. shir ) Opsjena, magija. Prema strogoj etimologiji, oznaava ogranien ali djelotvoran oblik magije, nazvan opsjenom ili arolijom. Prema lingvistikom tumaenju, to je skretanje neeg od njegove prave prirode (haqiqa) ili forme (sura), prema neemu sto je neprirodno ili samo prividno (hayl). N. Smailagic navodi da je islam otvoren prema nadnaravnom; po njemu, iza materijalnog, osjetilnog svijeta postoji duhovni svijet s kojim moemo stupiti u dodir, ili putem magije ili putem vjere. S islamskog stajalita vano je pitanje, da li odnos s duhovnim svijetom naruava ovjekovu vezu sa Allahom i ugroava njegovo spasenje za vjenost. U

    Arabiji Muhamedovog vremena svijet duha sastoji se od Alaha, plemenskih bogova i dzina; a spone izmeu ovih i ljudi su kahini, vraci i gatai, pjesnici i luaci.Za Bojeg poslanika Muhameda a.s., sihir je bio puka realnost i oznaavao je Boje objavljivanje koje dolazi iz svijeta duhova. Buharija u svom Kitabu o lijeenju, kako navodi Salih Ibrisevic u djelu Pravi put i stranputice, prenosi sahih predaju od h. Aise r.a. da je rekla: "Alahov je poslanik bio tako opsihiran da mu se priinjavalo da prilazi enama, a ne prilazi. Zatim je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: - O Aisa, hoe li da zna da me je Allah obavijestio o onome sto sam od Njega traio da me obavijesti! Dola su mu nepoznata dva ovjeka, jedan od njih sjeo mi je kod glave a drugi kod nogu. Zatim ree onaj pored moje glave onom drugom: 'to je ovom ovjeku?' Drugi ree: 'Oparan je.' 'Tko ga je oparao?' 'Lebdi ibn Easam, nekakav ovjek od Beni Zurejka, prvaka Jehudija (Jevreja), koji je bio od munafika'. 'Na emu?' 'Na elju i kosi koja opada prilikom eljanja.' 'A gdje?' 'U Dzufi Tal'a, poznato kao Raufa, u bunaru Zervan.'" Dalje h. Aisa r.a. pria da je Allahov poslanik s.a.v.s. poslao Aliju, Zubejra i Ammar ibn Jasira pa su iscrpili vodu iz bunara koja je bila poput rastopljene akne, potom su digli stijenu i izvadili uplje drvo od palme u kome se nalazilo nekoliko dlaka kose sa Muhammedove glave, koje spadaju prilikom eljanja, nekoliko zuba iz njegovog elja i neparan broj vorova - 12 uzlova - privrenih vrhovima igala. Tom prilikom Uzviseni Allah je spustio sure Mu'avvezetejn (El-Felek i En-Nas) iji je svaki avet, kada ga je Alejhiselam uio, odvezivao po jedan vor, pa je Allahov poslanik s.a.v.a. osjetio lakou, a kada se razvezao i posljednji vor - ustao je kao da se oslobodio tekih okova."Sihir je svako djelo putem koga se ovjek pribliava sejtanu i kojim se trai njegova usluga!" (El-Ezheri)

  • "Sihr je vraanje i vezivanje vorova. Ima utjecaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubojstva i rastavljanje branih drugova..." (Ibnu Kudame El-Makdisi)"Sihr u erijatskom znaenju se veze za sve ono iji je uzrok skriven i sto izgleda suprotno njegovoj sutini, i sto se deava u vidu opsjene i varke!" (Fahruddin Er-Razi u djelu "Misbahul-Munir")I Kuran se na indirektan nain oituje o sihiru: "Oni su slijedili (lai) koje su iznosili sejtani protiv Sulejmanove vlasti a Sulejman nije bio nevjernik, nego su sejtani bili nevjernici uei svijet arolijama (govore da su arobnjatvo nauili od dva meleka u Babilu). A nije nita poslano melekima u Babilu: Harutu i Marutu. Oni nisu nauili nikoga (ovako neto) dok mu ne reknu: 'Mi samo iskuavamo i (uvaj se) nemoj biti nevjernik (time to es nauiti arolije i raditi po njima!). Oni su nauili od njih dvojice ono sto e rastaviti muza od ene; oni nisu mogli nikome uiniti zla bez Bojeg doputenja. Uili su ono sto e im nanijeti tetu, a nee donijeti nikakve koristi. Oni su znali da onaj koji to uzme nema udjela (nagrade) u vjenosti. Kad bi oni znali kako je runo ono za sto su se prodali!" (Bekare, XII, 102)(Nerkez Smailagic Leksikon islama)

    Izmeu istine i mate.

    Divovi, jesu li postojali? Mitovi i legende o snanim dinovima, nerijetko zlim jednookim udovitima, kiklopima, ve se tisuama godina prenose, s koljena na koljeno, uzbuujui ljudsku matu. A u svakom mitu, kau, ima bar jedno zrno istine! Ovu zanimljivu storiju zapoet emo jednom dobro poznatom antikom legendom, koju su ovjekovjeili i drevni helenski umjetnici. Radi se o - Bitki Bogova s titanima! U

    Pergamu (grc. Pergamon), starom gradu na sjeverozapadu Male Azije, prijestolnici nekada monog Pergamskog carstva (III-II st. pr.n.e.) i svojevrsnom epicentru helenske kulture, prije svega kiparstva, sve do naih dana se sauvalo umjetniko djelo izuzetne kulturno-historijske vrijednosti - uveni Pergamski oltar!

    Legendarna linostOltar je posveen najstarijem i najpotovanijem bogu starih Grka, bogu Zeusu, pa ga mnogi danas nazivaju jo i - Zeusovim oltarom. Na visokom reljefu stamenog kamenog friza, nepoznati su majstori uklesali borbu na ivot i smrt u kojoj uestvuje veliki broj osoba. Scena djeluje autentino i puna je dramatike: dok gorostasni titani (?!) ljutito bacaju ogromne gromade stijenja, iz Zeusovih ruku bljete munje i udaraju gromovi!

    SJECANJA NA DIVOVE:Posljednjih decenija meu istraivaima svijeta vlada veliko interesiranje za temu o divovima o kojima govore mnoge prastare sage i legende. Oni koji poznaju velianstvenu Heladu (Stara Grka), dobro im je poznato da je prekrasni Pergamski oltar, samo jedno od drevnih djela za koje se kae da predstavljaju istinsku kulturno-historijsku dragocjenost. Njegovu neprocjenjivu vrijednost podcrtava i injenica to je, na alost, jedina sauvana ilustracija jednog od estih umjetnikih motiva antike - bitke grkih Bogova s titanima - a pitanje na koje emo u ovom zanimljivom dosjeu pokuati odgovoriti jeste - da li se radi samo o interesantnoj legendi ili je na naem planetu nekad, u davnoj prolosti, kako neki autori vjeruju, uistinu ivjela rasa divova!Istraivai koji su proteklih desetljea pokuavali doi do odgovora na ovo neobino pitanje, doli su do neupitnog zakljuka: gotovo da nema naroda u prolosti koji u svojoj usmenoj tradiciji nije ostavio uzbudljiva predaja ili umjetnika djela o nezgrapnim, najee opakim divovima ili jednookim udovitima.

    Storije o njima uzbuivale su puanstvo stare Grke. Prisjetimo se: Kiklop, jednooko udovite, bio je pomonik grkog boga Vulkana; Argus je, s druge strane, bio udovini div sa stotinu oiju; Atlas ili Atlant, simbolizirao je diva koji na svojim leima nosi cijeli svijet... Sline nam sage stiu iz Skandinavije, sa dalekog sjevera, iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, iz srednje Azije, iz Kampucije, drevne Kine i Indonezije, Sjeverne i June Amerike... Cak i tradicije najveeg broja

  • dojueranjih kanibalskih plemena u Papui Novog Gvineji govore o "bijelim Bogovima gorostasnog stasa, koji su ivjeli prije njih i koji su obeali da e se jednoga dana vratiti"...

    Na Zemlji je bilo dinovaDinovi se gotovo po pravilu pojavljuju i u arapskim legendama i priama, prisjetimo se "Hiljadu i jedne noi", kao i u najstarijim indijskim epovima, koji seu sve do prastarih vremena u kojima su nastajale velianstvene tradicije vedske kulture. Kad sve ovo znamo, nije onda nikakvo udo to se divovi spominju i u najstarijim pisanim dokumentima. Naprotiv! Babilonski su preci (uenjaci i uvari naslijeenih tajnih znanja i vjetina), kako je klinastim pismom na glinenim ploicama zabiljeio nepoznati kroniar, svoja su fantastina znanja iz oblasti matematike, astronomije i zvjezdoznanstva, primili od misterioznih bia dinovskog stasa, to su na obale Mezopotamije pristigla iz mora ili - s mora!O divovima govore i najstariji epovi svijeta, kao to su staroindijska Mahabharata, sumerski Ep o Gilgameu ili Homerova Odiseja. O njima kazuju egipatski papirusi i svete knjige Talmud, Stari zavjet, Biblija i Kuran. "Na zemlji je bilo dinova" - itamo u Bibliji - "naroito od vremena kada su sinovi Boji odlazili do keri ovjejih i one im poele raati djecu..." Slinu konstataciju nalazimo i u Genezi (Knjiga postanka) u kojoj se doslovno kae: "Tada su na zemlji prebivali divovi!..."

    Jesmo li rtve vanzemaljaca? Istina zapisana u podsvijestiParanormalni i duhovni aspekti bliskih susreta s alienima iz leteih tanjura, danas su meta brojnih znanstvenih istraivanja. Iako iza sebe ne ostavljaju nikakve materijalne dokaze, rtve aliena pod hipnozom otkrivaju dramatina iskustva koja se granice s fantastikom! Posljednjih godina u Sjedinjenim Dravama veliki broj znanstvenika istrauje jedan gotovo nevjerojatan fenomen: iskustva ljudi koji su

    imali bliske susrete tree vrste. Uz pomo hipnoze, kod pacijenata se oivljavaju sjecanja na susrete sa alienima (tuinci, vanzemaljci), koji dolaze odnekud, iz svemira ili iz nekih nama nepoznatih prostorno-vremenskih dimenzija. Senzacionalna knjigaMnogi koji sumnjaju da su bili oteti ili da su imali susret sa alienima, dolaze u moju ordinaciju gdje im putem hipnoze pomaem u oivljavanju sjecanja pohranjenih negdje duboko u podsvijesti, kae dr. Edit Fiore, jedna od najpoznatijih amerikih hipnoterapeutkinja, autorica bestselera Susreti, knjige koja sadri fascinantna svjedoanstva ljudi koji su pod najrazliitijim okolnostima bili rtve aliene.

    ODAKLE DOLAZE :Niko danas ne sumnja da u svemiru postoji inteligentni ivot. Ipak, pria o prisustvuj vanzemaljaca na naoj planeti mnogi smatraju pretjeranom. injenice, meutim, govore drugaije Edit Fiore je klinika psihologija, izvanredan terapeut i profesionalac u svom poslu. Sluajno se prije tridesetak godina poela baviti hipnozom. Na jednom vikend-seminaru o hipnozi, organiziranom u Big Suru, 1973. godine prvi put je doivjela da bude hipnotizirana i da nekog hipnotizira. Od tada se

    bavi hipnoterapijom i znanstvenim istraivanjima u kojima su alieni u sredi{tu panje. U tom je poslu stekla i ugled i slavu.Dr. Fiore je jedna od rijetkih terapeutkinja {to svoja saznanja i iskustva redovito razmjenjuju s ostalim znanstvenicima. Uostalom, to je bio i glavni razlog zato se odluila objaviti senzacionalnu knjigu Susreti, u kojoj uvjerljivo dokazuje da su alieni dio nae stvarnosti.

    FILMSKA VERZIJA:Nakon sto je Orson Wels snimio svoj "Rat svjetova", mnogi redatelji su se iskuali u tom anru. Vjerovanje u nastanjene lanete vise nikome nije strano. Pored uzbudljivih sjecanja na dramatine susrete, u knjizi se detaljno objanjava i tehnika prepoznavanja odreenih naznaka koje upuuju na potencijalne rtve dramatinih susreta, a u zakljuku knjige se navodi lista organizacija, i imena svih istraivaa i hipnoterapeuta u Americi koji rtvama mogu pomoi. Deset najeih simptomaDr. Flore iskreno vjeruje da na naoj planeti postoji veliki broj ljudi koji su imali susrete tree vrste ali se, zbog izvanrednih sposobnosti aliena, toga ne mogu prisjetiti. Istraujui ovaj fenomene, amerika je

  • znanstvenica uspjela doi do nevjerojatnog uvjerenja alieni su prisutni meu nama i permanentno vre eksperimente na Zemljanima!

    TISUU LICA VANZEMALJACA:Jedna od verzija kako bi trebalo da izgledaju vanzemaljci. Oni koji su se s njima sreli, opisuju ih kao miroljubiva bia koja imaju za cilj eksperimentirati na stanovnicima nae planete Ona stoga poziva sve itatelje da ispitaju svoja sjecanja i da provjere nisu li i oni eventualno bili rtve zagonetnih bia. Pri tome, ona nudi precizne instrukcije i deset najeih znakova koji upuuju da je neko doivio susret tree vrste: -nesposobnost- Noine more ili snovi u kojima poremeaji spavanja; buenje sa neobinim osjeajima u tijelu; pojava misterioznih oiljaka na tijelu osjeaj da vas stalno neko promatra, nadzire ili komunicira sa vama; ako ste vise puta vidjeli NLO; neodreena sjecanja na bliske susrete sa alienima; neobjanjeno izljeenje bolesti; reagiranje sa strahom ili uzbuenjem prilikom spomena NLO-a ili aliena.

    Krikovi iz prahistorije

    udovita iz dubina.

    Mnogi smatraju da jezera, mora i oceani skrivaju najvee misterije svijeta. Oni prekrivaju dvije treine Zemlje i doseu dubine od preko deset kilometara. Kakve se tajne skrivaju u plavom beskraju, teko je znati. Gledajui iz svemira naa planeta se doima gotovo velianstvenom. Obavijena atmosferom i ukraena plaviastim vodenim prostranstvima nije bez razloga dobio naziv - plava planeta! Vie od dvije treine njene povrine prekrivaju rijeke, jezera, mora i oceani. U tom tihom i gotovo idilinom svijetu, koji znanstvenici jo uvijek nisu do kraja upoznali i istraili, kriju se mnoge nepoznate ivotinjske vrste, pa cak i prahistorijske nemani o kojima su se minulih stoljea u mnogim krajevima svijeta ispredale nevjerojatne prie. Najpoznatije srednje-stoljetne knjige o morskoj flori i fauni norvekog nadbiskupa i

    prirodnjaka Olaja Masona, poznatijeg pod imenom Olaus Magnuss, koji je 1555. godine objavio znamenito djelo Historiju prirode Skandinavije, te Historija ivotinja Conrada Gessnera, koja je prvi put tiskana krajem esnaestog stoljea, i danas bude stanovito zanimanje znanstvenog svijeta. Obojica prirodnjaka u svojim su djelima, izmeu ostalog, detaljno opisali i brojna fantastina morska stvorenja koja su, navodno, u prolosti vidana na raznim meridijanima svijeta.

    PARAPSIHOLOKI FENOMENI

    Druga strana stvarnosti Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobino iskustvo, iskustvo koje ostavlja ovjeka iznenaenog ili ustraenog. Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli

    "nekog u sobi u trenutku buenja. Sluajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave? Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moe izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vjetine i tajna uenja, kao to su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, ovjek je jo od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogunost da ih prizove, kao to je vjerovao da se budunost moe predvidjeti, a sudbina promijeniti.

    ZANIMLJIVA PROLOST

  • Moda je prvi parapsiholog bio libijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskuao sedam proroita traei od njih da predvide to e uiniti na dati dan. Kau da je samo proroite u Delfina (Grka) polazilo "ispit. Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljea: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su udni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojice Kate i Margarete. Roditelji su doli do zakljuka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Dravama prizivajui duhove po narudbi, gomilajui bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margareta priznala da je prizivanje duhova bila dobro smiljena prevara. Ali spiritizam je ve uvelike zapalio matu ljudi. Uvelike se poveao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...Krajem 19. stoljea i znanost se poela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Drutvo za psihiko istraivanje (Society for Psychical Research) koje e demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fiziar, koji ubijedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

    NEUMOLJIVA STATISTIKATridesetih godina panja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitou i predvianjem. Rije je, dakle, o podobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin spektakulne percepcije ili ESP. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je vea zasluga to je statistiku uveo kao metoda za objektivno ocjenjivanje rezultata testa. Danas su se prouavanja paranormalnih fenomena proirila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predloio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), to je Njemaka rije za "jednoobrazno polje. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon paljivijeg prouavanja otkrivene su, navodno, metodoloke greke. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predviala 25 odstoj tonih odgovora, procent je, meutim, iznosio 35. Vjerojatnost da je rije o sluajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

    PRISUSTVO FENOMENAGodine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskuao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Toni odgovori umjetnika bili su 47 odstoj, a kod muziara cak - 56 odstoj. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da e se za deset ili dvadeset godina nai efikasni instrumenti za poboljanje telepatskih sposobnosti svakog ovjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premjetanja ili uticanja na predmete pomou misli) koristi se "generator sluajnih dogaaja, elektronski aparat koji imitira signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema sluajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjee na mainu tako da rezultatima vie ne dominira sluaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tonosti da su iskljuene metodoloke greke ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokuali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drastino smanjuju procent uspjeha.Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, proimanje materije. Godine 1988. vicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratorija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neeg slinog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno potujui prirodne zakone.

    ZBUNJENA NAUKAMnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeiti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u to su se, konano, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za veinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju nai racionalno objanjenje za uspjena ozdravljenja, njihovi se komentari obino zavravaju na primjedbama da je, mogue, rije o placebo efektu, odnosno o snanoj (blagotvornoj) - sugestiji!Da bi odbacile teze o "iscjediteljskom dodiru skeptici su napravili eksperiment sa devetogodinjom djevojicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbuene u ekranu i, bez mogunosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blie desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21

  • terapeuta nije uspio prevazici procent uspjeha kao da je od oka pogaao. Rad Emily je tako zasluio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.Najtee je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajui da ne sanja, "vidi ambijent iz poloaja koji je drukiji od poloaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt: osobe probuene iz kome koje su ispriale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve roake.

    ZAGONETKA KOJA JO NIJE RIJEENA: to uzrokuje samospaljivanje?

    Jeti- karika koja nedostajeNema nedvojbenih dokaza. Nema nalaza lubanja ili kostiju. Nema uginulih, zarobljenih i ubijenih. Nema grobova. Nema jasnih fotografija, niti autentinih filmskih snimaka, ali se o divljem, snjenom ovjeku, ipak, gotovo sve zna... To je medvjed! Ne, majmun! Moda, ovjek?! Ili odmetnuti razbojnik? Pustinjak koji je pobjegao od ljudi i svijeta? Posljednji neandertalac koji je zaostao na putu evolucije? Preivjeli gigantopek iz treeg roda primata, koji je davno ieznuo, dok su se dva reda razvila u dva smjera jedan u majmuna, a drugi u ovjeka? to je, zapravo, snjeni ovjek? Da li uope postoji? Takva sumnja ni najmanje ne postoji kod Tibetanaca, Kamiraca, Nepalaca ili prostodunih himalajskih vodica Sherpasa. Postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, ali i u estim uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok sjede ispunjeni tjeskobama i dok estokom himalajskom rakijom, koju nazivaju "arak", razbijaju strahove i utopljuju led. U tim je trenucima postojanje snjenog divljeg ovjeka neupitno. On egzistira, on je tu, u studenoj pomrini, iza prve nepristupane stijene, eka i vreba! Misteriozno bie.

    Tibetanci ga nazivaju mi-ago, to bi se moglo prevesti kao prljavi ovjek, Nepalci su mu dali ime metchkangami, to doslovno znaci prljav, smrdljiv, odvratan, jednom rijeju - uasan; na Pamiru ga zovu alma; na Kavkazu almas ili almast; u istonom Sibiru chuchunaa (cucuna); a u Kanadi i Sjedinjenim Dravama "bigfoot" (veliko stopalo) i sasquatch, kako su ga nekad nazvali Indijanci. U junom Brazilu i prostranoj Amazoniji, gdje sam sa znanstveno-novinarskom istraivakom ekspedicijom boravio u ljeto 1990. godine, saznao sam za njegova tri roaka - mapinguary, capelobo i pelobo; u Equadoru, Kolumbiji i Venezueli zovu ga jednostavno diodi, ali je u latinskoj Americi njegovo najee ime - mono grande, to na panjolskom jeziku znaci - veliki majmun! Divlji ovjek nosi jo nekoliko imena, ali je - zasigurno - njegovo najpopularnije ime Jeti, vjerojatno nastalo od tibetanskih rijeci "yeh" (kamenit kraj) i "the" (ivotinja)! Na nepalskom, kako je poznato, Jeti simbolizira - snanog divljeg snjenog ovjeka! AMERIKI ROAK YETIJA: Fotografija Big Foota (Veliko Stopalo)snimljena u amerikim planinama prola je mnoge analize, no ni do danas njena autentinost nije potvrena. Bez obzira kakvim imenima ga u svijetu sve nazivali, stanovnici visokih planina i divljih, teko pristupanih oblasti na naem planetu ne sumnjaju u njegovo postojanje. Naprotiv. Uvjereni su da je on injenica kao to je injenica da se svako jutro, sunce budi na istoku, a uveer gasi na zapadu. No, druga je stvar to jo uvijek nitko ne nudi prave dokaze o njegovom nesumnjivom postojanju! Dokaze, na alost, ne nude ni suvremeni istraivai, koji se svaaju i polemiku ve vie od 400 godina, otkako je sredinom 16. stoljea njegovo postojanje nagovijestio jedan njemaki prirodnjak koji je boravio na neistraenim azijskim planinama. Jetijevo postojanje pokuali su dokazati i alpinisti, znanstvenici i avanturisti, dokoni bogatuni i brojne meunarodne ekspedicije, ali do sada nikome nije polo za rukom da okona i razjasni tu staru enigmu. ivi fosili. Ljudi su uli uzbudljive prie i bezbrojna svjedoanstva; u snijegu i blatu vidjeli i fotografirali neobine tragove; nacrtali bezbroj crtea i skica; sakupili pregrti sasuenog i smrznutog izmeta i dlaka, to bi trebalo da pripadaju snjenom ovjeku, ali nikada nijedna njegova fotografija, trag ili otisak golemih stopala, niti bilo to drugo nije razbilo sumnje i potvrdilo njegovo postojanje! Svejedno, mnogi ga danas smatraju preivjelom ivotinjskom vrstom; divljim, majmunolikim ovjekom; preivjelim neandertalcem; "izgubljenom karikom u lancu ljudske evolucije", to je -nekim udom - zaostala iza "svog vremena" i jo uvijek vjeto izmie suvremenoj znanosti. Moda je ba zbog

  • toga, zbog svoje misterioznosti i neuhvatljivosti, Jeti i stekao u svijetu tako veliku popularnost. No, ako po strani ostavimo sage i mitove, ako osluhnemo rijeci znanosti - da li je mogue da neandertalski ovjek, koji je egzistirao u diluviju (Ledeno doba) jo uvijek ivi na prostorima ove planete? Je li mogue da je preivio? Veina znanstvenika odgovorit e negativno, ali dr. Myra Shackley, profesorica arheologije na sveuilitima Leicester i Southampton, u Velikoj Britaniji, u svojoj zanimljivoj knjizi "Wild Man" ("Divlji ljudi") objavljenoj 1982. godine, smatra (i dokazuje!) da neandertalci nisu izumrli i da na naem planetu i danas ive!Tu je senzacionalnu tvrdnju britanska znanstvenica ponovila i u uglednom asopisu "Antiquity":"Bica nalik neandertalskom ovjeku, preivjela jo od vremena posljednjeg Ledenog doba u teko pristupanim predjelima Himalaje, Sovjetskog Saveza i Mongolije, vidana su do sada bezbroj puta. U Mongoliji ih zovu almasti, to oznaava divlja kosmata ljudska bia, i oni sasvim sigurno postoje!..."Zanimanje dr. Myrae Shackley za almaste (ponekad ih zovu kratko - alme!) datira od 1979. godine, kada je izvjesno vrijeme - kao stipendista British Councila - radila na Sveuilitu u Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije. Tih je mjeseci, istraivala drevne arheoloke lokalitete na Altajskim planinama, pa je cesto sluala prie lokalnih nomada o pojavljivanju almasta, susretima s njima, njihovom ovjekolikom izgledu i ponaanju.- Oni postoje!

    Usred pustinje, iza domova zivih i zelene doline, leze domovi mrtvih. Ovo je bila oblast nekropole, zemlja zalazeceg Sunca,

    jer su groblja obicno bila na zapadnoj strani Nila. Svaki covjek je zelio da poslije smrti "seta u miru, po divnim putevima zapada". Mislili su da mrtav covjek ima isti nacin zivota, iste potrebe i ista osjecanja kao i ziv. Upravo iz tih razloga, u drevnom Egiptu nastaju specificne vrste grobnica, kao spone izmedju zivih i mrtvih, jer su se oni ovdje mogli sastajati, a izmedju ostalog i najvelincanstvenije i najtajanstvenije gradjevine na svijetu - piramide. Prve velike istorijske kulture nastale su oko 3000. godine p.n.e. u dolinama velikih rijeka na Bliskom i Dalekom istoku. Na Bliskom istoku najstarije kulture i umjetnosti nastale su u dolinama Tigra,

    Eufrata i Nila. U plodnoj dolini srednjeg i donjeg toka rijeke Nila stvorena je oko 3200. godine p.n.e. jedinstvena egipatska drzava sa centralizovanom vlascu, hijeroglifskim pismom i razvijenom umjetnoscu. Umjetnost Egipta bila je skoro sva namjenjena kultu mrtvih. Egipcani su vjerovali u vjecan zivot duse i tijela, tako da je staranje o zivotu poslije smrti bila osnovna briga zivih i svrha umjetnosti. Kada bi mrtvo tijelo slozenim sistemom balsamovanja pretvorili u mumiju, stavljali bi ga u grobnicu vec opremljenu pogrebnim statuama, zidnim slikama i reljefima, namjestajem i zlatarskim radovima. O nacinu na koji je jedna faraonska grobnica bila opremljena zna se po grobnici faraona Tutankamona, jedinoj neopljackanoj faraonskoj grobnici. Kamen kojim Egipat obiluje, njegova cvrstina i tezina, koje gradjevini osiguravaju trajnost i vjecnost, uslovili su sistem gradnje slican megalitskim gradjevinama, bilo da su u pitanju grobnice ili hramovi. Veliki kameni blokovi slagani su jedan na drugi, stvarajucI pravolinijsku arhitekturu - piramidalnu, kod grobnica i gredni sistem, kod hramova. Egipcanima pripada zasluga sto su prvi poceli da podizu velike i velelepne zgrade, hramove, dvorane sa stubovima, piramide i obeliske, sto su svoje gradjevine ukrasavali skulpturom punom zivota, cija je monumentalnost isla do kolosalnih dimenzija. Izaziva divljenje cinjenica da su oni jos u kamenom dobu znali da vade iz kamenoloma i da prenose onako ogromne blokove, i da sa onakvom finocom obradjuju najtvrdjI kamen. U kamenolomu kod Asuana nadjen je jedan izvadjen blok od ruzIcastog granita dug 28 metara! Arhitektonske forme u egipatskoj umjetnosti mijenjale su se prema tome kako su pojedine vrste gradjevina tokom vremena nastajale i razvijale se (mastabe, piramide, hramovi i njihovi elementi).

    Robovi kulta krvi

  • Maje su bili robovi kulta krvi. Vadili su je u svim prilikama: na dravnim ceremonijama, vjenanjima, religioznim i narodnim sveanostima... Bila je to civilizacija bez presedana! Bio je to narod koji se dopadao Rusou: antiki nevin i izvan historije. Narod koji je gajio kukuruz i manioku da bi nahranio kastu vraeva uvijek odjevenih u areno perje i odanih prouavanju zvijezda. Ali i narod, koji nije poznavao ni korist, ni trgovinu, ni novac; narod koji je sve vrednovao i podredio sa kakaom. Maje koji su od 2oo. godine prije nae

    ere naseljavali sadanju teritoriju Gvatemale, jedan dio Hondurasa, Belize i Jukatan, ostavili su hramovi, palae i piramide. Kada se sve uzme u obzir ipak su Maji ostali jedna gotovo mitska rasa: bez forme civilizacije i drutva koji bi se mogli usporediti sa formama drutava naroda u Mediteranu i Aziji. Umjetnost je bila plemenskog tipa.

    Deifrirano pismoOkrueni legendama koje su izmislili engleski i ameriki pisci, kao sto su G. Morli, Erik Tompson i u proslom stoljeu Dzon Lojd Stivens, Maje su do izvjesne toke cak i bez etnikih korijena. Cini se da potiu od Indijanaca koji su proli Beringovim prolazom prije vise od 10.000 godina, od Asiro-Babilonaca i Egipana koji su stigli u Ameriku prije Kolumba. Za pisce moderne naune fantastike Maje i njihovi potomci, oko dva miliona Indiosa, su ve odavno - Vanzemaljci. - Ali je i za Maje, vjekovne rtve kulturne distorzije zahvaljujui prije svega etnocentrizmu, konano doao trenutak istine - smatra Linda sile, svjetski autoritet za kulture Srednje Amerike. - Uspjeli smo da ih uvedemo u historiju civilizacija, medu Egipane, Grke i Rimljane. I svima treba da bude jasno da oni zasluuje to mjesto i da, na primjer, kralj Pascal, jedan od najveih vladara Maja, nije nita manje vaan od jednog Aleksandra Velikog.Vrata historije za Maje sirom su otvorile grupe amerikih istraivaa, medu kojima su historiari umjetnosti Linda sile i Meri Miler sa univerziteta Jel, koje su po prvi put uspjele da na naunim temeljima deifriraju hijeroglife i jezik tog naroda. Velika pomo u deifriranju spisa bila je i injenica da su neki hijeroglifi Maja, vise nego oni egipatski, slutili da izraze ono sto i predstavljaju. Ukratko, nekolicina simbola: hijeroglif jedne kue znaio je da se radi o kuci, hijeroglif jaguara oznaavao je jaguara. Pa ipak, nije to bilo lako deifrirati. itanje hijeroglifa, bogatih i metaforama, postao je uzbudljivi lov na racionalna objanjenja. Linda sile i Meri Miler na kraju su uspjele donekle da rekonstruiraju historiju, umjetnost i obiaje Maja. Prvo revolucionarno otkrie - smatra Meri Miler - jeste da Maje nisu bili dobroudan narod, kao sto se vjerovalo, sastavljen od poljoprivrednih mitova i svestenika kojima su strane okrutnosti i barbarstva i koji nikada nisu ratovali. Stoljeima, od 200. prije nae ere do 900. nae ere, Maje su vodile neprestane ratove, poput Grka i Rimljana. O tome po prvi put imamo preciznu dokumentaciju sa imenima i kronologijom, sto smo saznali iz hijeroglifa. Osim ratova i ovdje je kao i u drugim, zemljama, bilo pobuna, zavjera na dvoru, vojnih udara...

    Ratovi za zarobljenikeChan-Bahlum, koji je vladao od 10. februara 684. do 2o. februara 7o2. nae ere bio je, na primjer, jedan od najratobornijih i najsretnijih kraljeva Maja, kako moe da se proita na jednoj tablici naenoj u palai Palenque u Meksiku, Kralja Kan-Xula je, pak, zbacio njegov brat uzurpator uz itavu seriju osveta i prevara.Dakle, i Maje su poput drugih slinih naroda voljeli da ratuju?!...Da, odgovor je strunjaka, ali su im motivi bili potpuno drukiji. Deifriranje hijeroglifa saznalo se da kraljevi 40 gradova-drzava Maja, uvijek meusobno u borbi kao u staroj Grkoj, nisu ratovali da bi osvojili nove teritorije ili doli u posjed tuih bogatstava, nego da bi zarobili protivnike ratnike. I to samo s jednim jedinim ciljem da bi ih muili i polako ubijali, sluei se najrafiniranijim tehnikama! Statuete, keramika i bareljefi Maja, posebno oni pronaeni na otoku Jaina, pokazuju zarobljenike koji se gre i urlaju od fizike boli. Muitelji im upaju prste, nokte, zube, testise. Drugima je trgan dio po dio utrobe, na kraju i srce. Cesto su, pak, ratni zarobljenici, kao kralj "uta lubanja" poraen od poznatog kralja "Ptica-jaguar", bili prisiljavani da uestvuju u igri koja je opisana na moralima u Chichen Itzi, ija su pravila slina nogometnim. Ne dodirujui loptu rukama igrai, uglavnom etvorica u ekipi, trebali su da je guraju i, na kraju, prebace kroz visei krug, obino istesan u kamenu i postavljen na jednom od zidova sredinjeg hrama. Onaj tko bi izgubio, gubio bi i glavu koja je - u sljedeoj igri - sluila kao lopta.Da li su Maje bile narod fanatika? U izvjesnom smislu jesu. Drukije i ne moe da se objasni zato su, kako pria kamenje, ratnici Maja izbjegavali da ubijaju neprijatelje u bitkama, nego su - nakon strasnih borbi prsa u prsa - nastojali da ih uhvate ive kako bi ih ponudili muiteljima. Iz itanja hijeroglifa vidi se da je za Maje bilo najvanije da vade krv zarobljenicima. Mjesecima, a ponekad i godinama, poraeni kraljevi i plemii hranjeni su kao ivotinje za klanje, kako bi im polako uzimali krv. Njihova krv je zatim rasipana po zemlji ili suena zajedno sa mirisnim smolama.

  • Civilizacija bez presedanaSve ovo imalo je i religiozni karakter. Krv nisu davali samo zarobljenici nego i uvaene linosti iz gradova-drava, prinevi cesto kraljevi i kraljice, ali na drukiji nain. Na vrhu piramida i pred hiljadama podanika, vode i visoki zvanicnici naoruani rudimentalnim bisturijem rezali su kozu kako bi dali krv bogovima panteona Maja, posebno "Bogu perforatoru"!Ideja o krvi bila je fiksna ideja Maja, zasigurno jedinstven fenomen po svojim proporcijama. - Maje su bili robovi krvi - kae Meri Miler. - Vadili su je u svim sveanim prilikama, dravnim ceremonijama, vjenanjima, religioznim i narodnim sveanostima... Bila je to civilizacija bez presedana. Krv, prema religiji Maja, bila je u stvari hrana za kojom su imali potrebu kako bi preivjela zemlja, sam univerzum i bogovi. Da bi stvorili ovjeka, prema Popol Vuhu, svetom tekstu ovog zagonetnog naroda, pripremili su smjesu od kukuruza i vode, simbole mesa i krvi. Imali su potrebu za nekim spremnim da ih prizna, imenuje i hrani, ukratko za ljudima. Zadatak ljudi bio je da se moli bogovima i da ih hrani vlastitom krvlju, pocev od kralja. Na terakoti i bareljefima na krecnorn kamenu koji se nalaze u muzeju Kimbel, uz plesove i pjesmu, kralj sa bistrijem reze sebi kozu a kraljica jezik. Preko vlakana uvuenih u rane kraljevska krv kaplje u kotao pun smokvine kore i smole pod koji e biti potpaljena vatra. Iz kotla se izvija duga zmija iz ijih usta izlaze glave i figure ljudi i ivotinja. To su slike boanstava, polubogovi, demoni i preci (kult predaka je veoma vaan), proizvodi zmija iz vizija cesto prisutnih u religioznim ceremonijama Maja. Da li su prie iz marjanske mitologije isprazne legende? U to se vjerovalo sve do prije nekog vremena. Novo citanje hijeroglifa dalo je drugaije rezultate. Za Maje je ceremonija zmija bila neka vrsta putovanja izvan ovog svijeta. Povod da bi se dovelo do stanja religiozne ekstaze i putanja krvi, koji bi prethodili postu, seksualnoj apstinenciji, kupanju i saunama sto je sluzilo za fascinantna mistina iskustva.Ali zato krv?!Ovdje su odgovor dali fiziolozi: kada se gubi mnogo krvi nas mozak reagira sa superprodukcijom endomorfina i encefalina, kemijskim supstancama slinim opijumskim koje, izmeu ostalog, izazivaju halucinacije. Putanje krvi, kao neke droge, bilo je za Maje najbolji nain da predu "prag poimanja".- Listajui tek otvorenu knjigu ove gotovo dugogodinje civilizacije - kae Linda sile - dobili smo dokaz da su Maje posjedovale izuzetno profinjenu kulturu za svoje vrijeme. U mnogim aspektima, ta kultura je bila superiornija od kultura Mediteranaca, Babilonaca i Egipana.

    ivot u gradovimaO Majima su najvie poznate astronomska znanja, njihova sposobnost za raunanje putanja Jupitera, Saturna i Venere (za Maje je to bila boginja rata), kao i pomraenje Sunca i Mjeseca. Na osnovu etiri kodeksa Maja koje su prikupili prvi evropski istraivai I naunici (najvie panjolci) mogle su se dobiti indikacije o njihovom kalendaru od 36o dana koji je manje bacan od naeg i o njihovom matematskom znanju koje je u to vrijeme bilo razvijenije nego, na primjer, kod Egipcana i Arapa. Izmeu ostalog, Maje su znali da koriste koncept nule identificiran sa jednim od njihovih boanstava: "Bog brojke nula". Prije kompletnog itanja hijeroglifa veoma malo se znalo o drutvenom ivotu Maja. Sada se moe reci da su Maje imale dravnu organizaciju - regionalni vladari od 12 do 15 za dravu nametali su volju kralja podanicima, uzimajui velike poreze u naturi. Ekonomija kraljevstva bazirala se na poljoprivredi koja je bila veoma intenzivna i razvijena. Kanali za navodnjavanje, nasipi i terasasto obraivanje zemlje, osiguravali su obilne plodove. Dravna organizacija i blagostanje, ogledaju se u ivotu 40 gradova-drava. ivot na dvoru bio je medu najrafiniranijim - objanjavaju L. sile i M. Miler. - Oko kraljevskih porodica sainjenih od oko stotinjak ljudi, vrtjeli su se dvorjani, pisari, umjetnici, pjesnici, patuljci, lude, kao na evropskim dvorovima. Dekoracije su bile zamijenjene gigantskom i raskonom arhitekturom koja je cvjetala u najvanijim gradovima: Tikalu, Palenque, Yaxchilanu, Copanu, Chichen-ltzi i Uxmali.Kraljevi, koji su se od obinih smrtnika razlikovali po produenoj lubanji zbog deformacija kosti koja je zapoinjana u najranijem djetinjstvu i po razrokim oima sto se postizalo posebnim vjebama, imali su brojne supruge i konkubine, redov no su se mazali bronanom bojom, pusili neku vrstu lule i drogirali se. Plemici i dvorjani slijedili su njihov primjer. Otkriveno je da su plemii i suvereni, kada bi im stomak bio suvie pun, apsorbirali odbojna pia i droge direktno kroz crijeva, pomou klistira.

    Posljednja tajnaO toj rafiniranog, ali i dekadentnoj civilizaciji, svjedoce i umjetnika djela.

  • - Terakota Maja sa mitolokim figurama moe se u mnogim aspektima mjeriti sa grkim vazama iz 5. vijeka -objanjavaju sele i Miler.Ali gdje su literatura i poezija Maja?! Je su li postojali?Kada su 1542. panjolski osvajai doli u Jukatan nali su brojne biblioteke knjiga ispisanih na kori smokvinog drveta slinoj papiru. Ali Diego de Landa, prvi biskup Jukatanu naredio je da se sva poganska literatura spali. Bio je to prvi akt kulturnog genocida Maja i njihovih potomaka koji se u raznim formama nastavio sve do danas. Direktna posljedica tog genocida jeste injenica da su Maje uvijek izgledali kao narod bez istinskog i vlastitog kulturnog identiteta, jedan gotovo mitoloki narod na margini historije, to je uticalo na definitivni nestanak civilizacije Maja, koja je oko 900. godine zauvijek iezle.

    - To je jo uvijek tajna - kae Meri Miler. - Mogue da je nestala zbog demografskog buma, neoekivane krize u poljoprivredi, zbog pobuna i krvavih ratova. Civilizacija Maja, sazdana na krvi, moda je i okonana u krvi. Mi to jo uvijek ne znamo!...

    UGOVOR SA VRAGOM: Svjedoanstva Uestvovala sam na Sabatu...Ovaj tekst je naen u uvenoj Kolberovoj zbirci "Pet Stotina" i rijetko je svjedoanstvo o Ugovoru sa avolom i nevjerojatnim nonim sotonistikim orgijanjima! Pria je mnogo blia spontanoj ispovijesti, nego klasinom sudskom procesu koji je vodio Overnje, glavni studija za krivina pitanja prvostepenog suda u Riomu (Francuska).Ispovijest ima tri dijela: Ugovor s avolom, Odlaenje na Sabat i najzad - Pokajanje. Ugovor s avolom govori o nonom prikazanju u Ponzibou, gdje se avo javio u svom uobiajenom crnilu, spreman da zapeati Ugovor na dva naina: s jedne strane odricanjem od Crkve i avoljim biljegom na, koji je djevojicu djelomino liio vida, a s druge strane koitusom, koji se zavrio tradicionalnim izbacivanjem ledene sperme. Nekoliko slinih pojava - avo u liku ovjeka, psa ili make - samo potvruju susret i tok im je uvijek isti. Sabat u kojem dijete uestvuje ne moe biti klasiniji: uesnici su iz razliitih drutvenih i socijalnih slojeva, sto ni sveenike ne iskljuuje, prisutstvo djece i omladine u prilinom broju, sluenje posprdne slube, na crnom oltaru s crnim ukrasima, kropljenje mokraom, ples uz violinu, oboavanje avola klasinim poljupcem, gozba, izlaganje poinjenih nedjela i dijeljenje zloudnih praskava i masti, uz to i kolektivni koitus. Najzad, povratak u postelju istim putem. Ovo se ponavljalo nekoliko puta, prosjeno jednom mjeseno.Postoji iznenaujua podudarnost izmeu ovog svjedoanstva i uenja srednjovjekovnih demonovoga, tako da pria Madlene de Ejmar predstavlja autentino svjedoanstvo, ija je teina vea od teine mita upravo zato sto je pravosue dozlo do takvog dokumenta i prihvatilo ga kao vrsto i pouzdano svjedoanstvo. Sasluanje Madlene de Ejmar(Riom, 2. dana juna 1606.)Madlena de Ejmar, ki Marije Ejmar iz Antrevoa, sada slukinje u gradu Riomu, u kuci Margerite Roa, nazvane Satare, koja na nae pitanje nije znala reci koliko joj je godina, a mi smo zakljuili na osnovu njenog izgleda da joj je izmeu trinaest i etrnaest, svjedok sasluan po slubenoj dunosti, a koja je, posto se zaklela da e govoriti istinu, rekla i izjavila da su je u ranom djetinjstvu roditelji poslali da ivi u gradu Ponzibou kod roaka po ocu, ijeg se imena ne sjea, jer je bila mala dok je u njegovoj kuci ivjela. Izjavila je da je tu provela oko godinu dana i izjavljuje da je poslije oko dva mjeseca boravka kod tog roaka jedne noi oko ponoi, jer je sasluana spavala u zasebnoj sobi u kuci roaka, za koga kae da je boljeg stanja od obinog zemljoradnika, dok je, spavala u reenoj sobi neko ju je probudio gurajui je nogom. Probudivi se vidjela je pri svjetlosti mjeseine da je to ovjek obuen u crno, u mantilu, prsluku i hlaama od fine crne ohe i s crnim eirom, a imao je i ma o bedru i izme s mamuzama. Taj ovjek, dakle, prvo ree svjedokinji da e je ubiti bude li vritala i ree joj da treba da mu se poda, a on e je uiniti bogatom i dobrostojeom i dat e joj mnogo novaca i ree svjedokinji da je on avo, sto u svjedokinji izazva veliki strah. Meutim gore navedeni avo joj ree da e biti vrlo sretna sto mu se dala i u strahu koji je nju, svjedokinju, uhvatio ona bi primorana da se da avolu i u tom asu je navedeni avo natjera da se prekrsti lijevom rukom. Time se svjedokinja odrekla svog krtenja, odrekla Boga i Bogorodice, rajskih svetaca i svetica, crkve svog oca i majke i roaka. Potom avo ree svjedokinji da hoe da joj ostavi biljeg na desnom oku, a gore spomenuta upita zato, te joj avo ree zato sto je ona od njegovih i da hoe da ona nosi njegov biljeg, te da je to nee boljeti. I odista avo je ugrize zubima za desno oko i otada svjedokinja slabo vidi na desno oko; i posto je obiljeio gore spomenutu svue se nag, legne s njom i upoznaje ju u njenoj puti lie alfije umjesto novcaDa bi pokazala da usprkos svom mladom dobu zna to je puteni cin i kakav je to cin avo nad njom izvrio, sto smo je mi upitali, opisa kako nam je ve rekla da joj se reeni avo inio ovjekom vrlo crne koze s crnom

  • bradom i po izgledu sudei ve zaao u godine. Kad se svukao i legao sa svjedokinjom izgledao je vrlo tamne koze, rukom je uhvatio svoj muki ud i stavio ga u stidno mjesto svjedokinje izazivajui veliki bol sto je svjedokinju primoralo da glasno zajaue, a spomenuti avo je svjedokinji rekao da ne treba da jaue i uutkao ju je. Svjedokinja ree da je avo u njenu prirodu unio sjeme hladno kao led i potom se obukao i svjedokinji dao novac, koji joj je najprije pokazao i potom ga uvio u harpiju i dao joj ga, a svjedokinja ga je stavila iza uzglavlja kreveta. Ujutro kad je svjedokinja ustala, uzela je i otvorila harpiju i vidjela da je u njoj umjesto novca lisce alfije. Izjavila je da je petnaest dana kasnije bila sama u spomenutoj sobi cijelog dana i da je predveer u sobu uao potpuno crn maak i sapletao je u namjeri da je obori, sto je svjedokinju navelo da glasno zavie te su na njenu viku dotrali i stric i strina i njihovi susjedi i spomenuti maak je nestao. Izjavila je i da se dvije-tri nedjelje poslije javljanja ovog avoljeg duha ovaj opet pojavio jedne noi u liku psa, ali s vrlo dugim prstima i noktima, probudio ju je i legao s njom i opet je s njom puteno postio govorei joj stalno kako je sretna sto je od njegovih i sto njemu pripada. Svjedokinja mu je rekla kako je maak htio da je napastuje i da se novac koji joj je dao pretvorio u lisce, a avolji duh joj ree da to jeste novac i da e joj dati jo mnogo vise. I posto je s njom puteno postio rekao joj je da uzme drvenu drsku metle koja je bila u kuci, namazao je nekom mau i naredio joj da tu drsku usput stavi uspravno iza leda, da prie i stane pod drak. Kako je, dreci spomenutu metlu rukama iza leda, stala pod drak iznenada bi povuena kroz prozor i ponesena u zrak do nekog brda, vrlo daleko od strieve kue, kako joj se uinilo, potpuno naga, kao sto je leala u postelji i mada je bilo zimsko doba nije joj uope bilo hladno.

    NA NONOJ ORGIJI

    Tu, na brdu, zatee mnogo svijeta i mukog i enskog svih vrsta i imovnog stanja, mnotvo tako veliko kao na skupovima u katolikim crkvama kad ljudi dou da uju propovijed. U tom mnotvu je bilo svakakvih mukaraca i ena, jedni su bili goli, drugi obueni i odjeveni; bilo je i svuenih i ponovo obuenih, bilo ih je u atlasu i kadifi i u ohi i u svili, u crnom i u raznim bojama, i u vunenim tkaninama, kao sto je bilo i sveenstva u dugim mantijama, seljaka i osoba iz niskih slojeva. Na Sabatu je vidjela i spomenutog avola i uz njega druge Vragove, neke male kao osmogodinja djeca, druge velike kao odrasli ljudi, a svi su bili crni. I rekla je svjedokinja da je stigavi na spomenuto mjesto srela ljude u tankom crnom platnu, koji joj rekoe kako su sretni sto je ona od njihovih i da joj se posreilo sto je

    u slubi spomenutog avola. Na tom je brdu bio jedan oltar prekriven crnom ohom, ispred njega je bila svjetiljka na crnim lancima, koji su virili u zraku i svjedokinja nije mogla da vidi o to su objeeni i za to su vezani ti lanci. U svjetiljki je bila svijea od katrana debela kao ruka, stopu i po dugaka i vise manjih koje su sve jarko svijetlile. Kad su se svi nali na spomenutom mjestu avo, koji se javljao svjedokinji i koji ju je doveo na spomenutomjesto, uze crnu kropionicu, izdubi rupu u zemlji, pomokri se i potom zaroni kropionicu u tu mokrau i zapoe kropiti sve prisutne tom mokraom. Potom uze epitrahij, nalik na one sto ih sveenici navlae kad slue slubu, samo crn i bez krsta na njemu, navue ga, pripremi putar i okruglu i crnu hostiju, a i putar je bio crn, i sad je mrmljao neke rijeci koje sasluana nije mogla da uje i stalno je stajao uspravno, nijednom se nije spustio na koljena; a na rijeci koje je mrmljao sebi u bradu odgovarali su avolici koji su mu pomagali. Posto je kod oltara proveo nekih etvrt asa ili manje spomenuti avo, koji je sluio slubu, uzdigao je, digao u vis spomenutu hostiju, a onda je veina prisutnih govorila kako su sretni sto su nali tako dobrog gospodara. I posto je spomenuti avo u svoj putar stavio ve reenu hostiju i dosuo vode crne kao mastilo to je pojeo i popio, potom je skinuo epitrahij i ostao u dugoj crnoj mantiji, koja je bila ispod. I onda avolci zasvirae u violine i svi procese da igraju leima u leda u krug i uzdu, svi sklopljenih ruku iza leda ne drei se izmeu sebe. Igrali su tako dva asa kao sto se obino igra u ivoj igri.

  • LET NA METLIOnda svi prisutni uzee svijee od avola i pooe da se poklone i obdare spomenutog avola, a ovaj se oslonio na oltar i pognuo, zadigavi mantiju do kostiju iznad gole guzice i svaki od prisutnih je prilazio da poljubi guznu rupu spomenutog avola, a zapaljenu svijeu je predavao avoliima, koji su stajali sa strane i primali ih. Dodala je jo da je zaboravila reci nam da je na spomenutom mjestu bio i jedan cm sto i mada sasluana nita na njemu nije vidjela, ipak je vidjela neke od uesnika kako jedu kao da je na stolu bilo mesa, koje su odatle uzimali. I rekla je da je nakon poklonjena, koje je gore opisano, spomenuti avo ispitivao veinu prisutnih o tome to su uinili od prolog Sabata i koja su zlodjela poinili, sto e reci koliko su osoba ubili ili otrovali, unesreili i u boletinu bacili; koliko su stoke potamanili i obolesnili. Posto je svako od njih izjavio to je poinio, dijelio je prisutnima koji su to htjeli neke praskave i masti za prizivanje zla koje su imali namjeru da uine, ve kako su ih njihove strasti na to nagonile. I posto su svi nestali, sasluana je uzela drsku metle i kroz zrak vratila u svoju postelju, ona cijeni da je prenoenje od spomenutog mjesta do njene postelje potrajalo oko jedinog asa. I izjavila je da se za vrijeme dok je boravila u reenom mjestu Ponzibo kod svog gore spomenutog strica avo pojavljivao skoro svakog mjeseca jednom i vodio je na Sabat, a Sabat se ponekad odravao u visokim i velikim planinama, a ponekad u ravnici. No, uvijek su se na Sabatu pridravali istog reda koji je vic gore opisala. I rekla je da je propustila da nam kae i izjavi da je poslije oboavanja spomenutog avola kako je gore opisano, avo pogasio sve svjetiljke i svaki mukarac koji je prisustvovao Sabatu uzeo je po jednu od ena ili djevojaka, kojih je bilo koliko god hoe, i obarao je na zemlju i u njoj uivao i puteno postio po naredbi spomenutog avola.

    Tajanstvene poruke

    Prvog rujna 1994. godina ameriki novinar M. Drosnin je odletio za Izrael da bi tadanjeg predsjednika tamonje vlade Jicaka Rabina upozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila. Zbog nedostatka poznanstava, novinar i pisac iz New Yorka je jednom Rabinovom prijatelju, piscu saimu Guriu (Chaim), predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji e se kasnije uistinu dogoditi."Bojim se", napisao je Drosnin Rabinu, "da se nalazite u samrtnoj opasnosti, ali istovremeno smatram da se ta opasnost moe zaobii i izbjei!..."

    Lov na duhove!Guri je smatrao, a to je saopio i Drosninu da izraelski predsjednik

    tom upozorenju nee pokloniti previe panje, ali je ipak predao pismo nadlenom ministarstvu.to se kasnije desilo ve odavno nam je svima poznato: 4. studenog 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika. Rabin i njegova sluba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijanjih, naalost, smatrali neozbiljnim! Na dan ubojstva Rabina, Drosnin je na najgori mogui nain dobio dokaze za svoje upozorenje. Jicak Rabin je ustrijeljen s leda od ovjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono sto je u svemu istinska senzacija jeste injenica da je - ubojstvo zapisano u Svetom pismu koja je, kako je poznato pisana prije 3000 godina! Upravo atentat u Izraelu bio je jo jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, ifriranog teksta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna budunost ovjeanstva.

    SLIJETANJE NA MJESEC:

    U Bibliji se navode zbunjujui pojmovi kao sto su "slijetanje na Mjesec", "Apollo 11", "svemirski brod"...U svojoj knjizi sidra Biblije ("The Bibel Code") ovaj ameriki novinar nam otkriva, ako je istina, da su praktino svi svjetski vaniji dogaaji ve davno zapisani u Bibliji. Pomou matematikog izraunavanja izvedenog pomou raunara, navodno se mogu dobiti proroanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku. "Rabinovo ubojstvo nije jedini dogaaj naeg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu jo i dogaaji kao sto su ubojstva egipatskog i

  • amerikog predsjednika Sabata i DZ. F. Kenedija (J.F.Kennedy), Drugi svjetski rat, afera Votergejt (Watergate), Holokaust, tragedija Hiroime (Hiroschima), slijetanje ovjeka na Mjesec, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bila Klintona (Bill Clinton). I sve to napisano je - Bojom rukom", navodi u svojoj knjizi ovaj ameriki novinar. Drosnin je ozbiljan novinar Vasington Posta ("Washington Post") koji je radio izmeu ostalog i na policijskim reportaama, te se njemu ne moe tako lako pripisati lakovjernost. Nakon ubojstva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolje. - U trenutku kad se ostvarilo proroanstvo koje je sam proitao u Bibliji, ifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred oima kao potpuno jasna i izvjesna!... Do sada je pria o proroanstvima zapisanim u Svetom pismu zvuala apsurdno da bi zainteresirala vei broj strunjaka. ifrirane poruke koje se navodno mogu nai u Bibliji predstavljaju potraga za duhovima, smatra Andreas Michel sa katedre za Stari zavjet na Sveuilitu u Tibingenu (Tbingen). - Autori Starog zavjeta dodaje on - nisu posjedovali takvu matematiko-umjetniku spoznaju svijeta da bi svoje tekstove mogli ifrirano zapisivati!...

    Ubojica koji eli ubiti!Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matematike: Elijahu Rips je matematiar u pjeanim zgradama Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu, smjetenom na breuljku iznad Vjenog grada. Odatle se prua magian pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu - idealno mjestu za inspiraciju? Ripsovo specijalno podruje je takozvana grupna teorija, matematiki element moderne fizikalne teorije.- ifra Biblije je kompjuterski program! - objanjava izraelski naunik. Zajedno sa dvojicom izraelskih kolega, fiziarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergom sa jeruzalemskih Visokih tehnolokih kola - Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za deifriranje. Posao je trajao sve do 1994. godine kada su u glasovitom znanstvenom asopisu "Statistical Science" objavili svoja iznenaujua saznanja pod naslovom "Konstante slova u Knjizi".Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slina znaenja, kasnije su tome dodali imena, dane roenja i smrti 66 najpoznatijih Jevreja koji su ivjeli izmeu IX i XIX stoljea. Tada su sve to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora izmeu rijeci i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znaka, potraili prethodno izabrana imena. Raunar je poeo kombinirati slova tako sto je kombinirao prvi sa drugim, pa sa treim... sa hiljaditim itd. Onda je kombinirao to isto samo sa poetnim drugim slovom. Na kraju je tako proao sva slova.Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova redanih - svako etvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri itanju znakova preskaemo odreeni broj slova, dobivamo itak tekst. Rijeci kao: "Rabin", "Amir", "Tel Aviv" i godina ubojstva. Poprijeko preko Rabinovog imena mogu se nai rijeci: "Ubojica koji eli ubiti". Da li je to sve samo sluaj?!...

    Zapanjujue otkrieIzraelski matematiar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom. - Raunaru smo dali zadatak da nade ime - Saddam Hussein. To smo uinili posto smo se uvjerili da je kombinacija slova koji daju traeni pojam povezana nekom matematikom logikom. U podruju koje je ukazivalo na zaljevski rat nali su se pojmovi kao: "Scuds", "ruske rakete" kao i datum poetka rata i ime "Hussein".Za Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove ifre: sve rijeci tvore neku vrstu krtenice. Tako se moe ispitati da li se rijeci meusobno povezanog znaenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojem "Bill Clinton" nalaze pojmovi "Predsjednik", kod "Slijetanje na Mjesec" nalaze se pojmovi "Svemirski brod", "Apollo 11", kod rijeci "Hitler", nalazi se rije "Nai", kod "Kennedy", rije "Dallas"... Zar to moe biti puki sluaj?!...Da e jedan renomirani struni asopis publicirati ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kas, koji je 1994. godine bio izdava "Statistical Science", kae da su itaoci u poetku bili skeptini sto je normalna reakcija. - Mislim da nitko u to vrijeme ovu fantastinu teoriju nije prihvatio kao neto ozbiljno - navodi sef Odjela za statistiku amerikog univerziteta Carnegie Melon u Pittsburghu. Svi su mislili da tu postoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti...