Miodrag Lukic - Posmatrac Lopare (broj 4)

POSMATRAČ Broj: 4 Septembar, 2008

P O S M A T R A ČBesplatan list za one Majevičane kojimisle drugačije i ne žele da se pretvoreu robove niti žele da dočekaju nestanakopštine Lopare.Septembar, 2008Broj: 4Tiraž: Biće veliki ako ovo odštampate i podijelite svojim poznanicima, prijateljima pa i neprijateljima ili pošaljete na sve e-mail adrese koje posjedujete. Glavni urednik: Ognjen BogomdanZamjenik glavnog urednika: Vladislav Vitezović

E-mail: [email protected]

Sadržaj:

1. Uvodna riječ2. Vaša budućnost je u vašim rukama3. Kako do par hiljada stanovnika više4. Zadruge osnova za Majevac5. Voda uslov opstanka na Majevici6. Govori li se u Loparama srpski? 7. Zanat ili gimnazija?8. Plagijatori Posmatrača 9. Pogovor

1


1. Uvodna riječ

Dragi čitaoci, pošto u rukama ili na ekranima imate naš list znači da smo preživjeli i opstali uprkos najavama nekolicine lokalnih političara da će nam doći glave.Naše pisanje je izazvalo bijes svih onih koji su upješno ''šaputali'', ''ugrađivali se'' i ''nalazili sebe'' u politici kao i onih koji tek namjeravaju da to čine.Obaviješteni smo, ne znamo provjereno, da su u opštinu dolazili službenici SIPA-e, ali se nadamo da jesu, ne radi nas već radi klana ''šaptača''.Ako je istina da su dolazili, a nisu nikog sa sobom poveli, onda zalud hljeb jedu jer bar desetak naših poltičara bi trebalo da su na robiji i to dugogodišnjoj.Pred nama su izbori koji će odlučiti o našoj i vašoj budućnosti, pa smo odlučili da zajedno sa vama izaberemo najbolje riješenje. Da bismo mogli da utičemo na ishod izbora potrebni ste nam vi, naši čitaoci koji ćete, ako to budete željeli, uskoro postati naši saradnici.Neophodno je da se formira neutralno tijelo, grupa građana ili nevladina organizacija za praćenje regularnosti predstojećih izbora. Prije svega sa ciljem da se izbjegne upotreba magične riječi ''preference'' uz pomoć koje su do sada uvijek opstajali. Naravno pomenutu magičnu riječ su do sad koristili kako pozicioni tako i opozicioni političari, čim su za to imali priliku.Ako bi smo, za ovu priliku, oformili organizaciju za praćenje regularnosti izbora, mogli bismo istu u budućnosti upotrijebiti za budno praćenje rada skuštine opštine i tako izbjeći da nam se bliska prošlost ponovi.Potrebno nam je tridesetak poštenih ljudi, iskrenih, nepodmitljivih, bez mrlja u biografiji koji bi se udružili u cilju kontrolisanja izbora. Možemo li naći toliko takvih u Loparama?Možemo naravno i nužno je da to učinimo jer samo tako možemo izbjeći da u nekim mjestima na glasanje izađe 105% glasača, kao i da budu izabrani za odbornike oni ljudi koji nisu dobili ni desetak glasova ali su zahvaljujući upotrijebi magičnog štapa u vidu ''preferenci'' uvijek ostajali u skupptini.Naravno ne očekujte od nas da mi organizujemo tu grupu građana ili nevladinu organizaciju, mi ćemo do kraja ostati samo ovo što jesmo, posmatrači koji se brinu da bude objavljeno sve ono što ''šaptači'' žele da sakriju.Moramo ostati po strani jer sa pravom strahujemo da će sledeća garnitura ma ko došao na vlast uskoro biti kao i dosadašnja, to jest klan šaptača koji love u mutnom.Moramo računati sa tim da će već par dana nakon izbora biti potrebno da oštrice svojih pera upotrijebimo i prokažemo nepravilnosti, kriminal, ''šaputanje'' i ''ugrađivanje''.Mi smo našim pisanjem stekli mnoštvo simpatija kod običnih ljudi i nekoliko neprijatelja iz vladajućeg klana, kao i nekoliko iz opozicionih partija.Zadovoljni smo što je tako, a nezadovoljni smo što ''šaptači'' počinju da kinje i prozivaju ljude koji sa nama nemaju nikakve veze osim što su viđeni, na ulici ili u kafani, sa našim listom u ruci. Čak su pokušali da naprave plagijat našeg lista, što je nasmijalo sve naše čitaoce jer je jasno koliko su bijedni ti ljudi koji su to pokušali i naravno koji su im motivi da to učine. Ako su već htjeli da nas imitiraju trebali su angožovati profesionalne novinare, a ne opštinska piskarala. Uostalom u svoju odbranu mogli su ativirati radio Majevicu. Kad već radnici pomenutog radija godinama primaju plate, mogli su barem sad malo raditi i reći koju riječ u odbranu onih koji ih plaćaju iako ne rade, ili protiv njih ako im to savjest i profesionalni moral nalaže.

2. Vaša budućnost je u vašim rukama

Naslov možda zvuči kao ona narodna poslovica ''svako je kovač svoje sreće'' u koju ni sami u potpunosti ne vjerujemo, ali ovaj put znamo da samo mi i niko drugi možemo donijeti pomak

2


ka koliko-toliko boljoj budućnosti. Kad kažemo mi, mislimo na sve stanovnike opštine Lopare izuzevši onih 3-4% koji imaju koristi od stanja u kakvom se nalazi opština.Kako smo u prethodna tri broja dodirnuli određeni broj političara, kako iz opozcicije tako i sa pozicije, nadamo se da vam je jasno da mi nemamo svoje miljenike u politici i da ne navijamo ni za koga, to jest naš rad nije ničija predizborna kampanja.Ali kao što ne navijamo vodu ni na čiju vodenicu, to jest ne nagovaramo vas da glasate za nekog određenog, tako vrlo jasno vam govorimo, to jest u prethodna tri broja smo vam rekli, za koga ne treba da glasate.Mi od samog početka nismo govororili o strankama već o klanu ''šaptača'', kao i političarima iz opozicionih partija koji svojim ponašanjem naginju ka politici ''šaputanja'', ''ugrađivanja'' i ''nalaženja sebe''.U više navarata smo vas upozorili na opasnost od magične riječi ''preference'' (da nam je samo znati zašto naši ljudi sa toliko ljubavi njeguju tuđe riječi u svom riječniku, pa i onda kad ne znaju šta znače), uz pomoć koje mogu da poraz pretvore u svoju pobjedu.

Šta morate, to jest, šta moramo učiniti da spriječimo da na vlast dođu šaptači iz bilo koje partije?

Pored toga što moramo jasno odijeliti žito od kukolja, to jest poštene domaćine od kvarnih šaptača, moramo se obezbijediti protiv uptrebe ''preferenci''. U uvodnoj riječi smo već pisali o tome, a sada ćemo razraditi plan koji ćemo zajedničkim snagama sprovesti u djelo.Prvo par riječi o žitu i kukolju, odonosno kukolju u žitu. Jasno vam je naravno da kukoljom smatramo one ljude koji u politiku ulaze samo sa ciljem da ''nađu sebe'', a o onim koji su ih izglasali ne vode računa.Zanimljivo je da među prozivanim ''šaptačima'' ima onih koji su donijeli dobrobit svojim glasačima, a možda na štetu ostatka opštine. Iako se ovako nešto ne može pozdraviti kao ispravno, svakako je manji grijeh od gubitka mućkom stečenog novca u kockarnici.Dakle u svakoj partiji postoji određen broj šaptača kao i onih koji bi to rado postali kao i određen broj poštenih ljudi koji su u politiku ušli da bi donijeli dobrobit svom narodu ili barem selu iz koga dolaze. Na žalost ovih drugih je puno manje.Vrlo lako bismo zajedno sa vama mogli uzeti spiskove kandidata od svih partija i uz pomoć kraće analize napraviti grubu podjelu na šaptače i one koji to nisu, jednostavno sa svakog spiska izdvojiti dva tri čovjeka koji nemaju ''putera na glavi'', ali nećemo to da činimo. Iz prostog razloga jer svi najbolje poznajete svoje komšije, prijatelje i srodnike koji su se kandidovali za ovu ili onu partiju.

Jasno vam je da treba glasati samo za poštene nepodmitljive ljude pa ako ih lično i ne volite. Jasno je takođe da ljudi za koje glasate ne moraju obavezno biti bogati pa čak ni obrazovani, ali obavezno moraju biti pošteni i po poštenju poznati ljudi.Lažu vas često da političari moraju obavezno biti bogati i visokoobrazovani. Pitajte ih šta je po zanimanju i koliko je bogat danski premijer. Mi koliko nam je poznato i nemamo posebno bogatih, a i obrazovanje je vrlo diskutabilno nakon nedavnih ad hok diplomiranja. Prvo čega se moramo svi zajedno odreći to je solidarnost prema rođacima i prijateljima koji su aktivni u politici. Naravno ovde vam je dozvoljeno da budete malo neiskreni i ne kažete svom rođaku da niste glasali za njega, iako je on to očekivao od vas. Ne, ne radi se ovdje ni o čemu lošem, jednostavno da biste izbjegli konflikt sa ljudima iz svog okruženja koji očekuju da glasate za njih, prećutite im da ste glasali za onog za koga vam vaš razum govori da je pošten i nepodmitljiv čovjek.Ovde bi trebalo pozvati čak i djecu naših ''šaptača'' da okrenu tatama leđa jer na njima svijet ostaje, ostaje svijet, a i sramota koju su im očevi nanijeli.

3


Da biste bili sigurni da niste donijeli pogrešnu odluku dobro otvorite oči i uši. Pošto smo u broju dva našeg lista već govorili o aktuelnim kandidatima za načelnike jasno je da će biti birano po principu ''manjeg zla''. Izaberite dakle ono što je po vama manje zlo, odnosno onog kandidata koji će moći da se otrese šaptača kako iz svoje partije tako i iz drugih.

Šta će se desiti ako za načelnika bude izabran dr. Rado Savić?

Neće se desiti ništa, ostaće sve po starom. Šaptači će odahnuti i nastaviti da šapuću, ''ugrađuju se'', ''nalaze sebe'', etc. Iako nećemo da favorizujemo nikoga, moramo da ostanemo dosledni sebi i da naglasimo da kandidat za načelnika dr. Rado Savić nema šanse da se oslobodi šaptača iz svoje partije. Na žalost ovaj mladi čovjek koji bi trebalo da bude dika našeg kraja je prokockao povjerenje svojih sugrađana kako svojim nečinjenjem, tako svojim djelima ili nedjelima (još i nema puno toga iza sebe), već i djelima drugih iz svog okruženja. Na spisku članova iz njegove partije pronašli smo samo dvojicu ljudi bez ''putera na glavi''. Imenom i preizmenom to su: Cviko Soćo i Radivoje Marković. Šta li ova dva čovjeka traže na spisku članova mi ne znamo, ali vjerujemo da su tamo zbog sjećanja na SDS iz 1990-ete.

Znači odlučili ste se da po svaku cijenu izbjegnete šaptače.Pitamo se da li je ijedan kandidat u svom programu najavio da neće biti oprašivanja u vidu ''šaputanja'' ako dođe na vlast?

Kako da znate recimo da neće biti šaputanja ako za načelnika dođe mladi Đoko Vasić?

Znate da je njegov partijski kolega, svježe ovjenčan slavom dipomiranog ekonomiste, Aćanovac, već prozvan zbog ugrađivanja kao i zbog koalicije sa vladajućim klanom. Dakle Vasićev partijski kolega je pripadnik klana šaptača. Da bi Vasić dobio povjerenje građana moraće da se odrekne Aćanovca još prije izbora i obeća da neće ući u koaliciju sa ''šaptačima''. Bez ove dvije sitnice njegova kandidatura je besmilena ali je smislena ona pakosna rečenica da su ''partija ličnog prosperiteta.'' Naravno nije Aćanovac jedini koga mora da se riješi Vasić da bi išta uradio, ali ne moramo ni mi sve baš da mu kažemo. Zna on bolje od nas koja jaja su mućci, ali vjerovatno nema snage da iz izbaci iz gnijezda.

Šta će se desiti ako poslednji Titov pionir Tomica Tomić nekim čudom postane načelnik? Mora li se on koga riješiti?

Vjerujemo da bi za njega bilo najbolje rješenje da se riješi samog sebe, odnosno želje da ''se ugradi'' i ''nađe sebe'' u politici. Možda bi trebalo da se riješi i Riste Radića koga je on doveo na položaj načelnika policije, da se Risto već nije riješio njega. Da zahvaljujući Tomici smo dobili Ristu za načelnika, a kome treba da zahvalimo što nam po Loparama šeta kriminalistički inspektor sa vidljivim pištoljom za pojasom, samo dragi Bog zna. Dakle znamo Tomičine sklonosti ka ''ugrađivanju'', kao i sklonost ka sklapanju koalicija, a ne znamo kako da ga privolimo da se unaprijed odrekne svojih sklonosti. Ako to vi znate birajte ga.

4


Da li će Mirko Simikić biti kadar da se riješi šaptača i ljudi sklonih šaputanju ako dođe na mjesto načelnika?

Iako je javno izjavio da će raditi po zakonu, a po ne zahtjevima svojih partijskih drugova, što je ove malčice naljutilo, teško je povjerovati da će uspjeti. Da li će sam moći da se riješi ''diplomate'' bez diplome Miće Ćetkovića? Ili ''diplomate'' sa dipolom na kojoj se još nije tinta osušila Uglješe Savića? Da li će moći da izađe na kraj sa Lazom Krečarom, koji će možda zbrisati u Crnu Goru ako kola stvarno krenu niz brdo? Koga će morati preko veze da zaposli Draganu Davidoviću, on je već preko veze zaposlio ženu?Ne znamo odgovore na ova pitanja, pa smo skeptični iako smo čuli Mirka kako priča da će sve biti po zakonu kad on dođe na vlast.

Živi bili pa vidjeli. A vidjeli smo i prilično neprirodan proces šaputanja između Laze Krečara i Ranka Todorovića, što je iznjedrilo da njihovi mladunci postanu poslovni partneri.

Da li će Savo Cvijetinović biti bolji i da li će moći da se riješi šaptača?

Možda bi i mogao ako bi htio, ali da li hoće, pitanje je na koje nemamo odgovor. Pošto je nazavisni poslanik, opet se pitamo: od koga nezavisan? Jasno je da će u skupštini imati 22 odbornika iz raznoraznih stranaka. Ako se desi da je među njima većina onih koji su ''skidali kajmak'' i ''ugrađivali se'', lako će oni sa Savom, biće tigar mek kao mala maca, jer će se oni sjetiti njegove slabe tačke, kamenoloma.

Na kraju smo opet došli do toga da valja izabrati manje zlo od pet mogućih zala. Mada bi moglo da se desi da nije mnogo značajno ko je načelnik ako u skupštini ne bude šaptača. Ako recimo sutra ne vidimo tamo imena, Todorovića, Blagojevića, Zarića, Spasojevića – slatkiš, Jokića iz Mihaljičinih radikala, Aćanovca, Ćetkovića, Savića, Krečara etc.Evo mi bismo mirne duše glasali za ljude iz SDS-a, kao što su gore pomenuti Cviko Soćo i Radivoje Marković, da su kojim slučajem kandidovani i pod uslovom da znamo da neće biti ''preferenci'' i da neće na račun ove dvojice biti zaokružena imena Ranka Todorovića, Drage Spasojevića i sl.

Kako da to postignemo?

Nužno je:1. Tražiti od vlade Republike Srpske da pošalje neutralne posmatrače na lice mjesta.2. Tražiti od medija Republike Srpske da pošalju svoje izvještače na lice mjesta.3. Oformiti grupu građana ili nevladinu organizaciju za borbu protiv korupcije i praćenja regularnosti izbora i poslati po dva posmatrača na lice mjesta.

Ako vlada i mediji ne izađu u susret narodu loparske opštine, ostaje nam samo ova treća mogućnost, ako i nju prokockamo zaslužili smo da nas jašu još jedan krug. Ako nastave ovim tempom sledećih izbora neće ni biti jer neće biti opštine Lopare. Dio Pukiša i vjerovatno cijeli Konjikovići će biti vlasništvo muslimana iz susjednih opština. A broj stanovnika naše opštine, odnosno onog što iza nje ostane, biće ispod deset hiljada.

5


Sudbina je dakle u vašim i našim rukama. Mi smo jedan dio posla uradili i radićemo ga i dalje, na vama je ostalo.

Da ne zaboravimo, službenici SIPA-e nisu dolazili u Lopare da pronađu članove redakcije lista Posmatrač, već zbog prljavih radnji šaptačkog klana. Ako šaptači izgube pozicije u opštini, brže i lakše će biti izvedeni pred lice zakona.

3. Kako do par hiljada stanovnika više?

Sjećate se naravno našeg teksta o bolnicama i naše nevolje da zbog manjka stanovništa ne možemo da imamo bolnicu. Nedostaje nam više od 3000 (i slovima: tri hiljade stanovnika). Prozvali smo tada bivšeg načelnika Slavku Simića zbog jedne nesrećne rečenice: «Neka idu šta će nam sirotinja.»Odnosilo se na izbjeglice, sjećate se?Što je naravno njegova rečenica, postoji tonski zapis, ali ovde moramo da kažemo nešto drugo o pomenutom načelniku. Ne činimo ovo radi njegovog sina Lazara, ali iako bismo radi njega ovo napisali, bilo bi u redu.Iako je Slavko Simić prozvan od strane našeg lista, on je mala maca u usporedbi sa onima koji su ga prije isteka mandata skinuli sa pozicije. Smjenili su ga jer nije dobro ''šaputao''.Laki sine, nadamo se da ti je srce na mjestu.

No vratimo se problemu sa nedovoljnim brojem stanovnika opštine koja slovi kao izuzetno nerazvijena. Kako do tri hiljade stanovnika više, kad sve više Majevičana odlazi u potrazi za poslom i mjestom gdje mu sudbinu ne kroji klan ''šaptača''?

Ako bismo Majevičane koji su se iselili u opštine: Brčko, Ugljevik i Bijeljinu zamolili da se prijave u našoj opštini barem na po jednu godinu dok mi ostvarimo pravo na bolnicu možda bi smo uspjeli da namaknemo broj, ali samo možda.

Ako bismo kao ''izuzetno nerazvijena'' opština imali najnižu poresku stopu u Republici Srpskoj (mada bi bolje bilo da se ide na cijeli region to jest cijelu bivušu SFRJ), za početak bi

6


''vratili kući'' one koji nisu nikud ni otišli, to jest one koji svoje firme registruju u opštinama sa nižom poreskom stopom (npr. Osmaci). Pa bismo možda vratili na spisak i one koji radi jefitnije registracije vozila imaju adresu u distriktu Brčko. Na kraju, vrlo je vjerovatno da bismo u Lopare privukli ljude koji bi zbog male poreske stope svoje firme registrovali u Loparama.Ovo što predlažemo nije protivzakonito i smatramo da će ovaj prijedlog svaki pametan političar prihvatiti ili barem razmišljati o njemu.

Kako se to radi?

Vlasnik firme, koja već postoji ili firme u osnivanju dođe u opštinu i kaže da želi da registruje firmu. Naravno, tad mu se ne pokaže da se sagne do dubine šaltera, da bi mu se reklo šta mora da radi, već mu se otvore vrata i ponudi ga se pićem. U najkraćem mogućem roku mu se izda potrebna dozvola, a onda se pošalje u poštu da dobije svoj postfah. Naravno izda mu se dozvola, bez ''šaputanja'', ''ugrađivanja'' i '' nalaženja sebe''. Sama registracija firme donosi novac opštini, a porez koji je iako manji nego u ostalim opštinama je takođe novac koji zaršava u budžetu. Ako čovjek bude prijavljen u našoj opštini onda imamo stanovnika više, što je jedan više i našoj u trci do dvadeset hiljada stanovnika opštine Lopare.Najniža poreska stopa, brza i efikasna opštinska administracija bi nam mogli donijeti ne tri hiljade stanovnika više, nego tri hiljade firmi više.Više novca u budžetu opštine, više radnih mijesta u firmama koje bi bilo otvorene omogućile bi nam da rađamo djecu bez straha da ćemo sutra zajedno sa njima umrijeti od gladi, što bi ponovo povećalo broj stanovnika opštine i dovelo nas do toga da imamo pravo na sopstvenu bolnicu.Sve ovo naravno nije naš izum, ovako se radi u još nekim zemljama u kojima potpuno pasivni krajevi, ili kako to mi kažemo isuzetno nerazvijene opštine, dobijaju od vlade svoje države posebne pogodonosti.Rješenje je tu, da li ćemo ga iskorisiti ili nećemo, vidjećemo uskoro.

4. Zadruge osnova za Majevac

Prije par dana pročitali smo na internetu (www . lopare . net , i www . opstinalopare . com , ) zvanične tekstove vezane za privredu loparske opštine i da nije bilo tužno smijali bismo se gromoglasno. Nigdje pomena o propalim fabrikama, nigdje pomena o milionskim dugovima, sve kao da je u najboljem redu. Neupućen čitalac bi mogao hladno doći do zaključka da u Loparama sve cvjeta i prevariti se pa doći da traži posao?

Koga to mi lažemo?

Očigledno je da lažemo sebe jer nikom drugom nije ni stalo do nas. Na ovim sajtovima su postavljene takve laži da ni pijan čovjek ne bi povjerovao u njih, a kamoli neko ko budno posmatra situaciju u Loparama. Pored toga što se ne pominje da su upropaštene fabrike, Španac, Termal, Motikara i Dita, lažemo kako imamo divan hotel sa specijalitetima od ribe i divljači.

7

http://www.lopare.net/

http://www.opstinalopare.com/


Baš bismo voljeli da vidimo poslednjeg koji je u hotelu Majevica pojeo neki riblji specijalitet. Ne možemo, jer taj je sigurno umro, ne od trovanja ribom, već od starosti jer bilo je to davno, davno, ako je ikad i bilo.Istini za ljubav niko od nas u redkaciji Posmatrača se ne sjeća da smo ikad imali dobrog kuvara u Loparama, a kamoli restoran sa ribljim i specijalitetima od divljači. Mnogo volimo da lažemo mi Majevičani, pa ne odustajemo od laži ni onda kad je očigledno da svi znaju da lažemo, kao što je slučaj sa našom privredom prikazan na ova dva internet sajta.

Tako nas ova dva sajta obavijestiše o blagostanju u Loparama to jest loparskoj opštini gdje pored ostalog, odlično rade tri zemljoradničke zadruge.E kad smo ovo pročitali više nismo mogli da se suzdržimo. Mislite da smo se smijali? Nismo. Ne nismo se smijali, plakali smo sjetivši se da je mehanizacija loparske zadruge prodata u staro gvožđe. Kombajni su isječeni brenerima i odveženi!

Ne znamo kakva je situacija trenutno sa pribojskom i mrtvičkom zadurgom ali vjerujemo da nije puno bolja nego u Loparama, a moralo bi biti drugačije.Nemamo topionicu u blizini pa Termal i Motikara ne rade. Nemamo ni hemijsku industriju pa ne radi Dita. Šumu su nam pokrali lopovi pa nam ne radi ni fabrika stolica.Ali zemlju nam niko nije ukrao, a od zemlje zavise zadruge, zar ne?

Šta je naša zamisao iz naslova?

Dobro ste pročitali u naslovu, Majevac, a ne Majevica. Izabrali smo ovaj toponim kao pojam koji bi mogao da bude naziv firme, koja bi iznikla na osnovu rada tri zadruge, kao i rada individulanih proizvođača.Udruženi rad kakav smo mi imali prije rata je prevaziđen ali udruživanje nije prevaziđeno. U cijelom svijetu se mali proizvođači udružuju da bi stvorili jače firme.

O čemu mi u stvari ramišljamo?

Vi možete možda sa punim pravom da nas odmah proglasite budalama i odustanete od daljeg čitanja, ali oni koji pročitaju možda povjeruju u mogućnosti o kojima mi razmišljamo. Osnovni preduslov da podijelite sa nama entuzijazam je da ne spadate u ljude koji žele preko noći da zarade.

Dakle šta mi u loparskoj opštini imamo, ako već nemamo sirovine neophodne za razvoj industrije?Prema zvaničnim izvještajima imamo 16 400 hektara obradive zemlje.

Znate li šta to znači?

Znači da bi u idealnim uslovima bilo moguće uzgajati 16 400 primjeraka krupne stoke (preko dvjesto kilograma težine). Ako bi to bilo 16 400 krava, puta samo deset litara mlijeka dnevno (crno-bijele Holštajn krave daju i do 40 litara) puta 365 dana u godini, dobićemo cifru od koje se vrti u glavi.Naravno mi smo svjesni da nemamo idealne uslove za razvoj ove vrste stočarstva, iako uz dugogodišnje ulaganje i rad ne bi bilo nemoguće postići dobre razultate.Sjetili smo se priča iz prošlosti kako je Majevica nekad bila kozarski kraj. Znamo da je kozije mlijeko izuzetno ljekovito, kao i sirutka koja je odlična za regeneraciju jetre (trebaće nam

8


pijemo kao smukovi), kao i za liječenje bubrežnih bolesti. Takođe znamo da je koziji sir daleko skuplji od kravljeg ( mi na Majevici svejedno od kravljeg mlijeka pravimo samo jednu vrstu sira).

Koliko koza bismo mogli da uzgajamo na 16 400 hektara?

Ovako kako danas radimo, mogli bismo imati pet-šest do desetak koza na cijeloj Majevici, ali ako bismo organizovano krenuli sa uzgojom koza cifra bi se popela na barem 60 000 do 80 000 ili više grla.

Zašto baš koze?

Rekli smo već da zbog toga što nemamo ni idelane ni približno dobre uslove za uzgoj krava. Možemo ako bude potrebno da uradimo elaborat, ali nadamo se da u Loparama ima agronoma koji će nam izračunati kakve su nam mogućnosti kod uzgoja, goveda, ovaca, koza, svinja i dr.Nadamo se naravno da ćemo u budućnosti imati dobre, školovane i vrijedne poljoprivredne stručnjake koji bi našu zamisao sproveli u djelo. Kao što se nadamo da se isti neće zadovoljiti nekom funkcijom u skupštini opštine već će željeti da se usavršavaju.Ne tvrdimo naravno da više ne treba uzgajati krave kod nas, već da treba organizovano prići uzgoju koza. Tržište je zagarantovano jer vrlo malo kozijeg sira se proizvodi na čitavom područuju bivše Jugoslavije, a izuzetno je tražen u velikim gradovima. Kod nas naravno bar 95% stanovništva nikad nije probalo koziji sir, a berem 50% se namršti na samu pomisao da ga proba. No to ne umanjuje vrijednost naše ideje.

Šta treba da učinimo da bismo ostvarili ovaj cilj?

Ne, ne mislimo samo na uzgoj koza, nego na osnivanje firme koja bi se zvala npr. Majevac, ali bi mogla da ima i neko drugo ime i čime bi se bavila ta firma?

Nekima je već jasno, proizvodnjom hrane i trgovinom za početak, a kasnije i lakom industrijom (tekstil, drvo, plastika i sl.)

Sve izgleda čarobno i vi već dok čitate osjećate ukus vaših omiljenih kolača koje kupujuete u vašoj omiljenoj robno kući Majevac, u Loparama, Trebinju, Kraljevu, Štipu, Krapini ili Velikoj Gorici.

Cilj je tako veliki da bi za sad bilo nabolje da prestanemo da iznosimo detalje i to iz dva razloga:A. Da nas ne proglasite za potpune budaleB. Da neko ne prepiše i uradi prije nas.

Kako da se pokrenemo sa mrtve tačke?

1. Već smo o tome govorili u prethodnom tekstu, smanjivanjem poreske stope do te mjere da bude najniža na području bivše Jugoslavije, što će opštini donijeti novac, veći broj stanovnika, firme, zaposlenost itd.2. Donacije od strane vlade Republike Srpske, odnosno resornog ministarstva.3. Donacije od inostranih organizacija.4. Ulaganje pojedinaca (gastarbajteri odnosno dobrostojeći domaćini i privrednici koji bi u ovom poduhvatu imali svoj interes)

9


5. Kredit.

Naravno sve ovo može da se ostvari uz pomoć poštenih, vrijednih politačara koji će umjesto navike da piju, kockaju se, ''ugrađuju se'' i ''traže sebe'', imati želju, viziju i sposobnost da od Lopara naprave mjesto prijatno za življenje.

Šta bi još bilo neophodno za razvoj jednog ovako pasivnog kraja?

Lokalna razvojna banka. Banka koja ne bi uzimala razbojnički visoke kamate. Naravno do osnivanja sopstvene banke put je dugačak, ali mi znamo prečice. Da bismo ih otkrili moramo sto posto biti sigurni da opštinu vode domaćini i da ''šaptača'' nema ni od korova.

Ovde ćemo stati sa iznošenjem naših razmišljanja (možemo napraviti projekat ako bude bilo potrebno) i osvrnuti se malo na naš mentalitet.Ako bi sutra postojala firma Majevac sa sopstvenim fabrikama za preradu mesa, mljekarama, fabrikama za preradu voća i povrća etc, opet bi u Loparama natraženija slanina bila Lijanovićeva, najtraženiji jogurt Dukatov i najtraženija kafa Frankova. Moglo bi lako da se desi da proizvodi sa oznakom Majevaca, recimo M u krugu, budu rado viđeni i veoma cijenjeni u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani etc, opet neće biti dovoljno cijenjeni u Loparama. Tajna je u našem mentalitetu koji nam i ne dozvoljava da krenemo naprijed. Kad naučimo da cijenimo ono što je naše, cijeniće nas i naši prijatelji pa i naši neprijatelji. Zahvaljujući našem nakaznom mentalitetu uvoznički lobi uspješno uništava privredu.

5. Voda uslov opstanka na Majevici

Govorili smo već o obećanjima vlade da će nam dodijeliti novac za rekonstrukciju vodovoda, izgradnju zaobilaznice, izgradnju groblja i izgradnju odnosno dovršavanje nekih puteva.

Provukla se informacija da ćemo taj novac nekih pet i po milona maraka dobiti samo u slučaju da dođe do smjene vlasti. Da je ta vlast u bilo čemu dobra, probudilo bi ovo u nama naš dobro poznati srpski inat, pa bismo iz inata glasali da ostane ista vlast. Ali pošto kod nas vlada klan šaptača, biće nam pravo zadovoljstvo da ih se riješimo, iako duboko u sebi ne odobravamo uslovljavanja bilo koje vrste.

Kao i ranije mi ne tvrdimo da smo vidjeli novac, već samo pišemo o onome o čemu su izvještavali mediji Republike Srpske i što je bilo vidljivo na Internet prezentaciji vlade.

Pored ove informacije provukla se još jedna, koja glasi da ako uradimo sve što smo planirali možda neće biti moguće pokretanje proizvodnje u fabrici Termal (neće biti novca) ili će biti da ćemo se morati nečeg odreći.

Čega se odreći ako budemo morali da se odričemo?

Moguće je naravno da nećemo morati da se odričemo, ali u slučaju da hoćemo, da vidimo čega i zašto bismo se odrekli.Ako bismo pitali loparske ugostitelje i trgovce oni bi vam u 99% slučajeva rekli:

10


''Zaobilaznice. Šta će nam zaobilaznica kad kamioni svejedeno ne idu kroz Lopare kao ranije (put Tuzla - Brčko preko Majevice nije popravljen), daj da se pokrene proizvodnja, da se ljudi zaposle.''

Nećemo naše trgovce i ugostitelje optužiti za nehumanost, iako u njihovoj želji da krene proizvodnja u Termalu ima najmanje humanosti. Nek radi Termal, nek ga kupi država pa makar radio i samo dvije godine dobro je, misle oni. ''I vode, i vode možemo da se odreknemo, vodu za piće možemo i da kupimo ako imamo para, dajte prvo ljudima posao.''

Zašto oni tako misle?

Zaobilaznica bi mogla da im nanese mnogo šetete jer znaju da će ljudi pored te zaobilaznice, odmah izgraditi ugostiteljske objekte i prodavnice, što će njihovu već sad mršavu zaradu značajno umanjiti. Dok bi ako zaobilaznica ostane neizgrađena, a Termal kako tako radi godinu – dvije oni u te dvije godine imali u svojim kasama dio zarade radnika iz Termala.Odrećiće se i vode ako treba, samo da se pokrene proizvodnja u Termalu.Ne nećemo ih optužiti ni za šta, pa ni za uskogrudost, ali moramo da primjetimo da su kratkovidi.Zbog svojih ličnih interesa koji se samo na kratko zadovoljavaju oni bi nastavili da kupuju vodu za piće i kupaju se iz džezvi, kako reče jedan naš prijatelj.Mi lično bismo voljeli da se pokrene proizvodnja u Termalu, ali iako nismo eksperti za ekonomiju pitamo se koliko mora da bude bogat taj koji će kupovinom Termala preuzeti i dugove? Da li će taj koji pokrene proizvodnju moći plaćati pristojne plate radnicima ili će biti plaćeni kao u ''vezionici''?

Ako bismo pitali stanovnike sela koji su u prilici da dobiju put, odreći će se svega ostalog u korist svog puta jer, niti piju vodu u Loparama, niti svoje mrtve sahranjuju u Loparama, niti im treba zaobilazanica, niti neko od njih radi u Termalu.

Ako pitamo one koji očekuju da budu ponovo primljeni na posao u Termalu, oni će se odreći svega samo da bi dobili posao. Za njih imamo najviše razumjevanja.

A ako na kraju pitamo ljude koji o budućnosti regije ne razmišljaju od danas do sutra, odgovori će vam:Zakinite na svemu pomalo, ali riješite već jednom pitanje snadbijevanja vodom i to ne za danas i sutra, već za narednih pedeset godina.

Zašto treba da se riješi pitanje snadbijevanja vodom kvalitetno i dugoročno?

Postoji milion i jedan razlog, a najvažniji je naravno; pokretanje bilo koje vrste industrijske prizvodnje nije moguće bez vode. Pretvaranje loparske opštine u turistički kraj, takođe nije moguće bez vode. Bez vode možemo samo da nastavimo da životarimo ovako kao do sada, pod upravom klana ''šaptača''.Ali mi nećemo da životarimo, već da živimo, pa ako je za nas možda kasn,o ipak nam je ostalo vremena da barem za naše potomke obezbijedimo pristojnu osnovu za život.

11


6. Govori li se u Loparama srpski?

Prije par dana jedan gost u Loparama je konstatovao, da se u Loparama govori hrvatski jezik, ili neka kuferaška kombinacija srpskog i hrvatskog. Naljutili smo se, nije da nismo jer kako za ime Boga on nama da tako nešto predbaci kad se zna da smo mi Majevičani Srbende i da smo garantovano bolji Srbi od Srba u Srbiji (svi to tvrdimo, a niko ne zna zašto). Mi se naljutismo, a čovjek se nasmija i izdeklamova desetak tipično hrvatskih riječi koje nikako svoj korijen nemaju u Loparama pa čak ni u Drijenči.Ostali smo zapanjeni i vjerovatno bismo počeli da se branimo kako je gost pogrešno čuo, da se jedan srednjoškolac iz našeg društva nije nasmijao i rekao da njegova profesorica redovno upozorava da u pismenim radovima nailazi na sve više Hrvatštine. Djeca gledaju previše hrvatsku televiziju, zaključila je umna profesorica i posavjetovala djecu da ponekad prebace na neki srpski kanal.

Pokunjili smo se pred priznanjem našeg druga i duboko udahnuli vazduh.(umalo da napišemo zrak, kako li se na hrvatskom kaže; sunčev zrak?) Naš gost je pitao da li mi uopšte imamo u Loparama nešto na srpskom jeziku; TV, radio ili novine, a mi smo pogledali u pod, pa je opet srednjoškolac u ime svih nas rekao; imamo Posmatrač.Čovjek se nasmijao, nekako tužno, ustao i rekao:'''Svijet vas je pun, čini mi se da nema većeg grada u Evropi gdje nisam sreo nekog iz Lopara i stalno mi je zapinjalo za uši da govore; zrak umjesto vadzduh, opće umjesto opšte, Švicarska umjesto Švajcarska itd., pa sam mislio da je to uticaj zapada, a sad vidim da su to ponijeli od kuće.''Čovjek je otišao, a mi smo ostali da razmišljamo o onome što je on rekao.

U čemu je problem?

Ne mi ni u kom slučaju ne zastupamo težnju da jezik mora bude čist, niti bismo ne dao Bog prihvatili da pravimo nakazu od jezika kao što to čine Hrvati sa svojim novim-starim novogovorom, ali bi trebalo da sačuvamo ono što je naše.Mogli bismo zamoliti Ivana Klajna (autohtono srpsko prezime, zar ne?) da nam održi par predvanja na temu srpskog jezika, ali ne vjerujemo da bi to urodili plodom jer bi najviše dvadesetak ljudi u Loparama došlo da ga sluša.Ali i kada bi bilo drugačije, ne bi bilo svrsishodno jer mi jezik ne kvarimo slušajući predavanja, već gledajući HRT i RTL.

12


Postoji više načina da se branimo od hrvaćenja našeg jezika, ali samo jedan je lak i djelotvoran kao i sredstvo kojim ga kvarimo. Naravno televizija.

Šta to sad nama pada na pamet, hoćemo li predložiti da imamo sopstvenu TV?

Nećemo, a rado bismo. Nećemo naravno jer nemamo ni jednu čestitu firmu u Loparama pa nam ne pada na pamet da razmišljamo o televiziji, već razmišljamo prije svega o dometu srpskih televizija u našoj opštini. Očigledno je da neka sela ili dijelovi nekih sela ne mogu da gledaju srpske kanale bez satelitske antene jer ne postoji više relej na Stolicama.Ni gledanje srpskih kanala putem satalitske antene nije rješenje jer tu se prikazuju uglavnom emisije namijenjene dijaspori, koje nisu obavezno zanimljive za nas koji živimo u Loparama. Najčešće su tako loše da ne bi bili zanimljive ni gastarbajterima da nije začina koji se zove nostalgija.

Šta nama treba?

Treba nam repetitor koji će nam omogućiti da gledamo u svim selima loparske opštine srpsku televiziju i treba nam kanal koji će moći parirati RTL-u po kvalitetu programa. Kažu oni koji razumiju njemački da je hrvatski RTL blijeda sjenka njemačkog RTL-a, ali je ipak najgledanija televizija u regionu. Treba razmišljati konstruktivno i pošto znamo da RTL neće ići na to da pravi program na srpskom jeziku kad već ima na hrvatskom, pa vidjeti ko je najveći konkurent RTL-u na njemačkom jeziku pa istog ponuditi...

Nagovaramo ljude da što više gledaju televiziju, nije lijepo zar ne?

Naravno ovo što mi radimo moglo bi se sa pravom smatrati štetnim, ali šta da radimo kad znamo da sve manje ljudi čita, pa bi bilo besmisleno da predlažemo da se ljudima dijele novine i knjige kao što se dijeli naš list. Naš list se čita samo zato što pišemo o onome što svi znaju, a ne smiju naglas da kažu, a da nije toga većina bi radije gledali jefitnu seriju na RTL-u, nego čitali naš ili bilo koji drugi list.

Da li bi lokalni radio pospješio očuvanje srpskog jezika?

Naravno pod uslovom da novinari govore pravilan srpski jezik u što nismo ubijeđeni. Bili smo vrlo mladi kad je zadnji put emitovan program sa našeg lokalnog radija (radio Majevica) pa se ne sjećamo najbolje, ali nam se čini, da im je govor bio daleko od govora školovanih radio novinara.

Kad smo već kod radio Majevice, treba sa punim pravom da se zapitamo:Da li će i kad proraditi?Dokle će zaposleni (prisilno nezaposleni) primati platu za nešto što ne rade?

Jasno je da se radi o novinarima bez novinarskih kvaliteta, jer da je drugačije našli bi oni sebi posao, ne bi živjeli od crkavice, ali ako već imamo radio i ljude plaćene za taj posao, zašto se ništa ne čini da on ponovo bude pokrenut?

Postoji mogućnost pokretanja televizije koja bi se pratila putem interneta, što je budućnost televizije. Možda to u početku ne bi donosilo neku dobit, ali bi moglo da se ostvari uz malo ulaganja, a sačuvalo bi se ime i lokacija za neka bolja vremena.

13


Mi ne znamo sva rješenja niti imamo čarobni štap kojim možemo da izvedemo čaroliju i riješimo bilo koji problem, ali spremni smo da priznamo da ne znamo i da razmišljamo o mogućnostima koje postoje kao i da prihvatimo sugestije onih koji bolje i više znaju.Pokušajte i vi tako da razmišljate i za ime Boga prestanite da sliježete ramenima. Slijeganje ramenima je u Loparama najčešći nemušti odgovor. Urlajte, galamite, mašite rukama i nogama, stiskajte zube i pesnice, ali prestanite da sliježete ramenima. Slijeganje ramenima je znak da ste se predali i da ne pokušavate da se otrgnete iz sivila svakodnevnice. Da bi i vama i nama bilo bolje, moramo prestati da sliježemo ramenima...

7. Zanat ili gimnazija?

Još jedna bolna tema za nas u Loparama i bojimo se tema koja će nam donijeti još kojeg neprijatelja.Prvo da ispravimo jednu nepravdu i raskrinkamo jednu gnusnu laž iz vremena Titoizma.Svim učenicima, osnovnih, srednjih škola pa i fakulteta stalno je ponavljano da smo besplatno školovanje dobili zahvaljujući Titu i komunistima. Danas, skoro tri decenije posle Titove smrti, srećšete u Loparama, srednje pa i visokoobrazovane ljude, koji će vam na prvi pomen Tita, nabiti na nos da ste ako ne baš vi onda vaši roditelji imali beplatno školovanje zahvaljujući upravo njemu.Zalud će vam biti svi protiv argumenti jer oni će vam zatvorenih očiju od ushićenja pričati o besplatnom školovanju, koje ruku na srce i nije bilo tako besplatno.

Srećom ostavio nam je još daleke 1929. zavještanje jedan uman stranac u kome između ostalog kritikuje odluku kralja da školstvo bude besplatno pa čak i studiranje na fakultetima, što je za stranca, koji je dolazio iz bogate zemlje, bilo nepojmljivo.

Pogodili ste radi se o Arčibaldu Rajsu, čovjeku koji je volio Srbe iako je bolje od nas samih proniknuo naš mentalitet. Ako smo stvarno onakvi kakvim nas je on opisao, a sve su prilike da jesmo, čudo je da još i sami sebe volimo.Dakle prije osmadeset godina Rajs nam je pisao o besplatnom školovanju i o još jednoj našoj grešci. Naime Rajs smatrao greškom što su se u svakoj varošici otvarale gimnazije, a nisu se otvarale zanatske škole. Po njemu je bez dobrih zanatlija nemoguće razviti privredu (slažemo se sa njim u potpunosti), a sa puno nepotrebnih intelekutalaca stvara se nestabilno društvo, puno zavjera, pobuna i mogućih revolucija.Vidjeli smo da je čika Rajs bio u pravu, obistinilo se kratko posle njegove smrti. A imamo iskustvo i sa kraja dvadesetog vijeka. Ne znamo da li se sjećate da je SFR Jugoslavija imala više doktora nauka nego Njemačka, iako je imala skoro četiri puta manje stanovnika.Čak šta više, mi smo se time hvalisali u novinama i na televiziji, iako je bilo jasno da smo već tada bili sto godina iza Njemačke.

Danas u Loparama imamo sledeću situaciju:

14


Većina roditelja gura po svaku cijenu svoje dijete da završi gimnaziju ili eventualno ekonomsku školu, a posle toga na fakultet. Nije važno kakav, važno je da je fakultet ili barem viša škola, a da li će sa diplomom doći i znanje, niko o tome na razmišlja.

Šta se dešava dalje?

Dijete ako je izuzetno kvalitetno u oblasti u kojoj se školovalo nekako uspijeva da ode na zapad (mašinski i elektro inžinjeri). Manje kvalitetni pokušavaju da se zaposle u Srbiji ili Srpskoj, da bi oni sa manje sreće došli u Lopare.

Šta smo to mi uradili?

1. Školovali smo djecu, uložili svu silu novca u budećeg inžinjera koji će raditi u Kanadi, USA-i ili Njemačkoj, a od koga mi nećemo imati ništa jer će rijetko ili nikako dolaziti u Lopare. Čak daleko rijeđe od onih gastarbajtera koji su otišli nepismeni.2. Školovali smo djecu, a oni pošto ne mogu da nađu posao postanu nezadovoljni pa su spremni i na revoluciju ili ne dao Bog pišu list Posmatrač kao neki.3. Školovali smo agronome, ekonomiste, ljekare etc, da postanu političari i piju nam krv jer ništa druo ne umiju da rade?

Da smo školovali dobre zanatlije, koji bi posle dobijanja diplome, bili spremni da majstorski rade zanat koji su izučili, učinili bismo puno više. Kad i ako već moraju da odu trbuhom za kruhomm naši mladi lakše bi se snašli i bolje i brže uspjeli, kao dobri zidari, bravari, tokari, varioci etc., nego gimnazijalci, menadžeri, ekonomisti ( i jedni i drugi nepriznati na zapadu).

Sve i kad bi nam sutra krenulo na bolje, imaćemo problem nedostaka kvalifikovane radne snage, dok ćemo administrativnih radnika imati na pretek. Menadžera i ekonomista sa privatnih univerziteta takođe. Još kad na sve to dodamo naše vajne političare, koji su se juče i prekjuče školovali, bolje da nam je da odustanemo od svega i da se iselimo.

8. Plagijatori Posmatrača

Vjerovatno ne postoji umjetnik kome ne bi srce zaigralo od radosti ako bi čuo ili vidio da ga neko oponaša, pa i po cijenu da plagijator pokuša da svoje djelo proda potpisavši se na njegove oči, njegovim imenom. Ali mi nismo umjetnici i uopšte nam nije imponovao nečiji pokušaj da napravi ekskluzivno izdanje Posmatrača.Da su se barem oni koji se osjećaju pogođeni našim pisanjem udružili i unajmili nekog ratnika sa perom, možda bismo sad u Loparama imali dva ilegalna lista. Možda bi se autori jednog i drugog lista jednog dana sreli pa napravili jedan kvalitetan list, što bi Loparama i Loparčanima donijelo prve novine štampane u Loparama, sa mogućnošću da te novine ostanu i opstani kao građanski list.

15


Ništa od toga nisu učinili šaptači već su nasumce raspalili po ljudima koji su im po samo njima znanim normama bili sumnjnivi.

Šta su time postigli?

Pokazali su da su pritjerani uz zid i da neće prezati ni od čega da sačuvaju stolice na kojima sjede. Uvrijedili su ljude koji nemaju nikakve veze sa nama i od njih najvjerovatnije napravili neprijatelje.Angažovali su čovjeka iz Srbije koji je na forumu lokalnog sajta pisao najgore moguće stvari o nekolicini političara kao i o nekim ljudima koji sa politikom nemaju nikakve veze. Krivi su neposredno ako pisac, odnosno njihov kurir iz Leskovca sutra bude pronađen mrtav. Krivi će biti ako neko od njih bude napadnut, premlaćen ili ne daj Bože ubijen.

Mi se naravno unaprijed ograđujemo od gore navedenih mogućnosti. Samo ih pominjemo jer su prozvali ljude koji će umjeti da uzvrate, a možda među njima ima barem jedan osvetoljubiv. Prvi među prozvanima nam je na e-mail poslao samo jednu rečenicu: ''Neću zaspati dok ne vidim mrtvog autora tog teksta.''Momak iz Srbije se koliko smo čuli uplašio što znači da će uskoro javno priznati ko ga je angažovao

Ne, mi i nismo uradili isto što i oni, ako ste pomislili da jesmo.Mi smo samo prikupili informacije koje vi već godinama znate, prepričavate i pišete na raznim inernet sajtovima. Već više od godine iz opštine ''cure'' dokumenti i fotokopirani se pojavljuju na sajtovima kao i u poštanskim sandučićima nekih od vas.Mi nismo iz zlobe ili osvete napali nikog od njih, jer da smo htjeli da budemo zlobni mogli smo do sada napisati deset brojeva Posmatrača, a ne tek četvrti. Mi nismo donosili bolesne izmišljotine o bilo kome. Sve naše vijesti su više puta provjeravane. Uostalom u našem listu nema ničeg što vi već niste znali.

Naš cilj je jasan, želimo dobrobit svakom stanovniku opštine Lopare pojedinačno, a ne samo sebi ili svom klanu.

9. Pogovor

Dragi naši, došli smo do kraja našeg lista koji je ovaj put, brojem stranica, nešto skromniji nego inače, ali ne brinite već u sledeđem broju će biti puno više vijesti nego u ovom broju.Propustili smo da vam u ovom broju damo iscrpan izvještaj o radu naše policije, ali nemojte da mislite da smo se uplašili. Nismo, ako bude trebalo pojavićemo se sutra na sudu, samo se bojimo da će sudnica biti mala pa će morati da nam sude na fudbalskom igralištu. Mi smo među vama i zato nemojte da se trudite da saznate naš identitet, jer šta će vam kad znate da ste od skoro i vi postali posmatrači.Sutra kad bude trebalo da izađemo i kontrolišemo izbore neće se znati ko je Posmatrač od nultog dana, a ko od četvrtog broja.

16

Miodrag Lukic - Posmatrac Lopare (broj 4)

Documents

Transcript of Miodrag Lukic - Posmatrac Lopare (broj 4)