Miodrag Lukic - Posmatrac Lopare (broj 3)

POSMATRAČ Broj 3 Septembar 2008

P O S M A T R A ČBesplatan list za one Majevičane kojimisle drugačije i ne žele da se pretvoreu robove niti žele da dočekaju nestanakopštine Lopare.Avgust, 2008Broj: 3Tiraž: Biće veliki ako ovo odštampate i podijelite svojim poznanicima, prijateljima pa i neprijateljima ili pošaljete na sve e-mail adrese koje posjedujete. Glavni urednik: Ognjen BogomdanZamjenik glavnog urednika: Vladislav Vitezović

Sadržaj:

1. Uvodna riječ2. Uticaj kockarnice Zonesa na razvoj Lopara3. Strah, najmoćniji gospodar4. Kako da postanete uspiješan gubitaš?5. Šta radi naša policija?6. Kajmak – turska riječ, a jedini srspki brend. 7. Naš mentalitet je ono što nas gura u propast8. Pisma čitalaca9. Pogovor

1


1. Uvodna riječ

Dragi čitaoci, vjerujemo da ste sa nestrpljenjem očekivali pojavljivanje trećeg broja našeg lista. Kao što ste vidjeli podiglo se prilično prašine nakon izlaska prva dva broja Posmatrača i što je najvažnije, ni pozicioni ni opozicioni političari nisu srećni zbog pojavljivanja našeg lista, što je siguran znak da smo na dobrom putu.Biljka ''Gdje sam ja tu i mogu li se ugradit'?'' se na žalost i dalje nesmetano razmnožava, čak šta više može se slobodno reći, da se oprašivanje u vidu ''šaputanja'' intenziviralo pa ''šaptači'' ne biraju ni vrijeme ni mjesto, niti prezaju da oprašivanje ponude i ljudima koji su daleko od njihovog klana pa čak i ogorčenim protivnicima, ako treba.Izgleda da je vladajući klan uhvatila panika pa su počeli da nam upućuju prijetnje, prvo su nam nudili novac, a sad nam prijete da će nas skupo koštati naše izvještavanje o njihovim prljavim poslovima. Oni su na naše zadovoljstvo otišli tako daleko da se međusobno optužuju, pa po njihovim sumnjama, barem desetak odbornika su naši informanti ili saradnici.Ne dragi čitaoci, ne strahujte, niko od političara, kako pozicionih tako i opoziconih nema nikave veze sa nama. Kao što smo u prvom broju već rekli iznijećemo sve njihove grijehove i loše osobine, a kad to završimo preći ćemo na njihove dobre strane, naravno ako se ispostavi da ih imaju.Dok nam se uz pomoć nekog čuda ne desi da pronađemo nešto dobro ili barem ne previše loše, moraćemo da nastavimo ovako kako smo započeli, a sve u cilju da sa političke scene budu izbrisani svi oni koji bi u politici da ''nađu sebe'' i postanu šaptači, kao i prije svega oni koji su to već učinili na našu štetu.Dakle, mi odgovorno tvrdimo da u našem listu nije bilo niti će biti neistina, mada dugujemo jedno objašnjenje za jednu omašku iz prošlog broja.Slavko Simić je u vrijeme svog mandata izgovorio inkriminisanu rečenicu:«Neka idu šta će nam sirotinja.»Iako se po našem pisanju moglo doći do zaključka da je rečenica izgovorena nešto ranije.Naravno mi priznajemo da je u pitanju greška, ali ne i neistina. Slavko Simić je izgovorio pomenutu rečenicu iako ne 1996 već par godina kasnije, odnosila se na prijedlog jednog odbornika da se izbjeglicama dodijeli zadružna zemlja i pomoć u građevinskom materijalu. Zbog tih dvije hiljade ljudi koji su otišli mi danas nemamo pravo da imamo bolnicu. Hvala gospodinu Simiću i iskreno se nadamo da će bar jednom zažaliti što je to uradio, barem kad se budu vozio do Bijeljine...

2. Uticaj kockarnice Zonesa na razvoj Lopara

2


Monako i Las Vegas su gradovi u kojima se odlično živi na račun jednog poroka. Iako ova dva grada nisu jedini, sigurno su najpoznatiji po tome što se u njima odlično živi na račun kocke koja ja za mnoge porok od koga se teže liječi nego od droge.Mi Majevičani smo, dokazano je, veoma skloni ovom poroku čak možda u većoj mjeri nego prema alkoholu. U svakom slučaju daleko više razorenih brakova i uništenih porodica imamo zbog kocke nego zbog alkohola iako ne želimo ni njega kao porok da minimalizujemo.

Zašto smo temu započeli pominjanjem Monaka i Las Vegasa?

Istina mogli smo pomenuti Baden-Baden, Konštanc, Baden ili Bregenc, gradove u kojima kockaju naši zemljaci gastarbajteri što bi barem tom dijelu Majevičana bilo poznatije, ali bismo došli na isto. Ti gradovi, odnosno građani tih gradova odlično žive na račun svojih kockarnica za razliku od Lopara koje polako odumiru zahvaljajući kockarnici Zonesa i brojnim kladionicama.Igrom slučaja smo nabasali na bliskog saradnika Zorana Tomića vlasnika pomenute kockarnice, koji je posle petog viskija rekao da je u proljeće ove godine Tomić javno izjavio da je do sada iz Lopara odnio 6 000 000 maraka i da mu najviše donosi kockarnica u Loparama.Da ne bi ispalo da smo nasjeli na tlapnje pijanog čovjeka raspitali smo se i našli još nekolicinu svjedoka koji su nam isto potvrdili pa smo se mi odlučili za sledeće:

Tužićemo: Macana, Bobu, Tešu i ostale frizere u Loparama.

Pitate se naravno zašto nam je palo na pamet da tužimo ove časne ljude koji po cijeli dan stoje na nogama i zveckaju makazama?

Iz vrlo jednostavnog razloga. Kako ih samo nije stid da u poslednjnih pet-šest godina nisu zaradili po šest miliona, kad plaćaju isto onoliko poreza koliko plaća i Zoran Tomić?!Ne, ne, nemojte da se smijete, nije smiješno. Mi smo odlučili čvrsto da sve Loparčane koji plaćaju porez u istoj visini kao Tomić, a nisu zaradili šest miliona maraka u poslednjih par godina, tužimo i tražimo visoku zatvorsku kaznu.Pa ne može to tako!

3


Kako samo oni smiju da se drznu da ne zarade toliki novac, a ovamo plaćaju isti porez kao i vlasnik kockarnice?!

Možda je njihova tragedija u tome što oni svojim makazama strižu ljude, dok se u Zonesi strižu ovce, ali mi nećemo imati milosti prema njima ili nek zarade po šest miliona ili nek uzmu govnjave motke u ruke i dođu pred opštinu!

Isti čovjek, bliski saradnik vlasnika Zonese nam je rekao da naša lokalna politička veličina, već više puta pominjani Ranko Todorović često nazove Zorana Tomića i kaže mu: '' Rođak, otpiši mi pet hiljada maraka izgubio sam na ruletu''. Ne, ne radi se ovde o porodičnoj vezi između Todorovića i Tomića, jedan je Srbin, a drugi Hrvat već vjerovatno o Tomićevoj zahvalnosti. Kako bi mogao da odbije da otpiše dug svom prijatelju zahvaljujući kojem je pronašao koku koja nosi zlatna jaja?

Lopare su za vlasnika kockarnice Zonesa, Zorana Tomića, koka koja nosi zlatna jaja. Dok prosječni Loparčani uskoro neće moći da priušte sebi ni obična jaja za doručak.

Da se malo vratimo na sam početak teksta. Napomenuli smo da neki gradovi odlično žive od kocke. Mi ne znamo koliko poreza plaćaju kazina u recimo Las Vegasu, ali znamo kakav je slučaj u npr., Švajcarskoj (podatak dobijen od naših gastarbajtera i provjeren) gdje se plaća manji porez nego u Njemačkoj ili Francuskoj. Od prihoda jedne kockarnice u Švajcarskoj opština u kojoj kockarnica radi dobija 40% posto od njenog bruto prihoda.Mi naravno ne znamo da li je Tomić u Loparama zaradio šest miliona neto ili bruto, ali smatramo da on duguje opštini najmanje 2 400 000 maraka.

Kako da naplatimo taj porez retroaktivno?

Niko u našoj redakciji nije pravnik, ili barem nije stručnjak u toj mjeri da bi mogao da nam odgovori na to pitanje, ali mi znamo rješenje. Mi znamo ko bi znao da nam kaže kako da dođemo do poreza koji nije plaćen. Naravno onaj isti koji je Tomiću omogućio da iz Lopara neoporezovano odnese šest miliona maraka.Pogodili ste to je Ranko Todorović.Naravno da bismo mi došli u situaciju da možemo pomenutog privoliti da uradi nešto korisno za našu opštinu, mora se desiti sledeće:

4


Vladajući klan na sledećim izborima mora ostati bez glasova. On ni u kom slučaju ne smije ostati odbornik u skupštini opštine niti bilo ko iz njegovog klana.

Za koga će te glasati to je vaša stvar i mi na to ni ti možemo niti hoćemo da utičemo, ali nam je dužnost da naglasimo da samo rušenjem vladajućeg klana i njihovih koalicionih partnera možemo stvoriti kakvu-takvu osnovu za spas Lopara.

Vrlo je važno da naglasimo da mi ne garantujemo da su opozocioni političari bolji od klana na vlasti. Na žalost strahujemo opravdano da među opozicionim političarima ima mnogo onih koji jedva čekaju da dođu na vlast i ''nađu sebe''.

Na žalost svih obožavalaca mladog i ambicioznog političara dr. Rade Savića i on je redovan gost kockarnice Zonese i naravno gubitnik.

Dobro, nemorate odmah sad da se ljutite jer većina vas ima rođake ili prijatelje bliske vladajućem klanu. Mi samo pokušavamo da vam otvorimo oči.Ako dozvolite da vladajući klan jaše na vašim grbačama još četiri godine, to je još najmanje četiri milona maraka u džepovima Zorana Tomića i ko zna koliko šaputanja, ugrađivanja i nalaženja sebe, a sve na vaš i naš račun.Za četiri godine će još najmanje dvije hiljade stanovnika opštine otići neznano kud, a koliko će ih poumirati zbog lošeg kvaliteta života, predaleke bolnice etc., samo Bog zna.

Lako je moguće da za četiri godine loparske opštine neće ni biti, a da će periferna sela kupiti muslimani iz susjednih opšina. Poznato je da je jedan Srbin iz Pukiša prodao zemlju muslimanu, zar ne? Poznato vam je takođe da muslimani kupuju zemlju u Konjikovićima?

To je naravno samo početak, uskoro će da nam kažu; čije stado toga i planina.Za četiri iduće godine, ako bi na čelu opštine bili pošteni i umni domaćini, mogli bismo da saniramo dio štete koji nam je svojim činjenjem i nečinjenjem nanio vladajući klan. Pored toga za te četiri godine mogli bismo da napravimo temelj za naredni period.Sa dva miliona i četiri stotine hiljada marakaa koliko nam je po svjetskim standardima dužan Tomić mogli bismo da napravimo Las Vegas na Majevici pa da nam dolaze turisti iz svijeta i kockaju se do mile volje, a mi da kasiramo i ulažemo u dalji razvoj našeg kraja.

Pomenusmo gore Konjikoviće kao selo u kome muslimani iz susjedne opštine kupuju srpska imanja (sličan scenario smo imali na Kosovu), zašto to selo u brdima ne bismo pretvorili u srpski Las Vegas?

5


Mislite da mlatimo praznu slamu, zar ne?Niste u pravu, sve je izvodivo u relativno kratkom roku, ali se prvo treba riješiti ''šaptača'' i napraviti put kroz to selo do opštine Tuzla.

Borimo se protiv kockarnice Zonesa i mnoštva kladionica, a ovamo zagovaramo izgradnju srpskog Las Vegasa na Majevici?

Vi se sad vjerovatno pitate da li smo mi normalni i da li smo pošteni, kad zagovaramo leglo poroka na jednom drugom mjestu, dok se borimo da isto to izbacimo iz Lopara.Mi smo prije svega racionalni ljudi koji znaju da će naši kockari, već naviknuti na kockanje u Zonesi, otići u druga mjesta gdje postoje kockarnice i nastaviti da se kockaju. Pa zbog toga, da je Zoran Tomić iz Lopara i da je opštini uplatio tih 2 400 000 maraka porez, a ostatak uložio u izgradnju recimo stanova ili neke fabrike mi bismo mu skinuli kapu i možda ga kandidovali za odbornika u skupštini. Ovako smo kivni ne na njega, jer njega se Lopare ne tiču, već na one koji su mu omogućili da odnese novac iz Lopara. Da su pripadnici vladajućeg klana novac koji su zaradili ''ugrađivanjem'', ''nalaženjem sebe'' i sl, investirali u privredu možda bi neko mogao da ima zažmuri na jedno oko, ovako niko pošten ne može mirne savjesti reći jednu pozitivnu riječ o njima.

Na zapadu koji je za mnoge obećani raj, a za druge leglo poroka, u blizini svakog većeg kockarskog centra nalazi se i institut za liječenje od zavisnosti od igara na sreću.

Mi u Loparama imamo na desetine odraslih koji su zavisnici od igara na sreću i stotine dječaka koji će to za koju godinu postati.

Ko će liječiti naše zavisnike od igara na sreću?Ko će liječiti depresivne žene čiji muževi su kockari? Ko će spašavati razorene porodice?Ko će mlade delikvente, koji su to postali zbog sopstvene ili očeve stgrasti prema igrama na sreću, izvesti na pravi put?

Niko naravno, a znate li zašto?

Zbog vašeg ćutanja dragi moji. Zbog kolektivnog grijeha nečinjenja.Svi znate ko je Zoranu Tomiću omogućio da kroz Zonesu raskući Lopare. Svi sve znate, a ipak ćutite, zašto?

6


Mi naravno znamo zašto ćutite i o tome ćemo više govoriti u temi o strahu, ali se za sad zadržimo kod kocke, kockarnica i drage nam Zonese.Zadatak sledeće garniture na vlasti, ako bi bila sastavljena od poštenih i umnih ljudi, bi bio da saniraju štetu koju nam je nanijela kockarnica Zonesa. Kako će to učiniti već smo rekli da mi ne znamo, ali da bi ovde često pominjanji Todorović mogao da zna. Naravno ne treba se uzdati u njega, već potražiti sposobne pravnike koji bi opštini vratili minimum od 2 400 000 maraka, ako je već nemoguće vratiti više od toga.Vjerovatno je da nećemo ništa dobiti ako Zoranu Tomiću sutra zatvorimo kockarnicu, što bi bilo najlakše ali ne i najmudrije. Prvo treba namiriti dugove, pa onda razmišljati o zatvaranju.Mada bi najbolje za sve nas bilo da postoji mogućnost da se retroaktivno naplati porez i da se odmah zatvori kockarnica.

Još jedan vruć kesten u rukama budućeg načelnika pored onog od dva milona maraka duga.

Kad je prija par godina bio u skupštini iznesen prijedlog da se zabrani ulaz u kladionice i igraonice mlađima od osamnaest godina pobunio se već legendarni Ranko Todorović riječima:

''Hoćete da im uzmete i ovaj vid zabave pa da im ostanu samo kafići''.

Strašno zar ne? Ovaj visokoobrazovani čovjek i čovjek koji je godinama u samom vrhu vlasti smatra da je kockanje adekvatna zabava za maloljetnike???Gospodin nikad vjerovatno nije čuo da bi mladi u tim godinama trebali da se bave sportom, idu u kino i pozorište, čitaju knjige etc., već im je najbolje da između dvije posjete zadimljenom i bučnom kafiću svrate u kockarnicu i izgube par maraka. On vjerovatno smatra da to na dječake djeluje stimulativno pa bolje i lakše uče!

Mi smatramo da to djeluje stimulativno, ali u drugom smjeru, pa da smo zbog toga prvi na listi po broju neriješenih provalnih krađa.

Rekli smo nadamo se dovoljno, iako je to samo djelić naše svakodnevnice, da vas odvratimo od zamisli da poklonite povjerenje ikom od pripadnika vladajućeg klana. Možda među njima ima ljudi koji nisu uprljani blatom, ali ako glasate za njih opet će biti upotrijebljena magična riječ ''preference'' i opet ćemo u skupštini imati Todorovića, Savića etc., iako niko nije glasao za njih.

Kako da znamo da će nešto biti učinjeno ako na vlast dođe neko drugi?

7


Teško, nismo proroci da bi unaprijed znali šta će se desiti, ali možemo ipak nešto da učinimo što će odrediti smijernice za rad sledeće garinutre na vlasti.

Treba odsjeći dvadeset i tri čvrste motke i prisloniti ih pored ulaza u opštinu da odbornici znaju da su njima namijenjene ako se usude da budu kao dosadašnji vladajući klan. Hvala Bogu još imamo dovoljno šume pa neće biti problem da odsječemo te motke, a kako nam je dobro urađena kanaliziacija u Loparama za čas ćemo naći materijala da ih opoganimo, pa ako već budemo morali da ih upotrijebimo nek bude što biti mora. Na pogane ljude poganom motkom da udarimo.

3. Strah, najmoćniji gospodar

Neko nas je prozvao da koristimo manje poznate termine, pa da bismo to izbjegli u ovoj temi ćemo pomenuti jednu opštepoznatu ličnost. Da bismo govorili o strahu kao sredstvu uz pomoć kojeg se vlada moramo se pozvati na nekog od vladara koji su po tome poznati, a čini nam se da je za to najbolji Ivan Grozni. Istina imamo istorijski bliže zlikovce, Hitelera, Musolinija, Pavelića, Staljina ili Tita, ali niko od njih nije to jasno rekao kao Ivanuška, ili mu bar stavljaju tu misao u usta: ''Pustite strah da ida ispred mene barem hiljadu hvati, pa neću morati ni mačem ni bičem da zmahnem''.Nije važno da li je Ivan Grozni autor ove rečenice, već je važno da su na isti način vladali svi despoti kao i sve tiranske oligarhije. Naši komunisti, kojih se neki loparski političari nikako ne odriču često su govorili:

''Ubij jednog - uplašio si stotinu. Uplaši jednog – uplašio si hiljadu''.

Metod je kod nas primjenjivan posle rata tako perfidno da i danas imamo ljude koji šapatom govore o tom vremenu. Čak šta više šapatom govore i o zločinima iz drugog svjetskog rata. Nije ni čudo ako znamo da je jedan od egzekutora nad 36-estoricom Srba pobijenih na mjestu gdje se Brusnička rijeka ulijeva u Gnjicu, živio posle rata u Loparama. Zvali su ga Luče i nikad nije kažnjen niti optužen za zlodjela iz drugog svjetskog rata. Svjedoci njegovog zločina su pedeset godina morali da ćute jer je on pred kraj rata prevrnuo ćurak i umilio se komunistima. Turci, Austrijanaci i Mađari nisu uspjeli da u nama ubiju

8


buntovnike koji se bore za slobodu, za sve vijekove ropstva, dok su naši komunisti uspjeli da to urade za pedeset godina ''slobode''.Sa takvim naslijeđem straha koji je duboko prožeo našeg čovjeka nije ni čudo da i dalje nad nama vladaju uz pomoć istih sredstava. Dovoljno je poznavati dušu našeg čovjeka i u pravo vrijeme na pravom mjestu izreći misao koja će na njega djelovati porazno.Upravo na taj način u Loparama vlada klan šaptača već sedamnaest godina. Naravno, oni su otišli dalje od Ivana koji je mogao da naredi da nekog bičuju, objese ili posjeku, pa mu je posao bio lakši i nije morao da se trudi na nauči finese.Naši šaptači srećom nemaju odriješene ruke kao Ivan, pa pribjegavaju vrlo lukavom i djelotvornom metodu zastrašivanja protivnika.Počećemo od najbanalnijih poruka koje pošalju mogućim protivnicima ili onima iz sopstvenog klana za koje postoji opasnost da u napadu iskrenosti ispričaju nešto o njihovim marifetlucima.Jedna od poruka je:Ostaćeš bez posla.Skoro uvijek donosi dobre razlutate jer onaj kome je zaprijećeno ispriča svojim najbližim prijateljima, oni opet svojim najbližim itd., pa prijetnja namijenjena jednom čovjeku pogodi desetine njih i ne pada ima na pamet da dižu glavu.

Istina jedan se usprotivio pa dobio otkaz ali je uspio na sudu da dobije spor protiv opštine, ali jedna lasta ne čini proljeće niti je njegov slučaj osokolio one koji uplašeni za svoj posao ćute i trpe.

Sledeća poruka je namijenjena za vlasnike privrednih objekata i glasi:Zatvorićemo ti radnju. Ovih dana zlobnici kažu da ona ponekad dolazi u vidu:Ako ne budeš poslušan postavićemo ti taksi stanicu pred objekat.

Na ovo ćemo se još osvrnuti, ali prvo da vidimo šta postižu moćnici kad npr., jednom vlasniku poruče da će mu biti zatvorena recimo frizerska radnja, ako ne bude poslušan.Čovjek bi ako radi legalan posao trebalo da slegne ramenima, nasmiješi se i kaže:Samo izvolite ja se ne plašim jer poslujem po zakonu.Ali zamislite to se ne dešava, jer u našem čovjeku čuči sjećanje na đeda koga su ubili ustaše ili partizani, a on o tome nije smio da priča ( u slučaju da su mu đeda ubili Nijemci ili četnici imao je pravo da zvoni na sva zvona, pogotovu ako su to bili četnici) on je ili njegov otac pedeset godina ćutao iz straha od svemoćnih opštinara pa i današnje doživljava kao svemoćne i na prvu prijetnju koja dođe preko glasnika (slučajnog) reaguje podvijanjem repa. O svojoj nevolji u povjerenju ispriča najbližima i onda znate veće kako to ide....

9


No da se vratimo na rečenicu koja je postala predmet razgovora u Loparama u poslednjih desetak dana.

Ako ne budeš poslušan postavićemo ti taksi stanicu pred objekat.

U Loparama je aktuelna tema postavljanje taksi stanice pred piceriju Kaskada. Ranko Todorović bez čijeg pominjanja na žalost ne možemo je napisao i potpisao riješenje o postavljanju taksi stanice i pri tom napravio nekoliko pravopisnih kao i nekoliko pravnih grešaka. Nećemo da ulazimo u poznavanje pravopisa kao ni latinskog jezika kojim se pravnik služio (napisao je rex ekstra comercijum umjesto res extra comercium) i riješenje umjesto da pošalje vlasniku picerije, proslijedi nadležnoj službi etc., postavio na oglasnoj tabli u opštini tako da nam nije bilo teško da ga pročitamo i zapazimo greške.Bavićemo se njegovim izgovorom da je taksi stanica postavljena pred piceriju zbog prvog broja lista Posmatrač, obrazlažući da je to odmazda za informacije koje je kao Dragan Mićanović vlasnik picerije Kaskada dao novinarima i urednicima našeg lista. Da je čekao samo još dan-dva i pročitao bi drugi broj našeg lista i vidio da ni Dragana Mićanovića ne štedimo, a možda bi se sjetio da je prvi put poslao svoje ljude u piceriju Kaskada da najave postavljanje taksi stanice daleko prije pojavljivanja našeg lista. Nije tajna, govorili smo o tome u prošlom broju, a o tome govore svi koji su upoznati sa situacijom, da je Dragan Mićanović kažnjen zbog magične riječi preference. Biće da nije prodao ili poklonio svoje pravo da njegovi ljudi prate regularnost izbora, na određenim mjestima, Ranku Todoroviću i njegovim ljudima, pa je vjerovatno zato i dobio taksi stanicu pred svojim ugostiteljskim objektom. Uskratio im je valjda mogućnost da upotrebe magičnu riječ preference, to jest zaokruže svoja imena na listama odbornika i obezdbjede time sebi ostanak na vlasti. Ovo će za ostale privrednike biti jasan znak da će svemoćni moćnici iz vladajućeg klana moći da im naude kad i kako budu htjeli jer su se sad drznuli da mimo zakona, a uz pomoć policije koja je takođe radila protivzakonito, postave taksi stanicu pred piceriju drzniku koji je odbio da sarađuje.

Dakle jasno je da Dragan Mićanović koji je bio tema našegp isanja u prošlom broju u ne baš pozivitnom kontekstu, nije naš mecena niti saradnik iako se u i ovom broju bavimo njegovim slučajem.

Do svih ovih podataka je bilo moguće doći bez kontaktiranja dotičnog, ali nam nije bilo moguće doći do sadržaja razgovora ili možda šaputanja između njega i Aćanovca u restoranu Dani. Naravno već u sledećem broju ćete imati zadovoljstvo da to pročitate jer imamo na stotine očiju i ušiju u Loparama i ništa neće ostati skriveno.

10


No ostavimo po strani slučaj taksi stanice i vratimo se strahu kao gospodaru. Kad lokalni moćnici ne uspijevaju da uplaše moguće protinike pomenutim porukama prelaze na sledeću:

Ko zna čija kuća će sledeća biti porobljena?!

Ova poruka opet stigne preko slučajnih glasnika i djeluje najčešće djeltvornije od prve dvije. Znamo svi da je naša opština poprište provalnih pljački od kojih ni jedna nije riješena za sve ove godine.Naravno oni koji ovu poruku šalju ne moraju imati ništa zajedničko sa provlnicima, ali pošto se gospodin strah već uselio u dušu našeg čovjeka, ovakva prijetnja uvijek donosi rezulate.

Nama iz redakacije Posmatrača su poslane ''upozoravajuće'' poruke da se nećemo nanosati glava zbog ovog što radimo. Prvo, oni još ne znaju ko smo, a do sada su tipovali uvijek na pogrešne ljude. Drugo, broj naših informanata se popeo na trocifen broj i što je najvažnije nismo svi u Loparama već imamo saradnike iz više evropskih zemalja kao iz zemalja u okruženju. Sve i kad bi uspjeli da skinu jednu glavu, izrasće tri nove.

Da ne zaboravimo jednu prijetnju za koju smo čuli, a koja se prepričava po Loparama.Kažu oni koji su bili prisutni, nije ih mali broj, da je lokalni biznismen Duško Mitrović u ljutnji rekao odborniku Zdravku Tošiću:''Ići ćeš ti meni na lopatu i mješalicu.''Ostaćemo vam dužni objašnjenje ove dubokoumne misli jer stvarno nije lako sve razumjeti, zar ne?

Čuli smo u prolazu kako jedan čovjek kaže:

Kad bi iz opštine stigla naredba da svi Loparčani moraju biti kresani svako jutro u sedam sati, vjerujte da bi sutra barem dvadesetak čekalo pred svojim kućama sa skinutim gaćama.

Ne, ni ovo na žalost nije smiješno već nam kazuje koliko je dubok strah od vlasti u dušama naših ljudi.

11


4. Kako da postanete uspiješan gubitaš?

Kao nigdje u svijetu kod nas postoji oprobani recept kako da uništite sami sebe. Uzmimo npr., da ste uvoznik čeličnog lima i da vam posao odlično ide od ruke, ali niste još zadovoljni jer vas stiže ona Andrićeva (naš čovjek ne umije da se pravoremeno zaustavi ni u usponu ni pri padu, Ivo Andrić) pa pokušate da se ogledate u još nekom poslu. Pri ruci vam se nađu ''dobri ljudi'' iz loparskog vladajućeg klana i obezbjede vam da jeftino da dođete do jedne ili čak dvije fabrike koje su oni prethodno upropastili i zadužili. Sa fabrikama kupite naravno i dugove koji nastave da rastu čim vi preuzmete posao. Kao i u čitavom svijetu tako i kod nas niko ne ulaže gotov novac u poslove pa se i vi obratite bankama za kredit od recimo milion maraka za početak.

Iako je sve krenulo kao po loju. ''Uletjeli'' ste neku sitnicu od par hiljada maraka ''dobrim ljudima'' koji su vam omogućili da jeftino dođete do fabrika sad se pred vama postavi nepremostiv problem jer morate da pokrenete proizovodnju, a nemate sirovina. Radna snaga je besplatna iako se čini da nije, ali će se ispostaviti da je stvarno bila besplatna jer kad vi padnete u rupu (loparski političari bi rekli; dubiozu) oni će biti uskraćeni za sve plate koje su zaradili u vašoj fabrici odnosno fabrikama.

Hvata vas polako očaj, fabrike imate ali nemate neophodnu sirovinu, odnosno novac da istu kupite. Možete vi dobiti određenu količinu na odoženo plaćenje, napokon radi se o robi kojom ste trgovali, ali vama treba robe u vrijednosti milion maraka.

Kao sunce posle kiše pojavi vam se ''dobar čovjek'', recimo da se zove Duško Mitrović pa vam ljubazno nasmiješen ponudi da vam sredi tu ''sitnicu'' oko dobijanja milonskog kredita, uz jedan mali uslov da njemu na ime provizije date 10% od ukupne sume. Vi pošto ste već očajni pristanete, uzmete novac, odbrojite njemu sto hiljada maraka i prionete na posao, ali avaj na kraju godine vi ste u minusu za neku sitnicu od sto i nešto hiljada maraka, valjda za onoliko koliko ste dali proviziju dobrom čovjeku i ''milosti'' koje ste dali ''dobrim ljudima'' da vam srede da jeftino kupite fabriku. Očajni ste naravno, iako vi proizvodite i prodajete robu vi ste u minusu i ne znate šta da radite. Pojave se ponovo dobri ljudi i ponude vam da vam pomognu da se izvadite iz ''dubioze''.

12


To naravno nije lako ali oni imaju riješenje za sve pa vam ponude da vam srede da kupite još jednu fabriku. Vi se ponadate da je to dobar put da se izvadite pa kupite još jednu fabriku samo da bi na osnovu nje mogli da podignete kredit. Proces oko dobijanja kredita se ponovi uz obavezni ljubazan osmijeh ''dobrog čovjeka''. Opet prionete na posao, radite dvadeset i pet sati dnevno i vjerujete da ćete se izvući. Uz tako naporan posao zapostavite posao koji vam je odlično išao i opet na kraju godine vidite da ste u minusu, kako za proviziju i ''milosti'' tako i za ono što je u svoj džep stavio neko od vaših direktora.

U opštini se već upalio alarm. Neko od opozocionih političara uporno traži da se nešto preduzme jer je jasno da propadate i da radnicima već odavno ne isplaćujete plate, ali vam u pomoć priskoči ''dobri čovjek'' glavom i bradom načelnik opštine Mitar Zarić i prekine debatu riječima:

'' Ja ga poznajem kao dobrog domaćina iz Puškovca i vjerujem u njega.''

Tako veliki čovjek, kao što je načelnik opštine, vjeruje u vas što vam omogućava da siđete niz poslednju stepenicu vaše propasti u vidu još jednog kredita. Kad se ispostavi da ste na samom dnu ''dubioze'', ''dobri ljudi'' vam savjetuju da spasite što se spasiti može pa vi noću izvezete mašine iz fabrike da vam ih banka ne oduzme.

Bili ste uspiješan uvoznik čeličnog lima, sin poštenog domaćina i čovjek u koga su polagane nade, a sad ste siromašak bez novca, ugleda i prijatelja. ''Dobri ljudi'' vas tapšu po ramenim i tješe mada sve rijeđe jer vi ne smijete da se pojavljujete u javnosti. Shvatili ste da su vam baš oni, ti ''dobri ljudi'' trasirali stazu kojom ste stigli do pakla, a ne smijete da ih tužite jer biste vi bili prvi koji bi ste stigli u zatvor.

Ne znate šta da radite, kome da pričate o svojim jadima, kad ste izgubili povjerenje i prijatelja i neprijatelja, plus nekoliko stotina radnika koji su gladni dolazili na posao, a nikad im niste isplatili plate. Ne nemojte da razmišljate o samoubistvu to nije hrišćanski, bolje bi bilo da nam se javite i otvorite svoje srce, jer kao što vidite mi imamo vremena i razumjevanja za sve pa i za vas.

Ako pred nama otvorite dušu nećete vratiti izgubljeni novac niti nadoknaditi štetu koju ste svojom glupošću nanijeli kako opštini tako i vašim radnicima, ali

13


će te nam pomoći da se riješimo ''dobrih ljudi'' jer zbog njihove dobrote mi ne možemo da živimo kako priliči ljudima, a ni vi kako ste već vidjeli. Ako veće nećete vratiti prokockano, barem se možete nadati da će vam u zatvoru praviti ''dobri ljudi'' iz Lopara, ili barem neće ''usrećiti'' još nekog kao što su vas usrećili.

Ova načelnikova rečenica:'' Ja ga poznajem kao dobrog domaćina iz Puškovca i vjerujem u njega.''je izrečena nešto ranije nego što stoji u našem tekstu, ali sigurno vam je i tada pomogla!!!

5. Šta radi naša policija?

Vjerovali ili ne odgovor se sastoji iz samo jedne riječi: NIŠTA.

Ali da budemo precizni naša policija ne radi ništa od onog što bi trebala da radi ali radi gomilu stvari koje ne bi smjela da radi.

Umjesto da rade na zadacima koji su im povjereni, svi znamo koji su to, naša policija izvršava naređenja vladajućeg klana, a o sigurnosti građana slabo vodi računa. Pa umjesto da mi mirno spavamo, lopovi mirno spavaju, a mi na pola oka sve u isčekivanju kad će nam uletjeti mladići sa fantomkama na glavama i prebiti nas prije nego što nam otmu ono što je njima zanimljivo.Nije mali broj takvih slučajeva, za jedan od njih smo posebno zainteresovani jer su provlanici mučili domaćina u njegovu ženu koja je težak invalid bez noge. Čovjek, domaćin na glasu, Stojan Bošković je opljačkan. Njega i njegovu ženu, žena je invalid bez noge, su lopovi vezali i tukli. Oteli im teško stečen i još teže ušteđen novac i nestali. Policajci koji su došli na uviđaj su bez razmišljanja rekli oštećenom Boškoviću da ne računa na svoj novac i ako uhvate razbojnike???

14


Ljudi gdje mi to živimo? Na Majevici gdje prije dvadeset godina nije bilo moguće ukrasti kokoš, a da se to već sutra ne sazna? Ili na divljem zapadu gdje desperadosi pljačkaju koga stignu i kad stignu?

Drugi slučaj za koji smo saznali je još zanimljiviji.Vlasnik staračgog doma u selu Brusnica o kome smo prošli put pisali je opljačkan prije par godina i to očigledno po nečijoj dojavi, lopovi bi rekli tipovanju.Nesrećnik je imao sreću u nesreći. Kupio je u Loparama poslovni prostor i otišao u Švajcarsku po novac, ali ga nije donio sa sobom već to prepustio supruzi koja je trebalo da sgine dan kasnije. Iste večeri kad je čovjek došao kući upali su mu momci sa fantomkama na glavama i pretukli ga kao i njegovog starog oca. Nisu bili zadovoljni sumom koju su pronašli jer su očekivali 40 000 maraka, koliko je koštao poslovni prostor koji je ovaj trebao da isplati pa su nastavili da ih tuku i muče. U gušanju koje je nastalo domaćin je uspio da skine fantomku do pola lica jednom od razbojnika, posle čega su ovi pobjegli. Nešto kasnije stigla je policijska patrola na uviđaj i postavili su pitanje domaćinu da li bi mogao nekog da prepozna. Domaćin je bez oklijevanja rekao:''Evo ovaj!'' i pokazao prstom na jednog od policajaca.Pošto ne znamo identitet policajca osim da je rodom iz Tobuta ostajemo vam dužni tu informaciju, ali dobićete je u sledećem broju ne brinite.

Još jedan slučaj je vrlo zanimljiv kako zbog činjenice da je jedna kuća tri puta pljačkana u roku od 4 godine, tako zbog ponašanja policajaca. Tri puta su opljačkali kuću penzioneru koji je četredeset godina radio sa lopatom krampom u ruci. Tri puta su razbojnici pomislili da je red da opelješe starca koji je svoju skormnu penziju dopunjavao branjem i podajom gljiva. Policajac koji je došao na uviđaj, imenom i prezimenom Rado Sarić, poznat još od prije rata zbog surovog premlaćivanja tad penaestogodišnjeg, sad pokojnog Slaviše Marića, je od opljačkanog starca tražio da mu proda gajbu gljiva za dvije marke. Pošto je starac odbio rekavši da je cijena dva evra to jest četiri marke, policajac Sarić je rekao:''Dobro, vidjećemo kad ti sledeći put dođem na uviđaj.

Zanimljivo je da su tad priveli čovjeka koji im se predstavio lažnim imenom i prezimenom i pusti li ga da ode. Čovjek im se naravno nikad nije javio iako su mu kao slali pozive na nepostojeću adresu na Palama.

Treći put je starac opljačkan ove godine. Razbojnici su se okomili na njega valjda i zbog toga što mu je sin nedavno otišao u Švajcarsku da radi, pa počeo da obnavlja i nadograđuje očevu kuću. Sin je stigao iz Švajcarske upravo na vrijeme da prvi vidi obijene prozore i vrata i pustoš koji su razbojnici iza sebe

15


ostavili. Čovjek, koji je još kao dječak s puškom u ruci borio se za Republiku Srpsku mogao je samo da zaplače nad poharanim svojim i roditeljskim domom. Republika u koju je ugradio svoju mladost, svoju krv, zdravlje i živce, nije sposobna da barem njegovim roditeljim odbezbijedi da mirnu spavaju u dubokoj starosti. Možda nije sposobna da uzvrati dobrim ovom mladom veteranu otadžbinskog rata i zbog toga što je narodni poslanik dr. Rado Savić iako stariji od čovjeka o kome pričamo rat proveo u bezbjednosti. Možda narodni poslanik i kandidat za načelnika ne može sve i da hoće imati razumjevanja za onog koji je iako maloljetan otišao u rat da odbrani ovo malo Majevice što nam je ostalo. Zato se pitamo kako taj isti koji nije učestvovao u ratu ima obraza da položi vijence na grob poginulim braniocima Majevice?

Spisak opljačkanih kuća je dugačak, čini se beskonačan, a strahujemo da će biti i duži, dok je spisak riješenih slučajeva beznačajan i nije vrijedan pomena.

Šta u međuvremenu radi naša policija?

Pošto ne rade na riješavanju slučajeva čak ni onih gdje je očigledno ko je počinilac ili naročito njih, oni su se specijalizovali za ''zataškavanje'' sramote.Da sramote, nemojte da se čudite jer čim su počionici sinovi njima bliskih ''uglednih'' građana oni moraju dati sve od sebe da se ne sazna ko su kriminalci. Čak i kad je riječ o švercu ljudi, u ovom slučaju Kineza, u što su upetljani neki ugledni građani Lopara, naša policija vješto zataška stvar.

Ko su ljudi koji mogu, ako hoće da zataškaju svaku ili skoro svaku sramotu u Loparama?

Ne može baš sve da se zataška pa je slučaj teško ranjene djevojke bio meta razgovora i pisanja štampe. Ali nikad do kraja nije razjašnjeno, da li je optuženi stvarno krivac iako je osuđen da dugogodišnju robiju? Mnogi Loparčani strahuju da stvarni počinilac slobodno šeta kroz Lopare i ponekad u napadima bijesa možda juri automobilom preskaćući ležeće policajce. Ako se ispostavi počinilac ovog gnusnog zločina slobodno šeta kroz Lopare, pitanje; koliko smo slobodni mi ostali, biće sasvim na mjestu.Iako slučaj nije zataškan, ostalo je pitanje da li je osuđen nevin čovjek?Ako jeste, ko je i zašto zaštitio stvarnog počinioca zločina?Kad će suludi revolveraš ponovo odlučiti da puca i na koga?

16


Za razliku od ovog zločina koji je često prežvakavan u našim medijima, sitnicama kao što su oružane pljačke i provale ne pridaje se nikakav značaj, pa loparska policija može da ih bez ikakvih poteškoća zataška.

Naravno, nećemo očekivati od običnih pozornika da oni imaju moć i vještinu zataškavanja ''lokalnih sramota'' pa će opet biti da riba smrdi od glave.

Ko je načelnik policije u Loparama?

Hajde da se pravimo malo naivni pa da kažem da ne znamo da je to Risto Radić koji se u ratu proslavio iako neki kažu da se i obrukao. Nećemo za sada ići u detalje iz prošlosti i sadašnjosti ovog čovjeka već ćemo se osvrnuti na njegovo zanimanje. Risto Radić je učitelj, što je zanimanje koje se u cijelom svijetu smatra plemenitim, a on umjesto da se bavi svojim zanimanjem radi posao za koji vjerovatno nije ni sposoban.Koliko se ''ugrađuje'' i ''nalazi sebe'' u svom poslu pisaćemo u sledećem broju dok provjerimo informacije koje smo dobili.Bez obzira na rezultat provjere smatramo da po dolasku nove vlasti, ako Bog da poštene i umne, mora biti izvršena reorganizacija policije i da svi na koje se sumnja da su bili upleteni u prljave poslove pored ostalog i u ''zataškavanje lokalnih sramota'' moraju biti uklonjeni iz službe. Naravno moraju biti uklonjeni na čelu sa načelnikom koji sve da i nema pojma o svemu što se dešava (toliko glup valjda nije) mora biti uklonjen jer nije spriječio da mu se policajci pretvore u razbojničke jatake.

6. Kajmak – turska riječ, a jedini srspki brend

Badava ste zasukali rukave i olabavili kaiševe nećemo ručati već malo pričati o običaju skidanja kajmaka. Vi naravno znate kako se skida kajmak sa mlijeka, zar ne?Znate, kako ne biste znali, ali biste pali u nesvjest kad bi vam neko rekao da postoje mjesta gdje se kajmak ne skida sa mlijeka već sa puteva kako asfaltnih tako i običnih nasutih samo tucanikom. Još ako vam kažemo da ste kao i mi stanovnik mjesta gdje se to već decenijama radi teko ond anećete moć da dođete sebi od šoka.

17


Receptura je stara i nije više tajna, iako ne znamo ko ju je otkrio i da li ju je patentirao. Za ovu receputuru smo čuli prvi put prije par dana u Mačkovcu od časnog i poštenog domaćina Vojsilava Simikića koji kaže.

Prije nego što sam otišao u Švajcarsku radio sam na izgradnji puta, ovog istog asfalta koji već više od trideset godina postoji..

Mislio je pri tom na asfaltni put koji povezuje Lopare i Brčko.

I tada još u to vrijeme, primjetio sam da poslovođa ima dogovor sa vozačima i da oni dovoze za trećinu manje šnjunka, tucanika i asfalta nego što je propisano. Smučilo mi se, uzeo sam radničku knjižicu i napustio posao i otišao da radim isti posao u Švajcarskoje gdje sam hvala Bogu dočekao penziju. Evo sad ovaj put, koji je već tada loše urađen služi nas uz stalna krpljenja kako tako, a ovi što sad rade puteve ne kradu više trećinu materijla nego dvije trećine pa im putee popucaju isti dan kada budu završeni. To vam je djeco moja skidanje kajmaka sa puteva.

Eto mi semo naučili kako se skida kajmak sa puteva i odmah se sjetili da bacimo pogled na puteve koji su nedavno urađeni. Prvi takav put je, lijep novi asfalni put koji vodi u naselje u kojem živi naradni poslanik dr. Rado Savić. Provezli smo se putem, zastali i primjetili da još nije popucao mada se naziru tragovi budućih pukotina. Izgleda da se ovde nije zakinulo za dvije trećine materijala, napokon put vodi do kuće narodnog poslanika jednog od najvažnijih pripadnika vladajućeg klana.

Upravo smo htjeli da se vratimo bez valjanih dokaza, jer bez dobre rupe na putu ne možemo ništa da stavimo na dušu izvođaču, kad nam rekoše da put iako završen još nije isplaćen firmi Integral (vlasništvo Cvjetka Mitrovića – kum Ranka Todorovića, sve ostaje u krugu porodice to jest klana). Put je građen po principu ''marka na marku'' (još jedan naš izum toga nema nigdje u svijetu), to jest za svaku marku koju je za ovaj put izdvojila opština po marku su dali i stanovnici ovog zaseoka. Da zlo bude veće stanovnici ovog zaseoka, vrijedni i pošetni ljudi svoj dio obaveze izmirili prema optšini ali opština nije izmirila obaveze prema firmi Integral. Upalo nam je naravno u oči da se firma Integral ne oglašava povodom ovog duga kad nam jedan dobro informisan čovjek reče:

'' Platiće to oni kad skinu kajmak.''

Kako da skinu kajmak kad je put već završen? Pitali smo se mi naivno da bi nam čovjek objasnio da će kajmak biti skinut negdje drugdje, možda u Piperima. Mi

18


se ovde nećemo truditi da pišemo posebna tekst već ćemo donijeti tekst koji smo skinuli sa sajta lopare.net:

Nezadovoljni mjestani majevickog sela Piperi, zaseoka Begovici, uputili su peticiju opstini Lopare kojom traze uvid u kompletnu dokumentaciju za asfaltiranje puta u ovom mjestu. Mjestani Pipera su prikupili polovinu sredstava za asfaltiranje, nezadovoljni su uradjenim poslom i smatraju da je znatan dio novca nenamjenski utrosen. Gradnja puta dugog 2.150 metara, koja je pocela u junu, kostala je oko 220.000 KM.

Mjestanin Mitar Mitrovic upozorava da je sporni put za samo mjesec dana, nakon zvecanog otvaranja, cio popucao."Ljudi su davali po 2000, 3000, 5000, pa i vise hiljada maraka, a dobili su put koji ce u zimskom periodu biti neprohodan. Upozoravali smo na to da se ne radi po projektu, i mada je bilo dogovoreno da se cestito uradi podloga, put uvalja, usijecaju brda i izgrade bankine, nista nije uradjeno", kaze Mitrovic.Porodica Cvije Aleksic za put je dala 5000 KM."Ovih 25 domacinstava u Begovicima, u kojima uglavnom zive stare osobe, zavise od ovog puta. Ogorceni smo jer su nas prevarili. Nije ovo nikakva politika. I nije nas briga ko je na vlasti, je li to SDS ili Dodik, nama je vazno da mi mozemo i ljeti i zimi lakse doci do doktora. I samo trazimo da nam za nase pare urade put kako je dogovoreno", kaze baka Cvija.Stanovnici ovog sela skrecu paznju i na to da je izvodjac preskocio oko 300 metara puta. Oni kazu da je izvodjac to obrazlozio time da investitor nije uplatio nekih 3000 do 4000 KM.U opstinskoj upravi, medjutim, tvrde da nisu upoznati sa peticijom i da su mjestani Pipera politicki izmanipulisani. Zamjenik nacelnika opstine Lopare Ranko Todorovic podsjeca da opstina Lopare vec niz godina saradjuje sa izvodjacem radova iz Brckog "Eko-Promom"."Nadzorni organ bio je GIK "Tuzla" i mi cemo, ukoliko dobijemo peticiju, traziti da oni naloze izvodjacu da otkloni sve nedostatke, odnosno, ako bude potrebno, put uradi ponovo", kaze Todorovic.

Pročitavši zadnju rečenicu morali smo da se nasmijemo, jer nam je kao i vama jasno ko je ''skinuo kajmak'', ''ko je našao sebe'' i ''ko se ugradio u cijeloj ovoj priči''. Poznato su da je polovinu novca za asflatiranje puta u piperskom zaseoku Begovići sakupili mještani, a da se opština obavezala da isplati drugu polovinu do 2009- godine. Očigledno je da su se ''dobri ljudi'' ugradili u onih 50% koje su sakupili mještani Begovića dok ćemo oostalih 50% posle izbora plaćati svi mi.Čime i kako?Odakle nam novac kad je opština dužna više od dva milona maraka?Uz izgradnju ovog puta kao i ulice ispod pošte u Loparama ide tvrdnja da to radi SDS.Ali za ime Boga čijim novcem?

19


Poznato je da su sve što su mogli prokockali i zadužili opštinu i sad nas ponovo zadužuju tako da ćemo sledećih desetak godina vraćati dugove koje nam oni prave evo sad i u predizbornoj kampanji.

Dragi naši Majevičani dok vladajući klan skida kajmak nama neće ostati ni za sirutku, zato uzmite sudbinu u svoje ruke i izađite na izbore. Ako ponovo izaberete ove gulikože bar će nam biti jasno da je tačna ona narodna ''Svaki narod ima vlast onakvu kakvu zaslužuje.''

Opet moramo da naglasimo da političari iz opozicije ne moraju biti bolji od vladajućeg klana, već bi kad dođu na vlast mogli biti i gori. Takođe moramo da upozorimo da bi nekli pripadnici vladajućeg klana mogli preko noći ''promijeniti dres''.

7. Naš mentalitet je ono što nas gura u propast

Složili se vi ili ne, ali mi smatramo da su naš poslušnički mentalitet i naša lažna solidarnost uzrok naše propasti u istoj mjeri kao i vladajući klan. Da nije našeg poslušničkog mentaliteta obilježenog strahom (već smo pisali o tome) i lažne solidarnosti davno bismo skinuli jaram sa vrata, a ovako ga teglimo ikao su nam se teljizi duboko usjekli u vratove.Primjere straha i zastrašivanja smo naveli, a uvjerili se koliko je strah moćan i značajan u Loparama i nakon pojavljivanja našeg lista. Skoro redovno nam se dešava da u kafanama zatekneno ljude kako čitaju Posmatrač i sakriju ga čim se mi pojavimo. Svako u svakog sumnja svako od svakog preza pa i od nas kojima srce igra od radosti kad vidimo da se naš list čita. Iz straha od vlasti razvio se naš poslučnički mentalitet i najbolje se ogleda u dvije pojave; pokornost i doušništvo.Svoju pokornost vlastima ljudi pokazuju i na ulici, kako riječima tako mimikom i gestovima, to jest govorom tijela. Kad naiđe ''budža'' usporava se korak, povija u ramenima, čovjek se čini manjim nego što jeste i servilno se osmjehuje. Samo što ne padamo na konjena pred ''budžom'' iako je on upravo izašao iz kafane sa raskopčanim šlicem, praznim pogledom i još praznijim novčanikom.Druga pojava je teže uočljiva ali nije rijeđe zastupljena od prve, a to je kao što već rekosmo; doušništvo. Naš čovjek iz straha od vlasti često pada tako nisko da redovno špijunira svoje bližnje samo da bi se dodvorio ljudima na vlasti. Iako se najčešće radi o običnim sitnicama naši ''šaptači'', ''dobri ljudi'' ili budže''

20


potapašaju po ramenu ''gospodskog kastora'' pa on određeno vrijeme uživa u osjećaju da je zaštićen jer je tako važnu vijest dojavio ''velikim i jakim ljudima''.Lažna solidarnost se ogleda najčešće u solidarnosti sa lopovima i kriminalcima, a manifesuje se na sledeći način, pošto imamo konkretan primjer pozvaćemo se na njega.Jedina kritika koju je do sad dobio naš list je što smo dirnuli u ljubavni život jednog političara.

Ma odlično je što ste za napisali da je lopov i da je na jedvite jade završio školu, svi znamo da je to istina, ali niste trebali pominjati ljubavnicu, radi žene i djece...

Kažu nam ljudi, a mi se pitamo ko ovde griješi?Mi koji smo morali da pomenemo ''sekretaricu'' koja je svojim kabadahijskim ponašanje prevazišla samog direktora ili oni koji nas optužuju zbog njenog pominjanja?Ako ste malo razmislili jasno vam je da naša lažna solidarnost proizilazi iz duplog morala i da smo zbog toga već godinama u blatu. U početku je ta lažna solidarnost išla tako daleko da su ljudi govorili:

''Pustite, ima čovjek ženu i djecu, oni nisi krivi nemoj da ispaštaju.''

Radi se konkretno o čovjeku koji je omogućio da Zonese proguta šest miliona maraka. Ćutali ste i vidite dokle smo došli?

Nema ćutanja. Svako od nas koji sebi dozvoli da ošteti druge ljude mora da zato odgovara i nemamo pravo da krijemo ni njega ni njegovu ljubavnicu ili ljubavnika, ako je isti umiješan u posao.

Dakle da bismo uspjeli da krenemo naprijed, moramo da se oslobodimo našeg mentaliteta, a pogotovu lažne solidarnosti. Tek kad svi naši političari budu svjesni da ćemo sutra mahati njihovim prljavim vešom za svaku sitnicu koju učine, dobićemo politačare po mjeri, pa ako u suštini i nisu pošteni moraće to da budu.

Dok god zbog lažne solidarnosti štedimo jedni druge omogućavamo ''šaptačima'' da opstaju na vlasti i mamuzaju nas do krvi.

Čak i u Americi koja je daleko od demokratije političari moraju da paze na svoj imidž pa i kad su ljubavnice u pitanju. Zato će i naši političari u budućnosti moraju da vode računa čak i pogrešnom parkiranju, a da ne govorimo preljubi.

Znate li zašto će morati da paze?

21


Pa zato jer smo mi tu, svakim danom nas je sve više i budno posmatramo, da bismo mogli da objelodanimo, sve što nam nanosi štetu.

8. Pisma čitalaca ili dno Pandorine kutije

Dragi čitaoci bili smo odlučili da uvedemo rubriku; ''Pisma čitalaca''.Pošto nismo u prilici da objavimo sva pisma, objavili bismo pisma po redu po kojem ih dobijamo, a ostala sačuvali u našoj arhivi, da jednog dana možemo da pokažemo šta ste nam sve pisali. Naravno nismo namjeravali da objavimo imena autora ovih pisama, da isti ne bi doživjeli neugodnosti od strane pripadnika vladajućeg klana ili od strane opozicionih političara jer napadnuti su i jedni i drugi

Mi bismo se unaprijed ogradili od sadržaja pisama jer ne možemo da potvrdimo tačnost navoda, kao što ne možemo ni da kažemo da su laž.

Pisma bi ostala orginalna onako kako smo ih primili, tako da ne bismo izbacili niti jednu riječ, niti bi se potrudili da ih pravopisno dotjeramo.

Pročitavši prvo pismo koje optužuje dosta do sad u Posmatraču nepominjanih imena kao i neka koja smo već pominjali, shvatili smo da smo pokretanjem lista Posmatrač došli do dna Pandorine kutije i da nikad više ništa neće biti isto kao što je do sada bilo. Do sad smo imali jednu bolesnu klimu gdje svako o svakome sve zna, ali ne govori o tome, a sad se nalazimo pred periodom gdje će svako svakoga optuživati i za činjeno i za nečinjeno, pa će teško biti razdovojiti istinu od laži i činjenice od kleveta.Umjesto trpeljivih osmijeha i lažne ljubaznosti uskoro bi na licima naših poltičara mogli vidjeti mržnju i odlučnost da unište jedni druge.Naš cilj nije bio da zavlada mržnja i da dođe do sukoba koji bi Loparčane skupo koštali već da izađe istina na vidjelo.Kada bi oni koje smo do sada prozvali bili umni, shvatili bi da smo im svojim prozivanjem pružili priliku da se povuku prije nego što se grudva snijega o kojoj smo govorili, pretvori u lavinu koja će ih povući za sobom.Naravno mi ovim ne želimo da kažemo da nam nije stalo da budu kažnjeni oni koji su nas svojim djelima ili nečinjenjem dovukli do dna, ali ne želimo ničije

22


fizičko uništenje niti razaranje porodica, čak ni ljudima koje ne bismo pozdravili na ulici.Možda bi svim prozvanim bilo pametno da odu u crkvu ispovijede se za sve što su učinili ili propustili da učine, naravno zajedno sa našim sveštenicima koji bi takođe imali radi čega da olakšaju dušu.

Da li su nas prozvani ispravno shvatili?

Nisu, naravno da nisu i naivno bi bilo očekivati da nas shvate ljudi koji već godinama žive u ''svom svijetu''. Bilo bi to isto kao kad bi som koji uživa u mulju pokušao da shvati pastrmku koja voli brzake i struje pune kiseonika.

Da su bili sposobni da shvate ono što im mi poručujemo vjerovatno ne bi sebi dozvolili da padnu tako nisko, ali mi imamo zrno razumjevanja za njih iako možda ne bismo trebali. Oni su robovi svojih poroka i pošto nemaju snage da se porocima odpru nemaju ni sposobnost da jasno sagledaju dno na koje su dovukli i sebe i nas.

Apelujemo na ljekare (samo one koji se ne bave politikom, ako takvih ima) i seštenike ( samo one koji nisu, gospodaru koji se zove novac, prodali dušu) da učine sve što mogu da se pomogne kako žrtvama naših političara tako i njima samima jer kao što ste vidjeli niko od njih nije zdrav.

Apelujemo na sve poštene i umne stanovnike opštine Lopare da daju sve od sebe da se iz politike izbace svi oni koji su se na bilo koji način uprljali. Svi poznajete jedni druge dovoljno da možete sutra mirno spavati ako date glasove jedni drugima ili iste uskratite.

Pregledavši spiskove kandidata svih stranaka došli smo do zaključka da je nemoguće očekivati da nam krene na bolje u slučaju pobjede bilo koje partije, jer svi u svojim redovima imaju ''šaptače'', ''dobre ljude'', kao i ljude koji u politici ''traže sebe'' i žele da se ''ugrađuju''.

Pisma koja smo primili i koja su nas navela na pomisao da smo došli do dna Pandorine kutije sadrže prljav veš o većini kandidata u svim političkim partijama koje su se kandidovale za naredne izobre. Samo prvo pismo sadrži sledeća imena:

Drago Spasojević, Srbo Blagojević, Branko Stokanović, Snježana Stokanović, Nešo Antić,Risto Radić i Kerović- Keri ,Cvijan Simić Milenko Gavrić, Aćanovac i Jovica Mitrašević – Papula.Jovica Papula inspektor, Knežević Vajko – Biza Biza i Mirko Veljin, Milena Cvjećarka, Ratko Džuvić policajac i Velibor Kačić carinik, Risto Radić, Žarko Tešić i Milorad Kojić, Božo i Vinko Marković

23


Srbo Blagojević i ekipa, gazda restorana Dani, Jovica Jokić, Dr. Rado Savi.ć Punica Slađa, Lazo Krečar, Aleksić Jovica – Ćundo,Keri....

Mi smo ovde donijeli samo imena izvadivši ih iz teksta, bez namjere da komentarišemo niti da tim ljudima koji su navedeni bilo šta pripišemo, već da vama pokažemo koliko imena sadrži jedno pismo, što će vam pomoći da zamislite koliki je spisak imena koji smo dobili.

Iako ne moramo niti trebamo pisma čitalaca uzimati zdravo za gotovo, ipak smo se uplašili uporedivši ih sa spiskovima kandidata za sledeće izbore. Skoro da nema imena na spiskovima kandidata koje nije u pismima čitalaca vezano za neku mutnu radnju.

Broj pisma kao i broj prozvanih političara je toliki da ćemo za sad odustati od rubrike ''pisma čitalaca'' jer se bojimo da bismo time izazvali nešto što ne bi lako moglo da izmakne kontroli. Mi u Loparama ne želimo haos već red i zato za sad nećemo pokretati pomenutu rubriku.

24


9. Pogovor

Dragi čitaoci, kao što vidite preživjeli smo i dočekali da izađe treći broj našeg lista. Zahvaljujući vama koji ste naš list umnožavali i dijelili veliki broj Loparčana kao i stanovnika okolnih sela je upoznat sa našim radom. Istrajte kao što i mi istrajavamo, pa nastavite da štampate, umožavate i dijelite naš list jer time će te pomoći sebi i svojoj djeci da žive kao ljudi, a ne kao taoci grupe ''šaptača''.Čuvajte se pri tom da vas ne vide doušnici ''šaptača'' da vam ovi ne bi slali poruke koje inače šalju neposlušnima.Molimo vas da svako od vas odsječe ili nabavi po jednu motku zgodnu za mlaćenje i ostavi pred ulaz u opštinu, da bi naši dragi političari znali šta ih čeka u budućnosti. To nam je potrebno kako, zbog ovih koji su trenutno na vlasti, tako i zbog onih koji će možda doći.

U sledećem broju:

1. Budućnost Lopara je u vašim rukama2. Kako do dvije hiljade stanovnika više?... i još mnogo toga...

25

Miodrag Lukic - Posmatrac Lopare (broj 3)

Documents

Transcript of Miodrag Lukic - Posmatrac Lopare (broj 3)