1

MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, NAUKE I TEHNOLOGIJE

NASTAVNI PLAN I PROGRAM

Za I i II razred neformalnog obrazovanja za osnovne škole

Priština, mart 2007.

2

Glavni urednik: Dr. Fehmi Ismajli Urednici: Enesa Kadić Ramush Lekaj Lektor i korektor: Sadija Kandić

3

UNMIK

IPVQ

INSTITUCIONET E PËRKOHSHME VETËQEVERISËSE PROVISIONAL INSTITUTIONS OF SELF-GOVERNMENT

PRIVREMENE INSTITUCIJE SAMOUPRAVLJANJA

QEVERIA E KOSOVËS – GOVERNMENT OF KOSOVO – VLADA KOSOVA

MINISTRIA E ARSIMIT, E SHKENCËS DHE E

MINISTRY OF EDUCATION SCIENCE

MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE

TEKNOLOGJISË & TECHNOLOGY NAUKU I TEHNOLOGIJU

Kabineti i Ministrit Office of the Minister Kabinet Ministra

ADMINISTRATIVNO UPUTSTVO Primjena Plana i programa za I i II razred neformalnog obrazovanja BROJ: MONT [I] 2/2005. DATUM: 06. 01. 2005.

Na osnovu Člana 6.1, paragrafa (b), Člana 7, kao i Člana 42 Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju Kosova, Član 1.3, tačka (c), Pravilnika UNMIK-a, br. 2001/19 o Izvršnim organima Privremenih institucija samoupravljanja Kosova, Ministarstvo Obrazovanja, Nauke i Tehnologije izdaje ovo Administrativno uputstvo: Član 1.

Cilj Cilj ovog Administrativnog uputstva je primjena Nastavnog plana i

programa za I i II razred neformalnog obrazovanja, kao rezultat prestruk-tuiranja obrazovnog sistema.

4

Član 2. Plan i program

Novi Nastavni plan i program za I i II razred neformalnog obrazo-

vanja priložen je ovom Administrativnom uputstvu. Član 3.

Primjena

3.1. Ovaj Nastavni plan i program za I i II razred neformalnog obrazo-

vanja primjenjuje se od školske 2004/2005 godine. 3.2. Primjenom Plana i programa za I i II razred neformalnog obrazo-

vanja stupaju van snage dosadašnji planovi i programi za I i II razred neformalnog obrazovanja osnovne škole.

Član 4.

Stupanje na snagu

Ovo Administrativno uputstvo stupa na snagu potpisom Ministra.

Agim Veliu, Ministar

5

SADRŽAJ Administrativno uputstvo, 3 I Uvod, 7 II Ciljevi, 8 III Metodološka uputstva, 8 IV Vrijednovanje, 9 V Izvori i nastavna sredstva 12 VI Plan nastavnih predmeta, 12 BOSANSKI JEZIK, 15 MATEMATIKA, 47 MUZIČKO VASPITANJE, 71 LIKOVNO VASPITANJE, 91 RUČNI RAD, 109

6

7

I. UVOD

Obrazovanje predstavlja vodeće područje djelovanja društvenog, političkog i ekonomskog razvoja Kosova.

Viziju za stvaranje jedne savremene škole po međunarodnim stan-dardima započetu poslije završetka rata, Ministarstvo za Obrazovanje, Na u k u i Tehnologiju (MONT) realizuje preduzimajući svestrane i praktične korake na svim poljima djelatnosti.

Na ovom putu, od historijskog značaja za razvoj i napredak kosovs-kog društva, MONT teži da promijeni gledišta u procesu razvijanja ličnosti sa jasnom vizijom za njegovu budućnost i njegovo mjesto.

Ovo stvara potrebne preduslove za integraciju pojedinaca i kosovs-kog društva u političkim kretanjima, ekonomskom, intelektualnom, naučnom i tehnološkom razvoju, kao i socijalno-kulturnom razvoju razvijenih evropskih i svjetskih zemalja.

Razvoj ovoga nastavnog plana i programa zasniva se na osnovi jedne naučne procedure, kako po obliku, metodološkom pristupu, organi-zaciji i razvijanju predmetnog sadržaja, tako i po izlaganju rezultata znanja, nastavnih sredstava, metoda, tehnike i instrumenata ocjenjivanja.

Profesionalne radne grupe za izradu nastavnih planova i programa bile su stalno u toku najnovijeg razvoja u obrazovanju i u konsultaciji sa međunarodnim ekspertima. U ovom procesu razvoja planova i programa, koji je izrađen na dugoročnoj strategiji MONT-a, znatan doprinos dali su UNICEF, vlade i agencije nekih zemalja.

Posebna pažnja posvećena je njegovanju pozitivnog stava prema učenju, stimulaciji učenika da se angažuju na opravdan način u ispunja-vanju školskih zahtjeva, razvoju vještina iz svakodnevnog života, uvijek imajući u vidu karakteristike fizičkog i psihičkog razvoja ovog uzrasta.

Realizacija ciljeva ovog plana i programa zavisiće od uloženog rada nastavnika, kojima se ovaj plan i program i posvećuje. Da bismo olakšali primjenu ovog nastavnog plana i programa, Ministarstvo za Obrazovanje, Nauku i Tehnologiju Kosova organizovaće, s vremena na vrijeme, preda-vanja sa nastavnicima koji će biti vođeni od strane eksperata odgo-varajućih oblasti sa dodatnim uputstvima ovoga plana i programa.

8

II CILJEVI

Nastavni plan i program za I i II razred neformalnog obrazovanja ima za cilj:

· Nastavljanje izgradnje duševnih vrijednosti učenika, konsolido-vanje znanja, događaja, orijentaciju sklonosti i sposobnosti u izgradnji njihove budućnosti;

· Motivisanje učenika da samostalno preduzimaju inicijativu i ne-zavisno djelovanje u porodičnom okruženju i šire, uvijek uzimaju-ći u obzir osnovna pravila ponašanja u grupi;

· Obrazovanje svih građana Kosova i onih koji su iz nekog razloga prekinuli školovanje.

Radne grupe za izradu planova i programa, u skladu sa sadržajem, izabrale su opšte objektive i specifičnosti za ostvarivanje navedenih ciljeva kojima su jasno određeni očekivani rezultati na kraju razreda. III METODOLOŠKA UPUTSTVA

Izbor nastavnih metoda je u kompetenciji nastavnika nastavnog predmeta.

Izbor se vrši zavisno od potreba i zahtjeva učenika, sadržajnih speci-fičnosti nastavnih tema sa didaktičkom osnovom, nivoom formiranja učenika i dr.

Metode i tehnike rada sa učenicima treba kombinovati, da budu raznovrsne, u smislu pospješivanja dinamike časa, razbijanja monotonije i motivisanja učenika.

Metode i tehnike nastave su toliko raznolike, koliko i metode i teh-nike učenja. Nastavnik može primijeniti tehnike i različite kombinovane nastavne metode radi postizanja što boljih rezultata u procesu nastave.

Nastojeći da ispunimo zahtjeve za što kvalitetnijom nastavom, sugerišu se neke tehnike i metode:

· izlaganje i objašnjenje;

· usmeno izražavanje;

· pismeno izražavanje;

· učenje kroz rješavanje problema; · diskusija (debata);

9

· rad u grupama;

· predstavljanje i interpretacija;

· tehnike kritičkog mišljenja;

· idejna inspirativnost (brainstorming);

· samoistraživanje (traganje).

Za određene teme koje karakteriše dovoljan broj informacija može se primijeniti i interaktivna nastava kombinovana sa praktičnim aktiv-nostima.

Za određene nastavne teme može se uspješno izvoditi nastava u prirodi, različite studijske ekskurzije, posjete raznim organizacijama i dr.

U svim slučajevima primjena naznačenih nastavnih metoda i tehnika treba da bude zajedno sa upotrebom odgovarajućih didaktičkih sredstava i pomagala, bez kojih se ne mogu postići očekivani rezultati.

IV VRIJEDNOVANJE

Vrijednovanje (ocjenjivanje) je proces sistematskog prikupljanja, analize i interpretacije informacija u cilju određivanja stepena do kojeg je učenik savladao nastavne ciljeve. Ono treba da se oslanja na očekivane rezultate programa određenog nastavnog predmeta i određenog nivoa.

Ovaj proces zasniva se na osnovnim načelima kao što su:

· određivanje cilja i prednosti procesa vrijednovanja / ocjenjivanja;

· primjena odgovarajućih instrumenata mjerenja u skladu sa ciljem kako bi se mjerilo ono što se želi izmjeriti;

· obezbjeđenje kvalitetnih informacija o postignutom rezultatu učenika putem kontinuiranog mjerenja i vrijednovanja.

IV 1. Instrumenti vrijednovanja

Predmetni nastavnici i škole treba da biraju i primjenjuju dovoljan broj instrumenata i sredstava za mjerenje i vrijednovanje, kao što su:

· posmatranje;

· upitnik (samovrijednovanje);

10

· pismeni izvještaj o jednom praktičnom radu ili istraživanju;

· usmeno izražavanje;

· pismeno izražavanje;

· kontrolni listići (koriste se za manevarske vještine snalažljivosti);

· dosije ili portfolio (samovrijednovanje);

· test na bazi kriterijuma i objektiva;

· test dostignuća sačinjen na osnovu zahtjeva (pitanja):

- odgovor sa više alternative;

- kratki i otvoreni odgovor;

- izabrani otvoreni odgovor; kao i svaki drugi instrument koji nastavnik smatra potrebnim.

IV 2. Stepen usvojenosti

Na kraju nastavne godine svaki učenik treba da dostigne određeni (potrebni) stepen usvojenosti nastavnog gradiva:

· odličan (veoma visoka usvojenost);

· vrlo dobar (visoka usvojenost);

· dobar (srednja usvojenost);

· dovoljan (ograničena usvojenost);

· nedovoljan (nedovoljna usvojenost).

Dostignuti stepen usvojenosti nastavnog gradiva direktno zavisi od standarda (v. tabelu) koji se baziraju na:

11

Opšti objektivi

Veoma visoka usvojenost 90%

Visoka Usvojenost 80%

Zadovoljavajuća Usvojenost 60%

Ograničena usvojenost 40%

Nedovoljna usvojenost

Poznavanje predmeta

Najveće sposobnosti u poznavanju i primjeni znanja predmeta u običnim situacijama.

Više sposobnosti u poznavanju i primjeni znanja predmeta u običnim situacijama.

Srednje sposobnosti u poznavanju i primjeni znanja predmeta u običnim situacijama.

Ograničene spo-sobnosti u poz-navanju i primje-ni znanja pred-meta u običnim situacijama.

Nedovoljne sposobnosti u poznavanju i primjeni znanja predmeta u obi-čnim situacija-ma.

Razumijevanje naučnih procesa

Najviše sposobnosti razumijevanja i pri-mjene činjenica, na-čela i odnosa uzrok –posljedica, prikup-ljanje i organizacija informacija, jedno-stavno rasuđivanje.

Više sposobnosti razumijevanja i primjene činjenica, načela i odnosa uzrok –posljedica, prikupljanje i organizacija infor-macija, jednostavno rasuđivanje.

Srednje sposobnosti razumijevanja i primjene činjenica, načela i odnosa uzrok –posljedica, prikupljanje i organizacija infor-macija, jednostavno rasuđivanje.

Ograničene sposobnosti razumijevanja zadataka i naučnih procesa.

Nedovoljne sposobnosti razumijevanja zadataka i naučnih procesa.

Kritičko mišljenje

Visoke sposobnosti kritičkog mišljenja u složenim situacija-ma, kao: poznavanje relevantnih informa-cija, rješavanje prob-lema, primjenjujući objašnjiva načela i interpretivne vježbe.

Sposobnosti kritičkog mišljenja u složenim situacijama, kao: poznavanje relevantnih informacija, rješavanje problema, primjenjujući objaš- njiva načela i interpretivne vježbe.

Ograničene sposobnosti kritičkog mišljenja u složenim situacijama, kao: poznavanje relevantnih informacija, rješavanje problema, primjenjujući objašnjiva načela i interpretivne vježbe.

Manevarske vještine

Stečen zadovoljavajući stepen sposobnosti manevarskih vještina. Niži stepen usvojenih sposobnosti (nekih) manevarskih vještina.

12

V. IZVORI I NASTAVNA SREDSTVA

Da bi se efektivno realizovala nastava i učenja ovog plana i pro-grama, nastavnici i učenici treba da koriste različite izvore i sredstva informisanja. Do sada, glavni izvor informisanja bio je školski udžbenik odgovarajućeg predmeta. Ukoliko nedostaje neki određeni udžbenik, uče-nik i nastavnik imaju mogućnosti da koriste različite udžbenike iz pret-hodnih i postojećih razreda za određeni razred, kao i druge dodatne mate-rijale s ciljem osiguranja naučne osnove o znanju i stečenom iskustvu.

Pored različitih udžbenika, predlažemo da se koriste i drugi informa-tivni materijali

· priručnici, atlasi, brošure;

· novine, stručni i naučni časopisi; · fotografije, posteri, proglasi, šeme, dijagrami, karte, tabele;

· modeli, crteži, makete;

· fotoslajdovi, filmovi, videokasete;

· računarski programi, internet, CD i dr. U nadlježnosti je nastavnika da, zavisno od datih uslova u kojima

škola radi, nalazi izvore informacija i pomoćna nastavna sredstva, vodeći računa o ravnoteži usmenih, vizuelnih, auditivnih i audiovizuelnih poda-taka sa posebnim naglaskom na bitne argumente koji utječu na kvalitet učenja. Ova sloboda izbora nastavnih izvora treba da pripada i učeniku. VI NASTAVNI PLAN

Br. Nastavni predmeti Prvi razred Broj časova

Drugi razred

1. Bosanski jezik i književnost 126 126 2. Matematika 90 90 3. Muzičko vaspitanje 36 4. Likovno vaspitanje (*) 36 5. Ručni rad 18 18 6. Tjelesni odgoj i sport (**) (36) (36) Ukupno 270+(36 270 +(36)

(*) Učitelj može da izabere u kojem razredu i koliko časova

sedmično će organizovati Muzičko i Likovno vaspitanje. (*) Izbor vrši škola, da li će se organizovati ili ne, zavisi od zahtjeva

učenika.

13

BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

14

15

BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST I razred

1. UVOD

Učenje bosanskog jezika ima poseban značaj, jer se putem jezika ostvaruju i prenose znanja i poruke; u njemu je ključ razumijevanja samoga sebe i svijeta. Jezik pruža osnovne mogućnosti međusobnog sporazumijevanja i komunikacije. Nema ni misli, niti poruke, prije nego se uobliči u rečenici; njihova preciznost, efekat i domet su, također neposredno zavisni od jezičke sposobnosti i znanja. To ne važi samo za bosanski jezik kao nastavni predmet, već kao nastavni jezik. Svaki nastavni predmet mora biti jezički dobro i precizno oblikovan, jer je u svojoj oblasti odgovoran za učenikovo jezičko oblikovanje; od toga zavisi kvalitet znanja nastavnih oblasti. Nastava jezika po važnosti daleko prevazilazi granice samog predmeta, ali njegova temeljna uloga ostaje precizno i trajno razvijanje učenikovog ličnog jezika i njegovo dobro i upotrebljivo ovladavanje.

Ovo se ostvaruje kroz nastavu jezika i književnosti u okviru četiri djelatnosti: slušanje, čitanje, pričanje i pisanje.

Krajnji cilj nastave jezika je opismenjavanje u smislu što boljeg i praktičnog i stvaralačkog ovladavanja svim četirma aktivnostima, također i znanjem jezičke strukture. U nastavi književnosti učenici upoznaju umjetničke tekstove, uključuju se u kulturne, etničke, duhovne i druge funkcije umjetnosti riječi, kao jedne od najuniverzalnijih civiliza-cijskih dostignuća.

Ovakav smisao i namjena predviđeni različitim stupnjevima školovanja prilagođavaju se psihičkom uzrastu učenika, te se u prvoj fazi ograničava na početne sposobnosti i mogućnosti sa jasnim pogledom na nastavak do kraja osnovne, pa i srednje škole.

16

2. CILJEVI

1. Učenici stiču pozitivan, emocionalan i logički odnos prema jeziku, jer je bosanski jezik najbolja sociološka podarenost sa kojom se može najbolje i najuspješnije izražavati. Prihvataju pozitivan odnos prema jeziku, jer im čitanje umjetnič-kih tekstova znači kontakt sa glavnim uzorcima kulture i moguć-nost estetskog doživljavanja i stavljanja iznad ograničene stvar-nosti.

2. Učenici postupno i planski upotrebljavaju i ovladavaju, pored lokalnog govora, i standardnim književnim jezikom. Prihvataju svijest o radu i način na koji da upotrebe lokalni i književni jezik u različitim govornim situacijama.

3. Učenici su motivisani za sve četiri kontaktne radnje: slušanje, govor, čitanje i pisanje jer im ovo omogućava poznavanje sebe i okoline i sa ovim mogu zadovoljiti osnovne emocionalne i so-cijalne potrebe. S iskustvom saznaju da prihvatanjem ovih djelat-nosti povećavaju svoju mogućnost djelovanja u okolini, te na taj način stiču saznanja o materijalnom, duhovnom i nestvarnom svijetu.

4. Učenici razvijaju spremnost za govor, samopouzdanje, hrabrost za izražavanje svojih misli, emocija i iskustava iz ličnog života, fantazije i kreativnosti. Govorom mogu na miroljubiv način rješavati napetosti i sporove u različitim životnim situacijama. Sa tim jačaju samopouzdanje i mogućnost poštovanja drugačijih mišljenja.

5. Učenici u početku spontano i kroz igru, a zatim uz pomoć nastavnika sistematski počinju samostalno sa čitanjem i pisanjem. Samostalno otkrivaju i pokušavaju da upotrebljavaju pisanje za sporazumijevanje, razmišljanje, stvaranje, učenje i zabavu. Uoča-vaju značaj slova i pravilne upotrebe

6. Grafičkih sistema (slova, tačka, znak uzvika, znak pitanja, dvije tačke).

7. Učenici s razmišljanjem obuhvataju: (slušaju, čitaju) različite neumjetničke tekstove koji su im predstavljeni neposredno ili posredno (medijski). Iz ovih tekstova pronalaze temeljne vrijed-nosti (realnog i nerealnog) svijeta, pravilno i nepravilno; pošteno i nepošteno i tako uče da razlikuju tuđe i svoje tekstove.

17

3. OBJEKTIVI

Funkcionalni ciljevi 1. Učenici se upoznaju sa značajem jezika za sporazumijevanje,

razmišljanje, učenje i zabavu.

2. Učenici učestvuju u razgovoru i usvajaju temeljna načela dijaloškog sporazumijevanja.

3 Učenici sastavljaju, raščlanjuju i pišu kratke tekstove. 3.1. Slušaju i raščlanjuju: riječi, ekranizirane sadržaje i govorno

nastupaju. 3.2. Usvajaju i raščlanjuju zapise, povezane i prikazane tekstove i

prepisuju kratke sadržaje.

4. Učenici uočavaju, interpretiraju i produbljuju umjetničke tekstove. 4.1. Slušaju i gledaju, pa onda uočavaju umjetnički tekst. 4.2. Govore, a zatim pismeno interpretiraju kratke tekstove.

5. Učenici pri govoru razvijaju pamćenje, mogućnost logičkog mišljenja i usvajaju pojmove o pravopisu.

6. Učenici sa nastavnikom i međusobno razgovaraju o okolini koja ih okružuje.

Operativni ciljevi

1. Učenici upoznaju glasovne i prozodijske sastave govornog teksta. 2. Učenici se upoznaju sa ustaljenim sistemom pismenosti bosan-

skog jezika. 3. Učenici dobijaju prve jezikoslovne i literarnoteorijske pojmove.

Raščlanjivanje funkcionalnih ciljeva

1. Učenici upoznaju i počinju upotrebljavati pisani jezik za spora-zumijevanje, razmišljanje, stvaranje, učenje i zabavu: 1. Slušaju različite zvukove i razgovore s povodom.

1.1. Slušaju razne zvukove, navode njihov izvor, onda ih pokretima likovno i glasovno podržavaju.

1.2. Slušaju razgovore: prepoznaju govor i ponavljaju: - slog i njegovo značenje, - početni i završni slog,

18

- početni i završni glas, - glasove i njihov raspored.

2. Uočavaju zapise i tekstove: 2.1. Listaju knjige - časopise, revije… i uočavaju slike i pisani dio. 2.2. Od slika – ilustracija sastavljaju priču. 2.3. Glasno opisuju slike – ilustracije. 2.4. Iz časopisa-revija sjeku slike koje govore o temi razgovora. 2.5. Prepoznaju imena u tekstu.

3. Uče osnove pisanja:

- držanje tijela pri pisanju - držanje i upotrebu pribora za pisanje, - orijentaciju u prostoru i na papiru, - smjer pisanja: od lijeve ka desnoj strani; odozgo na dolje sa

proredima, - poteze koji grade prve linije i slova.

4. Spontano i preko igre izražavaju pokrete za pisanje:

4.1. Opažaju likove – predmete i na osnovu sličnosti upoređuju ih u skupove i uočavaju sličnosti i razlike.

4.2. U pisanoj formi raspoznaju parno od neparnog. 4.3. Prepisuju ili sami pišu slova i povezuju ih sa glasovima. 4.4. Sastavljaju ili prepisuju kratke tekstove. Sami pišu svoja imena ili poznati tekst. 4.5. Deklamuju tekst ili ga ilustruju.

2. Učenici učestvuju u razgovoru i usvajaju temeljna načela

dijaloškog sporazumijevanja 1. Dobijaju informacije iz nove okoline i razvijaju odlučnost za

razgovor sa nastavnikom i drugovima. 2. Razgovaraju međusobno, sa nastavnikom i drugim sagovornicima. 3. Upoznaju temeljna načela dijaloškog sporazumijevanja i poštuju ih.

3.1. Upoznaju pravilan odnos pri obraćanju starijima (gospođica – gospodin).

3.2. Uče kada i kako treba pozdraviti. 3.3. Uče kako treba nekog zamoliti. 3.4. Saznaju kako i kada se treba lijepo zahvaliti. 3.5. Saznaju kada, kako i kome treba iskazati priznanje. 3.6. Saznaju kako se treba nekome izviniti i upotrebiti izraz

"oprostite". 3.7. Saznaju kako i kada čestitati praznik drugovima i nastavniku.

19

3. Učenici sastavljaju, raščlanjuju i pišu kratke tekstove. 3.1. Učenici slušaju, raščlanjuju govor preko elektronskih medija i go-

vorno nastupaju. 1. Slušaju i gledaju:

- značajne tekstove na temu upoznavanja okoline (opis osobe, njen život i rad; opis prostora; opis predmeta i bića…),

- novosti o aktuelnim događajima. 2. Po završenom slušanju:

- odgovaraju na pitanja, - daju mišljenje o tekstu, - pričaju o svom iskustvu, - dopunjuju tekst i - daju kritički sud o tekstu.

3.2. Govore

1. Po dobijenim informacijama o okolini razvijaju spremnost za govorno nastupanje pred razredom.

2. Spontano govore pred razredom. 3. Govorno nastupaju na unaprijed pripremljenu temu:

- opisuju i predstavljaju sebe, - opisuju svoje najmilije, - opisuju bića i predmete na slici, - opisuju svoj radni dan, - opisuju događaj sa izleta, ljetovanja, igre, - opisuju…

Kada govore treba da znaju da govore jasno i glasno.

3.3. Učenici zapažaju kratke tekstove i povezuju ih sa događajima iz neposredne okoline. 3.1.1. Učenici zapažaju tekst.

1 Učenici zapažaju naslikana upozorenja iz okruženja (saobraćajne znake i druga sredstva upozorenja).

Po zapažanju:

- razgovor, šta slika poručuje, - kako se treba odnositi prema poruci, - šta u navodu stoji, - razgovor o svom iskustvu i doživljajima vezanim za

upozorenja. 3.1.2. Sami crtaju znakove iz okoline

20

- predstavljaju ih drugovima, pa se o njima vode razgovori. 3.1.3. Nastavnik navodi upozorenja iz okoline:

- predstavlja ih učenicima i vodi razgovor o njima.

3.1.4. Učenici zapažaju prikazani tekst i zapisuju ga. 1.Zapažaju naslikana i štampana kratka obavještenja iz okoline.

Poslije zapažanja: - razgovaraju o poruci teksta, - kakva je njegova uloga, - šta u navodu stoji i - razgovaraju o svom iskustvu i doživljajima vezanim za navode u tekstu.

3.4. Sami crtaju znakove iz okruženja: - predstavljaju ih razredu i vode o njima razgovore.

3.5. Učitelj navodi natpise iz okruženja, a učenici ih pišu: - predstavljaju ih učenicima i o njima razgovaraju.

4. Učenici usvajaju i interpretiraju umjetničke tekstove.

4.1. Učenici usvajaju umjetničke tekstove. 4.1.1. Učenici slušaju i gledaju.

1. Razvijaju sposobnost slušanja umjetničkog teksta, gledanje lutkarske ili pozorišne predstave i gledanje filma; prepo-znaju govorni položaj slušaoca; dopunjuju sadržaje svojim prijedlozima i povezuju ga sa svojim osjećanjima o svijetu.

2. Razvijaju sposobnost za identifikaciju sa jednim od likova iz teksta. - u mislima se poistovjećuju sa književnim likom, - podatke iz teksta dopunjuju svakodnevnim iskustvima ili

događajima vezanim za neki gledani film i predstavu, - nalaze sličnosti između sebe i književnog lika (kapija za

identifikaciju), - oponašaju karakterne likove, - spoznaju motive za upoređivanje sa glavnim likom.

4.2. Razvijaju sposobnost doživljavanja i razumijevanja tekstualne

stvarnosti: - u mislima oblikuju i stvaraju predstavu događajnog prostora

tako da povezuju književni prostor sa životnim prostorom i prostorom iz drugih umjetničkih djela,

21

- literarne cjeline zapažaju kao zaokružene cjeline, - uviđaju da je autor teksta neko drugi, a ne onaj koga interpretira.

4.3. Književni rodovi i vrste. 4.3.1. Poezija:

- saznaju i dožive zvučnost pjesme poslije slušanja interpretacija,

- razvijaju asocijativne sposobnosti i - emotivne reakcije na tekst.

4.3.2. Proza Pravilno prepoznaju:

- početak proznog teksta, - pravilan pripovjedački ton.

4.3.3. Drama

- gledaju pozorišne i lutkarske predstave, - prepoznaju glavne likove, - doživljavaju prostor u kome se događa radnja, - razumiju tok događaja i upoređuju ga s iskustvom iz

života, - slušaju radio dramu, - pokušavaju da ilustruju događaje iz odgledane predstave, - gledaju film i upoznaju se sa značajem medija i spoznaju

razliku između crtanog i igranog filma. 4.4. Učenici shvataju umjetničke tekstove:

- sami pokušavaju da shvate na osnovu ilustracija tok pjesme - i uče je napamet, - razvijaju sposobnost za identifikaciju sa književnim likom; - smisao za identifikaciju nalaze tako što upoređuju sebe sa

književnim likom, - u mislima formiraju predstavu o književnom liku, - opažaju tok radnje, - prepoznaju pozitivne i negativne likove.

4.4.1. Književni rodovi i vrste Formiraju pojmove o književnim rodovima i njihovim estetskim vrijednostima i na osnovu toga formiraju svoja izlaganja.

4.4.1.1. Poezija: - izražajno recituju pjesmu koju su naučili napamet, - opažaju i doživljavaju glavne motive u pjesmi, - emotivno doživljavaju sadržaj pjesme, - shvataju poruku pjesme.

22

4.4.1.2. Proza: - slušaju glasno čitanje.

4.4.1.3. Drama: - u razredu upriliče govor i umjetnički ga nadgrađuju,

dramatizuju: (izrađuju lutke, uče uloge napamet…). 4.5. Učenici interpretiraju književni tekst 1. Učenici govore

- učenici govore, razvijaju mogućnost lijepog govora, - razvijaju dvije vrste govora:

a) opisivanje stvarnih događaja, b) opisivanje izmišljenih događaja.

2. Razvijaju mogućnost identifikacije - o književnom liku govore kao o sebi.

3. Razvijaju mogućnosti izražavanja govorne stvarnosti - analiziraju kako su predstavljeni književni likovi i upoređuju ih

sa predstavama iz stvarnosti, - analiziraju kako je predstavljen književni prostor i upoređuju ga

sa stvarnim prostorom, - reprodukuju događaje onako kako su ih čuli, - grade govornu kulturu s različitim pripovjedačima, - izmišljaju nestvarne događaje.

4.6. Književni rodovi i vrste 4.6.1. Poezija:

- uočavaju tonove izazvane jezičkim i nejezičkim sredstvima,

- grade izražajni ritmički govor, - izdvajaju tekstove koji se rimuju, - pamte i deklamuju rimovane pjesme, - izmišljaju nove tekstove, - posebno prilagođavaju govor zahtjevima situacije.

4.6.2. Proza Pri pripovjedanju upotrebljavaju pravilan ton u zavisnosti od situacije.

4.6.3. Drama - učestvuju u igri, - dramatizuju tekst, - sami izrađuju rekvizite.

4.7. Učenici pismeno interpretiraju književno djelo 4.7.1. Razlikuju dvije vrste pisanja:

23

a) pisanje o realnom svijetu,

b) pisanje o irealnim-nestvarnim svijetovima.

4.7.2. Razvijaju mogućnost za identifikaciju:

- upoređuju izmišljene svijetove, likove i predmete s okolinom.

4.7.3. Razvijaju mogućnost izražene govorne stvarnosti;

- crtaju izmišljene predstave govorne stvarnosti,

- crtaju izmišljene predstave književnog prostora.

4.7.4. Ponavljaju događaje prikazujući ih slikama i nizom slika (strip). 5. Učenici kroz govor razvijaju mogućnost logičkog mišljenja,

usvajaju nove pojmove i pravopisne mogućnosti.

5.1. Bogate govor novim izrazima

- uočavaju važne predmete na slici,

- na osnovu analogije grade svoja mišljenja,

- na osnovu analogije spajaju parove (žensko-muško).

5.2. Uočavaju važne predmete sa slika:

- količinu (više, manje, jednako, veliko…),

- raspored predmeta po redoslijedu ( prvi, drugi…),

- veličinu predmeta: šta je veće, šta je manje (vrše upoređivanje),

- uočavaju položaj predmeta i bića u prostoru (gore-dolje, lijevo-desno, ispred- iza, bliže-dalje, na, uz, pri…),

- opažaju kretanje bića u prostoru.

5.3. Usvajaju vremenske pojmove:

- šta se dogodilo prije razgovora (prije, poslije, danas, juče),

- glagolske oblike (radnja, stanje, zbivanje),

- glagolska vremena (prošlo, sadašnje, buduće). 6. Učenici sa nastavnikom i međusobno razgovaraju o svom mater-

njem jeziku.

6.1. Razgovaraju o tome:

- kako se ljudi lakše sporazumijevaju,

- kako međusobno posreduju,

- različitost jezika kao vrste komunikacije među ljudima svijeta.

6.2. Izražavaju poruku znanjem.

6.3. Prepoznaju spontani govor i povezuju ga.

24

Raščlanjivanje opštih u posebne ciljeve

1 Učenici raščlanjuju riječi na manje cjeline (glasove, slogove). 2 Učenici uočavaju da se riječi pišu od lijeve ka desnoj strani i

odozgo nadolje sa razmakom – proredom, 3 Učenici uočavaju, razumiju i upotrebljavaju izraze:

- riječ, - slog, - glas, - slovo, - pjesnik-pisac, - naslov, - pjesma, - priča, - film (crtani film, ilustracije, strip).

Planirani sadržaji iz književnosti: Uzeir Ajradini- Kad bih mogao, Amet Hromadžić- Dječak i ptica, Đukrija Pandžo- Dvije pahulje, Narodna priča- Lisica i roda, Ernest Hemingvej- Starac i ptičica, Meljiman Mustafi- Cvrčak i mrav, Narodna priča- Sedam prutova Nasiha Kapidžić-Hadžić- Sjenice, Narodna priča- Djed i repa, Mirsad Bećirbašić- Naušnica od trešanja, Albanska narodna priča- Ko se koga uplašio, Meljiman Mustafi- Djeda Sulja Selmu ljulja, Omer Turković- Torbetina, Rizo Džafić- Proljeće, Ešref Berbić- Vjetar i list, Ibrahim Đahmen- Bistrica, Rasim Kaplani- Nema više stare trešnje, Ezop- Lav i miš, Kemal Mahmutefendić- Zimska bajka,

25

Halid Kadrić- Prije prvog školskog sata, Denisa Turković- Prva ljubičica, Ibrahim Kajan- Igra žmurke, Muharem Omerović - Kad djeca vožnju uče, Džemaludin Latić- Tiho, Lektira: Ahmet Hromadžić- Zlatorun, Uzeir Ajradini – Vuk kod zubara, Nasiha Kapidžić – Hadžić- Maskembal u šumi, Meljiman Mustafi – Đačka lira. U toku školske godine obavezno obraditi tri djela. STANDARDI POSTIGNUĆA

Učeniku dati šansu da donosi odluke, da se slobodno izražava, bude pitan za stav, mišljenje, da bude ravnopravan, da bude partner u pedagoškoj komunikaciji, bude poštovan njegov rad i njegove mentalne sposobnosti.

Osposobiti učenika da shvati da autonomija ne znači slobodu od drugih, nego slobodu sa drugima, da samopoštovanje, samo potvrđivanje i odgovornost za sopstveno ponašanje podrazumijevaju uzajamnost, ravnopravnost, poštovanje različitosti, saradnju, podršku i saosjećanje sa drugima.

Osposobljavati učenike da razumiju posljedice svoga ponašanja, da je bolje imati u vještini slušanja mnogo više povjerenja, saradnje i uzajamnog poštovanja sa svojim drugovima i da imaju pravilan odnos prema nastavniku i okolini.

Razvijati kod učenika autonomnu motivaciju za rad, a ne prinudu. Podsticati samo discipline, a ne disciplinu zasnovanu na poslušnost i strahu od kazne, poštovati autoritet, a ne strah od autoriteta.

U procesu obrazovanja stalno upotrebljavati riječi: hvala, izvinite, izvolite, molim… i insistirati na pristojnost u ponašanju.

U ovom procesu glavni akcenat stavljati na usvajanje elemenata pismenosti i osnovne strukture jezika.

26

METODOLOŠKA UPUTSTVA

Metodologija časa će se bazirati na sadržajima iz Početnice, nastavnih listova uz Početnicu, Slovaricu, Čitanku, slikama, crtežima, lutkama, grafologiji, dijaslikama koje su od velike važnosti za djecu u ovom uzrastu.

Najvažnije metode koje će se primjenjivati u nastavi I razreda su: - učenik u centru, - rad u grupama i u parovima, - interaktivna metoda, - metoda demonstracije, - analitičko-sintetička metoda, - kompleksna metoda, - metoda praktičnih radova i - uputstva roditeljima za uspješno uključivanje u rad u školi.

MEĐUKURIKULARNE OBLASTI Obrazovanje za građansku demokratiju i ljudska prava:

- obrazovanje za informatičke i komunikacijske tehnologije, - kultura dijaloga, - zdravstveno vaspitanje, - ravnopravnost spolova, - etnička, rasna i religijska ravnopravnost, - kultura bavljenja sportom, - ekologija, - povezanost sa svim nastavnim oblastima na ovom nivou.

UPOTREBA UDŽBENIKA I UČILA ZA RAD

Udžbenici i druga učila predviđena su da bi olakšali proces nastave i učenja. Tradicionalno, udžbenici su smatrani najznačajnijim sredstvom za učenje. U praksi udžbenike treba koristiti za:

- pružanje podrške učeniku vrijednim i tačnim informacijama; - buđenje radoznalosti i podsticanje motivacije; - obezbe|enje materijala za samostalni rad učenika; - stimulisanje inicijative učenika I obezbe|ivanje “hrane za nove

ideje”;

27

- obezbjeđenje vježbi i aktivnosti primjene stečenih znanja i vještina;

- stimulisanje učenika da identifikuju i rješavaju probleme na kreativan način;

- pomoć učenicima da stvore predstavu o informacijama i da ih organizuju na sistematski način;

- obezbjeđenje aktivnosti za utvrđivanje stečenog znanja i - obezbjeđenje aktivnosti interdisciplinarnog i međukurikularnog

karaktera. ORIJENTACIJA PREMA SAMOSTALNOM RADU UČENIKA U ovom djelu, predmetni kurikulum treba da obezbijedi orijentaciju nastavnicima, učenicima i roditeljima o tome kako se samostalni rad učenika može organizovati da bi im pomogao i olakšao proces sticanja novih znanja, vještina i navika. Nastavnik treba da dâ sugestije o različitim interesantnim aktivnostima koja se mogu odvijati individualno ili grupno. Nastavnik može ponuditi određene projekte učenicima za samostalni rad iz oblasti prirodnih nauka, o tome kako pomoći učenicima u pripremi svojih saznanja za građansko društvo po pitanju njihog aktivnog učešća u izgradnji životne zajednice.

28

29

BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST II razred

UVOD

Za čovjekov intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj, jezik ima

ogroman značaj. U različitim situacijama i u svakoj životnoj dobi, komunikacija bez

jezika teško je zamisliva. Od kvaliteta komunikacije u velikoj mjeri zavisi prosperitet pojedi-

nca, pa i društva u cjelini. Cilj nastave u obrazovnoj oblasti Jezik, književnost i komunikacija

jeste da omogući učeniku da u okviru svojih sposobnosti i mogućnosti maksimalno razvije kompetencije potrebne u komunikaciji, kao i da mu obezbijedi što više podsticaja za opšti razvoj intelektualnih i kreativnih sposobnosti.

Znanja stečena u ovoj oblasti predstavljaju neophodnu osnovu za nastavu i učenje u svim drugim oblastima, jer se različiti vidovi upotrebe jezika unapređuju nastavom ostalih oblasti.

Mišljenje i jezik su suštinski povezani. Razvijanje jezičkih kompe-tencija u direktnoj je vezi sa razvojem saznajnih sposobnosti, kao i sa razvojem mišljenja u najširem smislu riječi.

Jezičke vještine – slušanje, govor, čitanje i pisanje – podjednako su značajne i međusobno povezane. Zato se podrazumijeva da će se one preplitati i učenje jedne pomagaće razvoju drugih vještina.

Maternji jezik omogućava pojedincu da stekne svijest o sebi, svom narodu i svojoj zajednici.

Književna djela predstavljaju bitan element ukupnog razvoja sistema estetskih vrijednosti.

Pored njih, učenik se u toku školovanja upoznaje i s drugim vrstama tekstova. Svi su oni zasnovani na nizu različitih konvencija i podrazu-mijevaju niz sposobnosti i vještina koje se učeniku sistematski predstav-ljaju u nastavi, ne samo iz ove, već i iz svih drugih obrazovnih oblasti

30

kako bi se podstakao razvoj komunikativnih, saznajnih i istraživačkih sposobnosti učenika.

Nastava u oblasti Jezika, književnosti i komunikacija treba da teži razvoju pojedinaca koji su sposobni da učestvuju u interkulturnoj interakciji na više jezika, kao i omogućavanju upoznavanja većeg broja kulturnih zajednica.

Nastava iz oblasti Jezika treba da predstavlja za učenika i izvor zadovoljstva, iako se taj stepen ne može izmjeriti, ali se može uočiti, a samim tim i podsticati od prvog dana, pa do kraja školovanja.

CILJEVI 1. Učenici postupno i planski ovladavaju i upotrebljavaju, pored

lokalnog govora i standardni književni jezik. 2. Učenici razvijaju sposobnost komuniciranja u svakodnevnim

situacijama iz neposrednog okruženja. 3. Učenici se podstiču na razvoj mišljenja i izgrađivanja svijesti o se-

bi i okolini i na taj način povećavaju mogućnost djelovanja na okruženje. 4. Učenici razvijaju svijest o svojoj kulturnoj baštini i svojoj tradi-

ciji, kao i o postojanju drugih kultura iz neposrednog okruženja sa kojima se učenik svakodnevno suočava.

5. Učenici bogate maštu i razvijaju kreativnost kroz različite tekstove koji im se predstavljaju i na taj način pronalaze temeljne vrijed-nosti realnog i irealnog svijeta.

6. Učenici osjećaju lično zadovoljstvo i sreću čitanjem umjetničkih tekstova, jer učenje Jezika im omogućava, ne samo komunikaciju s okolinom i sticanje znanja o svijetu, već i zabavu.

7. Učenici bogate rječnik i na taj način razvijaju spremnost za govor, samopouzdanje, hrabrost i kreativnost u rješavanju sporova na miroljubiv način, mogućnost poštovanja drugačijih mišljenja i podsticaj na stvara-lačku aktivnost.

OBJEKTIVI

Funkcionalni ciljevi

1. Učenici koriste receptivne jezičke vještine (slušanje i čitanje) u komunikativnim situacijama u vezi sa neposrednim okruženjem i ličnim potrebama.

31

2. Učenici koriste vještine jezičke produkcije (govor i pisanje) u komunikativnim situacijama u vezi sa neposrednim okruženjem i ličnim potrebama.

3. Učenici aktivno učestvuju u interakciji sa sagovornicima iz neposrednog okruženja i usvajaju temeljna načela dijaloškog sporazumijevanja.

4. Učenici umiju da prenose sadržaje kratkih poruka ili tekstova. 5. Učenici prepoznaju osnovne elemente jezičkog sistema. 6. Učenici čitaju umjetničke tekstove iz književnosti primjerene

njihovom uzrastu, shvataju njihove osnovne poruke, produbljuju ih i počinju da razvijaju sopstveni čitalački ukus.

7. Učenici prate i koriste medijske prikaze koji odgovaraju njihovom uzrastu.

Raščlanjivanje funkcionalnih ciljeva 1. Slušanje Učenici slušaju i razumiju kratke tekstove različitih vrsta na

standardnom književnom jeziku:

- izlaganja

- književne tekstove

- didaktička uputstva

- saopštenja.

Učenici uočavaju da se u građenju poruka povezuju govor i drugi oblici izražavanja

- pokret – getskulacija - slika - muzika. 2. Čitanje

Učenici postupno ovladavaju tehnikom čitanja naglas i u sebi;

Učenici primjenjuju ostale vještine i strategije čitanja;

Učenici čitaju kratke tekstove različitih vrsta i pri tome:

- prikupljaju informacije

- bogate rječnik, stiču znanje

- razvijaju maštu.

32

Učenici čitaju i razumiju nelinearne elemente teksta: - ilustracije - legende - tabele - dijagrame. Učenici znaju da koriste sadržaje knjige da bi pronašli određeni

tekst. Učenici uočavaju djelove teksta: - naslove - podnaslove - odjeljke - ime autora. Učenici koriste slikovni rječnik ili rječnik na kraju knjige da bi

otkrili značenje nepoznate riječi. 3. Govor

Učenici pravilno izgovaraju glasove, riječi i izraze i pravilno intoniraju rečenicu.

Učenici govore tečno, odgovarajućim tempom. Učenici koriste plan da bi pripremili kratka saopštenja o poznatoj

temi. Učenici jasno formulišu iskaze, primjerene govornoj situaciji. Učenici izražavaju misli, ideje, osjećanja i stavove o raznim

temama iz neposrednog okruženja, na osnovu iskustva i mašte. Učenici napamet govore kratke tekstove: - recituju - govore po ulogama. 4. Pisanje

Učenici pravilno koriste pisma maternjeg jezika poštujući pravopis.

Učenici vladaju osnovnim vještinama i strategijama pisanja. Učenici pišu kratke tekstove različitih formi i namjena i pri tome

izražavaju svoje: - misli - ideje - osjećanja i stavove o raznim temama iz neposrednog okruženja na

osnovu iskustva ili mašte.

33

5. Interakcija Učenici tolerantno i bez ustručavanja učestvuju u razgovoru,

držeći se teme i koristeći jezička sredstva primjerena uzrastu i komunikativnoj situaciji.

Učenici umiju da saopšte i obrazlože svoj stav o nekom spornom pitanju (prilikom igre).

Učenici umiju da obave telefonski razgovor. Učenici postavljaju pitanja i daju odgovore i u usmenom i u

pismenom obliku, pridržavajući se konverzacijskih pravila. Učenici znaju da koriste osnovne forme pisane komunikacije, te

umiju da napišu: - pismo - poruku - spisak - razglednicu. 6. Medijacija

Učenici formiraju i preobličavaju iskaze i kraće tekstove uz pomoć verbalnih i neverbalnih sredstava radi prenošenja osnovnih značenja.

Učenici znaju da izdvoje ključne riječi iz kraćih tekstova. Učenici znaju da daju naslov: - tekstu - slici - podnaslov djelovima teksta. 7. Interpretacija

Učenici koriste svoja znanja i iskustva, kao i druge tekstove da bi razumjeli ono što čitaju.

Učenici razlikuju stvarno od imaginarnog. Učenici znaju da prepoznaju i izdvoje osnovne ideje u tekstu. Učenici znaju da izdvoje i opišu: - zaplet - mjesto - vrijeme događaja - slijed događaja - aktere i njihove osobine.

34

Učenici prepoznaju i znaju da uoče figurativni jezik u književnom i neknjiževnom tekstu.

Učenici znaju da zauzmu sopstveni stav o pročitanom tekstu. Učenici znaju da ilustruju tekst i prikažu tekst kroz ilustracije i

nizu slika. 8. Jezik

Učenici prepoznaju riječi i rečenice. Učenici prepoznaju i razlikuju vrste riječi: - imenice (vlastite i zajedničke) - glagole - pridjeve (opisne) Učenici razlikuju vrste rečenica: - izjavne - upitne - uzvične - potvrdne - odrične. Učenici znaju da podjele riječi na slogove. Učenici znaju da odrede subjekat i predikat u rečenici. Učenici znaju da razlikuju osnovne glagolske oblike: - prošlo vrijeme - sadašnje vrijeme - buduće vrijeme. Učenici identifikuju osnovne oblike promjenljivih vrsta riječi

kako bi mogli da upotrebljavaju rječnik. Učenici znaju da razlikuju riječi istog i suprotnog značenja: - riječi koje označavaju umanjeno - riječi koje označavaju nešto uvećano. Učenici znaju da razlikuju doslovno od prenosnog značenja. Učenici znaju napamet abecedu i azbuku. Učenici posjeduju aktivni i pasivni rječnik koji odgovara uzrastu. 9. Književnost

Učenici znaju da razlikuju književne tekstove od ostalih vrsta tekstova.

Učenici znaju da razlikuju osnovne vrste književnog izražavanja: - stih - prozu - pjesmu

35

- priču. Učenici znaju da prepoznaju jednostavne književne forme: - brojalice - bajke - basne - šaljive priče - poslovice - zagonetke. 10. Medijska pismenost

Učenici znaju da koriste različite medije radi informisanja, obrazovanja i zabave:

- novine - časopise - filmove - kompakt diskove. 10.2. Učenici znaju da tumače značenje medijskih poruka: - šta je uočio - šta je naučio - šta mu se dopalo… 10.3 Učenici znaju da izraze: ideje, iskustva, stavove i maštu kroz

grupno i samostalno oblikovanje jednostavnih medijskih tekstova: - novine - strip - plakat…

PLANIRANI SADRŽAJI IZ KNJIŽEVNOSTI Učenici čitaju, razumiju i vrijednuju umjetničke tekstove i predlažu drugačiji tok radnje. Azra Mulalić : Raspust, Uzeir Ajradini : Zimska noć, Rizo Džafić : Orao, Narodna priča : Dječak s praznom saksijom, Ahmet Hromadžić: Ledena gora, Hana Zelenova: Ime za sestru,

36

Kineska zagonetka: Ko je najstariji, Nedžati Zekerija: Ko je junak, Narodna basna: Bik i zec, Feliks Saltan: Eno gdje leti cvijet, Ismet Bekrić: Dječakova sreća, Bisera Alikadić: Nena Sena i čekmedže, Šukrija Pandžo: Nebo, Grigor Vitez: Pjesma za svu djecu svijeta, Šaljiva narodna priča: Laž i paralaž, Šaljiva narodna priča: Nasrudin-Hodža i kadija, Zećir Skenderi: Ime moga jezika, Zehra Hubijer : Sve što vidiš ima ime, Enisa Osmančević - ]urić: Za sretan put po dukat žut, Hasan Kikić: Jesen, Mehmed Salković: U brdima, Džemaludin Latić: Srebrna česma, Alji Podrimja: Ljepota, Rabija Đabonjić: Tamo, Ismet Marković: Konopac, Senad H. Banda: Budi dobar, Denisa Turković: Svileno pile, Narodna priča: Tri lovca, Ezop: Lisica i jarac, Mirsad Bećirbašić: O čemu priča miris perunike, Azra Mulalić: Lastavice, Enes Kišević: Kako se može štedjeti mama, Fikreta Kenović – Salihović: Bajka, Ešref Berbić: Iz proljeća u ljeto, Narodna priča : Kad sam bio star čovjek, Hamid Isljami: Dolapče, H. K. Andersen: Devetoro.

Domaća lektira: H. K. Andersen: Bajke, Nasiha Kapidžić – Hadžić: Vezeni most, Ahmed Hromadžić: Zelena šuma, Uzeir Ajradini: Otvoreni vidici,

37

Bisera Alikadić: Kraljica iz dvorišta, Predložena djela za lektiru učenici čitaju samostalno kod kuće. U školi se razgovara o pročitanim sadržajima. Dati osnovne informacije o autorima djela. Nastavnik je obavezan obraditi sa učenicima najmanje tri

predložena djela, a ostala djela učenici čitaju po mogućnosti. STANDARDI POSTIGNUĆA

Standardi predstavljaju osnovu za koncepiranje nastavnog i obrazov-

nog rada. Na osnovu njih i za potrebe njihovog ostvarivanja biraju se sadržaji

nastavnog rada, nastavne metode i oblici rada, određuju se i planiraju aktivnosti učenika i nastavnika, obezbjeđuju se potrebna nastavna sredstva, oprema za rad i razna druga učila.

Zato je potrebno da standardi budu jasno i precizno definisani i formulisani, poznati i javni, da izražavaju što više opštu saglasnost svih interesnih grupa: učenika, roditelja, škola i društvene zajednice u širem smislu, šta se obrazovanjem želi postići i šta je funkcija obrazovanja.

Oni omogućavaju sistematsko praćenje i vrijednovanje ciljeva obra-zovanja.

KATALOG ZNANJA:

Jezik i književnost

Učenici slušajući i posmatrajući aktuelne događaje iz okoline znaju na ovom nivou da:

- reprodukuju bitne podatke na standardnom književnom jeziku, - da dopune određeni tekst. Učenici čitaju naglas i u sebi i po završenom čitanju znaju da

predlože: - drugačiji naslov - drugačiji tok radnje - drugačiji kraj - da ilustruju tekst. Učenici uče napamet kratke tekstove, a onda govorno nastupaju:

38

- podešavajući intonaciju sadržaju književnog teksta, - govore po ulogama, igrajući u kratkim predstavama, - govore jasno i razgovetno.

Učenici umiju da obave telefonski razgovor: - da se predstave, - da vode razgovor, - da uljudno završe razgovor. Učenici pišu kratke tekstove i poruke i pri tome znaju: - da upotrebe veliko slovo, - da napišu kratko pismo, - da sačine spisak, - da napišu kratku poruku.

Učenici razlikuju književni jezik od lokalnog govora i pri tome znaju: - pojam maternjeg jezika i - gdje se još govori ovim jezikom.

Učenici čitaju i pri tome prepoznaju riječi koje označavaju: - imena, - radnju – glagolske oblike, - pridjeve (opisne).

Učenici u različitim tekstovima znaju da izdvoje rečenice: - upitne, - uzvične, - izjavne, - potvrdne, - odrične.

IZVORI NASTAVNIH SREDSTAVA I NJIHOVA UPOTREBA

Udžbenici i druga učila predviđena su da bi olakšali proces nastave i

učenje. Tradicionalno, udžbenici su najznačajnija sredstva za učenje. U praksi udžbenike treba koristiti za: - pružanje podrške učenicima vrijednim i tačnim informacijama; - buđenje radoznalosti i podsticanje motivacije;

39

- obezbjeđenje materijala za samostalni rad učenika; - stimulisanje inicijative učenika i obezbjeđivanje “hrane za nove

ideje”; - obezbjeđenje vježbi i aktivnosti primjene stečenih znanja i vještina; - stimulisanje učenika za identifikaciju i rješavanje problema na

kreativan način; - pomoć učenicima da stvore predstavu o informacijama i da ih

organizuju na sistematski način; - obezbjeđenje aktivnosti za utvrđivanje stečenog znanja; - obezbjeđenje aktivnosti interdisciplinarnog i međukurilarnog

karaktera. Pored udžbenika u nastavi na bosanskom jeziku koristiti i tehnička

sredstva za masovnu komunikaciju. Koristiti i ilustracije, slikovnice, slike… Literatura

Nastavnicima se preporučuje sljedeća literatura : - Pravopis bosanskog jezika - Senahid Halilović, - Antologija pjesama bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka Bjel Behar - Alija Džogović, - Dječiji časopis na bosanskom jeziku - Ðulistan, - Goranske narodne pjesme - Harun Hasani, - Zbirka poezije na župskom jeziku: Sluza u slunce - Uzeir

Ajradini, - Antologija poezije pjesnika nacionalnih zajednica Svjetlost značenja - R. Vasilevski.

METODOLOŠKA UPUTSTVA

Polazni postupak u savlađivanju vještine čitanja je jezička i govorna

cjelina (brojalica, pjesma, priča, dijalog, zagonetka…). Na najmanjim govornim cjelinama-rečenicama, razvija se osjećanje

i smisao za jezik. Polazeći od komunikativne funkcije jezika, obrada teksta usmjerena

je na savlađivanje osnovnih vještina čitanja kao preduslova za samostalnu edukaciju i osposobljavanje za iskazivanje misli u slobodnom pričanju, opisivanju, prepričavanju, analiziranju i zaključivanju.

40

Učenici sa razvijenim rječnikom bolje napreduju u učenju čitanja i pisanja, a dobar govor je posljedica učenja i prirodne nadarenosti.

U ovom uzrastu učenici uvježbavaju osnovne vještine čitanja, nastojeći da se u čitanju naglas približe tempu govora i navikavanju da poštuju znake interpunkcije uspostavljajući emotivni odnos sa onim što čitaju. Čitanje naglas doprinosi uvježbavanju i kontroli izgovora, a istovremeno i razumijevanju pročitanog.

Čitanje u sebi je u osnovi pravo čitanje i njemu treba postepeno težiti.

Prelazak na čitanje u sebi je uslovljen pravilnim i tečnim čitanjem naglas.

Svako čitanje podrazumijeva razumijevanje pročitanog u skladu sa programskim zadacima.

Čitanje teksta obično prati njegova obrada koja uključuje izvođenje govornih i pisanih vježbi sa temom iz teksta.

Učenike pri čitanju treba upućivati da osjete ljepotu slikovitog izražavanja i da to doživljavanje pokušaju da izraze riječima i pokretima, da u formi igre dramatizuju kratke priče i da ih ilustruju.

U toku obrade teksta učenike valja osposobljavati da : prepričavaju (rečenicu, odjeljak i cio tekst), da odgovaraju na postavljena pitanja i da budu pitani za stav, da bogate rječnik, formiraju jasne rečenice kojima iskazuju misli i osjećanja i da donose zaključke.

Vještinom čitanja i obradom teksta učenici se navikavaju na izraža-vanje: pravilno i jasno, čisto bez parazitarnih riječi, tačno i izražajno. Učenike upućivati na čitanje tekstova sa različitim sadržajima i na taj način izbjegavati monotoniju i mehaničko čitanje.

Učenike treba podsticati na čitanje, korištenje biblioteke, sredstava medijske komunikacije i organizovanje susreta i razgovora sa piscima.

Takođe ih treba podsticati na literarno stvaralaštvo.

Osnovni zahtjev programa bosanskog jezika je da se jezik shvati i učenicima predstavi kao sistem.

Rečenica kao osnovna govorna jedinica zahtjeva poseban tretman u svim razredima, jer se u njoj sagledavaju i svi osnovni pojmovi o jeziku i pravopisu. Rad na rečenici u drugom razredu se zasniva na shvatanju rečenice različite po značenju i vježbe u pravilnoj upotrebi znaka inter-punkcije.

Shvatanje i prepoznavanje djelova rečenica počinje uočavanjem vršioca radnje u njoj i razumijevanjem riječi koje imenuju bića, predmete i pojave.

41

Službu riječi u rečenici, posebno predikat i subjekat, uočavati najprije u govornim situacijama, pa tek onda u tekstu.

Vježbati pravilan izgovor svih glasova, a pogotovo takozvanih afri-kata ć, č, đ, dž, kao i upotrebu prostrujnog h.

Programske zahtjeve iz oblasti pravopisa savladati putem sistemat-skih vježbanja i davanja uputstava.

Usvajanje pravopisa treba shvatiti kao svakodnevni zadatak. Posebnu pažnju pridati upotrebi velikog slova i pisanju rječca ne i li. Pored tradicionalnih metoda danas se u nastavi Jezika koriste i

savremene metode koje ističu učenika u prvom planu, jer radeći u grupi učenici bolje uče i stvaralački pristupaju radu.

U ovakvim situacijama nastavnici i učenici su partneri koji zajednič-ki istražuju. Uloga nastavnika je da orijentiše, olakša i podrži napore uče-nika.

Za uspješno savlađivanje programskih zadataka na ovom nivou najvažnije metode koje se preporučuju su: učenik u centru, interaktivna metoda, metoda demonstracije, metoda praktičnih radova…

Oblici rada koji se preporučuju su: rad u grupama, rad u parovima, individualni rad…

OCJENJIVANJE I EVALUACIJA Ocjenjivanje učenika je jedna od suštinskih komponenti obrazovnog

procesa koja u značajnoj mjeri određuje kvalitet obrazovanja. Na nedostatke koje u ovoj oblasti bilježi naše obrazovanje ukazivano

je mnogo puta. Posebno su brojni problemi u pogledu objektivnosti validnosti i pouzdanosti ocjena.

Funkcija ocjenjivanja je davanje završne ocjene koja treba da pokaže u kojoj mjeri je učenik ostvario postavljene standarde nakon završetka određenog nivoa školovanja.

Ocjena mora biti u funkciji praćenja napredovanja (šta je učenik usvojio, šta mu ide teže, šta treba dodatno podržati…) kako bi se napravio plan narednih aktivnosti u radu sa učenikom.

Definisanjem standarda obrazovanja, nastavnicima se nudi dobar oslonac da bogate svoju praksu ocjenjivanja, koja će biti u funkciji praćenja napredovanja učenika i planiranja nastavnih aktivnosti.

Razvoj nove koncepcije školskog programa je praćen razvojem nezavisne i profesionalne institucije koja će ocjenjivati postignuća učenika kroz nacionalne ispite i projekte eksternog testiranja.

42

Ovim projektom nastavnik i učenik u većoj mjeri postaju partneri koji zajedno rade na ostvarivanju bolje pripremljenosti za postizanje što boljih rezultata pri rješavanju eksternih testova.

U dosadašnjoj praksi ocjenjivanje učenika je bilo usmeno, pri čemu se često ispitivala sposobnost učenika da vjerno reprodukuje programske sadržaje ostvarene tokom određenog perioda. Ovakvo ocjenjivanje ima svoje dobre strane, ali i značajna ograničenja, jer se traženo znanje svodi na reprodukciju sadržaja lekcija ili tekstova samo iz udžbenika.

Nove metode ocjenjivanja su neophodne da bi se praksa ocjenjivanja učenika učinila raznovrsnom i zbog toga što različiti standardi obrazovanja zahtjevaju i različite oblike rada.

Najnovijim metodama ocjenjivanja predviđa se i razvijanje sposob-nosti za samoocjenjivanje kvaliteta sopstvenog znanja, aktivnosti ili poduhvata.

Funkcija ocjenjivanja učenika nije samo da se svaki učenik ocjeni, već i da se učenicima omogući da razvijaju sposobnost za samoeva-luaciju.

Učenici koji ne razvijaju ovu sposobnost ostaju zauvijek zavisni od nekog autoriteta.

Standardi obrazovnih ishoda i kriterijumi ocjenjivanja omogućavaju objektivnost i nepristrasnost i odličan su oslonac za samoevaluaciju.

Dobijenim obrazloženjem za svoju ocjenu učeniku se pruža prilika da razumije standarde i kriterijume i tako postaje sposoban da samo-stalno, bez pomoći nastavnika sebe ocjenjuje na relativno objektivan način.

Uključivanjem samoevaluacije učenici kontinuirano rade na sopstve-nom obrazovanju i mjenjanju kvaliteta odnosa na relaciji učenik – nastavnik.

MEÐUPREDMETNE VEZE I MEÐUKURIKULARNE OBLASTI Učenje jezika pruža višestruke mogućnosti za međupredmetne veze

na svim nivoima. Ove veze obuhvataju oblasti društvenih i prirodnih nauka, kao i umjetnost.

Na ovaj način učenici će sticanjem znanja iz jezika uspješno savlađivati programske sadržaje iz drugih oblasti i obrnuto.

Bosanski jezik i književnost moraju biti u stalnoj korelaciji sa svim nastavnim predmetima i to:

Matematika: - “Prevod” svakodnevnog jezika na jezik matematike i obrnuto.

43

Muzička kultura: - uočavanje vokalnih osobina u pjesmama i razvijanje govornih sposobnosti učenika.

Građansko vaspitanje: - usvajanje osnovnih pojmova o demokratiji i građanskoj kulturi.

Danas je učenje najvažniji proces sticanja znanja i izvor ličnog društvenog razvoja. To je kontinuirani proces koji ne prestaje završetkom školovanja.

Škola je samo jedan korak i osnova za dalji razvoj. Znanje, vještine i stavove treba razvijati u skladu sa specifičnostima društva koje uči uz pomoć elektronskih medija.

Svi vankurikularni predmeti i sve aktivnosti mogu doprinijeti i po-moći učenicima u savlađivanju sve većih potreba radi prilaza informa-cijama.

Životne vještine imaju nekoliko dimenzija, od kojih su za ovaj nivo najvažnije:

Obrazovanje za građansku demokratiju i prava djeteta Iz ove oblasti učenike treba stimulisati da razvijaju samopoštovanje

i poštovanje drugih i da budu svjesni svojih prava i obaveza. Naročitu pažnju pokloniti manjinskim pitanjima i pitanjima

ravnopravnosti polova. Također, jedan od centralnih problema u globalnom svijetu jeste

izgradnja racionalne zajednice u okviru koje se mogu naći dvije fundamentalne vrijednosti za pojedinca i društvo, a to su : lična sloboda i lična odgovornost.

Obrazovanje za informatičke i komunikacijske tehnologije U okviru ovog kurikularnog predmeta osposobiti učenike da koriste

informacijsku i komunikacijsku tehnologiju kako bi pronašli prave informacije u pravo vrijeme i tako razvili svoje kreativne sposobnosti i smisao za zabavu. Zdravstveno obrazovanje

Zdravstveno obrazovanje ima za cilj da pruži podršku fizičkom i mentalnom razvoju učenika.

Učenike treba osposobiti da se brinu o svom zdravlju, da izbjegavaju oštećenja i preventivno djeluju na sprečavanje bolesti radi normalnog funkcionisanja organizma.

44

Također je potrebno osposobiti učenike da sami održavaju ličnu higijenu i higijenu okoline.

Treba ih naučiti da usklade rad i odmor, da fizički vježbaju i da poklanjaju pažnju zdravoj ishrani. Obrazovanje za porodični život

Učenike treba osposobiti za porodični život, tj. angažovati ih u razli-čitim ulogama i zadacima potrebnim da bi se stvorila dobra porodična atmosfera i obezbijedila prijatna sredina u porodičnom domu.

Učenici treba da shvate koliko je značajna dobra porodična atmosfera za njihov razvoj i ličnu uravnoteženost.

Daje se mogućnost nastavnicima da primjene u toku rada po svom izboru i druge kurikularne mogućnosti.

ORIJENTACIJA ZA SAMOSTALNI RAD U ovom djelu predmetni kurikulum treba da obezbijedi orijentaciju

učenicima, roditeljima i nastavnicima o tome kako se samostalni rad uče-nika može organizovati da bi im pomogao i olakšao proces sticanja novih znanja, vještina i navika.

Nastavnik treba da sugeriše o različitim interesnim aktivnostima ko-je se mogu odvijati individualno ili u grupi. U tom slučaju njegov zadatak je:

- da bude koordinator, - da podstiče rad i - da hrabri učenike. Učenici tako stiču autonomiju i preuzimaju inicijativu: - posvećuju se radu, - ne čekaju gotove informacije, - preuzimaju odgovornost i - formiraju svoj stav. Nastavnik u ovom slučaju može ponuditi određene projekte učeni-

cima za samostalan rad iz oblasti prirodnih nauka i o tome kako pomoći učenicima u pripremi saznanja za građansko društvo po pitanju njihovog aktivnog učešća u izgradnji životne zajednice.

45

MATEMATIKA

46

47

MATEMATIKA ZA PRVI RAZRED (5 časova sedmično, 90 časova godišnje)

UVOD

U XXI vijeku, matematika sve više zauzima centralno mjesto, ne

samo u studijama prirodnih nauka i tehnike, već ona sa svojom građom zauzima centralno mjesto i u cjelokupnom obrazovanju ličnosti. U opštem smislu, nastava matematike posvećena je poznavanju istine o svijetu u kojem živimo. Učeći matematiku, ličnost se osposobljava za jedno realno zapažanje pojava (fenomena), koje ga okružuju i ujedno osposobljavaju da sa lakoćom stigne do logičkog zaključka za rješavanje mnogih životnih i društvenih problema. Dakle, predmet matematike je jedan od glavnih opštih predmeta u osnovnoj školi sa višestrukim obrazovno-informativnim i vaspitnim zadacima.

Učenje matematike kod učenika:

· Motiviše radoznalost, kreativnost i razvija logičko razmišljanje. S prvim sadržajem matematike počinje pravi put apstraktnog i kritičkog mišljenja;

· Razvija stvaralačke sposobnosti i pojam za harmoniju, koja se

podstiče kroz učenje brojeva, aritmetičke radnje sa njima, upoređivanje različitih geometrijskih veličina i oblika;

· Predstavlja značajan moralni i socijalni aspekt, zato što učenici

stižu do tačnih zaključaka i otkrića, koja traže precizno izražava-nje. U ovom slučaju, oni se srijeću i vrijednuju različita mišljenja, koja će upotrijebiti za razvoj kulture kod kritičkog mišljenja;

· Razvija znanje i snalažljivost za postavljanje i shvatanje pravih

problema i na drugim poljima nauke;

48

· Stvara solidnu osnovu za produbljivanje znanja na mnogim drugim poljima, a kada se zna da treba uzeti u obzir istinu,onda matematika predstavlja jezik za mnoge druge nauke i discipline.

Imajući na umu činjenicu da učenik u I razredu osnovne škole nema

prethodno znanje, u mnogim slučajevima njega treba upoznati samo sa osnovnim pojmovima iz matematike ( kao npr. pojam skupa, relacije, broja, kao i sa nekim geometrijskim pojmovima). Tako, matematika u I razredu u širem smislu riječi je povezana sa dječijim iskustvom i sa percepcijom sredine koja ih okružuje. Ona se prije svega oslanja na njihove prirodne sposobnosti uočavanja sličnosti i razlika oblika i definicija, kao i na upoređenja. Ova sposobnost kod učenika će se moći i dalje razvijati, ako mu ponudimo dobar školski materijal za učenje i sa dovoljnim angažiranjem nastavnika u novoj nastavnoj metodologiji. CILJEVI

Glavni cilj nastave matematike u I razredu je razvijanje sposobnosti i

snalažljivosti učenika:

· za upoznavanje sa pojmovima skupa kao osnovnim pojmom kojim se grade drugi pojmovi matematike;

· za shvatanje relacije kao upoređivanja elemenata jednog skupa prema nekoj određenoj osobini;

· za obavljanje sabiranja i oduzimanja od 1-20 i za upoznavanje osnovnih svojstava ovih radnji;

· za rješavanje nekih praktičnih problema pomoću brojevnih jednakosti i nejednakosti;

· za poznavanje, klasificiranje i opisivanje svojstava različitih oblika u ravni i u prostoru;

· za poznavanje mjerenja kao procesa upoređivanja veličina predmeta ( koji se mjere) i jedinica za mjerenje veličine;

· za sakupljanje, obilježavanje, klasificiranje i predstavljanje nekih jednostavnijih podataka.

49

PLANIRANJE PROGRAMSKOG SADRŽAJA

KATEGORIJE PODKATEGORIJE BROJ

ČASOVA %

I.

SKUPOVI

Skupovi

6

6,7 Relacije

II. ARITMETIKA

I

ALGEBRA

Prirodni brojevi

od 1-10 i 0

60 66,7

Radnje (operacije)

sa brojevima od

1-20 i svojstva računskih radnji

Jednakosti i nejednakosti

III. GEOMETRIJA

I

MJERENJA

Geometrijski oblici

20 22,2 Mjerenja

IV.

OBRADA

PODATAKA

Obrada

podataka

4 4,4

50

SADRŽAJ PROGRAMA I OČEKIVANI REZULTATI

KATEGORIJE

PODKATEGORIJE

SADRŽAJ PROGRAMA

OČEKIVANI REZULTATI

I. SKUPOVI I RELACIJE

I.1. Skupovi I.2.Relacije

· Pojam skupa kao grupe predmeta sa jednom zajedničkom osobinom.

· Prikazivanje skupova sa različitim dijagramima i tabelama.

· Združivanje u parovima elemenata dva skupa; pojmovi: više nego,

manje nego, toliko.

Učenik treba: · Da odredi i riječima opiše

zajedničku osobinu prema kojoj su predmeti sakupljeni u skup;

· Da predstavlja skupove na različite načine ( kružnicom, tabelama i Venovim dijagramima);

· Da formira skup od dva data skupa spajajući njihove elemente.

II. ARITMETIKA I ALGEBRA

II.1. Prirodni brojevi od 1-20 i 0 II.2. Radnje (operacije) sa brojevima od 1-20 i svojstva računskih radnji II.3. Jednakosti i nejednakosti

· Pojam brojeva i pisanje brojeva od 1 do 9. (pojam broja kao osobina skupa sa toliko elemenata i pojam broja za 1,2,3.. veći nego prethodni broj).

· Sabiranje i oduzimanje brojeva od 1 do 9.

· Pojam broja nula i deset kao i pisanje brojeva 0 i 10.

· Da broji od 1-20 i obrnuto; · Da piše brojeve od 1-20; · Da sabira brojeve od 1-20 bez

dopune, dopunjujući i prelazeći deseticu;

· Da oduzima brojeve od 1-20 bez razbijanja i sa razbijanjem desetice;

· Da nađe broj za onoliko veći kao i za onoliko manji od datog broja;

51

· Brojevna osa i predstavljanje brojeva na njoj.

· Pojam brojeva i pisanje brojeva od 11 do 20.

· Sabiranje brojeva dopunjujući do 10.

· Pojam uređenih brojeva (red).

· Oduzimanje brojeva, kao radnja suprotna sabiranju.

· Oduzimanje brojeva bez dopune desetice (15-3;

18-12). · Oduzimanje brojeva, kao

poseban slučaj (izdvojivši 10 ) npr. (14-8= 10+4-8=10-8+4=2+4=6).

· Da riješi jednakosti i nejednakosti oblika:

a + � = b, a – � = b, � - a = b a + � < b, a +� > b, � - a < b,�

� - a > b, i da primjeni ove na jednostavne zadatke sa riječima.

III. GEOMETRIJA I MJERENJA

III.1. Geometrijski oblici III.2. Mjerenja

· Krive linije i prave linije. Pojam prave i duži.

· Geometrijska tijela (lopta, valjak, kvadar, piramida, kupa).

· Geometrijske figure (trougaona površ,

· Da razlikuje i da crta različite vrste linija (duž, pravu, prave linije, krive linije, otvorene linije, zatvorene linije);

· Da prepoznaje trougao, četvorougao, kvadrat, pravougaonik, krug.

52

površ kvadrata, površ pravougaonika, površ kruga). · Izlomljena zatvorena linija

(trougao, kvadrat, pravougaonik), krug.

· Mjerenje dužine; upoređivanje duži prema dužini (duža, kraća, jednake); mjerenje dimenzija geometrijskih tijela.

· Pojam simetrije i osa simetrije.

· Mjerenje mase (veće mase, manje mase).

· Da prepoznaje različita geometrijska tijela (kocku, kvadar, piramidu, loptu, valjak i kupu) kao i njihova tjemena, strane, ivice i površi;

· Da razlikuje simetrične figure u odnosu na pravu i one koji nisu simetrične;

· Da mjeri duži, dimenzije figura i geometrijskih tijela pomoću nestandardnih jedinica

(olovka,pedalj,korak, itd.).

IV. OBRADA PODATAKA

IV.1. Obrada podataka

· Predstavljanje podataka na tabelama, figurama i dijagramima u stupcima.

· Da sakupi, klasifikuje, prikaže i da pročita neke jednostavne podatke.

53

DIDAKTIČKA UPUTSTVA

Nastavnik u toku rada sa učenicima treba da upotrebi što više konkretnih materijala za oblikovanje, kao što su: tanke pločice, plastelin, glina i mnogo raznih drugih predmeta. Zatim, treba mnogo više pridati pažnje primjeni matematičkih sadržaja na tekstualnim zadacima (u rješavanju konkretnih problema iz svakodnevnog života). Na ovaj način omogućeno im je da shvate veliku ulogu matematike u rješavanju mnogih životnih problema.

Smisao osnove na kojoj se gradi glavno znanje iz matematike u I razredu je pojam skupa. Davanje tog pojma prolazi kroz nekoliko faza. U početku se daje kao sinonim poznatih termina: u vidu gomila, buketa, hrpa itd. Dalje se vrši njihova obrada s izdvajanjem elemenata prema određenim svojstvima i postavljanje prema bilo kojoj karakteristici elemenata skupa. Za ovo uvijek treba imati u vidu upotrebu tankih obojenih pločica različitih oblika i veličina. Dalje, skupovi će biti predstavljeni i različitim metodama, kao npr. pomoću kružića, tabelama i Venovim dijagramom. Na ovaj način učenik se saživljava s idejom,a da bi okarakterisao jedan skup, treba obaviti proces za iznalaženje elemenata sa zajedničkom osobinom.

Drugi osnovni pojam koji prethodi broju je pojam relacije. Na početku se postavlja pojam para, kao par dvije cjeline npr. oblika i boje. Zatim se obrađuju pojmovi ispred, iza, koji su vezani za redoslijed predmeta ili različitih figura prema mjestu i prema jednoj osobini npr. oblik,boja,veličina ili prema dvijema njihovim osobinama. Dalje, pojam relacije se veže sa združivanjem elemenata dvaju skupova povezujući ih jednom linijom prema njihovoj osobini i na kraju nezavisno od njihovih osobina. U nastavku metodom združivanja obrađuju se pojmovi:više nego, manje nego,isto toliko, koji će učeniku poslužiti kao priprema za upoređivanje brojeva i različitih veličina.

Glavni osnovni pojam razumijevanja matematike u I razredu je shvatanje prirodnog broja. U procesu formulisanja broja neophodno je upotrebiti konkretan materijal, praktične predmete, odgovarajuća didaktička učila itd. Učitelj se ne smije ograničiti samo na fotografski materijal, pošto je za djecu sama upotreba takvog materijala veoma apstraktna. Usvajanje novih sadržaja neka bude postepeno, ali sa neprestanom težnjom za usvajanje novih matematičkih znanja.

Sabiranje brojeva oslanja se na znanje o skupovima i na međusobne radnje među skupovima. Tako pomoću krugova dva skupa (sa praznim presjekom), ostavljajući po strani kvalitativno obilježavanje i imajući u obzir samo količinsko obilježavanje, uspijeva da shvati zbir brojeva.

54

Poslije jednog znatnog fonda vježbi u vezi sa sabiranjem brojeva, učenika treba da ohrabri za kreativan rad na rješavanju zadataka sa tekstom, kao i da analizira i komentira postignute rezultate.

Oduzimanje brojeva preporučuje se obraditi zavisno od sabiranja, obrnuta radnja sabiranju. Broj 0 treba obraditi kao oduzimanje dva jednaka broja.

U vezi sa jednakostima i nejednakostima postavlja se problem povezivanja sa praktičnom situacijom i činjenicama iz praktičnog života do kojih mogu doći djeca.

Drugi osnovni pojmovi, koji se oslanjaju na prethodni program su geometrijski pojmovi. Poseban akcenat treba dati pojmovima: ispred,iza, gore, dolje, lijevo,desno,unutra,vani, u, ispod, iznad, itd. koji će pomagati učenicima da se orjentišu u prostoru. Zatim, posebnu pažnju treba obratiti na razlikovanje krivih od pravih linija, kao i otvorene linije od zatvorenih; razlikovanje i drugih linija izlomljenih zatvorenih: trougaone; četvorougaone, kao i razlikovanje linija (trougao, četvorougao, kružnica,...) od odgovarajućih površi ( trougaona površ, četvorougaona površ, kružna površ,...).

METODOLOŠKA UPUTSTVA

Škola treba da služi za buđenje i čuvanje interesa djece za matematiku i postepeno da razvija isto.

· Nastava matematike, posebno u prvim godinama, ne smije biti apstraktna i verbalna, zato što matematika u suštini i tako djeluje sa apstraktnim pojmovima i relacijama.Treba je što više približiti učeniku u vidu igre, služeći se eksperimentima i realnim situacijama iz svakodnevnog života.

· Način učenja i sticanje znanja treba razvijati u obliku spirale, zato što računske radnje i strukturu matematike nije moguće odmah i u cjelini shvatiti. Dobro bi bilo svaki put povezati i ispreplitati male cjeline sadržaja u veće. Na taj način se sve više usvajaju i utvrđuju prethodni sadržaji.

· Motivisanost je ključ za učenje matematike Zatim dolazi umješnost nastavnika da motiviše učenike da rade u kontinuitetu i sistematski, što je posebno veoma važno.Ovo se postiže izborom odgovarajućih zadataka, koji podstiče logičko razmišljanje kod učenika.

55

· U I razredu mogu postojati velike individualne razlike u sposobnostima učenika za shvatanje brojeva i radnji sa njima. Tada je zadatak nastavnika da pronađe način kako bi svi učenici napredovali i ne bi gubili interes za matematiku. Ovo se postiže sa individualnom nastavom, radom u malim grupama itd.

· Treba biti pažljiv u toku vježbi, stimulisati učenika da riješi zadatke i na neki osobni (lični) način, iako u ovoj fazi nije moguće očekivati rezultate. U slučaju složenih radnji ( npr. kod sabiranja i oduzimanja brojeva sa prenošenjem desetice ili bez toga), treba ponuditi više varijanti rješavanja zadataka.

· Cilj učenja matematike nije u sticanju rutine učenja, mehaničko učenje činjenica ili radnji, već usvajanja osnovne materije.Treba imati u vidu da fond znanja i dobijene vještine uvijek ostanu na raspolaganju učeniku.

· Od I razreda, nastavnik ne smije voditi nastavni čas stereotipnim metodama predavanja, nastavnik u centru, a aktivnosti učenika ostaviti po strani i njegova matematička rezonovanja.

· Treba izabrati odgovarajuće zadatke, koje će razvijati intuiciju do stepena dovoljnog za kretanje uvijek jedan korak naprijed.

Osim gore rečenog, za postizanje optimalnih rezultata na polju nastave matematike, veliku ulogu igra dobro napravljen program, udžbenici, vježbe nastavnika, kao i upotreba adekvatnih metoda i tehnika predavanja u saglasnosti sa uslovima i sredinom u kojem se odvija nastava.

VRIJEDNOVANJE

Vrijednovanje obuhvata sve radnje koje se koriste za suđenje do kojeg stepena je stigao učenik sa znanjem predmeta.

Nastavnik u toku vrijednovanja treba imati u vidu sadržaj programa i standard postignuća preciziranog programa .

NIVO POSTIGNUĆA

Skala postignuća učenika vrijednuje se uglavnom u tri nivoa:

56

Nivo I. Obuhvata minimalna dostignuća, što znači postavlja se minimum neophodnog do koga treba da stigne svaki učenik. Tako se postavlja donja dozvoljena granica usvojenog programa što se u procentima izražava sa 40 % obrađenog materijala. Ovim nivoom treba obuhvatiti učenike koji rješavaju probleme uz pomoć nastavnika i ograničenih metoda, opravdavaju proste činjenice matematike, kao i saradnju za učenje matematike uz ovu pomoć.

Nivo II. Pojavljuje se u granicama rezultata izraženog 50%-80%. Ovim nivoom treba obuhvatiti učenike koji rješavaju probleme i dokazuje matematičke istine uz ograničenu pomoć nastavnika, od strane ne velikog broja metoda i vještina, sa nekim greškama ili malim nedostacima.

Nivo III. To je najviši ili maksimalni nivo postignuća učenika izraženog u procentima većeg od 80%. Ovim nivoom treba obuhvatiti učenike koji rješavaju zadatke i probleme i dokazuju matematičke istine u samostalnom obliku. Rješavaju matematičke probleme različitim metodama, analiziraju i komentarišu rezultate dobijene na samostalan način, tečnim jezikom i logički jasno.

PROCEDURA VRIJEDNOVANJA (OCJENJIVANJA)

Preporučuje se da proces vrijednovanja bude u harmoniji sa postavljenim standardima. Razumljivo je da vrijednovanje treba da prati ciljeve obrazovanja, nastavne i vrijednosne objektive. Ocjenjivanje treba bazirati na velikoj količini podataka u kojima su obuhvaćeni ovi elementi:

- vrijednovanje usmenih odgovora;

- vrijednovanje aktivnosti u debatama u razredu;

- vrijednovanje pomoći u toku rada u grupi;

- vrijednovanje domaćih zadataka;

- testovi za jednu grupu određenih tema;

- test na kraju određene kategorije sadržaja;

- test na kraju polugodišta;

- test na kraju godine i dr.

Na kraju godine treba zaključiti ocjenu, koja se dobija kao srednja ocjena svih vrijednovanja:

57

-usmeno vrijednovanje 25% -testovi 50% -vrijednovanje rada u razredu 15% -vrijednovanje domaćih zadataka 10% MEĐUPREDMETNE VEZE

Matematika u I razredu povezana je sa:

· Maternjim jezikom - “prevođenje” matematičkih izraza sa obič-nog jezika na jezik matematike i obrnuto;

· Likovnom umjetnošću - crtanje pravih i krivih,otvorenih i zatvo-renih linija i raznih geometrijskih slika (figura);

· Tjelesnim i sportskim odgojem - orijentacija u prostoru (kreta-nja lijevo, desno, naprijed i nazad; skokovi uvis i udalj i dr.); raz-na mjerenja;

· Ručnim radom - pravljenje (konstruisanje) različitih geometrijs-kih slika i tijela od kartona, plastelina, gline i dr.

PREPORUČENA LITERATURA R. Zejnullahu, S. Bilalli, Matematika za I razred Radni listovi za I razred Knjiga za učitelja za I razred

58

59

MATEMATIKA ZA DRUGI RAZRED (5 časova sedmično, 90 časova godišnje)

UVOD

U XXI vijeku, matematika sve više zauzima centralno mjesto, ne samo u studijama prirodnih nauka i tehnike, već ona sa svojom građom zauzima centralno mjesto i u cjelokupnom obrazovanju ličnosti. Opšte shvaćeno, nastava matematike posvećena je preciznom poznavanju istine u svijetu u kojem živimo. Učeći matematiku, ličnost se osposobljava za jedno realno zapažanje pojava (fenomena), koje ga okružuju i ujedno osposobljavaju da sa lakoćom stigne do logičkog zaključka za rješavanje mnogih životnih i društvenih problema. Dakle, predmet Matematika je jedan od glavnih opštih predmeta u osnovnoj školi sa višestrukim obrazovno-informativnim i vaspitnim zadacima. Učenje matematike kod učenika:

· Motiviše radoznalost, kreativnost i razvija logičko razmišljanje. S

prvim sadržajem matematike počinje pravi put apstraktnog i kritičkog mišljenja;

· Razvija stvaralačke sposobnosti i pojam za harmoniju, koja se podstiče kroz učenje brojeva, aritmetičke radnje sa njima, upoređenje različitih geometrijskih veličina i oblika;

· Predstavlja značajan moralni i socijalni aspekt, zato što učenici stižu do tačnih zaključaka i otkrića, koji traže precizno izražavanje. U ovom slučaju, oni se srijeću i vrijednuju različita mišljenja, koja će upotrebiti za razvoj kulture kod kritičkog mišljenja;

· Razvija znanje i snalažljivost za postavljanje i shvatanje pravih problema i na drugim poljima nauke;

60

· Stvara solidnu osnovu za produbljivanje znanja na mnogim drugim poljima, a kada se zna da treba uzeti u obzir istinu, onda matematika predstavlja jezik za mnoge druge nauke i discipline.

Kada je učenik u I razredu, u prvom nivou, prešao nivo poznavanja

osnovnih pojmova matematike (kao npr. pojam skupa, relacije, broja, kao i različite geometrijske forme), u II razredu biće potrebno proširiti zahtjeve za napredovanje njegovih znanja. Matematika u II razredu, u proširenom obimu je vezana istim konceptima kao u I, ali u jednom proširenom obliku sa aspekta sadržaja. Kao u I razredu, isto tako i u II, postoji težnja nastavnika da razvija sposobnost kod učenika da uočava sličnosti i razlike u formama i izrazima, kao i sposobnost da ih upoređuje. Da bi postigli ovu težnju, nastavnik treba u toku nastave primijeniti što više novih nastavnih metoda.

CILJEVI Program predmeta Matematika za II razred ima za cilj :

· Da razvija kod učenika maštu, radoznalost, pamćenje i intuiciju; · Da osposobljava učenika pravilnom izražavanju, jasno i tačno; · Da razvija kod učenika samoinicijativu, nezavisan rad i saradnju; · Da osposobljava učenike da dobijena znanja primjenjuju u

različitim situacijama iz svakodnevnog života; · Da osposobljava učenike da dobijena znanja iskoriste u učenju

matematike i drugih predmeta u višim nivoima školovanja. OPŠTI OBJEKTIVI

Od programskog sadržaja II razreda učenik treba da je u stanju:

· Da obavlja radnje sabiranja, oduzimanja, množenja i dijeljenja brojeva od 1-100;

� Da primjenjuje stečena znanja u rješavanju različitih problema iz svakodnevnog života; · Da rješava jednostavnije jednakosti i nejednakosti brojeva i

primjenjuje iste u rješavanju konkretnih problema;

61

· Da razlikuje različite geometrijske figure u ravni (linije, pravougaonike i površi pravougaonika);

· Da razlikuje različite forme prostora (geometrijska tijela i njegove elemente);

· Da crta pomoću lenjira različite linije i figure;

· Da poznaje jedinice za mjerenje dužine (m, dm, cm), mase (kg) i monetarne jedinice ( € );

· Da sabira i sistematizira jednostavne podatke.

PLANIRANJE PROGRAMSKOG SADRŽAJA

KATEGORIJE PODKATEGORIJE BROJ

ČASOVA %

I.

SKUPOVI

Skupovi

8

8,9 Relacije

II. ARITMETIKA

I

ALGEBRA

Prirodni brojevi

do 100.

51 56,7

Radnje (operacije)

sa brojevima od

1-100 i

svojstva računskih radnji

Jednakosti i nejednakosti

III. GEOMETRIJA

I

MJERENJA

Geometrijski

oblici 23 25,5

Mjerenja

IV. OBRADA PODATAKA

Obrada podataka

8 8,9

62

SADRŽAJ PROGRAMA I OČEKIVANI REZULTATI

KATEGORIJE

PODKATEGORIJE

SADRŽAJ PROGRAMA

OČEKIVANI REZULTATI

I. SKUPOVI I RELACIJE

I.1. Skupovi I.2. Relacije

· Grupisanje elemenata u skupu prema najviše dvije osobine.

· Prikazivanje skupova pomoću Venovog dijagrama.

Učenik treba: · Da prepoznaje elemente koji pripadaju

skupu i elemente koji ne pripadaju skupu;

· Da odredi broj elemenata skupa brojeći ih; · Da formira podskup datog skupa

izdvajajući elemente prema jednoj osobini;

· Da nađe uniju dva skupa sastavljajući elemente datih skupova.

II. ARITMETIKA I ALGEBRA

II.1. Prirodni brojevi do 100 II.2. Radnje (operacije) sa brojevima od 1-100 i svojstva računskih radnji II.3. Jednakosti i nejednakosti

· Prirodni brojevi do 100. Poznavanje tih brojeva, kao i pisanje brojeva do 100.

· Sabiranje dvocifrenih brojeva sa jednocifrenim, sa i bez prenošenja desetice.

· Oduzimanje brojeva bez razbijanja i sa razbijanjem desetice, sa izdvajanjem desetice.

· Da čita i piše pravilno i tačno prirodne brojeve od 1-100;

· Da obavlja sabiranje brojeva sa prenošenjem i dopunjavanjem desetice u redu i vertikalno u stupcima;

· Da obavlja oduzimanje brojeva od 1-100 bez posuđivanja i izdvajajući deseticu u redu i vertikalno u stupcima;

63

· Sabiranje i oduzimanje dvocifrenih brojeva bez prelaska i dopunjujući odgovarajuće desetice bez izdvajanja i izdvajajući deseticu.

· Dekadne jedinice (jedinice, desetice, stotine). · Svojstva sabiranja (svojstvo

sabiranja sa 0, svojstvo zamjene i združivanja).

· Upoređivanje i uređenost brojeva do stotine (<, =, >) i njihovo predstavljanje na brojevnoj osi.

· Pojam množenja jednocifrenih brojeva (uređenost sa dvije veličine).

· Pojam dijeljenja kao radnja suprotna množenju; nalaženje jednog faktora kada je poznat proizvod i drugi faktor.

· Da razlikuje klasu jedinica i desetica u pisanju brojeva od 1-100;

· Da primijeni svojstvo radnje sabiranja, oduzimanja i svojstvo sabiranja i oduzimanja sa 0 u sabiranju i oduzimanju više od dva broja;

· Da upoređuje brojeve 1-100 predstavljajući ih na brojevnoj osi i upotrebljavajući znake (<, =, >,...);

· Da obavi proizvod dva jednocifrena broja i jednocifrenog broja sa dvocifrenim u redu i u stupcima;

· Da obavi dijeljenje dvaju brojeva kao radnju suprotnu množenju.

· Da riješi jednačine i nejednačine oblika a + � = b, a – � = b, � - a = b, a + � < b, a + � > b, � - a < b, �� - a > b, i da primijeni iste na zadacima sa tekstom.

III. GEOMETRIJA I MJERENJA

III.1. Geometrijski oblici III.2. Mjerenja

· Linija. Tačka kao presjek dviju linija.

· Geometrijske figure (pravougaonik i pravougaona površ; kvadrat i površ kvadrata; trougao i trougaona površ;

krug i površ kruga);

· Da crta i razlikuje duži, prave, izlomljene otvorene i zatvorene linije lenjirom i slobodnom rukom;

· Da razlikuje trougao, pravougaonik, kvadrat i krug uočavajući i crtajući ih;

· Da razlikuje kocku, kvadar, piramidu, kupu, valjak i loptu,

64

ivice i tjemena.

· Geometrijska tijela ( kocka, kvadar, piramida, zemljina kugla, lopta, valjak, kupa);

ivice, tjemena, strane.

· Simetrija u odnosu na pravu, osa simetrije; simetrične tačke, simetrične figure.

· Mjerenje dužine (jedinice: m, dm, cm).

· Mjerenje mase (jedinica kg).

· Novac ( novčanica ) ( jedinica € ).

· Crtanje pravih pomoću lenjira i figura pomoću šablona.

uočavajući i praveći njihove modele;

· Da vrši mjerenje duži sa nestandardnim (pedalj, lakat, korak,...) i standardnim jedinicama (metar,...).

IV. OBRADA PODATAKA

IV.1. Obrada podataka

· Prikazivanje podataka pomoću tabela i stubova.

· Čitanje podataka.

· Da predstavlja podatke pomoću tabela, stubova i čita iste.

65

METODOLOŠKA UPUTSTVA Škola treba da služi uzgajanju i čuvanju interesa djece za matematiku i postepeno da razvija isto.

· Nastava matematike, naročito u prvim godinama, ne smije biti apstraktna i verbalna, zato što je matematika u osnovi i radom sa pojmom i relacijama apstraktna. Treba je što više približiti uče-niku u vidu igre, služeći se eksperimentima i realnim situacijama iz svakodnevnog života.

· Način učenja i sticanje znanja treba razvijati u obliku jedne spirale, zato što radnje i strukturu matematike nije moguće odmah i u cjelini shvatiti. Biće dobro svaki put povezati i ispreplitati male cjeline sadržaja u veće, na taj način usvajajući i utvrđujući sve više prethodne sadržaje.

· Motivisanost je ključ učenja matematike, onda vještina nastavnika za motivaciju učenika da rade u kontinuitetu i sistematski, što je naročito važno. Ovo se postiže izborom odgovarajućih zadataka, koji podstrekavaju logičko razmišljanje kod učenika.

· U II razredu treba će ubrzati znanje učenika za shvatanje brojeva i radnji sa njima. Otuda, zadatak nastavnika je da nađe način i da izabere adekvatnu nastavnu tehniku. Ovo se može postići indivi-dualiziranom nastavom, radom u manjim grupama i sl.

· Nastavnik treba biti pažljiv da u toku vježbi učenika stimuliše izborom konkretnih zadataka iz svakodnevnog života, kad god postoji takva mogućnost. Na ovaj način, učenik će shvatiti ulogu nastave predmeta matematike. Ukoliko je moguće, bilo bi dobro ponuditi što više varijanti za rješavanje zadataka.

· Cilj učenja matematike nije u stvaranju rutine učenja matema-tičkog rada ili radnje, već usvajanja osnovne materije. Treba imati u vidu da fond znanja i dobijene vještine uvijek ostanu na raspolaganju učeniku.

· Treba izabrati odgovarajuće zadatke, koje će razvijati intuiciju na stepen dovoljan za kretanje uvijek jedan korak naprijed.

Osim gore rečenog, za postizanje optimalnih rezultata na polju nastave matematike, naročitu ulogu igra dobro napravljen program, udžbenici, vježba nastavnika, kao i upotreba adekvatnih metoda i tehnike predavanja u saglasnosti sa uslovima i sredinom u kojoj se odvija nastava.

66

VRIJEDNOVANJE

Vrijednovanje obuhvata sve radnje koje služe za određivanje stepena dostignuća učenika.

Nastavnik u toku vrijednovanja treba imati u vidu sadržaj programa i standard dostignuća preciziranog programa .

.

NIVO DOSTIGNUĆA

Skala dostignuća učenika vrijednuje se uglavnom u tri nivoa: Nivo I . Obuhvata minimalna dostignuća, što znači da se postavlja minimum neophodnog do koga treba da stigne svaki učenik. Tako se postavlja donja dozvoljena granica usvojenog programa, što se u procentima izražava sa 40 % obrađenog materijala. Ovim nivoom treba obuhvatiti učenike, koji rješavaju probleme uz pomoć nastavnika i ograničenih metoda, opravdavaju proste činjenice matematike, kao i saradnju za učenje matematike imajući uvijek ovu pomoć. Nivo II. Pojavljuje se u granicama rezultata izraženog 50 %-80 %. Ovim nivoom treba obuhvatiti učenike, koji rješavaju probleme i dokazuju matematičke istine uz ograničenu pomoć nastavnika, od strane ne velikog broja metoda i vještina, sa nekim greškama ili malim nedostacima.

Nivo III. To je najviši ili maksimalni nivo dostignuća učenika izraženog u procentima (većeg od 80 %). Ovim nivoom treba obuhvatiti učenike koji rješavaju zadatke i probleme i dokazuju matematičke istine u samostalnom obliku. Rješavaju matematičke probleme različitim metodama, analiziraju i komentarišu rezultate dobijene na samostalan način, tečnim jezikom i logički jasno.

PROCEDURA VRIJEDNOVANJA (OCJENJIVANJA)

Proces vrijednovanja preporučuje se da bude u harmoniji sa postavljenim standardima. Shvatljivo je da vrijednovanje treba da prati ciljeve obrazovanja, nastavne i vrijednosne objektive. Ocjenjivanje treba osloniti na velikoj količini podataka u kojima su obuhvaćeni ovi elementi:

67

- vrijednovanje usmenih odgovora;

- vrijednovanje aktivnosti u debatama u razredu;

- vrijednovanje pomoći u toku rada u grupi;

- vrijednovanje domaćih zadataka;

- testovi za jednu grupu određenih tema;

- test na kraju određene kategorije sadržaja;

- test na kraju polugodišta;

- test na kraju godine i dr. Na kraju godine treba zaključiti ocjenu, koja se dobija kao srednja

ocjena svih vrijednovanja: -usmeno vrijednovanje 25 % -testovi 50 % -vrijednovanje rada u razredu 15 % -vrijednovanje domaćeg zadatka 10 %. MEĐUPREDMETNE VEZE

Matematika u II razredu povezana je sa:

· Maternjim jezikom - “prevođenje” matematičkih izraza sa običnog jezika na jezik matematike i obrnuto;

· Likovnom umjetnošću - crtanje pravih i krivih, otvorenih i zatvorenih linija i raznih geometrijskih figura;

· Tjelesnim i sportskim vaspitanjem - orijentacija u prostoru (kretanja lijevo, desno, naprijed i nazad; skokovi uvis i udalj i dr.); razna mjerenja;

· Ručnim radom - pravljenje (konstruisanje) različitih geometrijskih slika i tijela od kartona, plastelina, gline i dr.

PREPORUČENA LITERATURA R. Zejnullahu, S. Bilalli, Matematika za II razred Radni listovi za II razred Knjiga za učitelja za II razred

68

69

MUZIČKO VASPITANJE

70

71

MUZIČKO VASPITANJE I RAZRED

UVOD

Muzika je dio kulturnog formiranja ličnosti i njegova stalna potreba. Ona direktno utječe na kreiranje čovjekove ličnosti. Muzika je nesum-njivo čovjekova potreba za stvaralaštvom, komunikacijom i kreativnošću. Ona produbljuje vizije u učenju koje teže njenim vrijednostima. Muzičko obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi ima za zadatak da osposobi uče-nika za:

Ø Selektivno i aktivno slušanje muzike u okviru medijskih progra-ma i muzičkih priredbi;

Ø Za sudjelovanje u horskim formacijama i drugim muzičkim djelatnostima;

Ø Buduće šire obrazovanje, koje podrazumijeva pripremu za neku, profesiju gdje je muzika njen sastavni dio.

OPŠTI CILJEVI PREDMETA Opšti ciljevi muzike su: Ø Da podstiče radost i pozitivna osjećanja prema muzici;

Ø Da podstiče interesovanje za različite oblike učestvovanja u muzici;

Ø Da formira pozitivan odnos prema bosanskoj i svjetskoj muzičkoj kulturi;

72

Ø Da pjeva i igra, kao i da stvara umjetničke sadržaje;

Ø Da aktivno sluša muziku, da je doživljava i prepoznaje njene karakteristike;

Ø Da vaspitava za zdravu muzičku sredinu;

Ø Da izražava muzičke doživljaje i predstave pokretno, plesno, likovno i tekstualno.

SPECIFIČNI CILJEVI PREDMETA

Učenici treba da:

Ø Interpretiraju pjesme, muzičke i instrumentalne sadržaje;

Ø Podstiču se za izražajno doživljavanje muzike preko pokreta, plesa, likovnog i tekstualnog izražaja;

Ø Povezuju muziku sa maternjim i stranim jezikom i drugim umjetnostima;

Ø Razvijaju muzičke sposobnosti (ritmičke, melodijske i harmonske osjećaje, kao i izvođačke sposobnosti – tehnika pjevanja i sviranja na muzičkim instrumentima-ritamskim);

73

NASTAVNI PROGRAM PO RAZREDIMA Informativni

ciljevi Formativni

ciljevi Socijalizacijski

ciljevi Specifični oblici nastave Korelacija

Izvođenje Stvaranje Slušanje 1. Predloženi sadržaji za izvođenje: Narodne pjesme: -Nina, nina bije-la golubica; -Spavaj, sine. Umjetničke pjesme: - Jesen S.Korunović; -Zima D.Basrak; -Proljeće V.Astardijeva; -Pače i pčela R.Petrović; -Kad si sretan Iz Švedske.

1. U školi učenici uče mnogo novih pjesama -učenici saznaju da su pjevački glasovi instrumenti, -umiju da pjevaju brže i sporije, glasnije i tiše, pojačavajući i stišavajući, -učenici su hor koji vodi vođa hora.

1. Razvijanje komuni- kativnosti, međusobne saradnje, timskog rada i samopouzdanja.

- Jednoglasno pjevanje uz instrumentalnu pratnju ili bez nje, -pjevanje u odgovarajućem obimu narodne i umjetničke pjesme koje po sadržaju odgovaraju dječijim osjeća- njima, igri i događajima u bližoj okolini, -ritmičko iska- zivanje i ritmi- ziranje dječijih tekstova (brojalica,

Interpretiranje naučenih pje- sama,tekstova i instrumenta- lnih sadržaja, -učeničko sa- mostalno smi- šljanje muzi- čkih sadržaja kroz istraživa- nje zvuka instrumenta.

- Slušanje narodne i umjetničke muzike, -slušanje kraćih kom-pozicija sa programskim i apsolutnim sadržajem koje su bliske dječijem doživljaju, -kreativno izražavanje doživljaja prilikom slušanja, -slušanje muzičkih priredbi.

1. Bosanski jezik Tekst u naro- dnim pjesma- ma otkriva nam jezičku sliku i običaje naših naroda. Priroda i društvo Pojedini muzi- čki sadržaji povezani su sa prirodom, godišnjim do- bima, društve- nom sredinom i događajima iz života, Likovna kultura

74

zagonetki,izreka i odlomaka iz pjesama).

Muzički sadr-žaji pjesama podstiču likovnu kreativnost.

2. Brojalice: - Trešnjice - Bumbari - Uš’o medo

2.Uče da sviraju na sve više instrumenata -ljudsko tijelo može biti instrument, -učenici uče da prave svoje instrumente, -kad sviraju, oni su orke- star koji vodi dirigent, -Orfovi instrumenti imaju tamne i svijetle boje

2. Razvijanje kreativnosti, samopouzdanja- strpljenje za rad u grupi.

-Sviranje na svojim i Orfo- vim instrume- ntima, -praćenje pjesama i brojalica pokretom i I plesom.

2.Likovna kultura Stvaralački rad potencira likovnu kreati- vnost. Tjelesni odgoj Instrumental- no sviranje povećava dječiju pokretnu spretnost i koordinaciju.

75

3. L. Van Betoven -Ptičja tuga F.Šubert -Snivaj, snivaj V. A. Mocart -Čežnja za proljećem Muzika iz filma “Snježana i sedam patuljaka”

3.Zajedno slušaju muziku -muziku stvara kompozitor, -napisana muzika je kompozicija kompozicije otkrivaju različita raspolože-nja, događaje, priče i bajke, -Uz slušanje prepoznaju različite pjevačke glasove, instrumente, -rado slušaju boje narodnih instrumena-ta.

3.Strpljenje za rad u grupi i da se sasluša drugi

3.Priroda i društvo Slušanje muzi- ke nam stvara slike iz prirode i života. Likovna kultura Sadržaj muzi- čkih djela nas podstiče na kreativno likovno stvaralaštvo.

4. Predlog za muzičke igre:

4. Muzičke igre - Tradicionalne

4. Podsticanje strpljenja za rad

4. Tjelesni odgoj

76

- Ringe,ringe,jaja; -Tašun, tašun tanana -Berem, berem grožđe -U šumici zeka. Instrumentalne: -Kolanje -Ej, da pletemo.

muzičke igre; -Muzičke zagonetke; - Muzički odjeci-snimanje. 5. Muzika je u svima nama - Stvaraju pratnju, - Slikaju zvukove, - Uz muziku smišljaju pokre-te – koračaju i plešu.

u grupi -timski rad -inicijativnost –samopouzdanje. 5. Razvijanje kreativnog stvaralaštva -samopouzdanje, timski rad, preciznost, marljivost.

Muzički sadržaji koji su povezani sa korakom i plesom podstiču plesnu kreativnost. 5.Bosanski jezik Likovna kultura Tjelesni odgoj Muzika razvi- ja kreativnost u tekstualnom, likovnom i po-kretno-ple- s-nom izražava- nju.

77

DIDAKTIČKO–METODSKA UPUTSTVA Muzička nastava je planirana kompleksno tako da svojim aktiv-

nostima i sadržajima doprinosi opštem muzičkom razvoju učenika. Predmet po svojoj prirodi omogućava aktivni, psiho-motorički, spoz-najni, estetski i psiho-socijalni razvoj. Zbog toga treba izvoditi sve muzičke aktivnosti (interpretacija, slušanje i stvaralaštvo) povezano sa razvojnim mogućnostima djeteta.

INTERPRETACIJA Nastavnik za svaki razred bira program pjesama i tekstova, čiji broj

je zavisan od njihove dužine i složenosti. Prilikom njihovog izbora uzima u obzir različite interpretativne mogućnosti i time obezbjeđuje šarenilo i podstiče radoznalost djeteta. Program obuhvata jednoglasne pjesme sa različitom pratnjom instrumenata koju izvode učenici ili nastavnik, kao i povezanost sa kretanjem i plesom. Osnovni metod je imitacija.

STVARANJE Djeca uz pomoć kreativnosti opuštaju zvučnu maštu, a nastavnik je

usmjerava prema planiranim ciljevima. On mora biti svjestan njene nepreglednosti i poznavati karakteristične forme.

- Interpretativnost je takvo pjevanje ili sviranje koje dijete izražava kroz svoje doživljaje i estetsko oblikovanje;

- Muzička produkcija su različiti ritmički ili melodijski sadržaji koje djeca pjevanjem ili sviranjem sami stvaraju.

Djeca prve tri godine kroz kreativno kretanje, igru i ples, najspon-tanije izražavaju muzičke doživljaje i naučene zvučne karakteristike. Pokušavaju da ih izraze i likovno i tekstualno.

SLUŠANJE Kako za izvođenje, tako i za slušanje nastavnik bira program uz koji

se učenici navikavaju na pažljivo i koncentrisano usvajanje materijala. Postupak slušanja nastavnik mora brižljivo da osmisli i on mora da

sadrži primjernu motivaciju i odgovarajuće vrijeme trajanja saznajne pažnje, kao i izvođenja povratne informacije, koju učenici stvaralački izražavaju.

78

MUZIČKO – RAZVOJNA DOSTIGNUĆA Ova oblast sistematizuje muzičke sposobnosti, vještine i druga

znanja koja su karakteristična za pojedine muzičko-razvojne periode. Prve tri godine zajedno sa predškolskim periodom predstavljaju vrijeme rađanja elementarnih muzičkih sposobnosti, kad se ritmički i melodijski sluh u odgovarajućoj muzičkoj sredini spontano razvijaju. Takvu sredinu treba obezbijediti u školi, jer je sluh od odlučujućeg značaja za muzičko sazrijevanje i dalji razvoj muzičkog mišljenja. Na osnovu toga utvrđujemo i odnose među tonskim visinama i trajanjima.

-Vještine se odnose na pjevačku, govornu i instrumentalnu motori-ku, kao i pokretno izražavanje zvukovnih karakteristika. Vježbamo ih uz izvođenje, a posebno uz didaktičke igre pomoću kojih dajemo volju za usvajanjem i kontrolisanu pažnju. Sa njima dostižemo viši kvalitativni nivo izvođenja (to su vježbe za pjevačko disanje, tjelesno opuštanje, držanje instrumenata, oblikovanje i artikulaciju tonova, ritma, dinamike).

- Učenici razlikuju zvukove i razumiju značaj zvučne boje ( svijetla, tamna, prodorna, mehka).

STANDARDI ZNANJA PO RAZREDIMA

SPOSOBNOSTI

Učenici: Ø Proširuju melodijski sluh uz igru snimanja fraza u odgovarajućem

glasovnom obimu; Ø Usavršavaju ritmički sluh snimanjem ritmičkih motiva, kao i sa

pokretnim ili zvučnim odjecima (koračaju). VJEŠTINE

U igri: Ø Usavršavaju kvalitet pjevačkog disanja i tjelesne opuštenosti; Ø Oblikuju pjevački glas i postepeno šire individualni i glasovni

obim. DRUGA ZNANJA

Uz muzičke aktivnosti i sadržaje: Ø Šire muzički rječnik: pjevanje, hor - vođa hora, imena instru-

menata (klavir, violina, flauta, truba);

79

Ø Narodni instrumenti i Orfovi instrumenti, kompozitor- kompozi-cija, pjesme - uspavanke, brojalice, pjesme za igru, pjevamo i sviramo glasno i tiho, brzo i sporo, naviše i naniže.

MEĐUPREDMETNA POVEZANOST U muzičkim djelatnostima posebno je označena korelacija sa drugim

oblastima:

Ø U tekstualnom sadržaju i programskoj muzici su najrazličitije slike iz života i okruženja (Upoznavanje okoline);

Ø Preko pjesama učenici upoznaju dječiju poeziju i usavršavaju pojmove maternjeg jezika (Bosanski jezik);

Ø Instrumentalno izvođenje i pokreti utječu na vještinu i koordi-naciju pokreta (Tjelesni odgoj);

Ø Muzički doživljaji podstiču na kreativno mišljenje u svim pred-metima;

Ø Muzika razvija kreativnost u likovnom, tekstualnom i pokretno–plesnom izražavanju (Bosanski jezik, Likovno vaspitanje, Tjeles-ni odgoj).

OSNOVNI STANDARDI ZNANJA PO RAZREDIMA Učenici treba da:

Ø Pjevaju narodne i umjetničke pjesme po sluhu, sa i bez instrumentalne pratnje;

Ø Podstiču se za doživljajne izražaje preko pokreta, pleasa, likovnih i tekstualnih sadržaja po individualnim sposobnostima;

Ø Podstiču se za kreativni ritmički, kao i melodijski izražaj na individualan zvučni imaginarni način;

Ø Razvijaju vokalnu kulturu, njegujući lijepo i pravilno pjevanje (artikulacija, disanje);

Ø Razlikuju zvučne muzičke osobine (povišene i snižene pokrete melodija).

80

81

MUZIČKO VASPITANJE II RAZRED

UVOD

Muzika je dio kulturnog formiranja ličnosti i njegova stalna potreba.

Ona direktno utječe na kreiranje čovjekove ličnosti. Muzika je nesum-njivo čovjekova potreba za stvaralaštvom, komunikacijom i kreativnošću. Ona produbljuje vizije u učenju koje teže njenim vrijednostima. Muzičko obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi ima za zadatak da osposobi učenika za:

Ø Selektivno i aktivno slušanje muzike u okviru medijskih progra-

ma i muzičkih priredbi; Ø Za sudjelovanje u horskim formacijama i drugim muzičkim

djelatnostima; Ø Buduće šire obrazovanje koje podrazumijeva pripremu za neku

profesiju gdje je muzika njen sastavni dio.

OPŠTI CILJEVI PREDMETA Opšti ciljevi muzike su: Ø Da podstiče radost i pozitivna osjećanja prema muzici; Ø Da podstiče interesovanje za različite oblike učestvovanja u

muzici; Ø Da formira pozitivan odnos prema bosanskoj i svjetskoj muzičkoj

kulturi;

82

Ø Da pjeva i igra, kao i da stvara umjetničke sadržaje;

Ø Da aktivno sluša muziku, da je doživljava i prepoznaje njene karakteristike;

Ø Da vaspitava za zdravu muzičku sredinu;

Ø Da izražava muzičke doživljaje i predstave pokretno, plesno, likovno i tekstualno.

SPECIFIČNI CILJEVI PREDMETA Učenici treba da: Ø Interpretiraju pjesme, muzičke i instrumentalne sadržaje;

Ø Podstiču se za izražajno doživljavanje muzike preko pokreta, ple-sa, likovnog i tekstualnog izražaja;

Ø Povezuju muziku sa maternjim i stranim jezikom i drugim umjet-nostima;

Ø Razvijaju muzičke sposobnosti (ritmičke, melodijske i harmonske osjećaje, kao i izvođačke sposobnosti – tehnika pjevanja i sviran-ja na muzičkim instrumentima-ritamskim).

83

NASTAVNI PROGRAM PO RAZREDIMA

Informativni ciljevi

Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi Specifični oblici nastave

Korelacija

Izvođenje Stvaranje Slušanje 1. Predloženi sadržaji za izvođenje: Narodne pjesme: -N i n a , n i n a , Neda majka sina; -B u b a , n i n a , malo ububano. Umjetničke pjesme: - Bubanj zove; -Bijela roda; -Patak; -Dok mjesec sja; -R u k u m e n i , bato, daj -Vrabac i mak.

1. U školi polaz-nici uče mnogo novih pjesama -učenici saznaju da su pjevački glasovi instrumenti, -umiju da pjevaju brže i sporije, glasnije i tiše, pojačavajući i stišavajući, -učenici su hor koji vodi vođa hora.

1. Razvijanje komuni- kativnosti, međusobne saradnje, timskog rada i samopouzdanja.

-Jednoglasno pjevanje uz instrumentalnu pratnju ili bez nje, -pjevanje u odgovarajućem obimu narodne i umjetničke pjesme koje po sadržaju odgovaraju dječijim osje-ćanjima, igri i događajima u bližoj oko- lini, - ritmičko iskazivanje i ritmiziranje dječijih tekstova (brojalica, za- gonetki, izreka

Interpretiranje naučenih pje- sama, teksto-va i instru-mentalnih sadržaja, -učeničko sa- mostalno smišljanje muzičkih sadržaja kroz istraživa- nje zvuka instrumenta.

-Slušanje narodne i umjetničke muzike, - slu-šanje kra- ćih kompozi-cija sa pro-gramskim i apsolutnim sadržajem koje su bliske dječijem doživljaju, -kreativno izražavanje doživljaja prilikom slušanja, -slušanje muzičkih priredbi.

1. Bosanski jezik Tekst u naro- dnim pjesma-ma otkriva nam jezičku sliku i običaje naših naroda. Priroda i društvo Pojedini mu- zički sadržaji povezani su sa prirodom, godišnjim do- bima, društve- nom sredinom i događajima iz života.

84

i odlomaka iz pjesama).

Likovna kultura Muzički sadržaji pjesama podstiču likovnu kreativnost.

2. Brojalice: -Dječak i ptica; - Jedan, dva, tri; - U maloga svica; -Eci, peci pec;

2.Uče da sviraju na sve više instrumenata - ljudsko tijelo može biti instru-ment, - učenici uče da prave svoje instrumen-te, - kad sviraju oni su orkestar koji vodi diri-gent, - Orfovi instru-menti imaju tamne i svijetle boje

2. Razvijanje kreativnosti, samopouzdanja -strpljenje za rad u grupi.

-Sviranje na svojim i Orfo- vim instrume- ntima, -praćen-je pjesama i brojalica po-kretom i plesom.

2.Likovno vaspitanje Stvaralački rad potencira likovnu kreativnost. Tjelesni odgoj i sport Instrumenta- lno sviranje povećava pokretnu spretnost i kordinaciju djeteta.

85

3. J. Brams - Uspavanka; L.van Betoven -Za Elizu; R.Suman -Sanjarenje; A.Smailovic -Uz jutarnju setnju; Muzika iz filma “Snježana i sedam patuljaka”

3. Zajedno slušaju muziku -muziku stvara kompozitor -napisana muzika je kompozicija kompozicije otkrivaju različita raspolože-nja, događaje, priče i bajke. -Uz slušanje prepoznaju različite pjevačke glasove, instrumente, -rado slušaju boje narodnih instrumenata

3. Strpljenje za rad u grupi i da se sasluša drugi

3. Priroda i društvo Slušanje muzi- ke nam stvara slike iz prirode i života. Likovno vaspitanje Sadržaj muzi- čkih djela nas podstiče na kreativno likovno stvaralaštvo.

4. Predlog za muzičke igre: - Zec kolo vodi;

4. Muzičke igre - Tradicionalne muzičke igre; -Muzičke

4. Podsticanje strpljenja za rad u grupi-timski rad -

4.Tjelesni odgoj i sport Muzički sadržaji koji

86

-Skače vrabac u kolu. Instrumentalne: -Hodavka (Sarajka djevojka).

zagonetke; - Muzički odjeci -snimanje. 5. Muzika je u svima nama - Stvaraju pratnju; - Slikaju zvukove; - Uz muziku smišljaju pokrete – koračaju i plešu.

inicijativnost –samopouzdanje. 5. Razvijanje kreativnog stvaralaštva -samopouzdanje, timski rad, preciznost, marljivost.

su povezani sa korakom i plesom podstiču plesnu kreativnost. 5.Bosanski jezik Likovna kultura Tjelesni odgoj i sport Muzika razvija kreativnost u tekstualnom, likovnom i pokretno -plesnom izražavanju.

87

DIDAKTIČKO –METODSKA UPUTSTVA Muzička nastava je planirana kompleksno tako da svojim aktivnos-

tima i sadržajima doprinosi opštem muzičkom razvoju polaznika. Pred-met po svojoj prirodi omogućava aktivni, psiho-motorički, spoznajni, estetski i psiho-socijalni razvoj. Zbog toga treba izvoditi sve muzičke aktivnosti (interpretacija, slušanje i stvaralaštvo) povezano sa razvojnim mogućnostima djeteta.

INTERPRETACIJA

Nastavnik za svaki razred bira program pjesama i tekstova, čiji broj je zavisan od njihove dužine i složenosti. Prilikom njihovog izbora uzima u obzir različite interpretativne mogućnosti i time obezbjeđuje šarenilo i podstiče radoznalost djeteta. Program obuhvata jednoglasne pjesme sa različitom pratnjom instrumenata koju izvode učenici ili nastavnik, kao i povezanost sa kretanjem i plesom. Osnovni metod je imitacija.

STVARANJE

Djeca uz pomoć kreativnosti opuštaju zvučnu maštu, a nastavnik je usmjerava prema planiranim ciljevima. On mora biti svjestan njene nepreglednosti i poznavati karakteristične forme:

- Interpretativnost je takvo pjevanje ili sviranje koje dijete izražava kroz svoje doživljaje i estetsko oblikovanje;

- Muzička produkcija su različiti ritmički ili melodijski sadržaji koje djeca pjevanjem ili sviranjem sami stvaraju.

Djeca prve tri godine kroz kreativno kretanje, igru i ples, najsponta-nije izražavaju muzičke doživljaje i naučene zvučne karakteristike. Pokušavaju da ih izraze i likovno i tekstualno.

SLUŠANJE

Kako za izvođenje, tako i za slušanje nastavnik bira program uz koji se učenici navikavaju na pažljivo i koncentrisano usvajanje materijala.

Postupak slušanja nastavnik mora brižljivo da osmisli i on mora da sadrži primjernu motivaciju i odgovarajuće vrijeme trajanja saznajne pažnje, kao i izvođenja povratne informacije, koju učenici stvaralački izražavaju.

88

MUZIČKO – RAZVOJNA DOSTIGNUĆA

Ova oblast sistematizuje muzičke sposobnosti, vještine i druga znan-ja koja su karakteristična za pojedine muzičko-razvojne periode. Prve tri godine zajedno sa predškolskim periodom predstavljaju vrijeme rađanja elementarnih muzičkih sposobnosti, kad se ritmički i melodijski sluh u odgovarajućoj muzičkoj sredini spontano razvijaju. Takvu sredinu treba obezbijediti u školi, jer je sluh od odlučujućeg značaja za muzičko sazrijevanje i dalji razvoj muzičkog mišljenja. Na osnovu toga utvrđuje-mo i odnose među tonskim visinama i trajanjima.

- Vještine se odnose na pjevačku, govornu i instrumentalnu motori-ku, kao i pokretno izražavanje zvukovnih karakteristika. Vježbamo ih uz izvođenje, a posebno uz didaktičke igre pomoću kojih daje-mo volju za usvajanjem i kontrolisanu pažnju. Sa njima dostižemo viši kvalitativni nivo izvođenja (to su vježbe za pjevačko disanje, tjelesno opuštanje, držanje instrumenata, oblikovanje i artikulaciju tonova, ritma, dinamike).

- Učenici razlikuju zvukove i razumiju značaj zvučne boje (svijetla, tamna, prodorna, mehka).

STANDARDI ZNANJA PO RAZREDIMA

SPOSOBNOSTI

Učenici: Ø Proširuju melodijski sluh uz igru snimanja fraza u odgovarajućem

glasovnom obimu; Ø Usavršavaju ritmički sluh snimanjem ritmičkih motive, kao i sa

pokretnim ili zvučnim odjecima (koračaju). VJEŠTINE

U igri: Ø Usavršavaju kvalitet pjevačkog disanja i tjelesne opuštenosti; Ø Oblikuju pjevački glas i postepeno šire individualni i glasovni

obim. DRUGA ZNANJA

Uz muzičke aktivnosti i sadržaje: Ø Šire muzički rječnik: pjevanje, hor - vođa hora, imena instrume-

nata (klavir, violina, flauta, truba);

89

Ø Narodni instrumenti i Orfovi instrumenti, kompozitor – kompo-zicija, pjesme - uspavanke, brojalice, pjesme za igru, pjevamo i sviramo glasno i tiho, brzo i sporo, naviše i naniže.

MEĐUPREDMETNA POVEZANOST

U muzičkim djelatnostima posebno je označena korelacija sa drugim

oblastima:

Ø U tekstualnom sadržaju i programskoj muzici su najrazličitije slike iz života i okruženja (Upoznavanje okoline);

Ø Preko pjesama učenici upoznaju dječiju poeziju i usavršavaju pojmove maternjeg jezika (Bosanski jezik);

Ø Instrumentalno izvođenje i pokreti utječu na vještinu i koordi-naciju pokreta

Ø (Tjelesni odgoj);

Ø Muzički doživljaji podstiču na kreativno mišljenje u svim pred-metima;

Ø Muzika razvija kreativnost u likovnom, tekstualnom i pokretno–plesnom izražavanju (Bosanski jezik, Likovno vaspitanje, Tjeles-ni odgoj);

OSNOVNI STANDARDI ZNANJA PO RAZREDIMA

Učenici treba da:

Ø Pjevaju narodne i umjetničke pjesme po sluhu, sa i bez instru-mentalne pratnje;

Ø Podstiču se za doživljajne izražaje preko pokreta, plesa, likovnih i tekstualnih sadržaja po individualnim sposobnostima;

Ø Podstiču se za kreativni ritmički, kao i melodijski izražaj na individualan zvučni imaginarni način;

Ø Razvijaju vokalnu kulturu, njegujući lijepo i pravilno pjevanje (artikulacija, disanje);

Ø Razlikuju zvučne muzičke osobine (povišene i snižene pokrete melodija).

90

91

LIKOVNO VASPITANJE I RAZRED

(1 čas sedmično, 18 časa godišnje)

UVOD

Početak trećeg milenijuma karakterišu demokratski procesi i promjene, visok tehnološki razvoj i vrlo razvijena medijska komu-nikacija, te u tom svijetlu i promjene koje se dešavaju u suvremenoj školi, roditeljskom domu u društvenoj sredini (u kulturnom i javnom životu) obavezuju nas da sa puno većom senzibilnošću i odgovor-nošću prilazimo rješavanju i provođenju reformi obrazovanja.

Likovno vaspitanje kao nastavni predmet Nastavnog plana i programa, u sistemu reformi, trebamo posmatrati kao specifičnu nastavnu oblast, jer njegovi likovni i estetski sadržaji transformišu na specifičan način kako ciljeve i sadržaje, tako i metode rada. Komunikacija se ostvaruje na likovno-pojmovnom, emocionalno-kreativnom, kao i na specifičnom likovno- senzibilnom nivou.

Likovna oblast ima univerzalne vrijednosti i zato ona ne poznaje granice, a time daje pun doprinos toleranciji i zajedništvu na bazi kulturnih razlika. OPŠTI CILJ

Ø FUNKCIONALNA ADAPTACIJA, BAZIRANA NA ISKUSTVU, PERCEPCIJI, IMAGINACIJI I KREACIJI U NEPOSREDNOM OKRUŽENJU ŽIVOTNE REALNOSTI.

POSEBNI CILJEVI v NJEGOVANE PLASTIČNE PERCEPCIJE IMAGINACIJE, ENTUZIJA ZMA I

IMPRESIVNOSTI; v SPRETNO I SPONTANO IZRAŽAVANJE KAO REZULTAT PROJEKCIJE

NJIHOVE MAŠTE; v RAZVOJ PSIHIČKIH FUNKCIJA;

v PRAĆENJE EMOTIVNO – KREATIVNOG NAPRETKA UČENIKA

92

O B J E K T I V I

O P Š T I P O S E B N I

Igra Kao zabava u funkciji

Posmatranje Vidjeti, čuti, opipati, osjetiti

Doživljavanje Osmišljavanje-misaona prerada utisaka Shvatanje Razumijevanje, poimanje-formiranje apstrakcija

Izražavanje Kao projekcija njihove mašte Spretnost Fina motorika u prostoru i vremenu

Socijalizacija Socijalna interakcija

PROGRAMSKO-PLANSKA STRUKTURA /ORJENTACIONA DISTRIBUCIJA/ (1 čas sedmično, 18 časova godišnje)

NASTAVNE CJELINE SADRŽAJ RADA

1. P R O S T O R 1. 1. POJAM PROSTORA I VIDNOG POLJA

1. 2. ORJENTACIJA I KRETANJE (DESNO, LIJEVO, ISPRED-NAZAD, IZMEĐU, GORE-VISOKO, DOLJE-NISKO.

POLOŽAJI:

USPRAVNO, POLOŽENO, KOSO, OTVORENO,ZATVORENO, PUNO, PRAZNO, PLITKO, DUBOKO).

(OKO 2 ČASA)

2. O B L I K 2. 1. KARAKTERISTIKE

A) JEDNOSTAVNI I SLOŽENI (VELIKO, MALO, USKO, ŠIROKO, OBLO, ROGLJASTO, ŠILJASTO, CIJELO, DIO CIJELOG).

(OKO 2 ČASA)

3. P O V R Š I N A 3. 1. KARAKTER A) PO OBLIKU (PRAVILNE I NEPRAVILNE)

B) PO BOJI C) PO MATERIJALU (PAPIRNA, TEKSTILNA, DRVENA,

KAMENA, PLASTIČNA, MEKA, TVRDA, TOPLA, HLADNA).

D) PO FINOĆI (GLATKA I HRAPAVA).

(OKO 3 ČASA)

4. K O N T R A S T 4. 1. KAO SUPROTNOST (SVIJETLO - TAMNO) 4. 2. VELIKI I MALI 4. 3. SVJETLOST (ODREĐIVANJE IZVORA).

(OKO 2 ČASA)

5. B O J A 5. 1. U VIDNOM POLJU

93

(OKO 4 ČASA)

5. 2. OSNOVNE BOJE I TONOVI

5. 3. DOPUNSKE BOJE I TONOVI

5. 4. POČETNA OSJETLJIVOST U SPONTANOM IZRAŽAVANJU

I STVARANJU

6. L I N I J A 6. 1. U VIDNOM POLJU 6. 2. KAO GRANICA (PREDMETA, POVRŠINA I BOJA) 6. 3. NA UMJETNIČKIM DJELIMA 6. 4. VRSTE LINIJA 6. 5. OSJETLJIVOST ZA POČETNO IZRAŽAVANJE I STVARANJE

(OKO 4 ČASA)

7. OBLIKOVANJE NA POVRŠINI I PROSTORU

7. 1. VIZUELNA KOMUNIKACIJA (CRTANI FILM KAO IZRAZ, RAZGOVOR- DOŽIVLJAVANJE. REKLAMA, STRIP I PLAKAT. SAOBRAĆAJNI ZNACI U KOMUNIKACIJI)

(OKO 1 ČAS)

LIKOVNE TEHNIKE I MATERIJALI

C R T A NJ E: OLOVKA, PERO – ( TUŠ ), FLOMASTERI

S L I K A NJ E: AKVAREL, GVAŠ, TEMPERA, KOLAŽ, PASTEL

PROSTORNO-PLASTIČNO OBLIKOVANJE

PLASTELIN, GLINA, PAPIR, KARTON, PAPIRNA AMBALAŽA I DRUGI OTPADNI MATERIJALI, PLODOVI VOĆA, ŠIŠARKE, ZRNEVLJE I DRUGO

MOTIVI PODSTICAJI IGRAČKE, PROSTORI, PREDMETI, DOGAĐAJI, SADRŽAJI KOJI PROIZILAZE IZ OSTALIH NASTAVNIH OBLASTI.

METODOLOGIJA

· PRI PLANIRANJU NASTAVNIK ODABIRA ODGOVARAJUĆE TEME POŠTUJUĆI PONUĐENI (ORJENTACIONI) NASTAVNI PLAN I PROG-RAM;

· POLAZNIKU PRVOG RAZREDA PRETHODILA JE IGRA I IGRAČKE I TO NE TREBA NAGLO I GRUBO PREKINUTI, NAPROTIV IGRA I IGRAČKE SU DOBRA OSNOVA ZA POČETAK NASTAVE LIKOVNOG VASPITANJA;

94

· DIJETE – LIKOVNI ELEMENTI – PROCES UČENJA (DIDAKTIČKI TROUGAO U OBA SMJERA);

· STVARATI SPREGU IZMEĐU UOČAVANJA (objektivna aktivnost) I KOMUNIKACIJE I IZRAŽAVANJA (subjektivna aktivnost);

· UVJEK VODITI RAČUNA O PSIHO-FIZIČKOM NIVOU UČENIKA, DIDAKTIČKO-METODIČKE, PEDAGOŠKE I PSIHOLOŠKE ZAHTJEVE;

· NASTAVNIK TREBA BITI U ULOZI INTELEKTUALNOG REZONA-TORA IZMEĐU STVARNOSTI – UČENIKA – UČENJA I IZRAŽAVANJA;

· U NASTAVNOM PROCESU UČENIK JE UVJEK U CENTRU PAŽNJE, A NASTAVNIK U ULOZI MENTORA;

· ODNOS UČENIK-NASTAVNIK BAZIRAN JE NA HUMANIM OSNOVA-MA NA PRINCIPU MEĐUSOBNE SURADNJE I RADOSTI ZA OSTVA-REN USPJEH;

· NASTAVNIK TREBA VRLO STRUČNO I ODGOVORNO DA VRŠI PRIPREME ZA NASTAVU LIKOVNOG VASPITANJA;

· NASTAVNIK TREBA UVJEK DA POMAŽE UČENICIMA, DA BUDE ZANIMLJIV I POKAZUJE ENTUZIJAZAM. UVJEK DA ZAINTERESUJE UČENIKE, DA BUDE JASAN I ISTIČE ONO ŠTO JE BITNO;

· U RADU NASTAVNIK KORISTI SVE POZNATE METODE, A NAJĆEŠ-ĆE KOMBINOVANU, SA POSEBNIM NAGLASKOM NA INTERAKTIV-NU METODU I KOGNICIJU;

· ZNALAČKI UPRAVLJA ODJELJENSKIM KOLEKTIVOM (VRŠI UTICAJ NA UČENIKA POSREDSTVOM DRUGIH UČENIKA);

· U NASTAVI PRIMJENJUJE SVE OBLIKE RADA SA NAGLASKOM NA GRUPNI OBLIK RADA;

· TREBA UVJEK NJEGOVATI I RAZVIJATI INDIVIDUALNU SPOSOB-NOST I KREATIVNOST KOD SVAKOG UČENIKA;

· U MOTIVIMA TREBA PREDVIĐATI ODGOVARAJUĆE MORALNE I HUMANE ELEMENTE (prava djeteta, ravnopravnost polova, nacionalnu i vjersku toleranciju i humanu ekologiju);

· KROZ RADOVE NJEGOVATI ISKRENOST, NEPOSREDNOST, DOS-LJEDNOST, SMISAO ZA ODREĐEN NAPOR-UPORNOST, MARLJI-VOST, RADINOST, ODVAŽNOST, TAČNOST, SA- MOSTALNOST, SMJELOST I SAVJESTAN ODNOS U RJEŠAVANJU PROBLEMA;

· CRTEŽ, SLIKA, MODEL NE MORA DA IMA VISOKU UMJETNIČKU VRIJEDNOST, ALI DA UČENIK ZNA DA SLOBODNO KAŽE ŠTA JE SVE PREDSTAVIO NA NJEMU PO PROJEKCIJI SVOJE MAŠTE;

· NASTAVNIK VRLO OPREZNO POPRAVLJA DJEČIJI RAD,ALI NE I DA CRTA UZORAK NA TABLI ILI PAPIRU, JER SE TIME PADA U ZAMKU ŠEMATSKOG PRIKAZA CRTEŽA KOJI KARAKTERIŠE OVAJ UZRAST, TE MOŽE DOĆI DO TAKOZVANE, INTELEKTUALNE BLOKADE KOJA MOŽE DA IMA VRLO NEGATIVNE POSLJEDICE;

· KOD UČENIKA NJEGOVATI PRODUKTIVNE, A NE REPRODUKTIVNE SPOSOBNOSTI;

· NAVIKAVATI UČENIKE NA PRIMJERENO I BEZBJEDNO KORIŠTENJE ALATA I MATERIJALA UZ EKONOMIČNOST VREMENA, PROSTORA I MATERIJALA;

95

· UVJEK UČENICIMA DAVATI DOVOLJNO PROSTORA ZA NJIHOVE ZAMISLI I INICIJATIVE, DOPUŠTATI IM DA ISTRAŽUJU I EKSPERI-MENTIŠU BEZ STRAHA OD GREŠAKA;

OČEKIVANI REZULTATI Ø UČENICI IMAJU SREĐENO ZNANJE IZ ISKUSTVA

Ø UČENICI POSJEDUJU RAZVIJENE SPOSOBNOSTI PERCEPCIJE, IMAGINACIJE, ENTUZIJAZMA I IMPRESIVNOSTI;

Ø KREĆU SE I ORJENTIŠU U PROSTORU I VIDNOM POLJU;

Ø RAZLIKUJU OBLIKE, POVRŠINE, BOJE, KONTRASTE, LINIJE, NJIHOVE KARAKTE- RISTIKE, ZNAJU DRUGE PRATEĆE POJMOVE (crtež, slika, slikati, kolaž, vajar, strip, modelirati, nazivi boja...)

Ø POSJEDUJU DOBRO RAZVIJENE PSIHIČKE FUNKCIJE;

Ø SASVIM SLOBODNO DOLAZI DO IZRAŽAJA PROJEKCIJA NJIHOVE MAŠTE;

Ø POSJEDUJU SPRETNU MOTORIKU U PROSTORU I VREMENU;

Ø KAO KROZ IGRU SE SPONTANO I SPRETNO IZRAŽAVAJU;

Ø POSJEDUJU ODREĐENU DOZU STRPLJENJA, UPORNOSTI I DOSLJEDNOSTI;

Ø IMAJU POTREBU I OSJEĆAJ ZA SURADNJU SA OSTALIM UČENICIMA U RAZ- REDU (socijalna integracija);

Ø IMAJU OSJEĆAJ ZA VRIJEDNOVANJE I SAMOVRIJEDNOVANJE;

Ø IMAJU RAZVIJENU POTREBU ZA ORGANIZOVANJE RAZREDNIH I ŠKOLSKIH IZLOŽBI;

Ø POSJEDUJU POČETNE ESTETSKE I DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI;

Ø PRIMJERENO I BEZBJEDNO KORISTE MATERIJAL I ALATKE;

Ø DOBAR RAD IM PREDSTAVLJA RADOST I TU RADOST DJELE SA OSTALIMA.

MEĐUKURIKULARNI STANDARDI § UVAŽAVANJE I ISTICANJE PRAVA DJETETA;

§ ETNIČKA I RELIGIJSKA TOLERANCIJA;

§ UVAŽAVANJE RAVNOPRAVNOSTI POLOVA;

§ KULTURA BAVLJENJA SPORTOM;

§ PORODIČNO VASPITANJE I DOBRO ZDRAVLJE;

§ KORELACIJA SA NASTAVNIM OBLASTIMA KAO ŠTO SU: BOSANSKI JEZIK I KNJIŽE- VNOST, PRIRODA I ČOVJEK, RUČNI RAD, MUZIČKO VASPITANJE, TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ I DRUGI PREDMETI KOJI POSJEDUJU NASTAVNI RECIPROCITET.

96

VRIJEDNOVANJE (EVALUACIJA)

Ø STVARALAŠTVO NA OVOM NIVOU SE VRIJEDNUJE NA OSNOVU

SPOSOBNOSTI IGRANJA MISAONIM ELEMENTIMA;

Ø PRATITI KAKO SE IZ IGRE DIFERENCIRAJU UMJETNIČKE VRIJED-NOSTI;

A) KAKO UČENIK UOČAVA LIJEPO; B) KAKO UČENIK DOŽIVLJAVA LIJEPO; C) KAKO UČENIK STVARA LIJEPO;

LIKOVNA DJELA SLIKARSTVO, KIPARSTVO, ARHITEKTURA. DJELA IZ OBLASTI URBANIZ-MA, PRODU- KCIJE IZ ČITANKI, ČASOPISA, NOVINA, KALENDARA, RAZ-GLEDNICA; DJELA PO SADRŽAJU IZ KOSOVSKE BAŠTINE, SA POSEBNIM NAGLASKOM IZ BAŠTINE BOŠNJAKA, KAKO KOSOVA, TAKO I ŠIRE, KAO I STVARAOCA SVJETSKE BAŠTINE.

IZLOŽBE IZLOŽBE SU STALAN VID NASTAVNOG ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA I

SREDSTAVA KONTINUIRANOG PRAĆENJA STANJA NASTAVE I REALIZA-CIJA NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA.

97

LIKOVNO VASPITANJE II RAZRED

(1 čas sedmično, 18 časa godišnje)

UVOD

Između I i II razreda postoje samo neznatne razlike u psiho-fizičkom pogledu učenika. Prema tome, nastavni sadržaji koji se planiraju u II razredu ne razlikuju se puno po svom sadržaju od I razreda, osim u određenim nijansama. Nastavni sadržaji u II razre-du samo se proširuju i obogaćuju u skladu sa razvojem učenika. Programska struktura nastavne građe je koncentrična.

Likovno vaspitanje je specifična nastavna oblast, kako po nas-tavnim sadržajima, ciljevima, nastavnim metodama, komunikacijom koja se ostvaruje, isto tako i po načinu vrijednovanja - evaluacije.

Likovna umjetnost je danas nerazdvojni dio svakodnevice i zato zaslužuje posebnu pažnju.

OPŠTI CILJ Ø Uvođenje učenika u kompleksan svijet likovne umjetnosti.

POSEBNI CILJEVI Ø Percepcija, entuzijazam, maštanje, dojam;

Ø Spontano, kreativno i spretno izražavanje;

Ø Komunikacija;

Ø Razvijanje psihičkih funkcija;

Ø Praćenje emotivno – kreativnog napretka učenika.

98

OBJEKTIVI

Redni broj

O P Š T I P O S E B N I

1. Posmatranje Vidjeti, čuti, opipati, osjetiti

2. Uspoređivanje Kontrast kao povod za opažanje 3. Doživljavanje Razmišljanje-/misaona prerada utisaka

4. Shvatanje Poimanje – formiranje apstrakcija

5. Kreacija Kroz likovni izraz 6. Spretnost Fina motorika u prostoru i vremenu

7. Socijalizacija Socijalna interakcija

PROGRAMSKO - PLANSKA STRUKTURA, /ORJENTACIONA DISTRIBUCIJA/

1 čas sedmično, 18 časova godišnje

Redni broj KATEGORIJE PODKATEGORIJE

Broj časova

I

SPOZNAVANJE PROMATRANJEM

1. – LINIJA ........................ 2. - OBLIK I PROSTOR ... 3. - BOJA I PROSTOR ..... 4. - KONTRAST ...............

1 2 2 1

UKUPNO .......................... 6

II

KREACIJA

1. – LINIJOM .................... 2. - BOJOM ....................... 3. - OBLIKOVANJEM .....

4 4 2

UKUPNO .......................... 10

III ANALIZA I VRIJEDNOVANJE

1. – KOMUNIKACIJA ..... 2. – IZLOŽBE ...................

1 1

UKUPNO ……………… 2

I KATEGORIJA: - SPOZNAVANJE PROMATRANJEM

UPUTSTVO: Učenik je u situaciji promatračko-misaonog spozna-vanja (planskog, organizovanog i rukovođenog promatranja i percipiranja). Na taj način, on je u procesu upoznavanja osjetil-nih svojstava: oblika, oblika i prostora, boje i prostora, linije i kontrasta (na predmetima, pojavama u neposrednom okruženju i na likovnim djelima). Nastavnik pri tome verbalnim opisivanjem izražava ta osjetna svojstva radi lakšeg identificiranja pojedi-nosti.

99

Redni broj

PODKATEGORIJA

STANDARDI POSTIGNUĆA (Šta učenik treba da zna)

1.

L I N I J A

Učenik uočava liniju kao granicu između dvije po vršine, između oblika i površina ili između oblika u prostoru i pozadine. Učenik razlikuje prave (ravne) i krive linije, otvorene i zatvorene linije koje zatvaraju neki oblik ili površinu. Zna da razlikuje meku (nježnu), tvrdu (grubu) i jaku-tamnu liniju. Učenik uočava linije –crte kao granice, odnosno ivice trodimenzionalnog oblika. Učenik doživljava liniju kao trag kretanja u prostoru i na likovnim djelima.

2.

OBLIK I PROSTOR

Učenik razlikuje jednostavni oblik na površini, zatim složeni oblik (sastavljen iz više jednostavnih oblika) u prostoru. Opaža i doživljava složene oblike i prostore na trodimenzionalnim likovnim djelima. Učenik uočava odnos mase u prostoru (skladan odnos djelova). Urbanizam: Učenik poznaje izgled i tip naselja u kome živi. Zna šta je ulica, trg i druge karakteristike naselja. Učenik uočava oblike zgrada i vremena u kojima su građene.

3.

BOJA I PROSTOR

Učenik poznaje i imenuje boje u nepo-srednoj okolini i na umjetničkim djelima. Poznaje suprotnost između boja (kontrast boje prema boji). Upoznao je i razlikuje tople boje (boje vatre) i hladne boje (boje vode, snijega i leda). Dobro razlikuje koje su svijetle, a koje tamne boje (i tonovi). Razlikuje jak i slab kontrast.

100

4.

K O N T R A S T

Kontrast kao uslov za opažanje: Učenik dobro raspoznaje bijeli predmet na tamnoj pozadini - veliki kontrast i bijeli predmet sa svijetlom pozadinom – mali kontrast. Učenik dobro razlikuje prirodne i vještačke materijale kao proizvode novog vremena. Dobro razlikuje neobrađene-grube i obra-đene-glatke površine (kao rezultat ljudskog rada). Razlikuje prozirne i neprozirne materijale. Također, razlikuje ravne i krive površine i linije. Učenik razlikuje prirodnu i umjetnu svjetlost. Učenik dobro uočava svijetlo-tamne površine. Zna da odredi izvor i pravac svjetla (odozgo, sa strane i drugo).

II KATEGORIJA: SENZIBILNOST – KREACIJA

UPUTSTVO: Učešće svijesti kod učenika otklanja verbalizam i formalizam i dolazi u situaciju praktično-misaonog učenja. Učenik posjeduje senzibilitet i iskustvo za kreativan proces stvaranja. Zna svojim temperamentom da izrazi svoje osjećanje doživljene sredine. Rad mu je terapijsko sredstvo, jer se u stvaranju učenik opušta. Dobar rad predstavlja mu radost i zadovoljstvo koje želi da podjeli sa kolektivom i nastavnikom.

Redni broj

PODKATEGORIJA STANDARDI POSTIGNUĆA (Šta učenik treba da zna)

1

LINIJOM

Učenik može slobodno da linijom, kao tragom kretanja kreira pravu liniju (linija koja ne mijenja pravac kretanja) i iskrivljenu-krivu (koja mijenja pravac kretanja). Linijom može da organizuje pravilne i nepravilne površine i dr.

101

Zatvorenom linijom zna da organizuje (predstavlja) različite oblike. Zna kada koju liniju da koristi.

2

BOJOM

Učenik je upoznao osnovne i više izvedenih boja. Učenik pokazuje senzibilnost za početnu kreaciju za kontraste boja (kontrasti prema boji, toplo-hladni, svijetlo-tamni, hromatsko-ahromatski kontrast) i tonove. Učenik se spontano i slobodno likovno izražava bojom (stvara bojom).

3

OBLIKOVANJEM

Učenici oblikuju jednostavne oblike na površini i složene oblike (sastavljene iz više jednostavnih oblika) u prostoru, oblik na površini i u prostoru. Oblikovanje prometnih (saobraćajnih) znakova, matematički simboli, slovni simboli. Da učenici početnom osjetljivošću u stvaranju i izražavanju prave razliku (kontrast) između volumena i pro- stora, masu i odnos prostora i mase. Dizajn: Učenik izrađuje čestitke, razne zastavice, ambleme, grbove. Stvara idejna rješenja za izradu maski i kostima, preoblikuje materijal i predmete. Kreira i druge stvari po izboru.

III KATEGORIJA: ANALIZA I OCJENJIVANJE

UPUTSTVO: Učenik je u situaciji da iskazuje mišljenje o svojim radovima, radovima drugih učenika i umjetnika. Navodi poruke koje je prepoznao u različitim vidovima umjetničkih djela.

102

Redni broj

PODKATEGORIJA STANDARDI POSTIGNUĆA (Šta učenik treba da zna)

1

KOMUNIKACIJA

Učenik je u stanju da prenese impresije poznatog crtanog filma i poruke koje nosi. Prepoznaje poru- ke koje sadrži poster, reklama i strip. Zna da prepozna da su suvremeni mediji (fotografija, video, strip, reklama, plakat i poruka) sredstva umjetni- čkog izraza. Učenik prepoznaje znakove vizuelne komunikacije (i prometne), čita poruke i poštuje ih.

2

IZLOŽBE

Učenik ima stvorene i razvijene kulturne navike i potrebe da organizuje izložbe radova u školi i potrebe da posjećuje izložbe i osta-le vrijedne kulturno-umjetničke manifestacije i smotre. Učenik ocjenjuje i iznosi impresije sa tih posjeta.

LIKOVNE TEHNIKE I MATERIJAL TEHNIKE MATERIJALI CRTANJE OLOVKA, PERO ( TUŠ ),

FLOMASTERI SLIKANJE AKVAREL, GVAŠ, TEMPERA,

PASTEL, KOLAŽ OBLIKOVANJE NA POVRŠINI /PLOČI/ I PROSTORU

PLASTELIN, GLINA, PAPIR, KARTON, OTPADNI MATERIJAL I PLODOVI I DR.

MOTIVI I PODSTICAJI

· IGRAČKE · PROSTORI · PRIRODNE PROMJENE, GODIŠNJA DOBA · DOGAĐAJI · PRAZNICI · SPORTSKE PRIREDBE

103

· ILUSTRACIJE

· SADRŽAJI KOJI PROIZILAZE IZ OSTALIH NASTAVNIH SADRŽAJA I DRUGIH VANNASTAVNIH AKTIVNOSTI.

METODOLOGIJA Nastavnik:

· Pri planiranju odabira odgovarajuće teme poštujući ponuđeni orjentacioni okvir Nastav nog plana i programa;

· Organizator je nastavnog procesa, usklađuje ciljeve i rezultate koje očekuje;

· Precizira sadržaje, vodi ciljani razgovor, omogućuje primjenu stečenih vještina, daje primjerne povratne informacije;

· Partner je u pedagoškoj komunikaciji, stvara spregu između uoča-vanja (objektivna aktivnost) i komunikacije izražavanja (subjek-tivna aktivnost);

· U ulozi je intelektualnog rezonatora između stvarnosti, učenika, učenja i izražavanja, kreira nastavu;

· Uvijek vodi računa o psiho- fizičkom nivou učenika, didaktičko-metodičkim, pedagoškim i psihološkim zahtjevima;

· Motiviše učenike, podržava i razvija njihova interesovanja; · U nastavnom procesu učenik je u centru pažnje, a nastavnik u

ulozi mentora; · Odnos učenik-nastavnik baziran je na humanim osnovama na

principu međusobne saradnje i radosti za ostvaren uspjeh; · Pomaže učenicima, zanimljiv je i pokazuje entuzijazam. Uvijek

zainteresuje učenike, nastoji da bude jasan i ističe ono što je bitno; · Koristi sve poznate metode, a najčešće kombinovanu, sa poseb-

nim naglaskom na interaktivnu metodu (kooperativnost); · Znalački upravlja odjeljenskim kolektivom (vrši utjecaj na uče-

nika posredstvom drugih učenika); · U nastavi primjenjuje sve oblike rada sa naglaskom na grupni

oblik rada; · Uvijek njeguje individualnu sposobnost i kreativnost kod svakog

učenika; · Kroz radove njeguje iskrenost, neposrednost, dosljednost, smisao

za određen napor, upornost, marljivost, radinost, odvažnost, tač-nost, samostalnost, smjelost i savjestan odnos u rješavanju prob-lema;

104

· Prati efekte svoga rada, istražuje nove mogućnosti u unapre-đivanju svoga rada;

· Kod učenika njeguje sposobnost da sami stvaraju, a ne da repro-dukuju nešto što je već stvoreno;

· Treba da zna da radovi učenika ne moraju da imaju visoku umjetničku vrijednost, ali da učenike inicira da slobodno iskazuju šta su sve predstavili na njima po projekciji sopstvene mašte;

· Navikava učenike na primjereno i bezbjedno korištenje alata i materijala uz ekonomičnost materijala, prostora i vremena;

· Uvijek učenicima daje dovoljno prostora za njihove zamisli i inicijative, dopušta im da istražuju i eksperimentišu bez straha od grešaka;

· Utječe na realizaciju socijalnih odnosa u odjeljenju (socijalna interakcija);

· Prati napredovanje svakog učenika i kontinuirano i realno ocjen-juje njivo postignuća.

KORELACIJA SA DRUGIM NASTAVNIM OBLASTIMA

ü Bosanski jezik i književnost (i drugi jezici), ü Ručni rad ü Matematika ü Muzičko vaspitanje ü Tjelesni i sportski odgoj i drugi predmeti koji posjeduju

nastavni reciprocitet.

MEĐUKURIKULARNI STANDARDI

Ø Uvažavanje i isticanje prava djeteta; Ø Etnička i religijska tolerancija; Ø Uvažavanje ravnopravnosti polova; Ø Kultura bavljenja sportom; Ø Porodično vaspitanje i dobro zdravlje;

VRIJEDNOVANJE (EVALUACIJA)

v Stvaralaštvo na ovom nivou vrijednuje se na osnovu sposobnosti igranja misaonim elementima.

v Praćenje kako se igra transformišu u umjetničke vrijednosti;

105

- Kako učenik uočava lijepo; - Kako učenik doživljava lijepo; - Kako učenik stvara lijepo. Ocjenjivanje je kontinuirano, na vrijeme, pozitivno i adekvatno

obrazloženo. Kao takvo doprinosi razvoju pojma o sebi i svojim sposob-nostima (šta znam i umijem). Ovo je značajno za razvoj samopoštovanja učenika i zdravog odnosa prema sebi i drugima.

Ocjenjivanjem utvrđujemo kako su ostvareni materijalni, funkcio-nalni i vaspitni zadaci.

LIKOVNA DJELA

Slikarstvo, kiparstvo, arhitektura; djela iz oblasti urbanizma; produk-cije iz čitanki, časopisa, novina, kalendara, razglednica; djela po sadržaju iz kosovske baštine, sa posebnim naglaskom baštine Bošnjaka, kako Kosova, tako i šire, kao i svjetskih stvaralaca. IZLOŽBE

Izložbe su stalan vid nastavnog odgojno-obrazovnog rada i sredstva kontinuiranog praćenja stanja nastave i realizacije nastavnog plana i programa.

106

107

RUČNI RAD

108

109

RUČNI RAD I RAZRED (Fond časova: 18)

U V O D

Tehnološke oblasti jesu oblasti gdje se očekuje da učenici izvode svoje tehnološke aktivnosti, koje sačinjavaju okvir kurikula koji će se organizovati i odvijati po školama.

Ručni rad za I razred odnosi se na sticanje potrebnih znanja i vještina (o materijalima i njihovoj preradi, tehničkoj opremi, saobraćaju, sredini, zdravlju i bezbjednosti), koji se predviđaju za ovaj nivo.

Predmet Ručni rad pomaže svestranom razvoju učenika, razvijajući stvaralačke i komunikativne sposobnosti. Predmet, također, pomaže formiranju i razvoju koncepata, kako u ručnom radu, tako i u ostalim nastavnim predmetima koji se odvijaju u školi. CILJEVI Glavni ciljevi ručnog rada kod učenika su:

· Razvoj pozitivne navike kod učenika za ručni rad i njegov značaj;

· Familijarizacija sa sredinom i motivisanje učenika da stečeno znanje koriste u životu;

· Podsticanje učenika da preduzmu neku samostalnu inicijativu, imajući u vidu osnovna pravila ponašanja u grupi, zavisno od raznovrsne djelatnosti koju obavljaju.

110

OPŠTI OBJEKTIVI: Učenici treba da: Razvijaju stavove i postupke

· U smislu ograničenja i prednosti koje pruža predmet;

· U smislu ličnog ponašanja (da bude kooperativan, otvoren, tolerantan, pošten, voljan, inicijativan itd.).

Da shvate:

· Pravila saobraćaja i bezbjednosti;

· Faktore koji utječu na zagađenje sredine;

· Pravila higijene.

Da primjene:

· Preradu materijala sa običnim alatom;

· Pravila saobraćaja u praksi;

· Brigu o zdravlju;

· Očuvanje sredine.

Da demonstriraju umne vještine

· Na donošenju logičkih odluka (birajući informacije saznanja

i relevantne zaključke);

· Da povećaju samopouzdanje u svojoj sposobnosti za zanatski rad.

ORGANIZOVANJE PROGRAMSKE SADRŽINE:

Kategorije Podkategorije Br. časova Procenat

1. Materijali i njihova prerada

8 44.4 %

2. Tehnička oprema 4 22.3 % 3. Saobraćaj 2 11.1 % 4. Sredina 2 11.1 % 5. Zdravlje i bezbjednost

2 11.1 %

111

KATEGORIJE PODKATEGO-RIJE

PROGRAMSKI SADRŽAJ OČEKIVANI REZULTATI

MEĐUPREDMETNA POVEZANOST

1. Materijali i njihova prerada

1.1. Poznavanje i klasifikacija materijala 1.2. Rad sa materijalom i upotreba alata

1.1.1. Upotreba čula radi osmat-ranja i poznavanja sličnosti među materijalima.

1.1.2.Klasifikacija materijala po grupama na osnovu elementarnih svojstava (struktura, izgled, providnost).

1.2.1. Radi se sa ovim materijali-ma: papir, plastelin, ilovača, kit, pijesak, štapići, zrna pšenice, kukuruz itd.

1.2.2.Upotreba makaza, pro-mjena oblika preko slaganja, rezanja, lijepljenja, povezivanja sa štipaljkama itd.

Učenici treba da budu u stanju da poznaju osnovna svojstva materijala iz svakodnevnog života i načine njihove prerade; Da uporede svojstva sa upotrebom posebnog materijala;

Maternji jezik Umjetnost

2. Tehnička oprema

2.1. Postupci sa konstrukcijama

2.1.1. Konstrukcije sa sastavnim elementima.

Učenici treba da budu u stanju da znaju da upotrebe odgovarajuće tehnike prerade i spajanja materijala;

Maternji jezik Matematika

2.1.2. Konstrukcije od prirodnog materijala.

Da razviju jasnu ideju o tome šta treba raditi;

112

2.1.3. Demontiranje igračaka koje se mogu demontirati.

Da shvate razliku između cjeline objekta i njegovih sastavnih dijelova;

3. Saobraćaj

3.1. Saobraćajni znaci

3.1.1.Poznavanja puteva oko škole; koji su znaci staza za pješake i za bicikliste.

Učenici treba da znaju kako da se bezbjedno kreću od kuće do škole i obrnuto;

Maternji jezik

3.2. Saobraćajna pravila

3.2.1.Učenike treba upoznati sa pravilima u gradskom saobraćaju.

3.2.2.Shvatiti značaj učešća u saobraćaju.

3.2.3. Upoznavanje pravila ponašanja kao učesnika u saobraćaju.

Da znaju da se ponašaju bezbjedno od škole do kuće i obrnuto; Da se pravilno ponašaju u gradskom saobraćaju.

4. Sredina

4.1. Radne navike 4.2. Priroda koja nas okružuje

4.1.1.Razvoj navike za pripremu radnog mjesta i smještanje otpadaka na odgovarajuće mjesto.

4.2.1. Poznavanje životinja i zemlje.

4.2.2. Klasifikacija žive i mrtve prirode.

Učenici treba da budu u stanju da pravilno upotrebe alat za rad sa papirom;

Maternji jezik

4.3. 4.3.1. Osmatranje i opis Da znaju da se

113

Osmatranje prirode

vremenskih pojava. 4.3.2. Osmatranje i opis aktivnosti ljudi i životinja u toku izmjena vremenskih prilika.

pranjem ruku i zuba smanjuje mogućnost infekcije od raznih infektivnih bolesti. Da znaju pravila i neka obična sredstva za higijenu.

5. Zdravlje i bezbjednost

5.1. Rad sa alatom i sredstvima

Manipulacija sa pojedinim alatima i sredstvima. Učenici treba da pokažu načine pranja ruku i da saopšte razlog zašto ih treba prati.

Učenici treba da budu u stanju da pravilno upotrebe alat za rad sa papirom.

Maternji jezik

5.2. Higijenska sredstva

Odgovarajuća upotreba higijenskih i preventivnih sredstava. Pranje ruku poslije rada.

Da znaju da se pranjem ruku i zuba smanjuje mogućnost infekcije od raznih infektivnih bolesti Da znaju pravila i neka obična sredstva za higijenu.

114

VRIJEDNOVANJE

Vrijednovanje se vrši na sljedeći način:

1. Vrijednovanje zalaganja učenika u toku realizacije programske sadržine;

2. Vrijednovanje individualnog rada; 3. Vrijednovanje doprinosa u grupnom radu.

UPUTSTVA ZA UPOTREBU LITERATURE I OSTALIH NASTAVNIH IZVORA

Predložena literatura

2. Priručnik za sredinu, saobraćaj i zdravlje itd.

3. Erich Neuwirth: “Spaß beim Forschen und Entdecken 1”, Veritas - Verlag, Linz, Austrija, 2001.

Oprema i ostali potrebni preduslovi

1. Treniranje nastavnika;

2. Kabinet opremljen materijalom i sredstvima za konkretizaciju. Minimalni uslovi

1. Treninzi za nastavnike. OPŠTA METODOLOŠKA UPUTSTVA

1. Kritički pristup iznošenju teme-jedinice: 2. Posebni naglasak pridati demonstriranju u individualnom i

grupnom radu; 3. Podsticanje individualnog rada razmjenom znanja i vještina,

interaktivni rad. SMJERNICE ZA SAMOSTALNI RAD

1. Grupni i individualni rad.

115

RUČNI RAD II RAZRED

(Fond časova: 18)

UVOD

Tehnološke oblasti su oblasti gdje se očekuje da učenici izvode tehnološke aktivnosti koje sačinjavaju okvir kurikula koji će se organi-zovati i odvijati po školama.

Ručni rad za II razred odnosi se na sticanje potrebnih znanja i

vještina (o saobraćaju, sredini i zdravlju) koje se predviđaju za ovaj nivo. Predmet Ručni rad pomaže svestranom razvoju učenika, razvijajući

stvaralačke i komunikativne sposobnosti. Predmet, također, pomaže formiranju i razvoju koncepata, kako u ručnom radu, tako i u ostalim nastavnim predmetima koji se odvijaju u školi. Predmet Ručni rad služi i kao sredstvo za očuvanje kulturnog naslijeđa. CILJEVI

Glavni ciljevi Ručnog rada kod učenika su:

· Razvoj pozitivne navike kod učenika za ručni rad i njegov značaj;

· Familijarizacija sa sredinom i motivisanje učenika da stečeno znanje koriste u životu;

· Podsticanje učenika da preduzmu neku samostalnu inicijativu, imajući u vidu osnovna pravila ponašanja u grupi, zavisno od raznovrsne djelatnosti koju obavljaju.

116

OPŠTI OBJEKTIVI: Učenici treba da: Razvijaju stavove i postupke

· U smislu ograničenja i prednosti koje pruža predmet; · U smislu ličnog ponašanja (da bude kooperativan, otvoren,

tolerantan, pošten, voljan, inicijativan itd.). Da shvate:

· Pravila saobraćaja i bezbjednosti; · Faktore koji utječu na zagađenje sredine; · Pravila higijene; · Vrijednosti zdravlja koristeći odgovarajuća higijenska sredstva.

Da primjene

· Pravila saobraćaja u praksi; · Održavanje higijene; · Očuvanje sredine.

Da demonstriraju umne vještine

· Na donošenju logičkih odluka (birajući informacije saznanja i relevantne zaključke);

· Da stvore samopouzdanje u svojoj sposobnosti za zanatski rad.

ORGANIZOVANJE PROGRAMSKE SADRŽINE:

Kategorije Podkategorije Br. časova Procenat 1. Saobraćaj 1.1.Saobraćaj u mom mjestu

1.2. Poznavanje pravila u saobraćaju 1.3. Primjena pravila u saobraćaju

6 33.33 %

2. Sredina 2.1.Razvoj dobrih odnosa prema sredini 2.2. Pravila za očuvanje životne sredine

6 33.33 %

3. Zdravlje 3.1.Briga za zdravlje 6 33.33%

117

KATEGORIJE PODKATEGORIJE PROGRAMSKI

SADRŽAJ

OČEKIVANI REZULTATI

MEĐUPREDMETNA POVEZANOST

1. Saobraćaj

1.1. Saobraćaj u mom mjestu 1.2. Poznavanje pravila u saobraćaju 1.3 Primjena pravila u saobraćaju

1.1.1. Razgovor o putevima i saobraćaju na njima 1.1.2. Uloga policajca na putu 1.2.1. Vrste drumskog, vazdušnog i vodenog saobraćaja 1.2.2. Staza za pješake 1.3.1. Saobraćajni znaci staza za pješake i bicikle 1.3.2. Svjetlosni znaci .

Učenici treba da budu u stanju: Da znaju i da trajno i svjesno primjenjuju pravila u saobraćaju. Da znaju ulogu policajca na putu. Da znaju vrste saobraćaja. Da znaju i trajno primjenjuju pravila o pješacima. Da identifikuju, imenuju i razlikuju puteve oko škole, znakove staza za pješake i bicikle.

Maternji jezik Likovna umjetnost Tjelesni odgoj

2. Sredina

2.1. Razvoj dobrih odnosa prema sredini

2.1.1. Opis postupaka koji se preduzimaju za održavanje lične higijene, čistoće sredine, učionice, škole i okoline. 2.1.2 Opis i posmatranje zagađenja sredine papirima, flašama,

Učenici treba da budu u stanju: Da naglase potrebu i razlog zašto treba sačuvati sredinu. Da demonstriraju razvrstavanje otpadaka po vrsti materijala.Da imenuju uzročnike zagađenja sredine.

Maternji jezik

118

limenkama itd., kao i preduzimanje mjera i raznih aktivnosti..

2.2. Pravila za očuvanje životne sredine

2.2.1. Pravila u učionici, školi i u sredini gdje živite.

Da opišu pojedina pravila kako se ponašati u zaštiti životne sredine

3. Zdravlje

3.1. Briga o zdravlju

3.1.1. Objašnjenje običnih usluga koje se mogu obavljati u praksi svakodnevnog života. 3.1.2. Opis postupaka koji se vrše radi održavanja lične higijene. 3.1.3. Upotreba običnih higijenskih sredstava (sapun, četkica za zube, peškir, higijenski papir itd.).

Učenici treba da budu u stanju: Da znaju neka od higijenskih pravila, posvetivši pažnju sebi, ostalima i okolini. Da identifikuju i razlikuju moguće uzročnike pogoršanja zdravlja. Da poznaju i da trajno i svjesno primjenjuju pravila higijene posvetivši pažnju sebi, drugima i okolini, u školi i kod kuće.

Maternji jezik Likovna umjetnost

119

VRIJEDNOVANJE Vrijednovanje se vrši na sljedeći način:

1. Vrijednovanje zalaganja učenika u toku realizacije programske sadržine;

2. Vrijednovanje individualnog rada;

3. Vrijednovanje doprinosa u grupnom radu.

UPUTSTVA ZA UPOTREBU LITERATURE I OSTALIH NASTAVNIH IZVORA Predložena literatura

1. Priručnik za sredinu, saobraćaj i zdravlje itd.

2. Erich Neuwirth: “Spaß beim Forschen und Entdecken 2”, Veri-tas-Verlag, Linz, Austrija 2001.

Oprema i ostali potrebni preduslovi

1. Treniranje nastavnika;

2. Kabinet opremljen materijalom i sredstvima za konkretizaciju. Minimalni uslovi

1. Treninzi za nastavnike

OPŠTA METODOLOŠKA UPUTSTVA

1. Problematski pristup iznošenju teme-jedinice;

2. Posebni naglasak dati demonstriranju u individualnom i grupnom radu;

3. Podsticanje individualnog rada razmjenom znanja i vještina, interaktivni rad.

SMJERNICE ZA SAMOSTALNI RAD

1. Grupni i individualni rad.

120

Tiraž: 100 kom. Pripremili za štampu

IZDAVAČKA KUĆA „ LIBRI SHKOLLOR“, Priština Odštampano u štampariji „PRINTING PRESS“, Priština

Katalogimi në botim – (CIP) Biblioteka Kombëtare dhe Universitare e Kosovës

371.214 (496.51)(075.3)

Nastavni plan i program : za I i II razred neformalnog obrazovanja za osnovne škole / [Glavni urednik Fehmi Ismajli ].- Priština: Ministarstvo za Obrazovanje, Nauku i Tehnologiju, 2007. - f.120.; 24 cm. 1. Ismajli, Fehmi

ISBN 978-9951-16-027-8