Mihomil Abramić

Speculatores i beneficiariina nekim soIinskim spomenicima

Iz Starinara za 1922 god.

000000000000000000000000000000000000000000000000000000001111111111111111111111111111111111111111111111111111I1111111111111111111111I11111111I11111111111111111111111111111111111111I1111111111111111111111111111111I1111111111,11111I111111I111111111111111111111111111111111111111I11

Speculatores i beneficiariina nekim solinskim spomenicima.

DO sada najstariji poznati natpis, koji spominje legonarskog spekulalora. je krnjasti stećak objelodanjen u Bull. Dalm. XXXV 1912 str. 22,

sada u splitskom muzeju (inv. br. 684 B), ovdje slika 1. Taj je ulomaknadjen u Solinu blizu gradske starokršćanske bazilike, gdje je služio kaogradivo za vodovod, i bio je dignut sa svoga mjesta u nekropoli valjdaprigodom popravka akvedukta u kasno rimsko doba. Nije izključeno, da sekasnije sretnim slučajem nadje i druga polovina ove stele. Komad je danas1·17 m visok, 0"43 m širok; jednom mu je bila visina od 1·80 do 2 lli ot-prilike, a širina do 090 m; debljina stele iznosi do 023 m. Natpis urezan jeu uokvirenom polju; na lijevom rubu vidi se ornarnent u obliku akantovečaške, a na desnom moramo pretpostaviti analogičan ures. Nad natpisombio je valjda kao obično zabat s rozetom i akroterijima. (Sr. Revue archeo-logique 1914, p. 469):

(Titus) Tijtinius ili-turius ili -turinus!Ttui) f(ilius) R[ usdomo Fabtta) [Brtxiaspec(ulator) leg(ionis) X[I C(laudiae) p(iae)

[tidelis) ann(orum) ....stip(endiorum) XXII[ .. t(estamento) f(ieri)

i(ussit) sibi et libtertis)lib(er)t( .abusrqiue) [posterisque eorum.arbit(ratu) T(Ui) [Ti iEuphra[nis ili -svniet Ttiti) T]i i .in ftronte) p(edes) [. , itl a(gro) p(edes) ....

1 Za predloženi nomen gentile sr. Seh u 1t z e, Zur Gescbicbte lateinischer Eigen-narnen str. 214. \

2

Već oblik stećka, karakter slova, formula in fronte pedes ... , in agropedes i ona arbitrata (valjda heredis) datira taj spomenik uI vijek po Kr.: u 4. brazdi je dakle spomenuta bez sumnje XI legija, apošto pokojnik ima već treće ime (cognomen), moramo ga uvrstiti u zadnjedecenije boravka ove legije u Dalmaciji, dakle oko godine 50-60 poKr. Legja XI, koja je onda logorovala u Burnumu (Šupljaja ili Šuplja Crkvakod Kistanja) imala je tada (poslije god. 42.) već počasni pridjev C(laudia)p(ia) f(idelis) .• lz Burnuma bio je dakle pokojn.k, rodom iz Gornje Italijekao mnogi drugi vojnici ove legije, komandiran u Salonu na officiumnamjesnika, i to kao speculator.

Ispod natpisnog polja i na lijevom rubu izvan okvira isklesani suznakovi, koji bijahu karakteristični za njegovu službu: okrugli štit 2, jednavrst kop'ja i knjiga (diptychon ili polyptychon), kojoj je na drugoj straniodgovarao još koji atnbut, valjda pisaći pribor (sr. dole beneficijarskižrtvenik CIL III 12895).. Na našem spomeniku imamo time neposrednidokaz, da za spekulatora, a valjda i za druge šarže oficijala kod namjesnikai visokih vojničkih zapovjednika, značajno oružje bijaše takodjer i okruglištit, kako je to dobro zaključio po svjedočanstvu Flavija Jozefa 3 E. Ri t-te rl i n g u svojoj lijepoj raspravi o uredovnim znakovima beneficijarija isrodnih vojničkih Iunkcijonera ',

Predmet lijevo od štita je lancea, t. j. koplje sa šiporn skoro u obliku• lista rastrojenim. Oko stijega - sada na donjem kraju, jednom naravno u

sredini - nešto je kao dvostruki remen obavijeno širokom vrpcom i čvrstoprivezano. Tumačenje Rit ter I i n ga sličnih znakova ide za tim (na osnovidefinicije ove vrsti koplja, la ncea, kod Izidora Orig. XVIII 7, 5), da je toremenje za bacanje koplja i značajno uprav za lancea, dok je Dom a-sz e w s k i [) bio mnijenja, da je omotan lanac oko koplja, kojim su speku-latori i drugi officiales postavivši u zemlju koplje opredijelili mjesto svogadjelovanja ili recimo bolje ulaz u svoj ureJ. Moramo primjetiti, da ni jednoni drugo tumačenje nije u skladu s našrn relijefom (sr. detaljiranu sliku2.), gdje izgleda, da su dva remena, a osim ovih još nešto prjvezano okokoplja. Moglo bi se misliti na jednu ovako omotanu zastavicu, koja se inačerastvorena vijala na šiljku i služila znakom za ured spekulatora. Ali boljeda tumačenjem čekamo jasnije izradjene i potpuno sačuvane spomenikeove vrsti. I knjiga, koja je jednostavnim crtama u niskom relijefu isklesana,ima da označi osobito službovanje pokojnika kod štaba ili u uredu nam-

2 U Bull, Dalm, stoji nelačno: auanei al una trombetta (l) e di tota insegna.3 Bell. lud. II[ 5, 5: <pšpOUO\ ai;: o[ [1El 7tEpl 'tov o'tpa't"lllov S7t(/,EX'tO\ 7tE~Ot AO'[X"IlVxcxl

a.o7t(i'.la, 1) ilE Aom1j <p<iAal~ ~uo'OV 'tE xal ·&UpEOV.

4 E. Rit ter 1 i n g, Ein Amtsabzeichen der beneflclarii consularis im Museum zuWiesbaden u Bonner Jabrbucb-r 125, str. 9 sl.

5 Die Beneficiarierposten und die rčimischen StraBennetze, opaske 2. u West-deutsche Zeitschrift XXI, 1902 sir. 158 sl.

3

jesnika. Ovamo dodijeljeni vojnici ili bolje podoficiri (officiales) bili subezdvojbeno pismeni ljudi.

Slijedeća dva spomenika spekulatora dovode nas već u znatno kas-nije doba.

Malena stela (visina 0'63 m, širina O 39, debljina do 0'13 m) s nat-p'sorn u zaokvirenom pravokutnom polju (slika 3.); zabat je sada priličnooštećen. Sada u splitskom muzeju, inv. br. 4692 A. Publ cirana u BuJl.Dalm. XXXVII 1914 str. 9.1.. Vojnič«i znak usred natpisnog polja dijeli tekstu dvije polovine:

..

D(is) M(anibus), Ltucius) Val(erius)Augustalis speculator leg (io nis) I

A diiutric is), infelicissimo posuitVal(eria) Sabina patri pientiss mo pio.

Broj legije u Bullettinu slabo je pročitan. Ne radi se o legio 1111 Ftlauia][tidelis}, već na kamenu stoji jasno LEG~ a onda na šupljikastoj plohigornji ostatak dvaju slova: AD, dakle leg(ionis) I Adtiutricis)".

Znak spekulatora je u izdubljenorn žlijebu plastično izradjena lancea,koja se sa stoji od prilično debela koca i od šiljka, koji je u naravi biogvozden. Njegova donja polovica sliči na srcolik list s izbočenim rebrom usredini, pri rubu ima dva obruča, što naznačuje, da je šiljak ovdje biookruglo probušen 7, u gornjoj polovini rebro svršava u jaki štap, čiji se krajnije sačuvao. lzmedjn ovog štapa i šiljka postavljena je matko u tupomkutu uzvijena prečnica. Takovu prečnicu nalazimo i na beneficij irskorn znakuna lijevoj strani solinskog žrtvenika C1L III 12895 (sr. niže i sliku 7.) a imaje i na originalu iz tabora Zugmantel (kod Rit ter Ii n gana n. m. sl. 19),dapače ovdje je razmjerno mnogo duža i postavljena ispod gvozdenog nadva oka prob, šenog okruga.

Sličan ovomu je drugi maleni nadgrobni stećak iz Solina (sl. 4), kojido sada nije bio niti prepoznat kao vojn.čki spomenik. Objclođanjen jenajprije u Bull. Dalm. VIII 1885 str. 92, onda u C1L III 9401. Taj je ulomakdanas još 0'45 m visok (uračunavši donji zub), 0'31 m širok, debljina muje poprečno od 007 m. lnv. broj muzeja: 927 A. Na donjoj strani imanastavak, da se može utaknuti u podnožje. U sredini natpisnog poljaizradjen je sličan znak kao na prijasnjern komadu, samo s razlikom da jerelijef veoma plitak, a to je prosto koplje sa srcolikim šiljkom, koji jeokruglo probušen; svršetak mu je sada odlomljen. Natpis glasi:

/LC LL '>. spjectuiator) le[g(ionis)/ \.1I11 PONi ''-., XI/II Pontijus ?

/VI \ToR FRAn Via tor tratr]iB M b(ene) mterenii)

6 I tumačenje natpisa dato u BuJlettinu nije tačno. Na kamenu nijesu tri osobepomenute, nego samo dvijie L. Valerius Augustalis speculator i kći mu Valeria Sabina.

7 Sr. slične gvozdene originale kod Rit l eri i n ga nas lika ne na n. m. sl. 1,6,7,19.

4

Ove dvije nadgrobne stele moramo datirati već po vanjskom oblikuu III vijek po Kr. Visoki stećci legionara - i oni privatnih ljudi - prvogastoljeća bivaju kod nas tekom vremena uvijek manji, tako da najveći brojepiiafija u Solinu sačinjavaju baš malene stele iz konca II, a ponajviše izili i IV vijeka. Spomenici i srednje veličine prilično su rijetki, jer otrne nijiljudi vole sada sarkofag za svoje počivalište nego li žare pepelnice i stećak.Vidjet ćemo, da nam nutarnji razlozi preporučuju datiranje u istu periodu.

Naši su speculatores bili komandirani u officium dalmatinskog namje-snika, jedan iz legije I Adiutrix, a drugi iz XIIII, koje su obe u Il. i III.stoljeću imale logorište u Gornjoj Panoniji. K. Pat s c h je u jednoj opširnojrecenziji disertacije A. J ti n e man n a, de legione Romanorum I Adiutriceu Bos -herc. Glasniku 1896 str. 507 sl. po mom mnijenju uspješno dokazao,da je legija I Adiutrix o koncu II do sredine 1ll stoljeća imale oveće ođjeljenjeu rimskoj Dalmaciji, budući da u ovoj pokrajini za ono doba ne nalazimosamo njezinih beneficija rija i jednog kornikularija (veterana) u Saloni, uMunicipium Novae, u Plevlju i Skelanim, nego i aktivnih vojnika, tako

CIL. III 2823 - BurnumI(ovi) otptimo) m[axlmo] C. Vib(ius) Iulianus mi/es le{g(ionis)] I Adiu-

tr(ieis) fecju]III 13212 = Glasnik 1895 str. 412 br. 71, Koljani na Cetini:

Aur. Titjus] miiles) I(egionis) I Aidiutricis) p(iae) [f(idelis)] utotum) [s(ol-vit)] Dianjae L(ibens) mteritoj],

i jednog veterana, koji se je valjda kao umirovljenik naselio na mjestuctugoljetnog službovanja : CIL I I 13272 sr. Glasnik 1896 str. 132, Brekovicakod B šća: D. m. L. Lentidi Saturnini veto leg. pirima ) VI (ili IV) p(iae)f(idelis} vi(vus) ptosuiti si(bi) ... Aug(usti) et co[n]i(ugi) Ul(piae) Crispinaeaninorum) LX. h(ie) sitta) e(st).

A isto tako je Pa tsch dobio obrazložio (u Wissenschaiiliche Mitteilungenaus Bosnien und Here. VII str. 84 sl.), da je takodjer i druga panonskalegija XIIII Gemina imala veću veksilaciju u Dalmacji za Septirnija Severado Gordiana, od koje poznamo ne samo neke šar že za izvjesnu službu kaobeneficiarije u Naroni CIL lI1 1780 I(ovi) o(ptimo} m(aximo) pro saluteimperatorum Seueri et Antonini Augustorum. et Getae nob. Caes. et Iultiae)Augustae, matris Augustorum et castrorum, C. Statius Tacitianus b(ene)-f(iciarius) co(n)s(ulans) leg(ionis) XIIII Gieminae) v. s. I. m. Pompeianoet Auito eos. (p. C. 209)

u Stocu III 8431 Marti Aug(usto) - Ael. Firminus b(ene)f(iciarius)eo(n)s(ularis) legtionis) XIIII G(eminae) v. s. m. l.

1118435 Sextus Caes.inius Romanus b(ene)f(iciarius) leg(ionis) XI/!G(eminde) v. s. I. m.u murncipiju Novae III 1911 Silvano Aug. sae. Acutianus b(ene)f(iciarius)co(n)s(ularis) leg(ionis) XIIII Gem(inae) Gordian(ae). D. n. Gordiano Aug.et Auiola cos. {K.J Aipr. (p. C. 239)

5

u Crkvini III 10050 I(ovi) o(ptimo) m(aximo)lul(ius) Sextilius b(eneficiarius) eo(n)s(ularis) ex?leg(ione) XIIIJ Oem(ina) v. s. l. m,

u Solinu spekulatora III 2015: D. M. Tib, Cl. lanuario spee. leg. XII!!O., eomm. eos. prou. Delm. stipo XII! S. Aebutia lanuaria fil. piissimo etVisellia Iulia marito i jednog veterana

CIL [Il 2066 (efr. pag. 1030)M. Uttedio Sallubiano C. Petilio Amando domo Jguvio veterano

leg. XIIII Gemin., decuriot.i eolon. Salonitan., quaestori, pontifici PetitiaSecundina coniunxnego i aktivne legionare :

III 6549 Aoiuo Augurino milo leg. XIIII O. M. V. Ulp. Calla milo Leg.eiusdem h. f. e.

III 12.s;96 = Bull. Dalm. XIV 1891 str. 81: D. M. Atreccesianus milo Leg.XII!! O[eJm. sti. XXVI pos(ui/) Aur. Festa coniux benem. pos. [qJ vi.anos XXXXVIIl et Atrectia v manmuia? fit. pient.

Još uvijek se kod objavljenja takovih vojničkih natpisa odveć slabopazi na tačan opis vanjšrine spomenika, premda je ova često od velike,Dapače i odlučne važnosti za datu anje. Tako je od natpisa koji nas ovdjezanimaju III 6549 sasvim malena stela (0'56 rn visoka, 043 rn široka i085 m debela) i III 12896 je veoma prost, malen i slabo izradjen stećak(O 68 rn visok, 0215 m širok i do 007 m debeo). Bez obzira dakle nanutarnje kriterije moramo ova dva natpisa vojnika XlIII legije postavitiou isto dona (IlI stoljeće) kao i gore navedeni ulomak spekulaiora iste legije .Stela III 2015 malo je veća (O 86 m visine sa zubom, O 57m širine i 0085 mdebljine) i urešcna, ali stilizacija biljevne ornamentike, palrneta i nak ta uzabatu ne dopušta nam, da je smatramo znatno ranijom. Pomoću datiranihžrtvenika beneficijarija ove legije III 1780 i 1911, da je po nutarnjun, većod Pat seh a (na n. rn. str.86) dokazanm kriterijima, pak na temeljuvanjskih razloga, na koje mi ovr'je osobito upozoravamo, dolazimo dozaključka, da spomenuti natpisi pretstavljaju u svakom pogledu jednusloženu skupinu otprilike iz prve polovice III stoljeća po Kr. Premda nijeisključena mogućnost, da su speculatores naših solinskih spomenika moglibiti komandirani neposredno iz Panonije u ured dalmatinskog namjesnika,mi bismo ipak - jer se doba lijepo slaže - radje vjerovali, da SLl onibili dodijeljeni Solinu baš onda, kad su veća odjeljenja ovih dviju legijaboravila u Dalmaciji, vjerojatnije pri kraju ovog doba nego prije. Uzroknjihove prisutnosti u ovoj pokrajini još nam nije poznat.

CIL III 6376 (8656): D(is) M(anibus), C. lu/(io) Saturnfi[no miliiit]Jcg(ionis) X Oem(inae) b(ene)f(ieiario) eo(n)s(ulari) def(uncto) ann(orum)XXXVIII; C. lul(ius) Pusinnio fratcr et Domit(ia) M. f(ilia) Bel/iea coniuxdanas uzidan u Splitu u kući br. 10 na Zrinjskoj cesti, koja iz grada vodik Novom Arheološkom Muzeju, nadgrobni je natpis benelicijarija C. Julius

6

Saturninus postavljen mu od brata i od žene (slika 5). Spomenik imaoblik proste zabatom i palrnetarna nakićene stele srednje veličine s uokvi-renim natpisovim poljem (visina iznosi 1 07 rn, širina 059 m, debljina neda se danas mjeriti). Nitko nije do sada opazio, da je u lijevom okvirunatpisa istesan znak bencficijarske časti; kamen je baš na ovom mjestuprilično oštećen, ali ipak se dobro razpoznaje koplje: stijeg je na donjemkraju šiljast, okovan valjda obručirna, a nosi kao neku ručicu, kojom sekoplje lakše zabija u zemlju i vadi iz zemlje. Istu ručicu često nalazimokod legionskih signa (Sr. A. Dom as ze w s k i, Die Fahnen im rornischenHeere sl. 4, 5, 86, 90). Na gornjem kraju koplje je znatno istučeno, ali potragovima dade se još ustanoviti, da je stijeg prelaz.o udebIju jabuku iliširi kotur, iz kojega se diže bezdvojbeno gvozdeni štap sa srcolikimšitjkorn (Sr. moj nacrt u slici 6). Ispod njega izradjena je u veoma niskomrelijelu, ali jasno, petlja remena, Š!O I jepo odgovara već spomenutoj de-finiciji kod lzidora Oiig. XVIII 7, 5: lancea est hasta amentum habens inmedio. Ovaj je znak službenika u officium namjesnika jednostavniji negoonaj s razvijenijim šiljkorn na spomenicima gornjih spekulatora i bene-fici.arskorn žrtveniku iz Solina (slika 7), a ne znamo još, da Ji je ovoj vanjs-koj razlici odgovarala takodjer razlika čina ili časti nosioca jednoga i dru-goga, ili je drugi oblik značajan za drugo doba. Rit ter 1 i n g donosi nan. m. str. 21 poznate nam primjere ovog tipa; najv.še sliči našemu kopljeizradjeno na pobočnoj strani benehcijarskog žrtvenika iz Friedberga(slika 13).

Vanjski karakter naše stele, prosta ali prilično dobra izradba njenoguresa u zabatu i palmeta, potez slova, sve to datira naš spomenik u sre-dinu ili drugu polovicu JI stoljeća po Kr. Da li nas nutarnji kriteriji do-vode u isto doba?

Saturninus bijaše u Solinu u officium namjesnika beneficiarius - akomandiran u tom svojstvu iz X legije, koja je u II stoljeću logoravala uPanoniji (Vindobona). Aktivnih vojnika iz ove legije dosad u Dalmacijinije se konstatovalo, ali ima benelicjarija i veterana; izgleda dakle, da ovalegija nije nikada uexillatio ili drugo koje ođjeljenje poslala u dalmatinskupokrajinu. Njezine beneficjaiije nalazimo u Solinu CIL III 6376, u muni-cipium Novae, gdje je bila važna tačka prometa 11114.637

... us b(ene)f(iciarius) c[o(n)s(ularis)]

... le]g. X. Ge[mUnae) .na trećoj beneficijaiskoj postaji kod Skelana na Drinu lli 14.219:

1. O. M. et Marti M. Ulp(ius) VitaJis b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis)leg(ionis) X. G(eminae) v. s. I. m.,

a veterana, koji su se naselili iza dovršene službe na mjestu svoga službo-vanja ili u njegovoj okolici, imamo najv.še u Solinu CIL III 8745:C. Julius Dolens ueter. leg. X. Gem. ex b]. cOS. et Caelia Bonosa oiui sibi

posuerunt,

7

2677 (Trogir) D. M. L. Titulenio L. f. Respecto veto bf. leg. X. Gem. TitiaMyrsine marito kar.

Bull. Dalm. XXX 39: I. O. M. C. Iulius lovinus [veteJranus [fJeg. [X].Gem. e[x ... ? .... oj sacru[mJ solv[itJ;

jedan bivši beneficijarij izabrao je iza missio honesta okolicu Livna svojimboravištem i postao ondje decurio CIL III 9847:

M. Nasidius Sei undus dee. mun. veto b. f. e[os].leg. X. G. [p]. f. ... ? bne Nasidius v f ..... an. XX;

jedan sami do sada poznati vojnik X legije došao je i umro u Solinu kaoprosti veteran, Bul!. Dalm. XXIX, 12, barem se ne čini,' da je na ulomkunjegove malene stele bila spomenuta još koja druga šarža:

D. [M. / Valer. V[. ..... .j / ti veter[ano leg.] / x. Gem. [p. f. MarJeia Vi[ctoriJ / na elon. bene merJ / enti [. .j / ria. T[ .

Od ovih sada navedenih natpisa je III 8745 isklesan na lijepom nad-grobnom žrtveniku (sada u splitskom muzeju) i spada bezđvojbeno u IIvijek, za III 14.637 jamči nam Pat s c h, da su slova još dobra, Bull. Dalm.XX IX, 12 fragmenat je malene stele (isto u splitskom muzeju) s lijepimslovima, recimo sredine III vijeka 8. Nećemo dakle pogriješiti. ako ustanovimo,<la je panonska X legija poslala svoje vojnike za službovanje u officiumdalmatinskog namjesnika i na beneficijarskim stanicama njegove provincijeu drugoj polovici II vijeka po Kr. i o razmaku istog.

Ako zaključimo sada naše istraživanje ob onoj skupini vojničkih officiales,koja nas zanima ponajviše radi znakova njihove časti na njihovim nad-grobnim spomenicima, naime spekulatora i beneficijarija, slijedi iz spomenika,što je a priori bilo veoma vjerojatno, jer naravno: dok je bilo u Dalmacijivojske, namjesnik je dobivao osoblje potrebito za razne urede svogaofficium u Solinu i za ekspoziture u pokrajini neposredno iz legija (u Ivijeku), iz legijonarskih vexillationes u III stoljeću, akad ovećih vojničkih,.t. j. legionarskih odjeljenja u ovoj pokrajini nije bilo, onda dotično osobljebijaše komandirano iz susjedne Panonije (iz legije X).

Treba da se osvrnemo još na jedan već odavna poznati beneficijarski'spomenik, čiji nam natpis može biti primjerom za one beneficijarije, kojesu samo ovim čistim naslovom obilježeni bez da se naročito spominjelegija, iz koje su bili uzeti i kojoj su i za doba službovanja kod namjesnikadonekle pr.padali. Važan je ovaj nadgrobni žrtvenik s natpisom CIL III12.895 (inv. br. 1771): D. M. Q. Aemilio Rufo b(ene)f(icia rio) eo(n)s(ulari)Aemilia Aphr(o)dite patro(no) osobito zbog svojih relijefa na lijevoj i desnojtrani. U stanju smo, da pružimo ovdje dobre fotografske snimke, jer ninacrt uSuII. Dalm. 1892 tabl. I niti kliše kod Rit ter I i n gana n. m. s!. 8ne odgovaraju današnjim zahtjevima. Za predmet isklesan na I. dao je

8 Druge spomenike nijesam mogao s gledišta vanjskog njihova oblika proučiti,,CIL III 2677 valjda više ne obstoji.

I )

8

na pokon Rit ter I i n g pravo tumačenje 9 dokažavši da je ovdje predstavljenalancea beneficija rija, a to više razvijeniji tip ovog znaka. Koplje je dapačemnogo skraćeno, na donjem kraju ima obIu ručicu i ravnu poprečnicu, dase znak bolje utakne i izvadi, a šiljak je izradjen u obliku dvostrukogasrcolikog lista, povrh gornjega postavljena je još poprečnica, koju smovidjeli i na signum spekulatora Val(erius) Augustalis 10. Codex na desnojstrani (sl. 8) odgovara potpuno onomu na siećku spekulatora XI legije (sl. I);ovaj je predmet i torbica, u kojoj vidimo tri ili pet pisaljka (stiU) ueminentnom smislu značajni za službu beneficijarija.

Po spoljašnjosti ovog žrtvenika srednje veličine (0'66 m visok, 0'43 rnširok i 0'40 m debeo) i po lijepim slovima natpisa moramo ga postavitiotprilike u sredinu II vijeka po Kr. Po gornjem našem razlaganju beneficijarijQ. Aemilius Rufus bio je valjda dodijeljen u Solin iz X legije U' Panoruji.

U Bull. Dalm. XXX 40 publiciran je ulomak natpisa na kojem jespomenut .. b(ene)f(iciarills) / cIo(n)s(ularis) leg(ionis) J ....

Potez Iijepih slova nam savjetuje, da uvrstimo i taj fragment u Ilvijek, a uslijed toga možemo gotovo sa sigurnošću nadopunili brojku legijeonom leg(ionis) IX Gieminaey",

Split.

Mihomil Abramić.

I1IIII11

9 Sr. prijašnja kriva tumačenja u Rheinisches Museum N. F.48 str. 325 opaska 2 iWestdeutsche Zeitschritt XXI 1902 str. 158 op. 2.

10 Rit ter I i n g nezna kako da tumači ona dva zareza (kerbar+ige Einschnitte)na donjem rubu gornjeg lista. Da je onaj učenjak vidio original, uvjet io bi se odmah,da je ovakvim dekorativnim obi isorn sa strane klesara jedino naznačen oblik pravog lista.

11 CIL HI 3158 a: I O. M. Fort/unae) Red(uci) C. Comargus bi cos. leg. X G.uot. salvi! libes meruit, sada u Padovi, zavjetni.je natpis beneflcljarlja C. Comargus iz Xlegije a uvrslen od Mom m s ena medju Dalmaticae incertae. Ali nema nikakvastringentnog dokaza, da je kamen baš iz rimske Dalmacije dospio u Mlelke, i lako morada ostane izvan našeg raspravljanja.

Cn. 1.

Cl. 3.

Tar.. I

Cn. 2.

Cl. 4.

c-. G.

Tau. Il

cs:t.

eJl.5.

Cnv S.