Migracije Donja Hercegovina

7/30/2019 Migracije Donja Hercegovina

http://slidepdf.com/reader/full/migracije-donja-hercegovina 1/6

Dedijer, Jevto. "Bilećske Rudine: antropogeografska ispitivanja." Naselja i poreklo stanovništva.

II. (1903)

Filipović, Milenko, and Miloš Slijepčević. Samobor - Selo u gornjoj Hercegovini. Sarajevo:

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1969.

Hasandedić, Hivzija. Muslimanska baština Bošnjaka II : Herceg Novi i okolina, Vrgorac i

okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina. Mostar: Islamski kulturnicentar, 1999.

Hasandedić, Hivzija. Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini. Sarajevo: El-Kalem, 1990.

Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, 1954.

Milićević, Risto. Hercegovačka prezimena. Beograd: Svet knjige, 2005.

http://hercegbosna.org/forum/download/file.php?id=2551&mode=view

Da nastavim o migracijama 1684.-1717. Morao sam napraviti kartu da bi stvari bile jasnije,pa zato razmak od nekoliko dana.

Dakle, dvije karte će biti korištene u ovoj raspravi. Prva je ona koju sam već stavio. Ona pokazuje granice mletačkih posjeda u Dalmaciji.

https://reader009.{domain}/reader009/html5/0424/5ade5b181c5f0/5ade5b19f3844.jpg

Drugu sam ja napravio, ona pokazuje etnografsko stanje na području Dalmacije i bosanskohercegovačkog krša 1900. godine.

http://www.megaupload.com/?d=LOE2FWOQ

Deblja crta je drţavna granica a tanja su granice kotara. Kotarska središta su obiljeţenavećim slovima, pa ih je lako prepoznati. Za svaki slučaj, evo kotara poredanih odsjeverozapada na jugoistok.

Dalmacija: Knin, Sinj, Imotski, Makarska, Metković, Dubrovnik BiH: Livno, Ţupanjac, Prozor, Mostar, Stolac, Ljubinje i jedan dio tr ebinjskog kotara

Imena naselja su tadašnja, a popis je napravljen uporeĎujući jezik i vjeru. Nomenklatura jedanašnja.

Pomjeranje granica je izazvalo i velika pomjeranja stanovništva. Povlačenjem turske vojskeiz Dalmacije, s njom je otišao i najveći broj muslimana, ali i nešto ne-muslimana. S druge

strane, Mlečani na osvojeni prostor dovode mnoštvo naroda iz krajeva koji su ostali podTurcima. Jedno od glavnih obiljeţja ovih migracija je da su bile grupnog karaktera.Preseljavanja na mletačku teritoriju su uglavnom po dogovoru. Mlečani preko svojihdoušnika bi došli do voĎa kršćana(serdara) u Turskoj i onda ih nagovarali da prijeĎu pod



http://www.crohis.com/hisatlas3/mletdalm.jpg









mletačku vlast. Obično bi obećavali godišnju plaću(podrazumijeva se da bi kršćani moralisluţiti u vojsci), hranu, kao i zemlju. Ovaj proces nije uvijek bio jednostavan. Primjera radi,

pravoslavno stanovništvo Bjelajskog polja(okolica Bos. Petrovca) se dugo nećkalo oko prelaska na mletačku teritoriju. Mlečani tada šalju svojeMorlake(http://hr.wikipedia.org/wiki/Morlaci ) u Bosnu. Oni pale sela i njive Bjelajaca kako

bi ih prisilili na dolazak u Dalmaciju. Ostavši bez mogućnosti da se prehrane, oni senaseljavaju sjeverno od grada Knina. Ramljaci dolaze zajedno sa fratrima samostana u Rami.

Fratri su se povezali s mletačkim vlastima i traţili da izvedu narod u Sinjsku krajinu. I ponjih su došli Morlaci, ali zbog tog što je Rama daleko od Dalmacije pa narod nije mogaosam doći kroz tursku teritoriju. I u ovom slučaju, Morlaci pale sve iza sebe da ne bi ostaloTurcima. I samostan je zapaljen da ga ne bi Turci skrnavili.

Doseljenici ostaju u skupinama u kojim su došli i na mletačkoj teritoriji. Mleci i zemljudijele skupno. Svaka banderija(grupa došljaka predvoĎena serdarom) dobija svoju zemlju.

Ta "podjela" zemlje je ključan faktor u ovoj priči. Naime, Mlečani u starom dijelu Dalmacijekoji nikad nije bio pod Turcima dopuštaju da se zadrţe mnogi tradicionalni običaji i

privilegije. Tako imamo sitno plemstvo, gradove s autonomijom, itd. Na područjima koje suzauzeli od Turaka, Mlečani vide priliku da zavedu drukčiji red. Kao prvo, tamo je nakonTuraka ostalo jako malo stanovništva. MeĎu njima su i neki muslimani koji postaju katolici.Većina zemlje je napuštena, pa drţava vidi priliku da uspostavi feudalni sistem. Drţava tako"daje" zemlju serdarima i njihovim ljudima, ali ona je u biti data u najam. Drţava je potpunivlasni sve zemlje u novostečenim područjima, za razliku od stare Dalmacije. Ova činjenicaima kao poslijedicu da su se mnogi od došljaka vratili u Tursku nakon što se situacijastabilizirala.

Turci su se uplašili nakon što je krajem XVII stoljeća većina kršćanskog stanovništva pobjegla u Dalmaciji. To je ostavilo velike prostore bez stanovništva i bez obrade zemlje, ali

i dovelo u pitanje opstojnost granice. Ako su pogranična područja pusta, onda je hajducimaiz Dalmacije puno lakše zalaziti duboko u Bosnu na svojim pohodima. Turske vlastinareĎuju da se učini što više da se prebjegli narod privuče natrag. Početkom XVIII stoljećase nudi oprost svima koji su ratovali na mletačkoj strani, nudi se zemlja pod povoljnijimuvjetima, kao i neke druge povlastice. S obzirom da su uvjeti pod kojim se dobijala zemlja u

Dalmaciji često bili lošiji od ovih koje je Turska sad nudila, počinje povratak stanovništva uBiH. Tako imamo primjer Duvanjskog polja. 1634. godine biskup Bartul Kačić pohodiDuvno i u dvije tamošnje ţupe dijeli krizmu nekoj 1000 ljudi. Biskup Marijan Lišnjić navodida je oko 1685. godine na Duvnu bilo ostalo oko 300 katolika. Kad uzmemo u obzir da se

krizmaju samo odrasli(po tadašnjem shvaćanju te riječi), 1634. je moglo biti i 2000 katolikana Duvnu. Do kraja stoljeća se broj smanjuje skoro 10 puta. No, već 1741. godine biskup

Dragićević na Duvnu nalazi 3500 katolika. Očito je povratak u minulih 50 godina bio velik.

Vaţno je napomenuti da nisu svi povratnici bili povratnici u doslovnom smislu, tj. nisu sevraćali u svoja prijašnja sela. Tako imamo velik i razgranat rod Rimaca na Livanjskom polju. Oni su došli u XVIII stoljeću iz Sinjske krajine, a tamo su se prezivali Vučemilović.Vučemilovići su pak krajem XVII stoljeća u okolicu Sinja došli iz Rame. Ovo je dijelomuvjetovano geografijom. Najčešće su selili ljudi koji su ţivjeli blizu granici, a i selili sunajčešće blizu druge strane granice. Vučemilovići su prešli u Livanjsko polje jer im je bilo

http://hr.wikipedia.org/wiki/Morlaci






najbliţe(vidjeti moju kartu iznad). Isto tako je osim Ramljaka, većina stanovništva Sinjskekrajine doselili s Livanjskog i Duvanjskog polja jer im je bilo najbliţe prijeći u Sinjskukrajinu. Ramljaci čine izuzetak, kojih ima i u drugim krajevima i slučajevima. Tako pravoslavni ţivalj oko Imotskog nije porijeklom s Duvna kako bi se dalo očekivati, već izPopova u kotaru Ljubinje.

Glavne, grupne migracije se dogaĎaju oko 1687. i oko 1717. Manjih će biti slijedećih 200godina. Stanovništvo iz BiH je pojedinačno stalno prelazilo u Dalmaciju, ali je i stanovništvoDalmacije pojedinačno prelazilo u Bosnu. Kao poslijedicu ovog imamo da je stanovništvo s jedne i druge strane Dinare identično. Katolici Imotskog i katolici Posušja imaju dosta istih prezimena. Isti slučaj je s pravoslavnim stanovništvom Grahova i okolice Knina. Tu je slučaj još flagrantniji i paradoksalniji. Naime, skoro čitavo pravoslavno stanovništvo Knina je

došlo s Grahova. Čitavo pravoslavno stanovništvo Grahova je došlo iz Knina. Zvuči paradoksalno, ali tako se dogodilo. 1687. je čitavo Grahovo opustjelo i stanovništvo otišlo uDalmaciju. U slijedećih 50 godina se Grahovo ponovo naseljava dijelom tog istog

stanovništva.

Nastavit će se...



Naslov: Re: Porijeklo prezimena i rodovaPostano: pon stu 07, 2011 12:38 am

Dat ću nekoliko ilustracija susjednih sela.

Ako pogledate onu moju kartu, kraj Imotskog se nalazi selo Vinjani.

Selo identičnog imena se nalazi i sjeverno od granice, u današnjojopćini Posušje. Selo Vinjani kod Imotskog se danas dijeli na Gornje i

Donje Vinjane. Gornji su doslovno pokraj posuških Vinjana.

Vinjani Gornji - Imotski

Aračić Bago - Čitluk (Posušje) Delipetar (Kneţević) - Borčani (Tomislavgrad) Đerek - Vir, Rakitno (Posušje)

http://hercegbosna.org/forum/post286754.html





Đuzel (Knezović) - Donji Mamići, Sovići (Grude) Galić Janjiš - nema ih u Hercegovini

Jelinić - Hardomilje (Ljubuški) Jović (Matijašević) - Vašarovići (Ljubuški)

Juroš - nemaKukavica - nema

Kutleša - Prisoje, Stipanići (Tomislavgrad) Leko - Donji Mamići, Tihaljina (Grude) i Broćanac (Posušje) Lončar Markota - Rakitno (Posušje) Misir - Sovići (Grude) Nenadić

Šteko - Mrkodol, Vedašić (Tomislavgrad) Tomasović (Tomas) - Drinovci, Tihaljina (Grude)Vican - Rastovača (Posušje)

Vinjani - Posušje

Aračić Bešlić - nemaBoras - nema

Budimir - Ričice (Imotski) Dumančić - Opanci (Imotski)

Galić Jakovljević - nema

Kraljević - Proloţac (Imotski)

Kukić - nemaLončar Mandurić - nema

Marić - Velič (Trilj) Nenadić Penava - nema

Petrić - Vinjani Donji (Imotski)

Petrović - nema

Polić - Orah (Vrgorac)

Rajić - Proloţac (Imotski) Stipić (Milardović) - Dobranje (Imotski)

Šušnjar - Poljice (Imotski)Tomić - Proloţac (Imotski) Zovko - Lokvičić, Zmijavci (Imotski)

Ovo su rodovi koji su 1991. ţivjeli u ova dva sela. Rodovi koji suţivjeli u oba su podebljani. Za ostale je navedeno gdje drugdje ih jebilo u okolici. Ovo pokazuje koliko su ta dva sela isprepletena i koliko

postoji srodstva i rodbinskih veza meĎu tim ljudima. Ono što je još



izrazitije je o kojem broju je riječ. Na prvi pogled se moţda čini da 4roda koja ţive u oba sela nisu tako puno. Ta 4 roda su 1991. u posuškim Vinjanima činila 2/3 čitavog stanovništva. U slučajuimotskih Gornjih Vinjana, oni su činili jednu trećinu.

Migracije Donja Hercegovina

Documents

Transcript of Migracije Donja Hercegovina