Metodika književnosti 1

8/9/2019 Metodika književnosti 1

1/110

|Što li Rosandić još „radi u travi“? http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspx

METODIKA NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspxhttp://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspxhttp://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspx


2/110

METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI

|

2


Metodika kao znanstveni termin oznaĉava znanost koja prouĉava zakonitosti odgoja iobrazovanja u okviru nastavnog predmeta ili kojeg drugog organiziranog oblika nastavnog

rada. Termin metodika obiĉno se povezivao s terminom nastava, ali njen je predmet

prouĉavanja širi. Obuhvaća i druge organizirane oblike odgoja i obrazovanja koji imaju druge

sadrţaje. Tako termin metodika nastave knjiţevnosti obuhvaća samo dio knjiţevnog odgoja i

obrazovanja.

Metodika knjiţevnog odgoja jest znanost o knjiţevnome odgoju i obrazovanju

(nastavi, izvannastavnoj i izvanškolskoj djelatnosti) na svim stupnjevima odgojno-

obrazovnog sustava. Terminom metodika nastave knjiţevnosti odreĊuje se samo jedno

podruĉje odgojno-obrazovne djelatnosti (nastava). Osim nastave postoje i drugi oblici

knjiţevnoga odgoja i obrazovanja (izvannastavni i izvanškolski).

Kadšto se rabi termin metodologija umjesto termina metodika i pritom se stvara

semantiĉka zbrka. Metodologija je znanstvena disciplina koja istraţuje metode znanstvenoga

istraţivanja, metode znanstvene spoznaje. Metodika kao posebna znanstvena disciplina ima

svoju metodologiju.

Svaka znanost ima svoj predmet prouĉavanja (znanstvenu predmetnost). UtvrĊene su

sljedeće sastavnice:

- knjiţevnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima odgojno-obrazovnoga sustava

- knjiţevnost kao dio jeziĉno-umjetniĉkoga podruĉja

- nastavni programi – kurikuli

- nastavni proces (organizacija, oblici)

- metodiĉki sustavi i njihove strategije

-

nastavna sredstva i pomagala

- teorije uĉenja (opće i posebne)

- recepcija i literarno-estetska komunikacija

- uĉenice/uĉenici kao subjekti knjiţevnoga odgoja i obrazovanja

- uĉitelj/uĉiteljica knjiţevnosti

- teorija i praksa knjiţevnoga odgoja i obrazovanja u prošlosti i sadašnjosti

- odnos metodike i drugih znanosti

-

izvannastavni i izvanškolski oblici odgoja i obrazovanja


3/110


Što li Rosandić još „radi u travi“? |

3

- studij metodike/metodika kao sveuĉilišni kolegij. Rosandić

Sastavnice (teka):

1.

knjiţevnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja; 2. odgojno-obrazovni proces koji se temel ji na knjiţevnom sadrţaju;

3. primjena pedagogije u nastavi knjiţevnosti (odgojna funkcija);

4. metode nastave knjiţevnosti;

5. nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiţevnosti;

6. teorije uĉenja (teorije usvajanja knjiţevne materije);

7. literarna komunikacija i literarno-estetska recepcija

8. osoba uĉenika, njegova uloga u odgojno-obrazovnom procesu, izgraĊivanje uĉenikove

osobnosti djelovanjem knjiţevnog odgoja i obrazovanja;

9. nastavnik knjiţevnosti, osoba i uloga;

10. teorija i praksa knjiţevnog odgoja i obrazovanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti;

11. odnos metodike i srodnih znanosti;

12. izvannastavni i izvanškolski oblici knjiţevnog odgoja i obrazovanja.

Navedene sastavnice metodike nastave knjiţevnosti pokazuju sloţenosti knjiţevnosti

kao nastavnog predmeta.

Nastavni predmet ili nastavno podruĉje temelje se na utvrĊenim planovima i

programima. U suvremenoj metodici afirmirana je posebna disciplina koja prouĉava

metodologiju programa knjiţevnosti i mogućnosti njihove evaluacije pa se govori o

kurikulumu.

Pojedini teoretiĉari nastave knjiţevnosti istiĉu pedagoške komponente kao središnji

predmet istraţivanja.

U metodiĉkoj teoriji posebna se pozornost poklanja metodama nastave knjiţevnosti.

Neki smatraju da je metodika znanost o metodama.

Nastavna sredstva i pomagala tak oĊer su vaţan dio prouĉavanja u suvremenoj

metodici nastave knjiţevnosti. Razlikuju se vizualna i auditivna tehniĉka sredstva. U nastavu

se ukljuĉuju televizijski i radijski obrazovni programi i nastavni filmovi. U okviru metodike

nastave knjiţevnosti ustrojavaju se specijalne discipline koje se bave prouĉavanjem tehniĉkih

sredstava u nastavnom procesu: radio metodika, televizijska metodika, filmska metodika.

Za teoriju primanja i usvajanja knjiţevnih sadrţaja posebno je vaţno ĉitanje,

doţivljavanje i spoznavanje knjiţevnog djela. Teorijska uopćavanja i empirijska istraţivanja


4/110


|

4

bave se problemima ĉitanja: ĉitanje knjiţevnog djela u školi; izvanškolsko ĉitanje knjiţevnog

djela (individualno i samostalno ĉitanje); metodika izraţajnog (interpretativnog) ĉitanja . U

nekim zemljama u sveuĉilišnoj nastavi za obrazovanje nastavnika uveden je posebni kolegijmetodika izraţajnog ĉitanja. Prouĉavanje ĉitanja povezano je s prouĉavanjem doţivljavanja i

spoznavanja knjiţevnog djela. Metodika istraţivanja doţivljavanja i razumijevanja knjiţevnog

djela oslanja se na metodološke postupke i rezultate psihologije, estetike, recepcije i teorije

informacije. Brojna istraţivanja posvećena su prouĉavanju teorije recepcije knjiţevnog djela.

Metodiĉke sustave nije moguće izgraĊivati bez poznavanja uĉenikove osobnosti. Zato

i uĉenik postaje predmetom istraţivanja. Metodiĉari prouĉavaju knjiţevne interese uĉenika i

mogućnost razvijanja tog interesa. Trebamo upoznati anketom njihove knjiţevne interese,

prema njima planirati nastavni rad, izabrati knjiţevna djela koja njih zanimaju. Istraţuju se

emocionalne reakcije uĉenika na pojedina knjiţevna djela te psihološke znaĉajke ĉitatelja

uĉenika u pojedinim razvojnim fazama. Istraţuje se psihološka utemeljenost nastavnog

procesa, tj. emocionalna i intelektualna aktivnost uĉenika u nastavi u zavisnosti od postupka,

oblika rada, okolnostima u kojima se odvija nastava.

Metodika nastave knjiţevnosti prouĉava osobnost i ulogu nastavnika u nastavnom

procesu. Obuhvaća njegovo struĉno, metodiĉko obrazovanje i neprestano usavršavanje.

Istraţivanja se bave i stvaralaĉkim djelovanjem nastavnika knjiţevnosti, on bi morao biti

kreativan; ako sam ne doţivljava djelo, teško će nešto prenijeti na uĉenike.

Metodika nastave knjiţevnosti prouĉava i metodiĉku teoriju u prošlosti i sadašnjosti,

prati razvitak metodiĉkih sustava, teorija i ideja. Metodika se usmjerava prema budućnosti. U

suvremenim metodiĉkim prouĉavanjima afirmira se metodiĉka futurologija.

Podruĉje metodike nastave knjiţevnosti izuzetno je sloţeno. To traţi interdisciplinarni

pristup u prouĉavanju metodiĉke problematike. Uspostavlja se korelacijski odnos s drugim

disciplinama. Prouĉava se izvanškolsko ĉitanje, slobodne aktivnosti knjiţevnog usmjerenja,

izvannastavne aktivnosti. Prouĉava se slobodno vrijeme uĉenika u kojem se takoĊer

pojavljuju umjetniĉki sadrţaji: pretraţivanje Interneta, slušanje ploĉa, kaseta, posjećivanje

knjiţevnih priredaba, kazališnih predstava, TV, radio. Suvremena metodika ima znatno

proširen predmet prouĉavanja u odnosu na tradicionalnu metodiku.

Metodika nastave knjiţevnosti te ostale korespondirajuće znanosti


5/110



5

Metodika nastave knjiţevnosti u tijesnoj je vezi sa znanošću o knjiţevnosti. One se

predmetno dodiruju, ali metodološki i funkcionalno razlikuju. Metodika nastave knjiţevnosti

ima svoje zadaće i svoju metodologiju istraţivanja knjiţevne materije. U brojnim metodiĉkimradovima istraţivan je odnos metodike nastave knjiţevnosti i znanosti o knjiţevnosti.

Mogu se razlikovati dva stajališta u prouĉavanju tog odnosa:

1. metodika nastave knjiţevnosti i znanosti o knjiţevnosti dodiruju se

predmetno, obje se znanosti bave knjiţevnošću;

2. razlikuju se metodološki tj. prema ciljevima prouĉavanja: znanost o

knjiţevnosti samostalno je znanstveno podruĉje, prouĉava uvjete u kojima

su nastala knjiţevna djela, stvaralaĉke osobe i zakone umjetniĉkog razvitka;

njihovi pristupi knjiţevnosti uvaţavaju i ĉitatelja;

3. metodika nastave knjiţevnosti prouĉava knjiţevnost u nastavnom procesu,

istraţuje zakonitosti usvajanja knjiţevne materije u sloţenim uvjetima

pedagoških, socijalnih, psiholoških, subjektivnih i drugih ĉinitelja;

4. metodika nastave knjiţevnosti prouĉava funkciju knjiţevnosti u izgraĊivanju

osobnosti, cjelovitog svjetonazora (izgradnja socijalne, moralno-etiĉke,

estetske i idejno-filozofske svijesti);

5. metodika nastave knjiţevnosti preuzima spoznaje znanosti o knjiţevnosti i

istraţuje mogućnosti i zakonitosti njihovog usvajanja; uspostavlja svoje

pristupe raznim disciplinama znanosti o knjiţevnosti (teoriji knjiţevnosti,

povijesti knjiţevnosti, knjiţevno-umjetniĉkoj kritici, knjiţevno-znanstvenoj

kritici); u metodici nastave knjiţevnosti postoje posebne discipline koje se

temelje na posebnim granama znanosti o knjiţevnosti:

- metodika nastave teorije knjiţevnosti

- metodika nastave povijesti knjiţevnosti

- metodika analize knjiţevnoga djela (školska interpretacija)

- metodika nastave umjetniĉke epohe

- metodika nastave romana

- metodika nastave lirske poezije

- metodika nastave drame

- metodika nastave bajke

- metodika nastave knjiţevnoga lika;


6/110


|

6

6. metodika nastave knjiţevnosti prihvaća metode znanosti o knjiţevnosti i

prouĉava mogućnosti njihove primjene u odgojno-obrazovnom procesu.

U prošlosti je metodika bila ovisnija o knjiţevnoj znanosti, ali razvojmetodiĉkih znanosti omogućio je da knjiţevna znanost moţe preuzimati

rezultate metodiĉke znanosti pa je njihova komunikacija postala dvosmjerna

(prije je metodiĉka znanost preuzimala od znanosti o knjiţevnosti, ali sada i

znanost o knjiţevnosti preuzima rezultate metodiĉkih znanosti).

7. znanost o knjiţevnosti obuhvaća: 1. povijest knjiţevnosti; 2. teoriju

knjiţevnosti; 3. knjiţevnu kritiku; 4. metodologiju knjiţevne znanosti.

Grafiĉki prikaz strukture znanosti o knjiţevnosti:

ZNANOST O KNJIŢEVNOSTI

↑

metodologija znanosti o knjiţevnosti

teor ija knjiţevnosti

povijest knjiţevnosti

knjiţevna kritika

Uzajamno su povezane metodologija i teorija, povijest knjiţevnosti i knjiţevna

kritika. Središnje mjesto u strukturi znanosti o knjiţevnosti pripada

metodologiji.

8. knjiţevnost je znanost povezana i s brojnim drugim srodnim, pomoćnim

disciplinama: gnoseologijom (logikom znanstvenog spoznavanja), estetikom,

psihologijom, lingvistikom, općom teorijom umjetnosti, općom povijesti,

sociologijom, povijest knjiţevnog jezika, arheologijom, arhivistikom,

etnografijom, bibliografijom, tekstologijom…

To se grafiĉki takoĊer moţe prikazati:

METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI:

znanost o knjiţevnosti

lingvistika-stilistika

pedagogija

psihologija


7/110



7

sociologija

estetika-etika

teorija spoznaje opća teorija umjetnosti

teorija informacije

teorija komunikacije

povijest

teatrologija

filmologija

bibliotekarstvo

metodika nastave umjetnosti: - likovne; -glazbene; -scenske; -filmske;

metodika nastave jezika.

Ustrojavajući se na znanstvenim disciplinama znanosti o knjiţevnosti,

metodika nastave knjiţevnosti obuhvaća:

1. metodiku nastave teorije knjiţevnosti

2. metodiku nastave povijesti knjiţevnosti

3. metodiku analize knjiţevnoga djela.

U to dolazi i metodologija metodike nastave knjiţevnosti.

Postoji unutarnja korelacija disciplina koje ĉine metodiku nastave knjiţevnosti.

Središnje mjesto pripada metodologiji nastave knjiţevnosti. Uz metodologiju

glavno mjesto pripada metodici analize knjiţevnoga djela koja danas ĉini

izgraĊenu znanstvenu disciplinu.

9.

metodika nastave knjiţevnosti uspostavlja veze i s drugim znanstvenim

disciplinama; postoji uzajamni odnos metodike nastave knjiţevnosti s ovim

disciplinama: teorijom spoznaje, estetikom, znanošću o knjiţevnosti, lingvistikom,

poviješću, sociologijom.

Arheografija – opisivanje i izdavanje prastarih pisanih spomenika.

Gnoseologija – teorija spoznaje, filozofska znanost o vrelima, mogućnostima i sredstvima

znanstvene spoznaje.


8/110


|

8

Metodologija – znanost o metodama; dio logike koji se bavi prouĉavanjem općih metoda.

Postoji opća metodologija i posebne metodologije.


9/110



9

METODE KNJIŢEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Metoda je naĉin spoznavanja, sustav pravila i pristupa u prouĉavanju i otkrivanju pojava. To je opće znaĉenje termina koji se pobliţe odreĊuje ovisno o predmetu prouĉavanja,

tipu djelatnosti u kojoj se oĉituje i ciljevima. U znanosti razlikujemo opće i posebne metode.

Opće se nazivaju i filozofskim metodama. One pokazuju opći put otkrivanja istine u svim

podruĉjima istraţivanja, a posebne metode pokazuju naĉin otkrivanja istine u posebnim

podruĉjima znanosti.

Termin nastavna metoda pripada podruĉju odgoja i obrazovanja. Kako je nastava

temeljni oblik odgojno-obrazovne djelatnosti, u pedagogijskim se disciplinama javlja termin

nastavna metoda, metoda nastave, metoda rada u nastavi . MeĊutim, postoje i drugi oblici

odgojno-obrazovne djelatnosti (izvanrazredne i izvanškolske aktivnosti) pa su primjereniji

termini metoda odgoja i obrazovanja, metoda odgojno-obrazovnog procesa/rada. Tim se

terminima obuhvaćaju svi oblici odgojno-obrazovne djelatnosti.

Didaktiĉke definicije nastavne metode istiĉu opće znaĉajke nastave (odgojno -

obrazovnog procesa):

Nastavne metode su naĉini rada u nastavi tj. naĉini rada nastavnika i uĉenika. (Poljak)

Nastavne metode su naĉini rada uĉitelja i uĉenika pomoću kojih se usvaja znanje, umijeće i

navike, izgraĊuje uĉenikov pogled na svijet, razvijaju uĉenikove sposobnosti. (Pedagoška

enciklopedija)

Nastavna metoda ostvaruje se metodiĉkim postupcima. Metodiĉki postupak jest

sastavni dio nastavne metode, njezin element, korak.

Nastava k njiţevnosti i drugi oblici knjiţevnoga odgoja i o brazovanja ostvaruju se

posebnim metodama – metodama nastave knjiţevnosti/metodama knjiţevnoga odgoja i

obrazovanja. To su posebne metode koje svoje posebnosti izvode iz predmeta (objekta)

spoznavanja (otkrivanja), iz odnosa predmeta (objekta) i subjekta te ciljeva knjiţevnoga

odgoja i obrazovanja.

Knjiţevnoumjetniĉki tekst (djelo) temeljni je predmet spoznavanja u nastavi

knjiţevnosti. Ostvaruje se u posebnom tipu komunikacije koju nazivamo literarnom

komunikacijom. Literarna komunikacija temelji se na odnosu primatelja i djela i obuhvaća sve

djelatnosti kojima se ostvaruje taj odnos. U literarnoj komunikaciji sudjeluju:

knjiţevnoumjetnički tekst, učenik, učitelj ili koja druga osoba. Oĉituju se razliĉite


10/110


|

10

djelatnosti: ĉitanje, slušanje, govorenje, pisanje, promatranje. Tim vanjskim aktivnostima

odgovaraju unutarnje aktivnosti: doţivljavanje, zapaţanje, zamišljanje, razmišljanje,

usporeĊivanje, razvrstavanje, zakljuĉivanje, generaliziranje, ocjenjivanje. Sva ta oĉitovanjaliterarne komunikacije povezuju se s nastavnim metodama.

Postoji više podjela metoda nastave knjiţevnosti koje se temelje na ovim kriterijima:

- prema izvorima spoznavanja (znanja, informacija)

-

prema vanjskim aktivnostima uĉenika i uĉitelja

- prema naĉinima i sredstvima prenošenja informacija

- prema spoznajnoj (recepcijskoj) aktivnosti uĉenika.

Podjela metoda prema izvorima

Izvori spoznavanja u nastavi knjiţevnosti mogu se podijeliti u tri skupine:

1) pisani izvori

2) govorni izvori

3) slikovni, grafiĉki izvori.

Prema tim izvorima mogu se odrediti tri tipa metoda:

1)

pisane

2) govorne

3) vizualne.

Pisani su izvori tekstovi stoga se moţe uspostaviti tekstovna metoda / metoda rada na

tekstu. U nastavi knjiţevnosti pojavljuju se razliĉiti tipovi tekstova koji sluţe kao izvor

spoznavanja, a onda se prema tipu teksta odreĊuje podvrsta tekstovne metode:

- knjiţevnoumjetniĉki / metoda rada s knjiţevnoumjetniĉkim tekstom

- knjiţevnokritiĉki / metoda rada s knjiţevnokritiĉkim tekstom

-

knjiţevnoznanstveni (knjiţevnopovijesni, knjiţevnoteorijski) / metoda rada s…

- udţbeniĉki (popularno-znanstveni tekst) / metoda rada s ĉitankom (udţbenikom) i

drugim didaktiĉkim izvorima (radnim biljeţnicama i sl.)

Govorni izvori mogu biti:

- uĉitelj

- uĉenik

- druge osobe koje se ukljuĉuju u odgojno-obrazovni proces

-

govor snimljen na nekom nosaĉu zvuka


11/110



11

- radijska ili televizijska emisija.

S obzirom na naĉin prenošenja informacija govorom, razlikujemo monološku i dijalošku

govornu metodu.Knjiţevne se informacije prenose i primaju iz ovih vizualnih izvora:

- slika, fotografija, skulptura

- ilustracija

- crteţa, shema, tablica

- filma, dijapozitiva

- televizijskih emisija i grafoskopa

- raĉunala / Interneta

- CD-a.

Spomenute se informacije mogu primati i iz neposredne vizualne stvarnosti.

Podjela metoda prema aktivnostima učenika i učitelja

U nastavi knjiţevnosti oĉituju se razliĉite izvanjske i unutarnje aktivnosti koje se

vezuju uz komunikaciju s knjiţevnim djelom. Izvanjske su aktivnosti:

- ĉitanje

- slušanje

- govorenje

- pisanje

- pokazivanje

- promatranje.

Literarna komunikacija ostvaruje se i unutarnjim (psihiĉkim) aktivnostima:

- doţivljavanjem

-

zapaţanjem (uoĉavanjem)

- zamišljanjem (predoĉivanjem)

- razmišljanjem (usporeĊivanjem, usustavljivanjem, zakljuĉivanjem, asociranjem,

ocjenjivanjem).

Prema izvanjskim i unutarnjim aktivnostima uĉenika i uĉitelja razlikujemo ove metode:

-

metoda čitanja

- metoda slušanja

-

metoda pisanja


12/110


|

12

- metoda pokazivanja

- metoda promatranja

-

metoda doţivljavanja - metoda zapaţanja

- metoda zamišljanja

- metoda razmišljanja (usporeĊivanja, usustavljivanja, zakljuĉivanja, asociranja,

ocjenjivanja).

Podjela metoda prema sredstvima i načinima prenošenja (primanja)

obavijesti (medijski kriteriji) Postoje razliĉita sredstva i naĉini prenošenja obavijesti. Obavijesti se prenose

neposredno ili posredno (posredovanjem tehniĉkih sr edstava): radija, televizije, filma,

gramofonske ploĉe, kasete, raĉunala, Interneta.

Razliĉiti su tipovi monološkog govornog prenošenja obavijesti: izlaganje,

komentiranje, objašnjavanje, citiranje, dokazivanje. Osim monoloških tipova postoje i

dijaloški tipovi govornog komuniciranja: informativni, problemski, polemiĉki, reproduktivni,

heuristiĉki.

Obavijesti se prenose i usvajaju čitanjem (na glas ili u sebi).

Obavijesti se prenose i pokazivanjem (demonstriranjem) razliĉitih vizualnih sredstava

(slika, fotografija, ilustracija, shema…)

Prema sredstvima i naĉinima prenošenja i primanja obavijesti razlikujemo:

1) metode rada s auditivnim sredstvima (radio, gramofon, magnetofon, kasetofon,

zvuĉna ĉitanka)

2) metode rada s vizualnim i grafičkim sredstvima (slika, fotografija, ilustracija, crteţ,

shema, tablica, skulptura, dijapozitiv, film, raĉunalo, Internet)

3) metode rada s audiovizualnim sredstvima (televizija, film, raĉunalo, Internet, CD).

Podjela metoda prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika

Polazi se od recepcijsko-spoznajnih aktivnosti uĉenika tj. od naĉina primanja i

spoznavanja knjiţevnoga djela. Po ovom kriteriju postoji nekoliko podjela:

1.

- metoda stvaralaĉkog ĉitanja


13/110



13

- heuristiĉka metoda

- istraţivaĉka metoda

- reproduktivna metoda2.

- metoda stvaralaĉkog primanja teksta

- analitiĉko-interpretacijska metoda

- sintetizirajuća metoda.

(3.

- metode koje omogućuju i pospješuju emocionalnu i imaginativnu recepciju djela

- metode koje omogućuju i pospješuju tumaĉenje (analizu) djela).

Sustav metoda prema literarnoj komunikaciji

Tipologizacija i klasifikacija metoda knjiţevnoga odgoja moţe se temeljiti na

literarnoj komunikaciji. Ona ukljuĉuje pošiljatelja i primatelja poruke, tj.

knjiţevnoumjetniĉki tekst kao pošiljatelja i ĉitatelja kao primatelja poruke. Polazeći od ovoga

mogu se utvrditi tri tipa metoda:

- metoda primanja (recepcije) knjiţevnoumjetniĉkih poruka (recepcijska metoda)

- metoda tumaĉenja (interpretacije, analize) – interpretacijska, analitička metoda

- metoda vrednovanja, ocjenjivanja (kritička metoda, metoda evaluacije).

Metode o kojima je rijeĉ pretpostavljaju razliĉite razine komunikacije s knjiţevnoumjetniĉkim

tekstom. Metoda primanja/recepcije ostvaruje se na prvoj komunikacijskoj razini tj. na razini

poĉetne recepcije, na razini prvih dojmova. Metoda tumaĉenja/interpretacije povezuje se uz

drugu razinu na kojoj zapoĉinje dekodiranje umjetniĉkoga koda: ĉitatelj aktivira svoj kod i

otkriva smisao teksta. Literarna se komunikacija oĉituje kao akt ostvarivanja smisla

knjiţevnoumjetniĉkoga teksta (ukljuĉuje elemente knjiţevne teorije, stilistike i dr. disciplina).

Metoda vrednovanja/evaluacije povezuje se uz treću razinu koja ukljuĉuje knjiţevnopovijesni

tj. vrijednosni kontekst u kojemu se tekst osmišljava.

METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŢEVNOSTI

Knjiţevnost je sredstvo spoznavanja svijeta, otkrivanja mogućnosti njegova mijenjanja

i preobraţavanja. Ona je umjetniĉka istina o ţivotu, svjedoĉanstvo trenutka u kojem je


14/110


|

14

nastala, izraz svoga tvorca i jezika kojim je oblikovana, ona je rezultat ĉovjekove stvaralaĉke

aktivnosti. OdreĊivanje ciljeva nastave knjiţevnosti zadano je prirodom knjiţevnog fenomena

i odgojnim idealom društva i vremena. Nastava knjiţevnosti omogućuje uĉenicimaupoznavanje najvećih dostignuća knjiţevne umjetnosti, izgraĊivanje knjiţevne kulture,

razvijanje kritiĉkog stava prema svijetu, smisao za doţivljavanje i razumijevanje ljepota koje

pruţa umjetniĉko djelo.

Metodiĉki sustavi nastave knjiţevnosti proizlaze iz koncepcije obrazovnih i odgojnih

ciljeva nastave, njezine kulturološke i društvene funkcije. U oblikovanju metodiĉkih sustava

oĉituje se shvaćanje sadrţaja nastave, organizacijskih oblika, poloţaja uĉenika i uĉitelja te

postupaka kojima se ostvaruju obrazovni i odgojni ciljevi. Prema osnovnoj usmjerenosti

razlikujemo više metodiĉkih sustava:

1.

dogmatsko-reproduktivni

2. reproduktivno-eksplikativni

3. interpretativno-analitiĉki

4.

problemsko-stvaralaĉki

5. korelacijsko-integracijski

***

6. komunikacijski

7. otvoreni

8. multimedijski

9. timski.

Dogmatsko-reproduktivni sustav

Temeljni sadrţaj u tom sustavu jest povijest književnosti. Uĉenici usvajaju

knjiţevnopovijesne ĉinjenice, prepriĉavaju sadrţaje knjiţevnih djela, iznose podatke iz

autorove graĊanske biografije, navode bibliografske podatke i citiraju gotove sudove o

knjiţevnim djelima i piscima. Vaţan je sadrţaj i teorija književnosti koja se prouĉava

deduktivno, formalistiĉki, neovisno o knjiţevnome tekstu. Uĉenici pamte što veći broj

knjiţevnih ĉinjenica i doslovno ih ponavljaju.

Takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje, ali ne razvija analitiĉke

sposobnosti, estetski smisao, kritiĉki stav. Uĉitelj je predavaĉ koji uĉenike obavještava o


15/110



15

knjiţevnim pojavama, prenosi im gotove sudove i traţi da ih reproduciraju. Uĉinak nastave

mjeri se koliĉinom usvojenih ĉinjenica.

Reproduktivno-eksplikativni sustav

U osnovi zadrţava reproduktivni karakter. Uĉenik prepriĉava knjiţevni sadrţaj, ali u

jeziĉni iskaz unosi «svoje rijeĉi». Pokušava objašnjavati odreĊene knjiţevne pojave u

knjiţevnome tekstu. Ta objasnidbena metoda dala je pozitivne rezultate u razvijanju knjiţevne

kulture.

U ovom sustavu uĉitelj još ima odluĉujuću ulogu – on je predavaĉ i tumaĉ knjiţevnih

pojava. Uĉenikov udio u tumaĉenju knjiţevnog djela pojavljuje se u drugom planu. Pokušaj

da se nastavni proces usmjeri prema k njiţevnom djelu oznaĉava vaţnu prekretnicu u

shvaćanju nastave knjiţevnosti.

Interpretativno-analitički sustav

Književno djelo postaje temeljnim sadrţajem nastavnog procesa, a interpretacija djela

najvaţnijim oblikom nastavnog rada. To je utjecalo i na promjenu strukture nastavnog sata i

nastavnih metoda. Struktura nastavnog sata prilagoĊuje se doţivljajno-spoznajnim

zakonitostima koje se oĉituju u komunikaciji s knjiţevnim djelom. U primanju knjiţevnog

djela oĉituju se doţivljajni i spoznajni proces. Djelo je predmet estetskog uţivanja i estetske

spoznaje. Interpretacija je pronašla uporište u spoznajnoj teoriji i psihologiji estetskog

doţivljavanja i spoznavanja. Odredila je faze u kojima se ostvaruje komunikacija izmeĊu djela

i primatelja. Uspostavila je fazu doživljajno-spoznajne motivacije u kojoj se primatelj otvara

prema svijetu djela, aktivira svoje emocionalno, intelektualno, moralno i spoznajno iskustvo

koje se integrira u svijet djela. Interpretativnim čitanjem djelo se dovodi u ţarište uĉenikova

duhovnog svijeta, izaziva doţivljaj koji se iskazuje rijeĉima, a verificira se analitičkim

postupkom, tj. osmišljava, produbljuje i proširuje.

Uĉenik je podignut na razinu estetskog subjekta – on je sudionik nastavnog procesa,

sudjeluje pri otkrivanju svijeta koji je ostvaren u umjetniĉkom djelu, izraţava svoja zapaţanja

i sudove o djelu. Tako se razvija knjiţevna senzibilnost, aktivan odnos prema knjiţevnom

djelu, kritiĉki stav i zanimanje za ĉitanje.

U ovom sustavu posebna se paţnja pridaje jeziku umjetniĉkoga djela, istraţuje se

estetska funkcija jezika.


16/110


|

16

Osobitu ulogu doţivljava dijaloška metoda (metoda heuristiĉkog razgovora) i metoda

rada na tekstu. U prvom planu je knjiţevno djelo, a knjiţevnopovijesne informacije pomiĉu se

u drugi plan. Uĉitelj više nije predavaĉ, već organizator nastavnog procesa. Uĉitelj više nije jedini izvor znanja – izvori spoznavanja proširuju se. Uz primarni beletristiĉki tekst koji se

prenosi razliĉitim medijima pojavljuju se i drugi izvori knjiţevnih informacija. Nastavni se

proces ostvaruje u dvosmjernoj komunikaciji: polazne informacije i poticaje daje i uĉenik.

Ovaj sustav daje velike mogućnosti u razvijanju uĉenikove knjiţevne kulture, u

izgraĊivanju vlastitog stava i kritiĉkog mišljenja.

Problemsko-stvaralački sustav

U suvremenoj metodici nastave knjiţevnosti problemsko-stvaralaĉki sustav poznat je

pod imenom problemska nastava. To je takva nastava u kojoj se uĉenik postavlja pred

književni problem i potiĉe na samostalno istraţivanje. Postavljeni problem pobuĊuje

zanimanje, stvara problemsku situaciju, izaziva dvojbe, iziskuje opredjeljivanje, postavljanje

teza. Stjecanje spoznaja mnogo je dublje i intenzivnije jer uĉenik ne prima gotove spoznaje,

nego ih stjeĉe sam. Uĉi znanstveno misliti, otkriva metode kojima se dolazi do spoznaje.

U cjelovitoj strukturi nastavnog sata koji se temelji na naĉelima problemske nastave,

ostvaruje se nekoliko faza: stvaranje problemske situacije, definiranje problema i metode,

samostalan rad uĉenika, analiza i korekcija rezultata, zadavanje novih zadataka.

Problemska nastava afirmira istraţivaĉku metodu. Ako problem rješava uĉitelj sam, a

uĉenici samo djelomiĉno sudjeluju, rijeĉ je o djelomično istraživačkoj metodi. Ta metoda

pogoduje razvijanju sposobnosti usporeĊivanja i objašnjavanja pojava, otkrivanju uzroĉno-

posljediĉnih odnosa i dokazivanju postavljenih teza. Ako uĉenici samostalno rješavaju

postavljeni knjiţevni problem, do izraţaja dolazi potpuna istraživačka metoda. Uĉenici sami

postavljaju plan istraţivanja, postavljaju hipotezu, odreĊuju postupak za njezino dokazivanje,

provode istraţivanja, izdvajaju podatke, razvrstavaju ih i osmišljavaju. Time se uĉenik

pribliţava spoznajnoj djelatnosti knjiţevnog znanstvenika.

U sustavu problemske nastave do najjaĉeg izraza dolazi uĉenikov kritiĉki stav. Obiĉno

se izdvajaju oni knjiţevni problemi koji traţe etiĉko opredjeljivanje, suoĉavanje vlastitih

spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi odreĊeno knjiţevno djelo.

Knjiţevna se problematika aktualizira.


17/110



17

Problemska nastava uspostavila je razliĉite metodiĉke postupke kojima se uĉenik

suoĉava s problemom. Problemska se situacija stvara postavljanjem problemskih pitanja i

zadataka, teza koje treba potvrditi ili nijekati, navoĊenjem alternativa za koje se trebaopredijeliti, ĉitanjem knjiţevnokritiĉkih sudova s kojima se treba suoĉavati, citiranjem

izvornoga beletristiĉkoga teksta, anketiranjem i sl.

Organizacija problemske nastave otvara velike mogućnosti razliĉitim oblicima nastave

(pojedinaĉno, u parovima i skupinama). Problemska nastava knjiţevnosti razvija najviši

stupanj samostalnosti u radu na knjiţevnom tekstu, a pred uĉitelja postavlja nove obveze i

zadaće u organizaciji nastavnog procesa (u srednjim školama te u višim razredima osnovne

škole).

Korelacijsko-integracijski sustav

Novi organizacijski model odgojno-obrazovnog procesa utemeljuje se na povezivanju

srodnih predmeta u zajednički didaktički sustav. Tako je oblikovano i jeziĉno-umjetniĉko

podruĉje koje povezuje dosadašnje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti. Ekvivalent tog

novog organizacijskog modela odgojno-obrazovnog procesa jest korelacijsko-integracijski

metodički sustav. On se temelji na povezivanju nastavnih podruĉja u okviru nastavnog

predmeta (knjiţevnosti, scenske i filmske umjetnosti, jezika, izraţavanja i stvaranja),

nastavnih predmeta u okviru odgojno-obrazovnog podruĉja (knjiţevnosti, filmske, scenske

umjetnosti i jezika s likovnom i glazbenom kulturom te nastavom stranih jezika), odgojno-

obrazovnih podruĉja (jeziĉno-umjetniĉkog podruĉja s društveno-povijesnim i drugim

odgojno-obrazovnim podruĉjima). Ovaj metodiĉki sustav uspostavlja pojam

korelata/ekvivalenta koji omogućuje uspostavljanje veza i odnosa izmeĊu razliĉitih

umjetnosti, tj. umjetniĉkih djela iz razliĉitih podruĉja. Sustav korelacija traţi novi metodiĉki

instrumentarij i odgovarajući metodiĉki pristup.

***

Komunikacijski sustav: utemeljuje se na teoriji didaktiĉke i literarno-estetske komunikacije.

Didaktiĉka komunikacija obuhvaća oblike i metode koji se primjenjuju u nastavi (razred,

okrugli stol, parovi, skupine, pojedinci ↔ uĉitelj). U didaktiĉkoj komunikaciji knjiţevni

sadrţaj (umjetniĉki i znanstveni) rašĉlanjuje se na sadrţajne cjeline koje se ukljuĉuju u

nastavne (komunikacijske) situacije. Nastavni proces ostvaruje se kao lanac komunikacijskih


18/110


|

18

situacija (didaktiĉkih mikrostruktura) u kojima se pojavljuju razliĉiti oblici (pojedinaĉni,

parovi, skupni), razliĉite nastavne situacije te razliĉita nastavna sredstva.

Otvoreni sustav: uspostavlja didaktiĉku komunikaciju koja se utemeljuje na ponudi sadrţaja i

metoda za samostalno uĉenje, istraţivanje i stvaranje. Uĉenici sami odabiru sadrţaj za

pojedinaĉno, skupno, tandemsko uĉenje, istraţivanje i stvaranje. Sadrţaj nudi uĉitelji ili

uĉenici. Ovisno o karakteru sadrţaja i cilju koji se ţeli postići (obrazovnim, odgojnim i

funkcionalnim zadaćama), odabiru se metode rada za nastavni i izvannastavni rad. Otvoreni

metodiĉki sustav napušta tradicionalnu organizaciju nastave i izvannastavne djelatnosti

(didaktiĉka ponuda → istraţivaĉki rad → objavljivanje rezultata → novi zadaci). Organizacija

nastavnog sata utemeljuje se na didaktiĉkoj ponudi, izboru didaktiĉke ponude i preuzimanju

odgovornosti za njezino izvršavanje. Otvoreni sustav uspostavlja nov naĉin ocjenjivanja.

Multimedijski sustav: suvremena nastava knjiţevnosti ukljuĉuje razliĉite medije kojima se

prenose knjiţevno-znanstvene i umjetniĉke poruke. Rijeĉ je o vizualnim i auditivnim te

elektroniĉkim medijima. Knjiţevnoumjetniĉki i znanstveni sadrţaj rašĉlanjuje se na

didaktiĉke cjeline koje se povezuju uz odreĊeni medij (knjiga, udţbenik, ĉitanka; zvukovni

zapisi; filmovi, TV; CD; raĉunalo, Internet).

Timski sustav: utemeljuje se na teoriji meĊupredmetnih veza, tj. na naĉelima

interdisciplinarnosti. Teorija meĊupredmetnih veza ostvaruje se na razini sadrţaja (izbora i

programiranja) u nastavnim programima, udţbenicima i drugim didaktiĉkim izvorima te

planiranju i izvoĊenju nastave. Ovom sustavu prethodi alternacija uĉitelja, uvoĊenje dvojnih

uĉitelja za isti nastavni predmet. Takav dvojni sustav pruţa nove mogućnosti ostvarivanja

nastave: meĊusobni dijalog dvoje uĉitelja, podjelu uloga u ostvarivanju pojedinih faza

nastavnog sata i komunikacijskih situacija, izmjenjivanje odgovora na pitanja koja postavljaju

uĉenici i sl. Korelacijski metodiĉki sustav ukljuĉuje dvoĉlanu i višeĉlanu korelaciju. U tom

modelu svaki uĉitelj pokriva sadrţaj svoga predmeta, svoje struke. U timski sustav ukljuĉuju

se i drugi struĉnjaci koji nisu uĉitelji: knjiţevnici, likovni umjetnici, filmski redatelji, glumci,

skladatelji, knjiţevni kritiĉari, teoretiĉari, povjesniĉari… Time nastava postaje zanimljivija,

djelotvornija i svestranija.


19/110



19

NASTAVNI SAT KNJIŢEVNOSTI

Didaktika definira nastavni sat kao:- vremensku jedinicu nastavnoga procesa

- sadrţajno (logiĉki), psihološki i metodiĉki organiziranu cjelinu (strukturu)

- 1. i 2. r. o. š. 30-35 min; ostali 45 min > trajanje nastavnog sata prilagoĊuje se

recepcijskim i spoznajnim mogućnostima, trajanju koncentracije i paţnje; ovisi i o metodiĉkoj

strategiji (sredstva i pomagala)

- ukljuĉuje se u PREDMETNO-SATNI školski sustav (ne u novijim koncepcijama)

- nastavni sat i blok – sat prati NASTAVNA JEDINICA kao sadrţajno rašĉlanjena i

metodiĉki oblikovana cjelina.

Nastavna jedinica preuzima sadrţaj iz nastavnog programa i didaktiĉki ga oblikuje u

skladu s postavljenim zadaćama, nastavnim uvjetima i didaktiĉkim kontekstom. Svaka ima

TROJAKE ZADAĆE: obrazovne (stjecanje znanja), odgojne (razvijanje duhovnih, moralnih,

socijalnih i estetskih vrijednosti), funkcionalne (razvijanje sposobnosti).

Nastavna jedinica ima svoj DIDAKTIĈKI KONTEKST: ukljuĉuje se u sustav

nastavnih jedinica (koje joj prethode i koje joj slijede). Didaktiĉki kontekst osigurava

povezanost nastavnih jedinica (sadrţajnu i logiĉku povezanost).

Svaka nastavna jedinica ima svoj NAZIV , NAMJENU (razredni odjel), ZADAĆE

(odgojne, obrazovne, funkcionalne), PRIPADNOST METODIĈKOME SUSTAVU,

TIPOLOŠKO ODREĐENJE (tip nastavnog sata), DIDAKTIĈKI KONTEKST,

METODIĈKU STRATEGIJU (metode, oblike, sredstva), STRUĈNU/ZNANSTVENU i

TEORIJSKO –METODIĈKU UTEMELJENOST (literatura), INSTRUMENTARIJ

VREDNOVANJA POSTIGNUĆA te VREDNOVANJE METODIĈKE STRATEGIJE

(teorija modula).

Nastavni sadrţaj (knjiţevni)

Sadrţaj nastavnog sata knjiţevnosti utvrĊen je nastavnim programom. Programski se

sadrţaj rasporeĊuje po razredima (ili obrazovnim stupnjevima). Za svaki razred utvrĊuje se


20/110


21/110



21

Na svakom satu utvrĊuju se OBRAZOVNI ELEMENTI: nove spoznaje, pojmovi,

termini, definicije, teorije gledišta, stavovi, metode. Obrazovno podruĉje ĉine NOVE

SPOZNAJE do kojih uĉenici dolaze na satu.Uloga nastavnog sata knjiţevnosti ne iscrpljuje se samo u proširivanju znanja: pruţa

mogućnost uĉenicima da uspostave novi odnos prema sebi i svijetu, da izgraĊuju moralnu i

estetsku svijest, da se idejno i filozofski opredjeljuju, da izgrade pogled na svijet – mogućnost

ODGAJANJA OSOBE.

Knjiţevni sadrţaj pruţa velike mogućnosti za razvoj RECEPCIJSKIH sposobnosti

(doţivljavanje, suţivljavanje, zamišljanje, izmišljanje…) te za razvoj SPOZNAJNIH

sposobnosti (zapaţanje, pamćenje, zakljuĉivanje…). Za svaki nastavni sat, ovisno o sadrţaju,

odreĊuju se obrazovne, odgojne i funkcionalne zadaće u njihovoj ĉvrstoj povezanosti.

Nastavni je sat dinamiĉna struktura. Postoje razliĉiti elementi kojima se ona odreĊuje.

Sat knjiţevnosti strukturira se po FAZAMA (etapama) – to je etapna organizacija koja ima

najduţu tradiciju. Obiĉno ima ĉetiri etape:

1.

usmeno provjeravanje znanja

2. izlaganje novog gradiva

3. utvrĊivanje

4. zadavanje domaćih zadaća.

Kod V. Poljaka: 1. pripremanje uĉenika; 2. obraĊivanje novih sadrţaja; 3. vjeţbanje; 4.

ponavljanje i provjeravanje. Suvremene teorije napuštaju takav strukturni model i

uspostavljaju razvedenije organizacijske oblike nastavnoga sata.

U sustavu školske interpretacije sat knjiţevnosti izgraĊuje se na zakonitostima

komunikacije s knjiţevnim sadrţajem, s njegovom estetskom recepcijom i teorijom spoznaje.

1. doţivljajno-spoznajna motivacija

2.

najava teksta i njegova lokalizacija

3. interpretativno ĉitanje teksta

4. emocionalno-intelektualna stanka

5. objavljivanje doţivljaja i njegova korekcija

6. interpretacija

7.

sinteza

8. zadaci za samostalan rad uĉenik a.


22/110


|

22

Moţe se primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umjetniĉkog teksta, na svim stupnjevima

obrazovanja. Rijeĉ je o dinamiĉnoj strukturi koja uspostavlja razliĉite doţivljajno-spoznajne

procese i uvaţava posebnosti knjiţevnoumjetniĉkog teksta. Postoje i dr ugi modeli: model školske analize – zanemarena je doţivljajno-spoznajna

sfera nastavnog sata; didaktiĉki model (njemaĉki) – temelji se na psihološkim odrednicama.

Strukturni modeli problemskog nastavnog sata u prvi plan istiĉu samostalan rad uĉenika,

razvi janje istraţivaĉkih i stvaralaĉkih sposobnosti:

1. stvaranje problemske situacije

2. definiranje problema i metode

3. samostalan istraţivaĉki rad uĉenika

4. analiza i korekcija rezultata istraţivanja

5.

novi zadaci za samostalan rad.

Sadrţaj nastavanog sata rašĉlanjuje se na manje logiĉko-emocionalne cjeline. U teoriji

strukture nastavnog sata utvrĊene su razliĉite strukturne jedinice razliĉitih nazivlja. Nema

jedinstvenih termina – svaki strukturni model ima svoju terminologiju koja proizlazi iz

metodiĉkih sustava kojima pripadaju ti modeli. Novije teorije istiĉu novu strukturnu jedinicu:

nastavna situacija. Definira se kao ZADATAK koji ima konkretan cilj, odreĊeni sadrţaj i

metodiku kojom se ostvaruje. Nastavni se sat organizira tako da se nastavne situacije

meĊusobno logiĉno povezuju i ĉine organizacijsku cjelinu. Nastavna situacija obuhvaća

odreĊenu koliĉinu sadrţaja koji se prima, usvaja, interpretira, uĉi u odreĊenom vremenu.

Moţe trajati 5, 10, 20 ili više/manje minuta. Dinamiĉnost odgojno -obrazovnog procesa

ostvaru je se smjenjivanjem većeg broja nastavnih situacija. Pri izboru i omeĊivanju sadrţaja

za nastavnu situaciju postavljaju se ciljevi i metodiĉka sredstva. Knjiţevni je sadrţaj vrlo

raznolik pa ga je teško razvrstati i rašĉlaniti: oslanjamo se na podjelu umjetniĉki i znanstveni

sadrţaj. U nastavnoj situaciji moţe biti:

a) samo umjetniĉki

b) samo znanstveni

c) umjetniĉki i znanstveni sadrţaj zajedno.

Osim sadrţaja koji izviru iz teksta pojavljuju se i IZVANTEKSTOVNI sadrţaji koji pripadaju

povijesti knjiţevnosti, teoriji, sociologiji knjiţevnosti i recepcijskim znaĉajkama uĉenika.


23/110



23

Sadrţajne jedinice u interpretaciji lirske pjesme mogu biti: naslov / vrsta / tema i

motivi / poruke (ideje) / forma / strofa / stih / kompozicija / stilska sredstva / ritam / zvukovna

ekspresivnost stiha / pjesniĉka slika / jezik pjesme / verzije teksta / pjesma u svom vremenu / pjesma i autor / nastanak pjesme / pjesma u knjiţevnopovijesnom kontekstu / pjesma u kritici

/ pjesma u antologijama / pjesma i skladatelji / pjesma i ilustratori.

Sadrţajne se jedinice odabiru i meĊusobno povezuju logiĉki i emocionalno te

prilagoĊuju ciljevima interpretacije u cjelini. Npr. Matoševa 1909. – 1. nastanak, 2. naslov,

3.emocionalno ustrojstvo, 4. tematsko-motivska utemeljenost, 5. struktura 6. stilska sredstva,

7. pjesma i antologije. Uz svaku sadrţajnu jedinicu nastavne situacije uspostavljaju se zadaće

i metodiĉka sredstva njihova ostvarivanja.

Sadrţajne odrednice nastavnih situacija u interpretaciji epskoga (pripovjednog) djela

diferenciraju se ovisno o pripovjednoj vrsti. Postoje, meĊutim, zajedniĉki elementi.

1. sadrţajem nastavnih situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema / ideja / fabula /

likovi / fantastika / jeziĉno-stilska sredstva / kompozicija / podrijetlo / ilustracije /

ekranizacije / i sl.

2.

u interpretaciji basne: tema / ideja / fabula / likovi / jeziĉno-stilska sredstva /

kompozicija / ilustracije i ekranizacije / alegorijsko znaĉenje i pouka.

3. novela i roman: naslov / tema / problematika / idejni svijet / struktura / fabula /

motivacija / lik / karakterizacija lika (etiĉka, psihološka, sociološka, idejno-filozofska,

govorna) / umjetniĉko oblikovanje lika (naracija, opis, monolog, dijalog, unutarnji

monolog, proţivljeni govor, pišĉev govor) / jeziĉno-stilske znaĉajke / vrsta romana

(roman zbivanja, roman lika, roman prostora, lanĉani ili stupnjeviti, prstenasti,

paralelni, autorski, ja-roman, socijalni, historijski, psihološki, realistiĉki, moderni,

roman struje svijesti, roman-esej…) / postanak / verzije teksta / ekranizacija /

dramatizacija / ilustracija / u kontekstu autorove stvaralaĉke biografije / u

knjiţevnopovijesnom kontekstu / u ogledalu knjiţevne kritike. Ovi elementi mogu

postati i sadržajem nastavnog sata u cjelini. Noviji metodiĉki pristupi pripovjednoj

prozi istiĉu upravo bitne strukturne elemente kojima se bavi interpretacija (fabula, lik,

tema i sliĉno). Sadrţajno oblikovanje nastavnih situacija i nastavnog sata u cjelini

uvjetovano je recepcijskim i spoznajnim mogućnostima uĉenika.


24/110


|

24

4. dramsko djelo takoĊer se moţe rašĉlanjivati na sadrţajne jedinice koje omeĊuju

pojedine nastavne situacije: dramska struktura / ĉin / dramska situacija / lik(ovi) /

dijalog / monolog / didaskalije / tema / ideja / stilske znaĉajke / jezik / vrsta drame /scenska povijest drame / glumci u drami / reţijske postave / redatelj o drami / publika /

kritika.

5. prouĉavanje pisca kao stvaralaĉke i povijesne liĉnosti – kao sadrţajne jedinice mogu

se pojavljivati: biografski i bibliografski podaci / stvaralaĉka faza / tematska

usmjerenost opusa / podruĉja stvaralaštva / knjiţevne vrste / metoda stvaranja /

pripadnost školi, smjeru / mjesto u povijesti knjiţevnosti / utjecaj / prijevodi / kritika /

publika.

6. knjiţevna epoha ili smjer: ime / vremensko omeĊivanje / programi i manifesti /

generacijsko nastupanje pisaca / odnos prema stvarnosti / teme / oblici / uzori…

Epsko ili dramsko djelo moţe se problematizirati tj. rašĉlanjivati na probleme koji se

rješavaju u nastavnom procesu. U tom sluĉaju nastavna situacija obuhvaća odreĊeni

PROBLEM koji se rješava razliĉitim postupcima i operacijama. Uzorke takvoga oblikovanja

nastavnih situacija kao PROBLEMSKIH SITUACIJA nalazimo u metodiĉkim modelima koji

pripadaju problemskoj nastavi. U sustavu problemske nastave sadrţaj nastavne jedinice moţe

obuhvatiti i knjiţevni lik / tematsko-idejnu razinu djela / jezik i stil / strukturu…

Imenovanje nastavne situacije

Prema temeljnom sadrţaju nazivi situacija mogu biti razliĉiti:

a) mogu iskazivati temeljne pojmove

b) mogu iskazivati iskustvene pojmove.

Nastavna se situacija imenuje prema aktivnostima uĉenika (recepcijsko-kognitivne:

razumijevanje teksta, izraţavanje doţivljaja, gledanje filma, stvaranje priĉe…).

OPSEG nastavne situacije uvjetovan je:

a) prirodom sadrţaja

b) teţinom (zahtjevima)

c) recepcijskim i kognitivnim mogućnostima uĉenika

d) medijem

e)

okolnostima.


25/110



25

Sadrţaj moţe biti:

a) iskustveni (emocionalni, etiĉki, socijalni)

b)

jezikoslovnic) knjiţevnoumjetniĉki

d) filmski

e) likovni

f)

glazbeni

g) znanstveni

h) opće kulturni (obavijesni).

Obiĉno se u oblikovanju nastavnih situacija smjenjuju, povezuju i proţimaju razliĉiti sadrţaji.

TIPOVI NASTAVNIH SATI

Bilo je više pokušaja klasificiranja nastavnih sati knjiţevnosti, no postoje teškoće u

tipološkom odreĊivanju i razvrstavanju sati. U metodici nastave knjiţevnosti utvrĊeni su

temeljni klasifikacijski modeli. Modeli su odreĊeni prema:

1. sadrţaju

2. organizacijskom kriteriju

3. cilju i zadaćama

4. dominantnom obilježju

5. statusu, tj. stupnju obveznosti.

Prema sadrţaju

a) sat interpretacije knjiţevnog djela (analize, prouĉavanja)

b)

sat teorije knjiţevnosti

c) sat povijesti knjiţevnosti.

Sat interpretacije (interpretacijski sat) pojavljuje se u okviru školske interpretacije knjiţevnog

djela. Njegov je sadrţaj knjiţevnoumjetniĉki tekst. Ovisno o vrsti teksta, oblikuju se razliĉite

podvrste nastavnih sati:

1)

sat interpretacije lirske pjesme (umjetniĉke, narodne, djeĉje)

2) sat interpretacije epske pjesme (narodne)

3)

sat interpretacije epa (narodnog, umjetniĉkog)


26/110


|

26

4) sat interpretacije basne (umjetniĉke, narodne)

5) sat interpretacije pripovijetke (narodne, umjetniĉke)

6)

sat interpretacije novele7) sat interpretacije drame

8) sat interpretacije putopisa

9) sat interpretacije dnevniĉko-memoarske proze

10)

sat interpretacije kritike i eseja

11) sat interpretacije sitnih oblika (poslovice, zagonetke).

Utemeljuje se na spoznajama teorije recepcije, literarno-estetske komunikacije i teorije

estetske spoznaje (struktura: doţivljajno-spoznajna motivacija, najava teksta i lokalizacija,

interpretativno ĉitanje, emocionalno-intelektualna stanka, objavljivanje i korekcija doţivljaja,

interpretacija, sinteza, zadaci za samostalan rad uĉenika). Zauzima središnje mjesto u nastavi

knjiţevnosti na svim stupnjevima.

Prema organizacijskom kriteriju nastavnog procesa

1. uvodni sat

2. sat čitanja i analize djela

3. zaključni (sintetski) tip sata.

Prema cilju i zadaćama (didaktiĉki kriterij)

1) sat uzimanja novog gradiva

2) sat ponavljanja i utvrĊivanja

3) sat provjeravanja i ocjenjivanja

4) kombinirani sat.

Prema statusu

1. obvezni

2. fakultativni

3. izborni.

Dominantna odrednica moţe biti:

a)

sadrţaj (interpretacija, teorija knjiţevnosti, povijest knjiţevnosti)


27/110



27

b) organizacija (uvodni sat, sat ĉitanja i analize djela, zakljuĉni – sintetski tip sata)

c) cilj (sat uzimanja novog gradiva, sat ponavljanja i utvrĊivanja, sat provjeravanja i

ocjenjivanja, kombinirani sat)d) metodička sredstva (sat izlaganja, sat -di jalog, sat samostalnog rada, sat-koncert, sat-

dramski spektakl , kino-sat, TV-sat, radio-sat, sat-seminar , kviz-sat)

e) status (obvezatni, fakultativni, izborni)

f) naĉin pripremanja.

SAT LEKTIRE stoji izvan tipova nastavnih sati i ĉesto se posebno tretira pa ima svoje

podvrste: 1. uvodni sat lektire, 2. sat reklamiranja knjiga, 3. sat produbljivanja shvaćanja o

proĉitanim djelima, 4. sat anotiranja i recenziranja. Zove se još sat izvannastavnog ĉitanja.

Tipovi nastavnih sati i faze knjiţevnog odgoja i obrazovanja

Razliĉiti tipovi nastavnih sati ukljuĉuju se u pojedine stupnjeve odgojno -obrazovnog

sustava. Temelji se na psihologijskim istraţivanjima i istraţivanjima metodike nastave

knjiţevnosti. Prema zakonitostima i spoznajama PSIHOLOGIJE i TEORIJE SPOZNAJE

uspostavlja se periodizacija – faze knjiţevnog odgoja i obrazovanja.

1. predškolsko razdoblje: u novije vrijeme integrira se u metodiku nastave knjiţevnosti; u

ovoj se fazi knjiţevni odgoj odvija u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama.

2. 6. – 9. godine (prva tri razreda osnovne škole): djeca sustavno stjeĉu knjiţevni odgoj i

obrazovanje u nastavi, u izvannastavnim oblicima rada i samostalnim ĉitanjem

primjerenih knjiţevnih djela.

3. 9. – 13. godine (ĉetvrti, peti i šesti razred osnovne škole): obiljeţje je naivno -

realistiĉki odnos prema knjiţevnosti: djeca primaju umjetniĉku stvarnost kao dio

svakodnevne stvarnosti, a ne kao autonomni svijet; dogaĊaje i likove iz knjiţevnog

djela doţivljavaju kao stvarne; duboko proţivljavaju situacije u kojima se likovi

nalaze, identificiraju se s njima; imaju snaţno razvijenu literarnu imaginaciju; ne

zamjećuju pisca i druge izvantekstovne sastavnice, ne udubljuju se u knjiţevno-

umjetniĉki izraz.

4.

13. – 15. godine (sedmi i osmi razred): pokazuju visok stupanj emocionalnog

proţivljavanja dogaĊaja i likova u knjiţevnim djelima, ali ne otkrivaju ga izravno kao

uĉenici prethodne faze; mogla bi se nazvati fazom literarnog moralizma – osobit


28/110


|

28

interes pokazuju za moralna pitanja; najprije uoĉavaju likove; usmjeruju se i prema

umjetniĉkom izrazu.

5.

15. – 17. godine (prvi razredi srednjoškolskog obrazovanja): dolazi do izraţajamisaoni pristup knjiţevnom djelu, uĉenici u tekstu otkrivaju općeljudske probleme –

istiĉu etiĉke probleme u prvi plan; u izricanju stavova i sudova pokazuju iskljuĉivost i

proturjeĉnost, moralnu problematiku interpretiraju s intelektualnog svjetonazornog

stajališta, dok uĉenici završnih razreda osnovne škole moralnu problematiku

interpretiraju sa stajališta moralnog egocentrizma tj. autobiografskog stajališta; u djelu

se uoĉavaju uzroĉno-posljediĉni odnosi, istraţuju se motivacije; pojaĉan je interes za

pisca, socijalni i knjiţevni kontekst te za umjetniĉki izraz; u komunikaciji s

knjiţevnim djelom vodeću ulogu preuzimaju misaoni procesi (ranije dominira

emocionalni pristup).

6. 17. – 19. godine (treći i ĉetvrti razred srednje škole): proces opće intelektualizacije

obogaćuje se; u struĉnim školama obogaćuje se i profesionalnim obrazovanjem;

uĉenici izgraĊuju kritiĉko mišljenje, osamostaljuju se u istraţivanju knjiţevnih pojava,

usvajaju sloţeniju teorijsko-metodološku aparaturu, otkrivaju metodološke aspekte;

ova je faza spona izmeĊu srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja.

7. sveuĉilišno obrazovanje: visokoškolsko knjiţevno obrazovanje ima karakter

profesionalnog obrazovanja; bavljenje knjiţevnošću na ovom stupnju ima zadaću

osposobiti struĉnjake razliĉitih profila.

Proces knjiţevnog odgoja i obrazovanja ne bi smio prestati završavanjem školovanja – to je

trajni proces u kojem osoba neprestano razvija senzibilnost i proširuje svoje spoznaje.

U nastavi knjiţevnosti oĉituju se emocionalni, intelektualni i fantazijski procesi

izazvani knjiţevnim sadrţajem i drugim ĉiniteljima, pa metodika nastave knjiţevnosti

istraţuje te procese, njihove uvjetovanosti i mogućnosti razvijanja. Primanje, recepcija

k njiţevno umjetniĉkog djela jedno je od središnjih pitanja nastave knjiţevnosti, a to je ujedno

i jedan od središnjih istraţivaĉkih problema suvremene metodike nastave knjiţevnosti. Svako

knjiţevno djelo aktivira specifiĉne doţivljaje uvjetovane primateljevom individualnošću. Isto

djelo moţe kod razliĉitih primatelja izazvati razliĉite doţivljaje ili kod istog primatelja u

izmijenjenim okolnostima. Metodika istraţuje obiljeţja knjiţevne recepcije uĉenika zavisno

od: a) dobnih osobina (faze); b) metodiĉki postupaka; c) okolnosti.


29/110



29

Sat interpretacije knjiţevnog djela

Ukljuĉuje se u sve faze knjiţevnog odgoja i obrazovanja, na sve stupnjeve. Najuspješnije ostvaruje specifiĉne svrhe nastave knjiţevnosti koje se odnose na razvijanje

recepcijskih i analitiĉkih sposobnosti, na izgraĊivanje knjiţevnog ukusa i senzibilnosti te

knjiţevne kulture. Mogu se ostvarivati razliĉite razine doţivljavanja i spoznavanja u

zavisnosti od mogućnosti uĉenika. Moţe se obraditi jedno ili više knjiţevnih djela cjelovito,

odlomci iz većih cjelina, epizode iz epskih djela, prizori iz dramskih djela, odlomci iz proze

(putopisne, dnevniĉko-memoarske, kritiĉko-esejistiĉke). Za svaku se interpretaciju odreĊuje

priprema – varijanta metodiĉkog oblikovanja i ostvarivanja te utvrĊivanje zadaće sat a. U

pojedinim fazama knjiţevno-estetskog razvoja uĉenika sat interpretacije razvija ove

sposobnosti i spoznaje o knjiţevnom djelu:

1. dijete se uvodi u komunikaciju s knjiţevnim djelom, omogućuje mu se

slušanje knjiţevno-umjetniĉkih tekstova, pobuĊuju se emocije i osjećaj

za zvukovne vrednote pjesniĉkog knjiţevnog jezika.

2. uĉenik se uvodi u interpretaciju teksta, razvija se interes za samostalno

ĉitanje, razvija se literarna percepcija i imaginacija.

3. razvija se kultura ĉitanja, izoštrava literarna percepcija, razvija

imaginacija i refleksija, upoznaju se knjiţevno-teorijske kategorije koje

se ukljuĉuju u interpretaciju knjiţevnog djela, razvija se sposobnost

samostalnog otkrivanja pojava u knjiţevnom tekstu.

4. razvijaju se nove odrednice kulture ĉitanja, osposobljava uĉenike za

samostalnu interpr etaciju razliĉitih vrsta knjiţevnih tekstova.

5. interpretacija se podiţe na višu knjiţevnoteorijsku i knjiţevnopovijesnu

razinu, ostvaruje se razvijeniji tip recepcije, razvijeniji tip kritiĉkog,

knjiţevnoteorijskog i knjiţevnopovijesnog mišljenja.

Sat teorije knjiţevnosti

U ĉistom obliku pojavljuje se samo na višim obrazovnim stupnjevima. Obiĉno se

tijesno povezuje sa satom interpretacije i satom povijesti knjiţevnosti. Knjiţevnoteorijska

materija na niţim se stupnjevima obrazovanja ukljuĉuje u sat interpretacije knjiţevnog teksta.

U završnim razredima osnovne škole neke se knjiţevnoteorijske spoznaje usustavljuju u


30/110


|

30

ĉvršće sustave te se obraĊuju na posebnim satovima teorije knjiţevnosti (npr. rodovi, vrste,

pjesniĉki jezik, podjela knjiţevnosti). U srednjoškolskom obrazovanju sat teorije knjiţevnosti

pojavljuje se samostalno u većem postotku (teme o knjiţevnim rodovima i vrstama, o pojmuumjetnosti, o odnosu meĊu umjetnostima, o stvaralaĉkom procesu, o pjesniĉkom jeziku). I u

svim razredima srednjoškolskog stupnja sat teorije knjiţevnosti u tijesnoj je povezanosti sa

satima interpretacije i povijesti knjiţevnosti.

1. motivacija, 2. najava knjiţevnoteorijske teme, 3. definiranje, 4. oprimjerivanje,

5.samostalno pronalaţenje novih primjera, 6. moguća stvaralaĉka primjena u vlastitom

izraţavanju.

Moţe biti uvodni (knjiţevnost kao posebna umjetnost, knjiţevni rodovi, vrste, stilske

formacije i poetike) ili zakljuĉni (nakon interpretacije knjiţevnih djela odreĊenih rodova i

vrsta te interpretacije reprezentativnih djela iz stilskih formacija).

Sat povijesti knjiţevnosti

Ovi satovi imaju raznolik sadrţaj koji proizlazi iz knjiţevnih djela, iz društveno-

politiĉkih i knjiţevnih procesa koji se uz njih povezuju, iz autorove graĊanske i stvaralaĉke

biografije. Sadrţaj mogu biti:

a) poruke knjiţevnog djela

b) oblici, vrste knjiţevnog djela

c) programi, manifesti

d) knjiţevni ţivot, ĉasopisi

e) bibliografski i drugi podaci.

Prema sadrţajnoj dominanti sat povijesti knjiţevnosti moţe biti:

a) sat o piscu

b)

sat o knjiţevnom pravcu, školi

c) sat o knjiţevnom razdoblju, epohi.

U ĉistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi. Neki nastavni programi i metodiĉki postupci

predviĊaju da se katkad pojavi i u završnim razredima osnovne škole.

Uvodni sat


31/110



31

Uvod moţe biti sastavnica nastavnog sata (jedna strukturna jedinica u trajanju od

nekoliko do 20 minuta), a moţe biti i posebni sat (45 minuta). Uvodni sat ili uvodna nastavna

situacija za susret s knjiţevnim djelom ima funkciju doţivljajno-spoznajne motivacije.Sadrţaj, nastavna sredstva i postupci odabiru se u skladu s funkcijom i prirodom knjiţevnog

djela te doţivljajno-spoznajnim mogućnostima uĉenika. Uvodni sat ili nastavna situacija

razliĉito se sadrţajno i metodiĉki oblikuju:

1. Knjiţevno djelo svojom temom, sadrţajem i idejama stoji u odreĊenom odnosu prema

primaoĉevim doţivljajima i iskustvima. Na uvodnom satu (situaciji) iznose se, u

govornom ili pisanom obliku, iskustva i doţivljaji uĉenika. Recepcija knjiţevnih djela

uvelike ovisi o sadrţaju, bogatstvu uĉenikovih predodţaba, doţivljaja, emocija,

spoznaja. Iznošenjem vlastitih doţivljaja i spoznaja uĉenik se pribliţava svijetu

knjiţevnog djela i oĉituje svoje individualne i stvaralaĉke mogućnosti u svezi s

odreĊenom temom.

2. Mogu se pokazati rezultati uĉenikova izvannastavnog rada. To mogu biti prikupljeni

podaci iz udţbenika, knjiţevnih priruĉnika, ĉasopisa, enciklopedija i drugih izvora.

3. Na uvodnom satu koji prethodi interpretaciji knjiţevnog djela mogu se rabiti sadrţaji

drugih umjetnosti: glazbene, likovne, filmske, scenske. Uĉenici se tako doţivljajno,

spoznajno i estetski pripremaju za interpretaciju djela.

4. Mogu se unijeti opće kulturni ili lingvistiĉki sadrţaji koji su povezani s knjiţevnim

djelom. Uĉenici upoznaju povijesne dogaĊaje, osobe prikazane u djelu, nepoznat e

rijeĉi ili pojmove. Sadrţaj uvodnog sata tada ĉine kulturno- povijesna, knjiţevno-

povijesna, lingvistiĉka, stilistiĉka tumaĉenja.

5. Sadrţaj mogu biti informacije i dojmovi s literarne ekskurzije, posjet muzeju, galeriji,

nakladnoj kući, institutu za knjiţevnost, piscu i sl.

6.

Moţe se temeljiti na spoznajama koje su uĉenici dotad usvojili, a koje korespondiraju

s djelom ili knjiţevnopovijesnom/knjiţevnoteorijskom temom. Te se spoznaju

usustavljuju, aktualiziraju i utvrĊuju – tako se uspostavlja veza izmeĊu poznatog i

nepoznatog (vaţno didaktiĉko naĉelo).

7. Moţe se temeljiti na meĊupredmetnoj korelaciji – uzimaju se usvojeni sadrţaji iz

drugih predmeta: povijesti, filozofije, sociologije, psihologije. Knjiţevnost odraţava

ţivot u njegovom totalitetu pa analiza knjiţevnog djela traţi poznavanje filozofskih,

socioloških, psiholoških, povijesnih… pitanja.


32/110


|

32

8. Moţe se organizirati kao susret s piscem ili kritiĉarima. Moţe se temeljiti na izloţbi

pišĉevih djela, na recitalu, na scenskoj igri (ĉlanovi dramske druţine).

9.

U obradi epohe ili knjiţevnog pravca uzimaju se razliĉiti umjetniĉki i znanstvenisadrţaji koji se preuzimaju iz razliĉitih izvora, a prenose se razliĉitim medijima.

Ukljuĉuju se doţivljaji i spoznaje koje uĉenici posjeduju.

Sat uzimanja novog gradiva iz knjiž evnosti

Na satu se najĉešće upoznaje novo knjiţevno djelo, novi knjiţevnoumjetniĉki tekst –

to je zapravo sat interpretacije knjiţevnog teksta. U metodiĉkoj literaturi navodi se i sat

čitanja i analize. To je u biti sat interpretacije knjiţevnoga teksta. Sat uzimanja novoga

gradiva ima zadaću da uĉenici upoznaju i usvoje nove sadrţaje, razviju sposobnosti i vještine.

Sat uzimanja novog gradiva iz povijesti književnosti

Gradivo je raznoliko pa se i sati uzimanja novoga gradiva iz povijesti knjiţevnosti

razlikuju u zavisnosti od sadrţaja koji se obraĊuju. Sat o piscu razlikuje se od sata o

knjiţevnom pravcu ili epohi.

a) sat uzimanja novoga gradiva o piscu

Upoznavanje pišĉeva ţivotopisa u nastavi ima svoju razvojnu crtu. Već od trećeg razreda

osnovne škole u pr ogram i odgojno-obrazovni proces ukljuĉuje se pisac, ali sve do sedmoga

razreda ne organizira se samostalni sat o pišĉevoj biografiji. U mlaĊim razredima uĉenici

dobivaju osnovne biografske obavijesti o piscu na satima obrade knjiţevnoga djela i u svezi s

interpretacijom knjiţevnog djela. Poseban sat organizira se od sedmog razreda: zavisno o

spoznajnim mogućnostima, uĉenici upoznaju razliĉite strane pišĉeva ţivota i rada. Sadrţaj

sata o piscu obuhvaća: podatke o roĊenju, podrijetlu, školovanju, djetinjstvu, mladenaštvu,

zanimanju, moralnom, idejnom, estetskom izgraĊivanju, o pogledima na svijet, o pripadanju

politiĉkim strankama, pokretima, o pišĉevu ukljuĉivanju u kulturni i knjiţevni ţivot njegovog

vremena, stvaralaĉki put, utjecaj na generaciju kojoj pri pada i na kasnije generacije. Odabiru

se oni dijelovi koji su dostupni uĉenicima i koji najviše doprinose ostvarivanju odgojno-

obrazovnih ciljeva. Za uĉenike sedmog i osmog razreda biografski se sat moţe temeljiti na

razmatranju pišĉeva djetinjstva, mladosti – uzimaju se vaţniji momenti koji imaju odgojnu i

obrazovnu vrijednost. Sat se moţe ustrojiti: a) djetinjstvo b) djeĉaštvo c) mladost d) zrele


33/110



33

godine – za ilustraciju svake faze odabiru se djela ili odlomci pa se tako povezuje pišĉev ţivot

i knjiţevni rad. Pisca se moţe prouĉavati po stvaralaĉkim, stilskim fazama. Razvojna faza u

stvaralaštvu pisca ima svoje stilske, tematsko-idejne, ţanrovske ili koje druge osobine (ŠimeVuĉetić – Miroslav Krleţa: 1. prvobitno romantiĉna 2. naturalizam-realizam 3. glembajevska

(psihološki realizam) 4. moderni, mitski realizam 5. u socijalistiĉkoj stvarnosti). U

tradicionalnom biografskom satu bila je dominantna faktografija (podaci, godine, mjesta,

imena): uĉenici su pamtili i reproducirali kao vaţne informacije. Suvremeni tip teţi

razmišljanju o piscu na temelju informacija o njegovim shvaćanjima, estetskim pogledima,

svjetonazoru. Uz nastavnikovo izlaganje izmjenjuju se razliĉiti izvori, oblici i metode rada. U

interpretaciji knjiţevnoga djela biografski se sat pojavljuje kao uvodni ili zakljuĉni sat. Neki

smatraju da je uvodni sat koji prethodi interpretaciji jer bi se time stvorili emocionalni i

spoznajni uvjeti za interpretaciju djela. Drugi drţe da bi trebao biti završni sat: uobliĉavaju se

i usustavljuju spoznaje do kojih se došlo u analitiĉkom dijelu sata. Treba postupiti onako kako

graĊa o piscu i nastavna situacija nalaţe. Biografski sat koji dolazi na kraju trebao bi sintetski

obuhvatiti sve bitne spoznaje prethodnih sati. Taj bi mogao imati ovakvu sadrţajnu stru kturu:

1) odreĊenje opusa 2) poetika, shvaćanje stvaralaštva, umjetnosti 3) razvojne faze 4) idejne,

knjiţevnoumjetniĉke vrijednosti opusa, pišĉevo mjesto u povijesti knjiţevnosti.

b) sat uzimanja novoga gradiva o književnom pravcu ili epohi

Sadrţajno je vrlo sloţen: obuhvaća materiju iz razliĉitih podruĉja knjiţevnosti, filozofije,

estetike, sociologije, kulturologije. To traţi primjenu naĉela korelacije – povezivanje sadrţaja

razliĉitih nastavnih predmeta. Ukljuĉuju se brojne nove informacije, a one već usvojene,

usustavljuju se i valoriziraju. Najvećim dijelom to su podaci, nazivi, imena (biografski podaci,

kronološki podaci, naziv epohe, naziv struje, nazivi djela, ĉasopisa, manifesta, imena i

prezimena stvaralaca). Na satu se ostvaruje emocionalno ozr aĉje i teţi se doĉarati duh epohe.

Epoha se ne upoznaje kao popis pojava, već kao kategorijalni sustav vrijednosti. Uspješan sat

pretpostavlja dobro poznavanje reprezentativnih djela jer se obiljeţja epohe najbolje iskazuju

upravo na njenim reprezentativnim djelima. Ĉesto nije dovoljan jedan sat već se prouĉavanje

ostvaruje u nizu sati koji se povezuju u odgojno-obrazovnu cjelinu. Uvodnim satom postavlja

se okvire za ostale sate interpretacije knjiţevnih djela i sate o piscu koji pripada toj epohi.

Slijedi, dakle, interpretacija reprezentativnog djela, sati o piscu, predstavnicima, sati lektire te

zakljuĉni, sintetski sat o epohi. Ovaj sat primjenjuje se uglavnom na srednjoškolskom stupnju.


34/110


|

34

Sat uziman ja novog gradiva iz teorije književnosti

Usvajaju se novi pojmovi, definicije i zakonitosti knjiţevnoga stvaranja i oblikovanja.

Primjenjuje se put indukcije i dedukcije. Teoretsko znanje uĉenici stjeĉu ĉitanjem i analizom

knjiţevnog djela te zapaţanjem i analizom odreĊenih pojava. U analizi se ne promatra

pojedinaĉna pojava izolirano već kao dio sustava, kao pojedinaĉno oĉitovanje opće pojave

(npr. pojam metafore uoĉava se u jednom tekstu, ali se usvaja na većem broju primjera).

Teorija knjiţevnosti jest sustav znanja o biti knjiţevnoga stvaranja, o knjiţevnom djelu

kao jedinom mogućem obliku tog stvaranja. Na knjiţevnom tekstu uĉe se zakonitosti

stvaranja i oblikovanja, zakonitosti postojanja koje nadilaze pojedinaĉno i dobivaju opće

znaĉenje koje se iskazuje definicijama, klasifikacijama, pojmovima. Usvojene opće spoznaje

primjenjuju se na novim tekstovima (dedukcija: od općeg prema pojedinaĉnom).

U obradi knjiţevnoteorijskog gradiva primjenjuju se razliĉita vjeţbanja:

1. vjeţbe promatranja

2. vjeţbe usporeĊivanja

3. vjeţbe zakljuĉivanja

4. vjeţbe definiranja

5. vjeţbe objašnjavanja

6. vjeţbe svrstavanja

7. stvaralaĉke vjeţbe.

Vjeţbanjem se ostvaruju sposobnosti i vještine. Najĉešća je struktura sata: 1. motiviranje

2.odreĊivanje i prezentiranje izvora 3. promatranje pojave 4. analiza pojave 5. stvaranje i

imenovanje pojma (definicije) 6. primjena usvojenog pojma, definicije u razliĉitim oblicima

vjeţbi, 7. zadavanje zadataka za samostalan rad. Oblikovanje svake faze i nastavne situacije

prilagoĊuje se prirodi materije, ciljevima i spoznajnim mogućnostima uĉenika.

Zaključni (sintetski) tip sata

Nakon analitiĉko-interpretativnih sati logiĉno slijedi zakljuĉni sat. Temelji se na

spoznajama koje su uĉenici usvojili na prethodnim satima. Usvojene spoznaje uĉenici

usustavljuju u obliku uzroĉno- posljediĉnih veza meĊu ĉinjenicama, u obliku uţih ili širih


35/110



35

generalizacija i sudova. Postupci kojima se to ĉini razliĉiti su: uĉenici pokazuju i razvijaju

sposobnosti: 1) zakljuĉivanja, 2) povezivanja, 3) usporeĊivanja, 4) razvrstavanja,

5)generaliziranja, 6) ocjenjivanja.Sat (nastavna situacija) na kojem se sintetiziraju ili usustavljuju rezultati interpretacije

knjiţevnih djela uspostavlja sustav pojmova i kategorija u njihovoj meĊusobnoj povezanosti i

uvjetovanosti. Zakljuĉni sat o stvaralaštvu pisca obuhvaća, modificira i usustavljuje sve

vaţnije spoznaje koje su uĉenici usvojili na prethodnim satima. Taj se tip sata naziva portret

pisca ili stvaralački portret pisca. U zakljuĉnom satu o pravcu ili epohi sve se spoznaje

svrstavaju u odreĊene cjeline koje ĉine ĉvrst sustav. U udţbenicima za srednje škole cjeline

posvećene prouĉavanju epohe završavaju sintezom koja moţe biti sadrţajnom okosnicom

zakljuĉnog sata.

Klasifikacijski model koji uspostavlja uvodni sat, sat ĉitanja i analize te zakljuĉni sat

temelji se na INDUKTIVNO-DEDUKTIVNOJ osnovi i primjenjuje ANALITIĈKO-

SINTETIĈKU metodologiju.

Sat ponavljanja i utvrĊivanja

U nastavi knjiţevnosti ovaj sat ima posebno mjesto i posebnu ulogu. Ponavljanje i

utvrĊivanje sastavni je dio gotovo svakog sata, ali organizira se i poseban tip sata na kojem je

ponavljanje i utvrĊivanje glavni sadrţaj. Obiĉno se takav sat organizira nakon prouĉavanja

programskih cjelina. Te programske cjeline jesu: 1) obrada pisca, 2) obrada razdoblja,

3)obrada većeg broja knjiţevnih djela, 4) upoznavanje (interpretiranje) tekstova iz tematskih

krugova. Po sadrţaju moţe biti razliĉit, ali uvijek obuhvaća širi opseg sadrţaja koji su

obraĊivani na većem broju sati. Najĉešće se organizira tematsko i kompleksno ponavljanje.

Sat se ne odvija na isti naĉin i istim redoslijedom kojim je obraĊivano i usvojeno gradivo na

prethodnim satima, nego se usvojeni podaci, definicije, stavovi dovode u nov poredak.

Sat ponavljanja ima vlastiti redoslijed i specifiĉnu metodiku. Postoje dva osnovna tipa

ponavljanja prema naĉinu kako se materija ponavlja: a) REPRODUKTIVNO ponavljanje,

b)PRODUKTIVNO ponavljanje. Na satu se pojavljuju oba t ipa, ali produktivno ponavljanje

ima dominantnu ulogu. Produktivno ponavljanje primjenjuje se na umjetniĉku materiju

(knjiţevna djela), prethodno usvojenu, a reproduktivno se odnosi na knjiţevnopovijesne

ĉinjenice (imena, naslove, godine…). U produktivnom sustavu ponavljanja prethodno

usvojena materija preoblikuje se, postavlja u nove odnose. Nova struktura osigurava veću


36/110


|

36

trajnost spoznaja. Produktivno ponavljanje moţe se ostvariti: a) usporeĊivanjem pojava ,

b)sintetiziranjem, c) usustavljivanjem ,d) preoblikama, e) konkretiziranjem i aktualiziranjem.

UsporeĊuju se razliĉiti knjiţevni sadrţaji, mogu i tekstovi koji pripadaju istom tematskomkrugu. Tek stovi odreĊenog kruga mogu se usporeĊivati i usustavljivati prema zadanim

odrednicama koje mogu biti tematskog ili ţanrovskog karaktera. Mogu se usporeĊivati likovi

iz istog ili razliĉitih djela.

Poseban je tip produktivnog ponavljanja PREOBLIKA: mogu se preoblikovati

znanstveni i umjetniĉki sadrţaji. U preoblike idu dramatizacije razliĉitih tekstova, stvaranje

scenarija za film, televizijsku ili radijsku emisiju.

Uobiĉajeno je da se ovi sati organiziraju poslije obrade većih/manjih programskih

cjelina, poslije obrade tekstova u odreĊenom tematskom krugu ili poslije obrade sloţenih

tema iz povijesti ili teorije knjiţevnosti. Uobiĉajeni su takoĊer na poĉetku i kraju školske

godine, polugodišta, tromjeseĉja.

Sati provjeravanja i ocjenjivanja

Najĉešće se ne ostvaruju na posebnim satima. U suvremenoj se nastavi izmjenjuju

razliĉite sastavnice na svakom nastavnom satu. Sat provjeravanja i ocjenjivanja organizira se

radi provjere stupnja usvojenosti znanja, sposobnosti, umijeća i radi vrednovanja toga

ocjenom tj. utvrĊenim sustavom ocjenjivanja (1 – 5 ili opisno). Za svaki sat provjeravanja i

ocjenjivanja utvrĊuje se nastavno gradivo na kojem će se provjeravati stupanj usvojenosti

znanja te razvijenost sposobnosti i umijeća.

Znanje iz knjiţevnosti obuhvaća knjiţevne podatke i ĉinjenice, pojmove, uopćavanja,

generalizacije, definicije, teorije, metode, nazive djela, pisaca i pojmova, tvrdnje i sudove o

d jelima i piscima, strukturne elemente knjiţevnog djela, knjiţevnopovijesne procese,

kronološki slijed, predstavnike, postupke u interpretaciji djela i sliĉno. Za svaki razred

utvrĊeni su elementi koji ĉine znanja o knjiţevnosti. U metodiĉkim priruĉnicima navode se

pojmovi koje uĉenici usvajaju iz pojedinih tekstova. Razgovor o tekstu sluţi usvajanju

pojmova npr. igrokaz, krajolik, poslovica, dijalog, rima, stih, bajka…

Znanje se oĉituje na razliĉitim razinama:

1. znanje prisjećanja

2. znanje prepoznavanja

3.

znanje reprodukcije


37/110



37

4. operativno znanje

5. stvaralaĉko znanje.

Od stupnja znanja ovisi ocjena. Primjenjuju se objektivni pokazatelji u kvantificiranju ikvalificiranju znanja (koliko, kako).

U nastavi knjiţevnosti provjeravaju se i ocjenjuju i odreĊene specifiĉne sposobnosti i

vještine (ĉitanja, interpretiranja knjiţevnoga djela). Sposobnost interpretiranja obuhvaća veći

broj sastavnica, ukljuĉuje razliĉite sposobnosti, govornog i pismenog izraţavanja. Kakvoća

ovisi o doţivljenosti teksta, o osmišljenosti zapaţanja, o preciznosti uopćavanja, jasnoći

tvrdnji i stavova, o adekvatnosti dokaza, o povezanosti izlaganja, o pravilnosti jeziĉnog

izraza, stilske odreĊenosti i iznijansiranosti, o stvaralaĉkim elementima.

U tradicionalnom satu prevladavalo je usmeno ispitivanje, metodom pitanja i

odgovora te razvijenog odgovora na uopćeno pitanje. I u suvremenoj nastavi ĉesti su oblici

usmenog izraţavanja. Najpoznatiji oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja:

a) odgovor na pitanja

b) iskazivanje impresija i doţivljaja

c) samostalno objašnjavanje pojave, pojmova

d) citiranje teksta kojim se nešto dokazuje

e) navoĊenje definicije, kritiĉkog mišljenja

f) samostalno interpretiranje teksta ili elemenata iz teksta

g) govorenje knjiţevnoumjetniĉkog teksta napamet

h) parafraziranje teksta

i) samostalno iznošenje plana za analizu knjiţevnog sadrţaja.

Navedeni oblici ne primjenjuju se jednako na svim stupnjevima obrazovanja. Razvijeniji

oblici primjenjuju se s intelektualno razvijenijim i knjiţevno obrazovanijim uĉenicima.

Treba rabiti razliĉite oblike govornog provjeravanja i voditi raĉuna o njihovom

vremenskom trajanju. U tradicionalnoj nastavi usmeni je odgovor (najĉešće reproduktivno

izlaganje) trajalo do 30 minuta. Nijedan oblik ne bi trebao trajati više od 15 minuta.

Izmjenjivanjem i kombiniranjem raznih oblika usmenog provjeravanja i primjerenim

dimenzioniranjem nastavnog vremena, sat provjeravanja postaje dinamiĉan, zanimljiv,

aktivan, funkcionalan.

Provjeravanje i ocjenjivanje ostvaruju se ĉesto i razliĉitim oblicima pismenog

izraţavanja. Najĉešće se javlja analitiĉko pismeno i grafiĉko provjeravanje znanja,


38/110


|

38

sposobnosti i umijeća. Takvo provjeravanje ima svoje metodiĉke posebnosti, prednosti i

nedostatke. Kao prednosti navode se: 1. veći stupanj aktivnosti, 2. ujednaĉenost po teţini,

3.mogućnost provjeravanja uĉenikove pisane rijeĉi, 4. manja uzbuĊenost, 5. u istojvremenskoj jedinici provjera znanja i sposobnosti svih uĉenika.

Najbolji odgojno-obrazovni rezultati postiţu se usklaĊivanjem, ravnomjernom

zastupljenošću oblika usmenog i pisanog provjeravanja. Postoje još i posebni oblici pismenog

provjeravanja znanja. Najĉešće se primjenju ju kontrolni pismeni zadaci (5, 10, 15 minuta)

koji se mogu ukljuĉiti u gotovo sve tipove nastavanih sati. Oni obuhvaćaju knjiţevne

ĉinjenice, pojmove, definicije, teorije, nazive djela, pisaca, likova, strukturalne elemente

knjiţevnog djela… Oblikuju se razliĉitim tehnikama:

a) odgovori na pitanja

b) zadaci višestrukog izbora

c) zadaci sreĊivanja

d) zadaci uvrštavanja

e) zadaci preinaĉavanja

f) zadaci popunjavanja

g)

zadaci dokazi.

Poseban oblik jesu sastavci minijature u kojima se saţeto iskazuju objašnjenja, komentari,

sudovi, stavovi, dojmovi.

Izdvajaju se testovi znanja. Pripadaju kognitivnom podruĉju: obuhvaćaju znanje i

mentalne procese kojima se ostvaruje njihova obrada. Mogu biti kolektivni, skupni ili

individualni. U suvremenoj nastavi afirmiran je još jedan oblik – anketiranje. Postoje dva tipa:

kontrolno i orijentacijsko. U kontrolnoj anketi provjerava se usvojenost gradiva, a

orijentacijska se odnosi ne samo na kognitivnu sferu, nego obuhvaća i afektivno i fantazijsko

podruĉje.

U grafiĉkom naĉinu provjeravanja znanja zadaci sadrţe shemu ili crteţ koji se

objašnjavaju.

Provjeravanje i ocjenjivanje obuhvaća i domaće radove uĉenika. Svi strukturalni

modeli organizacije nastavnog sata sadrţe i domaći rad uĉenika. Oni su svojevrstan

produţetak školskog rada. Razvijaju uĉenikove misaone sposobnosti, potiĉu na stvaralaštvo,

razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost i samostalnost u radu.


39/110



39

Kombinirani tip sata

Sadrţi odreĊene sastavnice ostalih tipova sati. Kombiniranjem se stvara posebna

struktura koja se prilagoĊuje sadrţajima i ciljevima. Posebnosti se oĉituju u kombinacijirazliĉitih sadrţaja. Mogu se pojaviti razliĉiti sadrţajni elementi:

a) knjiţevnoumjetniĉki tekst

b) knjiţevnopovijesni podaci, generalizacije, sudovi

c) knjiţevnoteorijski pojmovi i definicije

d) lingvistiĉko-stilistiĉka materija.

Uz primarne sadrţaje iz knjiţevnosti na kombiniranom se satu mogu pojaviti i širi umjetniĉki

sadrţaji (film, glazba, scenska umjetnost).

Javljaju se i kombiniraju razliĉite didaktiĉke komponente:

a) motiviranje uĉenika

b) najavljivanje teme

c) usvajanje novih sadrţaja (definicija i pojmova)

d) ponavljanje i utvrĊivanje

e) samostalan rad uĉenika (uvjeţbavanje)

f)

provjeravanje i ocjenjivanje.

Ne mora imati sve komponente, moţe doći i do njihova spajanja. Ĉest je i u osnovnoj i u

srednjoj školi.

Sat izlag anja (monološki tip sata)

Naziv dobiva prema dominantnoj metodiĉkoj odrednici, prema temeljnoj metodi

kojom se ostvaruje.

Dijaloški tip sata

Preteţno se ostvaruje dijalogom – dijalog je dominantan postupak u odgojno-

obrazovnom procesu.

Sat samostalnog r ada učenika

Suvremene teorije organizacije nastavnog procesa u prvi plan istiĉu samostalan rad

uĉenika kao temelj obrazovanja i samoobrazovanja. To je takav tip sata u kojem uĉenici

samostalno, uz djelomiĉno ili bez ikakvog sudjelovanja nastavnika, rješavaju razliĉite zadatke


40/110


|

40

i stjeĉu nove spoznaje, razvijaju sposobnosti i navike. Samostalan rad uĉenika javlja se u

razliĉitim odgojno-obrazovnim situacijama: 1. u nastavi, 2. u izvannastavnim aktivnostima,

3.u izvanškolskom (domaćem) radu. Samostalan rad učenika na nastavnom satu

Ne pojavljuje se ĉesto sat u ĉistom obliku. Najpoznatiji je pisanje školske zadaće.

Sadrţaji na satu samostalnog rada uĉenika mogu biti razliĉiti: moţe biti interpretacija teksta,

prouĉavanje knjiţevnog pravca ili epohe, sadrţaj teorije knjiţevnosti ili teorije umjetnosti.

Najĉešće se susreće sat samostalne interpretacije teksta. Obiĉno uĉitelj sam interpretira

tekst, a uĉenici prate ili uĉitelj vodi knjiţevni dijalog. Novija metodika prihvatila je i

samostalnu uĉeniĉku interpretaciju teksta, samostalno na nastavnom satu. O vrijednosti

takvog sata nema jedinstvenog mišljenja: neki kaţu da uĉenici teško ostvaruju te zadaće, da

sporo dolaze do rješenja pa gube više vremena. S druge strane, velik broj metodiĉara smatra

da je samostalan rad uĉenika najuspješniji put u knjiţevnom odgoju i obrazovanju. Ipak, taj

rad ne smije se apsolutizirati.

Za samostalne interpretacije teksta treba obaviti odreĊene pripreme: a) ĉitanje teksta ,

b)istraţivanje uĉenikova odnosa prema tekstu, c) odreĊivanje knjiţevnoteorijskih,

knjiţevnopovijesnih i drugih odrednica koje se ukljuĉuju u samostalan rad. Samostalna

interpretacija teksta pretpostavlja poznava

Metodika književnosti 1

Documents

Transcript of Metodika književnosti 1