Meredith Wild - Bez Kompromisa

2 petardo niño & janja


Za P.S. Tim. Za posljednjih deset godina...

Dobri, Loši, Zli.


Uvod

E: Sastanimo se u klubu za 10 minuta. Molim te, nemoj se ljutiti.

itao sam i čitao Ericinu poruku sve dok moj mozak nije shvatio njezino značenje.

Jebeno sranje.

Klub koji je spomenula mogao je biti samo jedan. Članci su mi pobijelili kao da bih je u tome mogao spriječiti stežući telefon toliko da bih ga zamalo mogao zdrobiti. Nakon dubokog udisaja koji me uopće nije umirio, otvorio sam njezin broj i stavio telefon uz uho. Slušao sam beskrajnu zvonjavu susprežući niz psovki koje bi izletjele da se javila. Znao sam da neće.

Pozdravio me je topao ton njezine glasovne pošte. Zapeklo me je to što mi nedostaje žena iza tog zvuka, ali nisam mogao ignorirati činjenicu da se ne javlja, što je me silno ljutilo. Prekinuo sam poziv i uzeo ključeve. Odjurio sam niz stepenice do auta i, ne trateći vrijeme, krenuo u

Č


prometnu špicu.

Pogledao sam na sat, izračunao trajanje svojeg putovanja i ustanovio koliko će biti ondje bez mene. Deset ili petnaest minuta, ako budem imao sreće. Um mi se vrtložio oko pitanja što će se dogoditi u tom vremenu u ekskluzivnom tajnom lokalu koji godinama poznajem pod imenom La Perle.

Bit će plijen.

Da sâm ondje vrebam iz sjene, kao što sam činio više puta no što bih želio priznati, samo bih to vidio u njoj. Malenu plavokosu bombu s upravo dovoljno vatre da dominantan muškarac poželi učiniti je svojom. Muškarac bi morao biti jebeno slijep da je ne poželi baciti na koljena.

Stisnuo sam papučicu gasa i počeo pretjecati nekoliko automobila koji su me usporavali te povećavali vrijeme do našega susreta. Opsjedala me je zabrinutost, ali i neželjena sjećanja na taj klub. Onamo nisam ušao otkako sam prije nekoliko mjeseci upoznao Ericu. Nisam imao razloga vraćati se tom životu. Čeljust mi se stisnula dok sam razmišljao o svemu što se ondje dogodilo, o nebrojenim besmislenim trenucima kojima sam se neprestano vraćao, godinama nakon što sam ostavio Sophiju. Sve vezano uz to mjesto bilo je nabijeno obećanjem seksa, najmračnije mogućnosti visjele su u zraku između svakog suspregnutog daha i ne osobito nevinog razgovora.

Prsa su mi bila bolno stegnuta. U njima je bio gnjev. Frustracija od koje škrguću zubi i koju samo Erica može izazvati. Ali, ispod svega toga bila je ljubav. Ljubav prema


Erici koja je zapalila moju žudnju. Iako sam želio da bude daleko od svega toga, moje najdublje žudnje slikale su fantaziju o tome kako je zatječem u tom klubu i krotim je, iako sam znao koliko je taj zadatak jebeno neostvariv. Danju mi nikada nije olakšavala, ali se noću pokoravala kao u snu.

Stisnuo sam kočnicu pred crvenim svjetlom semafora. Zatvorio sam oči i ugledao je kako me gleda onim zasjenjenim plavim očima, beskonačnim oceanima. Sav taj vraški duh bio je obuzdan u ime užitka koji ću joj pružiti. A uvijek sam joj davao više no što je bila sposobna podnijeti. Nikada joj nisam dopuštao odahnuti sve dok nije bila zadovoljena. Sve dok u njezinim očima nisam opazio divljenje koje sam samo ja mogao izazvati, nakon što sam je pogurnuo do mjesta na koje je još nitko nije doveo. Sve dok moje ime nije bilo jedina riječ koju je bila sposobna izustiti. Strasti nam nikada nije nedostajalo. Nismo mogli skinuti ruke jedno s drugog. Adrenalin je nadjačao umor koji se skupio u mojim kostima nakon još jedne neprospavane noći. Tu sam ženu mogao ševiti dok ne oslijepim i ne bi mi bilo dovoljno. Obećala mi je cijeli život, a ja sam imao namjeru voljeti je svakoga dana koji će mi taj život dati.

Ljubav je bila malena riječ za ono što sam osjećao prema Erici. Možda je to bila opsesija, ta neprestana odlučnost da je učinim svojom na sve načine koje mi dopusti. Heath je to primijetio i čak me je upozorio kad je vidio kako me ona mijenja. Ovisnost mu nije bila strana, a nitko nije mogao poreći da je ona bila moj porok. Droga


bez koje nisam želio živjeti, koliko god puta me odgurnula. Vraški sam se borio kako bih zadržao premoć i štitio je, kako bih je sklanjao s puta onima koji bi mogli povrijediti jedno kako bi uništili drugo. Nisam mogao izgubiti nadzor i riskirati da izgubim nešto važnije, jedinu osobu koja je došla u moj život i učinila ga vrijednim življenja.

Da, promijenila me je, onoliko koliko se muškarac s posebnim sklonostima može promijeniti. Pogurnula me je. Ušla je u moj život kao metar i šezdeset centimetara žarke neovisnosti. Njezina me je prisutnost sama po sebi izazivala, uvlačila mi se pod kožu, činila me uobičajeno ukrućenim sve dok ne bih pronašao neobjašnjivi mir koji mi je moglo donijeti bivanje u njezinu podatnom tijelu. Čak i tada gotovo nisam mogao potpuno udahnuti jer sam znao da je ona izvan mojega dosega. Čvršće sam stisnuo volan. Blijedi prsti peckali su me od potrebe da osjete njezino tijelo, da je vole, potvrđuju vlasništvo nad njom i obuzdavaju je.

Sranje.

Namjestio sam svoju nezgodnu ukrućenost. Uzaludno jer su me preplavile slike prošle noći. Njezine pune, nabrekle usne otvaraju se za mene i samo za mene. Njezini nokti ukopavaju se u moja bedra dok me cijelog uzima u vrelo blaženstvo svojih usta. Otpustio sam čvrst stisak i isprekidano izdahnuo. Palcem sam prešao preko izlizane kože svojega remena. Srce mi je brže zakucalo. Upalilo se zeleno svjetlo pa sam pojurio prema našemu odredištu. Počeo sam treperiti od iščekivanja, a krv se slila u moj kurac, tada tvrd poput kamena.


Ako ništa drugo, uživat ću kažnjavajući je kad se sve to završi.


Prvo poglavlje

Dva tjedna prije

lizila sam hladnim dlanovima gore-dolje po svojoj haljini. Odjenula sam se kako bih ostavila dobar dojam. Znala sam da je to budalasto. Osobito zato što to zapravo neće biti prvi dojam.

— Kavu?

Blake mi je prišao i pružio šalicu iz koje se pušilo. Na sebi je imao tamnoplave traperice i bijelu košulju uz koju mu je koža blistala. Koža mu je bila preplanula od boravka u kući na obali, kamo smo otišli kako bismo pobjegli od gradskog života i napunili baterije. Blake me je toga dana, kao i svih drugih dana, ostavio bez daha. Kao da je izašao iz kataloga, ali njegov dobar izgled ipak nije bio sve. Njegova me je pojava nekako izbacivala iz ravnoteže. Katkad, dok nisam padala u nesvijest zbog njegove savršenosti, pitala sam se jesam li mu ja i to učinila.

— Hvala ti — promrmljala sam. Naše su se ruke

K


okrznule kad sam uzela šalicu i dopustila da mi toplina prodre u prste. — Možda ćeš reći da sam lud, ali izgledaš nervozno. — Otpio je gutljaj svoje kave i nagnuo glavu.

Zagledala sam se u kremastu tekućinu i pustila da mi bogata aroma ispuni nos te pokušala zamisliti što će mi sljedećih pola sata donijeti. Blakeova prisutnost trebala mi je biti mala, velika, utjeha, ali nije to bila. — Ne mogu si pomoći.

On se tiho nasmijao. — Doista nemaš razloga za to. Svjesna si toga, zar ne? — Njemu je lako reći. Visoki mladić na drugom kraju prostorije razgovarao je s nekima od drugih ulagača. Tada sam već s mnogima od njih bila na »ti«, ali nisam mogla zaboraviti činjenicu da oni omogućuju ostvarivanje snova ili ih uništavaju. Bili su to muškarci više ili manje nalik Blakeu. Neki su uspjeli vlastitim trudom, a drugi su bili uspješni stručnjaci, a anđeosko ulaganje bilo im je hobi, igra novim zamislima.

Mladićeva čeljust bila je stisnuta, a pokreti grčeviti pod napetim osmijehom i razrogačenim očima, kao da je tog jutra popio svu kavu u Bostonu.

— Takva sam ja bila prije nekoliko mjeseci — rekla sam. — Zastrašujuće je, a ti nikada nećeš znati kako je to. A osim toga, vjerojatno imam posttraumatski stresni poremećaj nakon svih sranja koja si mi priuštio u ovoj prostoriji. Dvaput.

Blakeovo nasmijano lice bilo je potpuno lišeno kajanja koje sam pokušala izmamiti iz njega. Prije samo nekoliko mjeseci suočili smo se upravo u toj prostoriji, na sastanku


koji je pokrenuo niz neočekivanih događaja, i naš zajednički život.

— Vidim da si doista slomljen zbog toga — dodala sam pokušavajući zvučati uzrujano dok sam otpuhivala paru sa svoje kave.

— Bio sam kreten. Priznajem.

— Pravi seronja — ispravila sam ga.

Njegove usne izvinule su se u drskom osmijehu. — U redu, ali ne bi me mogla nagovoriti da povučem ijednu sekundu jer te sada imam. — Zelenim očima gledao me je u oči kad je ležerno stao pred mene, široko razmaknutih nogu. Doista me je imao. Dok se moja tjeskoba polako topila, susprezala sam poriv da mu poljupcem skinem samodopadan osmijeh s lica pred svim onim muškarcima u odijelima. Taj me je muškarac izluđivao na više načina.

— Što ti misliš? Kaješ li se? — upitao je.

Oči su mu se zamračile kao da mi čita misli, a nasmijanog, drskog muškarca zamijenio je ljubavnik kojemu je pripadalo moje srce. Udahnula sam kroz nos čekajući dodir koji je često slijedio tom pogledu. Jednostavan, umirujući dodir koji je sadržao svu našu ljubav.

Prešao je prstima niz moju čeljust i spustio lice pokraj mojega. Mek poljubac lagano ostavljen na mojemu obrazu mogao se pogrešno shvatiti kao tih razgovor kolega, a zrak među nama ispunio je njegovim mirisom. Dah mi je zastao, zarobivši njegovu esenciju u mojim plućima. Željela sam


uroniti u nju, okupati se u tom jedinstveno muževnom mirisu.

Odmaknuo se, vraćajući se u svoj ležerni stav preda mnom. Njegova šalica za kavu ponovno je zaokupila njegove lijepe usne kad sam ih opet poželjela na sebi. Bože, kakvo li sam čulno mučenje izdržala prepuštena na milost i nemilost tim usnama.

Zatvorila sam oči i odmahnula glavom. Nije bilo riječi. Ni kajanja. Bio je u pravu. Svi usponi i padovi, koliko god bolni, bili su vrijedni toga. Griješili smo. Povrijedili smo jedno drugo, ali smo iz toga nekako izašli jači. On je poznavao moje srce, a ja sam poznavala njegovo. Nisam mogla govoriti o budućnosti, ali je nisam mogla zamisliti ni uz koga osim Blakea.

— Još si nervozna? — promrmljao je.

Otvorila sam oči i opazila da se njegov osmijeh zabavljenosti vratio, a u očima mu je bila nova toplina.

— Ne — priznala sam, previše svjesna nedostatka privatnosti i rastrgana iznenadnom promjenom ozračja među nama. Pokušala sam ne obazirati pozornost na to kako mi se srce nadimalo u prsima, na taj bezimeni podsjetnik na moju očajničku ljubav prema njemu. Bila sam robinja tom muškarcu i tijelu koje je opetovano razaralo moju sposobnost da pojmim život izvan naše spavaće sobe. Poželjela sam da smo sami, da sam slobodna dodirnuti ga. Čeznula sam za time da ga dodirnem.

— Dobro. Ovo će biti zabavno, obećavam. — Stao je pokraj mene, zagrlio i milovanjem opisivao malene


krugove na donjem dijelu mojih leđa.

To možda više nije bilo ležerno. Blake je znao cijelom svijetu dati do znanja da sam njegova gdje god smo se nalazili. Ni u dvorani za sastanke ni u spavaćoj sobi nije ostavljao mnogo mjesta sumnji. Ne mogu reći da mi je to smetalo. U tom sam se trenutku poželjela nagnuti prema njemu, udahnuti ga i dopustiti da se svijet rastopi u njegovu zagrljaju.

— Počinjemo za pet minuta. Želiš li nešto pojesti? Nisi doručkovala — promrmljao je, a njegov je dah bio topao na mojemu vratu.

Odmahnula sam glavom. — Ne, hvala. — Zastala sam, nesposobna ignorirati sjemenčicu sumnje koja je rasla u meni. — Blake...

— Što je, dušo?

Njegov je glas bio mek kad je njegovo ime od milja za mene kliznulo s njegovih divnih usana. I kako me je pogledao... Mogla sam tražiti Dijamant nade i on bi vjerojatno pronašao način da mi ga donese.

— Jesi li siguran da me želiš ovdje?

On se lecnuo, a blago namršteni izraz poremetio je lijepe crte njegova lica. — Kako to misliš? Dakako da te želim. U ovaj odbor sam te doveo zbog nekoliko razloga, ali neki od njih nisu sebični. Zaslužuješ biti ovdje kao i bilo tko od ovih ljudi.

Zakolutala sam očima. — Sumnjam.


— Imaš svoja iskustva, neuspjehe i uspjehe, kojima daješ svoj doprinos. Znaš to.

Umirujuća prisutnost njegova dlana nestala je s mojih leđa, zamijenjena nježnim milovanjem ruke pa ponovno obraza. Podignuo mi je bradu sve dok nisam mogla vidjeti samo njega, dok nisam mogla misliti samo o njemu.

— Nemoj sumnjati, Erica. Nikada nemoj sumnjati u svoju vrijednost.

Lagano sam odmahnula glavom. — Mislim da sam zabrinuta da su ti razlozi više vezani uz... nas nego uz to da zaslužujem biti ovdje. Što ako nemam što pridonijeti? Ne želim te osramotiti pred svim ovim ljudima.

On je okrenuo svoje dojmljivo tijelo prema meni. — Slušaj me. Ovo je tvoje prvo predstavljanje u ulozi potencijalne ulagačice pa je u redu da budeš malo nervozna. Samo postavljaj pitanja koja ti padnu na pamet. Ako ti ništa ne padne na pamet, to je vjerojatno više zbog onog jadnika ondje, koji će uskoro povratiti doručak, nego zbog tebe. On riskira pa učini samoj sebi uslugu. Popij kavu, odšetaj onamo kao da si vlasnica ove jebene tvrtke, jer ćeš to biti za nekoliko tjedana, kad budeš moja supruga, i učini ono u čemu si najbolja. Budi šefica. Traži darovitost i ustanovi je li njegov posao vrijedan da ga se još jednom razmotri.

Progutala sam preko emocije koja me je pekla u grlu. Nisam shvaćala kako je mogao imati takvu vjeru u mene. No, s druge strane, malo toga vezanog uz Blakea nije bilo krajnje silno i zapanjujuće. — Nevjerojatan si, znaš to?


Ozbiljan izraz njegova lica omekšao je u osmijeh koji se uskladio s njegovim očima. Blakeova sreća mi je značila sve. Željela sam se uhvatiti za nju, vezati je svojom srećom i ostati tako koliko god ćemo moći. Po mogućnosti zauvijek.

Zatvorila sam oči uživajući u tom kratkom trenutku među nama. Njegove su se usne sastale s mojim čelom u mekom poljupcu.

— Pođimo sjesti prije no što sve pošaljem kući kako bih strastveno vodio ljubav s tobom na onom stolu. U ovom mi je trenutku teško skinuti ruke s tebe.

Podignula sam pogled nastojeći ne dopustiti svojim mislima da pobjegnu s tom maštarijom. — Malo je prerano za puke prijetnje — izazvala sam ga uz poluosmijeh.

On je pokazao jezik i čulno prešao njime preko donjeg dijela zuba. — To nije puka prijetnja i mislim da to znaš. A sada odvuci svoju zgodnu guzičicu onamo i zadivi me.

Pričekala sam trenutak da vrelina ispari iz mojega lica prije no što sam krenula prema dugom stolu za koji su tada svi sjedali. Sjeli smo i Blake se nakašljao pogledavši u papir pred sobom.

— Dakle, ovo je Geoff Wells. Došao je predstaviti nam svoj pothvat, aplikacije nosive tehnologije.

Geoff je bio mlad, u ranim dvadesetim. Bio je mršav, blijede kože, a duga, neukroćena tamnoplava kosa padala mu je na ramena. Imao je sve karakteristike programera. Njegove svijetloplave oči bile su razrogačene i skakale su s lica na lice, a njegova Adamova jabučica pomicala se je dok


je čekao da se smire ljudi koji su sjedili nasuprot njemu. Bože, kako li sam suosjećala s njim. Kad su nam se pogledi sreli, nasmiješila sam se. Možda bih mogla biti prijateljsko lice u gomili. Uzvratio mi je osmijehom, a njegovo držanje kao da se malo opustilo.

— Geoff, hvala ti što si došao — rekla sam. Koliko god sam bila nervozna zbog njega, želja da se on malo opusti izvukla me je iz moje ljušture. Kimnula sam prema hrpi papira pred njim. — Predstavi nam svoju ideju.

On se uspravio i duboko udahnuo. — Hvala vam što ste me primili. Programiranjem se bavim najveći dio života, ali sam proteklih nekoliko godina bio usredotočen na izradu aplikacija. Kao što mnogi od vas možda već znaju, na području tehnologije tijekom sljedeće godine opazit ćemo pojavu novog tržišta. Softver, točnije, aplikacije za nosivu tehnologiju.

Geoff me je uveo u pojedinosti svojega projekta. Govorio je živahno, kao što smo Sid i ja katkad govorili o našem poslu međusobno i pred drugima. Svi mi, Sid, Blake, James i ja, živjeli smo u drugom svijetu, u našemu visokotehnološkom mjehuru. Govorili smo drugačijim jezikom. Ja nisam bila maherica, ali sam voljela poslovnu stranu tehnologije i uživala sam u našemu malom, uvrnutom mikrokozmosu. Geoff je očito također živio u svojem svijetu i vjerojatno ne mnogo izvan njega s obzirom na ten i zapuštenu kosu.

Sljedećih petnaest minuta bilo je ispunjeno svim visokostručnim pojedinostima Geoffova plana razvoja


aplikacija koje je već načinio. Pokrio je sve elemente koje sam sama sebi utuvila dok sam se prije nekoliko mjeseci pripremala za predstavljanje u Angelcomu. Dok je Geoff govorio, prepoznala sam njegovu strast i darovitost. A osim toga, njegova mi se ideja doimala vrlo zgodnom. Bilježila sam u blok koji sam imala pred sobom, nestrpljivo čekajući priliku da mu postavim pitanja i potajno se nadajući da je i Blake uzbuđen zbog toga kao i ja.

Blakeov je telefon zasvijetlio bez zvuka, odvraćajući njegovu pozornost od izlaganja. Uputila sam mu gnjevan pogled. Nije me primijetio pa sam ga bocnula vrhom cipele. On je namršteno pogledao moje namršteno lice, a tada se blago, znalački nasmiješio. Pogledao je ravno pred sebe, u jedinu osobu koja je u tom trenutku trebala zaokupljati njegovu pozornost.

— Koje si aplikacije do sada napravio? — upitao je Blake kad je Geoff zastao u svojemu predstavljanju.

— Načinio sam nekoliko aplikacija za glavne platforme, koje će biti objavljene za nekoliko mjeseci.

— Što misliš, koliko brzo možeš načiniti nove aplikacije za tržište?

— To ovisi o sredstvima. Potrebno mi je mnogo programera specijaliziranih za različite platforme, koji bi radili na različitim projektima. Sada sam uglavnom sâm.

— Imaš li nacrte drugih ideja? — upitala sam.

— Imam nekoliko. Tehnološke specifikacije su spremne. Samo mi je potrebno još nekoliko ljudi da ih


izvedu kako bismo ih objavili prije no što to netko drugi učini.

Kimnula sam i upustila se u kratak proračun, uspoređujući njegov zahtjev za sredstvima s rokom koji smo imali pred sobom. Pogledala sam na stranu nadajući se da je ono što sam vidjela u Blakeovim očima bilo zanimanje. Ponovno je pogledao Geoffa prije no što sam uspjela pročitati njegov pogled.

— U redu, Geoff, mislim da smo pokrili sve osnove. Imaš li još što?

Geoff je odmahnuo glavom. — Mislim da je ovo ukratko sve, osim ako imate još pitanja.

Blake se osvrnuo oko sebe u neizrečenom posljednjem pozivu na postavljanje pitanja.

Kad mu je odgovoreno nijemim kimanjem, potaknuo je gospodu nasuprot nama da progovore. — Što mislimo, gospodo? Jesmo li spremni odlučiti?

Prvi muškarac, onaj koji je bio i na mojemu predstavljanju, brzo je odbio ponudu. Bio je odbio i moju. Geoff je zagrizao unutarnju stranu obraza.

Kad su sljedeća dva ulagača odbila, bila sam veoma napeta zbog Geoffa. Pogledao je Blakea, a na licu mu je bio poznati užas jednoglasne odbijenosti. Blake je nekoliko puta škljocnuo kemijskom olovkom.

— Mislim da... — Zastao je te još jednom lagano udario olovkom po usnama. — Mislim da ću ovo prepustiti gospođici Hathaway.


Pokazao je prema meni. Blago sam otvorila usta. Geoffov koncept mi se svidio, ali, kako su sekunde odmicale, nadala sam se da će Blake učiniti taj potez. Prebacivši ruku preko naslonjača svojega stolca, uputio mi je nahereni osmijeh. Dovraga.

Geoff je tada izgledao jednako zbunjeno koliko i uplašeno, a lice mu je bilo čak bljeđe.

— Meni se sviđa — brzo sam rekla.

Geoffovo lice se ozarilo. — Doista?

— Doista. Sviđa mi se sve do sada. Mislim da obećava jako puno. Rado bih čula o tvojim specifičnim idejama za aplikacije.

Na njegovu licu pojavio se širok osmijeh. — Puno vam hvala. Što god vas zanima...

— Što kažeš na sljedeći tjedan, Geoff? — ubacio se Blake preusmjeravajući Geoffovu pozornost s mene.

— Zvuči savršeno. Ovaj, kad god vam odgovara, dakako.

— Odlično. Reći ćemo Greti da pripremi nešto u dvorani za primanja.

Blake je pogledao druge muškarce. — Gospodo, hvala vam što ste došli. Mislim da možemo završiti.

Drugi su ulagači polako ustali s nama.

Geoff je skupio svoje bilješke, obišao veliki stol i prišao mi. — Mnogo vam hvala za ovu mogućnost.


— Nema na čemu. Veselim se vidjeti neke od tvojih uradaka. — Uputila sam mu srdačan osmijeh i rukovala se s njim. — Usput, ja sam Erica Hathaway.

Blake je ustao, stao pokraj mene i pružio ruku te uhvatio Geoffovu u čvrst stisak. — Za nekoliko tjedana bit će Erica Landon. Ja sam Blake, njezin zaručnik.

Geoffov osmijeh se proširio. — Drago mi je što sam vas upoznao, gospodine Landon. Čuo sam mnogo o vama.

— Da? Pa, sve je istina. — Blake se tiho nasmijao prije no što je njegova pozornost otputovala na drugi kraj sobe. — Ispričajte me. Moram kratko porazgovarati s nekim. Ali, čestitam, Geoff. Erica ima vrlo istančan ukus pa imaš sreće jer je na tvojoj strani.

Zakolutala sam očima i gurnula Blakeovu ruku potičući ga da ode.

— Idi i ostavi nas da čavrljamo.

Blake se nasmiješio i otišao.

— Oprosti. On je... Pa, nemoj se uzrujavati. Mene je užasnuo na mojemu prvom predstavljanju.

— Vi ste se ovdje predstavili?

Slegnula sam ramenima, ne vjerujući da nekoliko mjeseci poslije sjedim s druge strane tog stola. — Da, tako smo se zapravo upoznali.

— Ajme. Zacijelo mu se jako svidjela vaša ideja.

Nasmijala sam se i suspregnula rumenilo za koje sam bila sigurna da mi boji lice. Nešto mu se svidjelo.


— Blakea je sjajno imati u svojemu timu. Poučio me je mnogo-čemu. — Posegnula sam u torbicu i dala mu svoju posjetnicu. — Ovdje su moje informacije ako bude potrebno da me kontaktiraš zbog nečega. Možda ću ti se prije našeg sastanka javiti s još nekoliko pitanja. No, imam potrebu ostaviti da se sve te informacije malo mariniraju.

— Dakako. — Promotrio je posjetnicu. — Clozpin?

— To je moja tvrtka. — Odlučila sam ne spomenuti da je Blake odlučio ne tiskati moje Angelcom posjetnice sve dok ne promijenim prezime. Dovraga, doista je posesivan.

Geoff je podignuo pogled, a njegov se ushićeni osmijeh tada doimao trajnom značajkom njegova lica. — Sjajno. Jedva čekam da je pogledam.

— Javit ću ti se, u redu?

— Odlično, hvala još jednom.


Drugo poglavlje

ad se Geoff okrenuo kako bi otišao s drugima, Blake je tiho razgovarao s nekim kroz otvorena vrata. Naslonila sam se na stol čekajući da se vrati. On je zatvorio vrata i krenuo prema meni.

— Napokon sami.

Zagrizla sam usnu. — Kakva sam bila?

On je usporio preda mnom i obgrlio me rukom oko struka te privukao k sebi. — Bio sam ponosan na tebe. Uvijek sam ponosan.

— Izložio si me. Nastojiš li postići rekord u tome koliko me puta možeš izludjeti u ovoj sobi?

On se nasmiješio. — Zar bi očekivala nešto manje od mene?

— Ne nipošto. Ali, reci mi što doista misliš o ovoj ideji. Jesam li jako pogriješila?

— Obećava. Predosjećao sam da ćeš zagristi.

Podignula sam ruke do njegova vrata i prošla kroz kosu koja mu je na kragni košulje bila malo preduga. — Što ako

K


ti se ne svidi nešto što se meni svidi? To je naše ulaganje. Ne bismo li se trebali složiti?

— Pretpostavljam da bismo trebali, u idealnom slučaju. Ali, ako ti se nešto svidi, uzmi to. Kao što si to danas učinila.

Prešao je prstom niz moju haljinu pa potom ponovno prema gore i dlanom obuhvatio moju dojku kroz tkaninu. Nagnula sam se prema njegovu dodiru. Očiti dokaz njegove žudnje bio je krut uz moj kuk.

— Dakle, sviđa ti se kad sam odlučna.

On je pritisnuo kukovima prema naprijed, zarobivši me između stola i svojega tijela. — Nisam poput većine muškaraca kojima kurac omlohavi čim vide ženu koja razmišlja vlastitim mozgom.

Spustio je usne na moj vrat pa niz moju ključnu kost. Koža mi se ubrzano naježila, a bradavice se ukrutile u vrške koji su se upinjali u moju haljinu. Izvinula sam se prema njemu očajnički želeći pružiti im malo olakšanja, ali što su se naša tijela više dodirivala, to sam osjećala manje nadzora nad vlastitim tijelom.

— Svjestan si da je to u oštrom kontrastu s tvojom kompulzivnom potrebom da upravljaš mnome, zar ne?

On je rukom obuhvatio moj potiljak i zagledao se u mene. Ozbiljan pogled u njegovim očima ostavio me je bez daha.

— Erica, ne želim upravljati tvojim životom. Želim biti dio njega i želim da ti budeš dio mojega života. Ali, neću ti


dopustiti da isključivo donosiš odluke za oboje, osobito u pitanjima života i smrti.

Gledala sam ga bez riječi i bez daha zbog njegove opojne blizine, njegova posesivnog stiska i bolne spoznaje da naš odnos nije jedini bio u opasnosti proteklih nekoliko mjeseci. Katkad su i naši životi bili u opasnosti. A u tome nisam bila potpuno bez krivnje.

— To nije potpuno nerazborito, zar ne? — Napetost oko njegovih usta je popustila.

— Nije — šapnula sam.

Prošli smo pravi pakao pregovarajući o tome tko će imati moć u našem odnosu. On je činio ustupke, a naposljetku i ja, koliko god to bilo mučno. Predala sam mu više nadzora nego ikada ikome. On je popustio stisak i prešao rukom preko tkanine moje haljine, do mjesta gdje se njezin rub sastajao s mojim bedrima.

— Dobro. To smo riješili. A sada kad smo obavili posao za danas, rado bih te poševio na ovom stolu, ako nemaš ništa protiv.

Zastala sam, procjenjujući ozbiljnost njegovih riječi. — Ne bih imala ništa protiv, ali sam uvjerena da nitko u tvrtki ne želi ući i vidjeti to. Na onim vratima nema brave.

— Nije važno. Greti sam izričito rekao neka me ne uznemiruje ovdje, ni u kojim okolnostima.

— Izričito si joj rekao? — izazvala sam ga.

Mali osmijeh razbio je njegovu ozbiljnost. — Da, i


dodao sve prljave pojedinosti. Bila je užasnuta kad sam joj podrobno opisao što ti želim raditi. — Podignuo je haljinu preko mojih kukova i s lakoćom me posjeo na stol.

— Mogla bi biti previše zaokupljena željom da bude na mojem mjestu da bi držala ljude vani. — Pokrila sam njegovu ruku svojom uzaludno pokušavajući povući haljinu do pristojnog mjesta na svojim bedrima. On se ugurao dalje među moje noge pa sam otkrivala gotovo sve.

Preplavila me je stvarnost onoga što je predlagao, zagrijavala mi obraze i počela polako žariti moju kožu. U njegovim očima nisam vidjela ni trunčice sumnje. Sekundu poslije pokrio je moja usta svojim, svladavši me pohotnim poljupcem. I ja sam bila gladna njega pa sam dopustila da njegov jezik prođe između mojih rastvorenih usana. Tražila sam njegovu toplu slatkoću i predala joj se, ali kamo je to zapravo vodilo? Uzdahnula sam kad se odmaknuo, spustio usta i poljubio me iza uha pa niz vrat, crtajući čulnu stazu žudnje na mojoj goloj koži.

— Blake... nećemo to doista učiniti, zar ne?

Provukavši prste kroz moju kosu, uništio je punđu koju sam bila pažljivo složila. — Za otprilike trideset sekundi bit ću do jaja u tebi. Dakle, hoćemo.

Borila sam se za zrak jer su me iščekivanje i strah ostavili bez daha.

— Erica, jesi li vlažna za mene? Jer, ulazim silovito.

Utisnuo je prste u kožu moje stražnjice, približivši me tako da su nam se tijela spojila kroz odjeću. — Brzo i


silovito. Želiš li tako?

Dovraga, da. U trenutku svojega nijemog odgovora uhvatila sam ga za košulju na ramenima i privukla ga još bliže.

On me je grubo poljubio, svukao naramenicu moje haljine i prelio bujicu vrelih, vlažnih poljubaca preko moje ključne kosti i ramena. Dopustila sam da mi glava padne unatrag dok mi je um brujao od žudnje. Disanje mi je postalo plitko. Raširila sam noge kako bih ga primila, grleći njegove kukove i dočekujući njegovo nasrtanje. Podignula sam nogu i zakvačila gležanj oko njegova bedra kako bih ga privukla.

On je naglo izdahnuo, tarući svoju čeličnu erekciju o moje natopljene gaćice. — Isuse, želim te. Odmah. — On je prstima uhvatio uzice mojih gaćica i povukao ih dolje.

— O, Bože — zavapila sam dolazeći k sebi od toga slasnog kontakta i bolno svjesna boli između svojih nogu, gdje je moje tijelo bilo i više nego spremno za sve što mi je želio dati.

— Od prvoga dana sam te želio uzeti na ovom stolu. Zapravo, ne znam zašto nam je trebalo toliko mnogo vremena da to učinimo.

— Tada to učini prije no što nas netko zatekne. — Nisam znala kako bismo se izvukli, i bismo li se uopće izvukli, ali sam znala da Blake neće dopustiti da ga nešto odvrati od toga pa nisam namjeravala reći ne. Brzo sam mu otkopčala košulju, želeći osjetiti više njega uza sebe.


On je jezikom ovlažio donju usnu i pozorno me gledao dok sam prelazila preko tvrdih mišića njegovih prsa. — Zabrinuta si?

Progutala sam, a moja je zabrinutost ponovno izronila. — Da, naravno. Ne želim da nas zateknu.

— Mislim da želiš. — U njegovim očima bljesnuo je vragolasti sjaj. Svukao mi je gaćice preko gležnjeva i kratko me pljusnuo po bedru vraćajući se prema mojim kukovima.

— Zašto bih to željela? — Glas mi je bio slabašan i zadihan, otkrivajući tjelesni učinak koji je ta pomisao imala na mene.

On je posegnuo prema svojemu zatvaraču. Svukao je bokserice i oslobodio debelu erekciju, obuhvatio je dlanom te prelazio po njezinoj duljini polako i s užitkom. Zagrizla sam usnu prejako, susprežući uzdah koji bi se mogao čuti preko zidova naše nesigurne lokacije. Očajnički sam ga željela u sebi.

— Mislim da ti se sviđa ta ideja, mogućnost da bi me netko mogao zateći dok te ševim. U javnosti. Gdje ne bismo trebali biti.

Gledala sam ga, a um mi je bio ispunjen maglom žudnje i uzbuđenja dok sam zamišljala mogućnosti. Sve redom ponižavajuće, ali neobično erotične dok sam zamišljala kako neznanac ulazi i opaža Blakea kako silovito osvaja moje tijelo onako kako sam znala da hoće... uskoro. Moja je srž pulsirala, prazna i žarko želeći biti ispunjena.

— Ne — lagala sam.


On je ponovno prošao prstima kroz moju kosu i stisnuo šaku dovoljno čvrsto da sam zadrhtala. Ta oštrina, to obećanje nadzora, poslali su munju svjesnosti kroz mene. I prije sam bila vlažna, a tada sam bila natopljena.

— Da, sviđa ti se. — Te riječi, izgovorene promuklim glasom, nisu osobito pomogle mojoj sve slabijoj samokontroli. — Zamisli... na rubu si orgazma... toliko blizu rubu da ga ne bismo mogli zaustaviti čak ni kad bismo željeli. — Srce mi je lupalo dok sam zamišljala prizor koji je opisao. Što smo više razgovarali o tome, to smo nekome davali više vremena da nas pronađe. — Blake, učini to već jednom, prije no što netko uđe.

On je kurcem dražio moj ulaz. — Nemoj me ljutiti, Erica. Natjerat ću te da vrištiš. A tada će svi znati da sam te poševio na ovom stolu.

Zatvorila sam oči i zabacila glavu. — Blake, molim te... preklinjem te. Poševi me odmah ili... Ili što? Ili... prestani?

Ne. Bio mi je silno potreban, i bio mi je potreban odmah.

Još je malo prodro u mene. Drhtala sam uz njega želeći da ga mogu nekako uvući u sebe, ali me je čvrsto držao na mjestu. Prepuštenu njegovoj milosti.

— Blake — preklinjala sam hvatajući ga za kukove. Njegovi napeti mišići su se stegnuli pod mojim prstima.

A tada se sagnuo nad mene i spustio mi glavu na stol. Kliznuo je prstima preko mojega obraza, preko mojih usana i napokon stao na vratu. Slobodnom rukom uhvatio


me je za kuk i bez upozorenja prodro u mene. Naša su se tijela s pljuskom spojila. Kad je neobuzdani vapaj sišao s mojih usana, on mi je pokrio usta prigušivši taj zvuk.

Sve u mojoj srži stegnulo se oko njega. Moja su se bedra uhvatila za njegovo nepomično tijelo želeći još. Drhtavim rukama uhvatila sam se za rub stola kako bih se uprla o njega. Negdje u sumanutom žaru njegove posesivnosti željela sam da dopre do najdubljeg dijela mene. On je to u sljedećem prodiranju i učinio. Raspirivao je goruću vrelinu mojega potrebitog tijela, opet i opet.

Pokušala sam ostati tiho, ali su mali uzdasi i stenjanje bježali s mojih usana u vreli štit njegova dlana.

Taj podsjetnik da bismo mogli biti otkriveni peckavim je strahom raspaljivao sve moje osjete. Koža mi se neizdrživo zagrijala. Izvinula sam se od stola s njegovim imenom na usnama. Nisam željela da nas uhvate, ali nisam mogla biti tiho čak ni da mi je život ovisio o tome. Blake mi je to činio. Prisiljavao me je predomisliti se tijelom i umom unatoč svem razumu. Disanje mu je bilo otežano dok me je ujednačeno ševio, a njegova tišina kao da je bila zarobljena u izbočenom mišiću na njegovoj čeljusti. Njegova je ruka napustila moja usta i pronašla uporište oko moje i dalje pokrivene dojke. Čvrstim stiskom dražio je ukrućenu bradavicu pod njom. Zastenjala sam i zagrizla usnu.

Nešto ispravno i karmičko otežavalo je zrak dok je prodirao dublje i dublje u naš užitak. Ondje smo počeli. Zatvorila sam oči prisjećajući se koliko sam ga silno željela, iako je to bilo krajnje nerazumno. A sada je moj. Potpuno


moj.

Mnogo puta sam maštala o različitim načinima na koje je taj prvi dan u njegovoj dvorani za sastanke mogao završiti. To je bio jedan od njih. Koliko god sam ga tada mrzila, moje ga je tijelo ipak željelo. Zadrhtala sam kad se početak vrhunca utvrdio. Ostvarenje te maštarije pogurnulo me je do ruba.

— Zamišljala sam ovo... Blake, željela sam ovo. — To se priznanje izlilo iz mene, a s njime su s mojih usana sišli svi drugi zabranjeni zvukovi.

On se bez upozorenja izvukao iz mene i naglo zaustavio moj polagani uspon. Oči su mi se naglo otvorile. Prije no što sam stigla progovoriti, povukao me je i okrenuo na trbuh. Snažno mi je pritisnuo kukove o stol. Sagnuo se nad mene, a njegova se erekcija, skliska od mojega uzbuđenja, pritisnula o moju golu stražnjicu. Energija je isijavala između nas, napeta i fina. Srce mi je uzbuđeno kucalo o stol. Moje su se ruke uprle s obje strane, pripremajući se za ono što je Blake zamislio. Njegov je dah poljubio moj vrat. Moja se pica stisnula, očajno prazna bez njega.

— Blake — zacviljela sam meškoljeći se prema njemu kako bih mu se približila.

— Tako sam te želio, Erica. Želio sam da pognuta preko ovog stola vrištiš moje ime. Nisam čuo ni jednu jedinu jebenu riječ od onoga što si govorila.

Koljenom je razmaknuo moje noge. Čvrsto sam stisnula šake i gurnula kukove unatrag. On je tada ponovno bio u


meni i ponovno me ispunio grubim prodiranjem.

Tiho sam zavapila prije no što sam se uspjela zaustaviti. — Blake! Uz tijelo prepušteno njegovoj milosti i obraz stisnut uz hladnu, glatku površinu stola, nisam mogla zamisliti ništa intenzivnije od onoga što sam u tom trenutku doživljavala. Moje je tijelo brujalo, a osjeti oštrog uspinjanja vodili su me bliže raju.

— Jako si duboko. — Sokovi užitka sijevnuli su kroz mene kad god me je ispunio.

— Još ti nisam pokazao što je duboko.

Prije no što sam uspjela doći do daha i pripremiti se, on me je uhvatio za oba kuka. Povukao me je k sebi i zarinuo se dublje u moja osjetljiva tkiva. Nešto između vriska i stenjanja tutnjalo je u mojim prsima, ali prije no što je stiglo umaknuti s mojih usana, Blakeova je ruka bila ondje i utišala sljedeći niz vapaja dok je snažno prodirao u mene.

Ruke su mi se stisnule u šake, a nožni prsti zgrčili kad sam silovito svršila i klonula na stolu, onemoćala, ali je Blake i dalje bio jednako ukrućen.

— Svrši, Blake. Požuri — šapnula sam. Otrijeznila me je pomisao da Greta uđe i zatekne nas pa je još jedan val straha prostrujao mojim žilama.

On je pustio moj kuk i umirio se u meni. — To je bilo prebrzo. Mislim da imamo vremena za još jednom, zar ne?

Blake se malo izvukao. Prešavši rukom na prednju stranu mojega tijela, pronašao je moj klitoris i čvrsto ga pritisnuo. Trgnula sam se, preosjetljiva jer sam maloprije


svršila. A on je prijetio ponavljanjem. Sa svakim pažljivim pokretom dovodio me je bliže, više.

To nije bila brzinska ševa. Uništavao me je, a ja sam silazila s uma.

Opetovano sam psovala, više ne mareći za to gdje smo. Bezumna i nemoćna, potpuno sam izgubila pojam o primjerenosti i pristojnosti kad me je Blake nastavio ševiti, kružeći kukovima sa svakim snažnim prodiranjem, masirajući tijesne stijenke moje pice iznutra.

Moj je orgazam jačao kao oluja u daljini sve dok nekoliko sekundi poslije nije tutnjao kroz mene. Vidjela sam ga, blještave točke svjetlosti iza mojih očiju. I, Bože, kako li sam ga osjetila, tornado koji je sijevnuo kroz moju srž i proširio se u sve udove.

Preplavljena tim osjetom pljusnula sam rukom po stolu i povukla vlažnu stazu prema sebi. Prigušila sam svoje krike uza stol jer je Blakeovo nastojanje da me ušutka naizgled zamijenjeno jedinim zadatkom ševe koliko je silovitije mogao.

— Erica! — Blakeov izmučeni krik prolomio se iz njegovih pluća. Jedini zvuk koji je mogao biti čujan iza zidova te prostorije odjeknuo je o zidove kad smo oboje klonuli. Blakeovo tijelo pokrilo je moje dok smo hvatah dah. Njegovi su prsti kliznuli s mene, a moja je pica zatreperila oko tvrdog kurca koji je još pulsirao u meni.

Osjećajući brujanje i slasnu onemoćalost, maglovito sam shvatila da nismo uhvaćeni. Ta je misao odlepršala kad se Blake izvukao iz mene. Moja otkrivena koža se naježila.


— Okreni se. Daj da te obrišem.

Podignula sam se i okrenula na klimavim nogama. Slabašno sam se držala za stol. Blake je uzeo moje gaćice s poda. Pognuo je glavu, usredotočen na zadatak čišćenja mojega pretjerano osjetljivog tijela tim komadom odjeće. Gledala sam ga želeći vidjeti njegove oči, ali gotovo se plašeći pogledati u njih nakon onoga što smo ondje učinili. Kad bi Greta samo znala.

Kucanje na vratima trenutačno me je uspravilo pa sam brzo spustila haljinu kako bih pokrila svoju golotinju.

— Sranje. Blake! — Glas mi je bio uspaničeni šapat.

— Opusti se. Riješit ću to.

Gurnuo je moje gaćice u džep. Odjenuo se i zakopčao košulju. Kad je krenuo prema vratima, odmaknula sam se od stola i očajnički pokušavala popraviti svoju potpuno uništenu frizuru. On je, namršten, otvorio vrata tek toliko da vidi onoga tko je kucao, pažljivo me skrivajući od radoznalih očiju.

— Greta, rekao sam ti...

Ona je kratkom isprikom prekinula njegov prijekoran ton, ali joj je glas bio toliko tih da sam je jedva čula. Blake me je pogledao, a na licu mu se čitala uzrujanost. Izašao je bez riječi, ostavljajući me da se priberem.

* * *


Klonula sam na jedan od stolaca. Nastojeći umiriti drhtanje ruku, pokušala sam umiriti obećanje opasnosti zbog kojega mi je srce lupalo i preskakalo. Sranje. Nešto u tom razdoblju, podalje od drugih, ogoljelo me je na posve nov način.

Tijelo mi je još brujalo i boljelo ondje gdje je on bio. Blake je bio u pravu. Netko je mogao doći u bilo kojem trenutku, ali ja ne bih marila za to. Katkad nisam prepoznavala osobu u koju sam se pretvorila, ljubavnicu silno opčinjenu Blakeovim dodirom, time kako me je izazivao na sve moguće načine. Dovodio me je do ruba, ali ja nisam željela drugačije.

Duboko sam udahnula kroz nos, odlučna u namjeri da se priberem. Tri puta sam se pogledala u jednom od dekorativnih ogledala u sobi. Vrijeme se otegnulo, a kad se Blake nije vratio, izašla sam. Greta je ukočeno sjedila za svojim stolom i tipkala. Poželjela sam je upitati kamo je Blake otišao, ali nisam željela skretati pozornost na ono što je možda čula. Obrazi su mi gorjeli. Krenula sam niz hodnik, prema njegovu privatnom uredu u zgradi Angelcoma. Prišla sam vratima, tek malo odškrinutim. Pruživši ruku kako bih ih otvorila, naglo sam zastala začuvši ženski glas.

— Blake, kad si mi to namjeravao reći?

Želudac mi se okrenuo, čeljust stisnula, a moji već napeti živci našli su se na rubu. Poznavala sam taj glas. Poznavala sam ga i mrzila.

Sophia.


— Rekao sam ti da će se to dogoditi. Nisam mislio da ćeš se šokirati — rekao je Blake.

— Zašto sam tada to morala čuti od Heatha? Nisi mi mogao sâm reći? Nakon svega što smo prošli.

Blake je teško uzdahnuo. — Bliskija si s njim. Mislio sam da bi željela čuti od njega.

— Bila sam bliskija s tobom prije no što si me ostavio. Heath mi ne znači ništa ako ti nisi u mojem životu.

Blakeov duboki tenor ispunio je trenutnu tišinu. — Nemoj to govoriti, Soph. Njemu prijateljstvo s tobom znači mnogo.

— To je zbog one kujice Erice, zar ne?

— Pazi što govoriš — zarežao je.

— Ona te je natjerala na to, zar ne?

— Mislim da oboje znamo da mi nitko ne zapovijeda, čak ni ti. Imaš sve potrebne veze. Tvoja tvrtka više od dvije godine donosi zdravu dobit. Više nema razloga da nastavim ulagati. Imali smo dogovor, a sada je vrijeme da se mi povučemo.

— A što je s nama?

Oštrina Sophijine tirade omekšala je s tim posljednjim riječima, prožetim dovoljnom mjerom molećive emocije da su se moji prsti stisnuli u šake. Molila sam da Blake ne popusti.

— Što bi bilo s nama?


Ona je na trenutak oklijevala. — Ona nas pokušava razdvojiti. Zar to ne vidiš?

Tišina je trajala nekoliko sekundi, a istinitost njezine optužbe staložila se u prostoru potpuno izvjesna. Željela sam da Sophia napokon ostavi Blakea na miru, a njegova povezanost s njezinom tvrtkom bila je posljednje što ga je vezalo uz nju i uz njihovu ljubavnu prošlost.

— Tako je najbolje za sve. — Glas mu je bio tiši.

— Ne čini to — zamolila je. — Nemoj dopustiti da ti ona to učini. Da to učini nama.

— Mi ne postojimo, Sophia. Ono što je bilo među nama više ne postoji. Već dugo ne postoji i ti to znaš.

— Ne mora biti tako. Sada sam bolje. Samo mi dopusti da ti pokažem. Znam što ti je potrebno. To... što radiš s njom... to nisi ti. Tebi je potrebna podređena, netko tko može cijeniti sve što ti možeš dati. Njoj je potreban mentor, a ne gospodar. Potreban si mi, Blake. Potrebni smo jedno drugome. Zašto to ne vidiš?

Začula sam kretanje i odmaknula se od vrata. Mašta mi se otela nadzoru, ispunjena neobuzdanim scenarijima onoga što se događa izvan mojega vidika. Sve vizije uključivale su Sophiju, njezine ruke na Blakeu, kako ga zavode da popusti njezinim očajnim molbama. Što ako on oslabi? Ona je imala naviku dodirivati ga kao da ima pravo na to. Ali, nije ga imala. Više nikada neće imati pravo dodirnuti muškarca koji će uskoro biti moj suprug. Primijenila sam svu svoju moć volje kako ne bih banula i rekla joj to.


— Trebala bi poći. Gotovo je.

— Što ona može učiniti za tebe, a ja ne mogu?

Blake je oklijevao prije no što je izgovorio sljedeće riječi.

— Sophia... mi ćemo se vjenčati.

Nastupila je teška tišina. Zatvorila sam oči.

Ona to nije znala.

— Kad si mi namjeravao reći? — Glas joj je drhtao.

On je teško uzdahnuo. — Ne znam. Je li to važno?

Ona se kratko nasmijala, a taj sumanuti zvuk u meni je probudio zabrinutost zbog toga što bi sljedeće mogla učiniti.

— Vjerojatno nije. Dakle, to je to? Ona je sve što si ikada želio.

Njegovu šutnju protumačila sam kao potvrdu. Molila sam se da ona to jest.

— Pretpostavljam da je tada mnogo napredovala otkako si je istukao. Zna li za klub?

— Ne, i nikada neće doznati — ispalio je.

Ona se ponovno tiho, prostodušno nasmijala. — Šališ se. Spreman si zauvijek biti s njom, ali ona ni ne zna tko si ti.

— Zna, vjeruj mi.

— Ne misliš li da bi to trebala znati?


— Dosta. — Ta je riječ zvučala kao prijetnja.

— Blake... — Ponovno je molila.

Zamislila sam je na koljenima, kako ga preklinje, kao prirodno podređena, što je bila za njega. Spremna predati mu sve samo kad bi popustio.

— Nisi nam dao priliku — šapnula je.

— Nisi imala izgleda. — Njegov dubok glas bio je jedva čujan.

— Nemoj nam to učiniti — zajecala je.

— Otiđi, Sophia. Nemoj ovo činiti težim no što mora biti. Pokret se približio vratima, ja sam načinila korak unatrag, a srce mi je lupalo u iščekivanju trenutka kad ću vidjeti Sophiju.

— Što god želio, Blake, mislim da to nije to — otresla se. — Zažalit ćeš. Oboje znamo da hoćeš.

Vrata su se naglo otvorila, a ona je naglo udahnula. Njezine šokirane oči brzo su se stisnule, a razmazana maskara bila je jedina nesavršenost na njezinu besprijekornom licu. Potpuno ravna smeđa kosa padala joj je preko ramena i gornjeg dijela njezine dizajnerske kožne jakne.

— Ti. — Doimalo se da ta riječ sadrži svu njezinu pakost. Suze su joj zablistale u očima. Možda suze frustracije, ali prepoznala sam ono što sam u njima vidjela. Divlju i neukroćenu ljubav. Ljubav koja je prelazila granicu razuma.


— Ti si ona koju on želi.

— Otiđi, Sophia. Odmah. — Blake se uhvatio za okvir vrata iza nje.

Izraz čistog prijezira na njegovu licu u meni je istodobno izazvao zadovoljstvo i mučninu. Željela sam da je odbaci. Željela sam da ona bude prašina pod njegovim nogama. Ali, nisam mogla poreći da bi me uništilo kad bi mene pogledao tako kako je u tom trenutku gledao nju.

Ona je brzo načinila korak prema meni, ali sam ja ostala na mjestu. Koliko god su me njezine riječi razdirale prijeteći da će razotkriti sve moje nesigurnosti u pogledu toga da mi je mjesto uz Blakea, nisam mogla dopustiti da ona to vidi. Muškarac koji je mogao imati bilo koju, želio je mene, samo mene. Podignula sam bradu, zahvalna za štikle koje sam bila obula i koje su me činile dovoljno visokom da je pogledam u oči.

— Tako je. Ja sam ona koju on želi. A ti sada budi dobra i otiđi, može?

— Jebi se — otresla se.

— Upravo jesam. A sada nas ostavi. On te ne želi ovdje.

Podrugljiv osmijeh nagrdio je savršene plohe njezina lica. — Ja sam od njega načinila ono tko on jest, Erica. Nikada neće moći zaboraviti godine koje je proveo u meni, što god ti učinila. Sjeti se toga kad budeš izgovarala zavjete.

— Sophia! — Blakeovo lice zgrčilo se u gnjevnu grimasu kad je načinio prijeteći korak prema njoj.


Sophia je bez osvrtanja otišla niz hodnik, ostavivši nas same. Željela sam olakšanje, ali su bijes i neizvjesnost prštali kroz mene toliko da su mi ruke drhtale.

Kad se Blake vratio u svoj ured, ušla sam za njim. Zatvorila sam vrata i naslonila se na njih jer mi je bila potrebna njihova potpora. Zurila sam u njegovu siluetu dok je kroz prozor gledao daleko prostrtu panoramu grada.

Željela sam mu se obratiti, ali sam se pitala kako bih uopće mogla spriječiti da moje emocije nakon toga izrone na površinu. Željela sam da to ispravi, da izbriše strahote koje je ona rekla. Njezine su me riječi i dalje pekle kao da me je fizički udarila njima. Plitak dio mene želio je vjerovati da su moje riječi isto učinile njoj.

— Žao mi je — napokon je rekao.

— Zašto?

On se okrenuo i zagledao se u mene zelenim očima koje su me samo nekoliko trenutaka prije držale u vlasti. — Zato što je bila ovdje. Zato što te je uzrujala.

— Zašto je došla? — Sumnjala sam, ali sam željela da on to potvrdi. Imala sam potrebu doznati da je s njima svršeno, potpuno i nepovratno.

— Povlačim svoja ulaganja iz njezine agencije, prisiljavajući je da me isplati. — Prošao je rukom kroz kosu. — To si željela, zar ne?

— Da.

— Pa, dobila si to.


— Žališ li zbog toga? — Nisam mogla sakriti izazov u svojemu tonu. Nisam željela čuti žaljenje.

On je stisnuo korijen nosa. — To je bilo potrebno učiniti, prije ili kasnije. Katkad je jednostavno lakše ugoditi određenim ljudima nego se suočavati s njima. Ona je od tih ljudi.

— To je bolje nego zauvijek biti njezin talac, zar ne?

— Vidjet ćemo. Navikla je dobivati ono što želi.

— Što je željela reći... — Uzdahnula sam pitajući se koliko ga daleko želim gurati nakon takvog jutra. — Klub — tiho sam rekla.

Njegov pogled nije sišao s mene. — Što je s njim?

Promatrala sam ga. Trzaj njegove stisnute čeljusti odao je da mi nipošto ne želi reći o onome što sam čula.

— Reci mi o tome.

Prišao mi je opreznim koracima koji su nas doveli licem u lice. Moja su leđa bila oslonjena na vrata kad je oslonio dlan pokraj moje glave. Nadvio se nad mene, a tihe, puste sekunde prolazile su među nama. — To mjesto je u prošlosti i ondje će ostati. Shvaćaš li?

Nekoliko puta sam isprekidano udahnula. Koliko god sam željela doznati, pitala sam se trebam li. — Blake, možeš mi se povjeriti.

Njegove su se usne malo otvorile. Njegov je pogled skakao po meni, pun neimenovane emocije. Prije no što je ijedno od nas stiglo nešto reći, on je rukama obujmio moje


lice i spojio naša usta. Pokreti su mu bili grubi, a usne su drobile moje kao da pokušava izbrisati proteklih dvadeset minuta. Možda je jednostavno pokušavao izbrisati prošlost. Tako smo se katkad znali izgubiti, zaboravljajući sve. Ali, čak ni njegova silovita strast u tom trenutku nije mogla nadjačati ono što je izgovoreno i sve što sam čula. Odgurnula sam ga, udaljavajući nas. Isprekidano disanje žarilo mi je pluća, a suze su mi zaprijetile kao izvor emocija koje je to jutro izvuklo na površinu.

— Dovraga, reci mi.

Kroz moje vene tekli su adrenalin, ljubav i malo straha zbog suočavanja s Blakeovom beskompromisnom stranom. On je obavio ruke oko mojega tijela i privukao me u čvrst zagrljaj kojemu se nisam mogla oduprijeti. Njegov je dah plesao po mojemu vratu, a njegove usne, tada mekše, gotovo su se predale dok su klizile oko moje pulsne točke. Nježnost s kojom su prelazile po meni gotovo je zahtijevala da se opustim i prestanem mu se suprotstavljati. Klonula sam, želeći da on to ispravi.

— Ostavi to. Molim te. — Obrazom je prešao preko mojega.

— Jednostavno to ostavi.

Stisnula sam oči i odmaknula ga, vraški poželjevši da mogu pustiti.


Treće poglavlje

ledala sam kroz prozor spavaće sobe u tamu osvijetljenu mjesečinom. U mislima sam uporno ponavljala Blakeov razgovor sa Sophijom, poput pjesme koja se ponavlja i ne staje koliko god ja

to željela. Bacakala sam se pokušavajući zauzeti udoban položaj, ali nisam mogla zaboraviti gnjev u njezinu glasu. I, još gore, bol u njemu, uznemirujući podsjetnik na to da su se jednom voljeli. Da ona još voli njega.

I, kakav je to, dovraga, klub bio? Ostatak dana gotovo i nisam mislila ni o čemu drugome, ali sam se opirala porivu da ga zamolim da mi kaže više o tome. U pogledu njegove prošlosti morala sam čupati svaku bolnu pojedinost iz njega. Namjeravala sam to učiniti, ali sam se tu večer suzdržala. Dio mene nije želio uzrujati ga još više no što ga je uzrujao Sophijin posjet, ali dublji dio mene bio je zabrinut zbog toga što bih mogla doznati tom istinom. Jesam li doista željela doznati za taj djelić prošlosti koji je Sophia dijelila s njim? Pa ipak, postat ću njegovom suprugom i proganjala me je činjenica da će ona uvijek poznavati nešto u njemu što ja ne poznajem. Ta golema nepoznanica nije mi dopuštala zaspati dok su minute i sati

G


prolazili. Blake je mirno spavao pokraj mene. Mjesečina je bacala sjene preko njegova lica. Da nisam upamtila svaku lijepu crtu, u tom bi mi trenutku možda izgledao kao neznanac, iz tog kuta, u oštrom crno-bijelom kontrastu noći.

Tko je bio Blake... zapravo? Što čini čovjeka? Što ikoga čini onime što u bilo kojem trenutku jest?

Blake mi je u tom trenutku bio mnogo toga. Ljubavnik, prijatelj, iscjelitelj. I mentor, da. Lecnula sam se užasavajući se podrugljivog načina na koji je Sophia upotrijebila tu riječ. Tko je bio njezin mentor? Je li se toliko promijenio za mene? Hoće li mi to zamjeriti nakon više godina zajedništva? Zauvijek je dugo vrijeme.

Moje vizije vječne sreće prvi put nakon mnogo vremena bile su narušene neželjenim mogućnostima. Što ako se udam za muškarca kakav mislim da jest, ali doznam da je netko posve drugi? Što ću tada učiniti? Kako bih uopće mogla preživjeti bez njega, ili s njim, znajući da ga ne usrećujem onako kako su ga druge usrećivale?

Blake se promeškoljio i trenutačno zaustavio neprestanu vrtnju mojih misli i mučnu salvu pitanja ispunjenih sumnjom, koja su zasipala moj um. On se okrenuo na bok i sklupčao uz mene. Umirila sam se nadajući se da ga nisam probudila svojim nemirom. Njegova gola ruka obavila se oko mene, privlačeći me bliže sve dok nisam osjetila njegovo srce kako kuca uz mene, polagano i ujednačeno.

— Volim te — promrmljao mi je uz vrat. Nekoliko


sekundi poslije ponovno je disao kao u snu. Rastopila sam se u dobrodošlu toplinu njegovih prsa i teško uzdahnula. Poželjela sam zaplakati. Željela sam osloboditi sve strašne emocije koje je Sophia prizvala. Zašto sam joj dala toliku moć nad sobom? Imala sam Blakeovu ljubav. Volio je mene. Ali... možda je u pravu. Sumnja se ponovno pojavila, a moje su se utješne afirmacije doimale djetinjasto i slabo.

Možda nikada neću upoznati muškarca koji je bio prije ili osjećaje u njemu dok su bili zajedno. Mučila sam se tom mišlju sve dok moje tijelo u ranim jutarnjim satima jednostavno nije odustalo, što mi je ostavilo jedva dovoljno sna da sljedećeg dana uspijem funkcionirati.

Ujutro sam sjela za svoj radni stol i protrljala umorne oči. Mislila sam da bi novi dan mogao pomoći. Novi početak i bistra glava, ali je moja glava bila zamagljena od neispavanosti. Blake i ja zajedno smo popili jutarnju kavu, ali smo izmijenili samo nekoliko riječi prije no što sam mu rekla da nisam dobro spavala. Nije me pitao zašto. Možda je znao.

Pokušala sam usmjeriti misli poslu i sustavno obavljati zadatke toga dana. E-mailovi, sastanci, obavješćivanje svih o svemu. Srećom, posao se dobro odvijao i napredovao nakon uspostavljanja našeg najnovijeg partnerstva. Alex Hutchinson, uspješni tehnološki direktor čija se stranica elektroničke trgovine dobro uskladila s našim žarištem na odjeći, riskirao je sa mnom i rezultati su donosili dobit objema tvrtkama. Zahvaljujući Sidovu poticaju da se proširimo i tome što me je Blake upoznao s Alexom, uspjeli smo postići dogovor u sklopu kojega je Clozpin usmjeravao


više prodaje na njegovu stranicu, a njegova promidžba nama je pomogla povećati broj članova i promet. Zbog toga je moja tvrtka bila i više nego sposobna samostalno se održavati. Bila sam na dobrom putu prema mogućnosti da Blakeov temeljni kapital vratim prije no što sam očekivala i ipak ostanem stabilna. Podignula sam pogled s hrpe papira s financijskim izvješćem za kolovoz, koje sam razmatrala. Sat na zidu mi se zamaglio prije no što sam ga jasno vidjela. Podne je bilo blizu, kao i moj veoma zakašnjeli ručak s Marie. Razmišljala sam o tome da ga otkažem, ali smo doista morale razgovarati o Richardu. Bio je njezin dečko, ali je njegova uloga u lokalnim medijima postala uznemirujuća. Koliko god sam željela odgoditi naš sastanak, nisam to mogla. Prenula sam se kad je telefon u uredu zazvonio.

Trenutak poslije Alli je provirila iza pregrade.

— Za tebe je, draga.

— Tko je?

— Netko iz lokalnih medija. Možda žele napraviti promidžbu za našu stranicu? Ispitala bih, ali tražili su baš tebe.

— U redu, hvala. — Podignula sam slušalicu. — Halo, ovdje Erica.

— Gospođice Hathaway, ovdje Melissa Baker. Ja sam iz lokalnog WBGH-a. Željela sam vam postaviti nekoliko pitanja o vašoj povezanosti s Danielom Fitzgeraldom i s njegovom kampanjom za guvernera.


Na trenutak sam šutjela, a zvuk krvi bubnjao je mojim žilama, glasan u mojim ušima. — U redu — oprezno sam rekla.

— Lokalna policija objavila je izvješća vezana uz smrt njegovog posinka. Neka od tih izvješća govore da ste vi Fitzgeraldova biološka kći. Imamo izvore koji su potvrdili i da radite na njegovoj kampanji. Možete li to potvrditi?

Da, sve je to bilo istina, ali nisam namjeravala pomoći medijima u njihovoj misiji da naruše Danielovu kampanju ili ga još više povežu s Markovom smrću, koja je još bila pod istragom.

Pokušala sam se izvući. — Žao mi je, ali nije mi zgodan trenutak — rekla sam.

— Možda bih mogla svratiti do vašeg ureda u vrijeme koje bi vam više odgovaralo. Čujem da vodite internetsku tvrtku ovdje u Bostonu.

Isuse, što još znaju? Ovo će uskoro dogmizati u Blakeovu arenu, ako već nije.

— U ovom trenutku ne bih željela komentirati. Nadam se da razumijete.

— Ali, gospođice...

Brzo sam prekinula razgovor i spustila ruke na stol nadajući da ću umiriti njihovo drhtanje. Sranje. Richardovo čačkanje po mojemu osobnom životu uskoro će stići u medije. Ali, kako su dani odmicali bez ikakvih vijesti, ponadala sam se da je Danielova zabrinutost zbog promidžbe neosnovana.


Malo budnija i mnogo više frustrirana, otišla sam iz ureda sastati se s Marie. Izašla sam iz stepeništa zgrade i krenula prema crnom escaladeu koji je uvijek bio spreman na rubniku ispred mojega ureda. Clay, Blakeov unajmljeni tjelohranitelj i većinu dana moj osobni vozač, podignuo je glavu s novina koje je čitao na vozačkom sjedalu. Otključao je vozilo. Kliznula sam na stražnje sjedalo.

— Hej, Clay.

— Gospođice Hathaway — rekao je dubokim i pristojnim glasom.

— Možeš me zvati Erica, znaš? Ionako neću još dugo biti gospođica Hathaway.

On je to uvažio samo kratkim kimanjem. — Kamo ćemo ovog poslijepodneva?

— Kako ti je prezime?

Naši su se pogledi sastali u retrovizoru. — Barker.

— Pa, gospodine Barker, imam sastanak uz ručak u The Vineu u Ulici Newberry.

On se široko nasmiješio otkrivajući ravne, bijele zube. — U redu, gospođice Hathaway.

Deset minuta poslije dovezao me je pred maleni bistro na prometnoj ulici. Pogledom sam potražila Marie u blagovaonici. Oči majčine najbolje prijateljice bljesnule su kad sam je pronašla. Krenula sam prema njoj i zagrlila je, u olakšanju jer je vidim, ali prepuna frustracije zbog uloge koju je imala u svemu tome, bez obzira na to je li to znala


ili nije.

— Kako si, dušo? Izgledaš umorno. — Njezine su se usne napućile od zabrinutosti kad smo sjele jedna nasuprot drugoj.

— Dobro sam. Sinoć nisam dobro spavala.

— Kako je Blake?

— Dobro je. Dobro smo. — Nisam željela ulaziti u istinske razloge zbog kojih nisam spavala. Misli o Sophiji i o njihovoj mračnoj prošlosti preplavile su mi um. Odagnala sam ih kad je Marie ponovno progovorila.

— Zacijelo si uzbuđena zbog vjenčanja. Uvjerena sam da jedva čekaš ponovno vidjeti i Elliota. Bože, odavno ga nisam vidjela.

Sjetila sam se kad sam zadnji put razgovarala s očuhom. Taj je razgovor bio užurban i pokušala sam zaboraviti bol razočaranja koje sam osjetila doznavši da ipak neće doći u Boston.

— On neće doći — hladno sam rekla.

— Zašto ne?

Oklijevala sam. — Prije nekog vremena mi se javio kako bi isplanirao put ovamo i odao počast mami. Prošlo je deset godina.

Njezino lice se ovjesilo, a usne se izvinule u slabašan osmijeh. Zatvorila sam oči ne želeći razmišljati o tome kako mi je Marie proteklih deset godina zamjenjivala majku. Ali, sada smo više bile prijateljice, a ja sam bila jako


ljuta na nju. — Kako bilo, Blake i ja želimo malo vjenčanje. Sve se događalo vrlo brzo. Jednostavno sam odgađala reći Elliotu za vjenčanje, a kad smo napokon razgovarali o tome, zvučalo je kao da će on i Beth imati previše posla da bi on kratko otputovao pa ga nisam željela dovoditi u neugodnu situaciju pitajući o vjenčanju.

— Ali, on je tvoj... — Tiho je uzdahnula. — Pa, to je zapravo tvoja odluka, Erica. Ali, uvjerena sam da bi on pronašao način da dođe.

— Ponudio je da će mi platiti put do Chicaga pa smo Blake i ja odlučili otputovati ovaj vikend za moj rođendan. Razgovarat ću s njim i objasniti sve. Doista nije problem.

Njezine su se obrve podignule. — To zvuči zabavno, dušo. Kladim se da će te Blake jako razmaziti. — Uputila mi je djevojački osmijeh.

Poželjela sam uzvratiti njezino uzbuđenje, ali sam mogla misliti samo na onu vražju novinarku i na to kako bi nam se ta vijest svakog trenutka mogla rasprsnuti u lice.

— Je li sve u redu? — Marie je pružila ruku prema mojoj i raširila prste preko nje.

Slabašno sam joj se nasmiješila i naslonila se, povlačeći se od njezina dodira kad nam je konobar došao natočiti vodu. Naručile smo i ponovno je zavladala tišina.

Brzo sam se nakašljala. — Još se viđaš s Richardom?

— Dakako. Zašto?

Zagrizla sam unutarnju stranu donje usne i prstom


prešla po rubu platnenog ubrusa na svojem krilu. Taj razgovor neće biti lak. Nisam željela da se Marie uzruja, ali morala je znati. Duboko sam udahnula, pripremajući se. — Moram te nešto pitati i želim da budeš iskrena prema meni. Znam da ti je stalo do Richarda, ali ovo je važno.

— Što je? Što se događa?

— Jesi li mu rekla da mi je Daniel Fitzgerald otac?

Njezine su se usne blago razmaknule, ali pogled nije sišao s mojih očiju. — Zašto?

Klonula sam, razočarana njezinom reakcijom. Mogla sam joj povjerovati da je odmah porekla. — Zato što policija nekako zna da sam Danielova kći. Istraga smrti njegova sina još nije zaključena pa je njegov život u ovom trenutku pod mikroskopom. A sada se i mediji hvataju te teme. Upravo sam izbjegla razgovor s lokalnom novinarkom. Bojim se da će toga biti još.

— Želiš li reći da je Richard imao ulogu u tome?

Pokušala sam ne narogušiti se zbog njezina obrambenog tona. Ljutnja na nju neće me nikamo dovesti. Morala sam joj objasniti.

— Richard je bio na zabavi Spirit Gala. Sjećaš se, rekla si mi da ga potražim jer s fotografom pokriva taj događaj. Nije mi se predstavio, ali kad me je policija ispitivala o Markovoj smrti, imali su fotografije nas kako plešemo. Ne samo jednu. Desetke fotografija. Zašto bi netko meni posvetio toliko mnogo vremena i kako su baš te fotografije stigle do policije?


Marie je drhtavim rukama uzela čašu vode i silovito progutala tekućinu. — Mora postojati drugo objašnjenje za to. Ne znam zašto bi Richard to učinio.

— Možda zato što tebe koristi da dobije informacije o Danielu. O meni.

Ona je odmahnula glavom i namrštila se. — To nije moguće.

— On je novinar, Marie. To mu je posao.

— Ne bi to učinio. Poznajem ga. — Njezino mirno držanje pretvorilo se u gotovo panično stanje. Istina boli. To sam znala.

Nagnula sam se prema njoj. — Sâm je rekao da je usredotočen na političko izvješćivanje, zar ne? Kontroverze oko Danielove kampanje, uz Markovu smrt i sada nezakonitu kćer koja mu pomaže u kampanji, kako je to mogao ignorirati? Sjećaš se kako je vaša veza bila klimava, ali se on tada nakon te zabave predomislio? Između vas se sve promijenilo, naizgled samo tako.

— Prestani, Erica — otresla se. — Ne znaš o čemu govoriš.

— Kako si mu mogla reći za Daniela? Zaboga, meni to deset godina nisi mogla reći. A rekla si njemu. Novinaru? Sada nemam pojma kako će to utjecati na moju tvrtku ili na Blakeovu, da i ne spominjem Danielovu kampanju.

Ona se namrštila. — Zabrinuta si zbog Danielove kampanje? On ti nije dao ništa. Nije želio imati ništa s tobom, Erica. Patty mu je dala priliku da bude otac, a on je


izabrao svoju obitelj plave krvi i svoju karijeru. Ti si zbog tog izbora odrasla bez oca, a sada se boriš za njegovu karijeru?

Stisnula sam zube. Ona nije jedina tako mislila. Blake bi najradije vidio Daniela u zatvoru, ali ja nisam mogla podnijeti pomisao na njegovu propast jer sam sama počinila pogrešku otkrivši njegov identitet i pronašavši ga.

— Ne razumiješ što je na kocki — jednostavno sam rekla ne želeći ulaziti u emocionalne razloge zbog kojih mi je bilo potrebno da Daniel bude slobodan. Što si mu još rekla?

— Ne znam, Erica. — Spustila je glavu u dlan i zatvorila oči. — Popila sam nekoliko pića i razgovarali smo o tome koliko si ti uspješna. Kad sam počela govoriti o tome što si sve učinila u tim okolnostima, vjerojatno sam nastavila neko vrijeme. Pa ipak, znao je koliko mi značiš pa ne mogu vjerovati da bi te namjerno povrijedio zlorabeći tu informaciju.

— Pa, ja sam gotovo sigurna da je to učinio. — A ako Daniel to ikada dozna, tako mu Bog pomogao.

— Nitko drugi ne zna? Što je s ljudima s kojima radiš?

Bacila sam ubrus na stol i odgurnula stolac, izgubivši strpljenje zbog Mariene očite nespremnosti da prihvati istinu. — Misli što hoćeš, Marie. Ali, učini mi uslugu. Kad sljedeći put vidiš Richarda, upitaj ga je li ikome rekao to što si mu rekla. Pritom ga gledaj u oči i reci mi vjeruješ li mu.

Ustala sam kako bih krenula i uzela torbicu.


— Erica, čekaj.

Stala sam. — Jednom si me upozorila da bih trebala biti oprezna s Danielom. Ako ti je stalo do Richarda, taj bi savjet mogla uputiti i njemu.

Okrenula sam se i otišla ne obazirući se na to što me je još jednom pozvala. Već sam rekla previše. Ali, dovraga, ako je vrebao Daniela, trebao je znati da je Daniel čovjek s kojim se nije uputno igrati. Možda je Richard već sumnjao u Markovo tobožnje samoubojstvo. Nisam znala tko je u Danielovu taboru znao istinu. Ali, od Blakea sam zatražila da mi se zakune da će šutjeti, a ja ne bih smjestila vlastitog oca u zatvor.

* * *

Kući sam stigla rano i ostavila namirnice na ormariću. Unatoč umoru prionula sam kuhanju večere. Blakeova obitelj je dolazila k nama, a ja sam se veselila da ću biti domaćica jer ćemo tog vikenda propustiti večeru kod njegovih roditelja. Zaokupila sam se zadatkom pripreme dvije velike posude lazanja, privremeno zaboravivši zabrinutosti koje su uporno prijetile probiti u moje misli.

Stavila sam posude u pećnicu, na pečenje, i natočila si punu čašu vina žarko želeći malo mentalnog olakšanja. A tada se začulo kratko kucanje na vrata i Alli je ušla.

— Hej. — Nasmiješila se i došla me zagrliti. — Nisi se vratila nakon ručka. Zabrinula sam se za tebe.


— Morala sam nabaviti neke stvari za putovanje ovog vikenda, a i željela sam ranije početi pripremati večeru. Je li sve u redu?

— Da. Oh, Alex te je zvao, ali sam mu rekla da si izašla i da ovaj vikend putuješ. Rekao je da će sljedeći tjedan doći pa sam ga ubilježila u tvoj kalendar, u ponedjeljak. Nadam se da je to u redu.

— Svakako.

— Jesi li uzbuđena zbog Chicaga?

— Jesam li bila uzbuđena? — Mislim da jesam. Bit će malo čudno. Dugo nisam bila ondje, ali se veselim tome što ću se malo odmaknuti.

Ona je prišla ormariću i natočila si čašu vina. — Kladim se da Blake ima velike planove za tvoj rođendan. To je vaš prvi rođendan zajedno! — Široko se nasmiješila i kucnula čašom o moju.

Nasmijala sam se i otpila još jedan gutljaj. Nisam previše razmišljala o tome. Uz vjenčanje i gomilu dnevnih zadataka te sastanaka s ljudima, proslava mi nije bila u prvom planu.

Alli i ja razgovarale smo o poslu i smještanju u njezin novi stan s Heathom. Oni su bih dobro — njezine oči i bezbrižan osmijeh, koji je razvlačio njezine usne, govorili su mnogo. Bila sam zahvalna za ono što su imali. Bili su potrebni jedno drugome, vjerojatno jednako kao što smo Blake i ja navikli oslanjati se jedno na drugo.

Heath i Blake ušli su nekoliko minuta poslije. Ali je


prišla Heathu, a on ju je povukao u nježan zagrljaj i blago joj poljubio usne. Ja sam se usredotočila na Blakea, koji je opušteno dolazio prema meni.

— Zdravo, ljepotice.

Podignula sam bradu kako bih dočekala njegov krjepostan poljubac. Njegov je pogled bio topao, ali mu je u očima bila i zabrinutost.

— Kako si provela dan?

Prije no što sam mu stigla odgovoriti, ušli su Catherine, Greg i Fiona noseći vino i slastice. Nagurali su se u kuhinju, govorili u isti glas i povlačili jedni druge u zagrljaj. Nasmiješila sam se u sebi, uživajući u svoj toj energiji i lakoći koju su donosili u naš život.

— Kako su moji golubići? — upitala je Catherine podižući se kako bi poljubila Blakea u obraz.

On se nasmiješio. — Dobro smo, mama.

Ona ga je na to s ljubavlju potapšala po obrazu prije no što se okrenula prema meni. — Daj da ti pomognem, dušo. Pogledaj ti tu gozbu. Greg će ostati bez posla.

Nasmijala sam se. — Sumnjam. Gregove lazanje su nevjerojatne.

Ponosan osmijeh podignuo je Gregove usne. — Pa, hvala!

— Oh! — Fionine oči su zaiskrile. — Moram te nešto pitati. — Namignula je Alli.

— U redu. — Alli je pokazala Blakea, Heatha i Grega,


koji su stajali oko otoka. — Dečki, u dnevnu sobu. Cure se moraju savjetovati.

Heath je zakolutao očima. — Uh.

Alli ga je ušutkala i pogurnula s drugima.

Kad su se dečki smjestili u dnevnoj sobi, Alli se nagnula i govorila tiho. — Dakle, sada kad je Fiona ovdje, moramo isplanirati tvoju djevojačku zabavu. Samo me zanima želiš li da te iznenadimo ili imaš posebne zahtjeve.

— Hm, mislim da ne želim iznenađenja. Ali, trebale biste pozvati Simone.

— Svakako. Ona je na popisu. Imaš li kakvih posebnih želja?

Slegnula sam ramenima. — Zapravo ne.

— U redu, Fiona i ja ćemo se pobrinuti za rekvizite. — Počela je tipkati bilješke u svoj telefon.

— Rekvizite?

— Slamke u obliku penisa, svjetlucave tijare, takve stvari.

Nasmijala sam se i ponovno napunila svoju čašu vinom. — Cure, otpravit ćete me sa stilom, zar ne?

— O, da. U punom sjaju. Bojim se da to neće biti otmjen događaj — rekla je Alli.

Podignula sam obrve, gotovo želeći da sam izabrala iznenađenje. — O, Bože. Nadam se da neće biti stripera. Blake bi doživio srčani udar.


Fiona se nasmijala. — Svejedno. Nije nam potrebno njegovo dopuštenje.

— Čuo sam to! I odgovor je ne dolazi u jebeni obzir — doviknuo je Blake iz dnevne sobe.

— Blake! Kako se to izražavaš! — odvratila je Catherine prije no što je navukla zaštitne rukavice i izvadila lazanje iz pećnice.

Fiona je odmahnula glavom i naslonila se preko Allina ramena kako bi vidjela što tipka. — Večeras ćemo dogovoriti datum, a planiranje i rekvizite ostavi nama. Samo jednom imaš priliku doživjeti to.

— U redu, samo imajte na umu da bih i nakon te zabave željela biti zaručena — rekla sam. Doista nam nije bilo potrebno da nas Blake iznenadi i bane pa se vraški razbjesni zbog pijanog razvrata u koji smo se upustile.

Catherine mi je stavila ruku na rame. — Mislim da zbog toga ne moraš brinuti. Sumnjam da bi nešto moglo pokolebati Blakeovu odlučnost da te oženi. Čudim se da te već nije odveo u Las Vegas. Znaš kakav je kad nešto odluči.

— Da, znam — tiho sam promrmljala.

Ona mi je uputila znalački pogled i uzela nekoliko priloga s otoka. — Večera je gotova!

Ostatak večeri proveli smo razgovarajući o svemu, od Heathovog posla s nekim novim ulaganjima u Blakeovu uredu do pojedinosti predstojećeg vjenčanja. Do kraja večeri bila sam vrlo sita i razmišljala sam samo o tome kako me s tim divnim ljudima punim ljubavi čeka luda


budućnost.

Kad su svi otišli, ušla sam u spavaću sobu i počela slagati nekoliko kompleta odjeće za putovanje. Blake je ušao i zagrlio me odostraga.

— Napokon sami. Mislio sam da nikada neće otići.

— Mislim da je večera ovdje dobro prošla. Trebali bismo to češće činiti. Zabavila sam se. — Vino je donekle ublažilo uzrujanost koju sam toga dana doživjela. Još sam bila umorna, ali smirenija no prije.

— Uskoro ćemo trebati više prostora.

Naši su se pogledi sreli u odrazu u ogledalu.

— Da?

Blake me je poljubio u obraz. — S vremenom će i Fiona nekoga pronaći pa će se obitelj povećati. Bit će nam potreban bolji dom za primanje gostiju.

Dopustila sam da mi ta misao sjedne. — Oh — tiho sam rekla. Odjednom mi je bilo previše toplo.

Blake me je pustio iz zagrljaja i sjeo na krevet. — Jesi li ikada razmišljala o selidbi?

— Zapravo nisam. Ovaj stan je sjajan. Nedvojbeno je ljepši od bilo kojeg stana koji sam u gradu očekivala. — Dio mene pitao se kako bi bilo živjeti u domu koji je naš, ne samo Blakeov, ali su se naši životi odvijali prebrzo da bih previše razmišljala o tome. Već mi je dao vrlo mnogo. Nisam bila u položaju tražiti više, osobito s obzirom na financijsku nejednakost među nama.


— Možda možemo početi tražiti dom izvan grada.

Okrenula sam se kako bih ga pogledala, zbunjena toliko iznenadnim načinjanjem te teme. — Ali, oboje radimo ovdje. Zašto bismo se selili?

On je slegnuo ramenima. — Stvari se mijenjaju. S vremenom bismo mogli poželjeti promijeniti okruženje. Volimo Vineyard, ali je očito predaleko za naša radna mjesta.

Gledala sam ga pokušavajući ustanoviti želim li to doista. U mojemu se životu u posljednje vrijeme toliko mnogo toga mi jenjalo. Čim se jedan dio počeo doimati sigurnim, sve se nekako ponovno okrenulo naglavačke.

— Samo sam razmišljao o tome. Ali, ne moramo sada razgovarati o toj temi.

Svukao je majicu i traperice te se uvukao pod pokrivače. Prizor njegova lijepog, golog tijela uspješno je izbrisao sve druge misli iz mojega uma.

— Kako si provela dan? Bila si tiha. — Naslonio se na lakat, a prijašnji izraz zabrinutosti omekšao mu je lice.

Stavila sam nekoliko komada odjeće u kovčeg na podu i dopustila umu da se vrati ne osobito ugodnom susretu s Marie.

— Za ručak sam se sastala s Marie.

— Kako je bilo?

— Priznala je da je Richardu izlanula o Danielu, ali ne vjeruje da je on odao tu informaciju.


— Glupost.

— Znam. Prilično sam uvjerena da je zaljubljena u njega i ne može pojmiti da bi joj on to učinio. — Uzdahnula sam. — Otišla sam s ručka. Osjećam se užasno zbog toga, ali više nisam mogla slušati kako ga brani.

Ponovno sam u mislilm proživjela taj razgovor, jednako frustrirana jer je branila Richarda. Presvukla sam se u majicu bez rukava i pridružila Blakeu u krevetu te ugasila svjetiljku pokraj sebe. On me je privukao k sebi.

— Žao mi je što si to morala doživjeti. Ali, sada barem znaš.

Kimnula sam i oslonila glavu na njegova prsa, silazeći rukama niz glatke izbočine njegova tijela. — Nadam se da će shvatiti i uvidjeti da on nije čovjek kakav ona misli da jest.

Bila sam ljuta na Marie, ali sam se i sažalila nad njom. Znala sam kako je kad se beznadno zaljubiš u muškarca pa to zasjeni sve drugo. Bez imalo razmišljanja bih branila Blakea pred svakom osobom koja bi ga optužila za nešto. Muškarci iz njegove prošlosti, Max, Trevor i čak Isaac, upozoravali su me na Blakea i uzaludno pokušavali okaljati moje viđenje jedinog muškarca kojega sam ikada uistinu voljela. Ali, na kraju nitko nije mogao pokolebati moju vjeru u to da je on dobar čovjek.

Možda je opterećen problemima i nedvojbeno nije uvijek nevin. Njegova hakerska priča još nije bila sigurno u prošlosti, a ja nisam znala hoće li ikada biti. Taj je muškarac znao dobiti informacije na bilo koji potreban


način, a taj dar nikada nisam bila sasvim sposobna shvatiti.

U gotovo potpunoj tami tražila sam njegove oči, a srce mi se grčilo od spoznaje da je iza njegovih riječi i naših zajedničkih iskustava bilo još mnogo toga. Nisam smogla snage da ga ponovno pitam za onaj klub, a i nisam bila sigurna da to želim. Možda je bio u pravu. Možda sam to trebala ostaviti, ali glasić u mojoj glavi to jednostavno nije želio.

Njegovo se čelo naboralo. — Što je?

— Ništa. Samo sam malo zabrinuta zbog posla — brzo sam rekla, izbjegavajući ono što me je više mučilo. — Mislim da sam malo zabrinuta i zbog Daniela. Kad sve to dospije u javnost, to će utjecati na njegovu kampanju. Jutros me je nazvala jedna novinarka u potrazi za informacijama.

On je odmaknuo pramen kose s mojega čela. — Znali smo da će se to jednom doznati.

— Znam. Samo bih željela da je sve to za nama. Dokle god je ta istraga Markove smrti otvorena, moram živjeti s tom laži. Nasmrt se plašim da će policija doznati istinu.

— Erica, trebala si im reći istinu kad si imala priliku.

Zatvorila sam oči sluteći kamo to ide. — Znaš zašto nisam mogla.

— Želiš vjerovati da je on netko tko nije. Da ga taj jedan čin, iako je to učinio kako bi spasio vlastitu kampanju, otkupljuje za sve što nije učinio za tebe, za sve što ti nikada nije dao.


Preplavio me je val emocija pa su me suze zapekle u očima. Odbijajući prepustiti se osjećajima s kojima se nisam željela suočiti, odgurnula sam se i pokušala se okrenuti prema zidu. On me je brzo okrenuo natrag prema sebi.

Otvorila sam usta kako bih se pobunila, ali je on spustio usne preko mojih i utišao me polaganim, zapovjedničkim poljupcem. Dlanom je obuhvatio moj obraz te me čvršće obujmio rukom.

Pokušavala sam doći do daha kad je prekinuo poljubac, gledajući me zamračenim, intenzivnim pogledom. Palcem je ocrtao obris moje donje usne.

— Žao mi je. Mislim da nikada neću moći oprostiti Danielu jer ti je prijetio i rastavio nas. On i ja bismo uvijek mogli biti u sukobu.

Popustila sam. Njegovo zamjeranje proizlazilo je iz njegove ljubavi prema meni. — Shvaćam da imaš svoje razloge.

— Ako ti to nešto znači, nadam se da te neće ponovno razočarati. — Pomilovao me je po obrazu i spustio se te utisnuo još jedan, manje zahtjevan poljubac na moje usne. — Volim te, Erica. Želim samo najbolje za tebe.

Zatvorila sam oči. — Znam.

— Dosta je o Danielu.

Kimnula sam i uzdahnula.

— Zar te ne zanima što sam zamislio za tvoj rođendan?


— On je podignuo obrvu.

Slabašan osmijeh izvinuo mi je usne. — Možda.

Njegova ruka pružila se prema mojemu struku i počeo me je škakljati. Nasmijala sam se i odgurnula ga kako bih pobjegla.

— Ne doimaš se osobito uzbuđenom — rekao je zadirkujući me.

— Jesam. Prestani! — Nisam se mogla prestati smijati jer me je i dalje škakljao. Meškoljila sam se sve dok nisam shvatila da je previše jak da bih pobjegla od njega pa sam pribjegla štipanju.

— Hej! — Okrenuo me je, uhvatio mi ruke iza leđa i jako me pljusnuo po stražnjici.

Jauknula sam, ali se nisam pokušala ponovno pomaknuti jer je mučenje škakljanjem prestalo. Ležala sam i čekala da se zažarenost slegne u moju kožu pod njegovim dlanom. Zagrizla sam usnu itekako svjesna kako se moja veselost pretvara u žudnju.

— Nisi čak ni pitala za svoje darove — promuklo je promrmljao kliznuvši tijelom preko mojega. Pustio mi je ruke i milovao moje bokove te krenuo prema gore, pritišćući erekciju o moju stražnjicu.

— Nisi me pitao što želim — odgovorila sam s jednako mračnim prizvukom.

On je izdahnuo i kliznuo rukama u prednji dio mojih gaćica. Podignula sam kukove kako bih mu dala prostora


da me dodiruje.

— Znam što želiš, Erica. Uvijek znam, katkad bolje od tebe.

Bože, doista je znao. Stisnula sam šake u jastuk iznad svoje glave želeći da me ponese žudnja. Željela sam nestati u tu tamu, u sadašnji trenutak među nama. Dovraga i svijet. Ostala sam bez daha kad su njegovi prsti kliznuli kroz vlažna nabore moje pice i počeli nježno trljati moj nabrekli klitoris.

— Što kažeš na to da ti jedan od tvojih darova dam ranije? Bi li ti se to svidjelo?

Kimnula sam, nesposobna govoriti bez glasnog stenjanja.

— Ne čujem te. Reci to.

Njegovi su prsti kliznuli u mene podsjećajući me gdje ga najviše želim. Povukao se ostavljajući me praznu i u želji. Zacviljela sam podižući kukove prema njemu.

— Erica — zapjevao je, a to mračno zadirkivanje odjeknulo mi je u uhu.

— Molim te, Blake. — Trudila sam se oblikovati riječi koje je želio čuti. Po navici sam pribjegla preklinjanju.

— Što moliš?

— Molim te, poševi me. Želim svoj dar. Molim te...

Podignula sam kukove trljajući stražnjicu o njega. On je opsovao i svukao mi gaćice na koljena. Ne trudeći se potpuno svući ni mene ni sebe, svukao je bokserice samo


onoliko koliko je bilo potrebno. Njegov je kurac bio vreo na mojoj koži. Meka glava prešla je preko moje stražnjice i pritisnula se o otvor moje pice.

— Sve za slavljenicu. — Te su se riječi otegnule kad je jednim moćnim pokretom prodro do kraja.

Stisnula sam čeljust oko vapaja bez riječi, koji je želio umaknuti s mojih usana kad je potpuno ušao u mene. Stisnula sam se oko njega. Preplavilo me je olakšanje i jaka potreba za još. Njegovi kukovi pogurnuli su me prema naprijed i dolje na madrac, mek ispod mene dok je on prodirao u mene. Svako ulaženje njegova kurca u mene izazivalo je divno peckanje u svim udovima i pulsiranje na mjestima na kojima su se naša tijela dodirivala. Moj klitoris, duboko u meni, ona tajna mjesta na kojima mi je samo on mogao pružiti užitak. Moje uzbuđenje natopilo nas je oboje pa su pokreti bili glatki kad je on ubrzao ritam.

Stvarnost je nestajala. Nastajala je nova stvarnost u kojoj smo bili jedini akteri kad je počela utrka prema orgazmu. Okrenula sam glavu na stranu hvatajući dah dok me je njegova strastvena ševa ostavljala bez zraka.

Cviljela sam dok su naša topla, skliska tijela klizila jedno po drugom. Bože, ovaj muškarac mi može svašta učiniti. Izvukao se i okrenuo me te se smjestio između mojih nogu. Sagnuo se i usnama uhvatio moje. Uvukao ih je u usta proždirući nabreklo tkivo pohotnim potezima svojega baršunastog jezika.

A tada mi je podignuo bedro oko svojega struka i za nekoliko sekundi ponovno bio u meni. Prodirući sve


dublje, jače i brže, doveo me je do ruba. Ostala sam bez zraka, dahtala sam i grčila se oko njega, rastrgana silnim užitkom. On je uhvatio moje krikove posljednjim poljupcem kad je svršio. Njegovo oslobođenje prštalo je u meni u ritmičnim valovima. Dijelili smo dah i zajedno se srušili na meku površinu našega kreveta.

— Volim te — šapnuo je.

Njegovo se tijelo valovito pomaknulo nada mnom, još jednom pronašavši najdublji dio mene, izvlačeći posljednju mrvu užitka iz našega sjedinjenja. Zadrhtala sam osjećajući se ogoljeno, iscrpljeno i potpuno voljeno.


Četvrto poglavlje

anje od dvadeset i četiri sata poslije Blake i ja bili smo u unajmljenom automobilu, a GPS nas je vodio prema Elliotovu domu, koji do tada još nisam posjetila. Gledala sam kroz prozor

opažajući sve male načine na koje se predgrađa Chicaga razlikuju od Bostona, grada koji mi je već godinama bio dom. Znatno sam se promijenila otkako sam otišla. Odjednom mi se doimalo nemogućim da sam ondje provela najveći dio svojega života.

Pogledala sam Blakea, koji se doimao potpuno usredotočenim na namjeru da nas dovede do našega odredišta. Na trenutak je odvratio pogled s ceste i opazio kako zurim u njega. Uhvatio me je za ruku i držao je u mojemu krilu te je blago stisnuo.

— Jesi li nervozna zbog susreta s Elliotom?

Duboko sam udahnula nadajući se da ću umiriti osjećaj tjeskobe koji je jačao u mojim prsima.

Koliko god je mnogo vremena prošlo, to je mjesto za mene čuvalo mnogo sjećanja. Sjećanja za koja u tom

M


trenutku nisam bila sigurna da sam spremna ponovno proživjeti. Pokušala sam to putovanje shvatiti uglavnom kao bijeg za nas, ali zbog razloga koji nisam uspijevala potpuno pojmiti, strahovala sam pokazati Blakeu svoj stari svijet. Možda je to bilo zato što je moj život u Chicagu nakon majčine smrti bio ljuštura onoga što je prije bio, te daleko od bučne i potporne mreže koju je on imao u svojoj obitelji. Od tada sam prešla dalek put. Potpuno sam odrasla. Katkad ranjiva, ali sposobna snalaziti se u svijetu s više samopouzdanja nego prije. Diplomirala sam i stvorila tvrtku koja je napokon bila stabilna i uspješna. Blake i ja bili smo nadomak braku i počinjali smo zajednički život. Kako sam mogla razmišljati o prošlosti kad su svi ti dani bili blijedi u usporedbi s onime što sam sada imala s Blakeom? On je, nakon svega što smo prošli, nekako postao moj dom. Pripadala sam našemu zajedničkom životu, a pomisao da ću zakoračiti u svoju prošlost zatresla je tlo pod mojim nogama.

— Pogledat ću svojoj prošlosti u oči. Mislim da sam malo uplašena. — Podignula sam pogled očekujući umirenje. Ali, u dubini njegovih tamnih očiju bio je bljesak prepoznavanja.

— Bit ćeš dobro, dušo — tiho je rekao i blago mi stisnuo ruku.

Odjednom smo bili isti, dvoje ljudi koji bježe od onoga tko su bili, srljaju u novi život i mogućnost da budu više zajedno.

GPS nas je obavijestio da smo pronašli svoje odredište


kad smo parkirah pred Elliotovom kućom. Čvršće sam stisnula vestu oko sebe, iako mi je Blakeova ruka u mojoj pružala bezgranično više utjehe.

Elliot i Beth živjeli su u lijepoj katnici malo izvan grada. Prednje prozore kuće uokvirivali su plavi kapci. Nekoliko prozora bilo je osvijetljeno. Sobe su bile jarko obojene, a opazila sam i djecu kako unutra trče.

Popeli smo se drvenim stepenicama do vrata, a ja sam otvorila mrežna vrata, koja su malo zaškripala. Pritisnula sam zvono i odmaknula se.

Čekala sam stojeći na obijeljenom trijemu koji se protezao oko cijele kuće, i tjeskobno uvrtala prste. Blake me je ponovno uhvatio za ruku i povukao k sebi. Mrmor glasova u kući postao je glasniji i vrata su se naglo otvorila.

— Erica! — Elliotov osmijeh nije mogao biti širi kad je prošao kroz vrata i odvukao me od Blakea u čvrst zagrljaj.

I ja sam njega zagrlila te u trenu ponovno postala malena djevojčica, sretna jer ga vidim. Izgledao je isto. Osim nekoliko sijedih u njegovim tamnosmeđim zaliscima, bio je isti naočit muškarac kao i uvijek. Bio je srednje visine, nešto niži od Blakea, ali jednako snažan i vitak. Njegove tamnoplave oči su se ozarile. Blake se nakašljao pokraj nas.

— Blake. — Elliot se nasmiješio i odmaknuo dovoljno da pljusne Blakeovu ruku i stisne je, držeći drugu ruku oko mojega ramena. — Drago mi je da sam te napokon upoznao.


— I meni je drago upoznati vas.

Blakeov osmijeh bio je drugačiji. Nisam ga uspjela protumačiti.

— Uđite — brzo je rekao Elliot.

Poveo nas je u predvorje, u kojemu se Beth pojavila. Bila je odjevena ležerno, a oči su joj se ozarile kad je ušla. Već smo se nekoliko puta srele, jednom na njihovu vjenčanju i za kratkog ljetnog posjeta. Uvijek je bila dobra prema meni pa nisam imala razloga za zamjeranje ili nesklonost. Elliot je volio moju majku, ali sam željela da bude sretan. Kad sam vidjela kako se ponovno smiješi nakon smrti moje majke, to mi je bilo dovoljno da znam da je Beth dobra za njega.

Beth je imala svijetlosmeđe oči i tamnu kosu podignutu u neurednu punđu. Obrisala je ruke o hlače, ostavljajući bijeli trag koji je samo pojačao dojam neurednosti. — Oprostite! Zatekli ste nas usred velikog kulinarskog projekta pa sam u kaosu. — Nagnula se kako bi me poljubila u obraz, pazeći da me nikako drugačije ne dodirne. — Drago mi je da te vidim, Erica. Jako mi je drago da si mogla doći. — Pogledala je Blakea koji je stajao pokraj mene. — Ti si zacijelo Blake.

Razdragala sam se. Pokušala sam sakriti mali osmijeh dok sam gledala kako se upoznaju s muškarcem koji će za samo nekoliko tjedana biti moj suprug. Željela sam da vide koliko me je usrećio. Željela sam da im se svidi i da vide koliko je divan prema meni.

Dok su kratko čavrljali, još sam jače poželjela da je


Blake mogao upoznati moju majku. Odbacila sam tu misao preusmjeravajući svoju pozornost prema dvjema smeđokosim djevojčicama koje su se tada stisnule uz noge svojih roditelja te velikim smeđim očima promatrale Blakea i mene.

Čučnula sam uspoređujući njihova anđeoska lica sa sjećanjem koje sam stvorila na temelju fotografija koje sam tijekom godina vidjela.

Pogledala sam mlađu u oči. — Ti si zacijelo Clara. Je li točno?

Ona je stidljivo kimnula i nemirno tapkala prstom bosog stopala po podu.

— Koliko ti je godina? O, čekaj. Da pogodim. — Glumila sam da razmišljam. — Doimaš se prilično veliko. Jesu li ti tri godine?

Ona se nasmiješila i kimnula.

— A kako je tebi ime? — Djevojčica, samo dvije godine starija od sestre, mirno je stajala pokraj Elliota i gledala me.

— Marissa — tiho je rekla.

— Lijepo ime. Ja sam Erica. Mnogo sam čula o tebi. Divno je da sam te napokon upoznala.

Ona se nekoliko trenutaka poslije odmaknula od Elliota i stala pred mene, a ruke prekrivene brašnom visjele su joj uz tijelo. Blago je nagnula glavu. — Jesi li ti moja sestra?

Dok sam tražila pravi odgovor, otvorila sam usta kako bih progovorila.


— Tako je — ubacila se Beth. — Ti i Erica imate istog tatu.

Marissino čelo se nabralo kao da to pokušava shvatiti, ali ne uspijeva. — Gdje je tvoja mama?

— Oh — tiho sam rekla. — Na nebu.

— I moja ribica je otišla na nebo. Mama je rekla da će ondje biti sretna.

Nasmiješila sam se, oduševljena tim dvjema lijepim djevojčicama. — Kladim se da jest.

Clara je izašla sa svojega mjesta iza Beth i uhvatila me bucmastom ručicom za ruku. — Dođi... igrati se.

Podignula sam pogled i vidjela kako se drugi smiješe.

Beth je brzo progovorila. — Oh, dopusti Erici da se smjesti prije no što je natjeramo na igru. Dugo je putovala.

Nasmijala sam se. — U redu je. Što ćemo se igrati?

— Radimo kekse za sestru — objasnila je Clara, a njezine vedre oči kao da su očekivale da znam što to znači.

— Da?

Ona me je povukla za ruku pa sam krenula za njom i Beth u kuhinju.

— Oprostite zbog nereda. Najprije smo željele ispeći kekse, a tada su morali biti u obliku srca, pa su morali biti ružičasti, pa... — Beth je podignula ruke dok smo gledale radnu plohu prekrivenu ostacima šećernih keksa. — Imamo ovo.


Clara se podignula na nestabilne prstiće i uzela ružičasti, blago izobličen keks u obliku srca te mi ga utisnula u ruku.

— Clara ih naziva keksima za sestru jer zna da ih činimo posebnim zbog tebe.

— O, hvala vam. — Odgrizla sam zalogaj i zastenjala u prenaglašenom užitku. — Jako su ukusni. Vi ste ih napravile?

Obje djevojčice su kimnule očiju sjajnih od ponosa.

— O, Bože, što je ovo?

Oči su mi se razrogačile kad me je Beth uhvatila za ruku i prinijela moj dijamantni prsten bliže svojemu licu.

— Oh, hm. — Bilo mi je teško pronaći prave riječi, osobito s ružičastim šećernim keksom u ustima. Nisam mnogo razmišljala o tome kako ću to priopćiti Elliotu, ali bi me Beth mogla preteći u tome. — Zaručeni smo.

Ona je tiho ciknula. — Elliot, dođi ovamo!

Nekoliko sekundi poslije Elliot i Blake su nam se pridružili u kuhinji.

— Erica i Blake su zaručeni!

— Što? Kad se to dogodilo? — Elliot je gledao Blakea i mene.

— Jeste li odredili datum? — ubacila se Beth prije no što je ijedno od nas stiglo odgovoriti.

— Za nekoliko tjedana ćemo imati mali obred na plaži


— rekao je Blake.

— Šalite se? — Elliot je pogledao Beth. Oboje su odmahivali glavom. — Pa, dakle, trebala si mi reći, Erica.

Slegnula sam ramenima. — Znala sam da imaš puno posla. Nisam te željela dodatno opterećivati. A osim toga, sve se složilo jako brzo. Jedva uspijevam držati korak s time.

— Pa, smislit ćemo nešto. Želim biti ondje — bez oklijevanja je rekao Elliot.

— Ozbiljno, bit će doista malo. Znam da ste pretrpani obvezama. — Nisam željela da dođe jer se osjeća krivim. Ondje je imao cijeli život i obitelj kojoj je doista bio potreban. To je bilo očito dok su dvije djevojčice tapkale po kuhinji između nas.

— Nemoj biti luda, Erica. Smislit ćemo nešto, ovako ili onako. — Beth me je došla zagrliti.

— U redu, ali bez pritiska. Svjesna sam da oboje imate mnogo obaveza.

Beth me je ušutkala pa smo počele zajedno pripremati večeru. Blake i Elliot povukli su se u drugu sobu, a Beth je započela s pitanjima o tome kako smo se Blake i ja sreli. Clara i Marissa naizmjence su me hranile keksima i naposljetku me uspjele odvući od svoje majke, u drugu sobu. Unatoč Bethinim pokušajima da im odvrati pozornost, sljedećih sat vremena provela sam na podu njihove zajedničke sobe, dok su »odrasli« dolje pripremali večeru i razgovarali.


Načula sam kako Blake govori o našem poslu i o nekim svojim kontaktima u tom gradu. Nije mi bilo previše žao jer sam ga ostavila s Elliotom i Beth, koji su mu zapravo bili potpuno nepoznati. On je znao razgovarati s gotovo bilo kim. Bio je društveniji od većine programera.

Kad sam se prilično najela na našoj tobožnjoj čajanki, cijela obitelj sjela je za večeru. Djevojčice su držale glavnu riječ svojim pitanjima i smijehom te općenito dražesnim šalama. Meni to nije smetalo. Njihova sreća ispunjavala je sve nelagodne tišine koje bi se inače dogodile, a i obje su me brzo osvojile.

Kad smo završili s večerom, Elliotove djevojčice su postale živahnije. Smijuljile su se i puzale pod stolom te se često ubacivale u razgovore odraslih.

Elliotov bljesak ljutnje u trenu se rastopio kad je zagrlio obje. Uzevši ih u naručje, zaprijetio im je medvjeđim zagrljajima i princezinim poljupcima.

Smiješila sam se jer je ljubav u njihovoj obitelji bila očita i zarazna.

Beth je ustala od stola i uzela jednu djevojčicu s Elliotova krila te je posjela na svoj kuk. — Mislim da je vrijeme za kupanje. Hajdemo pozdraviti Ericu i Blakea.

— Ne! — viknula je Clara trljajući oči i naslonila glavu na Bethino rame.

Beth se nasmiješila. — Da, vrijeme je. Elliot, zašto ti i Erica ne zapalite vatru u dvorištu? Ja ću staviti djevojčice na spavanje.


— Jesi li sigurna?

— Da, idi — ustrajala je otpravljajući ga mahanjem ruke.

On joj je uputio topao osmijeh, puštajući Marissu, koja je izašla iz njegova zagrljaja i stisnula se Beth uz nogu.

Blake je brzo ustao. — Ja ću odnijeti posuđe. Idite vas dvoje.

Elliot i ja smo se pogledali. Svi su očito željeli da što bolje iskoristimo svoje kratko druženje. On se nasmiješio, uzeo svoju čašu s vinom i ustao. — Izgleda da je to naš znak. Dođi van. Noć je ugodna.

Elliotovo dvorište bilo je ograđeno, najveći dio bio je prekriven velikom konstrukcijom za igru, a preostali dio bio je posut igračkama. Sjela sam na stolac na terasi dok je on raspirivao malu vatru u malom otvorenom kaminu. Sjeo je, a vatra se u sljedećih nekoliko minuta razgorjela.

— Ne mogu vjerovati da se udaješ.

Nasmijala sam se. — Ni ja. Pokušavam to shvatiti otkako me je Blake zaprosio.

— Doima se da je Blake sjajan. Doista sam sretan zbog oboje.

Nasmiješila sam se i kimnula. — I ja tako mislim.

— Je li dovoljno dobar za tebe?

Na to sam se morala nasmijati. — Divan je. Doista divan.


— Samo pitam. Nisam imao priliku zastrašivati tvoje dečke. Osjećam se kao da moram nadoknaditi izgubljeno vrijeme — rekao je, a poluosmijeh na njegovu licu otkrio mi je da je tek napola ozbiljan.

— Uvjerena sam da ćeš imati priliku s Clarom i Marissom. Lijepo rastu.

— Ajme, nemoj me podsjećati. — Protrljao je čelo.

Zagledala sam se u zvijezde i opustila se na stolcu. Noć je bila svježa, ali mi je vatra grijala stopala. — Drago mi je da smo uspjeli doći — priznala sam. — Drago mi je vidjeti vas sve. Ne mogu vjerovati da je prošlo toliko vremena.

— Znam. Zapravo je prošlo previše vremena. — Uzdahnuo je i popio posljednji gutljaj vina prije no što je odložio čašu na stol pokraj sebe.

— Doista sam ponosan na tebe, Erica.

Pogledi su nam se nakratko sreli prije no što sam pognula glavu, odjednom stidljiva. — Hvala, Elliot.

— Gledam kako Marissa i Clara svakodnevno odrastaju i u njima vidim tebe. Koliko god se držim tih trenutaka s njima, znajući da neće trajati, ponovno prelaženje svega toga budi mnogo sjećanja. Mnogo kajanja jer nisam mogao biti više uz tebe.

— U redu je. — Nisam znala što da kažem. I ja sam željela da bude više uz mene, ali sam se pomirila s time da nije mogao.

— Ne, nije u redu. — Nagnuo se naprijed, oslonio


laktove na koljena i zagledao se u vatru. — Želim da znaš da nikada nikoga nisam volio onako kako sam volio tvoju majku. Ona je do tada doista bila najdivnija žena koju sam upoznao. A ti si bila njezin savršeni produžetak. Vraški dražesna i vrlo bistra. Nisam mogao ne zaljubiti se i u tebe. Osjećao sam se silno sretnim jer ti mogu biti tata. A kad se razboljela... — Odmahnuo je glavom, a tuga mu je ukočila čeljust. — Bilo je potpuno neočekivano. Cijeli svijet mi se okrenuo naglavačke. Bio sam mlad, a Patricia mi je bila sve. I tada... nasmrt sam se plašio da ću s tobom griješiti u svemu. Očinstvo mi se odjednom doimalo najstrašnijim na svijetu. Plašio sam se da ću sve zabrljati. Da neću biti dobar kao ona, znaš?

Poželjela sam ga utješiti. Uvjeriti ga da je sve izašlo na dobro. I jest, zar ne? Posegnula sam prema njegovoj ruci. On je na trenutak čvrsto stisnuo moju ruku, a tada ju je pustio te se ponovno zagledao u malu vatru koja nam je grijala stopala.

— Mnogo puta sam te pokušao nazvati — tiho je rekao. — Kako je vrijeme odmicalo, želio sam pokušati objasniti, ali je teško učiniti to telefonom. Želio sam i doći posjetiti te, ali mi se život ispriječio. To nije opravdanje, znam.

— Sada sam ovdje. I shvaćam. Ne mogu zamisliti što si prošao. Nedostajao si mi u životu. Oboje ste mi nedostajali. Ali, snašla sam se. Mislim da sam zbog toga drugačija. Neovisnija no što bih možda bila. — Tiho sam se nasmijala, a on je podignuo pogled. — Mislim, jadni Blake ne može me obuzdati čak ni da mu život ovisi o tome.


On se nasmiješio, a tuga u njegovim očima još se malo ublažila.

— Dobro. Drži ga na oprezu.

To često činim. Više no što bih vjerojatno trebala, iako Blakeu nikada ne bi dojadilo podsjećati me na to.

Pogledala sam mjesec. Koliko god smo daleko otputovali toga dana, ljudi u mojemu drugom životu gledah su isto nebo. Nisam bila osobito daleko od tog svijeta, od života koji sam stvorila nakon sveg tog vremena. Elliot nije znao gotovo ništa o tom svijetu, o ljudima koji su mi postali obitelj, o iskustvima koja su me bacila na koljena i o onima koja su mi pomogla ponovno stati na noge. Kako je i mogao?

— Željela sam te nešto pitati — tiho sam rekla. Uspravila sam se na svojemu stolcu i pripremila se za ono što bi moglo uslijediti. — Je li ti mama... ikada govorila o mojemu ocu?

On se namrštio, a na licu mu se vidjelo oklijevanje. Bio je neugodno tih. Prepoznala sam njegovo oklijevanje. Vidjela sam taj pogled kad je Marie imala priliku reći mi istinu o Danielu, ali to nije učinila. I ona je šutjela u nastojanju da poštuje želju moje majke.

— Već znam tko je on. Bio je na nekim starim fotografijama s koledža koje mi je Marie dala pa sam ga uspjela pronaći. Marie mi je to naposljetku potvrdila. Znam da mama zapravo nije željela da doznam, ali mislim da me je znatiželja svladala.


On je polako kimnuo. — Shvaćam. Bilo bi teško ne znati sve to vrijeme. Ali, strahovala je kako bi on mogao utjecati na tvoj život kad bi ti doznala tko je on.

— Ako su se razišli na toliko ružan način, ne shvaćam zašto joj njezina obitelj nije pružila veću potporu, znaš? Nije idealno kad ti se kćer trudna vrati sa studija, ali s njezinom obitelji nikada nismo bile bliske. Uvijek se doimalo da su bliskiji s njezinom braćom i sestrama te s njihovom djecom. Kad se osvrnem na to, kao da sam bila odbačena. Obje smo bile odbačene.

On je sklopio ruke pod bradom. — Mogao bih ti ispripovijedati cijelu priču dok si ovdje. Tko zna kad ćemo ponovno dobiti priliku.

Namrštila sam se. — Kakvu cijelu priču?

On je prošao rukama kroz kosu i duboko udahnuo kroz nos. — Prema Pattynim riječima, kad se nakon diplome vratila kući, nije im rekla za trudnoću jer je čekala da joj se Daniel javi. Kad je bilo očito da njihov odnos nema budućnosti, napokon je tu vijest priopćila roditeljima. Oni su se, dakako, uzrujali. Ali, kad su doznali tko je otac, situacija se promijenila. Nisu bih uzrujani zbog njezine trudnoće nego zbog njegove odluke da je ne oženi. Željeli su da ga ona prisili na to, da se obrati njegovoj obitelji i otkrije istinu. Prijetili su da će sami to učiniti i ona se tada iselila. Bila joj je potrebna njihova pomoć, ali ga nije htjela ucjenjivati i prisiljavati da od nje učini poštenu ženu. Željela je tebe i namjeravala je pronaći način da te ima i snađe se u životu.


Bol mi je stegnula prsa. — Zašto bi to učinili?

— Tvoja mama potjecala je iz dobre obitelji. Barem profesionalno. Profesori, liječnici. Pattyna udaja u Danielovu obitelj za njih bi bila trijumf. Patty je govorila da su je zapravo zato i poslali na Harvard. To im nije bilo jeftino, ali su mislili da će barem pronaći supruga. A izvanbračno dijete za njih nije bilo uspjeh.

Odmahnula sam glavom ne želeći misliti o njoj u tom svjetlu. Njezina je obitelj bila vrlo hladna, a tada sam doznala zašto. Smučilo mi se kad sam pomislila na sve izbore koje je morala donijeti kako bi me zadržala, po cijenu svoje obitelji.

— Žao mi je. Sve to zvuči strašno. Zato ti to nikada nisam želio reći i zato Patty nije htjela da doznaš. Katkad mislimo da želimo doznati istinu, ali ljudi mogu biti okrutni. Sebični i okrutni, a ovu istinu nije moguće bezbolno priopćiti.

— Iskreno rečeno, malo toga u vezi otkrivanja Daniela nije bilo bolno. On je... Pa, uvelike je onakav kako bi ga zamislio.

Na trenutak me je gledao bez riječi. — Kakav je čovjek? Patty nije mnogo govorila o njemu.

Duboko sam udahnula. Daniel je imao više strana no što sam željela upoznati. — Moćan. Lukav. Potpuno usredotočen na karijeru i politiku. Mislim da uglavnom mora biti onako kako on želi.

Elliot me je promatrao. — Zvuči kao da se nije mnogo


toga promijenilo.

— Nije. Ali, ako to nešto znači, vjerujem da je volio mamu. Samo mislim da nije imao mnogo prava na odluku u tom pogledu. Da je postupio ispravno, obitelj bi ga se vjerojatno odrekla.

— A Patty je učinila ono što je smatrala ispravnim i njezina se obitelj odrekla nje.

Uzdahnula sam, ožalošćena zbog oboje. Da je bilo drugačije, mogli su biti zajedno. Mogli smo biti obitelj, s potporom njihovih roditelja ili bez nje. Ništa nije moglo zamijeniti godine koje smo izgubili, ali to možda više nije bilo važno.

Beth i Blake pridružili su nam se na terasi. Težina našega razgovora se raspršila kad sam ugledala Blakea. Njegove su oči s bljeskom pogledale moje. Nasmiješila sam se unatoč tuzi koja me je ispunila.

— Djevojčice su lako zaspale? — upitao je Elliot.

Beth se teško spustila u stolac, očito iscrpljena i očito joj je bilo potrebno jače piće. — Ne bez borbe. Ali, zaspale su.

— Djevojčice su vam divne — rekla sam. — Sjajni ste s njima.

Beth se uspjela nasmiješiti. — O, hvala ti. Trudim se, ali Bože, kako me iscrpe.

— A što je s vama? Imate li planove za djecu? — upitao je Elliot.


Blago sam otvorila usta. To me je pitanje potpuno iznenadilo.

Beth ga je udarila po ramenu. — Prestani. Blake će dobiti srčani udar.

Blake me je pogledao, a pogled mu je bio zamišljeniji no što sam očekivala. — Nismo mnogo razgovarali o tome. Ali, imamo vremena.

Zapravo uopće nismo razgovarali o tome. A s obzirom na to kako me je u tom trenutku gledao, osjećala sam da će se to uskoro promijeniti.


Peto poglavlje

lliotovu kuću napustili smo oko ponoći. Blake i ja odvezli smo se natrag u grad i prijavili se u lijep hotel s pet zvjezdica i pogledom na jezero Michigan. Zaspali smo nekoliko sekundi nakon

što smo ušli u sobu.

Kapci su mi zatreperili i otvorili se. Svjetlost pred zoru probijala se u našu hotelsku sobu pa sam kroz zavjese vidjela svjetlucanje preko jezera. Ponovno sam utonula u svoj jastuk. Nije bilo ni šest sati, a Blake je tiho spavao pokraj mene. Kasni poslijepodnevni let, a potom večera s Elliotovom obitelji bili su zamorni.

Razmišljala sam o prošloj večeri, o njegovu prvom ulasku u moj svijet, ako se izuzme upoznavanje s Marie. Bilo mi je drago da je upoznao Elliota i bila sam ponosna jer sam se s Blakeom vratila u njihov svijet. Bilo je divno ponovno vidjeti njega i Beth, ali Elliotove riječi će do kraja mojega života oblikovati moje mišljenje o majčinoj obitelji. Svaka nada u to da će u budućnosti biti u mojemu životu bila je potpuno uništena.

Blake se promeškoljio i protegnuo. Moje prisjećanje na

E


razgovor s Elliotom se rasplinulo, a misli su se usredotočile na Blakea. Plahta je labavo ležala preko njegovih kukova, a njegovo divno tijelo bilo je izloženo. Kliznula sam nogom preko njegova bedra i ugnijezdila se bliže njemu. Bio je topao od sna.

— Jutro, spavalice — tiho sam zapjevala opisujući lagane krugove preko njegova trbuha i uz prsa.

On je zastenjao i ponovno se protegnuo, a kad se opustio, privukao me je k sebi. — Volim se buditi pokraj tebe.

Zabrujala sam u znak potvrde i utisnula poljubac u njegova prsa. On je provukao prste kroz moju kosu. Oči su mu bile pospane, a lice opušteno i odmoreno. — Sretan rođendan, dušo.

Nasmiješila sam se. — Hvala. Potpuno bih zaboravila da me nisi podsjetio.

— Što danas želiš raditi? Možemo raditi što god želiš.

Podignula sam obrve. — Mislila sam da si sve isplanirao. Nisam se potrudila zaželjeti nešto posebno.

On se nasmijao. — U redu, kriv sam. Hajdemo se istuširati i odjenuti. Doručkovat ćemo, a tada te vodim u kupnju.

— U kupnju? Čega? Imam sve što mi je potrebno.

— U kupnju odjeće za medeni mjesec.

Nasmijala sam se. — Ne mogu zamisliti da to doista želiš.


On se nasmiješio i spustio me sa sebe te se okrenuo na bok. Podupro se na lakat i počeo me lijeno milovati ispod ruba majice. — Rođendan ti je i želim te razmaziti. Jesi li za svih svojih godina u Chicagu ikada kupovala na Aveniji Michigan?

Sjetila sam se kako sam tom popularnom ulicom jedva prošla nekoliko puta, a kamoli kupovala bilo što. — Ne. Zapravo mi to nije bilo u proračunu.

— Pa, sada je sve u proračunu.

Izazovno sam se nasmiješila. — Sve?

Blake je podignuo obrvu. — Zar sumnjaš? Prilično sam uvjeren da ti mogu kupiti sve što bi ikada mogla poželjeti.

Razigrano sam ga poljubila. — Ne sumnjam u to. Ali me više zanimaju tvoje druge — uvukla sam prst ispod plahte koja je labavo ležala preko njegova kuka i polako je spustila — vrijednosti.

— Hmm — zastenjao je uz moje usne i pomaknuo kukove prema gore. Bio je ukrućen i njegova je erekcija kliznula u moju željnu ruku. — Što je moje, tvoje je, dušice.

— Tada ću se udomaćiti — promrmljala sam sišući njegovu donju usnu među zubima. Nježno sam zagrizla.

On je zastenjao i stisnuo prste u mojoj kosi. Pustila sam da moj jezik klizne preko jedrog tkiva. Gurnula sam njegovo rame tako da je legao na leđa.

Osmijeh koji mi se poigravao na usnama, opustio se kad sam se spustila na njegovo čvrsto tijelo. Prešla sam


jezikom niz sredinu njegova trbuha i njime lagano ušla u pupak. Udisala sam ga, a njegov mošusni miris bio je sve jači što sam se više spuštala, sve dok se nisam našla licem uz lice s njegovim tvrdim kurcem, debelim i teškim na mojim dlanovima, s venama koje su pulsirale dok sam ga nježno masirala. Svaki sam pokret popratila ustima, kružeći jezikom oko glave, sišući slanu tekućinu. Željela sam je isisati još. Željela sam gledati kako silazi s uma. Utisnula sam nokte u njegov kuk kad sam ga potpuno uzela u usta.

— Jebo te — viknuo je, zbog noktiju ili zato što sam ga primila do korijena, nisam točno znala.

Nisam popustila ni jedno ni drugo.

— Ah — uzdahnuo je. — Dođi ovamo, dušo.

Zastenjala sam, a moja se srž stezala dok sam zamišljala kako ga potpuno uzimam na druge načine. Dopustila sam da polako klizne iz mene. — Tek sam počela. Opusti se.

— Koliko god volim jutarnje pušenje... — Naglo je udahnuo kad sam ga uzela duboko u grlo. — Dovraga, tebi je rođendan. Dođi ovamo. Dobit ćeš svoj prvi dar.

Glava njegova kurca čujno je napustila moje usne. Sagnuo se i povukao me k sebi prije no što sam se stigla usprotiviti. Opkoračila sam ga.

— Ruke na uzglavlje — rekao je glasom još promuklim od sna.

Stavila sam ruke na tvrdo drvo uzglavlja kreveta i gledala kako se on polako pomiče i nestaje između mojih


nogu. — Sada sjedni — rekao je, a njegov me je dah zapahnuo kad je izgovorio te prljave riječi.

— Blake... — zgrčila sam se u nelagodi zbog tog položaja. Nisam znala kako ni zašto, ali još bio sposoban sablazniti me. Ne dajući mi vremena da odbijem, stavio je dlanove na moju stražnjicu i doveo me na svoje lice. Oprezno sam se spuštala sve dok njegova usta, vrela i mokra, nisu bila na mojoj ženskosti. Čvrsto sam stisnula rub uzglavlja i zagrizla usnu jedva prigušivši stenjanje.

On se zadržao na mojemu ulazu, dražeći osjetljiva tkiva. Povukao je širok potez niz sredinu moje pice. Spustila sam se još malo, tražeći vrele užitke njegovih usta. On me je raširio prstima i šapnuo nešto uz moju kožu. Zrak je zatreperio preko mojega klitorisa, čineći ga očajno željnim pozornosti. Meškoljila sam se moleći bez riječi. On me je poljubio ondje, ali je tada pozornost posvetio otvoru moje pice. Drhtala sam dok je njegov jezik ulazio u mene i izlazio.

— Blake. — Kad sam izgovorila njegovo ime, nisam znala je li to molba za još ili nešto drugo. Osjećala sam se vrlo otvoreno, vrlo izloženo, a on me je i dalje ševio jezikom. Ali, već je vidio svaki dio mene. Više nisam imala što skrivati.

Imala sam silnu potrebu dodirnuti ga. Željela sam prijeći prstima kroz svilene pramenove njegove kose dok mi pruža užitak. Željela sam ga navesti na sebe, ali sam duboko u sebi znala da će mi on uvijek dati ono što mi je potrebno, čak i ako to nije bilo ono što sam željela. U tom


sam položaju osjećala neobičnu mješavinu ranjivosti i dominacije. Možda me je to uznemirilo.

— Volim tvoju picu. Želim da svršiš kako bih te bolje okusio. Nikada mi nije dovoljno.

Krevet se pomaknuo od pokret njegova tijela izvan mojega vidika pa sam znala da je bolno ukrućen, da jednako očajnički želi poševiti me kao što sam ja željela biti poševljena.

— Trebam te odmah. Molim te, Blake...

Glas mi je bio zadihan od iščekivanja. Misli su mi se raspršile u žudnji koja je strujala kroz mene. Ali, on je nastavio ševiti me jezikom. Kad sam pokušala umaknuti, samo me je povukao dolje, prema svojim pokretima. Uhvatio me je za stražnjicu toliko čvrsto da nisam mogla pobjeći. Kad sam pomislila da više neću izdržati ni sekunde, ponovno se usredotočio na moj klitoris, koji je pulsirao, te izveo niz snažnih poteza jezikom i sisao dovevši me do ruba orgazma. Kriknula sam. Udarila sam rukom o uzglavlje, a drugom zagrebla zid. Željela sam ga dodirnuti. Željela sam iskaliti taj ludi osjećaj na njemu. Željela sam da i on to osjeti.

Bila sam vrlo blizu. Noge su mi drhtale kad je on kliznuo prstom u moju pohlepnu picu. Stisnula sam se oko toga jednog prsta, ponovno se sjetivši koliko ga želim u sebi. Kružila sam bokovima želeći još. Pružila sam ruku prema dolje i prošla prstima kroz njegovu kosu. Njegova su me usta naglo napustila.

— Ruke na uzglavlje. To ti je posljednje upozorenje.


Ponovno sam podignula ruku i ispustila uzdah frustriranosti. On je ulazio u mene i izlazio. Pripremila sam se za još jedan polagan, frustrirajući uspon prema oslobođenju, ali se on umjesto toga povukao. Njegov široki prst, sklizak od mojega uzbuđenja, počeo je kružno masirati moj čvrsto stegnuti anus. Naglo sam udahnula i podignula se onih nekoliko centimetara koliko mi je njegov stisak dopuštao.

— Opusti se — tiho je rekao povlačeći me natrag na sebe.

— Blake, ne mogu — rekla sam, a svaka stanica mojega tijela odjednom je poželjela pobjeći.

— Da, možeš.

Meškoljila sam se u slabašnom naporu da umaknem njegovu stisku, ali nisam postigla ništa jer me je čvrsto držao. Počela je bitka između želje da me dovrši i želje da pobjegnem od onoga što bi moglo proizaći iz njegovih perverznih zahtjeva. Čvrsto sam stisnula uzglavlje nesposobna preusmjeriti misli s njegova prsta koji je istraživao. Želudac mi se zgrčio. On me je pustio i povukao na krevet pa sam legla na leđa. On se nagnuo nad mene, a usne su mu sjajile. Moje su drhtale. On se ničega nije stidio, ali sam se ja i dalje držala za svoje inhibicije kao da bi me nekako mogle spasiti od Blakeova potpunog neposjedovanja inhibicija.

Spustio je svoje vrelo tijelo na mene. — Želim u tebe, dušo. Cijelu tebe — šapnuo je.

Srce mi je zatreperilo. Požuda i strepnja ostavile su me


bez riječi.

Dovraga.

— Samo... samo sam napeta, to je sve.

Zabrinutost je nestala iz njegovih očiju. Ušutkao me je poljupcem s primjesom mojeg okusa. Spustio se niz moje tijelo i podignuo moje noge na svoja ramena te se smjestio između njih. Malo sam se opustila, a moja je obrana oslabjela zbog zvuka njegova glasa i njegove blizine.

Pronašao je metu, a ja sam se zgrčila, susprežući poriv da se ponovno odmaknem. On me je utišao. — Nemaš zbog čega biti napeta. Volim tvoje tijelo. Zapravo, gotovo sam opsjednut njime. Samo se opusti i dopusti mi da te dovedem do orgazma.

Dodirnuo me je jezikom, a tada niže, kružeći oko osjetljive točke koja se istodobno željela stegnuti i opustiti. Dovraga.

Naglo sam udahnula i stegnula pokrivače s obje strane. On je nastavio, zavodeći me svojim prokletim jezikom na načine za koje nisam znala da su mogući. Kad je stao, rastopila sam se na krevet, a pozornost mi je odlutala dovoljno da se opustim. Kad je sklizak prst prošao kroz uzak prsten mojega anusa, ostala sam bez daha.

— O, Bože.

Čvrsto sam stisnula oči svim silama nastojeći prihvatiti taj prvi korak prema razini intimnosti koju nisam bila posve spremna pružiti Blakeu. Unatoč svim sumnjama koje su urlale po mojemu mozgu, iznenadna vrelina zapalila mi


je obraze i kožu. Mjesta na kojima su se naša tijela sastajala zagrijala su se i postala skliska poput prsta koji je prodirao dublje u mene.

Podignula sam kukove i zastenjala prije no što sam shvatila što radim.

— Sviđa ti se?

Sviđa li mi se? Isuse, nisam znala. Znala sam samo da ću sići s uma, da me tijelo preklinje da siđem s uma. Osjećala sam sve, posvuda. Moje se tijelo bunilo pod osjetima koje je izazivao u meni. On se povukao iz mojega tijesnog otvora, ali je tada ponovno ušao. Ponavljajući pokret ponovno me je doveo do ruba zabrinjavajuće brzo. Čvrsto sam se stisnula oko njegovih prstiju. Bez daha sam lebdjela na rubu užitka i boli, u stanju u koje me je već mnogo puta doveo.

— Mislim da ne... ne mogu. — Izvinula sam leđa, a moji su se mišići stezali oko penetracije.

Blake je brzo odgovorio drugim ulaskom. Njegova dva prsta su me rastegnula, osvajajući taj dio mojega tijela. Zbog te sam nelagode ostala bez daha kad su njegova usta ponovno prekrila moju picu, mučeći me vrelo i vlažno.

Uspinjala sam više i više, sve dok nisam poletjela. Više nisam mogla izdržati. Orgazam se razbio preko mene poput plimnog vala. Možda sam kriknula. Možda sam ostala bez svijesti. Drhtala sam kad se ponovno nadvio nad mene, a njegove zelene oči bile su ispunjene žudnjom.

Oboje smo ostali bez daha. On je pritisnuo glavu


svojega kurca u moju picu i prodro u mene. Ponovno slasno ispunjena, pojurila sam prema još jednom orgazmu od kojega se grče nožni prsti. Osjet broj tri, Blakeov pozamašan kurac rastegnuo me je toliko divno da mi je zujalo u glavi. Jesam li ikada poševljena toliko temeljito? Nisam bila sigurna da jesam.

On je udarao u mene, a moje je tijelo odgovaralo stežući se oko njegove debele penetracije. — Vrlo uska.

Trenje je bilo jako. Stisnula sam se uz njega. Ponovno sam padala. Letjela sam. Njegovo je ime sišlo s mojih usana s mojim bespomoćnim vapajima.

— Jebeno uska... Jebo te... Svrši sa mnom, dušo. Još jednom.

Zagrebla sam noktima niz njegova leđa kad je prodro dublje. Utisnula sam glavu u jastuk, a leđa su mi se odignula od kreveta. Bio je vrlo duboko u meni, ali sam ja ipak upotrijebila svu svoju moć kako bih nas čvršće spojila. Ponovno sam se zgrčila, jače. Drhtala sam. Promukao vapaj oteo mi se kad je svršio, prolijevajući svoju toplinu u mene.

* * *

Nismo stigli na doručak. Svaki mišić mojega tijela bio je iscrpljen od onoga što smo radili, što je on radio. Još smo malo odspavali, istuširali se i napokon smognuli energije i volje da napustimo hotelsku sobu.

Blake me je odveo na ručak u najskuplji restoran u


gradu koji je pronašao. Pili smo šampanjac i pojeli ukusan obrok prije no što smo krenuli u prodavaonice. Neko smo vrijeme samo hodah, uživajući u svježem zraku i u tome što smo zajedno, držeći se za ruke. Prošli smo pokraj nekoliko prodavaonica s istaknutim poznatim brendovima, koje nikada nisam posjedovala niti sam to namjeravala.

— Uđimo ovamo — rekao je zastavši pred okretnim vratima koja je čuvao muškarac u odijelu.

Sretna i pomalo ošamućena ušla sam za njim. Hodala sam pokraj skromno napunjenih polica plašeći se dodirnuti bilo što, a kamoli vezati se uz nešto. Možda mi je šampanjac zatupio osjete jer je moj um rekao Oooh kad smo prošli pokraj torbe koja mi je zapela za oko. Prešla sam prstima preko glatke smeđe kože, do kopče s koje je visjela debela etiketa. Okrenula sam je i zinula ugledavši visoku cijenu.

O, sranje.

Blake se sagnuo i šapnuo mi u uho: — Kad god te uhvatim da gledaš cijenu, istući ću te po stražnjici kad stignemo kući. Stoga to imaj na umu.

Namrštila sam se. — Što ako je slučajno vidim?

— Ovisi o tome hoćeš li odlučiti kupiti to.

Još jednom sam pogledala torbu kako bih provjerila jesam li dobro pročitala. — Blake, ova torba stoji tri tisuće dolara.

On je slegnuo ramenima. — Dobro, uzmi je.


— Besmisleno je potrošiti toliko novca na torbu — protisnula sam ne želeći uvrijediti osoblje u prodavaonici ili otkriti da mi ondje žalosno nije mjesto.

On mi se približio i progovorio tiše: — Besmisleno je to što se zabrinjavaš zbog novca kad ga ja imam gomilu. Uzmi tu torbu i kreni dalje. Danas moramo obići kilometre prodavaonica, a ja kupujem što god ti pogledaš. — Zbunjeno sam uzdahnula. Moj um nije mogao pojmiti trošenje toliko novca na sebe. Dok sam razmišljala kako da ga uvjerim da je taj plan apsurdan, Blake je uzeo torbu i nastavio kroz prodavaonicu bez mene. Požurila sam sustići ga.

— Blake, stani. To mi doista nije potrebno.

— Uzet ćemo je.

— Čak mi se ni ne sviđa — lagala sam.

On je podignuo obrvu.

— Neki ljudi nemaju ništa, a ti želiš da potrošim previše novca na nešto što mi nije potrebno.

— Ja želim potrošiti previše novca na tebe. Rođendan ti je. Želim razmaziti svoju zaručnicu. Marljivo sam radio za novac koji sam zaradio i imam pravo na to.

Na trenutak smo gledali jedno drugo u nijemom suočavanju. Njegova je čeljust bila nepomična.

— Bi li pomoglo ako bih isti iznos dao dobrotvornoj udruzi po tvojem izboru?

Zakolutala sam očima, a ramena su mi se ovjesila u


porazu.

— Možemo li sada kupiti tu jebenu torbu?

Znala sam da moram birati svoje bitke. To je bio rat, a Blake mi nije namjeravao dopustiti da pobijedim. Uzdahnula sam predajući se. — U redu.

— Dobro, jer sada idemo u Cartierovu prodavaonicu. Samo te krotim.

Nova nelagoda napela mi je živce. Dovraga. — Za to će mi možda trebati još šampanjca.

On se nasmiješio. — Uvjeren sam da to možemo urediti.


Šesto poglavlje

ri sata poslije ponovno smo bili u hotelskoj sobi. Spustila sam nekoliko vrećica koje mi je Blake dopustio nositi i srušila se na krevet. Bila sam šokirana, zapanjena etiketama i umorna

do srži. Prema Blakeovom zahtjevu nisam gledala etikete koliko god sam mogla. To najčešće nije bilo važno jer se o cijeni uopće nije raspravljalo dok su nam prodavači nudili svoju najbolju robu.

Blake me je pretjerano razmazio. Blago rečeno »razmazio«. Dobila sam novu odjeću, novo rublje za svaki dan u tjednu i više dizajnerskih stvari no što sam ikada na ikome vidjela.

Odrijemali smo sat vremena, a tada smo se ponovno istuširali i odjenuli se za večeru.

Navukla sam crnu haljinu dugih rukava za koju je Blake izričito zahtijevao da je uzmem nakon što sam je nekoliko sati prije pred njim odjenula u prodavaonici. Rub je sezao do sredine bedra, a leđni izrez bio je vrlo dubok, savršen za kasno ljeto i večer.

T


Zakopčala sam sat s velikim brojčanikom, optočen dijamantima, koji je zacijelo bio besramno skup. Koliko god je bilo iscrpljujuće, to je popodne bilo čudesno. Nisam mogla ne osjećati se posebno dok su prodavači gotovo plesali oko nas boreći se za svaku mogućnost da provuku Blakeovu kreditnu karticu kroz uređaj zadivljujući me najboljim od svega. Blake je na sebi imao tamnosive hlače i crnu košulju zasukanih rukava. Kosa mu je bila raščupana od spavanja. Oči su mu bile bistre i sjajne. Nisam mogla suspregnuti osmijeh kad mi se njegov odraz približio.

— Hvala ti.

— Za što?

Zakolutala sam očima. — Odakle da počnem.

On se nasmijao igrajući se sa svjetlucavim dijamantima koji su mi visjeli s ušiju. — Nema na čemu. I hvala tebi. Jer si pristala učiniti me najsretnijim muškarcem na svijetu. Već to jesam, ali, dijeliti ostatak života s tobom najbolji je dar koji si mi ikada mogla dati.

— I ja se tako osjećam. Ali, nisu mi potrebni dijamanti i torbe da bih bila sretna.

On je nagnuo glavu. — Usrećuje me razmaziti te. Stoga mi dopusti da to malo radim.

— Što kažeš na to da neobuzdano kupovanje ograničimo na posebne prigode?

— Kako god kažeš, šefice — promrmljao je zagnjurivši lice u moj vrat. Nisam mogla sakriti osmijeh kad me je okrenuo prema sebi i uhvatio moje usne. Ono što je počelo


polagano, za nekoliko trenutaka postalo je dubok i divlji poljubac. On je prošao kroz moje usne, blago gurajući jezik kako bi pronašao moj. Zastenjala sam, prošla mu prstima kroz kosu i stisnula se uz njega. On je načinio korak naprijed i pažljivo me pritisnuo o komodu s ogledalom pred kojom sam se spremala. Podignula sam bedro u njegovu ruku.

On me je nježno stisnuo, pustio moju nogu i prekinuo poljubac. Oči su mu bile mračne, a u njegovim se hlačama napinjao dokaz koliko me želi. — Nerado sam glas razuma, ali vjerojatno bismo trebali poći. Ne bih želio da te svučem takvu dotjeranu i sumanuto poševim prije no što napustimo hotel.

Ostala sam bez daha od te prijetnje. On je jezikom prešao preko donje usne u čulnom obećanju onoga što slijedi.

— Možeš biti uvjerena da će se to dogoditi kad se vratimo. Još se nisam zasitio za danas.

— Pokušavaš li srušiti rekord po pitanju toga koliko puta mogu svršiti u jednom danu?

Njegove usne razvukle su se u nahereni osmijeh. — Što da kažem? Volim slavljenice.

Taj je dan već bio najbolji rođendan otkako pamtim. Ništa se nije moglo usporediti sa spoznajom da me mazi i voli muškarac za kojega ću se uskoro udati. Malo sam ga odgurnula i požurila spremiti se prije no što započnemo nešto što ćemo svakako morati završiti.


Blake je izabrao obnovljeni steakhouse restoran u gradu. Konobar nas je smjestio u miran kut restorana. Naručili smo, a konobar je natočio vino u naše dvije čaše. Sunce je bilo zašlo, ostavljajući pastelni sjaj preko beskonačnog obzorja jezera. Jedva sam čula Blakeov glas u pozadini.

— O čemu razmišljaš?

Prenula sam se iz transa i uzela čašu. — Nazdravimo.

— Čemu ćemo nazdraviti?

Ne prošlosti. Zapravo, suprotnosti prošlosti. — Nazdravimo budućnosti.

On je svojom čašom dodirnuo moju, a slabašan zvuk nekoliko je minuta bio jedini zvuk među nama.

— Jesi li sretna što smo došli ovamo?

Zamislila sam se nad tim pitanjem, a pogled mi se vratio svjetlucavoj vodi. — Na neki način. Ne znam. Bilo je dojmljivo.

On se naslonio dok sam ja razmišljala o svemu.

— Moja obitelj, mamina obitelj, ondje ima vikendicu na obali. — Pokazala sam kroz prozor, prema nevidljivom mjestu s druge strane jezera, gdje sam proživjela drugi dio svojega života. — S druge strane jezera, u Michiganu.

Blakeov pogled se nakon nekoliko trenutaka vratio na mene. — Nisam to znao. Kad si posljednji put bila ondje?

Pažljivo sam otpila gutljaj vina. Jak okus prelio mi se preko jezika, a aroma mi je prodrla u nosnice. Progutala


sam ga, zahvalna za još jedno slasno iskustvo koje mi je dano samo zato što sam u Blakeovu životu. Nisam bila sigurna da ću se ikada naviknuti biti toliko potpuno razmažena, ali sam voljela tog muškarca i nisam se namjeravala suprotstavljati onome što ga je usrećivalo. Moje su se misli vratile kući na jezeru i našemu posljednjem obiteljskom boravku ondje.

— Davno — napokon sam rekla — prije no što sam otišla u internat ovdje smo ljetovali svake godine. Zapravo, bilo je to zadnje ljeto kad je moja mama bila živa, zadnje što pamtim da sam se osjećala kao dijete. Ona se nije osjećala dobro i nije mogla držati korak sa mnom. Ja sam imala mnogo energije. Elliotove djevojčice su me na to podsjetile. Uvijek smo se dobro zabavljale zajedno, ali moja mama tog ljeta nije bila sposobna za mnogo toga. Uvijek je bila umorna. Tada nisam znala da je već bila bolesna. To je jedna od onih stvari koje povežeš tek kad odrasteš.

Zatvorila sam oči potiskujući emocije koje su izronile sa sjećanjem na nju. Na moju majku. Na jedinu osobu za koju sam uvijek mogla znati da će se brinuti za mene, da će biti uz mene u teškim trenucima. Bože, još mi je nedostajala. Njezin smijeh i kako me je čvrsto grlila zadnjim atomima svoje sve slabije energije. Izdahnula sam odlučna u namjeri da ostanem sabrana.

— Nakon nekog vremena sam se u mislima vratila i pokušala se uhvatiti za svoja posljednja sjećanja na nju. Jednoga dana sam shvatila sve. — Odmahnula sam glavom. — Kako bilo, njezina obitelj je uvijek bila daleka. Nikada se nisam družila s bratićima i sestričnama ni posjećivala baku


i djeda kao normalna djeca. Čak ni tada, kad su znali da ona umire, nisu promijenili svoje ponašanje prema nama. Moje tete i ujaci bih su u gradu, ali za nas ondje nikada nije bilo mjesta. Ako su se bratići i sestrične ikada posvađali, krivnja je uvijek pala na mene. Nakon nekog vremena jednostavno sam se počela povlačiti, samovati. Budući da sam bila jedinica, to i nije bilo osobito teško. Mama, Elliot i ja otišli bismo na plivanje ili bismo se odvezli u grad. Nas troje stvarali smo svoja vlastita sjećanja.

Blake je pružio ruku i nježno dodirnuo moju nadlanicu. — Što misliš, zašto su tako postupali s tobom?

— Nekoć sam mislila da je to zbog mene, da su bili toliko razočarani jer je moja mama ostala trudna sa mnom da više ništa nije bilo isto. Ali, Elliot mi je sinoć nešto rekao...

Blake se umirio. — Što je rekao?

— Rekao mi je da su željeli da moja mama prisili Daniela na brak. Željeli su da kaže njegovoj obitelji i prisili Daniela postupiti časno. Mislim da ga ona nije željela prisiljavati čak ni nakon što je prekinuo s njom. Željela je mene, a mislim da ga je voljela dovoljno da mu dopusti živjeti život kakav je isplaniran za njega.

Blake je na trenutak šutio. — Donijela je ispravnu odluku. Zamisli kakav bi tvoj život bio da si odrastala u njegovoj obitelji.

Opisivala sam krugove po svojoj čaši, usredotočena na svjetlost koja se odbijala od nje. — Ne znam. Katkad razmišljam o tome i pitam se bi li ona od njega napravila


boljeg čovjeka. Ili bi završila kao Margo. Savršena političareva supruga zaokupljena postizanjem uspjeha, koja tako i izgleda.

Blake se tiho nasmijao. — Ako si imalo nalik majci, vjerujem da ne bi.

Nasmiješila sam se. — Želiš li reći da nisam materijal za prvu damu?

— Ne, ti si materijal za gospođu predsjednicu.

Nasmijala sam se na trenutak baveći se tom smiješnom mišlju. Poduzetništvo je bilo dobro, ali nisam imala političkih težnji. Nisam mogla zamisliti ni da ih Blake ima.

— A što bi ti tada bio?

On se naslonio i naglo podignuo obrve. — Tvoj glavni savjetnik.

Nasmijala sam se. — Zvuči točno.

* * *

Izašli smo iz restorana na hladan noćni zrak. Nekoliko minuta poslije odšetali smo na obalu, koja je tada bila mračna. Jezero Michigan protezalo se pred nama poput oceana. Izuli smo cipele i hodali pokraj valova koji su blago zapljuskivali pijesak. Dugo smo hodali, a put nam je osvjetljivala samo mjesečina i svjetiljke sa šetališta. Drhtala sam jer je svjež noćni zrak prodirao u moju kožu.


— Je li ti hladno?

— Dobro sam.

Počela sam osjećati teret dana pa sam usporila. Sjeli smo, a ja sam se naslonila na Blakeovu toplinu i pustila da me ritam valova uspava. Obzorjem je tiho putovalo svjetlo glisera.

— Kamo ćemo sada?

Slegnula sam ramenima, zadovoljna jer sam ondje s Blakeom, u tihom predahu nakon dana punog aktivnosti.

— Svijet ti je na raspolaganju. Ples, glazba, još kupnje.

Nasmijala sam se. — O, Bože. Molim te, ne.

— Natrag u sobu? — Sugestivno je podignuo obrve. — Moram još istraživati.

Zagrizla sam usnu i nervozno se promeškoljila. Nisam mogla prestati razmišljati o onome što smo radili. Nisam se mogla sjetiti da sam ikada do tada toliko silovito svršila s njegovim ustima na sebi. To je iskustvo bilo intenzivno, ali sam znala kamo nas vodi.

Blake me je uhvatio za bradu i prisilio me da ga pogledam u oči. — Što se događa?

— Ništa. Samo si... Zaokupljen si... time.

— Jesam li? Želim potpuni pristup tvojemu tijelu, uključujući tvoju stražnjicu. Želim te posvuda, na svaki mogući način.

Što sam više pokušavala izbjeći njegov pogled, to me je


on prodornije gledao.

— Erica... Mark nije...

— Ne — brzo sam odgovorila, želeći odmah zaustaviti tu temu. — Nije to.

— Što je tada? To ti je zbog nečega nelagodno. Tijelo ti se zgrči, a nama se to ne događa. Nešto mi prešućuješ.

— Blake, želiš li da razgovaramo o seksualnoj prošlosti? Mislila sam da prošlost želiš zadržati u prošlosti.

On je teško uzdahnuo i zagledao se u jezero. — Imam potrebu poznavati tvoje granice i znati zašto ih imaš. Bit ću ti suprug...

— Ako ćeš mi biti suprug, trebao bi razgovarati sa mnom, a ne tajiti.

Šutio je, a ja sam shvatila da s njim ponovno načinjem osjetljivu temu.

— Blake, ovo putovanje je bilo zbog mojeg rođendana. Bilo je divno, ali je veliki dio bio vezan uz suočavanje s dijelovima moje prošlosti koje sam odavno pospremila. Susret s Elliotom... Drago mi je da smo to učinili, ali znala sam da će dolazak ovamo izvući stara sjećanja, ono što boli. I suočavam se s njima.

— Želiš li reći da ja to ne činim?

— Misliš li da činiš?

— Ako govoriš o onome što je Sophia rekla, u tome nema ničega vrijednog razgovora.


— Je li ona bila tvoja jedina ozbiljna veza prije mene?

On je opsovao zagledan u jezero. — Šarao sam prije no što sam upoznao nju. Bio sam mlad. Počeo sam odrastati i mislio sam da bih se napokon trebao uozbiljiti. Upoznali smo se posredstvom zajedničkog prijatelja. — Opisivao je krugove u mekom pijesku. — Mislim da bi mogla reći da smo pronašli zajednički interes pa sam pokušao s njom.

— A nakon nje?

— Još sam malo šarao. Ali, bilo je drugačije.

— Kako?

Oklijevao je i gotovo neopazice odmahivao glavom. — Do tebe nisam želio ponovno ući u vezu.

Zbog konačnosti tih riječi pomislila sam da je ta tema ponovno zatvorena. Kao da je netko otvorio vrata kako bi pustio malo zraka i tada ih brzo zatvorio, ponovno ostavljajući prostor među nama zagušljivim i napetim. Ali, barem ih je otvorio. Koliko god nisam željela objašnjavati svoje ustezanje, zaključila sam kako je pokazivanje vlastitim primjerom najbolji način da ga potaknem nastaviti otvarati se.

Poigravala sam se svojim satom i petljala po finim spojevima remena. — I ja sam bila takva.

Upitno me je pogledao.

— Prije Marka, pa... prije njega nije bilo ništa. Bila sam djevica. Neko vrijeme nakon toga bila sam u komi. Ali, kako je vrijeme prolazilo, krenula sam dalje. Nisam mogla


dopustiti da to silovanje upravlja mojim životom i odlučila sam da ne mogu zauvijek kloniti muškaraca i seksa, koliko god sam to katkad željela. Ali, sve je bilo... bez emocija, valjda. Bilo mi je teško prekoračiti tjelesne okidače. Nisam se mogla prisiliti poći dublje i zaljubiti se u nekoga.

Lecnula sam se jer mi se nisu svidjela sjećanja koja su izronila. Nije mi se sviđalo ni kako je to zvučalo kad sam sve rekla naglas. Zvučala sam kao poremećena, bezdušna drolja. — Nisu sve veze bile za jednu noć. Mislim, izlazila sam s ljudima, ali ništa nikada nije bilo ozbiljno. Nikada nikome nisam pružila priliku da mi slomi srce. Bila sam bolno slomljena.

On je podignuo ruku i zataknuo mi kosu iza uha. Tanke vlasi vijorile su se na vjetru preko mojih obraza. Udahnula sam hladan zrak u pluća i izdahnula sjećanja koja su bljesnula kroz mene.

— Pa, reci mi što ti toliko smeta u vezi analne igre. Što se dogodilo?

Uzdahnula sam, odjednom osjećajući tjeskobu. — Neko vrijeme sam se viđala s nekim. Bila sam popila nekoliko piva i pristala dopustiti mu da... učini više. Sranje, ne želiš to slušati, zar ne?

On je me je uhvatio za ruku i držao je u svojemu krilu, prstima nježno povlačeći crte po mojoj koži. — Ne, ali želim da mi kažeš.

Bezvoljno sam odmahnula glavom. — Povrijedio me je.

Prestao me je milovati i zaštitnički se zagledao u mene.


— Ne mislim da je to namjerno učinio. Nije bilo kao s Markom, ali je svršio prije no što sam ga uspjela zaustaviti. Zapravo ga ne krivim. Pretpostavljam da je jednostavno bio idiot i mislio svojim... pa, čime već. Nešto u tome bilo je malo previše slično onome što sam proživjela. Više ga nikada nisam nazvala, a on nije doznao zašto. I od tada to nisam radila.

— Znaš da te nikada ne bih povrijedio.

Srce mi se zgrčilo od tih nježnih, tiho izgovorenih riječi. — Znam da ne bi. Samo mi je teško zamisliti da bih mogla uživati u tome kad je bilo toliko neugodno.

— Uživala bi.

Lice mi se zagrijalo pa sam bila zahvalna za tamu. Nisam željela da već dozna kako bih mu dopustila učiniti bilo što, gurnuti me preko bilo koje granice, uključujući tu. Tu večer nisam željela priznati da me je ono čega sam se najviše plašila katkad uzbuđivalo jednako koliko i zastrašivalo.

Tu večer smo vodili ljubav. Unatoč emocijama koje su izronile među nama, nismo silovito uživali jedno u drugome kao mnogo puta prije. Nismo razgovarali o svojoj prošlosti. Jedva da smo išta rekli, samo su nam naša imena bila na usnama.

Možda me je želio podsjetiti da tako može biti među nama. Možda nije bio svjestan da sam mu svojim tijelom već bezuvjetno vjerovala, a polagan, strastveni način na koji me je volio bio je dokaz da je mogao biti što god mi je bilo potrebno, kad god mi je bilo potrebno.


Blakeov pogled nije sišao s mojih očiju, a kad je svršio, taj pogled me je shrvao. Vidjela sam mu u dušu, a ono što sam ondje vidjela rasprsnulo se kroz mene.


Sedmo poglavlje

ponedjeljak ujutro na posao sam se vratila neobično okrijepljena s obzirom na sate koje smo proveli na putovanju. Pregledala sam e-mailove koji su se nakupili tijekom vikenda i

osjetila iznenađujući mir. Vikend je bio emocionalno intenzivan, ali katarzičan na mnogo načina. To što dugo nisam vidjela Elliota opterećivalo me je do mjere koje nisam bila potpuno svjesna sve dok se nismo vidjeli. Emocionalno sam se udaljila od njega i s vremenom ga odgurnula kako ne bih osjetila bol zbog toga što sam mu sporedna jer ima novu obitelj. Ali, čim sam ušla u njegov i Bethin dom, znala sam da ne mogu pobjeći od tih starih osjećaja.

Elliot je imao mjesto u mojoj prošlosti i premda to neće uvijek biti lako, znala sam da želi i mjesto u mojoj budućnosti, koliko god malo. To što sam ga odgurnula od sebe nije bilo pošteno ni prema njemu ni prema meni. Razišli smo se s obećanjem da ćemo se vidjeti na vjenčanju.

Vjenčanje. Fiona i Alli dovršavale su posljednje pojedinosti, a u mojemu trbuhu započinjalo je neobuzdano

U


treperenje kad god sam ga zamislila. Nasmiješila sam se u sebi. Doimalo se da sve oko mene polako, ali sigurno sjeda na svoje mjesto. Blake i ja smo to zaslužili nakon svega što smo proživjeli.

Tom sam se mišlju bavila kad sam začula poznati glas koji je ušao u ured. Ustala sam od svojega stola i dočekala Alexa u središnjem prostoru. U trenu sam se sjetila da ga je Alli stavila na moj raspored za to poslijepodne.

— Erica, drago mi je što vas vidim. — Rukovali smo se.

— I meni. Što vas dovodi ovamo?

— Ovdje imam obitelj. Moj sestra je upravo rodila pa sam pomislio da bih mogao malo doći ovamo.

— Oh, čestitam. To je sjajno.

— Hvala. Tko zna kad ću stići imati djecu pa mislim da bih trebao uživati u tuđoj radosti. A to me poštedi i dužnosti mijenjanja pelena.

Nasmijala sam se. — Jeste li samo željeli pogledati brojke?

— Da, hajdemo porazgovarati uz kavu.

— Svakako. — Nekoliko minuta poslije sjedili smo za malim stolom u Mochi, kafiću u prizemlju.

Simone je bila prezaposlena pa je jedna od njezinih pomoćnica uzela našu narudžbu i brzo se vratila s dvije ledene kave.

Nakon čavrljanja o vremenu Alex je posegnuo u džep svojega sakoa i izvadio ček. — Želio sam vam dati ovo dok


sam ovdje.

Uzela sam ga i pokušala prikriti zadovoljstvo zbog povećeg broja na njemu. Partnerstvo naših dviju tvrtki bilo je sve plodonosnije, a financijska stabilnost koju nam je ta mogućnost pružila bila je sama po sebi nagrada.

— Hvala. — Savinula sam ček i pričekala da nastavi. Sastanke o rutinskim pitanjima u pravilu smo održavali telefonom pa me je zanimalo što ga je dovelo u ured i potaknulo razgovarati sa mnom.

— Situacija se dobro odvija — rekao je.

— Nedvojbeno. Jako sam zahvalna što smo se uspjeli povezati.

Otpio je gutljaj kave i oprezno spustio šalicu. — Slažem se. Zato sam zapravo želio svratiti. Imam prijedlog za vas.

— O čemu je riječ?

Njegove su se usne malo napućile. — Želim kupiti Clozpin od vas.

Zinula sam, a kut njegovih usana podignuo se u zadovoljnom osmijehu.

— Znam da vas je ovo vjerojatno šokiralo. Zato sam želio osobno razgovarati s vama.

— Ne mogu poreći da me je šokiralo. Što vas je potaknulo na to? — Akviziciju nikada nisam ozbiljno razmatrala kao mogućnost. Dugo smo bili maleni. Tek smo nedavno zabilježili brojke koje su doista pokazale uzlaznu putanju.


— Jednostavno, naše partnerstvo i vrijednost koju donosi mojoj tvrtci.

— Ovo je sjajno za oboje, ali je vaša stranica očito mnogo uglednija. Pretpostavljam da nisam bila svjesna utjecaja koji ovo ima za vas.

On se nagnuo naprijed i oslonio laktove na stol. — Uspio sam zato što vidim potencijal na obzorju prije no što ga većina ljudi opazi. S ovim poslom vidim potencijal, kao i s vašim vođenjem tima. Ja imam kapital. Vi imate Landona, što znači da i vi imate pristup kapitalu. Ali, ja imam infrastrukturu koja će mi omogućiti odmah podignuti vaš koncept na sljedeću razinu. — A ako ću to učiniti, želim vlasnički udio.

Kimnula sam. — Ajme. Doista ne znam što da kažem. Nikada nisam ni razmišljala o nečemu takvom.

Tada se doimao ozbiljnijim, kao da je prijateljski odnos ustupao mjesto poslu. — Shvaćam. Trebali biste si uzeti neko vrijeme da razmislite o tome. Ako želite više razgovarati o tome, željet ću vidjeti podrobnija financijska izvješća kako bismo mogli načiniti procjenu. Dakako, želim vam ponuditi malo više od onoga što je pošteno.

— Pa, u redu. — Drhtavim rukama uzela sam šalicu kave. Potpuno me je iznenadio time.

— Imate li što reći ili pitati u vezi toga?

Um mi se vrtložio dok sam pokušavala zamisliti što bi to moglo značiti za mene i za tvrtku, da i ne spominjem ljude koji su se sada oslanjali na nju. — Pretpostavljam da


bi me najviše zanimao moj tim. Što bi se dogodilo s radnim mjestima? Željela bih se uvjeriti da su svi sigurni.

— Svakako, sve to možemo obuhvatiti ugovorom o kupoprodaji. Zapravo, mislim da je važno da upravo vi ostanete voditi posao. Zapravo želim da nastavite raditi sve što radite. Dajem vam mogućnost da brzo izvučete zaradu, ali ipak vodite posao.

Ponovno sam kimnula pokušavajući shvatiti sve te nove informacije. — Morat ću razmisliti o tome, u redu?

On se nasmiješio, a njegov je poslovni gard omekšao. — Odlično. Razgovarajte s Landonom o tome i javite mi se s pitanjima. Ako mi ovaj tjedan pošaljete neka od svojih financijskih izvješća, mogu vam poslati ponudu. To bi također moglo pomoći u donošenju odluke.

Šokirano sam se nasmijala i protrljala čelo. — U redu, svakako.

Rukovali smo se, a on me je tada ostavio razmisliti o magnitudi onoga što mi je upravo predložio.

Zapanjeno sam gledala kroz prozor kafića. Alex je bio u pravu. Morala sam razgovarati s Blakeom jer mi moja intuicija nije govorila je li ta ideja sjajna ili jako loša. Jednostavno sam bila zapanjena.

— Tko je tip u odijelu? — Simone je uzela Alexovu šalicu i uputila mi radoznao pogled.

— Alex — brzo sam odgovorila pokušavajući prikriti svoju iznenadnu smetenost. — Prije nekog vremena smo sklopili partnerstvo. Samo je želio razgovarati o poslu. —


Pazila sam da ne spomenem Alexovu ponudu, kako je ona ne bi spomenula Jamesu. Morala sam o mnogočemu razmisliti prije no što tim obavijestim o mogućnosti akvizicije. Iako me je silno zanimalo njihovo mišljenje o tome, željela sam najprije razgovarati s Blakeom. On je imao najveći ulog u tvrtki, a i imao je više iskustva sa svime time nego ja.

— Nadam se da nemaš ništa protiv toga što tvoj kafić koristim kao ured. Vjerojatno bih ti trebala plaćati najamninu zbog svih poslovnih razgovora koje naposljetku obavim ovdje.

Ona se nasmijala grlenim smijehom koji je odjeknuo nad neprestanim žamorom u kafiću. — Da, svakako. Možeš mi platiti pićima. A kad smo kod toga, kad sljedeći put izlazimo? Čujem govorkanja o djevojačkoj zabavi.

Nervozno sam se nasmijala. — Je li te Alli već uvela u svoje planove?

— O, da. — Namignula mi je, a usne su joj se podignule u vragolastom osmijehu.

Zamalo sam se zagrcnula kavom. — O, ne. Tvoj pogled me ozbiljno zabrinjava.

— I trebao bi. — Ponovno se nasmijala.

Odmahnula sam glavom, a ona me je šaljivo pljusnula po ruci.

— Ne brini, Erica. Sjajno ćemo se zabaviti.

— Ne sumnjam. — Nasmiješila sam se i uzela torbu


kako bih krenula. Koliko god su me njezine šaljive prijetnje zabrinule, morala sam se baviti važnijim pitanjima. — U redu, vidimo se.

— Nema problema, draga. Obori ih s nogu. — Nasmiješila se i kratko me zagrlila prije no što sam otišla.

Izašla sam i oklijevajući stala pred ulazom koji će me odvesti gore u ured. Miris kave i obećanje jeseni miješali su se u zraku. Nisam se mogla vratiti na posao sa svim tim mislima u glavi. Pogledala sam lijevo i desno niz ulicu, ne znajući kamo bih krenula. Clayev crni escalade bio je parkiran kod raskrižja. Krenula sam prema njemu. Uskočila sam na stražnje sjedalo.

— Haj, Clay.

— Gospođice Hathaway. Želite li da vas odvezem kući?

— Ne, još ne. Imaš li što protiv toga da me odvezeš na Harvard?

— Nipošto.

Financijska četvrt je nestala kad smo stigli na drugu stranu grada. Prešli smo rijeku i vijugali uskim uličicama oko harvardskog povijesnog kampusa.

— Može ovdje, Clay — rekla sam kad smo stali na semaforu u dijelu koji sam dobro poznavala.

— Gdje želite da dođem po vas?

— Nazvat ću te.

On je oklijevao.


— Bit ću dobro, obećavam. Samo ću prošetati kampusom. Neću daleko odlutati. — Nahereno sam se nasmiješila.

Blake ga je već bio prilično izgrdio jer je dopustio da nestanem dok me je čuvao. Pa ipak, mislim da je Clay malo suosjećao sa mnom. Njegova prisutnost me je umirivala, ali sam se s vremena na vrijeme morala osamostaliti.

— Što da kažem gospodinu Landonu ako pita za vas?

Uzdahnula sam. — Reci mu da sam otišla prošetati, a ako bude zabrinut, može me nazvati. Imam telefon.

On je kimnuo, a ja sam to shvatila kao znak da mogu otići. Vijugala sam kroz poslijepodnevnu gužvu, mješavinu studenata i turista. S obzirom na to da samo nekoliko mjeseci nisam bila ondje, iznenadila sam se jer nisam poznavala nikoga. Harvard je službeno bio prošlost i, ajme, kako li se život promijenio!

Prošla sam kroz vrata koja su vodila u kampus. Zrak se promijenio, a mene su preplavila sjećanja na nekadašnji život. Nasmiješila sam se, zahvalna jer sam ondje mogla stvoriti toliko mnogo sjećanja. Hodala sam sve dok mi se noge nisu umorile. Pod jednim stablom u prilično tihom dvorištu pronašla sam slobodnu klupu.

Ljudi su hodali zaokupljeni svojim razgovorima. Povjetarac je strujao kroz stara stabla nada mnom. Zgrade od opeke i kamena stajale su nijeme i dojmljive. U daljini su slabašno brujali zvukovi gradskih ulica izvan granica kampusa.


Sve je bilo drugačije. Tlo pod mojim nogama, zrak oko mene, a sada i to mjesto iz moje prošlosti. Je li to bilo zbog razgovora s Alexom? Bila sam naviknuta da mi se život okreće naglavačke otkako je Blake bio u njemu, ali je to bilo drugačije. To je bio moj posao.

Ushićivala me je mogućnost prodaje tvrtke Alexu. I plašila. Dio mene bio je spreman rasprsnuti se od obećanja svega toga, mogućnosti da kažem da sam uspjela. Nakon svih naših borbi i nastojanja da se održimo, mogla sam otići znajući da sam tu tvrtku učinila uspješnom. Nisam znala koliko će mi Alex ponuditi, ali, na temelju povećih iznosa koje nam je njegova tvrtka plaćala, pretpostavljala sam da će iznos biti dojmljiv. Blake mi neće dopustiti prihvatiti ono što nije i više nego pošteno, a Alex je obećao upravo to. Moj se um zaokupio mogućnostima. Sloboda od svakodnevnog rada, sloboda kakvu je Blake uživao jer je mogao birati svoje projekte. Ono što bih dobila tom prodajom ne bi bilo ni blizu Blakeovom bogatstvu, ali bih mu mogla vratiti dug i imati svoju ušteđevinu za koju bih mogla reći da sam je sama zaradila. Možda bi to bilo dovoljno za neovisno ulaganje u Geoffov projekt. Bila sam zabrinuta zbog toga kako ću nalaziti vremena za njegov projekt, uza sve drugo što se događalo. To bi moglo biti savršeno vrijeme za promjenu. No, moju veselost ublažavali su uznemirujući ubodi zabrinutosti. Što ako se život promijeni više no što bih željela? Lijep ured koji je Blake preuredio za mene, tim s kojim sam se zbližila i dnevna rutina koja me je poticala napredovati. Ništa od toga mi neće dugo biti zajamčeno nakon što predam


vlasništvo. Moj je um skakao amo-tamo, kroz svaku mogućnost, sve dok se moje prijašnje uzbuđenje nije našlo na granici tjeskobe zbog donošenja pogrešne odluke. Zazvonio mi je telefon. Alli me je zvala.

— Hej.

— Hej, je li sve u redu? Otišla si prije nekog vremena, ali te dolje nisam vidjela.

Uzdahnula sam, zahvalna jer čujem njezin glas. — Dobro sam. Nakon sastanka s Alexom odlučila sam prošetati.

— Je li sve u redu? — Glas joj je bio mekši od zabrinutosti.

Zatvorila sam oči. Njezin mi je savjet tada bio potrebniji no ikada.

— Sve je u redu. Samo mi je bilo potrebno malo zraka. Imaš li kakve planove za večeras? Željela bih se posavjetovati s tobom.

— Hm, svakako. Ženska večer, ili da pozovemo Heatha i Blakea?

Blake će nedvojbeno imati mišljenje o Alexovom prijedlogu, a njegovo sam mišljenje cijenila više od bilo čijeg. Imao je više iskustva od svih nas zajedno, a i vjerovala sam da me nikada ne bi uputio u pogrešnom smjeru.

Pitanje je bilo samo bi li mi dopustio dovoljno slobode da sama pregovaram o tome.


— Svakako — rekla sam s oklijevanjem. — Samo mi pošalji poruku kad želiš da se sastanemo.

— Može.

* * *

Bili smo naručili dovoljno sushija da napuni poveći čamac kad je Alli započela.

— Dakle, što se dogodilo s Alexom?

Gledala me je s iščekivanjem. Blake i Heath također.

Progutala sam preko čvora u grlu. Kako bude, bit će.

— Želi kupiti Clozpin.

Alli se zamalo zagrcnula mai taijem, a oči su joj bile nevjerojatno razrogačene.

— Što?

— Želi podignuti našu stranicu na višu razinu, ali ne želi uložiti bez vlasništva.

— Što si mu rekla? — upitao je Heath.

Pogledala sam Blakea, čije lice nije otkrivalo ni iznenađenje ni neodobravanje. — Rekla sam mu da ću razmisliti o tome. Rekao je da mi može dati ponudu ako mu pošaljem financijska izvješća.

— Ali, napokon smo počeli napredovati — rekla je Alli, a donja usna joj se malo napućila. Na njezinu se licu


očitovao val emocija koje sam sama prije doživjela. Šok, uzbuđenje, tuga i zabrinutost. — Ne želiš li najprije vidjeti koliko daleko možemo napredovati?

— U posljednje vrijeme smo prilično napredovali, ali uglavnom zbog tog partnerstva s Alexom — objasnila sam. — Dobivamo povelike provizije. Zamisli što bi to moglo značiti za nas u pogledu prodaje.

— Alex već zna kakav je potencijal zarade. Sumnjam da će njegova ponuda biti uvredljiva — rekao je Blake prekinuvši šutnju zamišljenosti. — Ali, važnije je pitanje želite li to.

— Doista ne znam. Rekao je da želi da svi ostanemo u tvrtki. Za mene to može značiti više fleksibilnosti za rad na drugim projektima.

On je podignuo obrvu. — Na Geoffovom projektu?

— Možda. Ili na drugim. Palo mi je na pamet da bih se mogla previše iscrpiti nastojeći raditi sve što želim raditi. Naposljetku negdje mora puknuti.

— Ali, što ako nas on promijeni... Mislim, bit tvrtke.

Alli je postavila osnovano pitanje. Vidjela sam da zauzima suprotan stav, i to s dobrim razlogom. Bila je napustila život u New Yorku kako bi se vratila i radila za mene u Bostonu. Ta je tvrtka bila važan dio njezina, Sidovog i mojeg života. Promjena bilo kojeg dijela toga mogla bi utjecati na sve nas.

— Nadala bih se da to neće učiniti. Doima se da doista cijeni ono što smo već napravili. Ali, pretpostavljam da je


to rizik koji bismo trebali prihvatiti.

— Pa, što ćete učiniti? — upitao je Heath, gurajući me prema odluci koju tu večer nisam mogla donijeti.

Slegnula sam ramenima. — Cijeloga dana razmišljam o tome i ne mogu reći da sam bliže odluci o tome što bih trebala učiniti. Ali, moram priznati da ta ideja obećava. Poslijepodne sam mu poslala izvješća kako bih pokrenula stvar. Ako ponuda bude poštena, mislim da bismo je doista trebali razmotriti.

Alli je ispuhnula. — Ajme.

— Pa, mislim da je to sjajna mogućnost. Za obje. Obje ste marljivo radile, a ako je vrijeme za to, prihvatite ponudu.

Kad se Heath nasmiješio, Allina zabrinutost kao da se rastopila, a pogled joj je postao topliji dok je gledala Heatha. Pogledala sam Blakea pokraj sebe. Bio je prebacio ruku preko naslona mojega stolca i blago mi trljao leđa. Ta je gesta bila mali znak njegove potpore i odobravanja. Osjećala sam da o tome misli još ponešto što ne želi otkriti pred Alli i Heathom, ali se barem privremeno nisam osjećala silno promašeno jer razmatram Alexovu ponudu.

Konobar nam je donio golemi pladanj sushija i stavio ga na sredinu stola. Mi smo se počeli trpati hranom i svaki smo iskapili još jedan mai tai. Nakon još sat vremena razgovora o pojedinostima vjenčanja i poslu, Blake i ja pozdravili smo se s Heathom i Alli.

Pješice smo se krenuli prema stanu, samo nekoliko


ulica dalje.

— Zvuči kao da je za tobom važan dan — rekao je Blake ispreplevši prste s mojima dok smo hodali.

Nasmijala sam se. — Ma nemoj.

— Sutra mogu razgovarati s Alexom i ispipati ga u pogledu ponude — rekao je.

Gledala sam u svoje korake na pločniku. — U vezi toga.

Oklijevala sam pripremajući se za uzvratni udarac. — Rado bih to sama dogovorila.

Usporili smo pred tendom naše zgrade.

— Razgovarali smo o tome, Erica.

Glas mu je bio tih, ali je napetost isijavala iz njega. Duboko sam udahnula i pripremila se za što veću odlučnost.

— Znam. I znam da je tebi logično da ti to riješiš s Alexom. Očito je da ste u pogledu posla ravnopravni. Ja još mnogo učim i cijenim tvoj savjet. Uvijek ga cijenim. Ali, ovu sam tvrtku stvorila od nule. Da, uz Allinu i Sidovu pomoć. Da, uz tvoje ulaganje, koje nam je pomoglo razviti se. Ali, ako doista više neću biti vlasnica, želim da mogu reći kako sam sama napisala zadnje poglavlje.

Pogledala sam ga bez riječi moleći da mi dopusti nadzor za kojim sam žudjela kako bih taj sljedeći korak načinila sama.

— Zacijelo želiš da to poglavlje bude dobro, više od svega, zar ne?


Uzdahnula sam. — Da, svakako. Ali, ja to mogu — brzo sam rekla ne želeći pokazati ni tračak sumnje. — A ako se počnem osjećati kao da sam zagrizla preveliki zalogaj, vrlo rado ću poslati Alexa tebi. Nakon našeg sastanka u Kaliforniji vjerojatno misli da moram tražiti tvoje dopuštenje i za kupnju uredskog pribora.

On je prošao rukom kroz svoju kosu. — Znaš da to nije istina.

Slegnula sam ramenima. — Ne uzimam zdravo za gotovo da me itko poštuje u ovom poslu. Morala sam se boriti i dokazivati na svakom koraku puta. To što ti treperiš nada mnom i čekaš da uskočiš ako posrnem vjerojatno ne pomaže mnogo. Cijenim to. Doista.

— To mi je posao, Erica — ustrajao je.

Ramena su mi se ovjesila. — Znam, ali, Blake... to je moja bebica.

On je tiho opsovao prije no što je pogledao moje molećive oči.

— U redu. Dogovori to s Alexom, ali obećaj mi da se nećeš obavezati ni na što prije no što se posavjetuješ sa mnom.

— To mi odgovara. Ionako to ne bih učinila.

— A ako odlučiš da želiš prodati tvrtku, moji odvjetnici će sastaviti ugovor.

Zakolutala sam očima zbog njegove ustrajnosti. — Blake, imam svoje odvjetnike. Oni će to dobro napraviti.


On je načinio korak naprijed, a u očima mu se jasno vidjela odlučnost. Uzmaknula sam, ali sam se zatekla pritisnutom o vrata.

— Ti doista možeš izludjeti čovjeka, znaš li to?

Zubima sam uhvatila donju usnu nastojeći suspregnuti osmijeh. Rukama sam obujmila njegova ramena i blago ih stisnula. — Da — priznala sam.

On je okrenuo glavu kao da pokušava zadržati svoju frustraciju. Poljubila sam mu čeljust, a brada narasla toga dana bila je gruba na mojim usnama.

— Volim te — šapnula sam.

— Moji odvjetnici — odlučno je rekao i ozbiljno me pogledao. — I želim te gore golu, da me čekaš na koljenima. Doći ću za nekoliko minuta.

Namrštila sam se. — Kamo ideš?

— Moram telefonirati.

— Koga ćeš nazvati? — Pokušala sam ga odgurnuti, ali me je on čvrsto držao između vrata i svojega napetog tijela, uhvativši moja zapešća i stisnuvši ih iznad moje glave.

— Pitaj me još jednom i budi sigurna da ćeš zažaliti. — Kukovi su mu se pomaknuli i čvrsto me pritisnuli, potvrđujući grubo obećanje.

Umirila sam se, procjenjujući omjer gnjeva i požude u njegovim riječima te koliko prostora još imam da nastavim. Na trenutak sam zagrizla usnu, ali se nisam mogla suzdržati.


— Zoveš li Alexa?

Njegov se pogled zamračio. Kutevi njegovih usana podignuli su se u tihoj nestašnosti. — O, večeras ću se dobro zabaviti s tobom. Idi gore prije no što odlučim kazniti te na javnom mjestu.

Koža mi se zagrijala, a bradavice ukrutile pod košuljom u izdajničkoj reakciji mojega tijela kad mi je zaprijetio kaznom koju bih uvijek rado prihvatila, neovisno o tome je li potaknuta stvarnim prijestupom. Dovraga s njim. On se polako odmaknuo, dopuštajući da umaknem njegovu stisku.

Okrenula sam se kako bih pošla, ali nisam bila dovoljno brza jer me je njegova ruka jako pljusnula po stražnjici. Zapeklo me je preko traperica i suspregnula sam osmijeh. Gurnula sam vrata i požurila gore.


Osmo poglavlje

eškoljila sam se u svojemu stolcu. Stražnjica me je još malo pekla od žustrih batina koje sam noć prije dobila od Blakea. To je bilo nakon što sam dobar dio vremena provela na

koljenima. Bože, taj muškarac me je doista volio vidjeti na koljenima.

Ali, Blakeove perverzije nisu bile jedino što se sinoć događalo. Frustracija je s njegova jezika silazila sa svakim oštrim zahtjevom, sa svakim silovitim pokretom koji nas je vodio preko ruba opet i opet. Moje spremno pokoravanje imalo je svoju cijenu. Ponovno sam se borila za nadzor koji sam mu svojedobno obećala.

I nastavit ću boriti se za pravo da donosim odluke sve dok Alex ne preuzme tvrtku. Isplatilo se zadržati tu razinu kontrole tada kad se sve toliko dramatično mijenjalo. Bolna koljena i sve to.

A osim toga, ostavila sam tragove i zabavila se. Blake me nikada nije mučio bez odgovarajuće velike doze seksualnog zadovoljenja. Blaga nelagoda na stražnjici usput me je podsjetila na još jednu neprospavanu noć u

M


Blakeovim rukama, u njegovoj milosti i nemilosti. Prekrižila sam noge želeći ublažiti pulsirajuću bol.

Odgurnula sam prljave misli iz svojega uma i pročitala poruku kojom me je Geoff podsjetio na naš sastanak tog tjedna. Veselila sam se čavrljanju s njim i doznavanju pojedinosti o onome što je isplanirao, ali sam tada razmišljala o odgađanju. Kako sam mu mogla obećati da ću mu moći pomoći? Financije nisu bile problem. Ako ne uložim vlastiti novac, Blake će uložiti »naš« novac. Ali, prodajom tvrtke mogla bih Blakeu vratiti pozajmicu koju je dao Clozpinu i možda financirati Geoffovu tvrtku. U meni se ukorijenilo tiho zadovoljstvo kad sam zamislila kako ponovno sama uzgajam nešto iz malene sjemenčice, bez golemog bogatstva te sigurnosti Blakeovog bankovnog računa i poslovne sposobnosti. Bila sam sposobna za to i nisam mogla poreći dio mene koji je žudio za tom novom mogućnošću. Blake me je u dvorani za sastanke potaknuo uzeti ono što želim. Ako bude financijski osnovano, to ću i učiniti, ali sam tu vijest najprije morala priopćiti Sidu.

Poslala sam mu poruku i on je minutu poslije sjedio s druge strane mojega stola. Njegovo visoko tijelo potpuno je sakrilo stolac kad se naslonio umornih očiju i s velikim energetskim napitkom u ruci.

— Što je?

Duboko sam udahnula. — Željela sam razgovarati s tobom o novom smjeru za tvrtku o kojemu razmišljam.

Njegove su se obrve podignule, a oči mu je osvijetlila nova budnost.


— Alex Hutchinson želi kupiti Clozpin.

On je nekoliko trenutaka šutio. — Što bi se dogodilo s timom?

— Alex me uvjerava da bi sva radna mjesta bila sigurna. To bi uklopio u ugovor o kupoprodaji. Ti i Alli biste, dakako, bili isplaćeni zajedno sa mnom, ali bismo mogli nastaviti voditi Clozpin koliko god dugo želimo. Rekao je kako doista želi da ja ostanem i nastavim raditi ovo što radim.

Njegovo se čelo blago namrštilo. Zatekla sam se u oponašanju njegova izraza lica dok sam čekala njegovu reakciju. Nikada nisam donosila odluke u ime cijelog tima. Alli i Sid su uvijek davali vrijedan doprinos, a Alline sinoćnje riječi još su mi odzvanjale u umu. Odražavale su moje strahove. Velike, zastrašujuće »što ako« koje sam morala razmotriti ako sve pođe po zlu. — Zanimljivo — napokon je rekao.

— Zanimljivo, kao dobro?

— Možda. Financijska sigurnost na osobnoj razini bila bi dobra. Uspio sam nešto uštedjeti budući da Blake i dalje ne unovčuje čekove za stan, ali imam svoje zamisli na kojima bih rado radio.

Srce mi je malo klonulo. — Misliš da ne bi ostao?

On je slegnuo ramenima. — Ne bi te trebala šokirati činjenica da nisam osobito zainteresiran za modu. Ali, ostat ću dokle god ćeš ti to željeti. Nikada neću napustiti ovaj projekt. Previše smo uložili u njega. Prodali je ili ne,


želim da ova tvrtka bude uspješna.

— Jesi li zabrinut da ćemo je prerano prodati? Alli misli da bismo mogli izgubiti novac.

On je ponovno uvrnuo usne. — Pretpostavljam da sve to ovisi o tome koliko on nudi i koliko mi želimo dobiti. U konačnici ti odlučuješ, Erica. Stavili smo te na čelo ovog projekta i do sada si nas dobro vodila u pravom smjeru. Ako misliš da bismo to trebali učiniti, podržavam te.

Uzdahnula sam s olakšanjem. — Hvala, Side. Za sve. Ne mogu ni zamisliti kako bih ovoliko daleko dogurala bez tebe i Alli. Što god se dogodilo, želim da to znaš.

Njegovi obrazi su potamnjeli, a pogled mu se spustio prema podu.

— Hvala. I ja tako osjećam. Stvorili smo dobar tim.

Te posljednje riječi neobično su zvučale kao rastanak.

Sa svakim trenutkom osjećala sam se sve više usmjerenom mogućnosti prodaje, čak i dok sam čekala Alexovu ponudu. Alli je došla i prekinula nas. — Hej, ovaj, Alex zove.

— Što?

Sid je ustao. — Ostavit ću vas. Obavijesti me.

— Dakako. Hvala, Sid.

On i Alli su me ostavili samu. Želudac mi je poskočio. Zar je toliko brzo pregledao financijska izvješća?

Podignula sam slušalicu uredskog telefona. — Alex, haj.


— Haj, kako ste?

— Dobro sam. A vi?

— Dobro. — Uzdahnuo je, a ja na trenutak nisam bila sigurna da mu vjerujem. — Sinoć sam pogledao financijska izvješća.

Nervozno sam škljocala kemijskom olovkom. — U redu. Imate li kakvih pitanja?

— Ne, zapravo ne. Pretpostavljam da to što me je Blake nazvao znači da ste otvoreni za ponude, zar ne?

Srce mi je stalo. Nadala sam se da nije osjetio moju šokiranost.

— D-da. Mislim, ako je to financijski prihvatljivo. — Lecnula sam se zbog vlastitog mucanja.

— Dakako. U tom slučaju šaljem vam svoju prvu ponudu. Imam samo jedan problem.

— Što?

— U pravilu ne volim požurivati situacije, ali je ovaj put vrijeme presudno. Trebat ću vaš odgovor sutra.

Zavrtjelo mi se. Sranje. — U redu, postoji li kakav razlog za to? — Oklijevala sam pitati to, ali sam željela znati što je potaknulo tu žurbu.

— Situacija je takva — brzo je rekao. — Ali, mislim da ćete biti zadovoljni ponudom. Nemamo mnogo vremena za pregovaranje o pojedinostima pa ću ih poslati s nacrtom ugovora. Ako vama sve bude prihvatljivo, možemo to učiniti prilično brzo.


— U redu. — Nisam mogla sakriti nesigurnost u glasu. Sjela sam na varljivo blagu vožnju u tematskom parku i više nisam mogla sići.

Alex mi je iznio još nekoliko pojedinosti ponude prije no što smo završili razgovor, ali ja nisam mogla zaboraviti onaj komentar o Blakeu. Nisam pitala Alexa o čemu su razgovarali kako ne bih zvučala smiješno jer to ne znam. Iako sam zamolila Blakea da mi dopusti da sama obavim pregovore, on ga je ipak nazvao. Znala sam to. Jebeno sam znala. Udarila sam rukom o stol susprežući poriv da vrištanjem izrazim svoju frustraciju. Udat ću se za muškarca koji me silno izluđuje i koji je opsjednut nadzorom.

Spustivši glavu u dlanove, nekoliko sam puta udahnula kako bih se pribrala. S Blakeom ću razgovarati poslije. Morala sam se baviti važnijim pitanjem moguće prodaje, a Blake je bio lud ako je mislio da ću dopustiti da njegovi odvjetnici sudjeluju u tome. Opetovano sam osvježavala svoje elektroničke poruke sve dok Alexova ponuda nije stigla. Zurila sam u poruku ne znajući jesam li spremna pročitati je, ali nisam mogla raditi ništa drugo sve dok ne doznam što u njoj piše. Preletjela sam preko poruke.

Ponudio je sedam milijuna dolara, golemi iznos.

Zagrizla sam usnu pokušavajući obuzdati svoje uzbuđenje. O, Bože, to nije moguće.

Nisam bila potrošila cijelo Blakeovo početno ulaganje. Zapravo, dobar dio tog novca spremila sam na poslovni štedni račun za slučaj krize. Nakon što mu vratim dug te


isplatim Alli i Sidu njihov udio u tvrtci, imala bih dovoljno za Geoffov projekt i još bi mi mnogo ostalo.

Ispisala sam uvjete ugovora i sazvala sastanak s Alli i Sidom. Sastali smo se dolje u Mochi, koja je bila pogodna zbog privatnosti i vrlo potrebnog kofeinskog poticaja. Pročitali smo uvjete i raspravili sve dok nismo zaključili da smo sve pokrili. Gledali smo jedni druge. Očajnički sam tražila znakove da je to ispravan potez. Dobro bi nam došao vidovnjački odgovor, ali sam se zadovoljila opreznim slaganjem dvoje ljudi koji su od prvoga dana sa mnom na tom ludom putovanju.

— Jesmo li sigurni? — upitala sam, gledajući Sida i Alli.

— Učinimo to. — Sidove velike smeđe oči doimale su se uvjereno.

Više od Allinih, ali dovoljno da mi pruže poticaj koji sam tražila.

— U redu. Bit će kako bude.

Ostala sam do kasno na poslu, dogovarajući se s Alexovim pravnim odjelom. Elektroničkom poštom dogovorili smo zaključenje za petak tog tjedna. Za nekoliko dana. Sve je izgledalo vrlo nestvarno.

Alli mi se pridružila kad su svi otišli.

— Trebaš li pomoć s nečim?

— Ne, samo pregledavam uvjete. — Oklijevala sam, osjetivši poriv da još jednom dobijem njezino odobravanje. — Jesmo li sigurni u to.


Ona se slabašno nasmiješila i sjela pred moj stol. — To je valjda razvoj. Ništa ne može zauvijek ostati isto.

— Alli, nije mi lako donijeti ovu odluku — priznala sam.

— Znam. Mnogo toga ovisi o tome, ali bez obzira na to bude li onako kako želimo ili ne, riskirali smo. Ništa nam ne može oduzeti naša iskustva. Iskreno, plašim se da bi nas ovo moglo pogurnuti u smjeru za koji nismo spremni, ali se plašim i odbiti mogućnost koju bi bilo glupo ignorirati.

— I ja tako mislim. Promjena nikada nije laka — rekla sam.

Koliko god me je Alex uvjerio da želi da nastavim raditi to što sam radila, znala sam da slijedi promjena u ovom ili onom obliku. Bez obzira na njegovo bogatstvo, toliko velika akvizicija ne može biti lišena želje da se ta mogućnost maksimalno iskoristi. Morala sam se pripremiti za tu neizvjesnost i vjerovati da Alex i nama želi dobro, iako je to sporedno njegovoj želji da mu taj pothvat donese zaradu.

— Pa, odluka je donesena, zar ne? Poslat ću ovo odvjetniku i možda će sve biti brzo izvršeno.

Ona je ispuhnula i slegnula ramenima. — To je valjda još jedan razlog za slavlje.

— Svakako, trebale bismo proslaviti. Piće ili nešto.

Allin osmijeh se proširio. — Namjeravala sam te iznenaditi, ali djevojačka zabava je ovaj vikend.


Podignula sam obrve. — Oh.

— Stoga nedvojbeno slijedi slavlje. Morat ćemo te dodatno napojiti.

Nasmijala sam se. — U redu, vidjet ćemo.

Ona je ustala i prišla mi. I ja sam ustala i zagrlila je.

— Jako sam ponosna na nas. Glas joj je bio prigušen mojim ramenom. Odjednom su zaprijetile suze, a na vidiku je bila emocionalna litica do koje će nas taj put dovesti. Tjedan je postajao vraški zanimljiv.

Ona je otišla, a ja sam Alexu poslala svoju poruku. Još sam neko vrijeme sjedila u uredu razmišljajući o teškoj odluci koju sam donijela. Clozpin je dugo bio okvir mojega života, kao i iskustva koja su me vodila od nadobudnog petljanja nadomak neuspjehu i tada do pravog uspjeha. Alex je želio tu tvrtku i želio je mene. Uvidio je vrijednost i riskirao s tvrtkom i sa mnom. Valić zadovoljstva prošao je kroz mene. Nasmiješila sam se u sebi. I ja sam bila ponosna na nas.

* * *

Clay me je dovezao kući. Noć je postala mračna, a ja sam se trudila ne razmišljati o svemu što smo Blake i ja tu večer moralo razmotriti. Krenula sam prema vratima.

— Erica? — Prišao mi je muški glas, pojava izašla iz sjene. Srce mi je preskočilo i načinila sam korak unatrag.


— Tko ste vi?

— Ja sam iz informativne redakcije kuće Channel 5. Nadao sam se postaviti vam nekoliko pitanja o vašoj povezanosti s guvernerskom kampanjom i Danielom Fitzgeraldom.

— Žao mi je, nije mi zgodan trenutak. — Petljala sam sa svojim ključevima i pokušala ga obići kako bih stigla do vrata.

— Samo trenutak vašeg vremena.

Prije no što sam ga stigla otpraviti, pojavio se Clay i zauzeo stav spremnosti za borbu.

— Gospođica ne želi razgovarati s vama. Otiđite odmah.

Mladi novinar je posprdno puhnuo. — Tko si ti? Ne kršim zakone time što sam ovdje.

— Ja sam tjelohranitelj gospođice Hathaway i čuvar ove zgrade. Ako ne otiđete, pozvat ću policiju. — Clay se nije dao smesti, a njegov glas i krupna pojava zastrašivali su i bez imalo truda. Stao je između novinara i mene, dojmljiv, i odozgo se zagledao u njega.

Na njegovu žalost, Clay ga je vjerojatno mogao podignuti kao utege. Nije imao izgleda.

— U redu. Ispričavam se. Je li u redu da vas nazovem?

Provirio je iza Claya i pogledao me.

Odmahnula sam glavom i uzdahnula. Isuse, ti ljudi su uporni. Okrenula sam ključ u vratima i zahvalila Clayu


prije no što sam potrčala uz stepenice.

Ušla sam u stan, ostavila torbicu na ormariću i nijemo poželjela rasteretiti se gomile emocija koju sam donijela kući. Blake je ustao s kauča dok sam stavljala ostatke hrane na tanjur.

— Je li sve u redu?

— Vani me je zaskočio novinar.

Njegove su se obrve sastale. — Koji?

— Clay je to riješio. U redu je.

Napetost u njegovu tijelu kao da se malo opustila. — U redu.

Obišao je kuhinjski otok, prišao mi i nagnuo se kako bi me poljubio, ali sam ja okrenula glavu.

— Što je?

— Što misliš? — promrmljala sam. Prisilit će me da kažem. Jedva sam čekala da čujem njegova opravdanja za javljanje Alexu prije no što sam to sama stigla učiniti.

On je podignuo obrve. — Zašto mi jednostavno ne kažeš?

Pogledala sam ga. — Sinoć sam primila kaznu od tebe uz obećanje da se nećeš petljati u ovaj dogovor. To je moj posao.

— Nisi rekla da se ne smijem petljati. Rekla si da sama želiš pregovarati o tome — rekao je jednoličnim tonom.

Nasmijala sam se u šoku. — Stoga si nazvao osobu s


kojom sam trebala pregovarati?

— Želio sam ispitati stvar. To je sve.

— Doista?

Odnijela sam zagrijanu hranu u blagovaonicu. Blake je za nekoliko trenutaka sjeo na drugi kraj stola. Možda nam je doista trebao veći stan. U tom trenutku bile su mi potrebne najmanje dvije sobe između nas.

— Ne znam zašto si toliko uzrujana. Tebi šalje ponudu, zar ne? Ja sam samo postavio nekoliko pitanja. Nisam ni na koji način ostavio dojam da predstavljam tvoje mišljenje, ili svoje. — Zastao je. — Željela si moj savjet, zar ne?

— Da — oštro sam rekla između zalogaja.

— U redu, tada te ne mogu savjetovati o onome o čemu ne znam sve pojedinosti. To su tvoji prvi pregovori. Mnogo je pitanja koja je na početku potrebno postaviti kako bi se ustanovila osnovna struktura. Znao sam da će Alex imati nešto vrlo specifično na umu. Želio sam doznati te pojedinosti kako bih te usmjerio u pravom smjeru kad dođe vrijeme za to.

Odmahnula sam glavom. Željela sam sve to proglasiti lažima. — Katkad te mrzim, znaš to?

Njegov vragolasti osmijeh oslabio je moju odlučnost. — Ne vjerujem ti.

Spustila sam pogled glumeći hladnoću. Neće se izvući time što je divan. Bila sam ljuta i namjeravala sam ostati ljuta dok se ne ispriča.


— Dušo...

— Nemoj ti meni dušo. Neću te nagraditi jer si se još jednom petljao u moj posao.

— Ozbiljno, mučit ćeš me zbog sitnice?

— To nije sitnica. Posrijedi je načelo. Ti to znaš. Možda jesam niska, plavokosa i sedam godina mlađa od tebe, ali nisam idiot i ne sviđa mi se da tako postupaš sa mnom.

On se trgnuo kao da sam ga pljusnula.

— Što je rekao? — upitao je nakon nekoliko minuta.

— Zašto ga ne nazoveš i pitaš? — promrmljala sam, a sarkazam se cijedio iz svake riječi.

On je nagovijestio osmijeh. — Želiš li da to učinim? Jer, znaš da hoću.

— Jebi se — odrezala sam.

On se naslonio i čekao da progovorim.

— Ponudio nam je sedam milijuna dolara. To je više nego dovoljno da ti vratim dug i da Sidu, Alli i meni ostane dovoljno za naš sljedeći potez.

On je napućio usne i polako kimnuo. — To je dobro. Jesi li zadovoljna time?

— Svi smo razgovarali i zadovoljni smo.

— To je bilo brzo.

— Ta ponuda vrijedi do sutra — objasnila sam.

— Zašto?


Slegnula sam ramenima. — Nije rekao. Doimalo se da je pod stresom. To nije tipično za njega, ali možda jednostavno tako pregovara. Ne znam. Doima se da brzo prelazi i prijateljskog stava u potpuno poslovni.

— To se doima neobičnim.

— Možda ima potrebu ubrzati situaciju.

— To zapravo nije idealno. Nemamo vremena sve dobro razmotriti. Trebala bi tražiti više vremena.

— Ali, što ako povuče ponudu.

— On želi tvoju tvrtku. To je jasno dao do znanja. Nemoj sada sumnjati u njegovo zanimanje.

— Možda će mu nešto onemogućiti kupnju ako ne budemo brzo reagirali. To je golemi iznos.

— Uvodiš emocije u to — hladno je rekao.

Narogušila sam se na njegov ton. — Dakako da ih uvodim! To mi je sve u životu.

— Doista? — Blake se neuvjerljivo nasmijao, ali sam mu u očima vidjela povrijeđenost.

Zatvorila sam oči proklinjući loš izbor riječi. — Znaš što mislim.

Pogledi su nam se sreli, kameni, ali su očito popuštali pod našim emocijama.

— To ionako nije važno — napokon sam rekla. — Svi smo pristali krenuti dalje. Naši pravni timovi su danas sve dovršili. — On je odmahnuo glavom, a usne su mu se


napele u osmijehu zamjeranja. Odgurnuo se od stola. — Postupi kako smatraš ispravnim, Erica — ravnodušno je rekao.

Otišao je u spavaću sobu, a ja sam ostala kipjeti. Čeljust mi se stezala dok su minute prolazile. Željela sam razbiti nešto. Zanimalo me je kako njegovi zaposlenici iz dana u dan izlaze nakraj s njegovom kompulzivnom sklonošću nadzoru. Zanimalo me je kako ću, dovraga, uspjeti živjeti s time. Nesposobna ušutkati mozak, nekoliko sati poslije napokon sam odustala i pridružila mu se u spavaćoj sobi. Mjesečina je ispunjavala spavaću sobu nudeći mi upravo dovoljno svjetla da se svučem i pronađem krevet. Legla sam na svoju stranu pazeći da mu dovoljnom udaljenošću dam do znanja da sam i dalje vrlo ljuta. Ali, Blakeova prsa podizala su se vrlo polagano, otkrivajući da spava. Prisilila sam svoje tijelo da se opusti. Imala sam potrebu otpustiti taj dan.

Oprezno sam se sklupčala pokraj njega. Bio je nevjerojatno topao kad su moje usne kliznule preko njegova ramena. Mirisao je na sapun. Katkad je bilo lakše voljeti ga dok nije govorio, ili bio budan. Nisam bila sigurna da si može pomoći. Bilo mi je užasno kad smo se svađali pa sam se čak i tada pitala je li bilo što od toga vrijedno svađe.

Te vječne borbe među nama. Za što? Za moć.

Koliko je moć uopće bila važna za dvoje ljudi koji su se voljeli bespomoćno kao mi?

Predala sam mu moć u našem odnosu, a on je to


iskoristio stupivši u kontakt s Alexom bez mojega dopuštenja. Mogao je učiniti i više, ali nije. Mali ustupak, podsjetio me je glasić. Ali ipak ustupak.

Taj me je dan iscrpio. Umorna, zagrijana i zadovoljna pokraj njega, dopustila sam da me san svlada. Ali, tamu noći zamijenili su nemirni snovi.

Alexov napet glas odjekivao je u pozadini. Brzo je govorio o pojedinostima dogovora. Neprestano iznova, kao ploča koja ponavlja isto. Tama se razišla, a on je izblijedio.

Bili smo u mojemu uredu, ali je prostor bio pust. Sunčeva svjetlost ulazila je kroz veliki prozor koji gleda na ulicu. Prostorija kao da je bila gola i hladna bez svih ljudi koji su pripadalo onamo. Gdje su svi?

Prišla sam svojemu radnom stolu i ondje opazila Blakea, podignutih nogu i sa seksi osmijehom na licu.

Na trenutak sam zaboravila da sam ljuta na njega. — Što radiš ovdje?

— Radim ovdje, zar se ne sjećaš?

Doista? Doimao se vrlo uvjerenim. Prišla sam mu, a on me je povukao u svoje krilo.

— Ne shvaćam. — Zagrlila sam ga oko vrata.

— Uz tebe sam, Erica.

— U redu. — To se doimalo ispravnim, ali nisam znala zašto. Željela sam ga ondje. Ispunjavao je prazan prostor, a ja nisam željela hiti sama. Nagnula sam se kako bih ga


poljubila. U sobi je postalo toplo. Energija je potekla među nama. Moje tijelo se budilo, a sve moje misli usmjeravale su se prema mjestima na kojima smo se dodirivali. Prešla sam dlanovima niz njegova prsa i zaboravila gdje smo. Njegova se ruka uvukla među moje noge, trljala me, masirala kroz traperice. Zastenjala sam i zatvorila oči.

Kad sam ih otvorila, pokrila nas je tama. On se premjestio pa sam bila na leđima. Nisam znala gdje smo, ali mi to nije bilo važno. Bili smo sami, a on je svlačio mene i sebe, polako i strpljivo.

Nadvio se nad mene, podignuo moje ruke i pritisnuo ih. Zagledao mi se u oči. Pohota u njima ostavila me je bez daha.

— Ovo mi je potrebno.

Kimnula sam. Nekako sam shvatila. I ja sam to željela.

On mi je držao ruke klizeći po meni, dražeći moje tijelo na sve moguće načine. Kožom uz kožu. Rijetke dlake na njegovim prstima dražile su moje bradavice. Njegov vreo kurac polako se vukao uz moje bedro.

Drhtala sam.

Nadzor je bio u njegovim rukama. To smo već proživjeli i naučila sam ne suprotstavljati se.

Prepustila sam se osjetima, vjerujući Blakeu. Ali, što god učinila, kako god se pomaknula, on se nije želio pomicati brže. Bili smo izgubljeni u beskrajnom krugu nezadovoljene žudnje.


Cvileći sam izgovarala njegovo ime. Preklinjala sam. Ali, nikako ga nisam mogla potaknuti da me zadovolji.

On je ustima uhvatio moju bradavicu i počeo je nježno sisati. Neužurbano milovanje prelazilo je preko moje kože dok je u meni rasla vatrena kugla žudnje.

— Molim te! — preklinjala sam u maglovitim odajama svojega uma, i vrištala moleći.

Je li me čuo?

Oči su mi se naglo otvorile. Trepnula sam nekoliko puta, ponovno opažajući tamu naše spavaće sobe. Blake je spavao pokraj mene, a njegovo je disanje bilo znatno sporije od mojega. Oblizala sam suhe usne i spustila ruke. I u snu su bile u tom položaju. Klitoris mi je pulsirao s ubrzanim kucanjem mojega srca.

Što je, dovraga?

Zatvorivši oči, ponovno sam poželjela onaj san, ali sam i željela biti slobodna od njega. Željela sam olakšanje.

Blake je ležao na leđima i spavao. Žudjela sam za njime. Bila sam budna, ali je požuda iz sna ostala na mojoj koži pa se sve doimalo stvarnim. Mi smo bili stvarni, a Blake je mogao ublažiti tu agoniju.

Nagnula sam se nad njega želeći ga poljubiti, probuditi ga. Moj prijašnji gnjev zaratio se s mojom žudnjom. Oklijevala sam, a u umu mi je bljesnula ideja.

Kliznula sam s kreveta i prišla donjem dijelu. Kleknula


sam i otvorila ladicu u podnožju. U njoj su bile Blakeove igračke. Naše igračke. Većina stvari još je bila u pakiranjima. Hvala Bogu. Nismo upotrijebili ni mali dio njih i nisam marila za to. Zanimalo me je samo jedno. Pronašla sam što sam tražila i zatvorila ladicu. Vratila sam se u krevet i gola se popela na Blakea tako da mi je stražnjica bila na njegovim bedrima.

On se promeškoljio i zabrujao kad sam se smjestila na njega. Sagnula sam se spustivši prsa na njegova. Malenim poljupcima obasula sam mu lice, pa čeljust i vrat. Njegova se zdjelica nakon nekoliko trenutaka podignula i zastenjao je. Nasmiješila sam se i ponovno se usredotočila na njegove usne. Oblizala sam ih i blago zagrizla njihovu puninu.

Njegove ruke su me obavile i privinuo me je uz sebe ljubeći me dublje. Uživala sam u tom trenutku, a tada sam se oslobodila kako bih ostvarila svoj plan. Uspravila sam se, uhvatila njegova zapešća i pomaknula ih iznad njegove glave te pritisnula u jastuk.

Blakeov promukao glas prekinuo je tišinu.

Ušutkala sam ga i potražila kožne lisice koje sam izvadila iz ladice. Zatvorila sam jednu oko njegova zapešća, prebacila ih preko prečke na uzglavlju i brzo zatvorila drugu.

— Erica. — Oči su mu bile razrogačene, a u glasu više nije bilo pospanosti i doimao se potpuno budnim.

— Igram se. Opusti se.

Mišići su mu se malo opustili, a ja sam ga ponovno


poljubila želeći ga umiriti. Nisam se željela svađati. Željela sam se igrati.

I ja sam se oslobađala svojega sna. Bila sam napeta i žarko sa željela zadovoljenje, ali se doimalo da moja frustriranost njime raste s mojom željom. Klizila sam niz njegovo tijelo voleći ga i želeći da i on osjeti ono što sam ja osjećala. Sisala sam mu kožu prelazeći jezikom preko mekih krugova bradavica sve dok se nisu ukrutile. Prelazila sam zubima preko vrhova kao što je on mnogo puta učinio, izluđujući me. Zvuk njegova disanja ispunio je zrak. — Dovraga. Što mi to radiš?

— Noćas si moj — promrmljala sam sišući kožu njegova vrata. Sol njegove kože dala je okus tom grubom poljupcu dok sam ga duboko udisala.

Noktima sam vukla crte niz njegovo tijelo. On je stenjao i trzao se. Nisam znala je li to zbog užitka ili boli, ali nešto u meni željelo ga je obilježiti. Učiniti ga svojim. Kad sam vidjela tragove, preplavila me je vrelina.

— Skini mi lisice. Odmah, Erica. Mislim ozbiljno.

Nisam obazirala pozornost na njegove zahtjeve. Umjesto toga sam mu tijelo prekrivala poljupcima uz silovito sisanje. — I ja. Kako je kad ti se oduzme sva moć? — Moć vlastitog položaja u tom trenutku možda mi je udarila u glavu. Osjećala sam se lagano, opijeno njome. Klizila sam niže, ližući pohotnu stazu niz njegov trbuh. Grickala sam meku kožu njegova trbuha. Krevet se pomaknuo kad je on iskušao lisice. Kliznula sam jezikom u njegov pupak i napokon stigla do njegova kurca koji je,


tvrd poput kamena, u erekciji poskakivao na njegovu trbuhu. Zabrujala sam i prstima dražila glavu. Lagano sam liznula vrh, uhvativši malu kap uzbuđenja. Zatvorila sam oči susprežući poriv da ga uzmem cijelog.

Tu večer željela sam ga dražiti više no što sam ga željela zadovoljiti. Zaslužio je to.

— Erica. — Izrekao je moje ime uz čudan ton koji je bio negdje između prijekora i molbe za milost.

— Da? — Moj je glas bio vedar i razigran.

Zvuk koji je uslijedio nedvojbeno to nije bio. Naglo je udahnuo nekoliko puta.

— Dok nabrojim do tri imaš vremena skinuti mi lisice.

Neuvjerljive riječi za muškarca vezanog za krevet. Razljutio me je i željela sam da to osjeti. Željela sam osjetiti kako se njegovo tijelo bori kako bi obuzdalo žudnju kao što sam ja to činila nebrojeno mnogo puta. Pod njegovom zapovijedi, pod njegovim nadzorom, pod njegovom vraškom darovitošću.

Tiho sam se nasmijala. — A ako to ne učinim? — šapnula sam uz vrelu kožu njegove erekcije. — Možda nisam raspoložena za primanje zapovijedi.

On je stisnuo zube i zatvorio oči. — Jedan. — Ta je riječ izletjela snažno, kao tiho izrečena prijetnja.

Moja se žudnja pojačala. Grudi su mi bile teške kad su se očešale o njegova bedra. Željela sam njegove ruke na meni, ali ne...


On je zasiktao kad sam ga uzela u usta. Zastenjala sam uživajući u njegovu mošusnom okusu i napinjanju njegova tijela prema meni. On se dodatno ukrutio među mojim usnama. Nekoliko puta sam prešla jezikom preko njega i tada pustila da mi klizne iz usta. Odgodila sam njegov užitak utiskujući vrele, vlažne poljupce u njegovu zdjelicu. Željela sam da bude potrebit kao što sam ja bila. Bila sam vlažna i boljelo me je, bila sam na gotovo bolnoj granici.

— Dva. — Glas mu se malo kolebao kad su moje dojke okrznule njegovu erekciju.

Nasmiješila sam se sekundu prije no što sam ga ponovno uzela u usta. Pustila sam da uđe cijelom duljinom, klizeći po mojem jeziku sve do grla.

— Dovraga, Erica.

Potpuno sam se usredotočila na pružanje užitka, draženje laganim pokretima jezikom prije no što sam ga uzela duboko koliko sam mogla, gutajući i izvodeći valovite pokrete preko velike glave njegova kurca.

— Želim te dodirnuti — preklinjao je.

Želja se čvrsto napela u mojemu trbuhu. I ja sam željela da me dodirne. Nije znao koliko. Zabrujala sam, a zvuk je vibrirao po njemu dok sam ga uzimala duboko, opet i opet. Njegovi su se kukovi naglo podignuli pa sam ga pustila, blago puhnuvši zrak preko njegove vlažne, pulsirajuće kože. — Reci molim.

On je čvrsto stisnuo oči. — Ne mogu ovo. — Počeo je teško disati i svaki mu se mišić napeo. Ukočila sam se,


opčinjena reakcijama njegova tijela. Tada sam ga jedva dodirivala, ali je on izgledao kao... kao da će svakog trena eksplodirati. Uhvatila sam njegovu erekciju u ruke i počela ga jednolično milovati.

On je otvorio oči i pogledao me. Čak i u sobi osvijetljenoj mjesečinom prepoznala sam pogled koji mi je govorio da on prelazi preko granica svojega nadzora. Ali, tada nije imao nadzor. Naglo sam izdahnula. Razmaknuvši bedra nad njim, upregnula sam svu svoju moć volje kako se ne bih naglo spustila pičkom na njega i oboje nas odvela preko ruba.

— Tri... odmah — zarežao je.

— Opusti se — blago sam ga prekorila. Raširila sam prste slobodne ruke preko njegovih prsa, a drugom sam mu milovala erekciju.

On je progutao i načinio grimasu.

— Granica.

Gledao me je izmučeno dok sam poimala značenje onoga što je rekao.

Granica.

O, sranje. Ta se riječ valjala po mojemu umu prije no što sam shvatila što moram učiniti. Popela sam se uz njega i posegnula prema njegovim rukama. Prije no što sam ga stigla dosegnuti, njegovi su se bicepsi stegnuli u tvrde kugle i tada sam začula prasak. Njegove su ruke u trenu bile na meni, a prsti se ukopali u moje kukove. Naglo sam udahnula kad se uspravio i približio prsa mojim. On me je


šakom uhvatio za kosu i iskoristio tu prednost da mi izvine leđa. Kriknula sam. Možda zbog bolnosti njegova stiska. Možda zbog užitka jer su njegove ruke napokon na meni. Možda zbog brzog preokreta posjedovanja potpunog nadzora do njegova naglog predavanja.

On me je pomaknuo i namjestio me, nimalo obazrivo, preko svojeg kurca. Sekundu poslije bio je u meni, zarinuo se duboko, jednom, pa još jednom, još dublje. Bila sam skliska oko njega. A moja se pica trenutačno počela grčiti.

— Blake! — jecala sam od užitka, grebala ga želeći ga stisnuti uza sebe, ali nisam ga mogla obuzdati. Stisnula sam se oko njegove penetracije, a trenje i žar njegova prodiranja odmah su me doveli do nezaustavljivog orgazma. Bedra su mi drhtala i uhvatila sam se za njegova ramena kad se vrhunac razbio preko mene.

Jedva sam se stigla smiriti od silovite bujice kad sam se našla na leđima. Blakeova snažna ruka stisnula mi je obje ruke iznad glave. Raširivši me oko svojih bedara, udarao je u mene i pomicao me prema gore na krevetu u nizu snažnih prodiranja. Ostala sam bez daha i hvatala se, ali se nisam mogla osloboditi navale njegove strasti.

— Što želiš, Erica? Želiš li da te ševim ovako ili želiš da legnem kako bi se ti igrala domine?

Izazivao me je onime što sam mu pokušala oduzeti, a doista nikada ništa nisam željela više od toga. Topila sam se oko njega. Željela sam sve što mi je mogao dati. Bio je posvuda. Držao me je pritisnutu, pritiskao se o mene, obuzdavao me i razarao iznutra.


A ja sam u tom trenutku samo željela da uzme ono što je njegovo — moje tijelo, moje srce, i, Bože, moju pokornost. Ako je to bilo to, željela sam mu to poslužiti na srebrnom pladnju jer se nikada nisam osjećala toliko pokoreno i toliko uzbuđeno njegovom odlučnošću.

— Želim da me ševiš — priznala sam, a u mojim riječima nije bilo nimalo sumnje ili oklijevanja. — Upravo ovako.

On se zarinuo u mene, a čeljust mu se stisnula. — Ovo sam ja. Ovo smo mi — protisnuo je.

Kriknula sam svaki put kad je dosegnuo najdublji dio mene, a sva su moja osjetila ulazila u stanje preopterećenosti. — Želim ovo. Želim tebe — rekla sam između isprekidanih dahova. Srce mi se grčilo, pojačavajući silinu orgazma koji me je pogodio. Glava mi je pala unatrag, a vrat mi se izvinuo s ruba kreveta, do kojega me je dogurao silovitom ševom. Uhvatio me je za potiljak i vratio natrag. Pustio mi je ruke kako bi mi podignuo kukove i ševio me pod kutem koji me je lansirao u orbitu.

Rubovi mojega vidnog polja su se zacrnili. Ostala sam bez daha.

Kad sam ponovno udahnula, vrisnula sam i zagrebla noktima niz njegovo rame dok je njegov kurac kažnjavao osjetljivu točku u meni.

Bolan krik oteo se iz njegova grla kad se srušio na mene. Jedva sam disala pod njegovom težinom, ali, što god se dogodilo među nama, u meni je probudilo želju da mi bude blizu. Zagrlila sam ga i prošla prstima kroz njegovu


vlažnu kosu. Lijeno sam milovala mjesta na kojima sam ga grubo označila sve dok nije polako sišao s mene i otišao u kupaonicu. Do njegova povratka već sam bila zaspala, iscrpljena.


Deveto poglavlje

revet je bio prazan kad sam se probudila. Istuširala sam se, odjenula i zatekla Blakea u kuhinji. Na mojem mjestu uz otok nalazio se tanjurić s voćem. On je okrenuo glavu, uzeo

šalicu, natočio mi kavu i stavio je pokraj mojega doručka.

— Hvala ti. — Gledala sam u svoje voće i pomicala ga po tanjuru. Nakon napora prošle noći trebala bih biti sposobna pojesti doručak za gladnog čovjeka, ali su mi živci uništili apetit.

— Što je to sinoć bilo?

Osjetila sam da će mi obrazi porumenjeti. Zašto mi je bilo neugodno? Blake je meni učinio nešto mnogo gore, ali se to što sam ja to učinila nekako doimalo posve drugačijim. To mi je rekao pogled u njegovim očima.

— Sanjala sam nešto — tiho sam rekla, ne znajući što bih mu drugo odgovorila.

— O tome da dominiraš nada mnom?

— Ne, zapravo suprotno.

K


— Doista. — Glas mu je bio vrlo miran, samo je njegovo lice govorilo da nešto nije u redu.

— Još sam ljuta na tebe.

— Pa si me odlučila svezati dok spavam? — To je pitanje gotovo zvučalo nevino.

Lecnula sam se. — Blake, bio si napola budan. Da i ne spominjem da si dvostruko veći od mene i da si potrgao lisice kao da su komad uzice. Ponašaš se kao da sam te svezala lisicama i mučila.

— Trebam li to očekivati sljedeći put?

Zakolutala sam očima i nabola komadić voća na vilicu. Na trenutak sam žvakala u tišini. — Nije mi palo na pamet da ti imaš... granice.

Njegova čeljust je treperila. — Ni meni to nije palo na pamet.

— Blake, ne znam pravila te igre. Ne želiš razgovarati sa mnom o tome.

On se grubo nasmijao. — Je li riječ o klubu?

Odgovorila sam očima, nadajući se da će se otvoriti o tome. — Zašto ne želiš govoriti o tome?

Njegove usne su se stanjile. — Dosta o klubu! Znam da želim nadzor nad tvojim užitkom. I nije mi potrebna jebena sigurnosna riječ.

Njegov se gnjev odbijao o zidove prostorije sve dok nije ponovno nastupila tišina. Prišao mi je i uhvatio se za rub otoka, nedaleko od mjesta na kojemu sam sjedila. Uzrujala


sam ga. Moja igra, sasvim nevina, prodrmala ga je dublje no što bih ikada pomislila. Igrala sam igru o kojoj nisam znala ništa.

On se nagnuo i poljubio me u obraz. Uzdahnula sam s olakšanjem jer sam osjetila da se omekšava prema meni.

— Ali, tebi jest — šapnuo je pokrenuvši novi val iščekivanja. — Jer ću te pogurnuti preko svih granica. Ševit ću te na sve načine na koje je ženu moguće ševiti.

Zatvorila sam oči pred njegovim mračnim obećanjem. — Žao mi je. Nisam znala...

— Nisi znala da netko poput mene ne voli da ga se veže.

— Ti meni to stalno radiš — ispalila sam, a suze su me zapekle u očima.

— Jesi li se osjećala bolje glumeći da sam netko tko nisam?

Glas mu je postao blaži.

Odmahnula sam glavom, zažalivši sve to. Moj mali izlet u dominaciju gadno mi se osvećivao. Nisam uopće bila zadovoljna. Oboje smo bili povrijeđeni i neuravnoteženi.

— Ne. — Odgurnula sam se od otoka i bez njega krenula na posao prije no što se slomim.

Bila sam umorna, zbunjena i barem jednom sam žudjela za stabilnošću posla, za poznatošću ureda i ljudi u njemu.

Clay me je obranio kad me je pred uredom dočekao još


jedan novinar.

Sjajno. Samo mi je to bilo potrebno.

Sada kad su mi novinari dolazili na posao, palo mi je na pamet da ni Alex vjerojatno ne želi negativan publicitet. Možda je ubrzanost bila dobra jer, kad Alex dozna da sam potencijalno povezana s istragom oko Daniela, možda će se željeti udaljiti od nas. Odgurnula sam tu misao i obavila jutarnju rutinu u uredu.

Otprilike sat vremena poslije začula sam kako se vrata ureda otvaraju i kako Alli razgovara s nekim. Nekoliko sekundi poslije bila je pred mojim stolom, a u rukama je imala malu crvenu kutiju.

— Što je to?

— Ne znam. Dostavljač je to upravo donio. — Stavila je kutiju pred mene, na sredinu mojega stola. Kutija je bila prekrivena baršunom i svezana crnom satenskom vrpcom. Ako je od Blakea, mogla sam zamisliti njezin sadržaj.

— Ne piše tko je pošiljatelj?

— Nisam pitala, ali bih se kladila da je od Blakea. — Uputila mi je vragolast osmijeh.

Uzvratila sam joj neuvjerljivim osmijehom. Zar mu je žao? Tog jutra nisam otišla na dobar način. On se nije bio ohladio od onoga sinoć pa nisam mogla zamisliti da je u nekoliko sati, otkako sam ga ostavila ondje u kuhinji, doživio dramatičnu promjenu.

— U redu, hvala.


Polako sam odvezala vrpcu. Podignula sam poklopac i otkrila hrpice debelog crnog svilenog papira. Gurnula sam prste među njih i dodirnula teksturu koju sam prepoznala. Koža. A tada nešto hladno. Metalne zakovice. Zurila sam u kutiju, a srce mi je lupalo. Bila je to kugla za ušutkavanje. Pogled mi je privuklo nešto crveno ispod kožnih vezica. Odgurnula sam kuglu i uzela malenu karticu.

Erica,

žao mi je što ću propustiti tvoje vjenčanje, ali bih bila nemarna kad ti ne bih poslala dar za obilježavanje toga radosnog događaja u vašemu životu. Ovo je mali podsjetnik na naše pustolovine u klubu. Možda vas dvoje možete nastaviti tradiciju.

Sve najbolje,

Sophia

Rukopis je bio ženski, ali nepravilan, a slovo S se nadvijalo preko ostalih slova. Ruke su mi zadrhtale i ispustila sam poruku. Kugla je bila u kutiji, a meni se okrenuo želudac. Adrenalin mi je neobuzdano porastao od samog pogleda na nju. Bilo mi je mučno od spoznaje da je Blake to upotrijebio na Sophiji. Poželjela sam baciti je u smeće, ali sam umjesto toga ukočeno sjedila i tiho gledala u kutiju. Pomagalo nije izgledalo staro, ali nije bilo novo. Koža je bila blago izlizana na mjestu na kojemu je kukica ulazila u otvor remena. Moju su maštu preplavile strašne, neželjene slike njih dvoje zajedno. Ona vezana, a on traži užitak u


njezinom pokoravanju, kao što je to mnogo puta činio i sa mnom.

Oči su me pekle, a usne nezadrživo drhtale. Uzela sam karticu i izgužvala je u dlanu. To nije ublažilo pritisak koji je jačao u mojim prsima. Zatvorila sam oči i mentalno vrisnula svaku uvredu koje sam se mogla dosjetiti.

Sophia je pogodila metu i to u savršenom trenutku, nakon noći koja je bila za nama. Dolazila sam k sebi. Ispustila sam karticu i opazila da i na poleđini nešto piše. Izravnala sam debeo, izgužvan papir i trepnula, razbistrivši si vid kako bih mogla pročitati sitan tekst otisnut na poleđini.

La Perle, Ulica North Hampton 990, Boston, MA

Sve se umirilo. Doimalo se da je čitanje tih riječi otvorilo određeni ventil u mojim prsima. Ponovno sam mogla disati, ali je i dalje boljelo. Sophia mi se rugala na više načina. Ako je sadržaj te kutije bio problem, možda je taj mig, koliko god neželjen, bio rješenje.

Ostatak prijepodneva moj je um bio ratna zona. Ako je Sophia željela izludjeti me zamišljenim slikama toga kako je Blake ševi, obavila je sjajan posao. Nisam imala apetita pa sam ručak odradila u gotovo maničnom stanju. Prisilila sam se ne misliti na paketić koji je napokon pronašao dom u kanti za smeće pokraj mojega stola, ali me je nešto izjedalo. Na internetu sam potražila naziv i adresu kluba, ali nisam pronašla ništa zanimljivo niti bilo kakav


pokazatelj koji bi mi rekao kakvo je to mjesto. Kao da uopće nije postojalo, osim male crvene pribadače koja je pokazala njegovu lokaciju na karti.

U tri sata Skypeom sam poslala poruku Alli, a nervozna energija pulsirala je mojim žilama. Što sam to, dovraga, radila?

Erica Hathaway: Moram posuditi tvoju garderobu. Želiš li otići ranije?

Alli Malloy: Svakako. Čekaj da pitam šeficu.

Poželjela sam se nasmiješiti, ali sam u tom trenutku bila predaleko od vedrine. Isključila sam računalo, uzela torbu i sastala se s Alli na hodniku pa smo brzo sišle na ulicu. Ušle smo u Escalade i rekle Clayu kamo da nas odveze.

Alli je razrogačila oči. — O kakvoj prigodi je riječ? Tek je srijeda.

— Iznenadit ću Blakea. I potrebno mi je nešto... hm, doista seksi. — To je ne bi trebalo iznenaditi s obzirom na to da je još vjerovala da je tajanstvena crvena kutija stigla od njega.

Zabrujala je. — U redu, s time ti nedvojbeno mogu pomoći. O čemu govorimo? O Vegas-seksi ili o ne-izlazim-iz-kuće-seksi odjeći?

Teško sam progutala, a stvarnost onoga što sam


namjeravala učiniti pala mi je na želudac poput kamena. Poželjela sam osjetiti barem djelić uzbuđenja koje je Alli osjećala u pogledu onoga što će ta večer donijeti. Nažalost, seks nije bio jedino čemu sam se nadala. — Vegas-seksi će biti u redu — brzo sam rekla i pogledala kroz prozor.

Clay nas je nekoliko minuta poslije dovezao do Alline i Heathove zgrade. Alli je kopala po svojoj golemoj garderobi i izvukla nekoliko majušnih haljina. Nekoliko sam ih prepoznala s našega putovanja u Vegas prije nekoliko mjeseci. U to vrijeme nisam mogla ni zamisliti da izađem u javnost u toj odjeći. Normalna nelagoda koju bih osjećala jer me ljudi vide u jedva postojećoj mini haljini blijedjela je u usporedbi s neizvjesnošću toga kako će me primiti u klubu, ako me uopće puste unutra. Sve to moglo bi se pretvoriti u ponižavajući kaos, ali Blake i dalje nije govorio, a meni su bili potrebni odgovori. Tu večer ću ih dobiti, na ovaj ili onaj način. — Ova će biti dobra. — Prešla sam rukom preko crne mini haljine od rastezljivog satenskog pamuka, koja će biti uska na mojim oblinama. Stavila sam je pred sebe i procijenila da će mi doprijeti do sredine bedra. Vratni izrez bio je okrugao i dubok pa će istaknuti moj dekolte. Nisam imala pojma u što ću tu večer ući, ali sam odlučila barem pokušati izgledati primjereno.

Istina je bila da nisam imala jebenog pojma što radim.

* * *

Petljala sam s gumbima duge jakne koja je skrivala odjeću


neprimjerenu za običan sastanak u srijedu navečer. Clay je skrenuo još nekoliko puta, a ja sam znala da se približavamo. Želudac mi se okretao od tjeskobe. Susprezala sam poriv da povratim i umjesto toga sam Blakeu poslala poruku te isključila zvuk na telefonu. Hvala Bogu da Clay nije znao kamo me vozi, što mi je pružalo malu mjeru utjehe. Blakea nije odvezao onamo otkako je angažiran da me prati. Već sam imala milijun pitanja, a najviše mi se nametalo pitanje kad je on zadnji put bio ondje. Clay je skrenuo u Ulicu North Hampton, a u mojemu umu vrtjelo se tisuću scenarija. Možda će biti zatvoreni. Mogla bih poći kući i iznenaditi Blakea tom haljinom te glumiti da mi Sophia nije poslala uspomenu iz njihova dominantno-pokornog seksualnog života. Možda će me samo pogledati i reći mi neka se nosim ili neka pođem na obližnji ugao. Odjeća koju sam imala na sebi nedvojbeno bi opravdala takvu reakciju.

Clay je usporio pred redom kuća s fasadom od pješčenjaka. Zgrada je bila označena samo pločicom s brojem 990, bez ičega što bi govorilo da smo na važnom mjestu. Clay me je škiljeći pogledao preko ramena i uputio mi oprezan pogled. — To je to?

— Da, hm, mislim da jest. — Prekorila sam se jer zvučim nervozno.

— Želite li da vas čekam?

Oklijevala sam. Možda bi trebao. Bože, Blake će me živu oderati zbog ovoga. Strah je ponovno sijevnuo kroz mene kad je moj telefon treći put počeo vibrirati.


— Svakako, ako želiš, dok ne uđem. — Pokušala sam zvučati bezazleno.

— Zna li Blake da ste ovdje?

— Da, svakako. Ovdje ćemo se sastati — posegnula sam prema kvaki prije no što se nađem u potrebi da ponovno izustim laž. Clay mi se sviđao i već sam se osjećala krivom. Od Blakea će vjerojatno doživjeti verbalno šibanje koje bi moglo biti ravno onom koje ću ja doživjeti.

— U redu — rekao je nakon nekoliko trenutaka.

Uvjerena da mi je gotovo povjerovao, izašla sam i popela se stepenicama do širokih drvenih vrata. Ponestajalo mi je vremena da ostvarim svoj cilj. Ugledala sam zvono s desne strane, pritisnula ga i nestrpljivo čekala. Prebacivala sam tjelesnu težinu s noge na nogu pazeći da ne poremetim ravnotežu i ne padnem. Minutu poslije vrata su se otvorila. Preda mnom je stajala djevojka duge izbijeljene kose. Bila je potpuno odjevena crno, u malu majicu svezanu oko vrata i kožne hlače. Bila je jako našminkana pa sam se počela osjećati bolje zbog svoje odjeće.

Pogledi su nam se sreli i ja sam blijedo gledala u nju. — Mogu li vam pomoći?

Oblizala sam usne osjećajući nelagodu. Neće mi dopustiti da samo ušetam unutra, bila oskudno odjevena ili ne. — Ovdje se sastajem s nekime — rekla sam glasom koji se kolebao više no što sam to željela.

Ona se poigravala sjajnim metalnim obručem koji joj je


prolazio kroz donju usnu. — S kime?

O, dovraga, eto ga. Odbacila sam strah. — S Blakeom Landonom.

Njezina piercingom okićena obrva se podignula prije no što je nezainteresirani pogled usmjerila pokraj mene. Uzmaknula je i malo podignula bradu, pokazujući mi neka uđem. Ušla sam dovoljno daleko da ona zatvori teška vrata za mnom. Krenula sam za njom, ali je ona podignula ruku. — Pričekajte ovdje.

Brzo sam kimnula kao da znam da je to protokol. Nisam znala ništa. Službeno sam se uvalila preko glave. Vrijeme se otegnulo. Svaka sekunda bila je kao vječnost dok sam čekala da se vrati ili da Blake bane za mnom. A tada sam čula kako netko dolazi niz hodnik. Ostala sam bez daha kad me je umjesto djevojke pozdravio muškarac gotovo dvostruko stariji od nje. Bio je lijepo odjeven u crno odijelo i bijelu košulju ležerno otkopčane kragne. Čak i na slaboj svjetlosti predvorja vidjela sam da mu je koža tamna, ne preplanula nego prirodno maslinasta. Hladno me je gledao. Odmah sam znala da sam na pravom mjestu i bila sam uvjerena da taj čovjek poznaje Blakea.

— Tessa kaže da poznajete gospodina Landona. Je li to točno? — Glas mu je bio uglađen, fin te prožet naglaskom koji u svojoj rastresenosti nisam uspijevala prepoznati.

— Da. Zapravo se ovdje sastajem s njim. — Borila sam se s porivom da pobjegnem intenzivnosti njegova pogleda. Zbog tihog humora u njegovim očima u njegovoj sam se prisutnosti osjećala maleno i ranjivo, kao da je znao mnogo


više od mene. Nisam sumnjala da doista jest tako. Pa ipak, slutila sam da mi je želio vjerovati, zbog čega je nekako bilo lakše lagati. — Uskoro bi trebao doći — dodala sam za slučaj da taj mračan i opasan neznanac pomišlja u međuvremenu me zaključati u svoj kavez.

Pružio je ruku. Oklijevala sam na trenutak, koji se doimao predugim, a tada sam prihvatila tu gestu. Stisnula sam ruku očekujući da ćemo se rukovati. On je umjesto toga okrenuo moj dlan prema dolje i spustio usne na moju nadlanicu. Poljubac je bio drag, ali ako poljubac može biti slojevit, taj je bio. Nešto u čvrstom, ali blagom stisku moje ruke, polaganom ciljanom načinu na koji je okrznuo moju kožu i u mračnom pogledu u njegovim očima, kad ih je podignuo do mojih, potaknulo je moje srce lupati od straha. I još nešto, nešto mračnije što nisam mogla identificirati. Ta je muškarac bio dominantan. Kladila bih se da jest.

Polako se uspravio paralizirajući me znalačkim pogledom. — Ja sam Remy. Dobro došli u La Perle.

— Ja sam... Erica — odgovorila sam uz drhtav dah. Sranje, nakon samo dvadeset sekundi s tim muškarcem moja se fasada raspada. Neću dugo izdržati ondje. Bez riječi sam se pomolila da Blake dođe što prije, ali sam nekako znala da dolazi.

— Erica. — Remy je zastao s mojim imenom i napućio usne kao da čeka da se taj zvuk slegne na njegovu jeziku kao fino vino. — Lijepo. Uvijek mi je zadovoljstvo upoznavati Blakeove prijateljice.


Slabašno se nasmiješio kao da je odmah znao kako će me te riječi uznemiriti. Mišići mojega lica su se zgrčili, ali sam se silno trudila smiriti se. Kako sam mogla sakriti nezadovoljstvo zbog podsjećanja da je Blake imao prijateljice, i to više od jedne, u tim krugovima?

Previše zaokupljena nastojanjem da suspregnem tjelesne reakcije, jedva da sam opazila da me Remy još drži, da je naša povezanost produljena, ali neobično nije neugodna. — Pridružite nam se. — Kimnuo je prema dugom hodniku. Spustivši naše ruke pokraj svojega tijela, privukao me je korak bliže.

Taj mali pokret povukao me je za njim. Drhtavim nogama krenula sam niz hodnik. Stari podovi škripali su pod kuckanjem mojih potpetica, čineći putovanje prema tom tajnom mjestu neugodno glasnim. Na kraju hodnika smo zaokrenuli i stigli do odmorišta. Debela, ukrašena ograda vodila je dolje, gdje su prigušeni zvukovi kluba prvi put stigli do mojih ušiju.

Remy me je još jednom blago povukao pa sam krenula za njim niz stepenice držeći se za ogradu i, čudno, njegovu ruku kao za slamku spasa. Naprezala sam kako bih čula što se događa iza vrata kojima smo prilazili. Glazba i neujednačeni tonovi glasova. Različitih glasova. Tihi i glasni, čak i nešto smijeha. A tada glasan krik koji je zvučao kao ženski. Pojačala sam stisak.

On se nasmiješio. — Ne boj se, cherie. Ali, ostani uz mene, za svaki slučaj.


Deseto poglavlje

larmi su se oglasili u mojemu mozgu šaljući strah u moje udove i potičući znojenje unatoč oskudnoj odjeći ispod moje jakne. Žudjela sam za umirenjem sigurnosti. Iako Remyjeva

naizgled posesivna prisutnost zapravo nije obećavala nevinu zaštitu, željela sam vjerovati da bi to moglo biti tako. Barem dok čekam jedinog muškarca čije su me ruke mogle odvesti od užasa tog svijeta.

A u tom sam trenutku doista bila uplašena. Oči su mi bile razrogačene, a srce mi je neobuzdano preskakalo. Remy je okrenuo staru kvaku, koja je zaškripala, i uveo me u golemu pravokutnu sobu koja se prostirala dalje no što sam mogla vidjeti. Bila je slabo osvijetljena, ne potpuno mračna, ali prije no što sam uspjela sve jasno vidjeti, Remy me je poveo dalje od ulaza. Prišli smo starom drvenom šanku uza zid. Plašeći se pogledati uokolo, slijedila sam ga, a ta mi je rutina bila gotovo instinktivna u tih nekoliko trenutaka koliko sam ga poznavala.

— Dajte mi svoju jaknu.

Oklijevala sam. Brzo sam promotrila gotovo gole ljude

A


u društvu drugih u različitim stanjima odjevenosti. Ljudi poput mene, ljudi u odijelima, ljudi u uličnoj odjeći i mnogi drugi odjeveni poput Tesse. Uklapanje me više nije zabrinjavalo, ali sam se tada željela uvući u sjenu, ne izlagati se.

Iako sam znala da to nije pametno, svukla sam jaknu, koju je Remy brzo uzeo. Jedva primjetnim pokretom ruke pozvao je visoku brinetu sjajnih plavih očiju. Ona je uzela moju jaknu i nestala jednako brzo.

— Sjednite. Mogu li vam donijeti piće dok čekate?

Sjela sam na gladak drveni stolac i pritom povukla rub svoje haljine prema dolje. Promotrila sam sve, i najmanje pojedinosti svojega okruženja što sam brže mogla. Zidovi su bili tamnocrveni, ali su se zbog slabog osvjetljenja doimali tamniji.

— Erica.

Okrenula sam se prema Remyju, a srce mi se umirilo zbog poznatog tona.

Blake je koristio taj ton kad je želio da bude po njegovom.

— Što ćete?

Duž zida je bila izložena skromna, ali očito skupa zbirka alkoholnih pića. — Lagavulin — rekla sam. — S ledom.

On me je gledao bez riječi.

— Molim — tiho sam dodala kao da me je njegov


pogled prisilio na to.

Remyjevo lice iskazalo je tek blagu zabavljenost zadnjim dijelom mojega zahtjeva. Prenio je narudžbu konobarici. Ona je gurnula moje piće Remyju, pognutog pogleda. On je promrmljao zahvalu i gurnuo ga meni u ruku. Njegovi su prsti samo na trenutak ostali na mojima. Oduprla sam se porivu da povučem ruku.

Živci su me razdirali. Nisam bila hrabra kao što sam mislila da jesam. Podignula sam piće do usana i otpila prvi gutljaj koji me je zapekao. Duboko sam udahnula kroz nos, a oštar miris zadimljene tekućine ispunio mi je pluća. Otpila sam još jedan gutljaj prije no što sam odložila čašu.

Tih, neprepoznatljiv ritam glazbe prekinuo je ženski krik. Okrenula sam se na stolcu i sledila se od prizora koji se osvijetlio preda mnom. Na malenoj, ali jarko osvijetljenoj pozornici u sredini prostorije stajala je žena. Prigušeni krici potjecali su od nje. Bila je sagnuta u struku i rukama se čvrsto držala za gležnjeve, odjevena samo u korzet koji joj nije pokrio ni grudi ni donji dio tijela. Taj sjajan kožni ukras bio je pripijen uz njezino tijelo dok se trzala pod bičem visokog, crnog muškarca koji je stajao iza nje. Oteo joj se još jedan krik kad ju je muškarac počeo silovito bičevati. Izraz izmučene požude grčio je njezino lijepo lice. Bila je rumena od obraza do malih grudi koje su poskakivale sa svakim novim udarcem.

Stegnula sam čašu i dopustila da njezino staklo načini udubljenja u mojim hladnim prstima. Vrelina mi je preplavila lice kad sam prepoznala slasnu agoniju te žene.


Remyjev glas prekinuo je trans u kojim me je uvelo seksualno mučenje one žene.

— Novi ste ovdje, a ja volim upoznati svoje goste. Recite mi više o sebi, ljupka Erica.

— Nema se mnogo za reći — lagala sam previše bezbrižnim glasom, gotovo komičnim u kontekstu mjesta na kojemu smo se nalazili i prizora koji smo promatrah.

— Koliko dugo ste s gospodinom Landonom? — Njegove mračne oči svjetlucale su upiljivši se u mene.

Tjeskobno sam oblizala sam usne pred njegovim prodornim pogledom. Njegov se pogled spustio i usredotočio na pokret.

— Od svibnja. — Otkako sam diplomirala, život mi se potpuno promijenio.

— Dakle... vi ste njegovi?

Kratak pokret njegova kažiprsta preko udubljenja mojega vrata uznemirio me je više no što sam pokazala. Njegov je pokret bio lagan poput pera, ali je u njemu bio neizrečeni izazov. Od trenutka kad smo se upoznali dodirivao me je kao da ima pravo na to. Ta me je drskost podsjetila na muškarca koji je imao to pravo. Svaki dodir doimao se kao nijemi proglas.

— Njegova sam. — Uspjela sam progovoriti, odlučna da neću ostaviti mjesta sumnji u istinitost tih riječi. Željela sam se odmaknuti od njega, ali sam, odlučna u namjeri da ostanem u svojoj ulozi, ukočeno sjedila dok je njegov pogled prelazio preko mene.


— I pustio vas je ovamo bez ogrlice?

Prsa su mi se stegnula u panici. Ogrlice? U što sam se, dovraga, uvalila? Prinijela sam ruku grlu. Odjednom sam se osjećala golo bez simbola koji bi dokazao da sam Blakeova, doista. Spustila sam pogled i na slaboj svjetlosti opazila svjetlucanje svojega prstena.

— Zaručeni smo. — Nisam znala jesam li trebala otkriti tu pojedinost, ali je to bilo sve što sam u tom trenutku imala.

— Ah. — Remy se nasmiješio i na trenutak odvratio pogled. — Ogrlica nad ogrlicama. Zacijelo ste doista vrlo posebni kad ćete mu biti supruga i robinja.

Kad me je ponovno pogledao, gnjevno sam ga gledala prezirući lakoću s kojom je ta riječ sišla s njegova jezika.

— Nisam ničija robinja.

Tamno krilo njegove obrve se podignulo, a neizrečeni izazov zablistao mu je u očima. — Ne služite njegovu užitku?

— D-da, dakako da služim.

Kakvo je to bilo pitanje? Željela sam ugoditi Blakeu. Na sve načine. Seksom, dakako, ali sam i u životu željela da bude sretan. Za njegovom sam srećom žudjela gotovo koliko i za svojom. Ali, nije mi se sviđalo kako je Remy oslikao ono što smo Blake i ja dijelili. Unatoč svem napretku koji sam ostvarila prihvaćajući pokoravanje, narogušila sam se zbog njegove pretpostavke da sam manje vrijedna — robinja, podređena.


On je tiho zabrujao. — Sada me veoma zanima što vas je dovelo ovamo. Recite mi, jeste li se došli igrati? Ili učiti? — Pogledao je prema središnjem dijelu, u kojemu je nova aktivnost započinjala ondje gdje je prošla završila. U prostoriji je bilo mnogo malih separea obavijenih tamom. Sjene. Željela sam se sakriti ondje dok Blake ne dođe po mene, ali sam se plašila onoga što možda već vreba ondje.

Slijedila sam njegov pogled i srameći se gledala razne razvrate koji su se odvijali pred nama. Pa ipak, nisam mogla skinuti pogled s prizora na drugom kraju prostorije. Jedan je mladić postao žarišna točka zabave te večeri. Zapešća i gležnjevi bili su mu teškim metalnim okovima svezani za zid od opeke i doimao se očajno. Tessa je koračala amo-tamo pred njim. Približila mu se. Iz daljine nisam mogla čuti što govore i jedva sam vidjela što se tada dogodilo. On je zastenjao kao da ga je netko udario u trbuh.

Tessa se pomaknula na stranu i otkrila njegov penis, koji je stršao iz hlača. Bez upozorenja je udarila njegov ukrućeni ud, izmamljujući bolno stenjanje. Njegov goli trbuh stezao se sa svakim neopravdanim udarcem, a tada se opustio kad je udarce počela izmjenjivati s nježnijim potezima. On je naglo šišteći udahnuo kad je oružje igre ponovno ostvarilo kontakt.

A tada mu je bila vrlo blizu, usta su joj bila na njegovu uhu. Pokušala sam zamisliti što mu govori, kako ga nedvojbeno kori zbog nekog zamišljenog prijestupa i podsjeća ga na nagrade za poslušnost. Kao da gledam film, zatekla sam se u suosjećanju s njegovom mukom, s


njegovim iskustvom. Izraz užitka pomiješan s očitom boli ponovno je oslobodio neželjeni osjet u mojemu tijelu. Gledanje kako ga Tessa draži i zadirkuje također je pobudilo neočekivano meškoljenje.

— Ili ste možda došli gledati.

Remyjeve riječi prekinule su moje neskriveno zurenje u prizor preda mnom. Vrelina mi je preplavila obraze. Opazio je da sam jedna od onih ljudi. Usne su mu se podignule u zadovoljnom osmijehu, kao da gleda kako dijete prvi put doživljava neko novo čudo.

— Sve je u redu, cherie. Ljudi ovdje vole gledati. To nije sramota.

Drhtavo sam prinijela piće usnama i pokušala zaboraviti kakva bi dominacija mogla biti. Istinska dominacija. Ne samo kad ste gore. Vrelina mi je peckala kožu kad sam se sjetila onog kratkog trenutka moći u kojemu sam uživala noć prije i Blakeove nevjerojatne intenzivnosti koju sam izazvala. Prešla sam granicu, ali još nisam znala kako bih shvatila ono što se tada dogodilo među nama.

U nelagodi sam se izvijala u svojoj haljini jer mi je pod tom slojevitom tkaninom odjednom bilo previše vruće, unatoč svemu što je otkrivala Remyju i drugima. Nismo bili sami u baru i unatoč mnogočemu što mi je odvraćalo pozornost, svaki put sam osjećala njegov pogled na sebi. Njegov i poglede drugih muškaraca u blizini. Broj dominantnih muškaraca po stanovniku bio je velik u toj zgradi.


Bih li uvijek prepoznala tu vrstu muškarca kad bi se našao preda mnom zbog osjećaja koje je Blake budio u meni? Možda, ali je s Blakeom nešto bilo drugačije — sve je bilo drugačije.

Počela sam paničariti pomislivši da je pogrešno shvatio moju poruku. Napisala samu mu samo neka dođe u klub. Možda sam trebala biti jasnija, poslati adresu. Isuse, što ako sam zaglavila ovdje, na tom skrovitom mjestu, prepuštena Remyjevoj milosti? U umu mi se ponovno pojavila misao o tome da ima kavez.

Udahnula sam kako bih se smirila i iskapila ostatak pića. Okrenula sam zapešće, ali sam shvatila da sam sat ostavila kod Alli. Vrijeme je prolazilo, a ja nisam bila bliže svojemu cilju.

— Jeste li sigurni da on dolazi?

— Jesam — brzo sam odgovorila. — Je li ovo vaš klub? — nadala sam se da ću mu odvratiti pozornost od Blakeove odsutnosti.

— Da, ja sam vlasnik La Perle. Već godinama.

— Je li uvijek bilo... ovako? — pokušala sam zvučati opušteno, ali sam bila uvjerena da Remy moju početničku radoznalost nipošto ne tumači kao nešto slično samopouzdanju.

— Uvijek. — Mahnuo je konobarici i gurnuo moju praznu čašu prema njoj. Ponovno se okrenuo prema meni i upitao: — Znate li što to znači?

— Koje?


— La Perle.

— To je francuska riječ za »biser«, zar ne?

— Dakako, ali, znate li zašto?

Odmahnula sam glavom, a on se nagnuo prema meni kao da će mi reći tajnu.

Još je stajao, ali mu je tijelo bilo blizu, previše blizu.

Odjednom napeta, okrenula sam se prema šanku kad je konobarica stavila još jedno piće na tamnu drvenu površinu. Remy je stavio ruku na stražnji dio stolca. Njegov šapat je bio vreo, neželjen osjet na mojoj koži. Pokušala sam prikriti ježenje.

— Mudro je da se plašite. Da ne poznajem Landona, bio bih mnogo manje obuzdan s vama.

Udahnula sam u panici i gledala u šank, ne želeći pogledati ga u oči ili odati bilo što drugo.

— Zato što ovo nije mjesto za obuzdavanje — nastavio je nešto manje grabežljivim tonom. — Barem ne za muškarce poput mene. Možda za vas... ali samo zbog otkrivanja la perle, sočne dragocjenosti u vašemu središtu, cherie.

Namrštila sam se. Nisam shvatila što je želio reći i nisam to ni željela.

— Biser je, kao i vaše pokoravanje, Erica, objekt velike ljepote. Najljepši biseri nalaze se u divljini... na neočekivanim mjestima.

Zataknuo je kosu, koja je pala između nas skrivajući mi


lice, iza mojega uha. Njegov je dodir pao na moje rame te s očitom namjerom sišao do mojega lakta.

— Njihovo otkrivanje katkad može biti... nasilno.

Prelazio je vrhom nokta niz moju podlakticu s dovoljnim pritiskom da me učini napetom, ali ne toliko da uzrokuje bol. Ponovno sam se naježila, uzmičući od njegova dodira. Čvrsto sam stisnula oči i prisilila se ostati mirna. Ali, borila sam se za zrak panično tražeći nešto nalik umirenju na tom mračnom mjestu. Morala sam otići odatle... uskoro. Morala sam otići od tog muškarca. Gdje je Blake, zaboga?

Remy kao da je pročitao moje misli pa se okrenuo prema šanku, preusmjeravajući pozornost od mojega tijela prema čašici koja je postavljena pred njega.

— Merde, gdje je tvoj muškarac?

Nisam imala pojma, ali sam tada psovala samu sebe jer sam mu prekasno poslala poruku. Remyjevo strpljenje nestajalo je zajedno s mojim, a on se nije doimao kao muškarac koji si uskraćuje mnoge užitke. — Pričajte mi o drugim ženama. — Blake će uskoro doći. Bože, nadala sam se da hoće. Ali, u međuvremenu sam željela doznati onoliko koliko mi je taj opasan i magnetičan muškarac htio reći.

Remy je otpio gutljaj svojega pića i uzdahnuo. — Blake i ja smo... pa, nismo baš prijatelji, ali on je član koji plaća. Ne bih iznevjerio njegovo povjerenje. Ne mogu govoriti o njegovim sklonostima. Uvjeren sam da će vam reći ono što doista trebate znati. — Njegova se pozornost okrenula u


drugom smjeru, a na profinjenom licu pojavio se osmijeh žaljenja. — Ili će vam možda pokazati. Evo ga. Napokon.

Okrenula sam se na svojemu stolcu, oči su mi se razrogačile, a srce poletjelo. Blake je odlučnim koracima dolazio prema nama. Nije skidao pogled s mene, a čeljust mu je bila stisnuta čvrsto kao i šake uz tijelo. Remy se nagnuo prema meni i ponovno sam osjetila njegov dah na uhu. — Ako ste došli učiti, rekao bih da će kazna biti vaša prva pouka večeras.

Cijelo tijelo mi se zgrčilo od Remyjeve blizine i vizije Blakea kako nam se približava. — Tu pouku sam već usvojila — tiho sam odgovorila.

Remy se nasmijao. — Jeste li?

Prije no što sam stigla objasniti, Blake me je uzeo za ruku i povukao sa stolca. S mukom sam ustala, pridržavajući se za njega. On je stao malo ispred mene. Instinktivno sam se okrenula prema njemu i naslonila prsa o njegovu ruku. Znala sam da je ljut na mene, ali sam znala i da me želi zaštititi. A u tom sam trenutku osjećala silnu i vrlo prisutnu potrebu da budem zaštićena.

— Landon. — Remy se uspravio kao da će se rukovati s Blakeom.

— Ne približavaj joj se.

Remy je podignuo ruke u tobožnjoj predaji i ležerno se naslonio na šank. — Nema potrebe za zaštitom.

— Ne? — ispalio je Blake. — Otkada je ovdje tako?


— Samo sam držao lešinare podalje od nje. Bilo je vrlo hrabro od tebe pustiti toliko lijepo stvorenje s vidika. Dolutala je ovamo kao izgubljeni mačić. — Nasmiješio se s naklonošću, a pogled mu je klizio preko mene besramno kao i prije.

Blake me je čvršće stisnuo, a ja sam uzdahnula jer je cijelo moje biće osjećalo olakšanje zato što je došao, bez obzira na to koliko je bio gnjevan. Način na koji sam se držala za njega nije ostavljao mjesta sumnji da sam njegova i samo njegova. Odvažila sam se pogledati ga u oči. On mi je uputio pogled bez emocija. Klonula sam uz njega, ispričavajući se bez riječi.

— Pobjegla je — tiho je rekao.

— Ah. Shvaćam. — Remy se ponovno nasmiješio. — Mislim da ti nije nalik tolerirati takvu neposlušnost. Ona je nova u svemu tome, zar ne?

Suspregnula sam poriv da zakolutam očima. Možda je Remy svoje žene doista držao u kavezima pa je među njima sve to imalo smisla. Najprije sam bila robinja, a tada odbjegla.

— Ona te se ne tiče, Remy. — Okrenuo se prema meni.

— Hajdemo. Smjesta.

— Ne. — Čvršće sam stisnula njegovu ruku i povukla ga natrag. Njegove su oči tada bile divlje od frustracije, a maska smirenosti je nestala. — Ne?

— Želim ostati.


— Dopusti joj da ostane, Landon — ubacio se Remy. — Možda nauči nešto. Dobro znaš, kao i ja, da katkad moraju učiti na teži način. Ova mačkica ima oštre kandže. Potrebna joj je obuka.

Blake je prošao rukom kroz kosu i pogledao ostatak kluba. Tiho je promrmljao niz psovki.

— Ondje vas čeka mali separe. Popijte piće. Uživajte u predstavi. I jedno u drugome, dakako. — Remy je uzeo svoje piće i udaljio se. Prešao je na drugi kraj prostorije i smjestio se na slobodni crveni plišani stolac koji je čuvala sitna, polugola djevojka, klečeći pokraj njegovih nogu.

— Ovdje želiš biti?

Otvorila sam usta kako bih progovorila, tražeći riječi. Istinu. Željela sam samo istinu.

— Imaš li pojma koliko je glupo to što si sama došla ovamo?

— Dobro sam — rekla sam iako mi je tijelo i dalje bilo napeto od tjeskobe proteklih nekoliko minuta ondje bez njega.

— Ovo nije martini bar, Erica. Prošla si kroz ona vrata i ušla u svijet o kojemu ne znaš ništa.

— Želim doznati o njemu — tiho sam rekla, iznenada u nelagodi.

— Ne želiš.

Izvukla sam ruku iz njegova stiska, ali me je on zaštitnički obujmio oko struka.


— Ako te zanimaju perverzije, možemo odmah poći kući i rado ću biti kreativan. Nije potrebno reći da ti slijedi kazna. — Zastao je, a njegov gnjev kao da je malo oslabio. — Ovo nije mjesto za tebe.

Moj je dlan pronašao njegova prsa, a tada sam pustila da mi čelo padne na njegovo rame. Srce mu je ubrzano kucalo ispod košulje. Udahnula sam njegov miris. Poznati miris koji me je vratio onome što sam poznavala, nama. — Reci mi što tebi znači ovo mjesto — tiho sam zamolila.

On je uzdahnuo i stisnuo me čvršće. — Osim što te želim odvesti odavde, ne znači mi ništa.

Podignula sam pogled, odlučna da želim čuti istinu od njega. — To nije istina. Da jest, zašto bi me Sophia poslala ovamo?

On je zaškrgutao zubima, a mišići su mu se stegnuli oko mojega struka.

— Dovraga.

— Zajedno ste dolazili ovamo. — Nisam pitala nego sam odlučila započeti potičući ga da prizna ono što je bilo očito.

— Da, dolazili smo zajedno. Je li te to zanimalo ili toga ima još? Možda ispitivanje možemo nastaviti kod kuće, bez svih radoznalih očiju? — Te su me riječi ošinule.

Bio je bijesan. Znala sam da ima pravo na to, ali se nisam mogla zaustaviti.

— Želim te upoznati. — Suspregnula sam poriv da


zaplačem. Mrzila sam Sophiju i svaku viziju koju je moja mašta stvarala o tome kako je Blake voli. Užasavalo me je to što je ona imala dio njega koji ja možda nikada neću upoznati. Pritisnula sam tijelo uz njegovo, obraz uz njegova prsa. — Zanima me što i tko te je toliko dugo vukao ovamo. Ja sam jedna od dvije veze koje si imao u deset godina, a ovo je mjesto ispunjavalo previše noći u razdoblju između nas dvije. — Njegovu šutnju shvatila sam kao razmišljanje i to mi je pružilo nadu. — Nemam li pravo znati? Želim samo istinu — šapnula sam.

— Jesam li ti ikada lagao?

Podignula sam glavu. — Ne, ali mi nikada ništa nisi rekao ako nisi morao. Ti želiš više od mene... zahtijevaš sve. I ja ti dajem sve, ali...

On je dlanom obuhvatio moje lice, a palac mu je bio nemiran na mojemu obrazu. Nagnula sam se prema njegovu dodiru, ne obraćajući pozornost na ljude koji su zurili u nas s požudom, zavišću i prolaznim zanimanjem.

— Ovo je prošlost — rekao je polako, ali odlučno.

— Ovo je sadašnjost. — Dodirnula sam njegov obraz nijemo prizivajući tamu koja je uvijek vrila ispod površine muškarca kojega sam voljela. — Ugodi mi.


Jedanaesto poglavlje

lakeova čeljust je nabrekla, a na licu mu se čitalo nezadovoljstvo. Ponovno sam ga izazvala. Vjerojatno ću to platiti, ali ako mi se otvori, bit će vrijedno toga.

Krenuo je i povukao me za sobom kao i Remy prije njega.

— Ne idem — prosiktala sam odbijajući nastaviti dalje.

— Dovraga, ne odlazimo. Želiš vidjeti što se ovdje događa? Sviđalo se to tebi ili ne, pokazat ću ti. To će biti kazna i edukacija u jednom prljavom, jebenom paketu.

Nisam mogla govoriti. Nisam se mogla ni pomaknuti sve dok me nije ponovno povukao prema sebi. Taj put sam pošla dobrovoljno i bez opiranja. Vukući se nestabilno na štiklama, slijedila sam ga dok nismo stali pred mračnim, slobodnim separeom koji nam je Remy ponudio.

Samo nekoliko koraka dalje, onu žena odjevenu u korzet tada je u još jedan ranjivi položaj stavljao muškarac koji joj je navodno bio gospodar, barem za tu večer. Bio je krupan, bez košulje i njegovo je tijelo bilo izloženo. Uhvatio ju je za kosu, a ona je naglo udahnula, očiju

B


zamagljenih od požude i opojne tvari koja preplavi tijelo u takvim bespomoćnim erotskim trenucima.

Blake je u tom trenutku bio iza mene, a ruke su mu posesivno ležale na mojim kukovima. — Željela si doći ovamo i okusiti ovaj život. Možda bih trebao poslušati Remyjev savjet, prekršiti vlastita pravila i poučiti te u javnosti.

Potpuno sam se umirila od te promuklo izrečene prijetnje. Uza sav strah koji je Remyjeva prisutnost izazvala, jedva sam disala iščekujući što će mi Blake učiniti u tom trenutku.

Mišići muškarčevih ruku napeli su se dok je brzo svlačio svoje kožne hlače. Nekoliko sekundi poslije bio je u ustima one žene. Ona je vezanih ruku primala njegovo prodiranje dopuštajući mu da njezina usta pohotno koristi kao sredstvo za postizanje orgazma.

— Bi li ti se to svidjelo, Erica? Bi li ti se svidjelo da na taj način učinim primjer od tebe?

Odmahnula sam glavom. Ne. Nisam to željela. Nisam to mogla ni zamisliti, da sam vezana ili pognuta zbog bilo čijeg javnog užitka. Bilo je užasno, ali, nisam mogla skinuti pogled s njih.

— Jesi li sigurna? To bi mogla biti ti — šapnuo je Blake silazeći rukama niz moju haljinu. — Mislim da će uskoro završiti. On neće dugo izdržati toliko duboko u njezinim ustima. A tada ja mogu ljudima ovdje pokazati koliko si jebeno loša u podređenoj ulozi.


Udahnula sam kroz nos pokušavajući ignorirati neželjeno pulsiranje među nogama, ali sam osjećala samo miris seksa. Žena se gušila sa svakim pokušajem da ga uvuče do stražnjeg dijela svojega grla. On joj je širokim prednjim dijelom svoje crne čizme šire razmaknuo noge. Njezino tijelo je zadrhtalo, a potreba kao da je u valovima prolazila kroz nju dok ga je zadovoljavala. A tada se trgnula kad ju je isti muškarac odozgo bičem udario po stražnjici. Udahnula je cvileći dovoljno glasno da smo je mogli čuti kad ju je obasuo nizom jakih udaraca.

— Ne bi mi to učinio. — Moj je glas bio prožet izazovom, ali odjednom nisam znala koliko mogu vjerovati Blakeu na takvom mjestu.

— Zašto ne? Zar to ne zaslužuješ?

Zadrhtala sam od nove oštrine u njegovu glasu. Možda sam zaslužila. Nisam mogla odgovoriti, ali to nipošto nisam namjeravala priznati.

— Erica, misliš li da je on voli?

Srce me je zaboljelo kad je izgovorio te riječi. Okrenula sam glavu. Nisam više mogla gledati. A tada sam začula kako on stenje od užitka. Nisam ga vidjela, ali sam bila uvjerena da će svršiti.

— Ti si na redu, šefice. — Blake me je obišao i uhvatio me za zapešća kad sam krenula.

Oči su mi se naglo otvorile. — Ne. Ne mogu.

On me je povukao k sebi i ponovno stisnuo oko struka. Dio mene koji nije bio u pravoj panici uživao je u punom


kontaktu njegova čvrstog tijela uz mene. Bila sam uplašena, uzbuđena i potpuno zbunjena. Jedina svjetla točka bila je izvjesnost da nitko ondje nije ni najmanje mario ni za što.

— Mislim da možeš. Hrabra si. Pogledaj kako si večeras već bila hrabra. Da ne spominjem sinoć. Kad se toga sjetim, poželim te kazniti još jače.

— Ne — zacviljela sam jer mi se nije sviđao hladan, izazovan ton njegova glasa.

— Ne ovdje nema veliku težinu, Erica. Jesi li to znala kad si došla ovamo? — Glas mu je bio mekši, gotovo suosjećajan.

U tom trenutku poželjela sam da se sažali nada mnom. Spasi me od ovog kaosa i više nikada to neću učiniti, kunem se.

— Hajde — nagovarao me je.

— Ne mogu to raditi pred svima — tiho sam zavapila. — Molim te, nemoj to tražiti od mene. Molim te... Nisam mogla disati. Silovito kucanje mojega srca bilo je jedini zvuk u mojim ušima. Drhtala sam u njegovu naručju, a sigurnosna riječ bila mi je na vrh jezika. Ševa na stolu u dvorani za sastanke, nekoliko koraka dalje od Grete, koja nije ništa slutila, bilo je jedno. Seks i primanje kazne u javnosti, koliko god moj izopačeni um maštao o tome, bilo je nešto za što nisam bila sposobna. Ne tu večer i vrlo vjerojatno nikada.

O, Bože. Što ako je to ono što on želi, za čime žudi?


— Dođi ovamo — tiho je rekao.

— Ne, molim te — preklinjala sam, ali se njegov čvrst stisak opustio i vodio me je u separe.

Preplavilo me je olakšanje jer me ne prisiljava da to učinim. Bi li to on doista učinio? Nisam željela vjerovati da bi mogao, ali, kako sam mogla znati? Nisam znala kakav može biti na tom mjestu. Zato sam došla.

Stisnula sam se uz njega, uz svojega neprijatelja i svojega spasitelja, i čekala da mi se živci smire. On me je umirivao prelazeći rukama preko mojih ruku i tijela kao što je to uvijek činio kad je imao potrebu odvesti me od mojih misli i vratiti sadašnjem trenutku, sebi. Napokon sam otvorila oči i pogledala u tamu kluba. Kroz trepavice sam vidjela Remyja na drugom kraju prostorije. Sjedio je na svojevrsnom prijestolju. Mi smo bili u tami, ali sam nekako osjećala Remyjev pogled na sebi, a njegov neželjeni dodir bio je sjećanje na mojoj koži.

Blake je stavio ruku na moje bedro. I dalje sam bila stisnuta uz njega, ne znajući koga ili čega bih se trebala plašiti. Onog jadnoga mladića od maloprije tada su vodili po prostoriji na sve četiri, a njegov izmučeni penis se ljuljao dok je slijedio Tessu uokolo. Ona uglavnom nije obraćala pozornost na njega nego je razgovarala s drugim gostima. Bilo je to mjesto za najmračnije fantazije. Ako sam išta naučila, tada je to ta spoznaja.

Teško sam progutala, gotovo previše uplašena da bih govorila nakon što sam se jedva izvukla. — Ti si to... radio?

— Ne — brzo je odgovorio Blake.


Pogledala sam ga ispitujući ga bez riječi.

— Uvijek sam bio skloniji privatnosti sobe. — Kažiprstom je pokazao prema gore. — Na katu.

Ponovno sam pogledala svoje krilo i silovito opsovala samu sebe jer sam to pitala. Zagrizla sam usnu želeći zubima probiti kožu.

Ljubomora će me doista učiniti ružnom.

— Kako se osjećaš zbog toga? — Blake je palcem prešao preko moje donje usne i oslobodio je čvrstog stiska mojih zuba.

— Strašno — gorko sam priznala.

— To je prošlost. Ti... samo ti si u mojoj budućnosti.

Željela sam mu vjerovati. Ali... — Zar se nikada ne sjetiš ovog kluba?

On je opustio zagrljaj i malo se udaljio. Dopustila sam to iako mi se nije sviđalo.

— Katkad. Uglavnom dok razmišljam o tebi, o onome što želim raditi s tobom. Neću lagati. Ovakva mjesta mogu... nadahnuti. Ovamo sam vozio u slijepom bijesu, ali se nisam mogao oteti mislima o tome što bih ovdje mogao raditi s tobom. — Podignuo mi je bradu. — Doista me je uplašila pomisao da je netko drugi želio isto.

Poželjela sam odvratiti pogled u sramu i nelagodi, ali mi on to nije dopustio.

— Jaka si i tvrdoglava. Poštujem to. I, tako mi Bog pomogao, volim te zbog toga, ali nemoj nikada... jebeno


nikada ponoviti takvo što.

Kimnula sam koliko god mi je njegov stisak dopustio. Više nikada neću kročiti ovamo. Osobito ne bez Blakea i, očito, ogrlice, samo kako bih bila sigurna da me muškarci poput Remyja neće dirati.

— Neću — tiho sam rekla.

— Ne vjerujem ti. — Pogled mu je bio hladan i bez emocija.

— Obećavam...

— To si mi već obećala. Sjećaš se kad si pristala ne izlagati se onome što ti može nauditi kako bi mene spasila ili, u ovom slučaju, jednostavno zbog radoznalosti? Je li kazna ili prijetnja kaznom jedini način da ti privučem pozornost, Erica?

Ispunio me je osjećaj da sve sjeda na svoje mjesto. Potreslo ga je to što me je vidio ondje. Unatoč svemu doimao se gotovo opuštenim. Kao da vlada situacijom. Miran i upravlja svojim svijetom.

— Odgovori mi.

— Oprosti. Bila sam glupa jer sam ovamo došla bez tebe. Samo sam...

— Dovraga, ti jednostavno ipak učiniš ono što želiš. Nije li tako?

Čvrsto sam stisnula oči boreći se protiv njegovih riječi i razloga za kajanje koji su mi prolazili kroz misli.

A tada me je poljubio.


Moje rascjepkane misli nestale su čim su nam se usne dodirnule. Taj grub i suspregnut poljubac me je cijelu zaokupio. Izgubila sam se u njemu. Njegov jezik razmaknuo je moje usne i isprepleo se s mojim. Nikada do tada nisam toliko željela da Blake bude muškarac koji će me dodirivati.

Hvatali smo zrak i prekidali poljubac samo toliko dugo da udahnemo prije no što bismo se vratili jedno drugome. Njegove su ruke bile posvuda, umirivale me držeći me za kosu. Pa su kliznule niz moje grudi, a rub dlana zadržao se nad tvrdom točkom mojih bradavica, koje su se upirale kroz haljinu. Kapci su mi postali teški, a bradavice osjetljive i potrebite do boli. Žudnja je bila živa i plamtjela je pod svakim dodirom, zahtijevajući još. Bila mi je potrebna njegova koža na meni. Bilo mi je potrebno olakšanje od svega toga.

Naglo sam udahnula pod njegovim usnama kad se njegova ruka uvukla između mojih nogu i stigla do sredine mojih bedara. Stisnula sam ih želeći njegov dodir, ali ne ondje...

— Želiš li biti kažnjena? Je li to razlog zbog kojega se neprestano nalazimo u ovakvim situacijama?

Odmahnula sam glavom, odjednom neuvjerena u svoj odgovor. On je kliznuo rukom do vrelog vrška između mojih nogu i razmaknuo ih. Meškoljila sam se, ali je on bio odlučan. Prošavši pokraj mojih gaćica, zaronio je u mjesto na kojemu sam bila natopljena uzbuđenjem. Tih vapaj sišao mi je s usana. Pritisnula sam grudi u njega želeći ga


bliže, želeći da njegovo tijelo nekako zaštiti svijet od toga kako je moj okretao naopačke.

— Dovraga. — Lagano je otvorio usta, a pogled mu se zamračio. Odmaknuo se i podignuo me nad sebe tako da sam ga opkoračila. Haljina mi se podignula pa sam je pokušavala povući dolje. Bila sam potpuno otvorena za njega. Požuda i sram u mojemu su se umu borili za teritorij. Što mi je to radio i zašto je djelić mene to nedvojbeno želio?

— Vidjet će nas — šapnula sam u panici.

— Nitko nas ne vidi.

Ponovno me je poljubio, a ja sam zaboravila svoju ranjivost. Njegov jezik vukao je stazu užitka od mojega uha niz moj vrat, gdje je počeo snažno sisati. Obilježavao me je. Željela sam da to učini.

Zastenjala sam. Moje su se ruke prestale opirati njegovu osvajanju i spustile se na njegovu košulju. Uhvatila sam se za tkaninu i držala ga kao da bi me nekako mogao usidriti u toj oluji koju je uzburkao u meni. On je milovao moju vlažnu kožu, palcem prelazio preko mojega klitorisa i uvlačio prste dublje u moju picu. Susprezala sam poriv da izvinem kukove prema njegovim pokret ima kao što bih to učinila bilo gdje drugdje.

— Blake, ne bismo trebali. — Moj se glas doimao dalekim, izgubljenim u buntovnim emocijama koje su nadjačavale svaku riječ.

On nije odgovorio jer je usta umjesto toga koristio kako


bi me ljubio bez daha. Sve moje opiranje bilo je uzaludno. Potreba da svršim nadjačala je glasove u mojoj glavi, koji su vikali neka prestanem s tom ludošću.

On mi je zagrizao usnu. Kriknula sam osjetivši bljesak boli. Njegove su oči bile mračne, a u njihovim dubinama gorjele su požuda i vatra.

— U pravu si, ne bismo to trebali učiniti. Trebao bih te kažnjavati, a ne ševiti. Erica, navodiš me kršiti sva pravila. Samo ti želim vidjeti lice kad budeš svršavala. Želim te držati dok se budeš raspadala.

Njegovi su se prsti savinuli okrznuvši osjetljivo mjesto u meni, od čega sam vidjela zvijezde. Naglo sam udahnula i cijelo tijelo mi se zgrčilo.

— Blake, o, Bože. Što mi to radiš?

Bila sam nadomak orgazmu. Maleni pokret njegovih prstiju gurnut će me preko ruba i u tom trenutku to nikako nisam mogla spriječiti. Predala sam se pomami za još Blakeovog dodira, a moji su se kukovi pomicali sa svakim malim prodiranjem. Bilo je ludo, ali sam mogla samo osjećati.

Dovraga. Željela sam da svijet dozna da je on moj i da sam ja njegova. Nije me zanimalo tko koga bičuje i tko kome siše i nije me zanimalo tko gleda njih ili nas. Remy, Tessa ili bilo koje drugo lice bez imena. Blake je bio jedina osoba u mojemu svijetu.

— Blake. O, ne, svršavam.

— Tako je. Svrši kako bih te mogao odvesti kući i ševiti


te dok ne počneš vrištati.

Njegov palac opisivao je malen, čudesan krug preko mojega klitorisa, a ja sam bila izgubljena. Zagrizla sam njegovo rame, odlučna da neću kriknuti. Nisam mogla biti jedna od njih.

On se upro kukovima i prodro dublje. Neobuzdan, drhtav krik umaknuo mi je s usana kad me je orgazam rasparao, odnoseći sve što nije bilo važno.

Bila sam jedna od njih.

* * *

Razum mi se počeo vraćati, vrlo polako. Blake me je držao u zagrljaju i milovao. Kad je polizao moje uzbuđenje sa svojih prstiju, moje je tijelo odmah odgovorilo. Oštra bol u meni zahtijevala je još. Željela sam ga zadovoljiti i očajnički sam željela da me nakon tog sumanutog orgazma još nekoliko puta dovede do vrhunca.

Posegnuvši rukom prema dolje, između nas, osjetila sam njegov kurac tvrd i nabrekao u njegovim trapericama. Zastenjala sam okrznuvši dojkama njegova prsa. Grozničavo sam ga poljubila kušajući sebe na njegovim usnama. Bila sam toliko sluđena od žudnje da sam bila spremna učiniti bilo što. Granice su se doimale kao neuvjerljiv koncept.

On je zatvorio oči, a čeljust mu se stegnula dok sam ga masirala i ljubila.


— Želim te — šapnula sam grickajući njegovu čeljust.

— Ne ovdje.

— Molim te.

On me je uhvatio za zapešća i zaustavio mučenje. — Hajdemo odavde.

Duboko sam udahnula otrežnjavajući se. Polako sam sišla s njega, a on se malo namjestio i ustao vodeći me sa sobom. Krenuli smo prema vratima, istim putem koji sam prešla ulazeći onamo. Gotovo sam trčala kako bih držala korak s njim.

— Čekajte!

Ženski glas odjeknuo je hodnikom. Prema nama je trčala djevojka noseći jaknu koju mi je prethodno bila uzela.

— Hvala — rekao je Blake uzimajući jaknu.

— Nema na čemu, gospodine Landon.

Ona ga je kratko pogledala i smjerno pognula glavu, skrivajući zapanjujuće plave oči. Moje su se nosnice raširile. Nije mi se svidjelo ono što sam vidjela. Nešto previše poznato, nalik obožavanju. Djevojka je nestala niz hodnik, a Blake mi je pružio jaknu da je odjenem. — Hajdemo.

Prešli smo na drugu stranu ulice, gdje je Blakeov auto bio parkiran.

Kliznula sam na suvozačko sjedalo, a misli su mi odjednom bile u golemom kaosu. Što smo to upravo


učinili? Tko je bila ona djevojka? Što nam je, dovraga?

Blake je izašao s parkirnog mjesta i krenuo kući. Gledala sam kroz prozor, nesposobna suspregnuti svoju radoznalost.

— Poznaješ li je?

— Koga?

— Onu djevojku.

On je slegnuo ramenima. — Ne znam. Možda.

Možda? Novi val ljubomore poslao je bujicu adrenalina kroz mene. Koliko je tih žena bilo s njim? Blake me je uhvatio za ruku.

Odmaknula sam se, izbjegavajući njegov dodir. — Ne diraj me.

Njegov je smijeh bio poput kiseline u mojim žilama. — Doista? Da te ne diram? Prije nekoliko minuta si me gotovo preklinjala. A sada ne želiš da te dodirujem?

Bez riječi sam gledala kroz prozor. Idi dovraga.

— Erica. — Glas mu je bio blaži. — Došla si u seks klub u koji sam nekoć često dolazio i očekivala si da ću biti nepoznat? Ti si otvorila ta vrata. Iskreno, što si očekivala s druge strane?

— Pa, nisam znala jer mi nikada nisi rekao.

Emocije su mi se skupile u grlu. Bio je u pravu, bila sam glupa.

— Koliko tih žena si imao? — Glas mi je puknuo.


Uporno sam postavljala pitanja na koja nisam željela čuti odgovor.

On je gledao prema cesti. — Ne bih ti mogao reći. Nisam odlazio onamo kako bih upamtio. Odlazio sam onamo kako bih zaboravio.

Srce mi je klonulo. — Kako bi zaboravio Sophiju?

On je zastao. — Možda isprva.

Šutjela sam. Dovoljno sam se mučila. Tu večer neću izvući još nešto što bi me moglo povrijediti.

— Njezine potrebe tražile su prisilu nadzora, kojom sam još pokušavao ovladati. Kad je naša veza okončana, klub je bio sve što mi je preostalo. Igra. Automatsko napredovanje prema prethodno stvorenom zaključku.

— Jesam li i ja to bila? Prethodno stvoreni zaključak?

On je dugo šutio, a moj je jad bio sve veći. Parkirali smo ispred naše zgrade i u tišini se popeli stepenicama. Kad smo ušli u stan, on je bacio ključeve i rukama se oslonio na ormarić u kuhinji, naizgled izgubljen u mislima. Nakon nekoliko trenutaka se uspravio i pogledao me.

Ostala sam kod vrata čekajući njegov sljedeći potez. Ta je večer bila uvrnuta na različite načine.

— Ovo će boljeti, ali se doima da si večeras u potrazi za odgovorima pa ću ti ih dati. — Udahnuo je. — Nisi prva žena koju sam zaveo i nisi prva žena koju sam poševio. Uvjeren sam da to već znaš.

Lecnula sam se. Željela sam vjerovati da je od samog


početka među nama bila samo ljubav, ali sam znala da to nije istina. Čak ni za mene. Požuda, zaokupljenost, opsjednutost. Negdje u tornadu svega toga pronašli smo ljubav. Pa ipak, više nisam bila sigurna da želim istinu. Već me je previše boljelo.

Prošla sam pokraj njega u spavaću sobu. Njegovi koraci krenuli su za mnom. Usporila sam pred krevetom i strgnula sa sebe usku haljinu koju mi je Alli posudila.

— Hoćeš li me saslušati?

— Ne — otresla sam se. Otišla sam u kupaonicu i pustila vodu u tušu. — Bila sam osvojena, shvaćam. Više ne želim slušati o tvojim seksualnim pustolovinama, Blake. Mislim da sam doživjela dovoljno istine za jednu večer. Očito sam zagrizla preveliki zalogaj.

Ponovno sam drhtala. Želudac mi se zgrčio i suze su mi zaprijetile.

— Dušo... — Njegov žar je slabio. — Što god pokušavala doznati o meni, ovdje je i vraški želi da nam jednostavno dopustiš biti. Zajedno, sada. Jebeš prošlost i jebeš ljude koji su nas učinili takvim.

Suze su me zapekle iza očiju. — Ostavi me na miru. — Ušla sam pod tuš, zatvorila vrata i pustila da mi prevruća voda peče kožu. Kad sam otvorila oči pod mlazom, Blake više nije bio ondje.


Dvanaesto poglavlje

apetost je popustila u mišićima za koje nisam ni znala da je zadržavaju. Nasapunala sam se želeći isprati klub sa sebe. Remyjev dodir. Zrak na tom mjestu, prepunom seksa i neznanaca.

Kriste, željela sam samo Blakea i utjehu njegova zagrljaja, a tada sam ga odguravala. Željela sam samo istinu, a tada je nisam mogla podnijeti. Ali, Blake je bio moja istina, čak i kad je boljela. Bio je moj dom, jedina osoba u mojemu životu koja mi je dala razlog da ostanem mirna i vjerujem da zajedno možemo biti više od naše prošlosti.

Još sam se nekoliko minuta skrivala pod tušem, odlučna sabrati se prije no što izađem. Obrisala sam se i zatekla pustu spavaću sobu. Otišla sam u dnevnu sobu. Blake je sjedio na kauču, umoran i sa sumornim izrazom na licu. Sjela sam pokraj njega i zakvačila ručnik na prsima. On se nije pomaknuo kako bi me pogledao.

— Oprosti. Ako ti to išta znači, dan je bio lud, a noć još luđa. Sophia mi je nešto poslala.

Tada me je pogledao.

N


— Kuglu za ušutkavanje. Rekla je da je bila vaša. Poslala ju je uz svoje najbolje želje. — Načinila sam grimasu zbog podrugljivog tona njezine poruke i zbog toga što me je duboko povrijedila. — Dala mi je adresu kluba. Potpuno me je sjebala. Cijela ta stvar me je sjebala. Otkako sam onoga dana čula tvoj razgovor s njom, nisam mogla prestati razmišljati o tom klubu i o tome što ti znači.

— Znam — tiho je rekao.

Uzdahnula sam u olakšanju jer je barem osjetio moju borbu, iako je nisam uvijek izrazila. — Volim te, Blake. Želim znati sve o tebi. Čak i ono što misliš da ne želim čuti...

Prošlo je nekoliko minuta tišine. — Sophia je kuja — rekao je kao da se to samo po sebi razumije.

Nasmiješila sam se. — Mislim da se u tome možemo složiti.

On je zatvorio oči i stisnuo korijen svojega nosa. Kad nije rekao ništa, malo sam mu se približila. Lagano sam mu dodirnula ruku. On ju je okrenuo i isprepleo prste s mojima. Naslonila sam glavu na naslon kauča. — Pričaj. — On je neujednačeno izdahnuo. — Isprva ti doista nisam mogao reći što želim da se dogodi između nas. Znam da si me nevjerojatno privukla i, da, želio sam te u svojem krevetu. Tu se ništa nije promijenilo osim što te sada volim, duboko i onkraj razuma. A osoba koja sam nekoć bio, u klubu, nije bila sposobna voljeti nikoga.

Stisnula sam ruku u njegovoj.


— Volim te više no što ćeš ikada znati, Erica. Ali, želim te učiniti svojom na sve načine. Ukruti mi se kad god pomislim na tebe dok nismo zajedno. Mislim da bih mogao do kraja života voditi ljubav s tobom. Ne znam što je to... Nazovi to kemijom. Nazovi to time da si ti žena koja me frustrira kao ni jedna do sada. Prkosiš mi kao da ti je to jebeni posao. To me izluđuje. — Prošao je rukom kroz kosu i naslonio glavu na naslon kauča. — Uvrnuto je to što mislim da me to uzbuđuje... a još više me uzbuđuje postići da mi se nakon toga pokoriš.

Zatvorila sam oči pokušavajući ignorirati činjenicu da je to i mene uzbuđivalo. — Zašto?

On je podignuo glavu i pogledao me. — Nemam pojma. To je jebena perverzija. Zašto se ti nevjerojatno ovlažiš kad te istučem po stražnjici? Zašto tvoje tijelo omekša dok dominiram nad tobom? Mogli bismo to psihoanalizirati cijeli prokleti dan.

— Ali, ona je razlog.

— Ona me je uvela u to, da. Neću to poricati. Ali, ona je otišla predaleko u tome. Željela je da je gušim, da je označavam. A tada droge. Bila je autodestruktivni kaos, a način na koji me je trebala potaknuo me je propitivati sve. Nadzor mi je potreban, Erica. Godi mi. Sada je duboko ukorijenjen u mojem načinu života. Dovodi svijet u red. A nakon Sophije dugo nisam mogao zamisliti da nekoga uvedem u takvu vezu i da to bude zdrava veza. Čak i sada propitujem što nam to čini.

Odmahnuo je glavom. — Nisam mogao uzmaknuti čak


ni nakon što sam doznao za tvoju prošlost s Markom. Pokušao sam za tebe biti netko drugi, netko bolji. A ti si me uporno poticala vratiti se osobi koja sam znao biti. Hodao sam po toj granici, nastojao biti muškarac kakvog zaslužuješ i dati ti sve što želiš.

— Jesi to, Blake, i daješ mi sve što želim.

— Da, ali katkad situacija ode predaleko. Iako želim nadzor, izgubim ga. Katkad to ne mogu isključiti. Volio bih da uvijek mogu birati naše trenutke. Poznajem tvoje tijelo i znam što želiš. Ali, katkad ne mogu isključiti ono što sam nekoć želio i to vraški plaši i tebe i mene. — Moje se grlo trudilo progutati, zadebljalo od emocija.

— Blake...

— Erica, ne želim te povrijediti, ali znam da jesam. Zabrinuta si da nisi dovoljno dobra. Katkad to kažeš, a i vidim ti to u očima. To me ubija jer nemaš pojma koliko su puta te riječi odjeknule u meni. Zato što ne zaslužuješ da te uvlačim u svu tu tamu. Ne moram brinuti o tome jesam li dovoljno dobar za tebe jer već znam da nisam.

— Ne — prekinula sam ga pritisnuvši prst na njegove usne. Popela sam se na njega i spustila se na njegova snažna bedra. — Nemoj to govoriti.

— Istina je.

— Prestani. Blake, ono što se ondje dogodilo... nije mi bilo lako.

Oči su mu se zamračile. — Znam da sam te gurnuo, a nisam smio.


— Riskirala sam otišavši onamo. Znam to. Ali, kad sam vidjela što se ondje događa i znajući da ti je to mjesto donosilo utjehu... — Oblizala sam usne, nervozna zbog onoga što sam namjeravala pitati jer sam željela biti ono što mu je potrebno. — Ne znam hoću li ikada biti poput onih djevojaka.

— Nikada nećeš biti poput njih.

— Ali, hoćeš li mi zamjeriti to što nisam radila te stvari ili to možda nikada neću biti sposobna?

Lecnuo se. — Ne. Nipošto. Dušo, uza svu svoju perverznost, nemam želju raditi to pred gomilom perverznjaka.

Nasmijala sam se, a olakšanje je ispunilo mjesto na kojemu je prošlog tjedna prebivala sva moja zabrinutost.

— Mislim da me zabrinjava to što nisam onoliko iskusna koliko bi ti želio da budem. Možda zato to nisam mogla pustiti.

On je prešao člancima preko mojega obraza. — S tobom želim raditi sve. Promatranje tvojega lica dok ti pružam novu vrstu užitka veliko je zadovoljstvo. Ne žuri mi se potrošiti sve trikove na tebi i pretvoriti te u poznavateljicu perverzija.

Moja je ruka pronašla rub njegove košulje. Podignula sam je lijeno milujući meku kožu njegova trbuha.

— Ti si profesionalac.

On se nasmiješio. — Ne razmišljam tako o tome. Ali,


ako jesam, zamisli te rezultate kao praksu za doživotan zapanjujući seks.

— Ne mogu se usprotiviti.

— Drago mi je. Toga je bilo dovoljno za jednu večer. — Zatvorila sam oči i naslonila se prema njegovim nježnim dodirima. — Nisam trebala poći onamo bez tebe.

— A ja sam ti trebao reći o tom klubu kad si pitala. Nisam želio razmišljati o tom dijelu svojega života ni o osobi koja sam bio.

— Znam kako je to, ali ja sam tebi pokazala svoju prošlost. Nije uvijek bilo lako ili lijepo, ali nikada nikome nisam vjerovala kao što vjerujem tebi. Nitko nije bio dovoljno jak da izađe nakraj s time ne osuđujući me ili ponovno budeći bol svega toga. Ti si dovoljno jak. Kao i ja. Vjeruj mi.

On me je lagano pomilovao duž čeljusti i odmaknuo vlažan pramen kose od mojega lica. — Vjerujem ti — promrmljao je.

— Tada se nemoj skrivati od mene. Dijelimo život, Blake. Ti si moj dom. Ti si mi sve.

On je razmaknuo usne i ponovno me stisnuo uza sebe. Oči su mu bile svijetlozelene i gledale su duboko u mene. — Ti si u mojoj duši, Erica. Ne bih se mogao sakriti od tebe čak ni kad bih želio. Samo...

Namrštila sam se. — Što?

— Samo budi pažljiva unutra, može? Imaš više nadzora


no što misliš.

Srce mi se stegnulo, a ljubav je isijavala iz mojega središta u sve udove, čineći me toplom i mekom u njegovu naručju. Usne su mi drhtale. Težina je nestala. Zadivljeno sam prstom pratila crte njegova lica, silno zaljubljena u tog muškarca.

— Hvala ti — šapnula sam nekoliko sekundi prije no što je uhvatio moje usne u poljubac. Dubok i strastven. Upijala sam njegov miris, koji izaziva ovisnost, esenciju njegova jezika koji je klizio preko mojega. Jedan poljubac pretapao se u drugi. Meko lizanje postalo je dublje, proždiruće. — Trebam te odmah.

Kimnula sam, a bljesak žudnje bio je vreo na mojoj goloj koži. Frotir ručnika svrbio me je na mjestima na kojima sam željela njegov dodir. On je posegnuo prema velikom čvoru među mojim dojkama, kao da mi čita misli, i razvezao ga. Ogolio me je pred sobom i izdahnuo. Njegov je pogled slijedio njegov dodir, niz moje ruke, gnječeći moje dojke.

— Volim tvoje sise. Savršenstvo. — Palcima je prešao preko osjetljivih vrhova prije no što je usisao jednu, pa drugu. Nježno, a tada jače, stružući zubima sve dok se nisam trgnula pod pritiskom. Oštar rub poslao je strijelu do moje srži i u meni ponovno probudio glad za njim. On je nastavio, dražeći me i mučeći sve dok obje nisu bile preosjetljive, otečene i ružičaste od njegovih poljubaca i nježnih ugriza.

Nagnuo se prema meni i ljubio te lizao udubljenje


između mojih dojki. — Mogao bih polizati svaki centimetar tvojega tijela. Jednoga dana bih to i mogao učiniti. Ali, večeras ne mogu biti toliko strpljiv.

Prošla sam prstima kroz njegovu kosu i nježno ga povukla bez riječi mu dajući do znanja da i ja gorim za njim. On je duboko zarežao i podignuo kukove, ali nikako drugačije nije poslušao svoj poriv nestrpljivosti. Kretao se usnama po mojoj koži, a ruke su mu bile nemirne na mojim oblinama i vodio nas je prema gore, polako. Moje se disanje pretvorilo u meko dahtanje. Bila sam spremna eksplodirati. Tijekom večeri sam se toliko uzbudila da nisam znala koliko još mogu izdržati.

Umirila sam njegove pokrete i prisilila ga da me pogleda. U njegovim očima miješale su se požuda i mračna žudnja. — Blake, reci mi što želiš. — On je oblizao donju usnu. Ubod potrebe sijevnuo je kroz moju srž. Zaljuljala sam se preko njega, očešavši se o njegovo još odjeveno tijelo i želeći da je već u meni.

On me je umirio čvrstom rukom. — Ti si sve što želim. Samo ovo, samo nas.

— Tada me uzmi — šapnula sam na njegove usne.

Posegnula sam prema rubu njegove košulje i povukla ga. Krenula sam prema zatvaraču njegovih hlača, a on je podignuo kukove te svukao traperice i bokserice upravo dovoljno da oslobodi svoj nabrekli kurac.

Požudno sam posegnula za njime. Njegova baršunasta koža topla je klizila niz moje prste. Obujmila sam ga uživajući u tome kako mu se pogled zamračio kad sam ga


tako dodirivala. On je naglo udahnuo i podignuo zdjelicu prema mojem stisku. Pogledala sam ga kroz veo svojih trepavica.

— Želim te u sebi, Blake. Ne želim više čekati.

Moja su se prsa podizala i spuštala u ritmu s njegovim. Obujmila sam ga nogama, a on me je podignuo i spustio na pod. Tepih je bio mek i ugodan na tvrdom drvu. On je prešao preko mene poput životinje koja odmjerava svoj plijen, a moja se pica stegnula, žudeći za time da bude ispunjena. On se smjestio između mojih bedara i uzeo ono što je njegovo. Zastenjala sam od zadovoljstva i nožnim prstima mu svukla hlače do listova. Pokušavala sam ga dodirnuti posvuda. Mišići njegovih leđa nabrali su se pod mojim rukama kad sam se podignula prema njegovim pokretima prodiranja. On je naglo udahnuo i ubrzao. Dlanovima mi je obuhvatio stražnjicu i podignuo me više, tako da je njegov kurac prelazio po osjetljivim snopovima živaca u meni. Zatvorila sam oči pod tim prejakim osjetom. Moja su ga bedra stegnula, a svjetlost i boje bljesnule su mi iza očiju.

— Pogledaj me. — Glas mu je bio promukao i pun potrebe.

Otvorila sam oči. Pogled pun ljubavi omekšao je bore oko njegovih očiju. Posegnula sam prema gore, a moji su dlanovi bili nemirni preko mišića koji su se trzali od napora.

Željela sam ga dodirnuti, umiriti ga i bez riječi mu reći koliko mi znači. Njegovo je srce kucalo uz mene, a njegovo


je tijelo bilo usijano oko mene, u meni. Kad nisam mogla pronaći riječi, moje je tijelo progovorilo istinu. Ljubav nije bila dovoljna. To — naša tijela zajedno — bilo je više. Njegovi su kukovi udarili u moje u snažnom prodiranju. Kriknula sam njegovo ime trudeći se zadržati pogled u oči.

— Blake... volim te — jecala sam od užitka.

Iza njegovih svjetlucavih očiju bila je ranjivost, nijemi odgovor na moju izjavu. Čvrsto me je zagrlio i utišao me dubokim poljupcem. Gutao je moje krikove, svaki dah. Bio je posvuda. Bili smo onoliko bliski koliko dvoje ljudi može biti. Grebala sam ga podižući se od poda prema njegovu čvrstom zagrljaju.

Pomičući kukove poput klipova, poveo nas je preko ruba.

— Volim te, Erica. Bože, jako te volim.

Raspala sam se, a suze su me žarile iza očiju.

* * *

Moje otečene oči su se otvorile i zastenjala sam opazivši jutarnju svjetlost koja je prodirala u sobu. Tijelo me je boljelo, osjećala sam umor i opću nelagodu koju nisam mogla sasvim definirati. Osjetila sam Blakeov dodir na leđima. Trznula sam se kad je dodirnuo određeno mjesto na mojoj lopatici.

— Jao.


— On je utisnuo usne u njega. — Ogrebotina od tepiha.

Ponovno sam zastenjala i zagnjurila lice u jastuk kad su sjećanja na prošlu noć preplavila moj um. Isuse. Kakva noć.

— Vidiš, zato nam je potreban veći stan — rekao je.

Okrenula sam se prema njemu. Njegova tamna kosa bila je raščupana i stršala je na sve strane, od spavanja i... drugih stvari. Ali, izgledao je odmorenije no što sam se ja osjećala. Izgledao je zadovoljno, a to me je duboko zagrijalo.

— Zašto to kažeš?

— Potrebno mi je još soba u kojima ću te ševiti. Ili barem još površina.

Nasmijala sam se. — Lud si.

Zadovoljan osmijeh raširio je njegove usne. — Da, pa, ti si kriva za to.

Okrenula sam se na leđa i protegnula. Plahta je kliznula i otkrila mu moje grudi.

On je zastenjao, a pogled mu je požudno prešao preko mene. — Što danas radiš? — sugestivno je upitao.

Zatvorila sam oči, a iza njih se pojavio moj vječno pun dnevni raspored. — Imam milijun obveza.

Njegove su usne bile nad mojom bradavicom. — Pretpostavljam da to znači da te ne mogu zadržati kao taokinju.

Zastenjala sam i izvinula se u njegova usta. — Mislim


da Alli to ne bi dopustila. Imam probu haljine. Imam i sastanak s Geoffom, kako bismo prošli neka od mojih pitanja.

On se podignuo na lakat i s ljubavlju se zagledao u mene.

— Što ćeš mu reći?

Povukla sam plahtu preko sebe i okrenula se na bok. Opisivala sam malene krugove po Blakeovim prsima, prateći lijepe obline njegova tijela. Nisam ga mogla zamisliti ni u jednoj pozi koja bi umanjila moje potpuno i duboko divljenje njegovu tijelu.

— Erica?

— Hmm?

Njegove su oči još bile lijene, a kapci napola spušteni od sna. — Što ćeš reći Geoffu?

Zabrujala sam uz osmijeh. — Oprosti, upravo sam bilježila tvoje najdivnije osobine.

On se nasmijao. — Nakon prošle noći nisam bio siguran hoćeš li više ikada razgovarati sa mnom.

— Ne mogu reći da bih sve to ponovila. — Spustila sam se na jastuk. — Pa, možda nešto od toga.

— Nemoj više izvoditi takve gluposti, može? Mislim ozbiljno.

Na njegov ozbiljan pogled odgovorila sam opreznim. To što sam sama otišla u onaj klub bilo je glupo. Mogla sam mu dopustiti da se predomisli u vezi toga, ali mi je nešto u


spoznaji da ću se udati za tog muškarca onemogućavalo trpjeti tajne među nama. Koliko god bile daleko u prošlosti, koliko god smo daleko odmaknuli od njih. Pokazala sam mu sve. Svaki ožiljak, svaku nesigurnost. Napokon smo bili na putu da i on to učini, da i on meni povjeri sjene iz svoje prošlosti.

— Neću, ako mi nešto obećaš.

On je neko vrijeme šutio. — Nećemo se ponovno vratiti na ultimatume, zar ne?

— Ne volim ultimatume, ali želio si da ti poklonim svoje povjerenje. To je dvosmjerna ulica. Ne želim tajne među nama. Ako mi ne vjeruješ da neću učiniti nešto poput onoga što sam sinoć učinila, nemoj mi više nikada dati razlog da pomislim na to.

Spustila sam pogled i prstom prešla po rubu plahte. Potreslo me je sjećanje na Sophijine riječi. Ona me je poslala na to putovanje i ugrozila osnovanost onoga što smo Blake i ja imali. Mrzila sam je zbog toga što nije vjerovala da ćemo preživjeti ako ja doznam za Blakeovu prošlost. Željela sam joj dokazati da griješi u svemu.

— Ne znam što je bilo gore, slušati užase koje mi je izgovorila ili osjećati da ne znam ništa o tvojoj prošlosti.

On se poigravao pramenom moje kose. — Nema više tajni.

Podignula sam pogled pun nade. — Obećaj.

— Obećavam.


Trinaesto poglavlje

ljedećih nekoliko dana bilo je ispunjeno pripremama za prodaju. Priopćili smo vijest Jamesu i Chrisu, čijemu je šoku uskoro uslijedila potpora. Odluka je donesena brzo, a

odmah joj je slijedilo i izvršenje. Sve se događalo vrlo brzo, a okolnosti su olakšavale umirenje tjeskobe koju smo svi očito osjećali zbog predstojeće promjene.

Nekoliko dana dijelilo me je od potpisivanja papira koji će ostatku svijeta govoriti da tvrtka kakvu smo poznavali više ne pripada nama nego Alexu Hutchinsonu. Iskusnom poslovnom čovjeku, mogulu i čovjeku s vizijom za koju smo se samo mogli nadati da je usklađena s našom.

Kad je Alex u petak ujutro ušao u ured, ozračje je bilo ispunjeno iščekivanjem. Zračio je napetom energijom dok je pregledavao papire koje smo morali potpisati. Za naših prošlih nekoliko sastanaka nisam ga mogla pročitati. No, s druge strane, nisam ga poznavala osobito dobro. Bio je više Blakeov kolega nego moj, sve donedavno. Usredotočena na logistiku prodaje, pregledavala sam spise koje sam već mnogo puta pročitala. Razmijenili smo desetke papira. Sve

S


sam ih potpisivala drhtavim rukama, nastojeći ignorirati emociju koja me je peckala u grlu.

Možda mi je bilo dopušteno barem tada se prepustiti emocijama, ali nisam mogla izgubiti nadzor. Morala sam nastaviti surađivati s Alexom, a i željela sam da vjeruje kako sam jača no što se katkad doimalo. Tu sam odluku donijela sama. Sama sam napisala to poglavlje i nisam ga namjeravala završiti u suzama, barem ne pred njim.

A tada je bilo gotovo.

Cijeli proces trajao je manje od pet minuta. Ispustila sam svoju dobro iskorištenu kemijsku olovku i naslonila se. Alex mi je pružio ruku, a njegova napetost kao da je popustila pa je iz njega ponovno zračio kolega na kojega sam bila navikla.

— Čestitam, Erica.

Čvrsto sam mu stisnula ruku. — Hvala vam.

— Sredstva su jutros uplaćena pa bi na vaš račun trebala sjesti poslijepodne.

— Hvala. Pogledat ću. Ovaj, jeste li za ručak ili što drugo?

On je pogledao na sat. — Rado, ali poslijepodne imam još jedan sastanak. Ali, čut ćemo se u utorak. Nazvat ću vas. Imam nekoliko ideja koje bih želio razmotriti s vama. — Uzeo je svoje primjerke svega i ustao kako bi krenuo.

— U redu — rekla sam glumeći uzbuđenje, ali sam već osjećala tjeskobu zbog predstojećih promjena na koje više


neću moći utjecati. Ustala sam i ispratila ga. Vrata su se zatvorila za njim, a ja sam se zagledala u logotip Clozpina u staklu. Odjednom me je pogodio val emocija. Olakšanje, uzbuđenje, strah. Trudila sam se pojmiti sve što se dogodilo u toliko kratkom vremenu. Cijeli moj svijet se mijenjao. Poklonila sam povjerenje čovjeku kojega sam jedva poznavala. Posegnula sam za vjerom i nadom, vjerujući, kao i Alli te Sid, da je to bila ispravna odluka za nas, koliko god ju je bilo teško donijeti. Zatvorila sam oči. Negdje u vrtloženju mojega uma i srca možda sam opazila kajanje, ali sam ga potisnula.

* * *

Kući sam se vratila ranije kako bih odspavala prije važnog izlaska s curama. Žarko sam željela slaviti. Zbog moje mentalne preopterećenosti šampanjac će možda teći obilnije, ali sam zaslužila predah od toga prevažnog tjedna.

Snalaženje u Blakeovoj intenzivnosti, prodaja tvrtke i izbjegavanje novinara zahvaljujući Richardu. Cure su mi bile potrebne. Malo smijeha, malo pića i malo sjećanja, da me podsjeti kako su mi dvadeset i dvije.

Istuširala sam se i udobno odjenula. Prevrnula sam odjeću i ubacila nekoliko komada u torbu. Dogovorile smo sastanak kod Simone pa ću se morati posavjetovati s Alli i ondje se odjenuti. A osim toga, nisam željela da me Blake već vidi potpuno dotjeranu. Željela sam ga iznenaditi. Nisam željela ni da se postavi previše zaštitnički prema


meni prije no što uspijem otići.

Začula sam kako se vrata otvaraju i zatvaraju. Vukući noge izašla sam iz kuhinje i ugledala Blakea. — Kako to da si došao toliko rano?

— Morao sam nešto kupiti. — Odložio je običnu smeđu papirnu vreću na ormarić, a na licu mu je bio varljivo nevin izraz. — Želio sam te uhvatiti prije no što odeš.

Podignula sam bradu pokušavajući proviriti u vreću. — Što je unutra?

— Uskoro ćemo stići do toga. — Sklonio ju je s mojeg vidika. — Kako je prošlo s Alexom?

Sjela sam na jedan od stolaca. — Dobro, pretpostavljam.

On je podignuo obrvu. — Pretpostavljaš? Što to znači?

Slegnula sam ramenima. — Gotovo je. Pretpostavljam da sam mislila da će biti uzbudljivije. Bilo je gotovo za nekoliko minuta. Samo tako. — Zapucketala sam prstima.

— Najčešće jest tako.

— Tada mi je drago znati da mi ništa nije promaknulo. — Ali, ipak nisam mogla vjerovati da je gotovo. Dodatne nule na stanju mojega bankovnog računa činile su to malo stvarnijim, ali se čitav tjedan ipak doimao poput sna. Možda ću sutra znati što da mislim o svemu tome.

Blake me je požudno gledao, odvraćajući mi misli.

— To ćeš odjenuti?


Pogledala sam svoju odjeću i napućila usne glumeći uvrijeđenost. — Ne sviđa ti se?

On je zakvačio prst za pasicu mojih hlača, povukao je i pustio. — Hlače trenirke i malena majica? Izgledaš seksi, ali sumnjam da će to zadovoljiti Allino pravilo slavljeničke odjeće. Nisam te sreće. Što ćeš doista odjenuti?

Coknula sam jezikom. — Zar si doista mislio da ću ti dopustiti da odobriš moju odjeću?

— Uvijek to mogu zahtijevati. — Uvukao je donju usnu među zube.

Zaprijetila sam mu prstom. — A, ne. Morat ćeš pričekati da vidiš.

On je pogledao torbu. — Zapravo sam se nadao nešto dodati.

Podignula sam obrvu. Zanimanje je zalepršalo kroz mene. Voljela sam Blakeova iznenađenja. — Da?

— Čak bi to mogla nazvati darom.

— Svjetluca li? — našalila sam se.

On se široko nasmiješio, otkrivajući zube. — Baš čudno da si to spomenula. — Posegnuo je u vreću i izvadio plastičnu kutiju.

Približila sam se kako bih bolje pogledala. On ju je otvorio i otkrio prozirnu plastičnu igračku s lažnim dijamantom koji je svjetlucao na kraju.

Nabrala sam nos. — Kupio si mi analni čep. Baš romantično.


On se tome glasno nasmijao. — I mislio sam da će biti. Možeš ga nositi večeras. Tada ćeš, koliko god se zabavljala bez mene, ipak misliti na mene.

— Gnjavaža u guzici. Kako primjereno.

On je stisnuo oči. Dlanom je obujmio moj potiljak i povukao me na svoja prsa. Njegove su se usne stopile s mojim. Stenjala sam sve dok nije usisao moju usnu u usta i zagrizao je. Ciknula sam i trznula se. On je prešao palcem preko bolnog mjesta.

— Pazi što govoriš.

Gnjevno sam ga pogledala, ali se on samozadovoljno nasmiješio.

— Dođi ovamo. — Odveo me je natrag u spavaču sobu, sjeo na rub kreveta i potapšao svoje krilo.

Ne dolazi u obzir mi je zapelo negdje u grlu, ne mogavši sići s mojih blago otečenih usana. Moje su me noge umjesto toga odnijele naprijed. Stala sam pred njim, između njegovih nogu.

— Ozbiljno to misliš.

On je protrljao unutarnju stranu mojih bedara, masirajući si put.

— Bit ćeš vani u gradu bez mene. Vrlo vjerojatno pijana i ubojito odjevena. Ne želim da me potpuno zaboraviš.

— Kako bih te mogla zaboraviti? Samo na tebe mislim. — Bolnost njegove prijašnje rane bila je zaboravljena, nadjačana neospornom istinom.


Zadovoljstvo se zakovitlalo u njegovim očima. — Ovo će to zajamčiti.

Potapšao je svoje koljeno podsjećajući me da bih mu trebala udovoljiti.

Ukočila sam se na mjestu. — Blake, mislim da to ne mogu.

— Da, možeš. Lako je. Ali, bilo bi lakše ako bih te svezao. Želiš li da to učinim?

Možda.

Umjesto da iskušam njegovu odlučnost, legla sam mu preko krila. Njegova ruka se polako popela uz moje bedro, a prst je tada ocrtao pasicu mojih hlača. Brzo ih je povukao dolje zajedno s gaćicama, ogolivši moju stražnjicu i gornji dio bedara. Pokušala sam normalno disati. Nisam mu željela pružiti zadovoljstvo izazivanja nelagode u meni, ali se nisam mogla kontrolirati. Začula sam neromantično štrcanje lubrikanta. Pripremila sam se i trznula se kad se njegova ruka s laganom pljuskom spustila na moju stražnjicu.

— Imaš lijepu malu stražnjicu. Toliko sam očaran tvojim sisama da je možda malo zanemarujem.

Zatvorila sam oči. — Predosjećam se da to uskoro neće biti problem.

— A ja predosjećam da si u pravu — rekao je šaljivo, rastvorivši moju stražnjicu.

Zagrizla sam bolnu usnu kad je dobro podmazan prst


ušao u mene. Nisam mogla vjerovati da mu to dopuštam. Duboko sam udahnula i pokušala misliti na nešto drugo.

Vrtuljak. Čarobnjak iz Oza.

Bilo što osim pritiska hladnog čepa koji je polako ulazio u moje tijelo. Zgrčila sam se i promeškoljila kad je prodro dublje.

— Budi mirna.

Uhvatila sam pokrivač. Kad mi je Blake pokazao tu igračku, izgledala je prilično maleno. Svjetlucavo i nevino. Gotovo dražesno, prilično nalik modnom dodatku, što je on glumio da jest. A tada sam ga osjećala kao golemog u uskom prolazu koji ga je pokušavao primiti.

Naglo sam udahnula. — Previše mi je, ne mogu.

— Još malo, dušo.

Lice mi se zagrijalo i gotovo sam kriknula kad je najširi dio prošao i kad me je preplavilo olakšanje. Opustila sam se, a napetost je nestala iz mojega tijela. Hvala Bogu da je završilo.

— Kako se osjećaš?

Stisnula sam se oko čepa i osjetila pritisak u pici. — Osjećam se napunjeno.

— Savršeno.

Potapšao me je po stražnjici i ponovno mi navukao hlače. Nespretno sam ustala mireći se s novim modnim dodatkom. Uzdahnula sam i prihvatila svoju sudbinu. — Imaš li još darova za mene prije no što krenem? — Moje su


riječi bile mješavina sarkazma i slabašne nade. Možda bih mogla dobiti jedan orgazam za put.

Doimalo se da je on pročitao tu mračnu misao. Zarežao je iz prsa i povukao me na krevet. Legla sam na njegova prsa i nježno ga poljubila. On mi je odmaknuo kosu s očiju.

— Budi oprezna večeras. Nemoj raditi gluposti.

— Znam da misliš da sam nepredvidljiva, ali u ovoj ekipi ja nisam luda.

— Znam. Nemoj se previše napiti jer te trebam svjesnu za ono što sam večeras planirao. — U njegovim očima svjetlucale su neizrečene misli.

Zagrizla sam usnu i zaljuljala kukove pokušavajući klitorisom dodirnuti njegovo bedro. On je već bio ukrućen ispod mene. — Mogu li dobiti predujam?

— Najviše bih želio da ostaneš pa da se igramo, no Alli ima planove. Banut će ovamo ako te ne pustim.

Moj se telefon, kao na znak, oglasio porukom. Alli je željela da joj vratim cipele koje sam posudila za odlazak u klub neku večer. Ustala sam i potražila ih u ormaru, jasno svjesna čepa sa svakim uobičajenim pokretom.

— Ne mogu vjerovati da ćeš me natjerati da ovo nosim cijelu večer.

Žudnja se već skupljala u mojemu trbuhu. Nisam bila nimalo pijana ni razvratna, ali me je koža peckala od svjesnosti.

— Nemoj se usuditi pomisliti na to da ga izvadiš.


Ubacila sam crne štikle u torbu. — Odvest ću te.

— Ne moraš.

— Želim to. A osim toga, želim provjeriti je li moj paket brižnosti ondje.

— Paket brižnosti?

Nasmiješio se. — Vidjet ćeš.

Blake i njegova iznenađenja. Zakolutala sam očima i krenula za njim dolje, prema autu.

Nekoliko minuta poslije stali smo ispred Simonine zgrade. Simone je na sebi imala haljinu otvorenih leđa, pripijenu oko njezinih bujnih oblina. Fiona, uvijek oličenje otmjenosti, na sebi je imala uske crne traperice i majicu bez naramenica, koja je otkrivala njezinu krhkost.

— Erica! — Allina prva reakcija bila je mješavina gađenja i prijekora. — Ne ideš u tome.

Nasmijala sam se i bacila torbu. — Ma nemoj. Misliš da bih izašla, a da me ti ne odjeneš?

Ona je odmahnula glavom i natočila mi šampanjac.

— Izvoli. Popij. Ja ću te dotjerati.

Kad je nestala u spavaćoj sobi odnijevši moju torbu, James je izašao pokriven samo ručnikom oko struka. Simone je zazviždala i utisnula mu pohotan poljubac na usne.

Okrenula sam se i krišom pogledala Blakea. Nije se doimao zabrinutim. Štoviše, usne su mu se razvukle u


samozadovoljan osmijeh. — Što? — Kimnuo je Jamesu. — Čini se da je paket brižnosti ovdje.

Namrštila sam se.

James nam je prišao nakon što ga je Simone pustila iz svojega stiska. — Oprostite. Cure su okupirale kupaonicu.

Blake je odmahnuo glavom. — Drži kurac u hlačama i sve će biti u redu.

James je zakolutao očima. — Dobro. Trebam li znati još što prije no što izađemo?

— Samo je ne ispuštaj iz vida, a kad odluče poći kući, nazovi me. Doći ću po nju.

— Alli ima limuzinu.

— Ne zanima me. Sâm ću doći po nju.

Mahnula sam rukama među njima. — Oprostite. Kad ste sve to dogovorili? Ovo je djevojačka zabava. Moja djevojačka zabava. Dečke ne primamo.

Okrenula sam se i zatekla Simone kako, naslonjena na kauč, sluša našu prepirku. Slegnula je ramenima i iskapila šampanjac iz svoje čaše. — Razgovaraj s Blakeom. Već smo pokušali pregovarati.

Ponovno sam gnjevno pogledala Blakea.

— Nipošto neću pustiti ove cure na tebe bez nekoga tko će ostati trijezan i paziti da nitko ne nastrada.

— Pit ćemo previše i plesati dok se ne onesvijestimo. Nitko neće nastradati. Nije mi potreban vražji


tjelohranitelj.

— Nećeš se onesvijestiti, kao što smo već razgovarali. I nije ti potreban tjelohranitelj. Moram li te podsjetiti na tvoju sklonost da se nađeš u opasnim situacijama?

Zastenjala sam. — Kako god.

— Čekaj. — Uhvatio me je za ruku prije no što sam se stigla okrenuti kako bih otišla. Utisnuo je mali svežanj novčanica u moj dlan.

— Što je ovo?

— Novac za zabavu.

Nagnula sam glavu i pokušala se odmaknuti, ali me nije pustio.

— Blake, sad plivam u novcu, zar si zaboravio?

On se nasmiješio i prešao palcem preko mojega zapešća. — Inzistiram.

— Kako god — puhnula sam.

— Bez stripera — strogo je rekao.

Nasmijala sam se. — Doista bi trebao prestati postavljati pravila i krenuti.

— Mislim ozbiljno, Erica.

Pustio me je, a ja sam se okrenula i mahnula mu. — I ja. Zbogom.

Otišla sam u spavaću sobu pronaći Alli. Čula sam da su Blake i James razgovarali još nekoliko minuta prije no što su se vrata zatvorila.


Uzdahnula sam s olakšanjem. Tu sam se večer željela opustiti. Željela sam biti slobodna i zabavljati se. Bila sam prilično uvjerena da nam James ne želi pokvariti zabavu, ali me je Blakeovo uplitanje uvijek živciralo. Fiona i Simone su nam se pridružile pa smo razgovarale o tome u koji ćemo klub najprije otići.

Do druge čaše šampanjca gotovo sam potpuno zaboravila Jamesa i Blakea. Alli mi je podignula kosu u seksi, neurednu punđu te mi jako našminkala oči i obraze, ostavljajući mi usne u boji kože i sjajne. Navukla sam jednostavnu haljinu, usku jarkoružičastu prekrivenu crnom čipkom. Ta majušna haljina pokazivala je sve vrline pa sam ponovno bila zahvalna jer me Blake neće vidjeti kako izlazim u njoj.

Ali, nedvojbeno sam se veselila povratku kući u njoj. Ta me je pomisao podsjetila na čep. Borila sam se protiv vreline koja mi se uspinjala u obraze.

— Jesi li dobro? — upitala je Fiona, očima previše nevinim za istinu o onome zbog čega sam se zarumenjela.

Mahnula sam rukom ispred lica pokušavajući ovladati pobunom svojega tijela.

— Da, mislim da je to zbog šampanjca. Ovdje je toplo.

Simone je otvorila prozor, milostivo zaključivši tu temu. Mrak je već bio pao prije no što smo napokon krenule, ali nas je Fiona prije polaska okitila lentama s našim titulama buduće mladenke i djeveruša. U kosu mi je ugurala tijaru od plastike vrijedne jedva dva dolara.


— Savršeno. O, čekaj. — Malo je petljala s njom, a tada je tijara zasvijetlila crveno i bijelo. — Sada si savršena.

Nasmijale smo se, James nas je fotografirao. Tada se nas pet ukrcalo u limuzinu. Mjehur sreće rastao je u mojemu trbuhu dok sam bila okružena prijateljicama. Čak i zbog Jamesa, koji mi je, unatoč našim usponima i padovima, postao odan prijatelj. Simone je pojačala nekakvu glazbu i uskoro smo se smijale te nadvikivale jedna drugu.

— James, silno ćeš se zabaviti čuvajući nas — našalila sam se i gurnula ga laktom.

On se nasmiješio i pogledao kroz zamračeni prozor. — Nimalo ne sumnjam.

Vozili smo se sve dok nas limuzina nije dovezla pred klub. Alli nas je dovela do separea rezerviranog za našu zabavu. Naručile smo rundu pića i gledale kako se klub puni.

Iz mase nam je ponovno prišao zgodan plavokosi konobar noseći poslužavnik s čašicama, dovoljno za sve nas. Pogled joj se zadržao na Fioni. Ona je porumenjela i počela se igrati svojim dijamantnim naušnicama-kolutima.

— Što je ovo? — Simone je posegnula prema jednoj čašici.

— Ona dama ondje ih je naručila za vas. — Pokazala je prema gornjoj razini. U klubu je bilo zadimljeno pa nisam uspijevala vidjeti koga pokazuje.

Alli se nagnula nad poslužavnik i nos joj se nabrao. — Što je ovo?


Simone je iskapila svoju čašicu i dramatično je vratila na poslužavnik. — Fino je.

On se nakašljao. — Ovaj, to zovemo »govno na travi«.

Simone je načinila grimasu.

— Što? — Alli je promatrala čašice, a tada se zelena tekućina primjereno slegnula preko smeđe. — Tko je to poslao?

Pogledala sam pokraj njega i škiljila sve dok kroz rasvjetu i gomilu ljudi nisam ugledala poznato lice. Jebena Sophia. Sjedila je za visokim šankom na platformi koja je gledala na naš VIP kauč. Pogledi su nam se sreli, a ona mi je lagano mahnula s umišljenim izrazom na licu. Gnjevno sam pogledala konobara, trenutačno mrzeći svakoga iole povezanog s njom.

— Sophia — rekla sam.

— Kakva kuja — protisnula je Alli.

Simone je nabrala usnu. — Želiš li mi reći da sam upravo popila govno na travi?

Fiona se počela smijati. Konobar joj je uputio osmijeh, a tada se ponovno usredotočio na mene. — Željela je da vam čestitam — rekao je, a usta su mu se stisnula u čudnu crtu.

— Odnesi ih natrag. — Mahnula sam mu rukom neka ode.

— Plaćeno je. — Još je jednom pokušao riješiti se pića i izvući se iz te očite svađe na daljinu.

— Ne zanima me. Ne prihvaćam piće od ljudi kojima ne


vjerujem.

On je oklijevao. — Što tada želite da učinim s njima?

Zagrizla sam unutarnju stranu usne kad sam došla na ideju. — Odnesite ih njoj i prenesite joj moju poruku. Recite joj da kugla za ušutkavanje, koju mi je poslala, savršeno pristaje. Blake i ja oboje zahvaljujemo.

Njegove oči su se razrogačile pa sam znala da će mu biti teško ostvariti to. Posegnula sam u svoju torbu i izvadila nekoliko novčanica. Stavila sam nekoliko stotki, koje mi je Blake dao, na poslužavnik. — Za vaš trud. Pobrinite se da primi poruku.

On se okrenuo i otišao, jedva skrivajući zadovoljan osmijeh. Naslonila sam se na kauču osjećajući se zadovoljno kao što je Sophijino lice izgledalo. Pogledala sam Alli koja je razrogačenih očiju zurila u mene.

— Kugla za ušutkavanje?

Ups.

Uzela sam svoje piće i kroz slamku srknula još malo tekućine za uništavanje jetre. — Nije važno. Poslije ću ti pričati.

Ili neću!

Simone je odmahnula glavom, a pogled joj je otkrivao maglu opijenosti. — Znala sam da ste perverznjaci.

Allin neobuzdani smijeh pokrenuo je moj smijeh i uskoro smo se savijale od smijeha, a suze su prijetile našoj maskari. Allina je i dalje bila savršena, ali sam ja osjećala da


moja u tom trenutku vjerojatno putuje po cijelom licu. Napokon smo došle do daha.

— Želite li plesati? — rekla je Fiona.

— Svakako. — Skočile smo i ušle u gomilu. James je poslušno krenuo za nama, izašavši negdje iz sjene, odakle nam je omogućavao privatnost. Koje god je zapovijedi dobio od Blakea, doimao se obveznim izvršavati ih. Nadala sam se da je to više vezano uz skrb za našu dobrobit nego za ugađanje Blakeovoj sklonosti nadzoru.

Otplesale smo nekoliko pjesama. Uz naše jednake lente i moju užasnu svjetleću tijaru privlačile smo poglede sa svih strana. Ta je pozornost samo motivirala naše plesne pokrete dok smo se iz pripitih, dražesnih slavljenica pretvarale u oznojene, pijane katastrofe. Simone je migoljila stražnjicom uz Jamesa, kojemu, iako je bio na dužnosti, nije smetalo to malo odvraćanje pozornosti od zadatka čuvanja mene. Alli i ja držale smo se jedna druge, smijale se, vikale i uživale u našoj općenitoj fenomenalnosti.

Kako su se pjesme pretapale jedna u drugu, uporan pritisak u stražnjici u kombinaciji s gledanjem kako se Simone tare o Jamesa, podsjetili su me na drugu zabavu u kojoj bih mogla uživati. Noć je bila luda, ali sam tada već bila jako napaljena. Bio mi je potreban moj muškarac i morala sam ostati uspravna za divlju noć koju mi je obećao. Naslonila sam se na Alli.

— Želim poći kući i vidjeti Blakea.

Ona se nasmijala. — Potpuno se slažem, draga.


Hajdemo odavde prije no što se onesvijestim.


Četrnaesto poglavlje

ad smo izašli iz kluba, duboko sam udahnula. Noćni zrak bio je svjež, osvježavajuć na mojoj vlažnoj koži. Fiona i ja držale smo se pod ruku dok sam pogledom tražila naš prijevoz kući.

— Ovamo, dame. Kočija vas čeka. — James nas je poveo prema sjajnoj crnoj limuzini parkiranoj na rubniku.

— Erica.

Naglo sam stala i zamalo srušila Fionu. James ju je uhvatio i pomogao joj ući u limuzinu. Simone i Alli su se fotografirale nekoliko koraka dalje i glasno kritizirale svaku fotografiju kao ne sasvim dobru.

Topla ruka obuhvatila me je oko struka i podignula me na prste. Blake me je čvrsto pritisnuo na svoja prsa.

— Blake! — Utisnula sam mokar, pomalo nedoličan poljubac na njegove usne. Osjetila sam kako se smiješi poda mnom.

Čula sam kako je Alli glasno uskliknula iza nas. — O, Bože, volim vas zajedno. Nisu li najslađi na svijetu? — Laktom je gurnula Simone, koja je bila usredotočena na

K


svoj telefon. — Blake, volim te. Jesam li ti to rekla? Doista te volim.

On se nasmijao. — Hvala, Alli. I ja tebe volim.

Njezine su se oči ozarile. — Doista? Ooo, hajdemo se svi jednostavno vjenčati i imati dječicu. Želim dječicu. Nemoj reći Heathu, ali želim njegovu dječicu.

— Možda mu možeš sama reći.

Kimnuo je prema limuzini, iz koje je izašao Heath. Osmijeh nelagode na njegovu licu rekao mi je daju je čuo. Protekla tri sata vikala je gotovo svaku riječ pa nisam bila iznenađena.

— Heath! — ciknula je i bacila mu se u naručje. On ju je podignuo i omogućio joj obaviti noge oko njegova struka. Ona ga je obujmila dlanovima i poljubila strastveno kao što sam ja upravo poljubila Blakea.

— Ajme, večeras će se zabaviti.

Blake je kliznuo rukom niz moju kralježnicu i uhvatio me za stražnjicu. — Više me zanima kako ćemo se mi zabaviti. Jesi li i dalje za to?

Protrljala sam tijelo o njegovo i bespomoćno zastenjala. Bila sam spremna uzeti ga ondje na ulici. Kliznula sam rukama oko njegova potiljka i ponovno potražila njegova usta.

On se tiho nasmijao i prekinuo naš poljubac. — U redu, shvatit ću to kao »da«. Hajdemo kući. — Uzeo me je za ruku i poveo prema automobilu.


Unatoč tome što sam cijelim putem kući pokušavala prijeći preko pretinca i navaliti na njega, on je ostao pribran sve dok nismo stigli u stan.

Ali, čim su se vrata zatvorila za nama, pritisnuo me je o njih. Zacviljela sam, a svaki je dodir palio vatru u meni. Izvinula sam se prema njemu i podignula nogu kako bih njome obavila njegovo bedro, pomaknuvši čep u sebi. — Dovraga, trebam te. Ono, odmah.

On je palcem prešao preko pulsne točke koja je tutnjala na mojemu vratu i utisnuo poljubac u nju. — Uspori, dušo.

— Ne mogu usporiti. Ne večeras.

— Uspori ili ću te morati svezati.

— Ne zanima me. Sveži me. Radi što god želiš. — Samo me poševi, zaboga.

— Baš bih mogao. Imam planove za tebe. I tvoju stražnjicu. — Kliznuo je rukom ispod moje haljine i pomaknuo svjetlucav vrh čepa, ponovno me podsjetivši na ono što sam osjećala cijelu večer. Trenje. Ispunjenost.

— Sad sam spremna. — Željela sam da mi izvadi taj čep. Željela sam olakšanje. Povukla sam Blakeovu košulju i užurbano je bacila na pod.

On se nasmijao. — Znam, vjeruj mi. Ali, najprije se želim malo igrati.

Raširila sam prste i prešla njima preko divnih površina njegovih prsa, sve do pasice njegovih niskih traperica. Željela sam ih svući. — Što ćemo se igrati? — upitala sam,


tek blago zainteresirana.

— Uskoro ćeš doznati. Najprije želim da se svučeš za mene.

Uputila sam mu razigran osmijeh i posegnula prema svojim štiklama.

— Ne, ne. — Uhvatio me je za ruku pomažući mi ponovno uspostaviti ravnotežu. — Zadrži ih. Sve drugo svuci.

— Perverzni Blake — promrmljala sam meškoljeći se dok sam se izvlačila iz svoje uske haljine. Otkopčala sam grudnjak i izašla iz svojih gaćica. Ostala sam pred njim gola i blaženo pripita.

— Gdje me želite, gospodaru? — Okretala sam vrh cipele po podu dopustivši da malo sramežljivosti prodre u moju opijenu odvažnost.

On je kimnuo prema dnevnoj sobi. Preko naslona kauča. Stražnjicu u zrak.

Poslušala sam ga i odšetala u drugu sobu. Sagnula sam se preko žućkaste tkanine, održavajući ravnotežu na vrhovima svojih štikli. Čekala sam da mi priđe, ali sam čula kako odlazi iz sobe i vraća se nekoliko minuta poslije. Ta je odgoda samo pojačala moju ranjivost. Zatvorila sam oči i slušala kako su njegovi koraci stali iza mene.

— Jesi li večeras bila zločesta? — Glas mu je bio dubok, topao i pomalo prijeteći. Kralježnica mi se naježila.

— Da — šapnula sam. Večer mi je već bila u


maglovitom sjećanju, ali ako je želio da budem zločesta, rado ću prihvatiti tu ulogu.

— Da? To nije dobro.

Hladno, plosnato pomagalo protrljalo me je preko leđa, preko oblina stražnjice i niz bedra. Ostala sam bez daha, ali na najdivniji način. Poželjela sam zastenjati i izvinuti se prema onome što mi je želio dati.

— Previše si popila, ha?

— Aha. — Tjeskobno sam se meškoljila i nestrpljivo ljuljala stražnjicom. Toplina je isijavala iz mojega trbuha pa mi se pica grčila od iščekivanja. Željela sam doznati koliko daleko će otići u tome, ali dio mene ipak nije želio znati. Neizvjesnost me je svaki put izluđivala.

— Jesi li dopustila nekome da te dodirne?

Trgnula sam se, ne sasvim trijezna da bih se oduprla iskušenju da u njemu pobudim ljubomoru. — Možda.

— Doista?

Njegova je ruka napustila moju stražnjicu, brzo zamijenjena jakim udarcem onoga što je moglo biti samo lopatica, ali nikada nisam očekivala da će je doista upotrijebiti. Dobro sam se zabavljala i pod njegovim dlanom. Srećom, alkohol je ostvarivao svoju čaroliju. Bol udarca brzo je popustila.

— Bila je gužva. Nisam to namjerno učinila — rekla sam, odjednom želeći umiriti njegovu ljubomoru.

Ponovno me je udario lopaticom, a bol se otopila malo


brže.

— Žao mi je, Blake.

— Drago mi je. Ali, još je dalek put pred nama.

Zacviljela sam u neslaganju čak i dok ga je glasić u pozadini mojega uma preklinjao da nastavi.

On se nagnuo nad mene, i dalje držeći lopaticu na mojoj zažarenoj stražnjici. Zgrčila sam se u nelagodi, ne znajući što je isplanirao.

— Misliš li da zaslužuješ kaznu?

Da.

Odmahnula sam glavom, govoreći ne.

— Ne? Popis ti je prilično dugačak. Svezala si me i pokušala me opako iskoristiti. Sama si otišla u seks klub. Reci mi sada misliš li da zaslužuješ kaznu?

— Da — tiho sam šapnula priznanje koje je samo kauč mogao čuti.

— Ne čujem te — oštro je rekao.

— Da, zaslužujem je.

On je okretao lopaticu po mojoj stražnjici, izazivajući novi grč iščekivanja u mojemu želucu. Magla alkohola se razilazila iz trenutka u trenutak.

— To sam i mislio. Večeras ćeš upoznati lopaticu, i, kako god bilo, Erica, ne želim da svršiš. Primi sve što ti dajem i nakon toga ćeš dobiti nagradu.

Voljela sam pošteno pljuskanje po stražnjici kao i svaka


djevojka, ali lopatica je bila nemilosrdna. Prijetnja svršavanja unatoč njegovoj želji nije imala nikakvu težinu. Dobit ću svoju nagradu, nedvojbeno, ali ne prije no što u meni pobudi bol kajanja.

Zagrizla sam usnu i pripremila se za pouku.

Lopatica se spustila i snažno pljusnula moju kožu. Zastenjala sam silno se trudeći da se ne promeškoljim. On je izvodio udarac za udarcem po mojoj stražnjici i bedrima. Jake, bolne udarce tek malo dalje od moje ženskosti. Strah se miješao sa žudnjom dok sam molila da ne pogriješi, udari me po tom, mjestu i ozlijedi. No, ipak sam maštala o bilo kakvom kontaktu s tim mjestom. Njegovi prsti, njegova usta, njegov kurac. Bilo što. Silina udaraca udarila mi je u glavu. Nepodnošljivo potrebita, ovlažila sam se i nisam to mogla sakriti dok mi je stražnjica bila izložena, a noge razmaknute onoliko koliko je on želio.

Udario me je još jednom, jače nego prije, a ja sam glasno kriknula i zvuk se odbio od zidova.

Cijelo tijelo mi se zgrčilo, a obrambeni instinkt najjače je odjekivao ondje gdje sam imala čep. Pritisak na tom mjestu bio je vrlo jak. Neprolazna žudnja, koju je njegova prisutnost izazivala cijelu večer, pretvorila se u moćan podsjetnik na ono što je Blake te noći želio od mene. Protrljala sam prsa o grubu tkaninu presvlake kauča. Svaka stanica mojega tijela bila je napeta. Željela sam još. Tu noć željela sam sve.

On je zastao dovoljno dugo da okrene čep. Podsjećanje na taj pritisak, to trenje, bilo mi je previše. Osjećala sam ga


u pici, dovoljno jako da sam gotovo mogla... svršiti.

Stisnula sam šake. Ne, nisam to smjela.

Kad sam pomislila da neću izdržati više ni sekunde njegove kazne, prestao je. Trgnula sam se kad je dlanovima pogladio moju vrelu, peckavu kožu. Izdahnula sam, nesvjesna da sam zadržavala dah. Osjećala sam ga kao raj, kao divan, nježan dar.

Kao vodu u jebenoj pustinji. Krv je tutnjala mojim žilama, pulsirala i nosila uzbuđenje kroz mene. Žudnja je navrla, a ja sam poletjela do ruba orgazma. Drhtala sam od napora susprezanja.

— Blake! — preklinjala sam. Ako budem morala podnijeti još jedan osjet, izgubit ću nadzor.

On me je ušutkao milujući mi leđa i zažarenu kožu stražnjice. Nagnuo se preko mojih leđa i poljubio mi rame. — Bila si dobra. Sad ću te ševiti, dušo. Spremna?

Polako je izvukao čep, ali ja uopće nisam osjetila olakšanje.

Hvatala sam dah, a pritisak vlastitog tijela odjednom je bio prejak mojim prsima. Kimnula sam nastojeći ne misliti o tome kako bih mogla podnijeti još boli. Već sam bila slaba i jedva sam stajala.

On me je povukao u uspravan položaj. — Sjednimo, a tada želim da me opkoračiš.

Stajala sam mirno, poimajući njegove upute, ali ne znajući kako će to funkcionirati. On je spustio svoje


traperice na pod. Njegov debeo kurac bio je spreman, udaljavao se od njegova tijela u besramnoj erekciji. Je li i dalje namjeravao...?

— Mislila sam da ćemo...

Kut njegovih usana podignuo se u nestašnom osmijehu. — Večeras ću imati tvoju stražnjicu. Ali, želim da ti ovaj put bude što udobnije.

Obišli smo kauč. Pazeći da zadržim ravnotežu, udobno sam se smjestila preko njegovih raširenih nogu. Požuda u njegovim očima bila je dovoljna da me ostavi bez daha. Znala sam što je tu noć želio, ali ga je moje tijelo željelo na drugim mjestima. Na mjestima za koja sam znala da će mi donijeti neopisiv užitak. Obećao mi je užitak, ali još nisam bila uvjerena da je to za mene moguće na taj način. — Ovo će boljeti — rekla sam, a izraz mojega lica bio je na granici durenja.

On je posegnuo prema bočici lubrikanta na stolu, koju prije nisam opazila. Istisnuo je veću količinu na dlan i nanio je niz svoju duljinu. Bio je velik. A još se povećavao prije svršavanja u meni. Njegova velika obdarenost bila je značajka koja me je uvijek zadovoljavala tijekom seksa. Postići da cio lako stane u moju stražnjicu bilo je nešto posve drugo.

Čeljust mi se blago otvorila, a srce mi je počelo brže kucati dok je nanosio još lubrikanta na glavu svojega kurca.

Podignuo je obrvu, naizgled opazivši moje reakcije. — Vidiš nešto što ti se sviđa?


Teško sam progutala.

Izraz njegova lica je omekšao. — Jesam li te ikada ozlijedio tako da potkraj nisi molila za još?

Pogledala sam njegovu sklisku erekciju. Zvukovi njegovih pokreta nevjerojatno su mi odvraćali pozornost.

— Ne — priznala sam. Ta je večer bila dokaz toga. Istukao me je kao prerano sazrelo dijete, a izdržala bih i dvostruko više takvog kažnjavanja da je on to želio. Nikada nas nije poveo u pogrešnom smjeru. Ali, sumnja se ipak uvukla u mene.

— Ovo neće biti iznimka. Bit će intenzivno, ali ćeš ipak uživati. Napredovat ćemo pomalo, a ja ću te voditi.

To nisam mogla poreći. Bila sam pripremljena, potpuno spremna za oslobađanje, a njegov obećani seksualni govor mogao bi biti šlag na torti, ako budem sposobna izaći nakraj s time. Ruke su mi bile vrele na bedrima. Tjeskobno sam ih trljala gore-dolje, odjednom ne znajući što bih s njima.

— Dođi bliže. — On se povukao dalje niz kauč, a ja sam se približila kako bi se njegov kurac našao pod boljim kutem. — Ovo će ti dati više nadzora.

Puhnula sam. — To nije tvoj stil.

— Pokušaj ne podsjećati me na to. — Pogled mu se zamračio.

Zagrizla sam usnu, ne želeći raspirivati njegovu osvetoljubivost u trenutku kad mi je doista bilo potrebno


da bude nježan i strpljiv prema meni.

— Polako ćemo. Možemo čak i stati. Ali, do kraja ove noći bit ću u tvojoj stražnjici. Stoga se pomiri s time. Najbolje što možeš učiniti jest da se pokušaš opustiti.

Kimnula sam i uhvatila se za slabu utjehu činjenice da barem imam sigurnosnu riječ, iako je do tada još nisam morala upotrijebiti.

On je nježnim poljupcem ušutkao moju nijemu zabrinutost. — Kad završimo, pitat ćeš me zašto to već nismo učinili, obećavam ti.

Uzdahnula sam. — Doista znaš prestrašiti curu. — On je istraživao prstima i namještao me.

— Ne brini. Stopala će ti za nekoliko minuta biti ugodno topla. — Protrljavši čvrst pupoljak između mojih guzova, čvrsto je pritisnuo tražeći ulazak. — Otvori mi se — blago je zapovjedio.

Usprkos svim instinktima, opustila sam mišiće i olakšala mu ulazak u sebe. Rastegnuo me je jedan sklizak prst, a potom dva, jednako slasno bolno kao i prošli put. Zatvorila sam oči prisjećajući se koliko sam silovito svršila kad je prošli put tako bio u meni. Bi li moglo biti tako?

Prije no što sam se to stigla pitati, ugurao je tupu glavu svojega kurca u mene samo tri centimetra.

— Sada se spusti na moj kurac, lijepo i polako.

Bedra su mi drhtala. Trudila sam se ostati stabilna dok sam ga uzimala malo više. Osjećala sam kao da se


pokrećemo milimetar po milimetar. Bila sam okamenjena, ali u Blakeovim očima nije bilo žurbe, a ni govor njegova tijela nije me prisiljavao požuriti pokrete. Nakon nekoliko minuta pažljivog napretka nekako sam se osjećala spremnijom za njega. Naposljetku, čep je proteklih nekoliko sati označavao njegovo mjesto u meni.

Moje raspršene misli su to povezale, čineći me hrabrijom. Spustila sam se još malo, ali su mi se oči naglo otvorile čim sam osjetila bol koja je sve zaustavila. Zacviljela sam zbog te nelagode i povukla se od napretka koji smo ostvarili.

— Diši, Erica. Omogući svojemu tijelu da me prihvati.

On me je držao mirnom, rukama čvrsto stišćući moje kukove. Još smo bili povezani. Bol je popustila, a on me je povukao natrag i ponovno osvajao izgubljeni teritorij. Oprezno sam udahnula, iznenađena time što bol nije bila intenzivna kao prije. Olakšanje je ubrzo zamijenila intenzivnost ispunjenosti, rastegnutosti koja ostavlja bez daha. Bol je pojavila i nestala, a mi smo usporili sve dok nije nestala, dok nisam mogla udahnuti i ponovno smognuti hrabrosti.

Blakeove oči na trenutak su se zatvorile, a suzdržavanje je zgrčilo mišiće njegova lica. Otvorio ih je i njihov zasjenjeni izraz me je preplavio. — Jedva čekam da cio budem u tebi, Erica. Jedva čekam da te na ovaj način dovedem do orgazma.

Zrak mi je ispunio pluća, a tijelo mi se opustilo od njegovih prljavih obećanja. Nježno i odlučno postigao je da


se stegnem oko njega kao što sam se stezala oko čepa dok me je udarao lopaticom. Ali, ovo je bilo intenzivnije i mnogo intimnije.

Uhvatio me je za bradu i okrenuo moj pogled prema sebi. — Pogledaj me. Osjeti me. — Požuda i naprezanje preplavili su njegovo lice. Gledao je duboko u mene. — Malo pomalo daješ mi dio sebe. U tebi sam onako kako si ti u meni.

Spuštao me je na sebe sve do trenutka kad više nisam mogla vjerovati da me može dalje ispunjavati. Oblizala sam svoje suhe usne, nesposobna umiriti njihovo drhtanje. Vrelina mi se širila iz srca pokrivajući moju kožu nepodnošljivom, vrelom potrebom. Ruke su mi drhtale na njegovim prsima, podižući se i spuštajući s njegovim otežanim disanjem.

Srce mi se nadimalo i moj je posljednji otpor popustio kad sam se opustila oko njega. Pomislila sam da sam ga primila do kraja kad je prodro prema gore i prešao ostatak puta. O, sranje. — Eto. — Drhtavo je uzdahnuo. Nagnuo se naprijed i poljubio me. Polagano, silovito prodorno. — Uvijek si u meni, Erica.

Preplavio me je još jedan val vreline, čineći me skliskom od znoja ondje gdje su nam se tijela sastajala, što je bilo gotovo posvuda. Poželjela sam pomaknuti se. Željela sam da ostvari obećanje užitka koji je već pupao u meni. Blakeove ruke nemirno su lutale po meni i čvrsto me privlačile. Njegovi su zubi okrznuli moj vrat pod vrelim, silovitim poljupcima. Drhtala sam nad njim.


— Dovraga — zarežao je. Disanje mu se ubrzalo, ali se nije pokretao.

— Je li sve u redu? — Glas mi je bio šapat. — Što želiš da učinim?

— Ne moraš učiniti ništa. Samo se jako trudim ne svršiti. Jednostavno je sjajno.

Na trenutak me je čvrsto držao uza sebe. Pokušala sam se opustiti, ali sam bila previše napeta. Previše uzbuđena. Previše očajna od želje da me uzme. Zatvorila sam oči, jasno svjesna toga novog užitka. On se umirio i udahnuo.

— Sada ću se pokrenuti, ali ovako neću dugo izdržati. Sada kad sam u tebi, bit će brzo i pomalo grubo.

Kimnula sam, tada opijena samo požudom, opojnom ljubavlju i povjerenjem koje sam s Blakeom osjećala. Mogao me je povesti bilo kamo, učiniti bilo što. Više nisam znala što je granica jer je sve postalo korak bliže njemu.

On je prstima prešao po mojim naborima i vlažnost, koja se bila skupila između mojih nogu, povukao prema gore, preko mojega klitorisa. Počeo je polako milovati tu čvrstu kvržicu. Dodir mu je bio nježan, ali je osjet bio oštar. Moje se tijelo stegnulo oko njega, pojačavajući intenzivnost svega. Uhvatila sam se za kauč iza njega imajući potrebu zarinuti nokte u nešto. Blake je opsovao, a tada se izvukao dovoljno da bi prodro. Utonuo je u mene pažljivim prodiranjem koje je iz sekunde u sekundu bilo sve snažnije i brže. Taj je osjet bio posve nov i snažan, kakva je intimnost s Blakeom uvijek bila. Zagrizla sam usnu pokušavajući se usredotočiti na užitak iznad boli.


— Jesi li dobro, dušo? — Njegovi su obrazi bili rumeni, a glas zadihan.

— Da — šapnula sam.

Pogledao me je u oči kao da čuje oklijevanje u mojemu glasu. Usporio je i podignuo me dovoljno da prstima klizne s mojega pulsirajućeg klitorisa i spusti ih do ulaza u moju picu sve dok ih nije utisnuo duboko u moja tkiva.

Naglo sam udahnula. Odjednom divno ispunjena, tiho sam zavapila. Kukovi su mi se naglo pomaknuli prema naprijed, tražeći još. Tekuća vatra žarila je kroz mene, kliznula u moje žile, rasla i zahtijevala kisik.

Osjećala sam se jako... uzeto.

— Bolje? — Duboka grmljavina njegova glasa vibrirala je kroz mene. Zastenjala sam, drhteći, nevjerojatno vlažna, nevjerojatno uska oko njega. Bio je u pravu. Ni jedno od nas tako neće dugo izdržati.

Naš polagani tempo ubrzao je do nepravilnog dok me je ševio brže i jače. Kriknula sam i zabacila glavu. Trenje je bilo intenzivno, još sam osjećala bol početnog ulaženja, koja je taj neočekivani užitak činila napetim. Na taj sam način silazila s uma. Moj se um raspršio, svaka misao nestajala je u moru vapaja, molitvi i »o, sranje« dok je uvlačio kurac u mene opet i opet. Uvukao je prste dublje u mene, a rub njegova dlana trljao je moj klitoris sve dok nisam ugledala zvijezde.

Nije bilo blaženog uspona do vrha litice. Orgazam je proizašao iz izvora koji nisam mogla prepoznati i


rasprsnuo se kroz mene. Posjedovana, ispunjena i stimulirana na više načina no što je moj umoran um mogao pojmiti, vrisnula sam. Svršila sam silovito, a električni užitak sijevnuo je kroz svaki moj ud, do mojih nožnih prstiju i vrhova prstiju ruku, koji su zaderali u tkaninu iza Blakeove glave.

— O, Bože, dušo. Samo tako — zastenjao je.

Klonula sam, slabih nogu i preopterećenih osjetila. Njegovi su me prsti napustili i uhvatio me je za kukove, spuštajući me na svoj sklizak kurac onako kako je želio. Upotrijebio je obje ruke i silinu svojih kukova kako bi me nabio. Lice mu je bilo napeto.

— Još ništa nije bilo ovoliko usko. Ovoliko jebeno usko. — Glas mu je bio pun emocija, neobuzdan.

Njegovi zgrčeni trbušni mišići su se sastali otkrivajući dojmljivu definiranost. Bio je lijep. Bio je moj. Ja sam bila njegova, nepogrešivo njegova, na sve načine.

Čvrsto me stisnuo uza sebe, oslobodio niz snažnih pokreta i eksplodirao u meni uz promukao krik.

Ostali smo tako, čvrsto spojeni, drhteći od moćnog oslobađanja. Mogli su proći sati prije no što je moj mozak ponovno počeo funkcionirati na iole razuman način.

— O, Bože — šapnula sam. Otvorila sam oči prema svijetu kao da sam se probudila iz kome. Kome izazvane seksom, koja isključuje misli.

On se nasmijao, a dah mu je bio hladan na mojoj vlažnoj koži.


— Dobro?

— Mmm. — Zabrujala sam lijenu potvrdu gledajući ga pospanim očima. — To smo trebali učiniti prije.

Poljubio me je, a zadovoljan osmijeh izvinuo se uz moje usne. — Rekao sam ti.

* * *

Sljedećeg jutra ostala sam u krevetu dok je Blake radio u dnevnoj sobi, kako bih se ja mogla odmoriti. Bila sam spremna kliznuti natrag u san kad mi je zazvonio telefon. Bio je to Daniel. Tjednima nismo razgovarali, ali sam čekala da mi se ponovno javi.

— Halo — javila sam se.

— Erica.

— Kako je? — Pokušala sam zvučati veselo, ali je moj glas još bio prepun emocija od duge noći zabavljanja i orgazama.

On je šutio, a meni se želudac stegnuo od tjeskobe.

— Moram doznati tko objavljuje te informacije. Novinari me gnjave. Počinju pitati o Patriciji.

U njegovim riječima čula sam frustraciju i odlučnost, što me je još više zabrinulo.

Progutala sam preko suhoće u grlu. — I mene salijeću. Ali, već sam ti rekla da ne znam.


— Što Blake kaže?

Napela sam se jer mi se nije sviđalo čuti zaručnikovo ime u razgovorima s Danielom. — Ni on ne zna.

Ponovno je šutio.

— To se doznalo, Daniel. Nemaš li dovoljno problema i bez osvete? U čemu je svrha pokušaja hvatanje nekoga?

— U tome što želim znati tko mi uništava ovu kampanju. Želio bih priliku da pogledam tu osobu u oči.

Veća je vjerojatnost da je želio smjestiti metak između njih. Počela sam osjećati mučninu znajući da je to vrlo vjerojatno njegov cilj.

— Reci mi.

— Rekla sam ti, ne znam. — Trudila sam se zadržati glas mirnim. Očajnički sam željela da mi vjeruje.

— Tada mogu samo pretpostaviti da je to Blake. — Konačnost njegova glasa otrijeznila me je na posve novoj razini. Uspravila sam se u krevetu, a srce mi je lupalo od straha.

— Ne! — gotovo sam viknula. — Blake nema ništa s tim. — Bože, učinit ću sve samo da mu Blake ne bude na meti.

— Pa, tko je? — viknuo je. Skočila sam čvrsto stežući telefon.

— Ne znam — ponovila sam. Nisam mu mogla reći. Kako bih mogla? Nisam mu mogla vjerovati da neće učiniti nešto drastično. Bilo mi je užasno to što je Richard učinio


Marie i meni, ali što ako ga to bude stajalo života?

— Gubim strpljenje, Erica. Imam načine da dođem do informacija. Najlakše je da mi ti to kažeš.

Tišina se rastegnula među nama, a ja nisam mogla ignorirati slutnju da on neće odustati od toga, možda nikada. Protrljala sam čelo želeći osloboditi se glavobolje koja se odjednom ponovno pojavila.

— Bojim se — priznala sam. — Bojim se da ćeš opet učiniti nešto strašno i da ću se ja naći nasred svega toga. Ne želim više lagati kako bih te štitila. — Istina, napokon. Riječi koje sam već dugo željela izgovoriti.

— Je li policija ponovno razgovarala s tobom? — Glas mu je bio tiši i prožet drugačijom vrstom zabrinutosti.

— Ne, ali samo je pitanje vremena.

Ponovno je zastao. — Što ako bih te uvjerio da ničiji život neće biti u opasnosti?

Ne bih ti vjerovala.

— Ne znam. — Doimalo se da su to bile jedine riječi koje sam znala. Ako ih nastavim ponavljati, neću mu morati pružiti istinski odgovor.

— Nećeš me se riješiti dok mi ne kažeš ime. Ili je Blake ili netko drugi. Ti odluči.

Ne, ne, ne. Oči su mi se napunile suzama. Zašto mi je to radio? Zašto je toliko usredotočen na osvetu?

— Erica!


Prigušila sam jecaj. — Richard Craven.

— Tko?

— Ime mu je Richard Craven. Novinar u The Globeu.

On je čujno izdahnuo. — Rekla si to jebenom novinaru?

— Ne — odgovorila sam, uzrujana jer je to pomislio o meni.

— Pa, kako je tada doznao?

— Prestani vikati na mene! — viknula sam, nesposobna više izdržavati to agresivno ispitivanje. Čula sam kako diše na drugom kraju.

— Molim te, objasni mi kako novinar Richard Craven zna da sam tvoj biološki otac — rekao je mirnije, ali s očitim naprezanjem.

Gnjevno sam obrisala suzu te i sama udahnula kako bih se ohrabrila. Nisam znala kako da to objasnim tako da ne ugrozim i Marie. To nisam željela učiniti. Željela sam vjerovati da on nikada ne bi povrijedio nekoga tko mi je blizak, ali s njim nikada nisam mogla biti sigurna. Ispostavilo se da je njegov moralni kompas kalibriran drugačije od mojega.

Pa ipak, znala sam da neće dopustiti da to prođe bez određenih odgovora, a nisam željela da misli kako sam sama objavila tu informaciju. Koliko god nisam vjerovala Danielu, znala sam da ni on nije vjerovao meni.

— Izlazi sa starom prijateljicom moje mame. Ona... — Zatvorila sam oči moleći da postupam ispravno. — Ona mi


je bila poput majke otkako je mama umrla. Ona zna tko si ti. Nije namjeravala povrijediti ni tebe ni mene. On je od nje manipulacijama izvukao informacije o meni kako bi naudio tebi.

— Tko je ona?

— Dala sam ti što si tražio i očekujem da ćeš održati svoje obećanje. Ne slažem se s onime što je Richard učinio jednako kao ni ti, ali ne želim više krvi na svojim rukama. Daniel, obećaj mi. Obećaj mi da nitko neće nastradati.

Sekundu poslije razgovor se prekinuo. Zurila sam u telefon, zapanjena onime što se upravo dogodilo. Ponovila sam cijeli razgovor u mislima, propitujući ispravnost svega što sam rekla. Na kraju mi nije pružio nikakvu utjehu. Negdje u vrtlogu emocija osjetila sam olakšanje jer je Blake pošteđen Danielova gnjeva. To se olakšanje začas rasplinulo kad sam shvatila da sam život drugog čovjeka možda dovela u veliku opasnost.


Petnaesto poglavlje

ak i nakon Danielova uznemirujućeg poziva uspjela sam prespavati najveći dio vikenda. Ponedjeljak je došao brzo, a ja sam se trudila ignorirati neugodnu zabrinutost da sam ugrozila

Richarda. Poigravala sam se mišlju da se sastanem s njim. Željela sam mu reći mnogo toga, ali sam ga možda nekako mogla uvjeriti da odustane od tog zanimanja za Danielov svijet. Nekako...

Ušla sam u Mochu kako bih izbjegla jednog novinara i uzela svoje jutarnje gorivo. Simone mi je dopustila iskrasti se na stražnja vrata i neopaženo stići na svoju stranu zgrade. Kad sam otvorila vrata našega ureda, ukočila sam se.

Srce mi je počelo mahnito lupati, a dlanovi su mi se oznojili kad sam ugledala prizor pred sobom.

Za našim stolom za sastanke sjedila je Sophia, a pokraj nje muškarac koji se već mjesecima pokušavao uvući u moju tvrtku, Isaac Perry. Alli je sjedila nasuprot njih, napeta i nijema.

Č


— Što se događa?

Alli je preplavilo olakšanje kad su nam se pogledi sreli, a odmah potom na njezinu se licu pojavila zabrinutost. Ustala je i prišla mi. — Ovdje su otkako sam jutros otključala vrata. Ne žele mi reći zašto. Rekli su da moraju razgovarati o poslu i da bi ti trebala biti ovdje.

Obišla sam je i gnjevno ih pogledala. — Što radite ovdje? Odlazite.

Isaac je ustao, očito mnogo oprezniji nego Sophia. — Erica, sjedni kako bismo porazgovarali.

Stala sam pokraj stola ne obazirući se na njegov zahtjev. — Van. — Pokazala sam prema vratima gnjevno gledajući Sophiju.

Ona je opušteno sjedila na stolcu pokraj Isaaca. Na sebi je imala usku crnu haljinu s naramenicama, a duge noge bile su joj prekrižene. Na izvijene usne pritiskala je olovku. — Sjedni — hladno je rekla.

U redu. Sjela sam na čelo stola. — Govori. Brzo.

Isaac je udahnuo. — Prije svega, čestitam na prodaji tvrtke.

Umirila sam se. — Kako si to doznao? — tiho sam upitala.

— Alex Hutchinson i ja već neko vrijeme radimo na svojem poslu. Prošli tjedan došli smo ovamo kako bismo sve zaključili.

Odvratio je pogled, ali sam ja i dalje zurila u njega,


pokušavajući ga probiti ubojitim pogledom.

— Na kakvom poslu?

Sophia se nagnula i raširila manikirane prste na stolu. — Poslu u sklopu kojega je Perry Media Group kupila Clozpin, zajedno s još nekoliko drugih entiteta u Alexovoj domeni.

Želudac mi se okrenuo. Svladala me je mučnina.

Alli je ispustila zvuk čistog šoka. — Zašto biste to učinili?

Isaac se nakašljao. — Znam da vas je ovo šokiralo, ali taj posao već dugo dogovaram s Alexom. Kupnja Clozpina je bila nov događaj, ali logičan za nas.

— Tko ste vi? — upitala sam.

— Moja tvrtka i Sophia. Ona ima udio u Clozpinu i preuzet ćemo aktivnu ulogu u toj tvrtki. Iz daljine, dakako, ali smo često ovdje pa se možemo sastajati koliko često vam bude potrebno.

Oporo sam se nasmijala. Isaac je govorio poput Alexa. Kao da je to uobičajeni poslovni dogovor. Ali, ja nisam bila u poslovnom odnosu s Isaacom. Blake je tako želio, a ja sam u konačnici poduprla njegov stav. I nedvojbeno nisam poslovala sa Sophijom.

— Sljedećih nekoliko tjedana ćemo ostvariti neke promjene.

Sophia se sa samodopadnim izrazom lica okrenula prema Alli, koja je još bila očito zapanjena. — Alli,


nažalost, nećemo te moći zadržati u tim promjenama. U normalnim okolnostima bismo ti dali dva tjedna, ali zbog prirode ove akvizicije smatramo da je najbolje da tvrtku napustiš danas.

Alli je razrogačila oči i zinula još više. — Što?

— Isaac već ima cijeli marketinški tim. Vaše usluge više nisu potrebne.

Ustala sam i oslonila dlanove na stol. — Ne možete to učiniti. Dogovorili smo se. Osoblje ostaje.

Sophia me je naglo pogledala. — Žao mi je — rekla je bez imalo žaljenja. — Ta klauzula ne stoji u slučaju da akviziciju obavlja treća strana. Erica, jesi li pažljivo pročitala ugovor?

Njezine su riječi izbile zrak iz mene. Zaratila sam se s drhtanjem gnjeva koji je strujao kroz mene.

Sjebala me je. Ona, Alex i Isaac. Svi su me kraljevski sjebali. Pokušala sam se pribrati, pokušala sam podignuti svoje dostojanstvo i svoju čeljust s poda, iako sam bila uvjerena da je ona opazila moju reakciju.

Ako je Alli otpuštena, ja ću vjerojatno izletjeti odmah za njom. Nitko me nije mrzio više nego Sophia i bilo je očito da ona vodi tu predstavu, a ne Isaac.

— Dakle, pretpostavljam da to znači da sam ja sljedeća — rekla sam nadajući se da ću je preduhitriti.

Osmijeh je nabrao jednu stranu njezina lica. Kucnula je noktima po stolu. — O, ne. Želimo da ti ostaneš. Imamo


planove i želimo da ih ti ostvariš.

Ponovno sam sjela. Ne zbog poraza nego zato što se u tom trenutku nisam mogla držati uspravno.

— Zacijelo se šališ.

Napetost je bila u zraku između nas. Nisam željela pokazati slabost, ali sam bez riječi preklinjala Isaaca. On mi je uzvratio gotovo bolnim pogledom, kao da mu Sophia doslovce izvija ruku iza leđa i prisiljava ga biti u situaciji koja je ugodna samo njoj. U tom trenutku nisam bila posve uvjerena da Sophia nije sadistica. Iako se željela pokoravati Blakeu, doista se doimalo da uživa povrjeđivati druge.

— Dovest ćemo nove zaposlenike, dakako. Ljude iz moje agencije i iz Isaacovog tima. Ti ćeš raditi pod njihovim nadzorom i ostvarivati novu viziju za ovu stranicu — rekla je Sophia, a samodopadni autoritet cijedio joj se iz glasa.

Pod njihovim nadzorom. Pod njom.

Gnjevno sam je pogledala, ali sam osjećala sve veću obamrlost. Zrak je bio gust, a tišina u sobi zaglušujuća. Krv mi je šumjela u ušima. U magli sam opazila da James i Chris stoje u prikrajku, slušaju naš razgovor i čekaju. Svi su gledali mene, čekali da učinim sljedeći potez.

— Ne možete to učiniti. — Glas mi je bio slab, kao da nije moj. Nisu me mogli prisiliti na to.

— Nemaš vlasnički udio, Erica. Sada si zaposlenica ove tvrtke i bit će onako kako mi kažemo.


Nešto je puknulo. To nije bio udarac u trbuh, čak ni pljuska po licu. Sjedila sam ondje ogoljena. Izvađene utrobe. Bol i šok onoga što su govorili uzmaknuli su pred nečim drugim. Pred stvarnošću, pred izborima koje sam načinila i pred izborom s kojim sam tada bila suočena.

Sophia me je željela potpuno uništiti. Nije mogla imati Blakea pa je umjesto toga naciljala jedinstveni užitak uništenja onoga za što sam marljivo radila i prisiljavanja da joj pomognem u tome.

— Nećeš me nadmašiti, Sophia.

Uviđanje joj je zasjenilo pogled. — Pa, netko to mora učiniti. Nažalost, Blake me je ostavio u pomalo nestabilnom položaju kad se povukao iz agencije. Bila sam prisiljena razgranati posao. Isaac i ja smo bili iznenađeni kad nam je Alex rekao koliko si otvorena za prodaju. Ali, ne brini, tvrtka je sada u dobrim rukama. Sama ćeš se uvjeriti u to.

Ne dolazi u jebeni obzir.

Odgurnula sam se sa stolca i ustala. — Neću sudjelovati u tome. Neću gledati kako uništavate ono što sam godinama gradila.

Prvi put od ulaska u ured Sophia je pokazala nagovještaj nezadovoljstva, a oči su joj se blago stisnule. — Ako sada odeš, sve ćeš izgubiti.

— Možda hoću. Možda je ovo tvoj najbolji potez, Sophia, ali trebala bi znati da neću igrati tu igru s tobom. Ne ovako.


Ona se suho nasmijala. — Odrekla bi se svega, samo tako?

— Samo tako — tiho sam rekla prije no što sam krenula prema svojemu uredu.

Trudila sam se napuniti pluća zrakom, ali sam uspjela samo plitko disati, od čega mi se vrtjelo. Nisam mogla vjerovati da se to događa, ali događalo se. Za nekoliko minuta, dana, sve se nepovratno promijenilo. Ovaj događaj nadmašio je sve moje najgore zabrinutosti.

Otišla sam u svoj mali odijeljeni prostor i na trenutak stajala u tišini, gledajući sadržaj svojega radnog stola. Ništa od toga nije bilo moje. Više ne. Prvi put otkako pamtim ništa od toga nije bilo važno. Spisi, popisi, raspored za taj dan. Dovraga, ljepljivi papirići s bilješkama na mojemu radnom stolu, bez kojih nisam mogla živjeti. Ništa od toga nije bilo važno ako Clozpin nije moj. Nisam otpuštena s bilo kakvog radnog mjesta. Napuštala sam razdoblje svojega života u koje se nikada, nikada neću vratiti. Ali, jesam li imala drugog izbora?

Zatvorila sam svoje računalo i ugurala ga u torbu zajedno s uokvirenom fotografijom Blakea i mene.

— Erica, ne čini to. Želimo da ostaneš.

Gnjevno sam pogledala Isaaca, koji mi se pridružio. — Dakako da želite. Kako biste me prisilili gledati kako Sophia uništava sve.

— Nećemo uništiti sve. Nisam potrošio sav taj novac kako bih ga izgubio.


Čvrsto sam stisnula oči želeći da emocije nestanu. — Kako si mi to mogao učiniti? Što sam ti učinila da sam to zaslužila? Je li to zbog one večeri... s Blakeom?

Odmahnula sam glavom, ne vjerujući da je to što me je Blake obranio od Isaacovog ružnog ponašanja u njemu moglo posijati takvu sjemenku osvete.

— S Alexom sam razgovarao i prije no što sam te uopće upoznao. Zanimalo me je to tržište i to je jedan od razloga zbog kojih sam se želio sastati s tobom. Kad sam shvatio da on surađuje s tobom kao partner, razgovarali smo o tome da te dodamo u akviziciju. Znao sam da nipošto nećeš prodati izravno meni, a s obzirom na naš posljednji sastanak, mislio sam da nećeš željeti nastaviti to partnerstvo ako doznaš da sam ja upleten.

— U pravu si. Ne bih ga nastavila.

Njegova su se ramena ovjesila. — Sada je gotovo. Hajdemo to što bolje iskoristiti i ustanoviti kako možemo surađivati.

Na sekundu sam povjerovala da bi to moglo biti moguće, sve dok mi se u umu nije pojavilo Sophijino užasno lice. Gurnula sam svoje preostale osobne stvari, beznačajna sitnice, u torbu. Postupala sam naglo, možda čak nerazborito. Nisam imala mjeru za normalno, logično ili čak zdravorazumsko. Cijeli moj svijet se poremetio. Oduzeta mi je tvrtka koja me je dugo držala uzemljenom. Koliko god sam je željela natrag, nisam mogla zamisliti da dopustim da se to dogodi prema Sophijinim planovima uplitanja. Nisam mogla zamisliti ni da bi Blake to želio.


Njegov tihi glas u mojoj glavi nudio je majušnu mjeru utjehe govoreći da postupam ispravno.

— To nije moguće, Isaac. Prije nekoliko tjedana sam ti rekla da ne želim surađivati s tobom i mislila sam to. To se neće promijeniti zato što si mi oduzeo nadzor. Tada ti nisam vjerovala, a sada ti osobito ne vjerujem.

— Mogu razgovarati sa Sophijom o tome da se Alli vrati. Idi kući i opusti se pa ćemo sutra početi ispočetka. Ovo je bilo mnogo za prihvatiti.

Obišla sam stol mrzeći suze koje su mi napunile oči. Svidjelo se to meni ili ne, bila sam izložena. Ranila me je ondje gdje me je moglo najviše boljeti i učinila je to tako da svi vide.

— Isaac, ne znam čime te ona drži u šaci, ali dovoljno je to što je ovdje. Uvukla se u tvoju tvrtku, a sada i u moju. Prešao si me s ovim. Ti i Alex, a ona je sljedeća. Ali, neću joj pružiti priliku.

Na trenutak je gledao u mene. — Doista odlaziš? Znao sam da ćeš se uzrujati, ali ne možeš nas samo ovako napustiti. Alex je želio da ostaneš i ja to želim. Potrebna si nam.

Na trenutak sam poželjela popustiti toj molbi. Dugo me je motiviralo to što sam potrebna svojoj tvrtki. Bila mi je poput djeteta koje sam podignula od samog početka, dok ni jedno do nas nije bilo ništa. Nisam napuštala samo Isaaca, Sophiju i cijelu tu sjebanu situaciju. Napuštala sam nešto dragocjeno što sam stvorila.


Progutala sam preko emocija koje su zaprijetile izliti se iz mojih očiju. — Neka ti je sa srećom, Isaac. Trebat će ti.

Obrisala sam odbjeglu suzu prije no što sam izašla u središnji prostor. Brzo sam otišla, a Alli za mnom, ne pogledavši Sophiju.

Morala sam pobjeći. Nisam mogla otići dovoljno brzo. Morala sam otići prije no što se predomislim, prije no što Sophiji pružim zadovoljstvo spoznaje da je pobijedila.

Neću igrati tu igru s njom.

Izašla sam na ulicu. Zrak kao da je bio drugačiji. Zvuk automobila koji su prolazili pokraj mene bili su mi strani. Bila sam ljuta na miris kave koji je prožeo zrak kad je jedan gost izašao iz Moche. Ništa od toga više nije bilo moje. Ondje mi nije bilo mjesto i više nikada neću pripadati tom dijelu svojega života.

— Što ćemo sada? — Allin glas prodro je kroz moju obamrlost.

Escalade je bio parkiran s druge strane ulice, a Clay je čekao na vozačkom sjedalu i gledao u svoj telefon. Pogledala sam lijevo i desno po pločniku i nisam znala kamo bih pošla, u kojem smjeru bih krenula.

Imala sam potrebu hodati. Trebao mi je zrak. Alkoholno piće. Zagrljaj. Sve navedeno.

— Ne znam — napokon sam rekla.

— Jesi li znala da je Sophia upletena u to?

Kako sam to, dovraga, mogla predvidjeti? Ponovno sam


proživjela svaki trenutak u potrazi za kakvim znakom koji mi je to mogao reći.

— Alex mi nije dao naslutiti. S njim je sve bilo divno i krasno. Pogodba koja će odgovarati oboma. Ali, mislim da je odgovarala svima osim mene.

— I mene, nemoj zaboraviti. Iako ne bih željela ostati bez tebe ondje, Erica, ali, čime sam ja to zaslužila? Znam da tebe mrzi, ali mi smo se već srele i nikada nisam vidjela takvu zlobu od nje. Potpuno sam zapanjena.

Prazno sam se zagledala u nju. — Heath.

Ona je odmahnula glavom. — Ali, Heath i ona su prijatelji.

— On joj je rekao da povlači svoje i Blakeovo ulaganje iz njezine agencije.

— Otpustila me je zato što joj je Heath donio lošu vijest?

— Ne. — Škrgutala sam zubima ne želeći reći više. Ona i Heath imali su dovoljno problema koje su morali riješiti i bez toga da im dobacujem tajnu iz njegove prošlosti.

Približila mi se i postavila svoje sitno tijelo pred mene. — Reci mi.

— Pitaj Heatha o njoj. Uvjerena sam da će ti vjerojatno reći više no što ti ja mogu reći.

— Erica, stojim ovdje na ulici, otpuštena iz tvrtke u koju sam ulagala srce i dušu kao i ti. Nemoj mi reći da bih s Heathom trebala razgovarati o tome. Ako o njoj znaš nešto


što bih ja trebala znati, reci mi.

Sranje. U tom trenutku nisam željela ulaziti u to. Tisuću stvari mi je prolazilo kroz misli, a Heathova epizoda sa Sophijom prije nekoliko godina nije bila nešto što sam željela otkriti svojoj najboljoj prijateljici.

— Erica, molim te. — Alline oči bile su razrogačene, a kolebanje u njezinu glasu dok je izgovarala moje ime reklo mi je da je samo nekoliko trenutaka dijeli od suza. Kao i mene.

— Imaju zajedničku prošlost, Alli.

Ona je ispustila tih zvuk šoka. — Š-što?

— Blake je neko vrijeme vodio brigu o Heathu, u teškom razdoblju. To si znala. Sophia je također uzimala droge. Zajedno su partijali, a Blake nije siguran, ali misli da su se spetljali prije no što ih je on oboje poslao na odvikavanje. A kad je Sophia izašla, Blake ju je ostavio. Možda zbog toga, ali imao je mnogo razloga. Ona je ostala bliska s Heathom i obojica su očito uložili u njezinu tvrtku kako bi joj pomogli započeti. Mislim da je to bila utješna nagrada jer je Blakeu slomila srce. Ali, počinjem se pitati je li ostala bliska s Heathom samo zato da bi imala pristup Blakeu. On će učiniti sve za Heatha, a ona jako dobro glumi žrtvu kad to želi.

Alli je stisnula oči, a suze su zaprijetile u kutevima. — Ako su ikada bili zajedno, zašto mi to ne kaže? U New Yorku me upoznao s njom kao da su stari prijatelji.

— Bili su. Doista ne znam što se dogodilo među njima.


Samo oni to znaju. A ako je bilo ičega više od prijateljstva, uvjerena sam da te Heath nije želio povrijediti govoreći ti to.

Zatvorila sam oči. Blake je isto učinio meni. Poštedio me je pojedinosti o prošlosti kako bi zaštitio moje osjećaje. A ja sam ih, glupača, ipak željela doznati. Jesam li iz iskopavanja njegove prošlosti doznala mnogo? Možda nisam. Možda je razotkrivanje prljavih pojedinosti bilo za neko veće dobro.

— Izgleda da sam ipak povrijeđena. Sophia nije mogla dočekati da me otpusti. — Alli se obujmila rukama. Poželjela sam učiniti isto. Poželjela sam sklupčati se i nestati u betonu. Poželjela sam ne osjećati ništa, ni mrvicu onoga što nam je ta osvetoljubiva žena učinila.

— Ne mogu vjerovati da si otišla — tiho je rekla vraćajući me u trenutak kad sam odustala.

Slegnula sam ramenima predajući se onome što se odvilo u proteklih sat vremena. — Nisam imala drugog izbora. — Zurila sam u svoja stopala. Alli mi je prišla i čvrsto me stisnula.

— Preživjet ćemo to. U ovom trenutku se tako ne osjećamo. Ali, moram vjerovati da ćemo se sutra osjećati manje strašno.

Zagrlila sam je čvršće i suspregnula suze ne želeći se slomiti ondje gdje bio nas Sophia još mogla vidjeti. Preživjet ćemo to. Zar ne?

Alli se odmaknula i obrisala suze koje su joj kliznule niz


obraze. — U redu. Bože, moram se sabrati. Hajdemo sutra razgovarati, ali me nazovi ako ti večeras bude potrebno bilo što, može? Moram poći kući i pokušati shvatiti sve to.

— Hoću. I, žao mi je, ako to nešto znači, a u ovom trenutku vjerojatno ne znači mnogo. — Zurila sam u tlo želeći da me proguta i odnese sve to.

— Ne mora ti biti žao, Erica. Molim te, nemoj sebe optuživati za to. Idi kući i razgovaraj s Blakeom. Možda možemo pronaći izlaz iz toga.

Ona mi je uputila žalostan osmijeh i okrenula se te krenula kući. Očito paralizirana događajima tog jutra, pipala sam po svojoj torbi sve dok nisam pronašla svoj telefon. Nazvala sam Alexov broj i krenula ulicom. Njegova tajnica se javila pa sam pitala za njega.

— Gospodin Hutchinson je trenutačno zauzet.

— Recite mu da ga zove Erica Hathaway, a zvat ću vas cijeli prokleti dan ako budem morala. Dajte mi ga na telefon.

— Trenutak, molim vas — promrmljala je uzrujanim tonom. Trenutak poslije linija se ponovno uspostavila.

— Erica. — Alex je bio dovoljno pristojan da u svojemu pozdravu zvuči pomalo oprezno.

— Prodali ste moju tvrtku Isaacu Perryju. Je li to točno?

On je uzdahnuo. — Da, sastao sam se s njim u petak, nakon vas.

— Pa, on i njegova prijateljica Sophia Devereaux


odmah su otpustili moju direktoricu marketinga.

On je na trenutak šutio. — Nisam znao da to planiraju. Jasno sam im rekao da želite da tim ostane.

— Posrijedi nije ono što ja želim. Posrijedi je osveta.

— Ne, za mene to nije bila.

— Tada što je? — Smogla sam svu energiju da ne viknem na njega kroz telefon.

On je zastao. — Ovo je posao, Erica. Posrijedi je stvaranje mogućnosti i ostvarivanje zarade. Tvrtke svakodnevno mijenjaju vlasnike. Svjestan sam da je ovo za vas bilo emocionalni proces...

— Jebi se, Alex. — Nisam se više mogla suzdržavati. Njegovo obraćanje svisoka. Kao da se u tom trenutku raspadam zato što sam kakva preosjetljiva žena koja luta po muškom svijetu.

— To je samo posao — hladno je rekao.

— Posao, ha? Što je s moralom i etikom?

— Nisam učinio ništa neetično. Sklopio sam poštenu pogodbu.

— Naveo si me na pogrešan zaključak. Uskratio si mi presudno važnu informaciju zbog koje smo moja najbolja prijateljica i ja trenutačno nezaposlene.

— Otišla si?

— Da, otišla sam. — Jesam li imala drugog izbora? Sjediti ondje i primati zapovjedi od dijabolične bivše


djevojke mojega zaručnika? Ne u ovom životu.

On je glasno uzdahnuo. — Erica, sada ne mogu učiniti ništa. Žao mi je jer je tako ispalo za vas. Pretpostavljam da je to jednostavno tako.

— Sjajno, Alex. Bilo mi je zadovoljstvo poslovati s tobom.

Prekinula sam razgovor znajući da, što ću duže ostati u razgovoru s njim, to ću više gubiti živce. Već sam bila zažalila zbog pola onoga što sam rekla. Zbog očajne želje da pronađem put iz te noćne more zvučala sam emocionalno i ranjivo. Problem je bio u tome što je njemu jednostavno bilo svejedno. Bilo mu je svejedno onako kako ne bi bilo Blakeu ili ljudima kojima sam se sama okružila.

Prešla sam još nekoliko raskrižja ne znajući kamo idem, bez cilja na vidiku. Drhtavim rukama nazvala sam Blakea. On se javio čim je telefon zazvonio.

— Halo?

Usna mi je drhtala dok sam tražila riječi kojima bih mu objasnila što se upravo dogodilo. A tada su krenule suze. Oslobodilo se sve što je ponos bio držao u meni. Padala sam i bilo mi je potrebno meko tlo na koje ću pasti.

— Erica, jesi li dobro? Pričaj.

Suspregnula sam jecaj želeći slomiti se na zvuk njegova glasa.

— Trebam te.


Šesnaesto poglavlje

akon dva sata neprestanog plakanja i čaše i pol Blakeova najskupljeg viskija bijes se ublažio do obamrlog beznađa. Blake me je držao u zagrljaju i obećavao da ćemo to preživjeti. Ali,

što sam se više trudila vjerovati mu, to se on doimao manje uvjerenim u to. Hodao je amo-tamo po dnevnoj sobi i neprestano pogledavao svoj telefon kao da se suzdržava od kretanja u akciju.

— Uništit ću ga — mrmljao je.

U bilo kojim drugim okolnostima vjerojatno bih se sažalila nad osobom koju je Blake želio uništiti, ali ne toga dana. Samo naprijed. No, duboko u sebi znala sam da nije moguće učiniti ništa. Čak i u umornoj magli svojega uma znala sam da Isaac ne bi dao sav taj novac za tvrtku ako bi njegovi odvjetnici ostavili mogućnost da dobijem natrag bilo što od nje. Ne, zacijelo se osigurao sa svih strana. Kao što su to muškarci poput Blakea uvijek činili.

— Čemu se truditi? Na njega smo protratili dovoljno vremena. — Slegnula sam ramenima u pokretu koji je bio gotovo neopaziv u mojemu pogrbljenom položaju na

N


kauču.

— Zato što to zaslužuje.

— To je samo posao — tiho sam zapjevala oponašajući Alexove prijašnje riječi, osim što u položaju u koji me je doveo nije bilo ničega smiješnog ni zgodnog. I mrzila sam ga zbog toga. Podignula sam čašu do usana, jasno svjesna koliko ga slabije mrzim što više pijem.

Blake se nagnuo i uzeo mi čašu. — Dovoljno si popila.

Udarila sam slobodnom rukom po kauču. — Trenutačno imam prilično dug popis omraženih. Nemoj da te dodam na njega.

— Sutra ćeš sama biti na vlastitom popisu omraženih ako ne usporiš. Donijet ću ti vodu.

Utonula sam natrag u kauč. Krajnje poražena. Željela sam se utopiti sve dok ne prestanem misliti o tom danu. Ako nisam mogla trajno izbrisati Sophijino lice iz svojega uma, željela sam ga temeljito zamagliti na sljedećih nekoliko sati.

Blake se vratio s čašom vode. Nabrala sam nos ugledavši je, ali sam je poslušno uzela i držala u krilu. Sjeo je na stolić nasuprot meni i obujmio moja koljena svojim.

— Mogu je ponovno kupiti — rekao je kao da se to samo po sebi razumije.

Pogledala sam ga, zbunjena. — Zašto?

— Zato što bi ta tvrtka trebala biti tvoja.

— Ali, prodala sam je.


— Stoga ćemo je ponovno kupiti. Dat ću Isaacu ponudu koju neće moći odbiti.

Oči su mi se razrogačile. — Ne sviđa mi se kako to zvuči.

To je opustilo grimasu koja je najveći dio večeri bila na njegovu licu. On je palcem pomilovao moje koljeno.

— Ne brini, ne primjenjujem Danielove metode.

Odmahnula sam glavom ne želeći misliti još i na to uza sve drugo što je u posljednje vrijeme pošlo po zlu. — Ne isplati se, Blake. Prodala sam je. On je rekao da je istinski želi. Pa... sad je ima. — Uzdahnula sam i poimala stvarnost da je posjedovanje tvrtke službeno u prošlosti. — Barem sam dobila novac. Sada ti mogu vratiti dug. Željela sam si uzeti nešto slobode da radim nešto novo pa sada jednostavno moram otkriti što ću sa svom tom slobodom. Ironično, ha?

Blake je ispustio uzdah frustracije. — Stoti put ti govorim, ne moraš mi vratiti. To nije važno. Uskoro ćemo dijeliti imovinu. Nije riječ o novcu i ti to znaš.

— Ta mi je tvrtka uvijek bila više od novca. Ali... — Zagrizla sam usnu i zatvorila oči. Više je nisam imala, uopće je više nisam imala. — Moram naučiti pustiti je. Moram ustanoviti kako da počnem ispočetka.

Otvorila sam oči, koje su me pekle, i ugledala zamjeranje koje nam je bilo zajedničko u tome. To me je zaboljelo jer su njegove emocije opravdale moje. Ništa nije boljelo toliko kao izdaja ili kad se nađeš na tlu jer si bio


previše slijep da bi je predvidio.

Nisam se mogla oteti osjećaju da je Sophia nekako pobijedila, a ja nisam mogla promijeniti to što se dogodilo.

* * *

Sljedećih nekoliko dana prošlo je bez incidenta. Blake je uzeo slobodno kako bi bio sa mnom, kako bi pazio da se ne prepustim letargiji iako je sve u meni to željelo. Ali, posao ga je naposljetku pozvao natrag u ured. Imao je odgovornosti. Svrhu. Ono što je meni u tom trenutku nedostajalo.

Alli je nazvala. Mnogi ljudi su nazvali, ali sam odgovarala samo na Alline pozive. Nisam mogla podnijeti pomisao da ljudima neprestano pripovijedam tu priču. Da slušam njihovo sažalijevanje. Da slušam kako me pitaju što ću sada. Alli je jedina shvaćala što prolazim.

— Jesi li što čula? — upitala sam.

— Sinoć sam razgovarala s Jamesom. Mislim da je Sid otišao.

— Dobro — promrmljala sam čupkajući svoje poderane traperice.

— James ostaje zato što mu je u ovom trenutku potreban posao pa će izdržati.

Kimnula sam. — Ne krivim ga. Situacija je zeznuta.


— Ma nemoj. Doista mislim da nisu očekivali da ćeš otići, Erica.

Nitko nije bio više iznenađen od mene.

— Jesi li razgovarala s Heathom? — oprezno sam upitala.

— Da.

Čekala sam da mi kaže više. Nisam je željela prisiljavati ako nije htjela razgovarati o tome. To je bila njihova stvar.

— Jeste li dobro?

— Dobro smo. Mnogo smo razgovarali. Pričat ću ti poslije. To sada doista nije važno.

— U redu — rekla sam, zadovoljna jer ostaje na tome.

— Marie me je nazvala. Zabrinuta je jer joj se ne javljaš, a oni su joj rekli da više nisi u uredu.

Zatvorila sam oči, nesposobna pojmiti suočavanje s Marie i dodavanje još jedne bolne stvari gomili pepela u koju se moj život pretvorio. Nisam željela razmišljati o nevidljivoj prepreci koja se uvukla među nas. O tome da ona zna da sam ljuta na nju i o svojoj nespremnosti da odustanem od toga. Nisam znala kako ćemo to prebroditi. Koliko god sam željela ustrajati u zamjeranju, željela sam da prizna da ju je Richard iskoristio i naudio nam objema. Možda će priznati. Možda je prošlo dovoljno vremena.

— Poslat ću joj poruku — napokon sam rekla.

— Trebala bi je nazvati, Erica. Doista je zabrinuta.


— Jesi li joj rekla za tvrtku?

— Da, mislila sam da nećeš imati ništa protiv toga.

Radije bih da joj netko drugi kaže. Možda čak kažem kojem od novinara, kako bi oni to objavili svijetu. Ne želim pripovijedati tu priču.

— Erica...

Progutala sam suze. Nisam mrzila mnogo ljudi. U srcu nisam imala mjesta za to, ali sam načinila posebno mjesto za Sophiju, Isaaca i Alexa. Mjesto do kojega opraštanje ili sažaljenje ne mogu doprijeti. Mjesto koje s vremenom neće biti izbrisano. Nikada im neću oprostiti. Nikada.

— Moram ići.

Ona je šutjela. — U redu. Nazovi me ako budeš imala potrebu.

— Hoću. Hvala ti.

Prekinula sam razgovor i odmah se uspavala suzama.

* * *

Do petog dana shvatila sam da moram izaći iz stana. Bila sam slomljena i morala sam se vratiti natrag u svijet, makar malo.

Prošetala sam ulicom, sjela na klupu i otprilike sat vremena gledala ljude. S druge strane ulice ljudi su ulazili u tržnicu i izlazili iz nje. Ulazili su praznih ruku, a izlazili


noseći vrećice pune namirnica i vina. Mi smo bili živjeli od hrane iz restorana i Blakeovih katkad uspješnih kulinarskih projekata. Žudjela sam za domaćim obrokom. Osjećala sam se prazno na mnogo načina i nekako sam se pitala bi li mnogo tjestenine moglo ispuniti tu prazninu. Barem na sat ili dva.

Tuga me je zaboljela kad sam pomislila na svoju mamu. Možda sam nju tražila, ali ću se morati zadovoljiti pripremanjem jednoga od njezinih ukusnih obroka. Prešla sam na drugu stranu ulice i bacila se u kupnju namirnica za svako od mojih omiljenih jela koja me je poučila pripremati. Imala sam više vrećica no što sam lako mogla nositi. Kad mi je telefon zazvonio, opsovala sam.

Izašla sam na rub pločnika i spustila vrećice kako bih prekopala po torbi. Broj je bio lokalni, ali ga nisam prepoznala.

— Halo?

— Erica? — Pozdravio me je poznat muški glas, ali ga nisam uspjela smjestiti u kontekst.

— Tko je?

— Richard.

Stisnula sam zube, a želudac mi se zgrčio.

— Richard Craven?

— Znam tko si. Ti si razlog zbog kojega se proteklih nekoliko tjedana borim s novinarima.

— Tako je. Žao mi je zbog toga.


— Doista?

On je uzdahnuo. — Slušaj, nadam sam se da bismo mogli razgovarati.

— Ne. — Moj je ton bio čista jetkost.

— Saslušaj me.

— Neću ti dati ekskluzivne informacije, ako to želiš. Ni tebi ni ikome drugome. Pronađi nekoga drugoga tko će ti dati priču koju želiš.

— Pronašao sam.

Čvor u mojemu želucu se povećao i postao težak poput kamena.

— Doista. — Pazila sam da mi glas ostane miran i da ne otkrijem svoju zabrinutost.

— Želim razgovarati s tobom o tvojemu ocu.

— Nemam ti što reći o Danielu — rekla sam tiho, ali odlučno.

— Imam informaciju koja bi ti mogla biti zanimljiva. Mogla bi se predomisliti.

Odmahnula sam glavom. Kao da bi me bilo kakva vijest o Danielu mogla šokirati.

— Hoćeš li se sastati sa mnom?

Ako je imao priču, čitat ću o tome u novinama, ali neću biti zvijezda u njoj. No, možda mi je to već bilo suđeno.

— Samo deset minuta — ustrajao je.


Tiho sam opsovala. — U redu, deset minuta. To je sve što ćeš dobiti.

— To je sve što mi je potrebno. Može li to biti danas?

— Moj kalendar je potpuno slobodan. — Pronašla sam malo zadovoljstvo u sarkazmu koji sam samo ja shvaćala.

— Odlično. Preko puta redakcije je mali bistro. Famiglia.

— U redu. Bit ću ondje za sat vremena.

Otprilike sat vremena poslije sišla sam na tramvajskoj postaji najbližoj odredištu. Blake je Clayu bio dao nekoliko veoma potrebnih slobodnih dana. Ionako nisam mnogo izlazila pa mi to nije bilo važno. A kad sam izašla, godilo mi je malo slobode. Doimalo se da nisam mogla biti slobodnija. Nitko nije lebdio nada mnom. Nikome nisam bila potrebna.

Nitko mi nije rekao da bi sloboda mogla biti toliko prazna.

Ne obazirući se na taj osjećaj, brzim koracima krenula sam prema restoranu kad mi je telefon zazvonio i kad se na njemu pojavilo Blakeovo lice. Javila sam se.

— Hej, želiš li da kupim što putem kući?

— Ne, kupila sam hranu.

Automobil je zatrubio iza mene.

— Gdje si?

— Sastajem se s Richardom. Nazvao me je. Rekao je da


želi razgovarati.

— Jesi li sigurna da je to pametno?

— Zapravo nisam. Uvjerena sam da samo želi izvući informacije iz mene, ali i ja imam nekoliko probranih riječi za njega.

— Samo budi oprezna. On je novinar. Upotrijebit će i izvrnuti sve što kažeš. Ionako si u žarištu.

— Znam. Ne namjeravam reći mnogo više osim psovki.

— Pošteno. Gdje se sastajete?

Restoran je bio preda mnom. — U talijanskom restoranu nasuprot njegova ureda.

— Je li ondje sigurno?

Osvrnula sam se uokolo. Ljudi su hodali ulicom jednako bezbrižno kao i na našoj strani grada. — U redu je, Blake. Prometno je i na danjoj sam svjetlosti.

— U redu, moram završiti neke stvari ovdje. Kad završim, doći ću po tebe.

Moj telefon se oglasio. — Imam još jedan poziv. Vidimo se poslije.

— Nazvat ću te kad stignem onamo.

Odmaknula sam telefon i ugledala Danielovo ime na njemu.

Sranje. Kakav besprijekoran odabir trenutka. Razmišljala sam o tome da ignoriram poziv, ali sam strahovala da će jednostavno nastaviti nazivati.


— Daniel. — Progutala sam i nastojala zvučati odlučno.

— Gdje si? — viknuo je.

Zgrčila sam se sjetivši se koliko je bio bijesan kad smo prošli put razgovarali.

— Mislim da sam ti rekla da prestaneš vikati na mene.

— Erica, nemam vremena za razgovor o ponašanju. Gdje si, dovraga?

Počela sam gubiti strpljenje. Bila sam ljuta, ali i uplašena. Pogledala sam na jednu i drugu stranu ulice, odjednom prestravljena da je uspio doznati gdje sam.

— Sada mi nije zgodno — brzo sam rekla.

— Erica, ti si...

Prekinula sam razgovor, isključila zvuk i ispustila ga natrag u torbu. Nipošto mu ne bih rekla gdje sam. Samo mi je bilo potrebno da se on i njegov sluga Connor pojave u restoranu i suoče se s Richardom. Zatvorila sam oči i zapitala se zašto bih marila za to, zašto sam mu i dalje dopuštala da bude dio mojega života na bilo koji način. Bilo bi mi bolje bez njega. Kao što je moja majka željela. Zašto mi nitko nije dao informacije o njemu prije no što sam glupo krenula u potragu za njim?

Moja je torba vibrirala pokraj mene. Znala sam da je opet Daniel. Zanimala ga je samo njegova kampanja. I samo me je povrijedio. Tjelesno, emocionalno, priuštio mi je pakao. Pa ipak, bila sam ondje u potrazi za onime što Richard možda zna, a moglo bi nauditi njemu ili ugroziti


njegovu slobodu. Posegnula sam prema kvaki restorana, odlučna u namjeri da misli o Danielu izbacim iz svojega uma. Ugledala sam Richardov profil. Držao je mobitel uz uho. Prišla sam mu ne mareći zbog toga što ga prekidam.

Spustivši se na stolac nasuprot njemu, uputila sam mu pogled pun odbojnosti. On je bezizražajno pogledao kroz prozor i ponovio ime restorana onome s kime je razgovarao.

— Vidimo se.

Prekinuo je razgovor i spustio telefon između nas. — Ponovno se sastajemo.

— Što želiš? — otresla sam se želeći mu dati do znanja koliko nisam zadivljena njime i kako je povrijedio jednu od mojih najboljih prijateljica zbog unaprjeđenja vlastite karijere.

— Nisam se došao svađati. Samo ti želim postaviti nekoliko pitanja.

Kratko sam se nasmijala. — U redu. Službeno, nemam ti što reći.

— Predosjećao sam da ćeš to reći. Zašto si tada došla?

Nagnula sam se prema njemu. — Zanima me kako noću spavaš.

Njegove oči su se stisnule. — Slušaj, samo želim istinu.

— Pa si zbog informacija manipulirao osobom koju volim? Kakav čovjek to čini?

On je uzdahnuo i stisnuo korijen svojega nosa. — Stalo


mi je do Marie.

— Previše sereš za nekoga tko kaže da želi istinu. Zna li ona uopće što si učinio?

Stisnuo je zube i izbjegao moj pogled. — Razgovarali smo.

— I? — Čekala sam. Željela sam da mi kaže da joj je otkrio svoje istinsko jastvo. Ali, ako jest, uništio bi i nju. Nisam mogla zaboraviti izraz povrijeđenosti na njezinu licu kad sam prozvala Richarda. Voljela ga je.

— Nimalo iznenađujuće, nije shvatila moje razloge ni moje obveze koje imam kao novinar.

— A što je s tvojim obvezama koje imaš kao čestit čovjek? Marie je dobra, ljubazna osoba, a ti si joj vjerojatno slomio srce. Zbog čega? Zbog priče?

On je odmahnuo glavom i pogledao pokraj mene. — Gledaj, znam da Daniel Fitzgerald nije samo fasada. Izbjegao je sva velika proturječja koja su mu se približila tijelom proteklog desetljeća, ali s njim nitko ne čačka dublje. Zanima me zašto i otkrit ću to.

Gledala sam ga usana stisnutih u tanku crtu. Od mene neće izvući ništa.

Nagnuo se kao da se priprema uvjeriti me u nešto. — Ti si odjednom došla u Danielov život, zar ne? Nekoliko tjedana poslije njegov posinak je mrtav. Navodno samoubojstvo. A on nastavlja kampanju kao da se ništa nije dogodilo.


— Političar je. Znaš li kolikim ljudima oni odgovaraju, koliko novaca ulože u takve stvari? Ovo se priprema godinama.

Odmahnuo je glavom. — Ne, to nije cijela priča. Policija nešto zna, a osjećam da i ti znaš.

Srce mi je ubrzalo na spomen policije. Richardovo čačkanje bilo je jedno, ali koliko god sam poštovala zakon, nasmrt sam se plašila jer sam lagala kako bih prikrila Danielove zločine.

— Erica, ovo ti je posljednja prilika.

Upitno sam ga pogledala. — Posljednja prilika za što?

— Da kažeš istinu. On će biti uništen. Moraš se zapitati želiš li dopustiti da te povuče sa sobom. Svjestan sam da ti je on otac, ali koliko si daleko spremna otići da bi ga zaštitila?

Načinila sam grimasu. — Nemaš ništa o njemu. Ni o meni. On mi je otac. Pa što?

On se nasmiješio, a meni je srce pretrnulo.

— Imam mnogo više od toga, dušo.

— Zašto tada nije u zatvoru? — Nadala sam se da ne čuje sve veću histeriju u mojemu glasu. Što je još mogao znati?

— Istraživao sam njegove veze. Povezivao sam.

— I? — Zadržala sam dah pitajući se koliko će mi Richard doista otkriti kako bi me potaknuo govoriti.


— Pronašao sam nekoga.

Zadržala sam dah. — Koga?

— Nekoga iz njegove mreže u južnom Bostonu, tko je spreman govoriti. Štoviše, s njim se sastajem čim završim s tobom. Ima informacije o tome što se dogodilo one večeri kad je Mark MacLeod umro.

Srce mi je glasno kucalo u ušima, toliko da više uopće nisam čula tih žamor u restoranu.

— Dakle, kao što sam rekao. Ovo bi moglo biti tvoja posljednja prilika.

— To nije ni u kakvoj vezi sa mnom. — Poželjela sam da je to istina. Poželjela sam ne biti ni u kakvoj vezi s onime što je Daniel učinio. Nije mi bilo žao jer Marka više nema, ali nisam više željela doznati ništa o tome. Nisam željela živjeti sa spoznajom da je možda umro zbog mene i da sam lagala kako bih zaštitila Daniela od pravde.

— To je u vrlo velikoj vezi s tobom. Pola svojega života sam novinar, a ovo je očito itekako povezano s tobom. Reci mi, dovraga.

Zvuk mojega telefona, koji je vibrirao u torbi, narušio je moju sve veću paniku.

— Moram poći. Sretno, Richard. — Žurno sam ustala. On me je pozvao, ali ja nisam više željela imati ništa s tim. Nisam mu namjeravala pomoći. A suludi dio mene želio je upozoriti Daniela.

Izašla sam iz restorana i stala nasred pločnika.


Pogledom sam potražila taksi koji će me odvesti odande, ali mi je pogled pao na čovjeka s druge strane ulice.

Bio je visok i krupno građen, a izblijedjelo siva kapa skrivala mu je lice.

Pogledi su nam se sreli. Poznavala sam ga. Namrštila sam se pokušavajući ga smjestiti u kontekst.

— Erica, čekaj.

Richard je bio pokraj mene, ali ja nisam mogla skinuti pogled s onog čovjeka. Ondje mu nije bilo mjesto, ali mu je pogled bio uperen u mene. Zacijelo i on mene poznaje, ali odakle...

Prije no što sam to uspjela povezati, on je podignuo ruke pred sebe, čvrsto držeći sjajan metal oružja.

Ne.

Usta su mi se otvorila u nijemom kriku, ali se nisam mogla pomaknuti dovoljno brzo. Prasak pucnjeva odjeknuo je zrakom. Rasparala me je eksplozivna bol. Svijet je stao. Nisam znala koliko sam teško ozlijeđena jer sam vidjela samo krv. Bila sam natopljena. Pala sam na koljena.

O, Bože. To se ne događa. To nije stvarno.

Na ulici je zavladao kaos. Vrtlog uplašenih lica koja bježe od opasnosti. Buka. Krikovi, još pucnjeva i cvilež guma. Još komešanja na ulici i gnjevni muški glasovi.

Drhtavim rukama držala sam mjesta na svojemu trbuhu iz kojih je isijavala bol. Richard je nepomično ležao pokraj


mene. Još krvi.

Osjetila sam maglicu i pala na bok, na pločnik. Sve slabija, stisnula sam zube i pokušala izdržati dok mi netko ne pomogne.

— Erica!

Blakeove ruke uhvatile su me kao ruke anđela. Pažljivo me je podignuo i odnio u restoran. Spustio me je na tepih u stražnjem dijelu. Otpustila sam napetost koju sam zadržavala i primila ga za ruku kad ju je pružio prema meni. Jako sam je stisnula, ne želeći ga pustiti.

— Uz tebe sam, dušo. Sve će biti u redu. Pomoć stiže.

Njegov je glas zvučao strano, kao da ne vjeruje vlastitim riječima.

Pogledala sam ga u oči, usredotočene na jednu točku, ali je bol u njima bila nepodnošljiva gotovo kao bol koja je pulsirala kroz mene. On se izvukao iz mojega stiska i podignuo mi košulju iznad grudnjaka.

Naglo je izdahnuo.

— Sranje.

Svukao je svoju majicu i snažno pritisnuo tkaninu na moj trbuh. Kriknula sam.

On me je umirio, ne pomičući ruke i ne popuštajući stisak. — Dobro si — ponovno je rekao.

Željela sam mu vjerovati. Zatvorila sam oči osjećajući se slabije iz sekunde u sekundu. Blakeova topla ruka obujmila je moj obraz. Topla, bio je jako topao.


— Pogledaj me, dušo. Drži oči otvorene.

Napola sam otvorila oči. Dalje nekako nije išlo. Sve je bilo usporeno, dah koji je ispunjavao moja pluća, kucanje mojega srca. Kaos oko nas bio je usporen, izmiješani zvukovi i aktivnost. Ali, vidjela sam samo njega, čula sam samo njegov glas.

Težina boli je nestala pa sam svoje tijelo osjećala laganijim u njegovoj slabosti. Upregnula sam svu snagu i podignula ruku do njegova lica.

— Blake... volim te.

Nisam prepoznala svoj glas, ali sam te riječi osjetila u svojemu srcu. Voljela sam tog muškarca. Svakim djelićem svojega bića, koliko god je svijet blijedio. Ponovno sam zatvorila oči, a lakoća se u tami obavijala oko mene.

— Ne — protisnuo je. — Nemoj to govoriti. Ostani sa mnom.

Stavila sam ruku na njegovu. Mokra krv koja je natapala njegovu majicu tada je bila jedva topla na mojoj koži. Nisam mogla. Nisam mogla držati oči otvorene. Željela sam to. Željela sam biti kod kuće, s Blakeom, u njegovu naručju.

Izdahnula sam u olakšanju i iznenadnoj vrtoglavoj bujici koja me je preplavila kad sam pomislila da smo ondje.

— Ostani pri svijesti, dušo. Molim te, pokušaj ostati pri svijesti za mene.

Patio je. Agonija u njegovu glasu probola me je kao


posljednji udarac kroz bol od koje sam obamrla.

Blake... Njegovo ime bilo je šapat, ili možda samo šapat u mojemu umu. Ponavljala sam tu riječ kao mantru, sve dok nije nestao. Više ga nisam ni čula ni osjećala. Njegov glas, njegovo lice, čak i san o nama, iščeznuli su u ništavilu.


Sedamnaesto poglavlje

porno bipkanje bilo je poput muhe koja ne želi otići. Namrštila sam se tražeći snagu da ga zaustavim. Bilo mi je hladno. Nisam znala gdje sam. Sve mi je bilo zamagljeno, ali je soba bila

jarko osvijetljena, a svjetla su tiho zujala iznad mene.

Polako i uz veliki napor usredotočila sam se na više toga. Na grubu teksturu bijelog pokrivača kojim sam bila pokrivena. Na tvrde cijevi koje su mi ulazile u nosnice. Na tiho šuškanje pokraj sebe.

A tada je Blakeovo lice ispunilo sve širi okvir mojega vida. Poželjela sam pružiti ruku prema njemu, ali je probadajuća bol sijevnula kroz moju ruku kad sam to pokušala. Lecnula sam se. On ju je uhvatio među dlanove, nježno milovao i istodobno zagrijavao.

— Blake. — Glas mi je puknuo kad sam progovorila. Grlo mi je bilo suho, ali se odjednom ovlažilo od suza i emocija. Kad sam ugledala Blakea, preplavile su me emocije. Predugo smo bili razdvojeni, ali ipak nisam mogla objasniti zašto. — Što se dogodilo?

U


— Ustrijeljena si.

Zatvorila sam oči i posegnula prema sjećanjima. Sve je bilo zamagljeno, ali su se posljednja sjećanja mojega svjesnog uma polako izoštrila, kao i soba.

Restoran. Pucnjevi i krikovi. Krv. Bože, krvi je bilo mnogo. I Richardove.

Richard je bio ozlijeđen... ili još gore.

— Je li Richard dobro?

U Blakeovim očima vidjela sam oklijevanje. Odmahnuo je glavom. — Nije se izvukao.

O, ne. Nisam mogla vjerovati u to. Razgovarali smo. Koliko god je taj razgovor bio svadljiv, nisam mogla vjerovati da je mrtav. Blake mi je zataknuo kosu iza uha, pomaknuvši cijev koja mi je u nosnice upuhivala hladan, neželjeni kisik. Nabrala sam nos i podignula ruku kako bih je izvukla.

Blake me je zaustavio i vratio je na mjesto. — Ne, ostavi to.

— Ne želim ih.

— Kriste, Erica. Ustrijeljena si tri puta. Bi li ih, molim te, ostavila? Barem dok ne dođe liječnik.

Opustila sam se natrag na jastuk, odustala od borbe i osjetila kako mala navala energije, koja me je probudila, nestaje. Bila sam iscrpljena, ali još nisam željela napustiti Blakea.

— Oprosti — promrmljala sam.


On je tiho uzdahnuo. — Boli li te? Mogu pozvati sestru.

Mentalno sam pregledala svoje tijelo. Bol u mojemu trbuhu bila je više lokalizirana no što sam upamtila, ali još nisam znala gdje sam ozlijeđena. Tako mi Bog pomogao, onaj čovjek. On je pucao. Zatvorila sam oči i pokušala se sjetiti njegova lica. Tamna kosa i tamne oči.

Bio je zasjenjen pa ga nisam uspjela razabrati. Ali, njegova prisutnost, njegova građa i način odijevanja izdvojili su ga u mojemu umu. Nije bio još jedan muškarac u odijelu, mladi profesionalac na ulici.

— Čovjek koji je pucao u mene. On...

— Mrtav je, dušo — rekao je Blake.

Oči su mi se naglo otvorile. — Policajci su ga ustrijelili?

— Ne. — Protrljao je dlake na čeljusti. — Daniel je to učinio.

Srce mi je stalo. — Daniel?

— Kad smo mi prekinuli razgovor, nazvao me je u panici. Rekao je da si u opasnosti i da ga zanima gdje si. Nisam mu htio reći, dakako. Želio sam sâm otići po tebe, ali je on bio uporan. Bio je... uspaničen. Nekako je znao što će se dogoditi. Došao je nekoliko minuta prije mene. Uzeo je pištolj svojega tjelohranitelja i ustrijelio te ubio tog čovjeka nekoliko sekundi nakon što je ovaj zapucao u tebe.

Tada sam se odjednom sjetila. Kapa od tvida. Mišićavi muškarac koji me je podsjetio na Connora kad sam ga prvi put vidjela. Drhtavim prstima dodirnula sam usta. —


Sjećam ga se.

Pogledala sam Blakea i opazila zabrinut izraz njegova lica.

— Vidjela sam ga kad sam bila s Danielom, prije mnogo vremena. U onom šugavom baru u južnom Bostonu, zvanom O‘Neill‘s. Otvarao je vrata. Doimalo se da poznaje Daniela. To je bio on. Sjećam se.

On je odmahnuo glavom. — Zašto bi ti on želio nauditi?

— Nemam pojma. Ali, Richard... — Namrštila sam se pokušavajući se sjetiti našega razgovora. Znao je nešto o Danielu. Nešto što me je uplašilo dovoljno da sam odjednom poželjela otići.

— Richard je želio da mu govorim o Danielu, da mu otkrijem što znam o njemu. Sumnjičio ga je za upletenost u Markovoj smrti. Richard je rekao kako je to moja posljednja prilika da kažem istinu. Trebao se sastati s nekim iz te četvrti tko mu je trebao reći sve što nije znao o Markovoj smrti.

— Misliš li da je znao da ćeš ti biti ondje?

— Možda. Možda mu je Richard rekao.

Blake je ustao i počeo koračati amo-tamo pokraj kreveta. Prstima je stisnuo donju usnu. — Mediji govore samo da ga je Daniel ustrijelio. Pitam se koliko doista znaju.

Sestra je ušla u sobu, a za njom je ušao visoki muškarac


kratke smeđe kose, odjeven u bijeli liječnički ogrtač.

— Pogledajte tko se probudio. — Sestra je potapšala moje stopalo kroz pokrivač i pogledala moj karton.

Liječnik je učinio isto s optimističnim osmijehom na licu unatoč tome što sam očito vidjela bolje dane.

— Ja sam doktor Angus.

Sjeo je na stolac i dokotrljao se pokraj mene. Blake se odmaknuo, a sestra se na drugoj strani bacila na posao i očitavala moje vitalne znakove. Zabilježila ih je dok je liječnik pregledavao zavoje ispod moje spavaćice. Usredotočila sam se na goli, bijeli strop. Nisam bila posve spremna vidjeti što se dogodilo mojemu tijelu. Još sam bila zahvalna jer sam živa, jer imam Blakea uza sebe. Nisam znala koliko još mogu podnijeti.

— Sve izgleda dobro. Zahvat je dobro prošao i mislim da će rane lijepo zacijeliti.

Pogledala sam ga u oči kad me je ponovno pokrio.

— Zahvat?

— Jedan metak je prošao, ali smo dva morali izvaditi i pokušati popraviti dio štete.

Štete. Ta je riječ odjekivala u mojemu ionako zamagljenom mozgu.

— Štete?

Optimizam u njegovim očima malo je oslabio, a tada je pogledao Blakea. — Trebali biste se još malo odmarati. Proživjeli ste pakao. Sutra ujutro ću opet doći u vizitu pa


tada možemo više razgovarati o tome.

— Ne, želim znati odmah. — Pokušala sam se podignuti u krevetu, ali me je oštra bol zaustavila.

— Jao.

Sestra je uhvatila cijev žućkaste boje pokraj mene i stisnula je nekoliko puta. — Pritisni ovo kad te zaboli, dušo.

— Hvala vam — promrmljala sam mrzeći to što sam toliko ograničena u tom krevetu. Trenutak poslije sestra je otišla ostavivši sve veću napetost za sobom.

— Možda bismo na trenutak mogli razgovarati nasamo. — Upitno je pogledao Blakea, a tada ponovno mene.

— Ne, možete reći sve. Blake je moj zaručnik — rekla sam.

Liječnik se tiho nakašljao i zagledao u svoje sklopljene ruke. Udahnuo je i ponovno me pogledao u oči.

— U redu. Jedan metak ušao je ovdje, ali je prošao na drugu stranu, kao što sam rekao. — Stavio je ruku iznad mojega lijevog kuka, a toplina je potekla prema mjestu na kojemu sam osjećala slabašnu bol. — A tada su dva ušla u vaš trbuh. Donekle su oštetili vaše reproduktivne organe.

Zrak je izašao iz mojih pluća. Tišina je visjela u zraku kao da smo svi okamenjeni u vremenu.

— Što to znači? — Val panike potekao je mojim žilama. Moje je disanje postalo ubrzano, a oči su mi se ispunile suzama.


Ponovno je pogledao Blakea, čije lice nije pokazivalo emocije.

— Popravili smo oštećeno tkivo vaše maternice. To bi trebalo ubrzo zacijeliti, ali ostalo nismo uspjeli popraviti. Izgubili ste jedan jajnik. — Usne su mu se nabrale u crtu suosjećanja. — Jako mi je žao, Erica.

— Što je s... — Teško sam progutala pokušavajući oblikovati riječi. Riječi koje nikada nismo izgovorili kao par, ali smo tada bili pred neznancem koji je prijetio svemu tome.

— Znači li to da ne mogu imati djecu?

— Vjerojatno bi bilo najbolje da se posavjetujete sa stručnjakom za ta pitanja, ali ako namjeravate začeti... pa, nije nemoguće, ali možda neće biti lako. Sada imate jedan jajnik, a oštećenje maternice moglo bi utjecati na implantaciju i nošenje trudnoće do kraja. Samo će vrijeme pokazati.

Ako se izuzme moje teško disanje, tišina se naizgled protegnula na sljedećih nekoliko sekundi. Nisam mogla govoriti, a Blakeov pogled nije silazio s liječnika. Željela sam da pogleda mene. Ali, plašila sam se da će to učiniti i plašila sam se onoga što ću vidjeti u njegovim očima.

Liječnik je napokon progovorio. — Imate li pitanja za mene?

Ne. Odmahnula sam glavom. Liječnik je blago stisnuo moju ruku prije no što je otišao, a Blakeu je rekao nešto na što se nisam mogla usredotočiti. Misli su mi plutale. Grlo


mi se stegnulo. Pritisnula sam tipku na žućkastoj cijevi još nekoliko puta. Željela sam obamrijeti. Bol je bila prejaka. Odjednom mi je sve postalo nepodnošljivo.

Blake me je primio za ruku i ponovno palcem pomilovao mjesto na kojemu je infuzija bila uvedena u moju žilu. Spustio je usne na moju kožu i nježno ih pritisnuo. Nije govorio. Samo je lagano milovao moju ruku. Čeljust mu je bila stisnuta, a njegove pune usne još jače stisnute.

— Blake. Žao mi je. — Nije mogao znati koliko mi je žao. Kad je napokon podignuo pogled, oči su mu bile vlažne. Trepnuo je i ponovno brzo spustio pogled. Iz mojih prsa želio je izbiti bolan jecaj, ali sam ga suspregnula, plašeći se osloboditi ga. Zašto? Mogla sam se samo pitati zašto, a odgovarala mi je samo tišina.

Blake se pomaknuo pokraj mene. Posegnuo je u svoj džep i izvadio moj prsten. Lijepo izbrušeni dijamanti svjetlucali su s njega. Pogledala sam svoju blijedu ruku prekrivenu podljevima. Zacijelo su mi ga skinuli prije operacija. Unatoč svoj svojoj ranjenoj golotinji pod spavaćicom, odjednom sam se osjećala golo bez njega.

On me je uhvatio za prste i navukao prsten preko mojega članka. Zatvorila sam oči i pustila da mi suze kliznu niz obraze. Tople usne utisnule su se u kožu iznad prstena, na isto mjesto koje je poljubio onoga dana kad me je zaprosio, podsjetivši me na naše obećanje.


* * *

Blake je tjednima treperio nada mnom. Nismo razgovarali o liječnikovim riječima, a dio mene pitao se je li Blake pokušavao glumiti da ih liječnik uopće nije izrekao. Možda mi je samo pomagao zacijeliti. Prihvatila sam to i hinila da će moje ozljede — sve redom — zacijeliti i da ćemo nastaviti sa svojim životom. Pokrpati ga. Pijuckala sam čaj, misli isključenih zahvaljujući televizoru koji je treštao preda mnom. Prenula sam se kad sam začula kucanje. Blake je podignuo pogled sa svojega prijenosnog računala i krenuo prema vratima.

— Što, dovraga, radiš ovdje?

Pažljivo sam se uspravila i provirila preko kauča. Daniel je uspravan stajao na vratima, naizgled neometen Blakeovim prijetećim držanjem. — Došao sam vidjeti Ericu — mirno je rekao. Uslijedio je trenutak napetosti među njima, a tada sam progovorila. — U redu je, Blake. Uđi. — Dio mojega uma koji je navikao raditi ono što mu se sviđalo želio je ustati i pozdraviti ga, ali sam i dalje bila vezana uz kauč. Barem je Blake tvrdio da jesam. Željela sam se kretati, ali me je on ograničavao samo na nužne pokrete.

Daniel je ušao u dnevnu sobu i sjeo nasuprot kauču. Isključila sam zvuk na televizoru. Imala sam tisuću pitanja. Vijesti su bile iznimno neodređene, a s Danielom nisam željela uspostaviti kontakt kako ne bih izazvala sumnje. Bila sam zabrinuta da taj posjet nije bio dobra ideja, ali sam


očajnički željela doznati što sve to znači. Imala sam potrebu znati zašto bi me netko želio ubiti i zašto je Richard zbog toga izgubio život.

Što se uistinu dogodilo tog dana? Bez riječi sam molila Daniela dok je on gledao po sobi.

— Želiš li nešto popiti? — tiho sam upitala, ne znajući kako bih probila led.

On je pogledao bar na drugom kraju sobe, ali je odmahnuo glavom. — Ne. Hvala.

Imala sam mnogo pitanja, ali je jedno gorjelo u mojemu umu. — Tko je bio onaj čovjek?

On je pogledao svoje sklopljene ruke, ali nije odgovorio.

— Prepoznala sam ga. Radio je u O‘Neill‘su. Onoga dana kad smo otišli onamo.

— Radio je za mene.

Polako sam kimnula cupkajući čvor u pokrivaču na mojemu krilu.

— Pokušavao me je ucijeniti. Želio je novac za šutnju o Markovoj smrti.

— Znao je istinu?

Kimnuo je.

— Zašto ju je znao?

Podignuo je glavu i pogledao me u oči. — Što misliš zašto?

Teško sam progutala. Bože.


Blake je obišao kauč i sjeo pokraj mene. Zapiljio se u Daniela.

Daniel se nakašljao i započeo. — Čuo je o tebi u medijima. Kad je doznao da si moja kći i da si povezana s mojom kampanjom, zacijelo je zaključio da si mi vrlo važna. Prijetio je da će se usredotočiti na tebe ako mu ne platim.

— A ti mu ne bi platio.

— Platio bih. Kad bih mislio da je to kraj. Nadao sam se trajnijem rješenju, ali, kad sam shvatio što namjerava, mogao sam samo pokušati doći do tebe prije no što on to učini.

Zatvorila sam oči osjećajući žarenje iza njih. — A Richard? Je li to bila... slučajnost?

— Možda je mislio da je on Blake, ili ti je možda jednostavno bio preblizu. Zaključio je kako je osoba koja je tebi važna, vjerojatno važna i meni.

— Sve je to jednostavno strašno. Još ne mogu vjerovati. Kao san. Iz kojega ću se probuditi i bit će onaj dan, prije no što se sve to dogodilo. Samo sam stajala ondje i čekala da on to učini. Nisam mogla dokučiti tko je, ali mi je njegovo lice bilo poznato.

Daniel je sjedio u tišini, čvrsto stisnutih usana.

— Pa, ipak smo postigli trajno rješenje. Policija je otisak iz Markova stana identificirala kao njegov. U tebe je pucao istim pištoljem kojim je ubio Marka. Nije bio onoliko bistar koliko je bio ambiciozan.


Na njegovu nesreću, ali na moju sreću. Taj je slučaj napokon zaključen. Ovih dana će to objaviti.

Preplavile su me emocije. Olakšanje je bilo očito. Može li to doista biti gotovo? To mi se doimalo nemogućim, ali nisam mogla zamisliti da prolazim još što od toga.

— Ne mogu vjerovati.

— Gotovo je. Obećavam ti. Moji odvjetnici odlaze na itekako potreban odmor. Policija te više ne bi trebala gnjaviti. Kao ni novinari.

Hvala Bogu.

— Kako se inače osjećaš?

Kad sam otvorila oči, nova bol sijevnula je kroz mene, bol mnogo dublja od tjelesne, koja me je usporavala proteklih nekoliko tjedana. Blakeova se ruka stegnula oko mene. Moja slobodna ruka ležala je na mojemu trbuhu, pustoši u kojoj sam nekoć mogla držati jedan život. Ta je mogućnost tada bila samo broj, mala vjerojatnost da bi bilo što moglo biti normalno. Kad god sam pomislila na to, progutala sam suze koje bi navrle.

— Trebao bi poći — rekao je Blake tiho, ali odlučno. — Trenutačno joj nije potrebno uzrujavanje.

— U redu je — rekla sam, ali mi je glas puknuo.

— Nije. On je kriv za ovo. Pogledaj što ti je to učinilo.

Suza je polako pala niz moj obraz. — Prestani, molim te.

Daniel se namrštio, a na licu mu se pojavila nova


zabrinutost. Nisam imala tjelesne ni emocionalne snage sprječavati ih u pokušaju da razbiju jedan drugoga ako ostanu u istoj prostoriji. Molećivo sam pogledala Blakea.

— Blake, bi li nam dao minutu?

Njegove su se oči stisnule kad je ponovno pogledao Daniela. Kad je potom opet pogledao mene, pogled mu se tek malo smekšao. Ustao je i otišao u kuhinju.

— Što se dogodilo, Erica?

— Dobro sam. Samo. Ovaj, moglo bi biti teško... Imati djecu, mislim da će to sada biti izazov. Pretrpjela sam neka oštećenja.

— Isuse. — U Danielovim očima prvi put sam opazila istinski strah. Doimao se blijedim kad me je pogledao. — Erica, Bože, žao mi je. Ovo sam jako zabrljao. Želio sam... — Spustio je glavu u ruke. Naglo je ustao, prišao baru i natočio si piće. Brzo ga je iskapio i natočio si još jedno. Zurio je u čašu. Odgovori nisu bili u njoj. Željela sam mu reći da sam već provjerila. Mnogo sam razmišljala o lošoj vijesti koju mi je liječnik priopćio. Mogla sam se žaliti i žaliti te ispisati novu povijest, ali ništa neće promijeniti učinjenu štetu.

Moj je život bio u kaosu. Barem nam je to bilo zajedničko.

— Što ćeš učiniti u pogledu guvernerske utrke?

On je progutao još jedan gutljaj Blakeovog skupog viskija i izdahnuo. — Dovraga, ne znam. Preostalo je još samo nekoliko tjedana. Što još mogu učiniti? U ovom


trenutku se u vijestima više govori o pucnjavi nego o kampanji.

— Mogla bih pokušati pomoći.

Njegove su se oči razrogačile, a u njima je ponovno bljesnuo strah. — Ne.

— Znam da ti nisam pružila osobitu potporu — rekla sam.

— Imala si dobar razlog za to. A sada imaš još bolji razlog. Ne bi trebala biti ni blizu moje kampanje ni mene.

Klonula sam. — Doslovce nemam što drugo raditi. Tvrtke više nemam. Zaglavila sam ovdje. — Nisam željela prelaziti popis svega što je dovelo do krajnjeg raspada mojega života u njegovu trenutačnom stanju.

Došao je bliže i sjeo pokraj mene na kauč. — Što se dogodilo s tvrtkom?

— Nekako je prodana bez mojega znanja. Duga priča, ali je dovoljno reći da sada imam mnogo slobodnog vremena. Mogla bih ti pomoći ako želiš.

— Trebala bi se odmarati i želim da budeš što dalje od svega toga. — Primio me je za ruku. — I želim da budeš što dalje od mene. — Pustio me je i odmaknuo ruku kao da ga je dodir zapekao.

— Daniele.

— Učinio sam dovoljno štete. Kad god mislim da rješavam određeni problem, pojave se još tri. Otkako si me pronašla, Erica, u tvoj sam život donio samo strah.


Ustao je izbjegavajući moj pogled.

— To je sada gotovo. Istraga je zaključena. Možemo presjeći vezu. Ne moraš brinuti da ću te opet gnjaviti. Ostavit ću te na miru. Nadajmo se da ćeš me gledati samo na vijestima, a čak i tada... Sranje, ne znam. — Prošao je rukom kroz svoju prosijedu kosu.

— Trenutačno ništa nema smisla.

U mojim očima ponovno su se skupile suze. — Ali, zašto to kažeš?

— Zato što je to potrebno reći. Zato što je to razlog... To je razlog zbog kojega sam napustio tvoju majku. — Njegove plave oči gledale su me prodorno, a u njima se palila emocija koju do tada još nisam vidjela. — Vidjela si kratke trenutke, ali nemaš pojma kako je živjeti ovakvim životom. Nisi mogla znati da će te pronalaženje mene uvući toliko daleko u taj moj život, ali i nju sam upozorio. Rekao sam joj da tako ne možemo biti sretni. Erica... — Protrljao je čelo, ali to nije pomoglo ukloniti grimasu s njegova lica. — Želio sam biti s Patty. Kunem se vlastitim životom, volio sam tvoju majku. Želio sam je oženiti i želio sam da budemo obitelj, ali nisam imao izbora. Ti to ne možeš shvatiti, ali nemam izbora. Sve je isplanirano, a sve godine do ovog trenutka... Kriste, eto nas. Eto me. Zapravo mi nije bolje. A ti nisi sigurna uz mene.

Zurio je u tada praznu čašu. Nisam znala što da mu kažem. Nisam mogla poreći da se moj život pretvorio u prijeteću oluju sranja otkako sam ga pronašla, ali me je polako razarala pomisao da će otići i da se nikada neće


vratiti.

Prije no što sam se uspjela usprotiviti, on je načinio korak prema meni. Nagnuo se i poljubio me u čelo, u mjesto na kojemu se moje vlasište sastajalo s čelom. Trenutak je ostao ondje i progovorio šapatom.

— Ti si moja kći. Moje jedino dijete. Volim te, ali je vrijeme da pođem.

Odmaknuo se pognute glave. Otišao je iz stana brzo kao što se pojavio, ostavljajući me u tišini zapanjenosti.


Osamnaesto poglavlje

aniel je otišao u žurbi, a ja nisam znala kako da shvatim sve to. Ponovno sam uključila televizor želeći nadjačati svoje uskovitlane misli. Nisam mogla razgovarati s Blakeom o

nožu koji je Daniel svojim riječima zarinuo u mene. Blake je želio da ne marim zbog toga. Svi su to željeli. Što je taj čovjek još mogao učiniti da zasluži moju mržnju? Pa ipak, sve je to kliznulo kroz moje prste, a ostala je samo tužna praznina. Ljuštura onoga što je moglo biti. Preostalo žaljenje zbog onoga što jest.

— Izgledaš umorno. Želiš li leći? — Blake je sjedio na svojemu uobičajenom mjestu na suprotnom kauču, a pogled mu je bio prepun uobičajene zabrinutosti.

— Ne, želim ustati.

On me je neuvjereno pogledao. — Što kažeš na kupku? To će te opustiti.

Uzdahnula sam. Izlet do kupaonice vjerojatno je bio sve što bi mi dopustio. Ali, kupka je zvučala dobro.

— U redu. Ali, sama idem onamo. Blake, moraš me

D


prestati tetošiti.

On je brzo ustao i pomogao mi ustati. — Možeš sama otići onamo, ali se do kraja života neću prestati brinuti o tebi. Stoga odmah možeš odustati od toga. — Pomilovao me je po obrazu. — Zamalo sam te izgubio.

Zatvorila sam oči i nagnula se prema njegovu dodiru.

Zamalo sam te izgubio. Ta je pomisao bila previše strašna da bih je pojmila.

Proteklih nekoliko tjedana provela sam sažalijevajući samu sebe na sve moguće načine. Gubitak tvrtke doimao se mnogo manje tragičnim uz činjenicu da sam zamalo umrla. A vrlo stvarna mogućnost da Blake i ja možda nikada nećemo imati djecu, koliko god je bilo silno bolno pojmiti je pa sam se jako trudila ne pokušavati to, blijedjela je u usporedbi sa stvarnošću da sam onog poslijepodneva mogla umrijeti u Blakeovu naručju. Čovjek koji je ubio Marka prema Danielovoj izravnoj zapovijedi, nije oklijevao pokušati okončati moj život.

Koliko god nisam mogla tugovati zbog Markove smrti, nisam mogla vjerovati da bi netko mogao toliko slabo vrednovati ljudski život. Takvi su bili ljudi koje je Daniel držao u svojemu životu. Ili su možda uvijek bili u njemu. Uza sve Blakeove tajne, Danielov život doimao se mnogo mračnijim, prepunim sjena koje nisam željela rasvijetliti.

Blake je punio kadu kad sam mu se pridružila. — Daj da ti pomognem — rekao je svlačeći mi majicu previše pažljivo.


— Hoćeš li i ti ući?

On je na trenutak zagrizao usnu i promatrao kadu s primamljivim slojem mjehurića. — Ne znam je li to pametno.

— Molim te... nedostaješ mi. — Nedostajala mi je sreća u njegovim očima. Čak mi je nedostajala njegova ćudljivost. U posljednje vrijeme prema meni je osjećao samo sažaljenje.

Uzdahnuo je. — U redu. Ali, znaš da ne možemo...

— Znam.

Prekinula sam ga ne želeći čuti taj podsjetnik. Tjednima bez seksa. Nisam shvaćala kako je to bilo važno, ali je liječnik to rekao, a Blake je zahtijevao da se doslovno pridržavamo svega. Uskraćivanje nam neće vratiti ono što je izgubljeno. Samo nam je jamčilo dugo razdoblje ispunjeno čekanjem i zabrinutošću. Iznova frustrirana, povukla sam njegovu majicu i potaknula ga da je svuče.

— U posljednje vrijeme si previše ozbiljan. Cijeli dan mi glumiš medicinsku sestru i to te iscrpljuje. Samo se želim opustiti i biti ti blizu, može?

Lagano sam prošla prstima kroz njegovu tamnu kosu, odmahujući neuredne pramenove s čela. Doimao se umornim i izvana nekako iscrpljenim, kao što sam se ja iznutra osjećala. Proživjeli smo mnogo toga.

— U redu — tiho je promrmljao.

Okrenula sam se prema ogledalu dok se svlačio. Izvukla


sam kosu iz neuredne punđe koja ju je pridržavala. Lecnula sam se od blage boli u trbuhu, prouzročene podizanjem ruku. Izgledala sam užasno. Unatoč tome što sam tjednima bila vezana za kauč, bila sam mršavija. I blijeda. Propustila sam posljednje tople tjedne ljeta. Željela sam ponovno izgledati i osjećati se kao ja, a manje kao krhko, slomljeno biće koje sam postala nakon onih strašnih događaja.

Spustila sam gumicu za kosu u svoju ladicu sa šminkom. Među kozmetikom sam ugledala otvorenu kutiju s kontracepcijskim pilulama. Uzela sam je u ruke. Bila sam na pola svojega mjesečnog ciklusa kad se ono dogodilo.

Blake je zastao. — Što je to?

— Samo moje pilule. — Slegnula sam ramenima nastojeći ostaviti dojam nehajnosti, ali u pogledu moje plodnosti tada ništa nije bilo nehajno. Ta je tema postala golemi slon u sobi. Spustila sam pilule na ormarić. Misli su mi se vrtložile i nasmijala sam se sama sebi.

— Što je toliko smiješno? — Blake me je pogledao u ogledalu.

Brzo sam spustila pogled ne želeći ponovno izazivati bol koju sam ugledala na njegovu licu kad nam je liječnik priopćio vijest. Bila sam živa, ali oštećena. No, s druge strane, što je još bilo novo?

— Ne znam. Godinama sam pazila da ne zatrudnim i zabrinjavala se da će se to dogoditi, a sada to ne mogu čak ni da želim. Ali, budući da postoji mogućnost, vjerojatno ću i dalje morati uzimati te vražje pilule.


On je uzeo pilule i bacio ih natrag u ladicu.

— Zaboravi pilule. Dođi, prije no što se kupka ohladi.

Žarko želeći zaboraviti, odgurnula sam tu misao iz svojega uma. Blake mi je pomogao ući u kadu pa sam se spustila u toplu vodu. Opustila sam se, zahvalna za to olakšanje. Kad mi se pridružio, noge su mu kliznule oko mojih. Kosa mu je bila gruba na mojoj koži. Teško sam izdahnula od tog jednostavnog kontakta, koji me je podsjetio da nismo mnogo dodirivali jedno drugo otkako se sve to dogodilo. Tijekom tjedana čačkanja po meni, bockanja iglama i tetošenja kao da sam bespomoćna žrtva, nekako sam zaboravila jednostavni užitak Blakeove kože na mojoj. Njegov me je dodir sam po sebi mogao umiriti, iscijeliti. Naslonila sam glavu natrag, na rub kade. — Osjećam se pomalo dekadentno.

— Da? Kako to?

— Utorak poslijepodne je, a mi se izležavamo u kadi.

On se tiho nasmijao. — Možda zaslužujemo malo dekadencije.

Uhvatio je moje stopalo pod vodom i počeo mi masirati mišiće. Taj je osjet bio gotovo prejak. Bože, nedostajao mi je njegov dodir. Čak i najjednostavniji, moja ruka u njegovoj, nježan poljubac, u meni su probudili želju za još.

— Zaslužujemo mnogo toga.

Na trenutak se umirio. Zažalila sam zbog tih riječi čim sam ih izgovorila. Požurila sam promijeniti temu.


— Jesi li se u posljednje vrijeme čuo s Fionom? Zacijelo je frustrirana. Sve ono planiranje, da bi sada sve morala odgoditi. Sada se osjećam bolje pa možda možemo ponovno početi planirati.

— Erica, ustrijeljena si tri puta. Mislim da odgađanje vjenčanja dok ne budeš dobro nije nezgodno. Drago nam je da si živa. Vjenčanje može pričekati.

Prošla sam prstima kroz mjehuriće. Na usnama mi je bilo pitanje koje sam se plašila postaviti. Nakon odlaska iz bolnice nismo razgovarali o onome što je liječnik rekao. Nismo progovorili ni riječi o tome.

— Nisi se predomislio?

Sekunde su otkucavale dok sam čekala njegov odgovor. Izbjegavajući njegov pogled, zamišljala sam što bi sve mogao reći. Koliko god me puta uvjerio da želi samo mene, sumnja se mnogo puta uspjela uvući u mene.

— Zašto bih se, zaboga, predomislio? — Glas mu je bio ozbiljan, promukao od emocija.

Borila sam se sa sljedećim riječima, prisiljavajući se pogledati ga u oči. — Sada je drugačije.

On je stisnuo zube. — Svaki dan je drugačije, ali nije se promijenilo i nikada se neće promijeniti to koliko te volim. Zaprosio sam te. Sada to želim više no ikada.

Udahnula sam, a živci su mi odjednom bili napeti. — Ali, Blake, zar ne želiš obitelj? Nikada zapravo nismo razgovarali o tome, ali sada... Što ako ti to ne budem mogla dati? — Srce mi je divlje lupalo zbog boli koju je osjećalo.


Možda to nikada neće priznati, ali ako je ovo promijenilo situaciju za njega, za nas, željela sam to znati.

Uputio mi je pogled u kojemu nije bilo nimalo kolebanja ni sumnje. — Želim tebe.

Teško sam izdahnula. — To je važno. Trebali bismo razgovarati o tome što to znači za našu budućnost. To nije bilo nešto što je ijedno od nas moglo predvidjeti. Ne želim da mi zamjeraš ako ne budem mogla...

Bljesak uzrujanosti prekinuo je njegov odlučan pogled. — Isuse, Erica, dođi ovamo. — Uhvatio me je za ruku i, nagnuvši se naprijed, pažljivo me podignuo s drugog kraja kade tako da sam ga opkoračila. Bili smo prsa o prsa. On je rukama obujmio moje lice. Ruke su mi bile tople i polako su klizile niz moju kožu.

— Riješit ćemo to, može?

Moje srce nije usporilo. I dalje mu nisam vjerovala. — Ali, što ako ne budemo mogli?

Lecnuo se. — Prestani govoriti kao da se to neće dogoditi.

— Još ima izgleda, znam. — Malo vjerojatno, ali bilo je izgleda.

— Upravo tako.

Polako sam kimnula. Možda je bio u pravu.

— Jesi li ikada vidjela da nisam dobio ono što sam želio?

— Ne — priznala sam.


— Dobro. Ako želimo dijete, imat ćemo ga. Na ovaj ili onaj način. Idemo redom. Oporavit ćeš se. A tada ćeš baciti one pilule.

Gledala sam ga u šoku.

— Ionako nećemo moći ništa planirati. Ako to pokušamo, ti ćeš se samo zabrinjavati i ja ću se zabrinjavati. Hajdemo jednostavno živjeti svoj život. Dopusti mi svaku noć voditi ljubav s tobom i ako nam je suđeno, dogodit će se.

Otvorila sam usta kako bih progovorila, ali me je on zaustavio pritisnuvši prst na moje usne.

— Bez »što ako«. Mogu biti vrlo odlučan kad to želim. Ako želiš dijete, prilično sam uvjeren da ću ti ga dati.

Njegove su me riječi gotovo ostavile bez daha. Prelile su se preko bodeža moje boli. Umirujuće i čiste. Vjerovala sam mu. Naslonila sam se na njega pronašavši široke, čvrste mišiće njegovih prsa. Srce mu je ujednačeno kucalo pod mojim prstima. Katkad sam se morala podsjetiti da je ljudsko biće kao i ja jer je za mene uvijek bio više. Veći od života, jači od svih koje sam poznavala, odlučan poput mene. U srcu sam vjerovala da zajedno možemo sve.

Izgubila sam se u njegovim očima, u tornadu zelenosmeđe boje i strasti koja se zrcalila među nama. — Volim te — šapnula sam nježno ga ljubeći. Započevši polako, uživala sam u jednostavnom užitku njegovih punih usana na mojim. A tada potez mojega jezika, poziv njegovom. I tada njegov okus. Poljubila sam ga dublje. On mi je dodirnuo obraz i malo uzmaknuo. Pomaknula sam se


na njemu, itekako svjesna njegove rastuće žudnje. — Sav taj razgovor o djeci, Blake, prvi put u mojemu životu, zapravo u meni budi želju da napravimo jedno. To nisam očekivala.

Nagovještaj osmijeha prešao je preko njegovih usana. — Ne možemo. Ne danas...

Opipala sam ga pod vodom i dlanom prešla preko njegova kurca. On je udahnuo i polako zatvorio oči.

— Erica, ne možemo.

— Znam — rekla sam ušutkavajući ga poljupcem. — Ali, liječnik nije rekao da te ne mogu zadovoljiti, zar ne?

— Ne moraš...

Ponovno sam ga ušutkala produbljujući naš poljubac. Čvršće sam ga stisnula i ubrzala pokrete po njegovoj duljini. Njegove su se ruke nemirno kretale preko mojih ramena i stezale se u šake u mojoj kosu dok smo proždirali usta jedno drugome. Njegovi mišići stezali su se poda mnom gdje su nam se tijela sastajala, a moja se srž stezala u odgovoru. Nešto se probudilo. Ona strast među nama, koju nije moguće ukrotiti, razgorjela se u meni. Željela sam oslobađanje. Ali, u tom sam trenutku njegovo željela više. Željela sam mu pokazati koliko ga volim, zahvaliti mu jer je sa mnom prošao pakao i jer vjeruje u našu budućnost. Nisam mogla zamisliti život bez njega i molila sam da mi ne zamjeri ako mu ne budem mogla dati obitelj koju je želio.

On me je uhvatio za kukove, a tada naglo pustio. —


Erica, želim to, jako, ali ne mogu to učiniti. Izluđuješ me. Želim te dodirnuti, ali se nasmrt plašim da ću te ozlijediti.

Usporila sam pokret prema gore i blago se odmaknula od njegova tijela. Njegovo je lice bilo napeto, svaki mišić bio je zgrčen i spreman za oslobađanje. Željela sam mu to dati, ali sam imala potrebu i nekako ukloniti strah iz njegovih očiju.

— Stavi ruke na rub kade.

Blago se lecnuo, možda zbog tona. Znala sam da me ne bi povrijedio, ali ako bih postigla da to zvuči kao zapovijed, možda će se osjećati sigurnije da to neće učiniti. Podignuo je ruke iz vode i stavio ih na rub kade onako kako sam tražila od njega.

— I drži ih ondje. Nemoj ih pomaknuti dok ti ne kažem, u redu?

Njegova donja usna nestala je s vidika kad ju je usisao u usta i bijelim zubima zagrizao jedro tkivo.

Podignula sam obrvu. — U redu?

On je kimnuo, a ja sam objema rukama obujmila njegov kurac. Stavila sam ruke jednu na drugu i klizila po njegovoj duljini tako da sam dodirivala svaki centimetar njega. On se trznuo pod mojim dodirom kad sam palcem prešla preko osjetljive glave.

— Bože, nedostaješ mi, Erica. — Izdahnuo je i zabacio glavu na rub kade.

Naslonila sam se na njega, a moje su bradavice


okrznule njegova prsa iznad vode. — Volim te, Blake. — Usisala sam njegovu kožu i polizala slan okus s nje. — I volim gledati kako svršavaš.

Njegovi su članci bili bijeli dok se čvrsto držao za rub kade. Podignuo je glavu i intenzivno me gledao. Bio je blizu. Poljubila sam ga silovito, sve dok nije počeo hvatati zrak.

— Svrši — rekla sam oponašajući zapovijed koju je on meni mnogo puta upućivao.

Pomaknuvši kukove prema naprijed, prema mojem ubrzanom trudu, svršio je uz silovito drhtanje i prigušeno stenjanje.

* * *

Nakon brojnih pokušaja Blake me je napokon izmamio iz stana i odveo raditi s njim. Pokušala sam se uhvatiti za pozitivno, ali sjećanja na ono što sam proživjela nedvojbeno će me ponovno rastuživati. Nisam željela napustiti stan. Nisam se željela suočiti sa svijetom koji me je osakatio. Osim toga, nisam mogla podnijeti ništa slično uredu, znajući da Sophijina i Isaacova tvrtka nekoliko ulica dalje iz dana u dan nastavlja poslovati bez mene.

Katkad sam se pitala jesu li doznali za pucnjavu. Dakako da jesu. Pitanje je bilo jesu li marili? Je li im to što sam zamalo umrla bilo imalo važno? To je samo posao, promrmljala sam sama za sebe, oponašajući Alexov glas


kako sam najbolje mogla. Imala sam potrebu krenuti dalje i pronaći nadu s novim stvarima. Sve se promijenilo, sviđalo se to meni ili ne. Morala sam to prihvatiti.

Moje su se misli uporno vraćale Geoffovom projektu. Čak i dok sam tugovala za Clozpinom, razmišljala sam o logistici njegova pothvata. Imala sam previše slobodnog vremena da to ne bih činila. Ali, ignorirala sam Geoffove posljednje e-mailove prije pucnjave, a od tada mi se nije javio. Nisam znala želi li više uopće moju pomoć. Ako želi, što sam mu mogla ponuditi? Novac, ali ne i smjernice. Samo ulaganje bilo bi isprazna potpora. Nisam samo željela financirati poslove. Željela sam sudjelovati u njima, ali nisam znala za što sam uistinu sposobna nakon svega toga.

Tih dana jedva sam uspijevala otići dalje od prodavaonice živežnih namirnica.

Umjesto da izađem i počnem ispočetka, usredotočila sam se na stan. Kuhala sam svake večeri. Naručivala sam ukrase putem interneta odlučivši unijeti dio sebe u prostor u kojemu je prethodno dominirao Blakeov jednostavan, minimalistički svijet. Blake nije imao ništa protiv. Doimao se zadovoljnim jer sam ustala i krećem se, čak i ako sam iz kuće odlazila samo na kratke izlete. Čak sam se i uz Claya osjećala nelagodno.

Pokušala sam početi ličiti sobe, ali mi Blake nije dopustio, strahujući da će tjelesni napor poremetiti oporavak koji sam već ostvarila. Ali, unatoč njegovu zabrinjavanju, bila sam bolje. I dalje sam osjećala bol, ali sam bila bolje. Jarkocrvene rane malo su izblijedjele.


Nedovoljno da bi postale neopazive, ali mi je liječnik obećao da s vremenom hoće. Boja kože će se prilagoditi. Morala sam nalaziti utjehu u sitnicama.

Zgrčila sam se dok smo hodali prema Blakeovu uredu. Njegova je ruka dodirnula donji dio mojih leđa podsjetivši me na njegovu neprestanu potporu. Usporila sam pred vratima, ali je Blake naglo stao.

— Najprije ti želim nešto pokazati. Hajdemo gore. — Pokazao je prema dizalu.

— Što je gore?

Nasmiješio se. — Vidjet ćeš.

Krenula sam za njim i pričekala da se počnemo podizati. Kad su se vrata dizala otvorila, rukama mi je pokrio oči.

— Što mi to radiš? — upitala sam sa smijehom, trudeći se sakriti svoju napetost.

— To je iznenađenje. Za nekoliko sekundi smo ondje. Hodaj sa mnom.

Pažljivo sam slijedila njegove smjernice sve dok nismo usporili i stali. Čula sam glasove koji su se doimali poznato. Blake je pomaknuo ruke, a ja sam se lecnula od iznenadnog blještavila. Našla sam se pred vratima prilično nalik onim koja su vodila u njegov ured na katu niže. Na zamagljenom staklu pisalo je E. Landon, Inc.

Srce mi je jako lupalo u prsima. — Blake...

Kroz prozirno staklo slova ugledala sam lica koja sam


poznavala. Alli je otvorila vrata i pozdravila me iznutra. Široko se nasmiješila. — Iznenađenje!

Nasmijala sam se, još ne znajući od čega se iznenađenje sastoji. — Što je sve ovo?

Duga prostorija bila je ispunjena radnim stolovima. Sid i Cady stajali su pokraj jednoga i razgovarali, ali su se tada usredotočili na mene. Geoff je ustao od jednog stola, a njegove plave oči sjajile su uzbuđenjem koje su svi očito dijelili.

Osjećala sam se kao Dorothy, ponovno sa svim svojim najboljim prijateljima nakon krajnje čudne pustolovine. Ali, što je, dovraga? Pogledala sam Blakea.

— Bi li mi rekao što je ovo?

Alli ga je pretekla. — Dok si se oporavljala, Sid i ja smo razgovarali. Zahvaljujući novcu od prodaje nismo morali odmah uskočiti u bilo što. A tada nas je Blake upoznao s Geoffom. Rekao nam je koliko si zainteresirana za ovaj projekt. Pa smo odlučili sastati se i vidjeti možemo li to ostvariti.

Ruke su mi drhtale kad sam ih podignula do usana. Ta je vijest bila previše. — Ovo je previše. Ne mogu vam reći koliko sam sretna jer vas sve vidim.

Sid mi se stidljivo nasmiješio. — I mi se tako osjećamo. Nedostajala si nam.

Progutala sam preko emocije koja mi je stegnula grlo. — Mislila sam da smo sve izgubili. Iskreno, nakon svega što se u posljednje vrijeme dogodilo, počela sam uviđati da


mi je to najviše nedostajalo. Rad sa svima. Nisam mislila da ćemo dobiti još jednu priliku.

Allina usna je drhtala prijeteći pokrenuti moje suze.

Povukla me je u zagrljaj prepun smisla i razumijevanja. Bez nje to ne bih mogla preživjeti. Ona se odmaknula i rukom obrisala suzu. — Pa, pogledaj svoj ured. Sjajan je.

Blake me je uhvatio za ruku, a u očima mu je sjajilo uzbuđenje.

Ozarila sam se osmijehom. Svakako.

Poveo me je do drugog kraja prostorije i uveo u prostran privatni ured. Vrata su škljocnula za nama.

Nije štedio opremajući taj prostor. Sobu je ispunjavao velik direktorski radni stol, maleni kauč i golema bijela ploča. Moj radni stol krasili su mali predmeti koje sam imala u starom prostoru i koje sam potom bila spremila u kutiju kod kuće.

— Hvala ti za sve ovo. Hvala ti za sve. Ovo je doista divno.

— I privatno — promrmljao je zagrlivši me oko struka.

Zatvorila sam oči slomljena tim malim dodirom. Prošli su tjedni i bila sam spremna sići s uma. Okrenula sam se kako bih ga zagrlila oko vrata. Udarila sam u njega ljubeći ga s gorljivom strašću. On je uzvratio moju revnost, blago me vodeći unatrag prema stolu.

Koliko god sam bila zahvalna za taj prostor, u tom trenutku postojali smo samo nas dvoje. — Želim te, Blake.


Bože, umirem od želje za tobom.

— Znam. — On me je ljubio mekšim, nježnijim pokretima usana preko mojih. — Ali, pričekajmo.

Naglo sam uzdahnula. — Pričekajmo?

— Za nekoliko dana ćemo se vjenčati. Ni cijela vojska me ne bi mogla spriječiti od toga da na našu prvu bračnu noć vodim ljubav s tobom. Dugo smo čekali. Što je još nekoliko dana?

Uzdahnula sam gotovo bolno, želeći da se navala žudnje povuče. Još nekoliko dana. Cijela vječnost nakon što je toliko mnogo dana prošlo bez intimnosti. Zatvorila sam oči i popustila.

— U redu.

On se nasmiješio i podignuo mi bradu. — Ali, u budućnosti ću dobro iskoristiti ovaj stol. Budi uvjerena u to.


Devetnaesto poglavlje

ore se podizalo s plimom. Toplina i obećanje promjene miješali su se u oceanskom zraku. Tirkizni i sivi oblaci klizili su jesenjim nebom otkrivajući vedro plavetnilo iznad nas. Savršen

dan.

Netko je zazvao moje ime. Alli se nagnula preko terase Landonovih i mahanjem me pozvala unutra. Veseo osmijeh koji joj je toga dana bio na licu nije se promijenio. Čvor iščekivanja u mojemu trbuhu bio je sve veći i svakih nekoliko minuta prijetio je rasprskavanjem.

Došao je taj dan. Dan kad ću postati Blakeova supruga. Dan kad ćemo se vezati, zauvijek. Pridružila sam se Alli i drugim curama. Dostavljači hrane i obiteljski prijatelji zujali su po kući Blakeovih roditelja. Alli me je povukla u jednu od velikih spavaćih soba, u kojoj su se svi spremah.

Fiona je već bila odjevena, savršena u lepršavoj haljini bez naramenica, boje lavande. Alli i Simone izmjenjivale su se na zadacima zabavljanja mene kako ne bih bila nervozna i govorenja što da sljedeće učinim. Šminka, kosa i smiješenje za vječno prisutnog fotografa koji je bilježio

M


naše neformalne trenutke.

Bile smo vedre, a šampanjac je prštao kroz nas. Sve vezano uz taj dan bilo je nestvarno. Svaki trenutak bio je usporen, ali je prebrzo prošao. Blakeova majka treperila je nad nama. Fiona je žurno obavljala sve pojedinosti osiguravajući savršenstvo toga dana čijem je planiranju posvetila mnogo vremena. Alli je bila usredotočena na mene i usmjeravala me je pazeći da sam ondje gdje bih trebala biti. Smijale smo se i susprezale suze. Željela sam pospremiti svaki trenutak kako bih ga mogla zauvijek pamtiti.

Blakeu i dečkima nije bilo ni traga. Nitko nije želio priznati gdje se skrivaju. Nedostajao mi je, ali sam poštovala tradiciju i odlučila čekati. Dugo smo čekali. Mogla sam pričekati još malo.

Marie je stigla prije no što je sve započelo. Bila je divna u svjetlucavoj haljini boje kave, koja je tijesno obavijala njezinu vitku figuru. Prišla mi je i čvrsto me zagrlila.

— Izgledaš lijepo. Hvala ti jer si došla — šapnula sam.

Ona se toplo nasmiješila, a u očima su joj blistale suze. — I ti. A nigdje drugdje ne bih radije bila nego ovdje s tobom, djevojčice.

— Bez plača! — viknula je Alli. — Šminka joj je savršena. Saberite se, ljudi.

Obje smo se nasmijale, a Allina zapovijed udahnula je lakoću tom trenutku. Marie i je smo se bile pomirile. Objema nam je bilo žao zbog našega ponosa i zbog svega


što nas je rastavilo. Ona je još tugovala za Richardom, još je bila u šoku jer je nije samo iznevjerio, nego je i toliko naglo otrgnut iz njezina života. Voljela ga je, u to nisam sumnjala. To su mi govorile suze koje je susprezala kad god smo se sastale nakon pucnjave. Bio je na pogrešnom mjestu u pogrešnom trenutku, ali i ja sam. Željela sam optužiti Daniela, ali sam lako mogla optužiti sebe jer sam ga prije nekoliko mjeseci naivno uvela u svoj život i bacila se u njegov opasan svijet, nesvjesna posljedica svojega izbora. Život se odvio, ali se previše toga dogodilo da bismo zamjerale jedna drugoj. Richard je izgubio život, a ja sam zamalo izgubila svoj. Marie mi je bila previše važna, a život se pokazao prekratkim da bismo se još više udaljavale.

— Jesi li spremna za sve ovo? — upitala je.

Nasmijala sam se. — Mislim da jesam, da.

— I ja to mislim. — Nasmiješila se. — Bit ćeš lijepa, Erica. Ali, ozbiljno ću se raspasti kad te vidim u haljini.

— Kad smo već kod toga... — rekla je Alli.

Izašla je iz susjedne kupaonice noseći veliku vreću za odjeću u kojoj je bila moja vjenčanica. Iza mojih očiju ponovno su navrle suze radosnice. Polako sam disala nastojeći se umiriti, odlučna u namjeri da ne uništim šminku koju je Alli satima usavršavala.

Nekoliko minuta poslije zakoračila sam u haljinu i Marie ju je pažljivo zakopčala na leđima, čvrsto napevši tkaninu oko mojih prsa. Nije bilo ni centimetra prostora. Nisam mogla zamisliti kako bi mi ta haljina mogla stajati bolje. Bila je svijetle, žućkaste boje s okruglim izrezom i


tisuću sitnih perlica ušivenih u čipku koja je prekrivala sloj mekog satena. Elegantna i umjerena. Fina i ženstvena.

U toj ću haljini postati Blakeova supruga. Izreći ću naše zavjete. Naše zavjete... zatvorila sam oči zamišljajući sve što sam željela reći Blakeu. Koliko mi je značio i kako se to nikada neće promijeniti.

Alli je malo stisnula moja ramena. — Umirem u ovom trenutku. Nadam se da si svjesna toga.

Nasmijala sam se. — Zašto?

Njezine oči osvijetlio je topao osmijeh. — U redu, ludo sam ljubomorna, ali sve to blijedi u usporedbi s time koliko sam potpuno sretna zbog vas oboje. Jednostavno ne mogu vjerovati da se ovo doista događa. Osjećam se kao da je ovo najsretniji dan mojega života, ali je tvoj.

Brzo sam kimnula, a suze su mi zamaglile vid.

— Haljina je lijepa — priznala sam. Ali, djevojka koja ju je nosila bila je na rubu. Još samo sat vremena i bit ću mirna.

— Što mogu reći? Imam sjajan ukus.

Prešla sam rukama niz finu čipku koja je grlila moj struk i sužavala se na bedrima. — Doista imaš. Hvala Bogu što si se vratila u Boston. Bez tebe bih bila beznadna.

Začula sam kucanje na vratima i trgnula se. Fiona ih je otvorila i namrštila se dotjeranom Heathu odjevenom u elegantan smoking. — Što radiš ovdje?

— Posebna dostava.


Alline oči su se ozarile kao da je on mladoženja i kao da su se tada prvi put ugledali. Željela sam doživjeti taj dan i molila sam se da ga Alli doživi. Heath je obišao vrata.

— Mali dar od mladoženje. — Namignuo je i stavio mi veliku, plosnatu kutiju na krilo prije no što je nestao iz djevojačke sobe. Simone je blago ciknula i približila mi se dok sam otvarala kutiju. Iz nje sam odmotala raskošnu nisku dijamanata. Uzdasi i divljenje utihnuli su u pozadinu.

— Ajme — promrmljala je Simone sebi u bradu. — Jesu li to dijamanti?

Teško sam progutala. — Prilično sam uvjerena da jesu. — Nisam mogla ni zamisliti cijenu tog komada, ali nikada do tada nisam vidjela nešto toliko lijepo.

Dala sam svjetlucavu ogrlicu Simoni, koja mi ju je pričvrstila oko vrata. Bila je zapanjujuće lijepa i u skladu s drugim darovima, mojim prstenom i narukvicama, na vrlo smislen način.

Nakon još nekoliko minuta strke i priprema krenule smo kroz kuću. Kroz prozore koji su gledali na ocean i prostrano dvorište vidjela sam goste i svatove kako čekaju na toplom listopadskom suncu. Zadrhtala sam od tog prizora, uzbuđena, ali u nevjerici. — Erica.

Okrenula sam se i Elliot mi je prišao. Beth je bila pokraj njega, kao i Clara i Marissa, u zgodnim, jednakim bijelim haljinama.

— O, Bože, prelijepe ste — rekla sam.


Djevojčice su se smiješile, a uzbuđenje im je blistalo u očima. Alli se sagnula, pružila im cvjetne latice i naše prstene te ih podsjetila na zadatke koje smo večer prije uvježbale.

Elliot me je uzeo za ruku i blago je stisnuo. — Jesi li spremna?

Nervozno sam izdahnula. Da. Ako se izuzme nervoza, nikada nisam bila spremnija biti Blakeova supruga. Željela sam proći kroz vrata i potrčati prema njemu. Željela sam se udati za njega kad sam ga prvi put ugledala. U srcu sam to već učinila.

Kimnula sam i primila Elliota pod ruku, dopuštajući da me vodi ostatak puta.

Hodala sam prema Blakeu i vidjela samo njega. Lebdjela sam, a svaki trenutak vodio me je bliže ljubavi mojega života. A tada nije bilo straha u mojemu srcu. Ni sumnje, čak ni nagovještaja.

Obred je prošao kao u snu. Blake je ostavljao bez daha u smokingu, pred pozadinom oceana. Njegova i moja obitelj te naši prijatelji svjedočili su onome što smo mi odavno znali, da želimo vječnost zajedno.

Bilo je poljubaca. Bilo je suza. Znala sam samo da je on moj. Moja ljubav prema njemu postala je tetovaža na mojemu srcu, za sva vremena.

* * *


Naslonila sam glavu na Blakeovo rame kad je započelo slavlje. Dan je bio dug, ali me je adrenalin držao budnom. Zagrijani šator postavljen u dvorištu obitelji Landon bio je pun naših malobrojnih uzvanika. Smijeh, glazba i razgovor. Bili smo okruženi srećom.

Elliotove djevojčice plesale su s beskrajnom energijom na plesnom podiju, oko Blakeovih roditelja koji su gledali jedno drugo u oči s ljubavlju koja mi je zagrijavala srce. Došao je i Blakeov mentor Michael Pope. Nismo razgovarali o Maxu, ali sam vidjela ponos u njegovim očima kad nam je čestitao. Blakeu je bio poput drugog oca, a osjetila sam i njegovo žaljenje jer nas je Max sve iznevjerio svojim užasnim postupcima.

Pa ipak, ništa nije moglo zasjeniti slavlje. Došlo je više ljudi no što sam očekivala. Naša »mala« svadba u mojoj je odsutnosti porasla, ali, u sretnom zagrljaju Blakeove šire obitelji i prijatelja nisam mogla osjećati više ljubavi i prihvaćanja no što sam osjećala. Nasmiješila sam se sve do vrlo bolnih stopala. Taj je dan uistinu bio savršen.

Podignula sam glavu i utisnula nježan poljubac u Blakeov obraz.

On je spustio pogled i lijeno mi milovao ruku gore-dolje. — Hajdemo prošetati i udahnuti malo svježeg zraka.

— A što je s gostima?

On se zagledao u zabavu koja je tijekom proteklog sata postajala sve glasnija kako su se čaše ponovno punile i kako je noć odmicala. Simone je glasno govorila, a Alli se smijala.


— Sjajno se zabavljaju bez nas. Cijeli dan sam te morao dijeliti. Sada te želim za sebe. — Prešao je palcem preko mojeg obraza. — Ne znam za tebe, ali jedva čekam da počne naš medeni mjesec.

Zagrizla sam usnu, a on mi je uputio osmijeh pun ljubavi.

Zagrijalo me je ushićenje jer sam ponovno u njegovu zagrljaju i ispunilo me zadovoljstvom. Cijelo moje tijelo kao da je zujalo od sreće i ushićenja jer sam Blakeova i jer ću uskoro, nadam se uskoro, biti još više njegova.

— Kamo idemo?

— Znam za jedno mjesto.

Namignuo mi je, uzeo me za ruku i poveo me iz šatora te niz drvene stepenice na plažu. Osvrnula sam se i pogledala goste. Simonin glas odjekivao je s njezina mjesta na Jamesovu krilu. On se smiješio i gledao je s obožavanjem. Nikome nismo nedostajali.

Sunce je bilo zašlo, a oceanski povjetarac bio je hladan na mojoj koži. Jednom sam rukom držala cipele i haljinu, dok sam drugom držala Blakea za ruku. Hodali smo, a iščekivanje kao da nam je otelo riječi. Pogledala sam pred sebe, prema stjenovitom usponu koji je uvijek označavao kraj našeg puta kad smo šetali plažom pokraj kuće njegovih roditelja.

— Kamo idemo? Stopala me jako bole.

— Isplatit će se, obećavam ti. — Oči su mu svjetlucale kao da iza njih skriva tajnu.


Usporili smo kad se pjeskovita plaža pretvorila u kamenčiće i kamenje. Blake me je zagrlio. Zadrhtala sam i stisnula se u toplinu njegova zagrljaja. Zagledali smo se prema mračnom obzorju. Blagi sjaj iznad nas osvjetljavao je kuće raštrkane duž obale.

— Sviđa mi se ovdje. — Uz Vineyard, dom Blakeovih roditelja pokraj oceana doista je bio pravi raj. Pokazao mi je kuću iznad litice koja je završavala pod našim nogama. — Što misliš o onoj?

— Predivna je. — Sve vezano uz tu kuću bilo je dojmljivo. Dok je Catherinin i Gregov dom bio moderniji, ta je kuća posjedovala povijesni šarm. Prostirala se preko dotjeranih vrtova i dvorišta koje je gledalo na beskrajan ocean.

On me je čvršće stisnuo. — Želim ti je darovati.

Podignula sam obrve. — Tu kuću?

On se nasmiješio. — Da, tu kuću, između ostaloga.

— Molim te, reci mi da ne namjeravaš ući onamo i dati im ponudu.

On se nasmijao. — Ne, ne bih rekao. Dođi. Hajdemo je bolje pogledati.

Krenuo je ispred mene i okrenuo se kako bi me primio za ruku. Oklijevala sam pokušavajući zamisliti kako ću se u onoj odjeći popeti na tu malu liticu. — Uništit ću haljinu.

— Zar je to važno? Nosiš je samo jednom.

— Što ću s cipelama? — podignula sam ih.


On ih je uzeo te ih jednu po jednu bacio na travnato dvorište našega odredišta.

— Blake — nasmijala sam se. — Uvjerena sam da ti ljudi ne žele da njuškamo uokolo i gledamo kroz njihove prozore.

— Glupost. Nitko nije kod kuće.

Odmahnula sam glavom i primila ga za ruku te se počela penjati po stjenovitom usponu. Blake mi je pomogao popeti se na dvorište na vrhu. Rosna trava bila je hladna pod mojim stopalima dok smo hodali oko kuće. Poveo me je do ulaznih vrata, veličanstvenog ulaza uokvirenog bijelim stupovima i ukrasnom rasvjetom.

— Blake! — oštro sam šapnula kad je pokušao otvoriti vrata. Prije no što sam ga uspjela zaustaviti, uzeo me je u naručje i prenio preko praga.

Kad smo ušli, spustio me je na noge. S desne strane bila je velika, blještavo bijela kuhinja, a s lijeve strane prostrana dnevna soba. Opazila sam one pojedinosti koje sam mogla vidjeti u gotovo potpunoj tami. Blake me je čvršće stisnuo oko struka i privukao uz svoja prsa.

— Što misliš? — šapnuo je, a oduševljenje je svjetlucalo u njegovim lijepim očima.

— Lijepa je. — Prešla sam prstom preko njegovih usana. — Kao i ti.

On je zastenjao i podignuo me. — Kao i ti.

Okusila sam šampanjac na njegovu jeziku i osjetila


kako iz njega isijava veselost zbog našega divnog dana. Nikada ga nisam vidjela toliko otvoreno sretnog.

— Mislim da si malo pijan — našalila sam se kad me je ponovno spustio i široko se nasmiješio.

— Sretan sam. U ovom trenutku sam najsretniji čovjek na svijetu. Jamčim to.

Uzvratila sam mu osmijeh, nesposobna usprotiviti se. I sama sam bila izvan sebe od sreće. On me je okrenuo i poveo uza stepenice.

— Kamo ideš?

— Vodim te u veliki obilazak. Za sada ti se sviđa, zar ne?

Nasmijala sam se. — Iskreno, ne bih mogla zamisliti ljepši dom. Samo je jedan problem.

Osvrnuo se i pogledao me izvinuvši obrve. — Što?

— Nije naša, a našemu popisu protuzakonitih aktivnosti u ovom životu sada možeš dodati provalu. Ako želiš da pođemo tražiti kuću kad se vratimo s medenog mjeseca, službeno imaš moje dopuštenje. Trebali bismo poći. Za ovu večer imam veće planove od boravka u zatvoru.

— Vjeruj mi, i ja. — Zastao je na odmorištu i povukao me k sebi. — Želim ti pokazati još nešto. Ali, želim da najprije zatvoriš oči.

Ponovno me je podignuo u naručje i tada sam osjetila da odlazimo niz dug hodnik. Noć je bila ispunila kuću, ali


sam iza svojih kapaka vidjela svjetlost. Osjetivši paničan strah da nismo sami kako sam mislila da jesmo, otvorila sam oči. Bili smo u velikoj spavaćoj sobi, otprilike tri puta većoj od naše tadašnje spavaće sobe.

Na sredini sobe nalazio se golemi krevet s četiri stupa, prekriven svilenkastim plavim prekrivačem. U suprotnom zidu bio je ukrašeni kamin iz kojega je dopirao topao sjaj vatre. Na polici iznad njega i na svakoj raspoloživoj površini u sobi gorjele su svijeće, osvjetljujući tu veliku sobu.

Što je bilo sve to?

— Blake? — Glas mi je bio jedva šapat.

On me je spustio na noge, držeći moje tijelo pritisnutim uz svoje. Pogledala sam ga u oči, koje su u tom trenutku sjajile više no ikada. Nestašnost u njima zamijenjena je nečim drugim.

— Naša je. Tvoja i moja.

Ostala sam bez daha. — Ova...?

— Kuća. Cijela. To je moj vjenčani dar tebi.

— Kuća? — Nasmijala sam se ne vjerujući, ali nekako nimalo iznenađena jer je Blake opravdao tu raskošnu kupnju za naš poseban dan.

— Sviđa li ti se? — upitao je s izrazom nesigurnosti na licu.

U kutevima mojih očiju nastale su suze. — Blake, kuća je... Bože, lijepa je. Ne znam što bih rekla. — Tada sam


shvatila da smo doslovce samo nekoliko koraka dalje od njegovih roditelja. — Tvoji roditelji znaju?

Njegovo oklijevanje nestalo je s osmijehom. — Šališ se? Catherine mi je rekla za nju čim su je susjedi odlučili dati na prodaju. Dogovorili smo se i prije no što su stigli razgovarati s agentom za prodaju nekretnina.

Ajme.

— Ne mogu vjerovati da si to učinio. — Još nisam vjerovala da će ta golema, veličanstvena kuća biti naša. Naša. — Odgovara li ti da smo toliko blizu?

Kimnuo je. — Prilagodit ćemo se. Ali, na određeni način im to dugujem. Mnogo vremena provodio sam na periferiji, sve donedavno. I mislio sam da bi bilo dobro za nas da napokon budemo bliže obitelji.

Spustila sam pogled poigravajući se ružom koja je virila iz džepa njegova smokinga. — Volim ih kao da su moji.

On je podignuo bradu i blago me pomilovao po obrazu. — Tvoji su. Sad smo jedna obitelj, ti i ja. A oni te vole kao kćer. To se nikada neće promijeniti.

— Ja sam najsretnija cura na svijetu.

On je palcem prešao preko mojih uzdrhtalih usana i polako se sagnuo kako bi ih uhvatio u poljubac. — Do kraja života ću raditi na tome da se to ne promijeni. Želim ti dati sve...

Podignula sam se na prste i prepustila se ljubavi u njegovu poljupcu. Njegove su ruke lutale. Isprekidano je


izdahnuo.

— Jesi li spremna oprostiti se s ovom haljinom za ovu večer? Jer ne mogu čekati više ni minute da vodim ljubav s tobom.

Kimnula sam, bez daha i bez riječi. On je milovao moja ramena.

— Tako lijepa.

Okrenula sam se u njegovim rukama. On je brzo otkopčao kopču i zatvarač na stražnjoj strani moje haljine. Teška tkanina pala je na pod, oko mojih stopala. Začula sam kako Blake iza mene baca svoju odjeću na pod. Okrenula sam se i zatekla ga kako me gleda opuštene čeljusti, s požudom u očima. Stajala sam pred njim u bijelom čipkastom rublju za koje sam znala da će mu se svidjeti.

On je prstom pratio rub mojih gaćica i potom palcem prešao preko ožiljka koji je izvirao iz njih. Nakon vrtoglave sreće toga dana preplavila me je blaga tuga. On me je uhvatio za bradu i podignuo je kako bih ga pogledala u oči.

— Bez tužnih pogleda večeras. Ovo je trenutak da gazda kuće strastveno vodi ljubav sa svojom lijepom nevjestom. Možda satima neću prestati jer sam te gladan.

A tada su njegove ruke bile posvuda, otkopčavale su korzet i spuštale nježne gaćice od bijele čipke baš onako kako sam zamišljala da će to učiniti. Spustio se na koljena i zadržao ondje, utiskujući lagane poljupce po mojemu trbuhu i tik iznad komadića kože obraslog dlakama, iznad


mojih nogu.

Usporivši iznad mjesta na mojemu trbuhu na kojemu je rana nabrala kožu, prešao je usnama preko tamnoružičastog ožiljka koji se počeo stvarati. Pokušala sam ne obraćati pozornost na tu nesavršenost odvraćajući pogled kad god bi mu bio privučen dok sam se odijevala ili svlačila.

— Nemoj, Blake... — Pokrila sam se osjećajući sram. Povukla sam njegova ramena potičući ga da ustane.

On je ustao, ali me je odveo unatrag, na mek krevet, i ponovno se usredotočio na donji dio mojega tijela, ljubeći ga i ližući. Uzdahnula sam kad je jezikom prešao niz unutarnju stranu mojega bedra i ponovno prema gore. Pomicao se po mojemu tijelu osvajajući svaki djelić kože svojim čudesnim ustima sve dok nisam počela drhtati i stigla do ruba.

Rukom je obujmio moje lice, a s njegova su nestali svi tragovi humora dok su naša tijela bila topla od strasti i šampanjca, a svijeće bacale toplinu i topao sjaj po našoj koži. — Erica... volim te... cijelu tebe. Čak i tvoje ožiljke.

Dubok, odlučan poljubac koji je uslijedio, ostavio me je bez daha. Kako me je držao i dodirivao, nisam znala mogu li oblikovati riječ ili potpuno udahnuti. Silno mi je nedostajao.

— Rekao sam ti da ću jedne noći poljubiti svaki djelić tebe. Uskoro ću završiti.

Podignuo mi je koljena i prebacio ih preko svojih


ramena. A tada su njegova usta bila na meni, čvrsto i odlučno ližući vrelu bol između mojih bedara. Njegov je jezik dražio moj otvor i izazivao me plitkim prodiranjem u mjesto na kojemu sam već bila natopljena za njega.

Čvrsto sam ga uhvatila za kosu. Podignula sam se prema njemu očajnički želeći još kontakta s tim osjetljivim mjestom. Bedra su mi drhtala dodirujući njegovo obrijano lice. On me je snažnim rukama ponovno rastvorio i potpuno ogolio.

Uhvatila sam se za pokrivač i pripremila se za orgazam koji se pomaljao i prijetio povući me u dubinu. Nisam mogla vjerovati da smo izdržali toliko dugo, ali budući da jesmo, bila sam bespomoćna pred osjetima koji su sijevali kroz mene. Još nekoliko sekundi posvećene pozornosti pod njegovim ustima i našla sam se na rubu. Srce mi je divlje lupalo. Bila sam ga gladna, kao izloženi živac koji čeka da me on aktivira iskrom. A tada je to učinio, ližući me toliko da sam jedva disala.

— Blake!

Kriknula sam njegovo ime, ukočena oko užitka koji mi je pružao. Prošlo je previše vremena. Zadrhtala sam, preplavljena blaženstvom, ali znajući da imamo cijelu noć.

On se podignuo nad mene, a njegovo čvrsto tijelo bilo je toplo i zaštitničko nad mojim. Zadržala sam dah dopustivši da mi ponovno dođe u žarište. On se nasmiješio i nježno me poljubio.

— To mi je nedostajalo — zabrujala sam.


— I meni. Nećeš moći ni izbrojati koliko ću te puta večeras dovesti do orgazma.

Ushićeni osmijeh izvinuo mi je usne i preplavilo me je zadovoljstvo. — Jedva čekam.

Njegove ruke ležale su s obje strane moje glave dok me je gledao s izrazom lica koji se doimao kao divljenje. — Erica, imaš li pojma koliko te volim?

Teško sam progutala. Ako je njegova ljubav samo djelić moje ljubavi prema njemu, znala sam. Svaki tračak divljenja u njegovu pogledu prodirao je u mene i padao na moje srce. Raširila sam prste preko oštrih crta njegova lica dok su se u meni divljenje miješalo sa žudnjom.

— Mislim da znam. Ali, radije bih da mi pokažeš.

Zatvorio je oči i dugo ih držao zatvorene. Nježno mi je razmaknuo noge. Obavila sam ih oko njegovih kukova potičući ga da uđe u mene. On je polako kliznuo u mene, sjedinjujući se sa mnom. Zacviljela sam i zgrčila se oko njegova tijela. Tiho sam zavapila drhteći od zadovoljstva jer je u meni, jer me toliko savršeno ispunjava nakon duge apstinencije.

Preplavio me je prvi val užitka. Čisto blaženstvo ponovnog spajanja naših tijela bilo je gotovo neizdrživo. Spustila sam se samo da bih osjetila kako moja želja ponovno jača.

— Blake — zacviljela sam držeći se za njega dok me je vodio onamo, opet i opet, ujednačenim prodiranjem.

Postala sam skliska oko njega, a misli su mi se vrtložile


od strasti u našemu dodiru, od energije koja je eksplodirala među nama kad god smo vodili ljubav. Tako smo mogli provesti cijelu noć. Imali smo svaku noć. Imali smo vječnost.

Blake je zagnjurio lice u moju kosu udišući me, ljubeći me, voleći me.

— Moja supruga — šapnuo je.

Suza mi je potekla i kliznula prema uhu. Naš se dah isprepleo, istodobno isprekidan i usklađen. Nismo mogli biti bliskiji. Bili smo jedno. Ništa nas nije moglo rastaviti.


Dvadeseto poglavlje

soblje zračne luke je putem razglasa iznosilo upute za ukrcavanje za letove oko nas dok smo mi čekali svoj red. Do jutra ćemo biti u Dublinu, prvoj postaji medenog mjeseca dugog mjesec

dana, koji mi je Blake obećao i isplanirao za nas. Sjedila sam pokraj njega usredotočena na određenu nevidljivu točku vani u tami.

Tjednima sam se oporavljala. Trudila sam se emocionalno i tjelesno ponovno stati na noge. Ali, kad sam postala Blakeovom suprugom, to je ponovno zapalilo vatru u meni. Bila sam spremna početi iznova. Luksuzno putovanje svijetom ili samo manjim dijelom svijeta bilo je dobar početak u novom smjeru.

Telefon mi je počeo vibrirati u džepu, odvraćajući mi pozornost od sanjarenja. Pojavilo se Jamesovo ime pa sam brzo odgovorila.

— Hej, James.

— Hej, jako mi je žao ako vam smetam na medenom mjesecu. Nisam znao jeste li već otputovali.

O


— Zapravo sam u zračnoj luci. Što je?

On se nakašljao. — Pitao sam se imaš li u novom uredu mjesta za front-end programera?

Oklijevala sam, pomalo zatečena tim pitanjem. — Zašto? Je li sve u redu?

— Ne, zapravo nije. Ovdje je sve otišlo k vragu. Stranica... Nema je više.

— Što? — pogledala sam Blakea i pojačala zvuk na telefonu kako bi čuo Jamesa.

— Prijelaz je s njihovim timom pretjecao dobro. Mislim, ne sjajno, no Isaacovi informatičari su polako, ali sigurno hvatali konce. Selili smo je na servere Perry Media Group i sve se srušilo. — Uzdahnuo je. — Optužili su me da sam sabotirao taj prijenos. Dakako da to nisam učinio pa sam otišao.

— Misliš li da su nas hakirali? — Odmahnula sam glavom. I dalje sam govorila o Clozpinu kao da imam određeno pravo na njega. Nisam ga imala. Izgubila sam ga.

— Nedvojbeno.

— Doista? Je li tko preuzeo odgovornost otkako si ti otišao?

Zastao je, a moje su misli ispunile tišinu. Prijetnje iz prošlosti vrebale su iz zakutaka mojega uma. Ali kako...

— Mislim da je Trevor to učinio.

Srce mi je stalo, a Trevorovo ime odjeknulo je u tišini.


Nadala sam se da će taj duh nestati zajedno s Maxom kad je Blake srušio njihovu plagijatorsku stranicu. On je i dalje bio jedina osoba za koju sam uvijek mogla biti sigurna da će zlobno trolati i napadati našu stranicu. Bio je milostivo odsutan. Zar se doista vratio proganjati nas? Pogledala sam Blakea, čije su oči bile čelične i hladne.

— Ali, zašto? Sophia i Isaac nisu saveznici. Zašto bi on napadao njihovu imovinu?

— Ako je to Trevorovo djelo, kladio bih se da nema pojma da je Isaac u tvojoj nemilosti. Što se njega tiče, bila je to potpuno prijateljska prodaja, a ti i dalje imaš udio.

Ogorčeno sam uzdahnula. — Iznenađuje me da mi se nisu obratili...

— Mislim da imaju pune ruke posla s pokušajima da se pokrpaju. Ali, uza sve negativne napise i nefunkcionalnost, bit će im teško. Mi smo bili mali, a kad nas je Trevor napao, oporavili smo se prilično lako. Ovo je drugačije. Sve što su učinili nakon prodaje bilo je u središtu pozornosti jer je Isaac taj novi posao stavio pod reflektore od dana kad si otišla.

Zatvorila sam oči. Ne bih znala. Tjednima sam živjela u izolaciji. A osim toga, ako je itko čuo za to, vjerojatno mi ne bi rekao. — To je ludo.

— Ali to nije sve.

Podignula sam obrve. — Da?

— Tko god je hakirao njihovu stranicu, hakirao je i e-mail račune na Perryjevu serveru. Objavljivali su ponešto.


— Primjerice?

— Transkripte e-mailova i protuzakonite fotografije.

Pomislila sam da ću povraćati. Protuzakonite fotografije?

— Čije fotografije? — oprezno sam upitala.

— Isaaca s modelima, zajedno s vraški mnogo pritužbi. Jesi li znala da mu nekoliko cura prijeti tužbom za seksualno uznemirivanje? Sophia ga je u osnovi ucjenom natjerala da kupi tvoju stranicu zajedno s Alexovom tvrtkom jer je znala sve to o njemu. Obećala je da će cure u njezinoj agenciji i dalje šutjeti u zamjenu za vlasnički udio u Clozpinu.

Škrgutala sam zubima. Znala sam to. Znala sam da Isaaca nečime drži u šaci. Ali, nisam mogla znati čime. Razgranavanje malo sutra. Željelaje osvetu i dobila ju je.

— To se za Perry Media Group pretvorilo u pravu promidžbenu oluju — nastavio je James. — Ne želim biti ni blizu toga. Chris je ispipavao situaciju pa su ga pozvali u drugi informatički laboratorij ovdje u gradu. I ja sam namjeravao učiniti isto, ali sam želio najprije vidjeti s tobom. Želio sam otići s vama, ali znaš, nismo svi u braku s milijarderima.

Tiho sam se nasmijala pogledavši Blakea. — Ne, shvaćam. I ne optužujem te. Samo nisam mogla... nisam mogla ostati i raditi s njom. To bi bilo pakao.

— Da, pa, to mogu potvrditi. Kad nije bilo stresno, bilo je doista pakleno.


— Iskreno, rado bih da dođeš k nama. Radit ćemo na nekim novim projektima čim se Blake i ja vratimo. Možda se tada možemo sastati.

— Zvuči dobro. I oprosti jer te sada opterećujem s ovime. Nisam želio smetati.

— Nipošto, James. Drago mi je što si nazvao. Čujemo se uskoro.

Prekinuli smo razgovor, a ja sam na trenutak zurila u telefon, puštajući da se šok slegne. Nisam znala jesam li sretna ili nisam jer su Isaac i Sophia uspjeli sravniti moju stranicu sa zemljom. Uglavnom sam se bila pomirila s time da sam je izgubila, ali je razotkrivanje njihove prijetvornosti i njihovih sramotnih tajni nedvojbeno bilo zadovoljavajuće.

Zabrinjavala me je mogućnost da je Trevor ponovno pribjegao starim trikovima. I prije je napadao Clozpin. Bio je neumoljiv i nastojao se uplitati u Blakeove poslove sve dok se nisam suočila s njim. Što je uopće mogao željeti od nas nakon sveg tog vremena i uništenja?

— Ne mogu vjerovati — napokon sam rekla okrenuvši se prema Blakeu.

— Rekao sam ti da se Isaacu ne može vjerovati.

— Istina. A ja sam tebi rekla da je Sophia prijetvorna kuja. Pa mislim da naposljetku oboje učimo vjerovati svojim instinktima. Misliš li da je Trevor to učinio?

Blake je gledao pokraj mene. Doimao se hladnim i bezosjećajnim, kakav je znao postati kad god bi nam


zaprijetio netko poput Trevora. — Vjerojatno — napokon je rekao.

— Što ćemo učiniti?

Primio me je za ruku i čvrsto je stisnuo. — U ovom trenutku baš ništa. Doima se da je naciljao Perryja pa neka neko vrijeme pustoši njih.

— On neće nestati, Blake. To moraš znati.

Zvučnici su se ponovno oglasili s novom obaviješću. Počelo je ukrcavanje prvog razreda za naš let.

Blake je ustao kako bi uzeo naše torbe. — Dođi. Hajdemo.

Krenula sam za njim s teškim mislima o vijestima koje mi je James priopćio.

Poletjeli smo iz zračne luke Logan. Zrakoplov se spretno naginjao s jedne strane na drugu, a pod nama su se pojavila svjetla grada. Privremeno sam se uvjerila da sve svoje probleme ostavljamo za sobom.

petardo niño & janja


Zahvale

ajka me je godinama pitala kad ću napisati roman. Ja bih kolutala očima i govorila kako vjerojatno nikada neću pronaći vremena za to. Troje djece, tvrtka koja je zahtijevala mnogo

mojeg vremena i energije, da i ne spominjem da je i sve drugo što mi je život donosio činilo taj san naizgled neostvarivim. Ni u najluđim maštanjima nisam zamišljala da će pisanje jednoga dana postati toliko važan dio mojega života. A sada kad je postalo, posvetila sam se nastojanju da to održim što ću duže moći.

Dok sam pisala knjigu Granica koju se ne prelazi morala sam donijeti neke vrlo teške, mučne odluke. Najteža je bila odluka da prodam svoju tvrtku. Nekoliko dana po dovršenju rukopisa teška srca sam se odvezla u Boston kako bih se pozdravila s timom koji sam zavoljela, s djelatnošću koja me je mnogočemu poučila i s mjestom na čelu stola, koje mi je proteklih deset godina pružalo veliku svrhu.

Ova knjiga posvećena je darovitom timu koji je od te tvrtke učinio ono što ona danas jest i koji je tijekom godina iznjedrio neke od mojih najboljih prijatelja. Susan, Luc,

M


Kurt, Derek, Yvonne i Chris, od sveg srca vam zahvaljujem za izvrsnost, za svaki smijeh i jer ste mi svakoga dana davali razloge da budem ponosna na vas.

Ova knjiga je na sporedan način posvećena i ljudima iz mojih poduzetničkih putovanja, koje bih radije ubola u oko nego pogledala, ali su bili sjajni karakterni profili za moje zlikovce. I svima drugima koje sam srela, koliko god kratko, na tom intenzivnom putovanju zahvaljujem za pouke i male trenutke koje ste donijeli u moj život. Svako iskustvo pomoglo je učiniti od mene ono tko jesam i zbog toga ne žalim.

Iako je ta prekretnica nadahnula mnogo emocija u ovoj knjizi, budite uvjereni da svoju tvrtku nisam prodala zlikovcu i da nema hakera koji kruže i čekaju priliku da napadnu mene i mojega dečka milijardera. Duboko vjerujem u sljedeće poglavlje svojega života i te tvrtke. Kao što Sid u stvarnom životu kaže kad se dogodi nešto zapanjujuće... Volim budućnost.

Vječno sam zahvalna svojemu suprugu Jonathanu jer sa mnom juri kroz ovaj nevjerojatan život. Volim naše pustolovine i volim to što uvijek imamo jedno drugo kako bismo mogli uživati u pobjedama te zajedno proživljavati teškoće. Kao i uvijek, ova knjiga ne bi bila dovršena bez tvoje potpore, motivacije i samohranog roditeljstva.

Želim zahvaliti i svojoj mami Colleen jer je pomogla održavati moju uzemljenost, jer je slušala moje istresanje i hrabrila me kad mi je to bilo najpotrebnije. Zapravo nije neobično, ali sam silno sretna jer si luda kao ja. Uvijek


imamo jedna drugu!

Mia Michelle... moja najbolja prijateljica s Facebooka... moja dušica! Hvala ti jer si uvijek uz mene, jer si iskrena i hrabriš me i jer se zavjetuješ da nikada nećeš objaviti roman utemeljen na našoj komunikaciji na Facebooku te objelodaniti sve skandalozne pojedinosti. Ozbiljno, ti si doista među najiskrenijim ljudima koje poznajem. Imaš zlatno srce i silno sam blagoslovljena što sam te pronašla!

Mnogo hvala mojoj urednici Helen Hardt. U godinu dana zajedno smo prošle mnogo toga i ne mogu zamisliti da ovaj put prelazim bez tvoje pomoći i smjernica.

Još jednom zahvaljujem Remi jer je konzultirala zvijezde i dala mi mnogo razloga za veselje zbog budućnosti.

Veliko hvala mojoj novoj anđelici za obavljanje poslova Shayli Fereshetian. Proteklih nekoliko tjedana imala si važnu ulogu u čuvanju mojega mentalnog zdravlja. Upitaj bilo koga od ljudi koje poznajem — svi misle da ti je drugo ime Sjajna. Budi spremna na to da će se tvoje ime redovito pojavljivati ovdje!

Hvala mojim sjajnim probnim čitačicama za vaše uvijek promišljene i zadivljujuće točne povratne informacije. Nikako ne možete znati koliko mi je vaš doprinos važan u donošenju knjige na svijet. Osobito zahvaljujem divnoj Megan Cooke. Tvoji Word dokumenti od dvanaest stranica me čine potpunom!

Veliko hvala mojim lektoricama Amy, Haidee, Liani, Jill i Claire jer su opazile sve što je meni možda promaknulo.


I na kraju, ali ne manje važno, veliki pozdrav Timu Wild i M89 Underground, mojim vječno posvećenim ekipama za ulični marketing te svim divnim obožavateljima i čitateljima koji su mi pružili mnogo potpore i mnogo lijepih riječi. Svoje knjige pišem za vas i jedva čekam da uskoro s vama podijelim roman Nesalomljiva ljubav i još mnoge druge priče!

Meredith Wild - Bez Kompromisa

Documents

Transcript of Meredith Wild - Bez Kompromisa