Mater et magistra - enciklika Ivana XXIII

8/9/2019 Mater et magistra - enciklika Ivana XXIII

1/50

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

1

V.

PAPA

IVAN XXIII.

MATER ET MAGISTRA

ENCIKLIKA

asnoj brai patrijarsima, primasima, nadbiskupima, biskupima

i drugim mjesnim ordinarijima

u miru i zajednici s Apostolskom Stolicom kao i svemu sveenstvu

i vjernicima katolikoga svijeta

o

suvremenom razvoju socijalnog pitanja

koji valja uskladiti s kranskim naelima

(15. 5. 1961.)

asna brao, ljubljeni sinovi, pozdrav i apostolski blagoslov!

UVOD

1. Majka i Uiteljica naroda, katolika Crkva, ustanovljena je od Krista Isusa zato da svi

koji, u tijeku vjekova, dou u njezino krilo i zagrljaj, nau spas i puninu izvrsnijega ivota.

Toj je Crkvi, stupu i podlozi istine (1. Tim 3, 15), njezin presveti Osniva povjerio

dvostruku zadau: da mu raa djecu i da roene ui i vodi majinskom se providnou bri-

nui za ivot pojedinaca i naroda, ivot ije je uzvieno dostojanstvo imala uvijek u najvioj

cijeni i budno ga uvala.2. Kristov nauk, naime, kao da povezuje zemlju s nebom jer ovjeka obuhvaa itava, tj.

njegovu duu i tijelo, razum i volju, te ga potie da svoj duh uzdie iz nestalnosti skupnoga

ljudskog bivovanja ka krajevima vjenoga ivota, gdje e jedanput uivati nezalazno

boanstvo i mir.

3. Iako je dakle svetoj Crkvi prvi zadatak posveivati due i initi ih dionicima nebeskih


2/50


2

dobara, ipak se brine i za potrebe svagdanjega ljudskoga ivota, ne samo s obzirom na

hranu i uzdravanje nego i s obzirom na blagostanje i napredak u raznovrsnim dobrima i u

razliitim vremenskim prilikama.

4. Kad to Crkva ostvaruje, izvrava naredbu svojeg osnivaa Krista koji, kad na jednommjestu veli: Ja sam put, istina i ivot (Iv 14, 6) a na drugom: Ja sam svjetlo svijeta (Iv 8,

12), smjera, dakako, u prvom redu na ovjekov vjeni spas, a kad pri pogledu na ogladnjelo

mnotvo gotovo plaui dovikuje: ao mi je naroda (Mk 8, 2), pokazuje da su mu na srcu i

zemaljske potrebe ljudi. I ne dokazuje to boanski Otkupitelj samo rijeima ve i djelima

svoga ivota kad ne jednom udnovato umnaa kruh da utai glad mnotvu.

5. Ovim kruhom, danim tijelima za hranu, htio je ujedno predoznaiti ono nebesko jelo za

due toe ga ljudima dati u predve

erje svoje muke.

6. Nije dakle udo to je katolika Crkva, prihvaajui Kristovu pouku i vrei njegovu

zapovijed, ve dvije tisue godina, tamo od slube prvih akona sve do naih dana, ne-

prestano visoko dizala baklju ljubavi, i to ne samo propisima nego i obiljem primjera;

ljubavi, velimo, koja skladno spaja zapovijed meusobne ljubavi i njezino vrenje te udesno

obuhvaa ovaj dvostruki nalog davanja u emu stoji sav crkveni drutveni nauk i

djelatnost.

7. Najznaajnijim svjedoanstvom drutvenog nauka i djelovanja to ih je katolika Crkvakroz vjekove razvila, neosporno valja smatrati izvanrednu encikliku, koja poinje rijeima

Rerum novarum (Acta Leonis XIII, XI, 1891, str. 97144), a izdao ju je prije sedamdeset

godina, Na predasnik besmrtne uspomene Lav XIII. da iznese naela za rjeavanje

radnikog pitanja u duhu kranskog nauka.

8. Malo je kad papina rije primljena s tolikim odobravanjem u svijetu kao ova okrunica

Lava XIII. s kojom se, po teini i irini misli i po snazi izraza, uistinu malo to moe mjeriti.

Uistinu, ta su naela i upozorenja stekla toliku vanost da spomen na njih ne

e kod kasnijih

pokoljenja nikako, vjerujemo, pasti u zaborav. Od tada se nekako na ire stalo rasprostirati

djelovanje katolike Crkve. Njezin se vrhovni pastir tada, uzevi nekako na sebe potekoe,

pla i tenje slabijih i izmuenih, dao naroito na traenje i vraanje njihovih prava.

9. Iako od izdavanja one divne enciklike nije proteklo malo vremena, uza sve to jo je i

danas vrlo djelotvorna njezina snaga. Djeluje naime u spisima papa koji su naslijedili Lava

XIII. i koji se, kad raspravljaju o gospodarsko-drutvenom pitanju, uvijek pozivaju u neemu

na to Lavovo pismo: as da ga razloe i osvijetle, as da potaknu novi ar u katolika. Djeluje,

k tomu, i u pravnom ureenju mnogih drava. Sve to posve jasno pokazuje da su i temeljito


3/50


3

produbljena naela i smjernice za djelovanje i oinske opomene, to ih nalazimo u velikoj

enciklici Naega predasnika, i danas sauvale svoju prvotnu vrijednost. Dapae, moe ona

ljudima nuditi nove i ivotvorne osnove da bi dobro prosudili zamanost drutvenog pitanja i

odluili to im je u tomu poduzeti.

I. DIO

NAUK ENCIKLIKE RERUM NOVARUM

I PRAVODOBAN RAZVOJ U NAUAVANJU

PIJA XI. I PIJA XII.

DobaRerum novarum

10. Nauk koji je mudri papa upravio itavom ovjeanstvu svakako je, drimo, zasjao

jasnijim svjetlom zato to je tadanje doba bilo zastrto gustom tminom: s jedne strane korje-

nite drutveno-politike promjene, s druge strane estoke suprotnosti meu mnogima te

prevratniki nemiri.

11. Kako je svima poznato, shvaanje gospodarstva, tada openito raireno i u ivot

provedeno, bijae naturalistiko, po kojem je sve uinak nunih prirodnih sila; izmeu udo-

rednih i gospodarskih zakona nema nikakve veze; onaj koji se bavio gospodarstvom iao je

samo za osobnom koristi; vrhovni zakon kojim se ravnaju meusobni odnosi privrednika jest

slobodno i neogranieno natjecanje; kamate na kapital, cijena robe i usluga, visina zarade i

plae odreuju se mehaniki i iskljuivo po zakonu trita; drava se pogotovo ima suzdrati

od bilo kakva mijeanja u gospodarske poslove. U isto su pak vrijeme radnika udruenja,

ve prema dravi, bila ili posve zabranjivana ili tek podnoena ili im se priznavao privatno-

pravni znaaj.

12. U ono je vrijeme bahato pravo jaega bilo ne samo uzakonjeno u gospodarstvu nego

je posve vladalo odnosima meu ljudima. Tako je cjelokupni ekonomski poredak bio do u

dno poremeen.

13. Dok se, naime, u nekolicine gomilalo golemo bogatstvo, veliko je mnotvo radnika

amilo svaki dan u sve crnjoj bijedi. Radnike plae nisu dostajale za ivotne potrebe, a kad

to ni da otjeraju glad. U takvim su prilikama proleterima veinom bili narinuti radni uvjeti


4/50


4

tetni po zdravlje, udoree i vjeru. Neovjeni su esto bili i uvjeti kojima se podvrgavahu

uposlena djeca i ene. Pred oima je radnika svakodnevno, poput straila, prijetei stajala

nezaposlenost. Obiteljska je zajednica bila pred polaganim rasulom.

14. Prirodna je posljedica toga bila da su radnici, ionako ve ozlojeeni svojimpoloajem, smatrali da im je takvo stanje otvoreno otkloniti. I tako je slijedilo da su meu

radnitvom preotimale maha osnove na prevrat sklonih ljudi, koji su preporuivali lijekove

gore negoli bijae sama bolest.

Putovi obnove

15. U takvo je prijelomno vrijeme Lav XIII. objavljivanjem enciklike Rerum novarum,

izdao socijalnu poruku crpljenu iz potreba samo ljudske naravi i uskla

enu s naelima i

duhom Svetog evanelja, poruku, velimo, koja je, bez obzira na neka protivljenja, kako to

ve biva, zanijela cio svijet i pobudila najvee udivljenje. Svakako, nije to prvi put da se

Apostolska Stolica stavila, glede ovozemnih stvari, na obranu siromaha; nego je isti Na

predasnik blage uspomene Lav XIII. bio izdao i druge dokumente koji su nekako pripravili

put netom spomenutoj okrunici. Ona ipak prva daje cjelovit prikaz naela i jednosmislen

program za budui postupak tako da je s punim pravom smatramo nekom sumom katolikog

nauka o gospodarskom i drutvenom pitanju.

16. Treba rei da je to svakako pokazalo ne malu smionost. Dok se neki, naime, nisu

stidjeli, to se tie drutvenog pitanja, Crkvi predbacivati da ne ini nita drugo no

propovijeda siromasima snoenje nevolja a bogatae potie na dareljivost, Lav XIII. nije,

meutim, oklijevao posve otvoreno utvrditi i braniti sveta prava radnika. Prije no to e

izloiti naela i zahtjeve katolike Crkve o drutvenom pitanju, otvoreno je izjavio: S

pouzdanjem zapoinjemo raspravu vrei potpuno svoje pravo. Radi se, naime, o stvari koja

se ne da rijeiti bezpomoi vjere i Crkve (RN 13).

17. Dobro su vam asna brao, poznata osnovna naela koja je veliki papa tako jasno i

tako ozbiljno dao, po kojima se ima posve obnoviti oblik skupnoga ivota ljudi u gospo-

darskom i drutvenom pogledu.

18. Ponajprije govori o radu. On se nikako ne smije smatrati kakvom god vrstom robe jer

je neposredan izraz ovjekove osobe. Za veliku veinu ovjeanstva rad je jedini izvor

ivotnog uzdravanja pa se nagrada za nj ne smije odmjeravati po zakonima trgovine nego,

radije, po zakonima pravde i pravinosti. Ne biva li tako, u radnim e ugovorima pravda biti

naskroz povrijeena pa bili i s jedne i s druge strane slobodno sklopljeni.


5/50


5

19. Uz to, priroda daje pojedincu pravo na privatno vlasnitvo, ak na posjedovanje

proizvodnih sredstava. Drava ne moe ni pod kojim uvjetom to pravo ukinuti. No budui da

privatno vlasnitvo imade po svojoj naravi i drutvenu zadau, onaj koji to pravo uiva,

nuno ga treba koristiti ne samo u svoj osobni probitak nego i u dobro drugih.20. to se pak tie drave, njoj je svrha, u redu zemaljskih vrednota, promicati zajedniko

dobro svih pa ne smije ni pod koju cijenu zanemariti ekonomski poloaj graana. Prisutna u

drutvu mora, tovie, pravo nastojati da se najprije proizvede ona mnoina dobara

koritenje kojih je nuno za vrenje kreposti (Sv. Toma, De regimine principum, I, 15), a

zatim da se brane prava svih graana, u prvom redu onih slabijih kakvi su radnici, ene i

djeca. Drava se nikad ne smije rijeiti dunosti koja joj nalae da svojski poboljava poloaj

radnitva.

21. Dunost je drave, nadalje, bdjeti da se radni ugovori sklapaju po pravdi u pravinosti

i, u isto vrijeme, da radno mjesto ne ugroava dostojanstvo ovjekove osobe ni s obzirom na

tijelo ni s obzirom na duu. Prema tome, Lavovo pismo iznosi osnovna naela istine i pravde

za ivotne uvjete u ljudskoj zajednici, to su suvremene drave, ovako ili onako, ve uvrstile

u svoje zakonodavstvo. Ta su naela, kako izjavljuje Na predasnik besmrtne uspomene Pio

XI. u enciklici Quadragesimo anno (usp. QA 28), ne malo pridonijela stvaranju i razvoju

nove grane pravne znanosti koju nazivamo radnim pravom.

22. U enciklici se dalje tvrdi da radnici imaju naravno pravo ne samo osnivati udruenja

bilo iskljuivo radnika bilo radniko - poslodavaka, i to u onom obliku koji smatraju

pogodnijim za svoje staleke probitke nego, tovie, da sami radnici u spomenutim

udruenjima imaju neosporivo pravo djelovati slobodno i po svojoj volji, ve prema svojoj

koristi.

23. Konano, neka se radnici i poslodavci u sreivanju meusobnih odnosa ravnaju po

naelima ovjeje solidarnosti i u duhu kranskog bratstva; naime, neobuzdana meusobna

konkurencija koju promiu tzv. liberalci ili klasna borba, kako bi htjeli marksisti, nisu manje

daleko od kranskog nauka nego i od same ljudske naravi.

24. To su eto, asna brao, temelji na kojima mora poivati gospodarski i drutveni ivot.

25. Nije stoga nikakvo udo da su se odlini katolici, potaknuti ovim pobudama, dali na

niz pothvata da taj nauk provedu u djelo. Nalo se u raznim dijelovima svijeta i drugih zaista

dobronamjernih mueva koji su, nagnani stvarnim potrebama ljudske naravi, udarili istim

putovima.

26. S potpunim se dakle pravom ova enciklika sve do danas naziva Magna charta (usp.


6/50


6

QA 39) novoga gospodarskog i drutvenog poretka.

Quadragesimo anno

27.

etrdeset godina nakon to je objavljen taj znameniti zakonik, da ga tako nazovemo,Na je predasnik blage uspomene Pio XI., izdao novu encikliku s poetkom: Quadragesimo

anno (AAS, XXIII, 1931, str. 177-228).

28. Papa ovdje potvruje da je Katolikoj Crkvi pravo i dunost poraditi navlastito oko

pravilnog rjeavanja prevanoga drutvenog pitanja, koje toliko uznemiruje svu ljudsku

zajednicu. Zatim istiui ponavlja iz Lavova pisma naela i smjernice primjerene uvjetima

vremena. Ovom prilikom, konano, ne izlae iz nauka samo nekoliko mjesta o kojima su se i

katolici razilazili nego i ui kako se ista naela i smjernice, s obzirom na drutveni poredak,

imaju uskladiti s izmijenjenim prilikama.

29. U to su, naime, vrijeme neki sumnjali to da se zapravo misli o privatnom vlasnitvu,

o radnikoj plai i, konano, o stavu katolika prema nekom blaem obliku socijalizma.

30. to se prvoga tie, Na je predasnik ponovio da pravo na privatno posjedovanje

izvire iz same naravi; ujedno razvija i razjanjava drutveni smisao i ulogu privatnog

vlasnitva.

31. to se pak drugoga tie, papa najprije zabacuje miljenje onih koji smatraju daplaanje kao takvo po samoj naravi nije pravedno. U isti se mah tui to plae ne jednom

znaju biti neovjene i nepravedne. Zatim potanko opominje kojih se pravila i uvjeta valja

drati da se u tom ne odstupi od pravde i pravinosti.

32. Danas je na tom podru ju, kako Na predasnik jasno ui, uputno unekoliko radne

ugovore ublaiti s drutvenim ugovorima, to jest tako da radnitvo i inovnici postaju su-

dionici u vlasnitvu ili u njegovu upravljanju ili imadu dijela u razdiobi dobitka (QA 66).

33. Teorijski je i praktino, smatramo, vana tvrdnja Pija XI.: Ljudsko se djelovanjenee moi ni po pravdi ni po zasluzi procijeniti ako se zanemari njegova socijalna i indivi-

dualna narav. (QA 70) Stoga, pri odmjeravanju plae radnicima, pravednost zahtijeva da se,

osim na potrebe samih radnika i njihovih obitelji, gleda s jedne strane na stanje privrednih

poduzea u kojima su zaposleni, a s druge strane na gospodarsko ope dobro (usp. QA

75).

34. Papa nadalje pokazuje da se komunizam i kranstvo meusobno temeljito protive i

da katolici nipoto ne smiju prihvatiti nauavanje socijalizma umjerenijega smjera: po nji-hovu naime miljenju, ponajprije, drutveni je poredak ogranien na ovo prolazno vrijeme pa


7/50


7

je upravljen na blagodati iskljuivo ovoga smrtnog ivota; drugo, budui da drutveni ivot

ljudi ide samo za proizvodnjom izvanjskih dobara i budui da je pravi pojam drutvenog

autoriteta zanemaren, ljudska se sloboda odve suava.

35. Pio XI, uza sve to dobro zna da su se od izdavanja Lavove enciklike prije etrdesetgodina vremena i prilike do dna izmijenile. To se, uz ostalo, vidi takoer iz toga to je

slobodna konkurencija konano, nekom unutarnjom gotovo ureenom zakonitosti, doprla

tako daleko da je samu sebe gotovo rastvorila te golemo bogatstvo i otud proizalu

neobuzdanu gospodarsku prevlast zgrnula u ruke nekolicine koji veinom nisu vlasnici,

nego samo uvari i upravitelji u njih poloenoga kapitala kojim oni po miloj volji

upravljaju (QA 106).

36. Stoga, kako otroumno primjeuje papa, na mjesto slobodne trgovine stupila je

gospodarska prevlast, lakomo gramenje za dobitkom naslijedila je borba za prevlast, itavo

je gospodarstvo postalo strano tvrdo, neumolno i okrutno (QA 110). Iz toga je, razumije

se, proizlazilo da je ak dravna vlast sluila probitku bogatijih i tako je na neki nain cijelim

svijetom zagospodario financijski imperijalizam.

37. Da prikladno stane na put takvu razvoju prilika, papa je dao ova glavna pravila:

gospodarstvo se ima ponovno vratiti k udoreu; probici se pojedinaca i udruenja imaju

svakako uskladiti s opim dobrom. To pak, po nauku Naega predasnika, zahtijeva da se

prvo, opet uspostavi uredan drutveni ivot u kojem postoje manja gospodarska i staleka

udruenja, ne nametnuta od dravne vlasti, nego samostalna; drugo, da dravna vlast,

upotpunjujui svoju ulogu, nikako ne zapusti da se brine za zajedniko dobro svih i,

napokon, da drave, gledamo li na opeljudsku zajednicu, suraujui i sporazumijevajui se

meusobno, postojano idu za gospodarskim blagostanjem svih naroda.

38. No bitne misli, koje su, ini se, Pijevu pismu svojstvene, dadu se svesti osobito na ove

dvije: prva, vrhovni zakon u gospodarstvu ne smije nikako biti probitak ni pojedinaca ni

udruenja niti neobuzdana konkurencija, niti gospodarska prevlast bogataa, niti dravni

presti, niti tenja za nadmoi niti ita takvo.

39. Naprotiv, u svim ekonomskim pothvatima treba vladati pravednost i ljubav kao najvii

zakon drutvenoga ivota.

40. Druga pak misao, koja je, po naem mnijenju, svojstvena enciklici Pija XI, nalae da

se osnivanjem bilo javnih bilo slobodnih ustanova, i u dravnim i u meunarodnim raz-

mjerima, a sve u duhu drutvene pravednosti, uspostavi takav pravni poredak u kojem biprivrednici mogli lijepo sloiti svoje osobne probitke s opim blagostanjem.


8/50


8

Radio-poruka na Duhove 1941.

41. Meutim, ne malo priznanje za odreivanje drutvenih prava i dunosti treba odati

Naemu predasniku besmrtne uspomene Piju XII. koji je 1. lipnja 1941. o blagdanu Duhovaupravio preko radija poruku svemu ovjeanstvu da panju katolikoga svijeta obrati na

obljetnicu koja zasluuje da bude zlatnim slovima upisana u povijest Crkve: na pedesetu

godinjicu temeljne socijalne enciklike Lava XIII.Rerum novarum (AAS, XXXIII 1941, str.

196) i da iz dubine due prinese Svemoguem Bogu poniznu zahvalu to je ... obdario

Crkvu ovom enciklikom svojega Namjesnika na zemlji,... da mu zahvali na nadahnuu Duha

Obnovitelja koji je to nadahnue po njoj odonda sve vie i vie izlijevao po itavom ljud-

skom rodu.

42. U ovoj poruci veliki papa tvrdi da je neosporna kompetencija Crkve da sudi da li

su osnove postavljenoga socijalnog ureenja u skladu s nepromjenjivim redom to ga je Bog

Stvoritelj i Otkupitelj objavio preko prirodnoga reda i objave (SK, SO str. 115). Veli da e

spomenuto pismo Lava XIII. vrijediti u svako vrijeme na trajnu korist; i koristei priliku

namjerava pruiti daljnja udoredna naela i smjernice o tri temeljne vrednote socijalnog i

gospodarskog ivota,... tri osnovne vrednote koje se meusobno isprepliu, uvruju i

pomau jesu: uporaba materijalnih dobara, rad, obitelj (SK, SO str. 118.).

43. S obzirom na prvu, Na predasnik tvrdi da pravu svakog ovjeka na koritenje

materijalnih dobara za ivotno uzdravanje valja dati prednost pred ma kojim pravom

gospodarskoga reda, pa tako i pred pravom na privatno vlasnitvo. Pravo je na privatno

vlasnitvo, primjeuje Na predasnik, ukorijenjeno, istina, u samom naravnom pravu, ali po

Stvoriteljevoj volji ono ni u kojemu sluaju ne moe prijeiti da dobra, koja je Bog stvorio

za sve, podjednako pripadaju svima po naelima pravde i ljubavi (SK, SO, str. 119.).

44. O radu pak, preuzimajui nauavanje iz Lavova pisma Pio XII. ui da je, to se tie

pojedinaca, rad u isti mah dunost i pravo, stoga u prvom redu na njih spada da odreuju

meusobne radne odnose; jedino ako toga oni sami ne bi htjeli ili mogli, tada je na dravi da

intervenira pri razdiobi i rasporedu rada u obliku i mjeri koji zahtijeva pravilno shvaeno

ope dobro (SK, SO str. 122.).

45. Prelazei zatim na pitanje obitelji, papa istie da privatno vlasnitvo materijalnih

dobara vrlo mnogo doprinosi uvanju i razvoju ivota u samoj obitelji jer lijepo osigurava

ocu obitelji zdravu slobodu, potrebnu da moe izvriti dunosti koje mu je Stvoritelj

doznaio, a odnose se na fiziko, duhovno i vjersko dobro obitelji (SK, SO, str. 123.).


9/50


9

Budui da otud proistjee i pravo obitelji da se seli, isti Na predasnik upozorava i onu

dravnu vlast koja doputa svojemu stanovnitvu da se iseli i onu koja useljenike prima da

uklone sve to bi moglo biti zaprekom, te nastane i razvije se pravo pouzdanje (Usp. SK,

SO, str. 124.). Izvri li se to i s jedne i s druge strane, nee mo

i a da se u narode, uz pove-

anje i razvoj gospodarskoga blagostanja i kulturnih nastojanja, obostrano ne prelijevaju

koristi.

Daljnje izmjene

46. No prilike, koje su u ono doba ve Piju XII, izgledale posve razliite od prilika

prijanjega vremena, u ovih su se posljednjih dvadeset godina do dna izmijenile i to ne samo

s obzirom na stvarno stanje pojedine drave nego i s obzirom na meudravne odnose.

47. Promatramo li podruje znanosti, tehnike ili ekonomije, stojimo danas u prvom redu

pred ovim otkriima:pronalazak atomske energije, njezina primjena u ratne, a zatim iz dana

u dan sve vea primjena u mirnodopske svrhe; ljudima je dana gotovo bezgranina

mogunost proizvodnje mnotva predmeta kemijskim putem; automatizacija proizvodnih do-

bara, sve ire primjenjivana u industriji i posluivanju; modernizacija poljoprivrede; gotovo

potpun nestanak udaljenosti meu narodima, naroito uz pomo radija i televizije; snaan

porast brzine u itavom saobraaju - i, konano,prodor u svemir.

48. Osvrnemo li se pak na drutveno podruje, opaamo da se u nae dane dogodilo ovo:

razvoj socijalnog osiguranja stanovnitva; u nekim ekonomski jaim dravama svestrano

osiguranje ivota graana u nesreama; radnici, lanovi udruenja, postaju sve svjesniji

gospodarsko-drutvenih problema; napredak opeg obrazovanja veeg dijela graana; sve

rairenije blagostanje; sve ee prelaenje ljudi s jedne industrijske grane na drugu i otud

smanjenje klasnih razlika; sve vee zanimanje srednje obrazovanih ljudi, sada vie nego

nekada,za dogaaje u svijetu. Istodobno pak, dok se u dravama - kojih ima sve vie - opaa

ne malen napredak u ekonomiji i u socijalnim ustanovama, lako je primijetiti da iz dana u

dan nastaju sve oitije suprotnosti: ponajprije izmeu poljoprivrede, industrije i javnih

slubi, zatim izmeu razvijenih i manje razvijenih podru ja iste zemlje i, konano, u

svjetskim razmjerima, izmeu pojedinih drava nejednake ekonomske moi.

49. Osvrnemo li se na politiko podruje, uoavamo da se zbog toga u njemu mnogota

izmijenilo: danas, naime, u veinizemalja u politikoj upravi sudjeluju ljudi vie-manje svih

drutvenih slojeva; danas dravna vlast sve vie zadire u gospodarsko i drutveno podruje;

azijski i afriki narodi, zbacivi kolonijalnu upravu, postali su politiki samostalni; veze su


10/50


10

medu narodima uestale, pa oni danas sve vie nekako i ovise jedni od drugih; u svijetu su

nastale brojne organizacije i vijea koje prelaze granice i interese pojedinih drava te nastoje

oko koristi svih naroda na ekonomskom, socijalnom, kulturnom polju i, konano, na

podruju me

unarodnih odnosa.

Povod novoj enciklici

50. Razmotrivi sve to, naa je dunost - smatramo - podravati neugaen plamen koji su

naroito nai veliki predasnici raspirili i sve poticati da iz njihovih spisa uzimaju svjetla i

poticaja pa da socijalno pitanje rijee na nain koji najbolje odgovara potrebama dananjeg

vremena. Ovo pismo drimo - trebamo izdati ne samo da encikliku Lava XIII. zaslueno

komemoriramo nego i da, u izmijenjenim prilikama, potvrdimo i potanje razloimo nauk

naih predasnika i da jasno odredimo crkveno nauavanje o novim vanim suvremenim

pitanjima.

II. DIO

OBJANJENJA I DALJNJE RAZVIJANJE NAUKA RERUM NOVARUM

Osobna inicijativa i zahvat drave u gospodarstvo

51. Ve na poetku valja ustanoviti da na gospodarskom podruju prednost ima osobna

inicijativa pojedinaca bilo da rade samostalno bilo da se na razliite naine udruuju radi

stjecanja zajednikih pogodnosti.

52. No s razloga koje su nai predasnici iznijeli, u ovom je nuno da i dravna vlast bude

djelatno prisutna da se porast materijalnih dobara pravilno promie da bi vodio socijalnom

napretku, a tako i koristi sviju graana.

53. A ta briga drave: da njeguje, potie, sreuje, nadomjeta i upotpunjuje oslanja se na

naelo pripomone slube (QA 81) koje Pio XI. izlae u enciklici Quadragesimo anno

ovako:

Ostaje ipak u drutvenoj filozofiji vrsto i nepomino naelo koje se ne moe ni ukloniti

ni promijeniti. To naelo glasi: Kao to ne valja pojedincima oduzimati i dravi predavati

poslove koje oni mogu obaviti na vlastitu odgovornost i vlastitom marljivou, tako je


11/50


11

nepravedno i u visokom stupnju kodljivo i za javni poredak opasno davati veem i viemu

drutvu poslove koje mogu izvriti manje i nie zajednice. Svaka naime drutvena ustanova

mora po svojem pojmu i znaenju donositi pomo udovima drutvenog tijela, a ne smije ih

nikada niti unititi niti sasvim prisvojiti. (QA 80).54. Lako je, dakako, uoiti da noviji napredak znanosti i uspjeniji nain proizvodnje

pruaju mnogo vie nego nekad dravnoj upravi mogunost: i da smanjuje razlike izmeu

razliitih ekonomskih podru ja, izmeu pojedinih pokrajina iste zemlje i meu pojedinim

narodima u svijetu; i da unutar stanovitih granica zadri kolebanja koja obino nastaju zbog

nestalnih ekonomskih prilika; da, konano, prua uspjene lijekove protiv masovne

nezaposlenosti. Stoga se neprestano od dravnog vodstva, koje se treba brinuti za ope

dobro, zahtijeva da se mnogostruko i ire nego ranije i smiljenije zauzme za ekonomiku te

da ovoj svrsi shodno prilagodi ustanove, slube, sredstva i postupke.

55. Ali uvijek stoji da zauzimanje dravnih vlasti za ekonomiku, kako god bilo svestrano i

zadiralo duboko u drutveni ivot, treba biti takovo da slobodu privatne inicijative ne samo

ne stee nego i pospjeuje, ali tako da osnovna prava svake ljudske osobe ostanu netaknuta.

Ovamo valja ubrojiti naelo: Na pojedince redovito spada pravo i dunost uzdravati sebe i

svoje: a to znai da svaki gospodarski poredak ima svakomu dati slobodnu i pogodniju

mogunost plodonosnog rada.

56. Uostalom, iz samog se povijesnog razvoja sve pravilnije shvaa da uope ne moe biti

uspjene i dobro sazdane ljudske zajednice ne djeluju li suradniki na gospodarskom polju i

privatnici i dravna vlast. Ta se pak suradnja ima ostvarivati uzajamnim i slonim trudom i

to tako da ulog koji ide jedne i druge to bolje odgovara potrebama opega dobra, ve prema

promjenljivim prilikama vremena i ivota.

57. Iz onoga to se tu i tamo dogaa znademo: kad nema privatne inicijative, tada u dravi

vlada tiransko gospodstvo; tovie, na raznim ekonomskim podrujima nastaje velik zastoj,

pa zato nedostaje bezbroj dobara iroke potronje, nedostaju blagodati koje se odnose ne

samo na tjelesne nego prvenstveno na duhovne potrebe. Za postizavanje pak ovih dobara i

blagodati izvanredno se dade uprei i potaknuti darovitost i marljivost pojedinaca.

58. Kad pak u ekonomici ili posve izostane ili je krnja duna dravna suradnja, tad vidimo

da drave srljaju pravo u nepopravljive nerede, a silniji, kojima je do potenja malo stalo,

neasno izrabljuju tuu bijedu za svoj dobitak. Oito je da takvi, na alost, svagda i svugdje

poput ljulja u itu tjeraju korijenje.


12/50


12

SOCIJALIZACIJA IVOTA

Izvor i irina pojave

59. K poglavitim oznakama koje su,ini se, svojstvene naem vremenu, valja zacijelo

pribrojiti razrast drutvenih odnosa: uzajamne i danomice svestranije veze meu graanima,

koje su u njihov ivot i djelatnost unijele mnogostruke oblike drutvenoga suudesa, koji su

veinom uli u privatno i javno pravo. Ovomu je, ini se, porijeklo u mnotvu injenica to

ih je sadanje doba stvorilo, npr. znanstveni i tehniki napredak, uspjeniji nain

proizvodnje, vii ivotni standard.

60. Taj pak razvoj drutvenoga ivota, valja drati, pokazuje i uzrokuje sve snanije

posizanje drave u poslove koji se tiu najdubljih temelja ljudske osobe pa nemaju malu va-

nost i nisu bez opasnosti. Tako na primjer skrb za zatitu zdravlja, za izobrazbu i odgoj

mladei, za izbor zvanja, za pravilan put da se osposobe i povrate u bolje prilike oni koji su

bilo kako duevno ili tjelesno ogranieni. To pak dijelom pokazuje a dijelom prati duevnu

priroenu sklonost koja se jedva dade sapeti, sklonost, velimo, koja ljude nosi da se, kao od

sebe, udruuju kad je u pitanju stjecanje dobara koja svatko eli, a nadilaze pojedineve

snage. Pod tim uplivom, naroito u ovo posljednje doba, nikli su na sve strane savezi,

drutva i ustanove: gospodarski, socijalni, kulturno-zabavni, sportski, profesionalni i

politiki, koji mogu biti ili samo nacionalni ili meunarodni.

Ocjena

61. Bez sumnje da ovakav napredak drutvenih prilika donosi mnogovrsne pogodnosti i

koristi. Tako se doista moe zadovoljiti mnogim pravima ljudske osobe, osobito na dru-

tvenom i gospodarskom podruju, osobito pravima koja se tiu ovjekovih ivotnih potreba:

brige za zdravlje, proirivanje i produbljivanje osnovne izobrazbe, prikladnijeg profesio-

nalnog osposobljavanja, stana, rada, odgovarajueg odmora i potene zabave. K tomu, noviji

tehniki izumi sve savreniji - kakvi su tisak, kino, radio i televizija - slue danas ljudima za

razmjenu misli te pogoduju da ljudi sa ma kojeg kraja zemlje, tako rei, prisustvuju ak vrlo

udaljenim dogaajima.

62. No budui da su se umnoili i da svakim danom rastu razni oblici takvih udruivanja,

ujedno se na mnogim podrujima djelatnosti mnoe propisi i zakoni koji ravnaju i odreuju

meusobne odnose graana. Iz toga slijedi da se mogunost slobodna djelovanja pojedinaca

stee u tjenje granice: esto se, naime koriste takva sredstva, takve metode, a i okolnosti su


13/50


13

takve da je pojedincu, dakako, teko provoditi svoje namjere ne obazirui se na uplive

izvanjskih prilika, da mu je teko ita raditi na svoju ruku; ispunjavati svoja prava i dunosti

kako spada; potpuno razviti i usavriti svoje duhovne sposobnosti. Hoe li se ljudi, uza sve

vee podrutvljenje ljudskoga ivota, najednom osupnuti i prestati biti svoji? Takvo to valja

odluno zabaciti.

63. Uistinu, vee podrutvljenje ivota ne nastaje nipoto pod nekim slijepim porivom

prirodnih sila; naprotiv, ima, kako ve izloismo, za tvorce slobodne ljude koji su po naravi

tako noeni k djelovanju da su ipak odgovorni za svoja djela; dakako, treba im priznati

zakone ljudskoga napretka i gospodarskog razvoja te im se nekako podrediti; a uope i nije

im mogue oteti se uplivu okoline.

64. Stoga se podrutvljenje ivota moe, a i mora odvijati takvim putovima da segraanima to vie namiu blagodati, a tete da se ili posve izbjegnu ili barem smanje.

65. A da se to lake doe do ovih eljenih uspjeha, dravna vlast mora imati pravi pojam

o opem dobru, pojam koji se sastoji u skupu svih onih uvjeta drutvenoga ivota koji

ovjeku omoguuju punije i nesmetanije usavravanje njegove osobnosti. Jo smatramo

potrebnim da se udruenja ili tijela, odnosno raznovrsne druge ustanove, u kojima najvie i

stoji drutveni napredak, stvarno ravnaju svojim pravilima i da nastoje, na korist samog

opeg dobra, iskrenom slogom postii svoj cilj. Potrebno je, tovie, da takva udruenja

odaju bitnu slinost s pravom zajednicom. To e ostvariti samo ako udruenja budu svoje

lanove vazda smatrala ljudskim osobama i pozivala ih da uzmu dijela u njihovoj djelatnosti.

66. Razvojem odnosa koji u nae doba ljude uzajamno povezuju, drave e ujedno to

lake postii pravi poredak to se bolje uskladi ovo dvoje: s jedne strane pravo po kojem bilo

pojedini graani bilo skupine graana smiju samostalno djelovati, potivajui uzajamnu

suradnju; s druge pak strane zahvat drave koji privatnu inicijativu shodno sreuje i gaji.

67. Ako se dakle drutveni ivot doista ravna onim pravilima i bude u skladu s

udoreem, njegov napredak ni u kojem sluaju nee po svojoj naravi izazvati da pojedince

stignu teke pogibli ili preveliki tereti. tovie, moemo se nadati da e to sretno dovesti ne

samo do razvijanja i usavravanja ovjeku priroenih sposobnosti nego i do organske

povezanosti ljudskog drutva. Ta je poeljna povezanost, kako upozorava Na predasnik

blage uspomene Pio XI. u enciklici Quadragesimo anno (QA 138), nuno potrebna da se

obilato udovolji pravima i dunostima drutvenog ivota.


14/50


14

NAGRAIVANJE RADA

Mjerilo: pravda i pravinost

68. Veliki Nas bol obuzima dok Nam se pred oima reda - jadna li prizora! - nepregledno

mnotvo radnika koji u ne malo drava a i po prostranim kontinentima primaju tako sitnu

plau za svoj rad da oni i njihove obitelji moraju ivjeti u prilikama posve nedostojnima

ovjeka. Tomu je, zacijelo valja drati - razlog to je u te krajeve moderna industrija ili tek

nedavno uvedena ili jo nije dovoljno razvijena.

69. Uza sve to, u nekim se od tih zemalja, nasuprot krajnjoj bijedi veine, moe vidjeti

obilje i rasipna rasko manjine, u otvorenoj i drskoj opreci sa sudbinom bijednika. Dogaa

se, nadalje, ponegdje da se na stanovnitvo postavljaju takvi pretjerani nameti da bi u dravi

ukratko nacionalni dohodak toliko odskoio kakav nije mogu po zakonima pravde i pra-

vinosti. Dogaa se, konano, u drugih da se golem dio dohodaka odreuje za prekomjerno

poveanje dravnog prestia te se grozne svote ulau u naoruanje.

70. Ovamo treba dodati da se u ekonomski razvijenijih naroda usluge osrednjega znaenja

ili sumnjive koristi nerijetko nagrauju visokom ili ak obilatom plaom, dok se ustrajan i

plodonosan rad to ga vre iroki slojevi neumornih i estitih graana nagrauje plaom

odvie skromnom, za ivotne potrebe nedostatnom, ili u najmanju ruku niom nego je

pravedno rauna li se po pravdi njihov doprinos, dohodak poduzea u kojem pojedinac radi i

ukupan nacionalni prihod.

71. Stoga smatramo da Nam je dunost opet upozoriti: kao to visinu plae nije pravo

prepustiti posve slobodnom natjecanju zainteresiranih, tako nije doputeno da je odreuje

samovolja monijih; u ovoj stvari valja neizostavno potivati zahtjeve pravde i pravinosti. A

to trai da se radniku odmjerava tolika plaa kolika mu omoguuje da provodi ivot dostojan

ovjeka i snosi teret pristojna uzdravanja obitelji. Kod odreivanja pak pravedne radnikove

plae treba voditi rauna takoer o ovome: prvo, koliki je pojedinev doprinos u proizvodnji;

drugo, kakvo je ekonomsko stane poduzea gdje su radnici zaposleni; zatim, to zahtjeva

dobrobit pojedine zemlje, pogotovu s obzirom na sveopu zaposlenost; konano, to

zahtijeva ope meunarodno dobro, to jest dobro vie meusobno povezanih drava,

razliitih po ustrojstvu i prostranstvu. . .

72. Naela koja smo upravo iznijeli vrijede, oito je, svagda i svugdje. Kako e se pak

primjenjivati na odreene prilike, to se pouzdano moe odrediti tek vodei rauna o

raspoloivim sredstvima, sredstvima koja se u pojedinih naroda i po mnoini i po naravi


15/50


15

mogu razlikovati, a stvarno se i razlikuju, ak se u jednoj te istoj zemlji esto s vremenom

mijenjaju.

Ujedna

avanje gospodarskog razvoja i drutvenog napretka73. Dok se u nae vrijeme, naroito nakon nedavnoga groznog rata, ekonomske prilike u

dravama tako naglo razvijaju, smatramo shodnim upozoriti sve na vrlo vano naelo o

socijalnoj pravdi, koje upravo trai da se ekonomskom razvoju uvijek pridrui i prilagodi

socijalni razvoj, i to tako da od poveanoga dravnog bogatstva primaju jednaku korist svi

stalei graana bez razlike. K tomu, valja bdjeti i svim se snagama upinjati da se suprotnosti

koje nastaju meu slojevima graana iz ekonomske nejednakosti nikako ne poveavaju, nego

da se po mogunosti smanjuju.

74. Narodno gospodarstvo kako promiljeno ui Na predasnik blage uspomene Pio

XII. kao to je plod djelatnosti ljudi ujedinjenih u dravnoj zajednici, tako, na drugoj strani,

nema druge svrhe nego da bez prekida osigurava materijalne uvjete pod kojima se moe

potpuno razvijati individualni ivot graana. Gdje se to na trajan nain postigne, narod e biti

u pravom smislu gospodarski bogat jer e ope blagostanje i, dosljedno, osobno pravo sviju

na uporabu materijalnih dobara na takav nain biti ostvareno u skladu s namisli Stvoritelja.

Iz toga slijedi da se gospodarsko blagostanje nekoga naroda ima mjeriti ne toliko po

sveukupnoj koliini dobara to ih posjeduje nego, radije, po njihovoj pravednoj raspodjeli,

tako da se svi u dravi mogu razvijati i usavravati. K tomu je, po svojoj naravi, i upravljena

sva dravna ekonomija.

75. Ovdje treba primijetiti da je danas u mnogim zemljama takvo gospodarsko stanje da

srednja i velika poduzea najbolje napreduju zato to iz svojih prihoda uzimaju sredstva za

obnavljanje i usavravanje svojih postrojenja. U tom sluaju smatramo da se moe ustvrditi:

poduzea bi radnicima trebala priznati stanoviti kreditni naslov, pogotovu ako njihova plaa

ne prelazi iznos minimalne plae.

76. U ovakvim prilikama treba imati pred oima naelo koje je u enciklici Quadragesimo

anno Na predasnik sretne uspomene Pio XI. ovako izrazio: Sasvim je krivo pripisivati

bilo samom kapitalu bilo samom radu ono to je dobiveno njihovim zdruenim

sposobnostima i sasvim je nepravedno da ikoji od ovoga dvoga nijee djelotvornost drugoga

i sav proizvod prisvoji sebi. (QA 54).

77. Iskustvo ui da se zahtjevu ove pravde moe udovoljiti na vie naina. Pustivi ostale

po strani, danas je vrlo poeljno da radnici postupcima koji najvie odgovaraju malo pomalo postanu suvlasnici svojih poduzea, jer se danas jo vie nego u dane Naega


16/50


16

predasnika treba... svom snagom napregnuti da se barem ubudue obilje steenog kapitala

u jednakom razmjeru ne nagomilava kod bogatih i da se u dostatnoj mjeri privodi onima koji

daju radnu snagu (QA 62).

78. No potrebno je upozoriti da omjer izmeu pla

e i prihoda treba odrediti tako da se

uzme u obzir ope dobro drave i sveukupne ljudske zajednice.

79. to se tie prvoga, drimo da na ope blagostanje u dravi spada ovo: zaposliti to

vie radnika; paziti da ne bi ni u dravi ni meu samim radnitvom nastale povlatene

skupine; prikladno uskladiti plau s visinom robne cijene; omoguiti to veem broju

graana dostup k dobrima i k blagodatima civiliziranijega ivota; ukloniti posve ili barem

donekle ublaiti nerazmjere izmeu razliitih gospodarskih grana: izmeu poljoprivrede,

industrije i javnih sluba; shodno uskladiti, naroito uz pomo dravne vlasti, porast

blagostanja s razvijem usluga u korist graana; prilagodit, po mogunosti, nain proizvodnje

znanstvenom i tehnikom napretku; postii, konano, da ostvareno blagostanje kulturnijega

ivota ne slui samo dananjem narataju ve da gleda i na blagodati buduih.

80. to se pak tie drugoga, ini se da je zahtjev opeg dobra svekolike ljudske zajednice:

kloniti se nepotenog natjecanja u poveanju materijalnih dobara meu narodima; njegovati

u gospodarskim pitanjima meusobnu slogu, prijateljstvo i plodne sporazume; pruiti

konano stvarnu pomo za ekonomsko pridizanje manje razvijenih zemalja.

81. Ove potrebe opega dobra, bilo pojedinih bilo svih drava u svijetu, treba pravilno

odvagnuti i kad se radi o raspodjeli dobitka izmeu upravljaa poduzea u ime prihoda i

izmeu onih koji su pridonijeli kapitalu u ime kamata.

ZAHTJEVI PRAVDE S OBZIROM

NA USTROJSTVO PODUZEA

Ustrojstvo poduzea u skladu s ovjekovim dostojanstvom

82. Sa zahtjevima se pravde, meutim, ima uskladiti ne samo raspodjela radom steenih

dobara nego i radni uvjeti pod kojima se ta dobra ostvaruju. ovjeku je naime priroena

potreba da, kad neto radom proizvodi, smije i suodluivati u upravljanju i radei sam od

sebe usavravati.83. Iz toga slijedi da, primjenjuje li se u proizvodnji takvo gospodarsko ustrojstvo i


17/50


17

postupci koji bi ili doveli u pitanje ljudsko dostojanstvo zaposlenih ili oslabili smisao

odgovornosti, ili oduzeli pravo na slobodnu inicijativu, takav je gospodarski poredak,

smatramo, daleko od pravednosti ak ako i uvjetuje izvanredno visoku proizvodnju i makar

se njezina dobra dijelila po pravdi i pravinosti.

Nova potvrda jedne upute

84. Ne da se, zacijelo, tono odrediti u gospodarstvu kakav sustav bolje odgovara

ovje jem dostojanstvu i koji daje vie pogodnosti i poticaja ovjekovoj odgovornosti u

poslu. Na je predasnik blaene uspomene Pio XII. svejedno dao prikladno ovu praktiku

uputu: Mali i srednji posjed u poljoprivredi, obrtu i zanatstvu, trgovini i industriji treba

tititi i promicati tako da im se osiguraju pogodnosti velikih poduzea putem zadrunih

saveza, a u velikim poduzeima treba omoguiti da se radni ugovor ublai drutvenim

ugovorom. (Radio-poruka od 1. rujna 1944.).

85. Stoga, u skladu s opim dobrom i tehnikim napretkom, treba tititi i promicati

gospodarstva obrtnika i pojedinih seoskih obitelji kao i gospodarska udruenja kojima je

svrha nadopunjavati i usavravati spomenuta gospodarstva.

86. O gospodarenju u seoskim domainstvima kanimo govoriti kasnije. Ovdje smatramo

prikladnim dotai se donekle obrtnitva i gospodarskih udruenja.

87. Treba najprije upozoriti: da bi ovakva gospodarstva i udruenja stvarno postojala i

uspijevala, moraju se neprestano prilagoavati - s obzirom na tehniku opremu i na nain

proizvodnje - novim prilikama vremena koje su iz dana u dan uvjetovane bilo znanstvenim i

tehnikim napretkom bilo promjenjivim zahtjevima i eljama ljudi. Pravo je da se za to brinu

u prvom redu sami obrtnici i lanovi udruenja.

88. Radi toga je posve na mjestu ne samo da se jednima i drugima dade primjerena

struna i opa duhovna izobrazba nego i da stupaju u profesionalna udruenja. Jednako je

tako pravo da se drava prikladno brine za kolstvo, za poreze, kredite i socijalno osiguranje.

89. Uostalom dravna briga za obrtnike i lanove udruenja opravdana je i preporuljiva

ve i zato jer oni ostvaruju zbiljska dobra i doprinose kulturnom napretku.

90. Stoga oinskim srcem potiemo obrtnike i lanove udruenja, drage nae sinove irom

svijeta, da visoko cijene plemenitu zadau koja im je u dravi povjerena; njihovo naime

nastojanje moe u irokim narodnim krugovima svakim danom sve vie buditi svijest

odgovornosti i duh meusobnog pomaganja, oduevljavati ljude za iznalazako i fino

stvaralatvo.


18/50


18

Sudjelovanje radnika u srednjim i velikim poduzeima

91. Nadalje smo, kao i Nai predasnici, osvjedoeni da je u radnika opravdan zahtjev da

aktivno sudjeluju u ivotu proizvodnoga poduzea kojemu pripadaju i u kojem su zaposleni.

Smatramo da se ne moe tono i dokraja odrediti kakvo ima biti to sudjelovanje, to se ima

radije utvrditi prema stanju u pojedinim proizvodnim poduzeima, stanje to je daleko od

toga da bude za sve jednako, pae se u jednom te istom poduzeu esto iz temelja i naglo

mijenja. Ipak nema sumnje da radnicima valja priznati djelatnu ulogu u poslovanju poduzea

gdje rade. To vrijedi i za privatna i za dravna poduzea. Svakako, cilj je ovomu stvoriti od

poduzea savrenu ljudsku zajednicu koja e svojim duhom proimati do dna odnose

pojedinaca i sve mogue njihove slube i zadatke.

92. To pak zahtijeva da se uzajamni odnosi izmeu poslodavaca i uprave poduzea i

izmeu radnika svedu na obostranu panju, potovanje i dobrohotnost. Zahtijeva, nadalje, da

se svi iskreno zalau, slono unosei svoje snage u zajedniki posao, pa da rad to ga vre ne

obavljaju samo radi dobitka nego i radi ostvarivanja povjerene zadae i dunosti koja treba

koristiti i drugima. Zato je vrlo zgodno u poslovanju i unapreivanju poduzea uti i elje

radnika te prizvati njihovu suradnju. Jasno je na to upozoravao Na predasnik blaene

uspomene Pio XII.: Ekonomska i socijalna uloga, koju svaki ovjek eli ispuniti, zahtijeva

da se njegovo djelovanje ne podvrgava posve tuoj volji. (Govor od 8. listopada 1956.;

AAS, XLVIII, 1956., str. 799-800.). Nema sumnje da poduzee, koje se u prvom redu brine

za ovjekovo dostojanstvo, mora uvati nuno potrebno, djelotvorno jedinstvo svoje uprave.

Otud, meutim, nikako ne slijedi da radnici, koji u poduzeu dan na dan rade, imaju biti

smatrani pukim slugama, koji su roeni da utke izvravaju naloge, kojima nije doputeno

izraziti svoje elje i primijeniti svoje iskustvo, nego se moraju pasivno drati kad treba

odluiti to i kako imaju raditi.93. Treba, konano, napomenuti da se sve vea odgovornost, koja se danas u razliitim

proizvoakim poduzeima eli prenijeti na radnike, ne samo lijepo slae s ljudskom naravi

nego i odgovara posve ekonomskim, socijalnim i politikim zahtjevima povijesnog razvoja.

94. Postoje, na alost, i danas ne male suprotnosti na ekonomskom i socijalnom polju koje

su nautrb pravdi i ovjenosti; na itavom se podruju ekonomije ire zablude koje ozbiljno

ugroavaju njezino djelovanje, ciljeve, ustrojstvo i izvravanje zadataka. Nitko ipak nee

porei da suvremen nain proizvodnje, potican tehnikim i znanstvenim razvojem, neobino

napreduje, da se obnavlja i razvija naglije nego ranije. To pak trai od radnika danas vie


19/50


19

okretnosti i strune osposobljenosti. Radi toga im valja dati na raspolaganje vie sredstava i

vie vremena da bi stekli odgovarajuu strunu izobrazbu a i da bi lake usavravali svoju

kulturu i svoju udoredno-vjersku izgradnju.

95. Mogue je danas i mladei dodijeliti vei broj godina za ope i struno obrazovanje.96. Bude li se to postiglo, nastajat e takve prilike da e radnici moi i unutar svojeg

poduzea preuzeti na se odgovornije slube. to se pak tie drave, nije od malena znaenja

da se graani svih slojeva osjeaju sve odgovornijima u nastojanju oko opeg dobra.

Prisutnost radnika na svim podrujima

97. Oevidna je injenica da su se radnike organizacije u nae doba snano razvile i da su

openito unutar pojedinih drava kao i u meunarodnim razmjerima pravno priznate. Netjeraju vie radnitvo u klasnu borbu, nego radije na uzajamnu suradnju, i to prvenstveno

sporazumima izmeu radnikih i poslodavakih udruenja. Korisno je takoer upozoriti da

je, ako ne nuno a ono barem vrlo prikladno, radnicima omoguiti da njihovo miljenje i

upliv doe do izraaja i izvan okvira njihova poduzea, i to na svim podru jima javnoga

ivota.

98. Tomu je, ini nam se, tako zato to su pojedina privredna poduzea, ma koliko se

veliinom, proizvodnjom i vanou isticala u dravi, ipak usko povezana sa sveukupnimdravnim privrednim i drutvenim poloajem, od ega i ovisi njihov napredak.

99. No odluivati o tom to unapreuje sveopi gospodarski poloaj ne spada na pojedino

proizvoako poduzee, nego na dravnu vlast i za one dravne ili meudravne ustanove

koje djeluju na raznim podru jima privrednoga ivota. Oito je prikladno ili ak nuno da

budu kod dravnih vlasti i kod spomenutih ustanova zastupani, osim vlasnika ili njihovih

zastupnika, i radnici ili oni koji su po dunosti pozvani da brane radnika prava, potrebe i

elje.

100. Prema tome je naravno da Naa misao i Nai oinski osjeaji lete u prvom redu k

raznim strunim udruenjima i radnikim organizacijama koje, proete duhom kranskog

nauka, razvijaju svoju djelatnost diljem kontinenta u svijetu. Znamo da su ovi Nama predragi

sinovi, bijeni brojnim i ozbiljnim potekoama, uspjeno pokuavali i jo uvijek srano

pokuavaju ili unutar vlastite zemlje ili u svjetskim razmjerima braniti radnika prava i

pridii njihovo materijalno i moralno dobro.

101. Osim toga, elimo dunom hvalom poastiti djelo ovih naih sinova, koje nije sve u

neposrednu i vidljivu uspjehu, nego struji i u sve iroke polje ljudskoga rada proirivi na sve


20/50


20

strane ispravno mjerilo djelovanja i miljenja i plodonosan dah kranske vjere.

102. Ovom Naom oinskom hvalom hoemo odlikovati i one Nae sinove koji, proeti

kranskim naelima, djeluju izvanredno u drugim radnikim udruenjima i organizacijama

koje se ravnaju po zakonu naravi i potuju vjersko-udorednu slobodu pojedinaca.103. Ne moemo a da ovdje od srca ne estitamo i ne izrazimo osjeaje Naega tovanja

Meunarodnoj organizaciji rada, koja se oznaava obino kraticom OIL, ILO, OIT. Ona se

ve vie godina brino, uspjeno i korisno trudi oko uspostavljanja gospodarskog i

drutvenog poretka svugdje na svijetu u smislu pravednosti i ovjenosti. U takvu se poretku

priznaju i tite zakonita radnika prava.

PRIVATNO VLASNITVO

Izmijenjene prilike

104. Ovih se posljednjih godina, kako primjeujemo; sve vie kod velikih privrednih

poduzea lui uloga vlasnika proizvodnih dobara od uloge upravljaa poduzea. To

dravnom rukovodstvu stvara, oito, velike potekoe. Dravna vlast ima budno paziti daciljevi to ih sebi postavlja uprava znaajnijih poduzea, pogotovu onih koja igraju poglavitu

ulogu u privredi itave zemlje, ne bi bili ni u kakvu raskoraku sa zahtjevima opega dobra. A

te potekoe, kako nas iskustvo ui, nisu nipoto manje bilo da je uloeni, velikim poduze-

ima potreban, kapital privatniki bilo da je vlasnitvo javnih ustanova.

105. Dobro znamo da danas ima sve vie ljudi koji, na osnovi najnovijih gospodarskih i

mnogostrukih sustava socijalnog osiguranja, mogu mirne due gledati u budunost. Nekada

se takva sigurnost zasnivala na stanovitu, makar i skromnu posjedu.106. U nae se dane takoer dogaa da ljudi ele izuiti kakav zanat radije nego

posjedovati imanje. Vie cijene prihode od rada ili od prava koja su s radom u vezi negoli

prihode od uloenoga kapitala ih od prava koji su s njim u vezi.

107. A to se posve slae s iskonskim svojstvom rada. Rad je, naime, neposredno

izraavanje ovjekove osobe pa ga valja pretpostaviti mnoini izvanjskih dobara koja se po

svojoj naravi imaju drati za sredstva. To je svakako znak napretka ovjeanstva.

108. Takve gospodarske prilike zacijelo su uzrok da openito postaje dvojbeno nije li usadanjim okolnostima izgubilo snagu ili vanost naelo ekonomsko-socijalnog reda to su


21/50


21

ga Nai predasnici odluno iznosili i zastupali, tj. naelo privatnog vlasnitva po kojem je

ovjeku priroeno pravo posjedovati materijalna, pa i proizvodna dobra.

Ponovna potvrda prava na vlasnitvo109. Takva je sumnja posve neosnovana. Pravo, naime, na privatno vlasnitvo, pa i to se

tie proizvodnje dobara, vrijedi za sva vremena: u samoj je naravi sadrano i prirodno je

nauavati da su pojedinci prije drutva pa zato treba da se drutvo usmjerava prema

pojedincu kao prema cilju. Uostalom priznavanje slobode djelovanja u gospodarstvu nije

nikakvo ako se privatnicima jednako tako ne da mogunost da slobodno biraju i

upotrebljavaju sredstva potrebna za vrenje toga prava. Uz to, iskustvo i povijest dokazuje da

se ili krnji ili posve niti u bitnome izraavanje ljudske slobode gdje politike vlasti ne

priznaju privatnicima posjedovanje i proizvodnih dobara. Iz toga je posve oevidno da

koritenje slobode u pravu na vlasnitvo trai i oslonac i pobudu.

110. Otud treba traiti uzrok zato su socijalno-politika udruenja i organizacije koje

nastoje uskladiti slobodu i pravdu u ljudskoj zajednici, a koje su gotovo do danas nijekale

pravo na privatno posjedovanje proizvodnih sredstava, zato su danas te iste, bolje pouene

razvojem socijalnog pitanja, svoje gledite neto ispravile i vladaju se kao da to pravo

stvarno priznaju.

111. Posluit emo se stoga naputkom to ga je o tome dao Na predasnik blaene

uspomene Pio XII.: Branei pravo privatnog vlasnitva, Crkva ima pred oima visok

etiko-socijalni cilj. Nije joj nipoto do toga da naprosto podrava postojee stvarno stanje

kao da bi u njemu vidjela izraz Boje volje, niti da po pravilu titi imu nika i bogatuna

nasuprot siromahu i ubogom... Crkva radije smjera na to da zasada privatnoga vlasnitva

bude kakvu je zamilja Boja mudrost i ustroj naravi. (Radio-poruka od 1. rujna 1944.;

AAS, XXXVI, 1944., str. 253). Drugim rijeima, privatno vlasnitvo treba zajamiti pravo

ljudske osobe na slobodu, a ujedno pruiti nuan doprinos k uspostavi pravoga poretka u

drutvu.

112. Dok se u posljednje vrijeme u ne malo zemalja gospodarske prilike, kako ve

rekosmo, naglo razvijaju i uvjetuju neprestano poveavanje proizvodnje, pravda i pravinost

zahtijevaju da se, koliko doputa ope dobro, jednako tako plai za rad doda poviica. Time

e radnici lake nastojati oko tednje i tako biti u stanju priskrbiti neki imetak. Zato je udno

zato neki zabacuju naravnost prava na svojinu, prava, velimo, koje stalno crpi svu svoju

snagu iz plodovitosti rada i tako uspjeno potpomae zatiti dostojanstva ljudske osobe i


22/50


22

slobodno izvrenje svojeg vlastitog zadatka na svim podru jima djelatnosti. Uvruje,

konano, povezanost i smirenost domaega ivota na boljitak miru i dobrobiti u dravi.

Treba rairiti stvarno koritenje113. Malo je, meutim, ustvrditi da je ovjeku priroeno pravo posjedovati stvari kao

svoje, pa i one za proizvodnju, ne poradi li se uz to svim marom da se koritenje tim pravom

proiri na sve narodne slojeve.

114. Kako divno ui Na predasnik blage uspomene Pio XII., samo dostojanstvo ljudske

osobe, s jedne strane, redovito trai kao naravnu osnovu za ivot pravo koristiti zemaljska

dobra, emu odgovara temeljna obaveza omoguiti, po mogunosti svakomu, privatno

posjedovanje (Radio-poruka za Boi 1942.; AAS, XXXV, 1943., str. 17.): s druge pak

strane, samom radu uroeno dostojanstvo, uz ostalo traiti uvanje i usavravanje takva

drutvenog poretka koji svim narodnim slojevima omoguuje nesmetanu, makar skromnu,

svojinu (n, mj. str. 20.).

115. Ako ikada, a ono je danas osobito potrebno naglasiti da se privatno vlasnitvo to

vie proiri jer se, kako spomenusmo, brojano mnoe drave ije se gospodarske prilike

svakim danom razvijaju. Radi toga, koristei razborito ve iskustvom prokuane postupke,

dravama nee biti teak zadatak tako urediti gospodarski i drutveni ivot da se olaka i to

vie otvori pristup k privatnom posjedovanju stvari, kakve su npr. trajnija potrona dobra,

stan, imanje, orue i alat za obrtnike ili zemljoradnike obiteljske poslove, vrijednosni

papiri uloeni u srednja ili velika dionika drutva; to je ve s uspjehom uvedeno u neke

ekonomski i socijalno razvijenije zemlje.

Opa imovina

116. Posve je jasno da izloeno ni najmanje ne prijei dravama i ostalim javnim

ustanovama s pravom posjedovati proizvodna dobra, pogotovu ako sa sobom nose tako

veliku prevlast kakva se privatnim ljudima bez tete za dravu ne moe dopustiti (QA 114).

117. Znaajka je, ini se, ovoga naeg doba da su sve jai posjednici dobara drava i

ostale javne ustanove. Ovomu treba traiti uzrok u tom to ope dobro zahtijeva da se sve

vei zadaci povjeravaju dravi. Ipak se i ovdje valja posve pridravati naela pripomone

slube to ga ve spomenusmo; drugim rijeima, dravama i javnim ustanovama doputeno

je proirivati granice svoga vlasnitva samo kada to trai oita i zbiljska potreba opega

dobra, klonei se opasnosti da se ne bi privatna svojina preko mjere suzila ili, to je gore,


23/50


23

potpuno unitila.

118. Ne valja preutjeti, napokon, da se privredni pothvati, to ih poduzima drava ili

javne ustanove, imaju povjeriti onim graanima koji se odlikuju posebnom strunou i za-

paenom estitou i koji e svoje dunosti prema dravi vriti najveom savjesnou.Nadalje, valja da se posao ovih ljudi brino i stalno nadzire da ne bi unutar same dravne

uprave silniko gospodarenje u ekonomici palo u ruke nekolicine, to se, oito, protivi

opedravnom dobru.

Drutvena uloga

119. Nai su predasnici u svako doba uili da pravo na privatno vlasnitvo ima u svojoj

biti socijalnu ulogu. Sva su zemaljska dobra po Stvoriteljevoj zamisli u prvom redu danasvim ljudima za dolino ivljenje, kako vrlo lijepo ui Na predasnik blaene uspomene

Lav XIII. u enciklici Rerum novarum gdje itamo: Stvar se sastoji u ovome: Tko je

dobrotom Bojom primio vie dobara, bilo tjelesnih i vidljivih bilo duhovnih, primio ih je

zato da ih upotrijebi na svoje usavravanje i, kao sluga Boje providnosti, na korist drugih.

Tko imade talenta, neka ne uti. Tko imade obilno imetka, neka se uva da ne ohladni za

djelo milosra. Tko imade okretnosti sobom upravljati, neka mnogo nastoji da u tome

blinjega uputi te mu takoer koristi. (RN 19).

120. Premda je ovo nae doba vrlo uznapredovalo i sve vie raste uloga koja spada na

dravu i javne ustanove, ipak se ni pod koju cijenu ne smije pomisliti da je, kako neki -

izgleda - smatraju, socijalna uloga privatnoga vlasnitva izgubila vrijednost. Ta naime

socijalna uloga crpi snagu iz samog prava na vlasnitvo. Ovomu je vrlo blisko to da se u

svako doba oituju bezbrojne bolne nevolje i skrovite, ozbiljne potrebe, a do njih ne dopire

mnogostruka briga drave i nikako im ne moe doskoiti. Zato e ovjenosti i kranskoj

ljubavi pojedinaca biti uvijek otvoreno iroko polje. Oevidno je da je za promicanje

duhovnih vrednota plodnije djelovanje pojedinaca ili privatnih skupina graana negoli

djelovanje dravnih vlasti.

121. I na kraju, bit e dobro ovdje primijetiti da se autoritetom Evanelja potvruje pravo

na privatno vlasnitvo, koje esto iznosi kako Krist Isus uporno zove bogatae da pretvore

bogatstvo u nebeska dobra darivajui siromaha: Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje ga

izgriza moljac i ra; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirite sebi

blago na nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidove i ne

kradu! (Mt 6, 19-20). I boanski Uitelj tvrdi da e njemu samomu biti iskazano to se god


24/50


24

iskae siromasima: Zaista, kaem vam, meni ste uinili ono to ste uinili

jednomu od ove moje najmanje brae. (Mt 25, 40).

III. DIO

NOVI OBLICI SOCIJALNOGA PITANJA

122. Povijesni razvoj sve vie ukazuje da se ne trebaju samo odnosi izmeu radnika i

poslodavaca ureivati po zahtjevima pravde i pravinosti nego i odnosi izmeu pojedinih

privrednih grana, pojedinih gospodarskih razliito razvijenih krajeva unutar jedne te iste

zemlje kao i odnosi, unutar svekolike ljudske zajednice, izmeu brojnih, razliitih, ekonom-

ski i socijalno nejednako razvijenih zemalja.

ZAHTJEVI PRAVDE S OBZIROM NA ODNOSE

IZMEU PRIVREDNIH GRANA

Poljoprivreda, zapostavljeno podruje

123. Da najprije neto kaemo o poljoprivredi. Odmah primjeujemo da se, izgleda, broj

seljaka openito nije smanjio. Nesumnjivo je, meutim, da ne malo seljaka, napustivi svoj

rodni kraj, odlazi u naseljenija mjesta ili u velike gradove. Takvo se raseljavanje zbiva vie-

manje u svim zemljama i kadto poprima goleme razmjere; nastaju tako, oito, teko rjeive

zapreke u vezi s ovjeka dostojnim ivotom stanovnitva.

124. Svakomu je, zacijelo, oevidno da se tako, usporedno s napretkom i razvojem

gospodarstva, broj zemljoradnika smanjuje, a raste broj radnika zaposlenih u industriji ili u

javnoj slubi. Drimo da oni koji iz poljoprivrede prelaze u druge privredne grane, ine to

esto zbog razloga koji niu iz samoga gospodarskog razvoja, a jo ee zaneseni mno-

govrsnim mamcima, osobito: ivom eljom da izau iz uskih okvira koji ne obeavaju


25/50


25

nikakav udobniji ivot; udnjom za novostima i raznim doivljajima, to uvelike dri nae

doba; eljom za naglim bogaenjem; ei za slobodnijim ivotom u udobnostima koje

obino pruaju naseljenija mjesta i gradovi. No ne moe biti sumnje ni u to da seljaci

naputaju selo zato to vide da je poljodjelstvo gotovo posvuda u zastoju i s obzirom naunosnost njihova rada i s obzirom na ivotni standard seljatva.

125. Stoga u taka vanu pitanju kojemu sada gotovo u svim zemljama trae rjeenje,

ponajprije valja ispitati to da se poduzme kako bi se uklonio toliki nerazmjer u proizvod-

nom uinku izmeu poljoprivrede, industrije i javnih sluba; jednako tako to uraditi da se

to vie smanji razlika izmeu ivota na selu i ivota u gradu gdje novani prihodi izviru iz

industrije i radnih slubi; konano, to uiniti da seljatvo ne bi sebe smatralo manje

vrijednim od ostalih; tovie, kako bi se osvjedoilo da i oni koji ive na selu mogu teakim

radom ne samo istaknuti i razviti svoju osobnost nego i s punim pouzdanjem gledati u

budunost.

126. ini Nam se stoga vrlo shodno da o ovom pitanju damo neke smjernice koje e

vrijediti u svakoj povijesnoj prilici, jasno, pod uvjetom da se primjenjuju kako razliite okol-

nosti vremena i mjesta dopuste, preporue ili ak zatrae.

Izjednaenje osnovnih javnih sluba

127. Ponajprije treba da svi, pogotovu dravna vlast, porade na tom da se i na selu

prikladno unaprijedi ono to je osnovno za ope blagostanje, na primjer: briga za putove;

prijevozna sredstva; saobraanje veze; zdrava pitka voda; stanovi, zdravstvena sluba,

osnovno, tehniko i struno obrazovanje; pogodni uvjeti za vjerski ivot i duevni odmor; i,

na kraju, oprema kakvom nae doba trai da se uredi i opremi seosko domainstvo. Gdje

seljaku nedostaju ove pogodnosti, nune za ovjeka dostojan ivot, gospodarski i drutveni

ivot napreduje nikako ih odve sporo pa biva da ljude nema to zadrati od naputanja sela i

da nema toga koji bi lako mogao utvrditi njihov broj.

Postupan i skladan razvoj gospodarstva

128. Potrebno je osim toga da se dravno gospodarstvo razvija postupno i u lijepu skladu

izmeu razliitih privrednih grana. To znai da posebno treba poraditi da se u obradi zemlje

primijene postupci to su u novije vrijeme uvedeni u tehniku proizvodnje, izbor kultura,

ustrojstvo seoskog gospodarenja, to ih openito doputaju ili zahtijevaju gospodarske

prilike, zatim, sve to valja, koliko je mogue, tako unaprijediti da dri korak s industrijom i


26/50


26

svim javnim slubama.

129. Tako e poljoprivreda ne samo troiti vee koliine industrijskih proizvoda nego e

traiti i prikladnije oblike javnih sluba. Za uzvrat e poljoprivreda industriji, javnim

slubama i samoj dravi davati proizvode koji e po vrsti i koliini vie odgovaratizahtjevima potronje. Tako e poljoprivreda uvjetovati da se novcu ustali kupovna mo to

je, uostalom, jedan od poglavitih inilaca sveukupnog urednog gospodarskog razvoja.

130. Prihvaanje tih naputaka donijet e i ove blagodati: ponajprije, laki e biti uvid

odakle idu i kamo se kreu zemljoradnici koji su ostali bez posla uslijed postupna uvoenja

novih pronalazaka u poljoprivredu; zatim, oni e se struno izobraavati da bi se mogli

zaposliti i u drugim zvanjima; konano, nee im nedostajati ekonomska pomo ni potpora za

duhovno uzdizanje potrebna za njihovo naravnije uklapanje u novu drutvenu sredinu.

Primjerena gospodarska politika

131. Da bi se, meutim, postigao sreen razvoj u raznim gospodarskim podrujima,

nuno je potrebno da dravne vlasti, s obzirom na poljoprivredu, svrate svoju razboritu brigu

na ovo: na dae i porez, na kredite, na socijalno osiguranje, na cijene, na unapreenje

dopunske industrije i, napokon, na usavravanje ustrojstva i opreme seoskoga gospodarenja.

Oporezivanje

132. to se tie poreza, sam postupak, ureen po pravdi i pravinosti, zahtijeva u prvom

redu da se obveze odreuju razmjerno s doprinosom moi graana.

133. No sveope dobro trai od dravne vlasti da u odmjeravanju poreza

poljoprivrednicima ima na umu da se u poljoprivredi prihodi ostvaruju sporije i da su

izloeni veoj neizvjesnosti. Zato je i tee nai kapital potreban za njihovo poveanje.

Kapital uz primjerene kamate

134. Prema izloenom slijedi da vlasnici kapitala radije ulau sredstva u druge privredne

grane nego u poljoprivredu. Zbog istog razloga poljoprivrednici ne mogu plaati vie ka-

mate; pae, veinom nisu u stanju snositi ni trinih kamata da bi doli do kapitala koji je

potreban za voenje i razvoj njihovih poslova. Stoga je radi promicanja opega dobra po-

trebno ne samo da drava za poljoprivrednike utvrdi posebnu kreditnu politiku nego i da se

stvore banke koje bi seljacima nudile kapital po blaoj kamatnoj stopi.


27/50


28/50


28

Pomo i nadopuna seoskim prihodima

141. Korisno je, osim toga, na selu unapreivati i industriju i javne slube za spremanje,

preradu i prijevoz poljoprivrednih proizvoda. Poeljno je da se tomu pridrue nastojanja i

pothvati u vezi s drugim gospodarskim i strunim podru

jima. Takvim se postupkom

zemljoradnikim obiteljima daje pogodna mogunost da dopune svoje prihode, i to u istoj

sredini gdje ive i rade.

Ustroj seoskoga gospodarenja

142. Napokon, nema ga tko bi mogao openito odrediti najprikladnije ustrojstvo

poljoprivrednog gospodarenja budui da; s obzirom na nj, vlada vrlo velika neujednaenost u

pokrajinama pojedine drave a jo vea u raznim dijelovima svijeta. No tko god po samoj

naravi, a pogotovu po kranskim naelima prosuuje dostojanstvo ovjeka i obitelji, za-

milja svako poljoprivredno gospodarstvo, to vie obiteljsko, kao zajednicu ljudi u kojoj se

meusobni odnosi lanova i oblik samoga gospodarenja imaju uskladiti sa zahtjevima

pravednosti i s duhom kranskog nauka; tko je tako prosuuje, taj se i svom snagom trudi

da se ovakvo eljeno poljoprivredno poslovanje, prema prilikama pojedinoga vremena, ko-

nano i ostvari.

143. Obiteljsko e gospodarstvo biti postojano i trajno tek kad bude namicalo toliko

sredstava koliko je za obiteljski pristojan standard dovoljno. Da se to postigne, treba svakako

da se zemljoradnici openito za svoj posao struno osposobe, da se s novim pronalascima

upoznaju i, napokon, da im strunjaci u radu budu na pomo. Potrebno je jo da seljaci za

sebe osnivaju pomona drutva; da stvaraju svoja strukovna udruenja te da uzmu djelatna

udjela u javnom ivotu, tj. u upravnoj i u politikoj dravnoj slubi.

Zemljoradnici prvoborci svojeg pridizanja

144. Vjerujemo da medu seljatvom prvaci i nosioci gospodarskoga, kulturnog i

drutvenog napretka jesu oni kojih se to tie - sami seljaci. Oni trebaju uvidjeti i shvatiti da

je rad koji obavljaju vrlo astan: proivljavaju ga u velianstvenu hramu prirode; razvijaju ga

ponajee nad biljkama i ivotinjama iji ivot, neiscrpni u svojim oitovanjima, vezan

stalnim zakonima, obiluje pozivima k Bogu Stvoritelju i Providnosniku. Nadalje,

zemljoradnja ne rada samo razliitom hranom za uzdravanje ljudskog roda nego proizvodi

svakim danom sve vee obilje sirovina za industriju.

145. Taj se rad, osim toga, odlikuje vlastitim dostojanstvom: svestrano se koristi, naime


29/50


29

onim to spada na mehaniku, kemiju i biologiju. One se ipak, budui da znanstveni i tehniki

napredak vrlo mnogo znai u poljoprivredi, trebaju neprestano prilagoavati promjenjivim

potrebama vremena. Ni to nije dosta jer ovaj rad ima u sebi posebnu odliku: zahtijeva od

seljaka tonije poznavanje vremenskoga tijeka da se lake u nj uklju

e; da smirenije gledaju

u budunost; da procijene vanost i odgovornost svojega zadatka, da nanovo ivnu i da

uvijek iskuavaju nove putove.

Solidarnost i suradnja

146. Ne smijemo mimoii ni to da u poljoprivredi, kao uostalom i u drugim privrednim

granama, seljacima naroito koristi da se udruuju, pogotovu kad sama seljakova obitelj vodi

poljoprivredno gospodarstvo. Kako god bilo, spada da se poljoprivrednici osjeaju uzajamno

meusobno vezani i zajedniki nastoje oko osnivanja pomonih drutava i svojih strunih

udruenja, to treba smatrati nunim, jer seljaku pruaju blagodati znanstvenog i tehnikog

napretka i jer stoje na obrani cijena proizvodima njegova rada. K tomu, seljaci e se

izjednaiti s ostalim slojevima radnika u strukama, koji su veinom udrueni. I na kraju,

seljaci e, uine li tako, i u dravnoj upravi stei vanost i znaenje koje odgovara njihovu

staleu; naime, u ovo nae doba treba s punim pravom drati da osamljeni glas, javi li se,

govori - kako se veli - u vjetar.

Osjeaj za ope dobro

147. Seljaci pak, jednako kao i drugi radniki stalei, kad ele pokazati vanost i znaenje

svojeg udruivanja, ne smiju nikad postupati prezirui moralni red i dravne zakone. Moraju,

naprotiv, nastojati uskladiti svoja prava i koristi s pravima i koristima ostalih slojeva i sve

usmjeriti prema narodnom opem dobru. K tomu, poljoprivrednici koji svojski nastoje

poveati blagostanje na selu, mogu s pravom traiti da dravna vlast potpomogne i dopuni

njihova nastojanja, pod uvjetom da seljatvo samo imade smisla za opu korist i da se zalae

za njezino ostvarivanje.

148. Stoga elimo poastiti dunom hvalom one Nae sinove koji irom svijeta zaista

skrbno nastoje oko osnivanja i promicanja pomonih drutava i mnogovrsnih udruenja da bi

zemljoradnici u svakoj dravnoj zajednici uivali ne samo potrebno gospodarsko blagostanje

nego i zasluen, astan ivot.


30/50


30

Poziv i poslanje

149. Budui da poljski posao, ini se, ima u sebi sve to slui ovjekovu dostojanstvu,

usavravanju i duhovnu uzdizanju, ovjek e ga smatrati poslanjem koje je od Boga primio i

koje visoko smjera; takav rad imaovjek na neki na

in posvetiti providnosnom Bogu, koji

ravna svim vremenima na ovjekov spas, i napokon, zemljoradnik ima primiti obvezu da

sebe i druge izgrauje na vii stupanj ovjenosti.

TREBA URAVNOTEITI I

UNAPRIJEDITI KRAJEVE U RAZVOJU

150. Doista se esto dogaa da u istoj dravi stanovnitvo vrlo razliito uiva blagodati

gospodarskog i drutvenog napretka, i to navlastito zbog toga to borave i rade u krajevima

koji gospodarski nisu jednako razvijeni. Gdje se to dogodi, pravda i pravinost zahtijevaju da

dravna vlast nastoji ih posve ukloniti ili barem umanjiti takve nerazmjere. Valja se potruditi

da u gospodarski slabije razvijenim krajevima budu dovoljno razgranate osobito one

ustanove javne slube koje odgovaraju prilikama vremena i mjesta i, koliko je mogue, budu

u skladu s prosjenim blagostanjem. No za to se trai vrlo podesno poslovanje i postupak

kojima e se potanko urediti: zapoljavanje, kretanje stanovnitva, odmjeravanje radnike

plae, oporezivanje, krediti i investicije u industrijske grane koje e promicati druge

djelatnosti. Sve e to pridonijeti ne samo povoljnu zaposlenju radnika i poticanju podu-

zetnosti u radu nego e pridonijeti i iskoritavanju prirodnoga bogatstva zemlje.

151. Svakako, dravna vlast mora odreivati samo ono to se pokazalo da vodi k opoj

koristi graana. Znai da njezina briga, gledajui na opedravnu korist, mora stalno smjerati

da se i poljoprivreda i industrija i javne slube, koliko je mogue, unapreuju istodobno i

jednakomjerno. Mora se ravnati nastojanjem da bi stanovnitvo razvijenijih pokrajina, ima li

pred oima gospodarski, drutveni i kulturni razvoj, opazilo da je samo glavni nosilac svojeg

napretka; pravi su, naime, graani oni koji su za vlastito uzdizanje dali osobit doprinos.

152. Da bi se privredne prilike unutar iste zemlje ujednaile, moraju se, po mogunosti,


31/50


31

zaloiti i oni koji rade svojim sredstvima i na svoj raun. tovie, dravna vlast treba po

naelu pripomone slube tako gajiti i pomagati privatnu inicijativu da, gdje prilike

doputaju, pothvate koje su privatnici poduzeli pustili da ih i dovre.

Treba ukloniti ili smanjiti nerazmjer izme

u povrine tla i napuenosti.

153. Uputno je ovdje upozoriti da u ne malo zemalja postoji velik nerazmjer izmeu

obradivih povrina i broja stanovnitva: dok neke drave nemaju brojna puanstva, a obiluju

obradivim zemljitima, druge su gusto naseljene, a oskudijevaju u obradivim povrinama.

154. I opet, imade drava gdje seljaci, premda bi zemlja mogla roditi vrlo obilno,

upotrebljavaju tako primitivan i zastario nain obraivanja polja da ne uspiju ubrati ni toliko

koliko bi dostajalo za neophodne potreba itavog naroda. Tomu nasuprot, u nekim je

zemljama, zahvaljujui suvremenoj obradi, poljoprivreda toliko uznapredovala da je postig-

nuti viak proizvoda postao za cijelu dravu neko gospodarsko optereenje.

155. Jasno je dakle da uzajamna povezanost svih ljudi i duh bratstva zasnovan na

Kristovom nauku nuno zahtijevaju da narodi djelatno i svestrano potpomau jedan

drugomu, po emu e uslijediti ne samo laka izmjena dobara, kapitala i samoga ljudstva

nego i smanjenje meudravnih neujednaenosti. O tom emo kasnije govoriti opirnije.

156. Ovdje pak ne moemo a da ne izrazimo svoje puno odobravanje radu Meunarodne

organizacije za ishranu i poljoprivredu, skraeno zvanu FAO. Ova ustanova imade osobit

zadatak pospjeivati sporazumijevanje meu narodima; u gospodarski slabije razvijenim

zemljama modernizirati zemljoradnju i pomagati narodima koji oskudijevaju u hrani.

Zahtjevi pravde u odnosima nejednako razvijenih zemalja

157. No u nae je vrijeme moda najvanije pitanje: kakvi moraju biti odnosi izmeu

zemalja gospodarski naprednih i onih iji je razvoj u toku; jedne uivaju blagostanje, druge

trpe krajnju bijedu. Meutim, budui da su danas ljudi uzajamnim odnosima posvuda tako

povezani da se osjeaju kao uvrteni u neki zajedniki dom, one zemlje koje obiluje i

preobiluju svim dobrima ne smiju biti bez razumijevanja za poloaj onih zemalja gdje se

stanovnitvo bori s tolikim unutarnjim potekoama da je neimatinom i glau gotovo dotu-

eno i ne moe kako treba uivati ni najosnovnija ovjeku vlastita prava. Time vie to se

plodan mir, budui da drave, ini se, postaju svakim danom nekako sve ovisnije jedne od

drugih, ne moe dugo ouvati ako se njihove gospodarske i drutvene prilike meusobno

odvie razlikuju.

158. Mi pak, koji sve ljude volimo kao svoju djecu, smatramo da Nam je dunost ovdje


32/50


32

otvoreno naglasiti to smo ve jednom kazali: Svi smo mi, do jednoga, odgovorni za

neishranjene narode (Govor od 3. svibnja 1960, AAS, LII, 1960, str. 465.). Zato se kod

svakog pojedinca, kod svih zajedno, kod bolje stojeih posebno, treba odgojiti svijest odgo-

vornosti (n. mj.).159. Kako se lako zakljuuje i kako je Crkva uvijek ozbiljno upozoravala, red je da

katolici osjete kao posebnu dunost pomagati siromasima i bijednicima jer su udovi Mi-

stinoga Kristova Tijela. Po tom smo spoznali Ljubav - veli apostol Ivan - to je on za nas

dao svoj ivot. Tako i mi moramo dati svoj ivot za svoju brau. Ako netko posjeduje dobra

ovoga svijeta i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce, kako e ljubav Boja

ostati u njemu? (I Iv 3, 16-17).

160. S radou stoga gledamo kako privredno ja

e drave pomau nerazvijenima da bi

lake poboljale svoj poloaj.

Pomo u stisci

161. Svima je zacijelo poznato da dok jedni narodi preobiluju ivenim namirnicama,

pogotovu poljoprivrednim proizvodima, u drugih iroki narodni slojevi trpe neimatinu i

glad, pa pravda i ovjenost zahtijevaju da bogatije drave dou u pomo siromanima. Zato,

unitavati ili rasipati sredstva neophodna zaovjekov ivot zna

i ii protiv pravde i protiv

ovjenosti.

162. Dobro znamo da za neke graanske slojeve mogu nastati nezgodne posljedice gdje je

proizvodnja, osobito poljoprivredna, vea negoli su potrebe stanovnitva. No iz toga nikako

ne slijedi da visoko razvijeni narodi na bi bili obvezani, kad naie posebna potreba, pomoi

siromanima i gladnima. Pae, treba najbrinije nastojati da se potekoe, nastale zbog

preobilja i smanje i da ih ravnomjerno snose svi graani pojedinano.

Znanstveno-tehniko-financijska suradnja

163. Ipak ove mjere nee odmah ukloniti iz mnogih zemalja trajne uzroke bijede i gladi,

koji stoje veinom u zaostalu stanju gospodarstva. Da se ono popravi, valja istraiti sve mo-

gue putove: pomoi graanima da se, s jedne strane, struno osposobe za svoj posao i

slubu, a s druge strane, da dou do kapitala kojim e svoju gospodarsku djelatnost unaprije-

diti na suvremen nain.

164. Dobro nam je poznato kako se ovih posljednjih godina u mnoge duboko ukorijenilasvijest dunosti da valja pomagati dravama siromanim i jo nedovoljno ekonomski


33/50


33

opskrbljenim potrebnom opremom da bi se u njih ubrzao gospodarski i drutveni napredak.

165. Da se do tih eljenih rjeenja doe, vidimo da meunarodne ili dravne ustanove,

odnosno privatna poduzea i udruenja, nude takvim zemljama velikoduniju pomo ispo-

ruujui im prikladnija tehnika proizvodna sredstva. Radi toga se brojnim mladim ljudimaomoguuje da pohaanjem visokih kola u razvijenijim zemljama steknu suvremenu teh-

niku i znanstvenu izobrazbu. K tomu treba pribrojiti da i meunarodne banke, pojedine

drave i privatnici esto daju zajmove dravama da se u nerazvijenim zemljama ponu

osnivati brojna privredna poduzea. Koristimo se ovom prilikom da rado odamo zaslueno

priznanje toj blagotvornoj zamisli. elimo da se ubudue razvijene zemlje sve vie trude da

prue pomo za znanstveni, tehniki i gospodarski napredak dravama koje su na poetku

razvoja.

Treba se uvati pogreaka prolosti

166. Naa je dunost, smatramo, da ovdje jo neto kaemo o tome.

167. Prije svega, pametno je, ini se, ako drave, iji je gospodarski napredak ili nikakav

ili tek na poetku, uzmu u obzir iskustva s razvojnog puta zemalja visokog ivotnog

standarda.

168. Mudro predvianje i nuna potreba zahtijevaju da se to obilnija proizvodnjaostvaruje i na to prikladniji nain. No nuda i pravda jednako trae da se proizvedeno

bogatstvo ravnomjerno dijeli meu graane iste zemlje. Zato treba nastojati da se

gospodarski napredak odvija usporedno s drutvenim. Potrebno je, opet, da se taj napredak

ostvaruje ujednaeno i usporedno u poljoprivredi, industriji i svim javnim slubama.

Treba potovati osobine pojedinih zemalja

169. Svima je oigledno i to da zemlje u razvoju nose na sebi neke odre

ene, i to izrazite

znaajke koje izviru ili iz prirodne vlastitosti kraja, ili tradicije, esto bogate opeljudskim

vrednotama, ili iz posebnosti u naravi stanovnitva.

170. Kada pak naprednije drave pomau zaostalima, ne trebaju samo priznati i potovati

njihove osobitosti nego i vrlo brino paziti da ne bi tim narodima pruajui im pomo,

nametale kao uzor svoj nain ivota.

Treba nesebi

no pomagati171. Osim toga, nuno je potrebno da se gospodarski razvijene zemlje navlastito uvaju


34/50


34

da ne bi, pomaganjem nerazvijenih, ile za iskoritavanjem njihova politikog poloaja i za

ostvarivanjem zamisli svojega gospodarenja.

172. Ako bi se za neim takvim ilo, valja jasno istaknuti da to znai nastojati oko

uspostavljanja neke vrste kolonijalnoga gospodstva koje bi - makar pod bezazlenim imenom- krilo onaj negdanji, preivjeli nain gospodstva kojega su se mnoge zemlje nedavno

otresle. A to bi, budui da kodi meunarodnim odnosima, dovodilo u pitanje svjetski mir.

173. Vrlo je dakle nuno i pravednost zahtijeva da drave koje pomau gospodarski slabo

razvijenim zemljama, ili tehniki ili financijski, uzdravajui se od ma kakve tenje za

prevlau, svoj doprinos pruaju tako da zaostale zemlje uzmognu same jednom i ekonomski

i socijalno uznapredovati.

174. Bude li tako, koristit e dosta za povezivanje svih drava u jednu zajednicu u kojoje lanice, svjesne svojih prava i dunosti, jednakopravno nastojati oko blagostanja svih

naroda.

Treba potivati ljestvicu vrednota

175. Nema, dakako, sumnje da se u dravama gdje su uznapredovale znanosti, tehnika,

gospodarske prilike i ope blagostanje, mnogo pridonijelo tamonjoj kulturi i civilizaciji. No

svatko se moe osvjedoiti da to nisu vrhunske vrednote, nego tek sredstva korisna zaostvarivanje vrhunskih vrednota.

176. Zato s osjeajem ljute boli gledamo kako u gospodarski naprednim zemljama ima ne

malo onih kojima nije nita stalo do prave ljestvice vrednota; duhovne, naime vrednote ili

naprosto zanemaruju ili sasvim zaboravljaju ili ak nijeu. U isto vrijeme, meutim, silno se

zalau za znanstveni, tehniki, gospodarski napredak i materijalno blagostanje toliko cijene

da ga ponajee smatraju najviom vrednotom svojeg ivota. Slijedi da ni samo nastojanje

razvijenih zemalja oko pridizanja siromanih nije bez pogubnih pritajenih opasnosti. U

nerazvijenih je, naime, naroda jo uglavnom iva, predajom od starih batinjena svijest o

osnovnim vrednotama, to je temelj udorednom ivotu i pokretna snaga djelovanju.

177. Stoga, tko pokuava na koji god nain uzdrmati neiskvarenu savjest tih naroda, ini

zaista neto opako. Naprotiv, ne samo da je red ovakvu svijest potovati nego je treba usa-

vravati i oplemenjivati, ta na njoj se zasniva prava ovjenost.

Doprinos Crkve178. Crkva po boanskom pravu pripada svim narodima. To potvruje i injenica da je


35/50


35

ve po svom svijetu prisutna i da tei okupiti sve narode.

179. U onih pak naroda koje je Crkva Kristu prisjedinila ne moe ne pridonositi sretnom

rjeenju gospodarskog i drutvenog pitanja, kako uostalom bjelodano svjedoi povijest

prolog i sadanjeg vremena. Tko se god prizna kraninom, ne moe ne prihvatiti i zaloitise, koliko je do njega, za unapreenje javnih ustanova. Svom e uprijeti snagom ne samo da

ljudsko dostojanstvo ne bude ni u emu povrijeeno nego da se, uklonivi sve prepreke,

promie to god vodi i budi na potenje i krepost.

180. Crkva, proevi svojom snagom, takorei, ile nekoga naroda, nije, niti sebe smatra

nekakvom ustanovom koja je narodu nametnuta izvana. To je tako zato to se pojedini ljudi,

gdje je Crkva prisutna, u Kristu ili preporaaju ili uskrsavaju. A takvi se nikada ne osjeaju

prisiljeni nikakvom izvanjskom silom; naprotiv, osjeaju

i se savreno slobodnima, tee k

Bogu posve slobodno. Zato to god im se ini dobrim i potenim, prihvaaju i vre.

181. Na predasnik Pio XII. mudro ui: Crkva Kristova, koja je vjeran uvar uzviene

boanske mudrosti, ne nastoji oko toga da bi napala ili podcijenila posebne znaajke koje

sainjavaju vlastite oznake naroda i koje svaki narod uva i cijeni ljubaznom ljubavlju i

razumljivim ponosom, smatrajui ih svojom dragocjenom batinom. Njezin je cilj

vrhunaravno jedinstvo u openitoj ljubavi, u kojoj se svi trebaju ivo vjebati, a ne

uniformnost koja je iskljuivo izvanjska, povrna i stoga slabi priro

ene snage. Crkva

odobrava i prati svojim majinskim eljama sve brige i odredbe koje slue mudrom i

urednom razvoju posebnih snaga i tenji, a imaju korijen u dubini bia svakoga plemena,

dokle god nisu u protivnosti s dunostima koje smo duni ovjeanstvu radi zajednikoga

cilja. (Enciklika Summi Pontificatus; AAS, XXXI, 1939., str. 428-429.; nav. iz, Katoliki

list, XC, 1939., str. 560.).

182. S velikim veseljem u srcu gledamo kako katolici, graani nerazvijenih zemalja, ne

preputaju nikako ostalim graanima vodeu ulogu u nastojanju svoje drave da se, po svo-

jim mogunostima, gospodarski i drutveno razvija.

183. S druge strane, opaamo da katolici, graani razvijenijih zemalja, mnogo poduzimaju

i trude se da pomo koju njihove drave pruaju siromanima ide sve vie u korist go-

spodarskom i drutvenom napretku. Ovdje treba osobito pohvaliti mnogovrsno, obilno i iz

godine u godinu sve jae pomaganje afrikoj i azijskoj mladei da bi mogla studirati na

visokim kolama Evrope i Amerike. Treba pohvaliti to se velikim marom izobraavaju

strunjaci na svim podrujima, koji su spremni otii u zaostalije krajeve da ondje razviju dje-

latnost svoje struke i svojeg zvanja.


36/50


36

184. Svim Naim ljubljenim sinovima dakle koji, promiui pravi napredak naroda

tolikom umjenosti i unosei u kulture i civilizacije blagotvornu snagu, bjelodano svjedoe o

sveudiljnoj moi i uspjenosti svete Crkve, njima Nae priznanje i zahvalnost!

PORAST STANOVNITVA I EKONOMSKI RAZVOJ

185. U posljednje se vrijeme esto postavlja pitanje: kako da se u

Mater et magistra - enciklika Ivana XXIII

Documents

Transcript of Mater et magistra - enciklika Ivana XXIII