Mary Higgins clark

Prevrnuta kolijevka

»... a neki pacijenti, iako svjesni svoje teške bolesti,

ipak ozdrave zahvaljujući vještini i dobroti svoga

liječnika.«

HIPOKRAT

Da Katie nije potpuno utonula u razmišljanje o parnici

koju je dobila toga dana, vjerojatno ne bi tako naglo

uletjela u zavoj. Još uvijek ju je proţimalo snaţno

zadovoljstvo zbog presude da je optuţenik kriv.

Pobjedu je izvojevala teško, jer je Roy O'Conner bio

jedan od vrhunskih branitelja u New Jerseyju. Sudac je

zadrţao u tajnosti optuţenikovo priznanje, čime je

nanio teţak udarac optuţbi. Usprkos svemu tome

uspjela je uvjeriti porotu u to da je Teddy Copeland,

tijekom provale, na okrutan način ubio osmogodišnju

Abigail Rawlings.

Kada je pročitana presuda, Abigailina sestra Margaret,

koja se nalazila u sudnici, odmah se uputila do Katie. -

Bili ste izvrsni, gospoĎo DeMaio - rekla je. - Izgledate

poput neke mlade studentice. Mislila sam da nećete

uspjeti, ali tako ste znalački potkrijepili svaku činjenicu

dokazima da ste ih natjerali da osjete ono što je učinio

Abigail. Što će se sada dogoditi?

- Nadam se da će ga sudac, s obzirom na Copelandov

policijski dosje, osuditi na doţivotni zatvor - odgovorila

je Katie.

- Hvala Bogu - rekla je Margaret Rawlings. Na oči su

joj navrle suze koje je šutke obrisala. - Abigail mi tako

uţasno nedostaje. Imala sam samo nju. Neprestano

razmišljam o tome kako se morala strašno bojati. Bilo bi

grozno da se ubojica izvukao nekaţnjeno.

Nije se izvukao nekaţnjeno! Ta je pomisao bila utješna,

ali toliko ju je zaokupila da je u jednom trenutku

nesvjesno nogom jače pritisnula papučicu gasa. U tom

je trenutku ušla u zavoj i auto se, zbog naglog

povećanja brzine, zanio straţnjim dijelom na cesti

prekrivenoj susnjeţicom.

-Oh... ne! U panici je rukama snaţno stiskala volan.

Cesta je bila u mraku. Auto je poletio na suprotnu

stranu i okrenuo se. U daljini je vidjela bljeskanje

prednjih svjetala, koja su se sve više pribliţavala.

Počela je okretati volan, ali potpuno je izgubila kontrolu

nad vozilom koje se našlo na zaleĎenom dijelu uz

zaštitnu ogradu, prema kojoj se opasno nagnulo. Auto

je, poput skijaša koji se sprema na skok, na trenutak

zastao na samom rubu strmog nasipa, a zatim je poletio

prema šumarku.

Nešto tamno i naizgled prijeteće prepriječilo je put:

drvo. Katie je čula lom metala. Njezino je tijelo od

jačine udarca poletjelo prema naprijed udarivši u volan,

a zatim je bilo odbačeno prema natrag. Rukama je

prekrila lice, pokušavajući ga zaštititi od šiljastih

komadića rasprsnutog prednjeg stakla. Oštra bol

svrdlala joj je koljena i zglobove nogu. Ugasila su se

prednja svjetla i ona na ploči s instrumentima. Dok je

tonula u baršunasti mrak, čula je kako negdje u daljini

zavija sirena.

Netko je otvorio vrata automobila; udar hladnoga zraka.

- Moj Boţe, pa to je Katie DeMaio!

Taj joj je glas bio dobro poznat. Pripadao je mladom i

dragom policajcu Tomu Coughlinu. Prošli je tjedan

svjedočio na suĎenju.

- U nesvijesti je.

Pokušala ga je razuvjeriti, ali nije mogla izgovoriti ni

riječ kao da su joj usta bila zalivena. Nije mogla otvoriti

ni oči.

- Krvari joj ruka. Čini se da je presjekla arteriju.

Netko joj je drţao ruku i pritišćući nešto čvrsto je

omotao.

- Moţda ima unutarnje krvarenje, Tom. U blizini se

nalazi bolnica Vestlake. Pozvat ću hitnu. Ti ostani s

njom.

Činilo joj se da lebdi. Dobro sam. Samo ne mogu

govoriti, ţeljela je reći.

Nečije su je ruke podignule i stavile na nosila; netko ju

je pokrio dekom. Osjetila je kako joj se za lice hvata

susnjeţica. Nose je. Auto je krenuo. Ne, to je hitna.

Otvaranje i

zatvaranje vrata. Kad bi im samo mogla objasniti. Ja

čujem. Nisam u nesvijesti.

Tom je dao njezine podatke. - Kathleen DeMaio. Ţivi u

Abbingtonu. Radi kao pomoćnica okruţnog tuţitelja.

Ne, nije udata. Udovica je. Udovica suca DeMaioa.

Johnova udovica. Uţasan osjećaj osamljenosti. Tama se

počela razilaziti. Svjetlost. - Dolazi k svijesti. Koliko

imate godina, gospoĎo DeMaio?

1?itanje, tako uobičajeno, tako jednostavno. Konačno

moţe govoriti. - Dvadeset osam.

Tvrdi zavoj, koji je omotao Tom, skinut je s njezine

ruke. Netko joj šiva ranu. Pokušava leţati mirno i ne

micati se na bolne ubode trzanjem tijela.

Rengensko snimanje. Liječnik u hitnoj sluţbi. - Imali

ste sreće, gospoĎo DeMaio. Dobili ste nekoliko gadnih

masnica. Ali nema nikakvih prijeloma. Naredio sam da

vam daju transfuziju krvi. Vaša je krvna slika prilično

loša. Nemojte se bojati. Ubrzo će vam biti mnogo bolje.

- Radi se o... Ugrizla se za donju usnicu. Nešto ju je u

posljednji čas spriječilo da otkrije onaj svoj grozni,

nerazumni strah od bolnice.

- Ţelite li da obavijestim vašu sestru? - zapitao je Tom.

Zadrţat će vas u bolnici preko noći.

- Ne. Molly je tek nedavno preboljela gripu. Svi su je

imali. Govorila je tako slabim glasom da se Tom morao

nagnuti kako bi čuo što mu govori.

-U redu, Katie. Nemojte nisačim razbijati glavu.

Pobrinut ću se za vaš auto.

Odvezli su je do zastorom odvojenog dijela sobe za

hitni prijem. Krv je počela kapati kroz cjevčicu i iglu

ubodenu u venu desne ruke. Osjetila je kako joj se glava

razbistruje.

Lijeva ruka i koljena nepodnošljivo su je boljeli. Ali i

svaki djelić tijela. Nalazila se u bolnici. Bila je sama.

Medicinska sestra njeţno joj je maknula kosu s čela. –

Sve će biti u redu, gospodo DeMaio. Zašto plačete?

- Ja ne plačem. Ali plakala je.

Odvezena je u bolesničku sobu. Sestra joj je dodala pla-

stičnu čašu s vodom i tabletu. - Ovo će vam pomoći da

se odmorite, gospoĎo DeMaio.

Katie je bila sigurna da se radi o tableti za spavanje.

Nije ju ţeljela. Dobit će noćne more. Ali bit će mnogo

jednostavnije da ide linijom manjeg otpora i da je

popije.

Sestra je ugasila svjetlo i izašla jedva čujnim korakom.

Soba je bila hladna kao kusnica. Plahte izraĎene od

grubog platna bile su takoĎer hladne. Izazivaju li sve

bolničke plahte takav osjećaj? Katie je počela tonuti u

san, znajući da je sigurno očekuje noćna mora.

Ali ovoga je puta mora poprimila drukčiji oblik. Vozila

se na roller coasteru. Uspinjao se sve više i više, po sve

strmijoj pruzi. Izgubila je nadzor nad njim, bezuspješno

ga pokušavajući uspostaviti. Iznenada je skrenuo u

zavoju, izletio iz tračnica i počeo padati. Probudila se

prije nego se smrskao na zemlji. Drhtala je cijelim

tijelom.

Susnjeţica se hvatala po prozoru. Digla se iz kreveta i

teško se osovila na rioge. Prozor je bio odškrinut pa je

roleta lupkala po staklu. Zbog toga je u sobi propuh,

pomislila je. Zatvorit će prozor i podići roletu pa će

moţda moći spavati. Ujutro će je pustiti kući. Mrzila je

bolnice.

Nesigurnim se korakom uputila prema prozoru.

Bolnička spavaćica jedva joj je dosezala do koljena.

Noge su joj bile hladne kao led. Susnjeţica je prešla u

kišu. Naslonila se na prozorsku dasku i pogledala van.

Parkiralištem su tekli potoci vode.

Katie se primila za roletu i pogledala u parkiralište dva

kata niţe.

Poklopac prtljaţnika polagano se dizao. Sve joj se jače

vrtjelo. Zateturala je i ispustila roletu koja se uz tresak

naglo podigla. Primila se za prozorsku dasku i zabuljila

u prtljaţnik automobila. Što to bijelo lebdi iznad njega?

Plahta? Veliki zaveţljaj?

Sigurno sanjam, pomislila je, da bi odmah zatim rukom

pritisnula usta da zatomi krik u grlu. Buljila je u

prtljaţnik u kojem se upalilo svjetlo. Kroz prozor, po

kojem se slijevala kiša pomiješana sa snijegom, vidjela

je kako se bijeli zaveţljaj počinje otvarati. Prije nego se

poklopac spustio, ugledala je ţenu, čije lice je smrt

pretvorila u grotesknu masku.

2

Budilica ga je probudila točno u 2 sata ujutro. S

godinama mu je prešlo u naviku da se smjesta digne na

hitni poziv.

Ustao je iz kreveta i u nekoliko se koraka našao ispred

umivaonika u sobi za preglede. Lice je oprao hladnom

vodom, zavezao je kravatu i počešljao se. Čarape još

uvijek nisu bile suhe. Skinuo ih je s gotovo mlačnog

radijatora i pod rukom osjetio kako su vlaţne i ljepljive.

Navukao ih je kreveljeći se i odmah zatim obuo cipele.

Trgnuo se kada je rukom dotaknuo svoj kišni kaput. Bio

je potpuno mokar. Objesio ga je iznad radijatora, ali to

je očito bilo potpuno beskorisno. Dobit će upalu pluća

ako ga sada obuče. A osim toga, na njega se mogu

uhvatiti bijele niti plahte, koje bi se lako uočile na

tamnoplavoj podlozi. Vraški bi se namučio objašnjavati

kako su dospjele na njegov kaput.

U ormaru je drţao stari Burberry. Obući će njega, a

mokri će kaput ostaviti ovdje i sutra ga odnijeti u

čistionicu. Burberry nije imao podstavu. Smrznut će se,

ali nije imao drugog izbora. Osim toga, bio je tako

običan-maslinasto zelene boje i prevelik, jer je

smršavio. Ako itko i vidi auto, i njega u autu, bila bi

mala vjerojatnost da ga prepozna.

Brzim je korakom otišao do ormara. Skinuo je kišni

kaput sa ţičane vješalice, na nju objesio teški i mokri

Chesterfield i stavio ga u straţnji dio ormara. Burberry

je imao onaj poseban miris dugo nenošenih stvari -

prašnjav i nadraţujući koji ga je neugodno zapahnuo.

Obukao ga je i zakopčao, mršteći se.

Otišao je do prozora i malo podignuo roletu. Na parkira-

lištu je još uvijek bilo toliko automobila da se neće ni

primijetiti da njegovog nema. Ugrizao se za usnicu,

shvativši da je na najudaljenijem dijelu parkirališta, koji

je dotada bio tako savršeno mračan, bila zamijenjena

pregorjela ţarulja svjetiljke. Njezino je svjetlo sada

padalo na straţnji dio njegovog auta. Morat će se kretati

uz aute koji su stvarali sjenu i tijelo brzo staviti u

prtljaţnik.

Konačno je došao i taj trenutak.

Otvorio je ormar s medicinskom opremom i sagnuo se.

Stručno je opipao ţenino tijelo prekriveno plahtom.

Nerazgovjetno mrmljajući, jednu je ruku stavio ispod

njezinog vrata, a drugu ispod koljena, da bi je podignuo.

Za ţivota je teţila oko 50 kila, ali se tijekom trudnoće

prilično udebljala. Dok ju je nosio prema stolu za

preglede, osjećao je svaki gram njezine teţine. Upalio je

pomičnu svjetiljku koja je stajala pokraj stola i u plahtu

zamotao cijelo tijelo.

Zaključao je ormar, nakon što je briţno pregledao

njegovo dno. Nečujno je otvorio vrata koja su vodila na

parkiralište i uzeo ključ prtljaţnika. Bešumnim korakom

došao je do stola za preglede i podigao tijelo. Imao je

samo 20 sekundi. 20 sekundi koje su mogle upropastiti

njegov ţivot.

18 sekundi poslije stajao je pokraj svoga auta.

Susnjeţica mu je vlaţila lice, a teret omotan plahtom

istezao mu ruke. Cijeli je teret prebacio na jednu ruku,

dok je drugom pokušavao staviti ključ u bravu

prtljaţnika, na kojoj se stvorio tanki sloj leda. Ubrzanim

ga je pokretom sastrugao. Trenutak poslije ključ je bio u

bravi, a poklopac se polako digao. Pogledao je prema

prozorima bolnice. U središnjoj sobi na drugom katu

podigla se roleta. Je li netko gledao? Grozničavost da

tijelo što prije stavi u prtljaţnik, da ga što prije makne iz

svojih ruku, natjerala ga je na to da sve radi prebrzo. U

trenutku kada je maknuo lijevu ruku, vjetar je rastvorio

plahtu i otkrio ţenino lice. Trgnuo se, naglo spustio

tijelo u prtljaţnik i zalupio poklopac.

Svjetlo je palo na ţenino lice. Je li to netko vidio?

Ponovno je podignuo pogled prema prozoru sobe na

drugom katu. Je li se netko nalazio u njoj? Nije bio

siguran. Koliko se moglo vidjeti s tog prozora? Poslije

će provjeriti tko je u toj sobi.

Sjeo je u auto i polagano se, ne paleći prednja svjetla,

odvezao s parkirališta.

Stvarno nevjerojatno da se večeras već drugi put vozi u

Chapin River. Što bi se dogodilo da nije odlazio iz

bolnice ba3 u trenutku kada je ona izletjela iz Fukhitove

ordinacije i zaustavila ga?

Vangie je bila na rubu histerije. Šepajući došla je do

njega. - Doktore, ovaj tjedan ne mogu k vama doći na

pregled. Sutra putujem u Minneapolis. Otići ću do

doktora Salema, koji me nekada liječio. Moţda ću tamo

ostati i roditi dijete.

Da nije naletio na nju, sve bi palo u vodu.

Nagovorio ju je da se s njim vrati u njegovu ordinaciju.

Razgovarao je s njom, uspio je smiriti i dati joj čašu

vode.

Prekasno je posumnjala, pokušavajući izaći. Njezino

lijepo lice odraţavalo je strah.

Iako ju je uspio zauvijek uti3ati, zastrašujuće je

djelovala spoznaja da ga je netko mogao otkriti. Nakon

što je tijelo zaključao u ormar s medicinskom opremom,

počeo je sav napet razmišljati.

Njezin je svijetlocrveni auto predstavljao neposrednu

opasnost. Morao ga je maknuti s bolničkog parkirališta.

Sigurno bi ga zapazili nakon isteklog vremena

predviĎenoga za posjete -lincoln continental s napadnim

kromiranim prednjim dijelom; sav je bio tako napadan

da nije mogao izbjeći pogledu.

Točno je znao gdje je ţivjela u Chapin Riveru. Rekla

mu je da se njezin muţ koji je bio pilot United

Airlinesa, tek sutra vraća kući. Odlučio je da njezin auto

odveze u Chapin River i torbicu ostavi u kući, tako da

izgleda kao da se vratila kući.

To mu je neočekivano jednostavno pošlo za rukom.

Promet je po tom uţasnom vremenu bio vrlo slab.

Prema urbanističkom planu Chapin Rivera zahtijevalo

se da kuće budu graĎene na zemljištu veličine barem

jednoga hektara. Bile su smještene podalje od ceste i do

svake se dolazilo zavojitim prilaznim putem. Vrata

garaţe otvorio je daljinskim upravljačem koji se nalazio

u lincolnu na ploči s instrumentima i parkirao ga u

garaţi.

Ključ ulaznih vrata našao je medu onima od automobila,

ali ga nije trebao; vrata koja su iz garaţe vodila u radnu

sobu, bila su otključana. Svjetlo je gorjelo u cijeloj kući,

jer se vjerojatno palilo automatski. Iz radne je sobe

izašao brzim korakom, a zatim se hodnikom ţurno

uputio u dio zgrade u kojem su se nalazile spavaonice.

Njezina je bila posljednja na desnoj strani i odmah ju je

prepoznao. Osim te još su postojale dvije, od kojih je

jedna bila preureĎena u dječju sobu. Zidovi su bili

oblijepljeni novim tapetama s kojih su se smiješili

raznobojni slonići i janjići. Kolijevka je očito bila

potpuno nova, kao i komoda.

Upravo u trenutcima dok je gledao dječju sobu, shvatio

je da bi moţda mogao njezinu smrt prikazati kao

samoubojstvo. Ako je počela ureĎivati dječju sobu tri

mjeseca prije djetetovog roĎenja, prijetnja da će ga

izgubiti bila je snaţan motiv za samoubojstvo.

Otišao je u njezinu spavaću sobu. Bračni krevet bio je

nemarno spremljen, a ispod teškog bijelog prekrivača s

resama na pojedinim mjestima izvirivale su plahte.

Njezina spavaćica i kućna haljina bile su bačene preko

sofe. Kada bi je barem mogao donijeti ovamo i poloţiti

je na njezin krevet! To bi bilo vrlo opasno, ali opet ne

toliko kao kad bi njezino tijelo bacio negdje u šumi. U

tom bi se slučaju provela detaljna policijska istraga.

Njezinu je torbicu stavio na sofu. Ona će, kao i auto u

garaţi, barem ukazivati na to da se iz bolnice vratila

kući.

Do bolnice je propješačio četiri kilometara. Izloţio se

uţasnoj opasnosti - što bi bilo da ga je u toj otmjenoj

četvrti zaustavio policijski auto? Ne bi mogao naći

nikakvu ispriku. Vratio se za manje od jednoga sata,

zaobišao je glavni ulaz i u bolnicu ušao na straţnji ulaz

iz parkirališta. Bilo je tek 10 sati kada se našao u svojoj

ordinaciji.

Kaput, cipele i čarape bile su natopljene vodom. Drhtao

je od glave do pete. Shvatio je da bi bilo previše opasno

iznijeti tijelo prije nego bude potpuno siguran u to da je

mogućnost da nekoga sretne zanemariva. Sestre počinju

noćnu smjenu u ponoć pa je odlučio da će ponovno

izaći mnogo kasnije. Ulaz za hitne slučajeve bio je na

istočnoj strani bolnice. Barem se nije morao brinuti da

će ga vidjeti neki pacijent kojem je potrebna hitna

pomoć ili netko iz policijskih kola koja prate hitnu.

Budilicu je navio na dva i legao na stol za preglede.

Uspio je zaspati, a probudio se tek kada je sat zazvonio.

Sada je s drvenog mosta skrenuo na Winding Brook

Lane. Njezina se kuća nalazila na desnoj strani.

Isključio je prednja svjetla i prilaznim se putem dovezao

do straţnjeg dijela kuće. Auto je parkirao uz sama vrata

garaţe. Skinuo je vozačke rukavice i navukao kirurške.

Otvorio je vrata garaţe i podigao poklopac prtljaţnika.

Nosio je tijelo pokraj polica s alatom i ušao u radnu

sobu. Kuća je utonula u tišinu. Za samo nekoliko

minuta bit će izvan opasnosti.

Pojurio je hodnikom do spavaće sobe, savijajući se pod

teţinom njezinog tijela. Poloţio ju je na krevet i

maknuo plahtu kojom je bila pokrivena.

U kupaonici je kristaliće cijanida usuo u plavu čašu s

cvjetnim uzorkom, dodao vodu i veću količinu izlio u

umivaonik koji je oprezno oprao, a onda se vratio u

sobu. Čašu je stavio pokraj njezine ruke, pri čemu je

namjerno prolio ostatak njezinog sadrţaja po pokrivaču.

Uspio je saviti njezine prste oko čaše, iako se počela

pojavljivati mrtvačka ukočenost. Ruke su bile hladne.

Briţljivo je presavio bijelu plahtu.

Mrtva je ţena leţala na leĎima, ukočenih očiju,

iskrivljenih usnica i izraza koji je svjedočio o

predsmrtnom strahu. Ali to je bilo potpuno uobičajeno.

Mnogo samoubojica promijeni mišljenje kada je već

prekasno.

Je li mu nešto promaknulo? Nije. Njezina torbica, u

kojoj su bili ključevi, nalazila se na sofi. U čaši je ostao

talog cijanida. Da joj skine kaput ili ne? Neka ostane na

njoj. Što je manje dira, to bolje.

A cipele? Bi li njih ona izula?

Nadignuo je kaftan koji je nosila i osjetio kako mu se

krv ledi u ţilama. Na natečenoj desnoj nozi nalazila se

iznošena mokasinka, a na lijevoj samo čarapa.

Druga je mokasinka sigurno ispala. Gdje? Na

parkiralištu, u ordinaciji ili u kući? Izjurio je iz sobe i

traţeći je, došao u garaţu. Nigdje je nije mogao naći.

Bijesan zbog toga što gubi vrijeme, odjurio je do auta i

pogledao u prtljaţnik. Cipela je netragom nestala.

Vjerojatno je ispala na parkiralištu. Čuo bi da je ispala u

ordinaciji, a nije bila ni u ormaru s medicinskom

opremom. U to je bio sto posto uvjeren.

Zbog natečene noge stalno je nosila te mokasinke. Čuo

je kako je zbog njih zadirkuje recepcionarka u bolnici.

Morat će se vratiti, pretraţiti parkiralište i pronaći

cipelu. A što bi bilo da je nade netko tko je znao da ih

ona nosi? To bi, nakon otkrića tijela, izazvalo nagaĎanja

o njezinoj smrti. Što bi se dogodilo da netko kaţe: »Na

parkiralištu sam vidio mokasinku koju je nosila.

Vjerojatno ju je izgubila u ponedjeljak navečer kada se

vraćala kući«? Ali da je bez cipele napravila samo

nekoliko koraka po parkiralištu, stopalo njezine čarape

bilo bi jako zaprljano. Policiji ta pojedinost sigurno ne

bi promaknula. Mora se vratiti na parkiralište da

pronaĎe tu cipelu.

Ali sada se u nekoliko koraka vratio u spavaću sobu i

odmah otvorio vrata garderobe. Po podu su bile

razbacane ţenske cipele. Većina je imala vrtoglavo

visoke potpetice. Bilo bi smiješno kad bi netko

povjerovao u to kako ih je nosila u ovom stanju i još po

takvom vremenu. Vidio je tri ili četiri para čizama, ali ni

jednu ne bi mogao navući na tu njezinu natečenu nogu.

A onda ih je ugledao. Par niskih i udobnih cipela, baš

onakvih kakve nosi većina trudnica. Bile su gotovo

nove, ali nosila ih je barem jedanput. Uzeo ih je s

uzdahom olakšanja. Vrativši se u sobu, skinuo je

mokasinku s njezine noge i obuo joj cipele koje je donio

iz garderobe. Desna joj je bila tijesna, ali ipak ju je

uspio zavezati. Mokasinku je ugurao u široki dţep na

svom kaputu. Uzeo je plahtu i stavivši je ispod ruke

izašao iz sobe, prešao hodnik i kroz radnu sobu izašao u

noć.

Kada se dovezao do bolničkog parkirališta, susnjeţica

je prestala padati, ali je bilo jako hladno i vjetrovito.

Zaustavio se na najudaljenijem dijelu parkirališta. Da se

sada slučajno pojavi čovjek iz osiguranja, rekao bi mu

kako je malo prije primio poziv da je jedna njegova

pacijentica dobila trudove pa čeka da je dovezu. Ako bi

se iz bilo kojeg razloga ta njegova priča provjeravala,

bijesno bi odbrusio da je poziv očito bio laţan.

Ali, bolje bi bilo da ga nitko ne vidi. Drţeći se sjene

koju je stvaralo grmlje uzduţ parkirališta, brzo je

krenuo prema mjestu gdje je prije bio parkiran njegov

auto. Cipela je vjerojatno ispala u trenutku kada je

pomaknuo njezino tijelo kako bi mogao otvoriti

prtljaţnik. Čučnuo je i pretraţio mjesto. Zatim je

nečujnim korakom krenuo prema bolnici. Vidio je da su

u ovom krilu zgrade sve sobe bile neosvijetljene.

Pogledao je prema prozoru središnje sobe na drugom

katu. Roleta je bila spuštena. Pogurivši se, polako je

napredovao hodajući preko makadama. Moţda ga je

netko vidio! Bio je toliko nezadovoljan i obuzet bijesom

da nije osjećao hladnoću koja je prodirala do , kostiju.

Gdje je ta cipela? Moram je naći!

Na parkiralište je skrenuo auto s upaljenim svjetlima i

zaustavio se uz škripu kočnica. Vozač, koji je vjerojatno

išao prema odjelu za hitne slučajeve, očito je shvatio da

je skrenuo na krivom mjestu. Polukruţno je zaokrenuo i

velikom se brzinom odvezao s parkirališta.

Morao se maknuti odavde. Samo je uzalud gubio

vrijeme. Pao je kada se pokušao uspraviti, jer mu se

ruka pokliznula na skliskoj površini makadama. U istom

je trenutku pod prstima osjetio neki koţni predmet.

Zgrabio ga je i podigao. Iako je svjetlo bilo slabo znao

je što je našao. Mokasinku. Našao je mokasinku.

Poslije petnaest minuta otključao je ulazna vrata svoje

kuće. Skinuo je kišni kaput i objesio ga u ormar koji se

nalazio u predvorju. Pogledao se u veliko zrcalo na

vratima ormara. Zaprepastio se kada je vidio da su

nogavice hlača mokre i zamazane, kosa raščupana, a

ruke zaprljane. Obrazi su mu gorjeli, a na iskolačenim

očima zjenice su bile neprirodno proširene. Izgledao je

poput čovjeka koji je doţivio duševni potres, kao

iskrivljena slika samoga sebe.

Odjurio je stubama na kat, skinuo se, odjeću bacio u

košaru za prljavo rublje, okupao se i obukao pidţamu,

preko koje je navukao kućni ogrtač. Bio je previše napet

da bi mogao spavati, a osjećao je i ţivotinjsku glad.

Domaćica je na tanjuru ostavila tanko narezanu

janjetinu. Na stolu u kuhinji nalazio se svjeţi komad

briea, a u košarici za voće, koja je stajala na hladnjaku,

nalazile su se kiselkaste jabuke. Hranu je briţljivo

poslagao na pladnju i odnio je u knjiţnicu. Natočio je

veliku čašu viskija i sjeo za pisaći stol. Dok je jeo,

razmišljao je o onome što se dogodilo te večeri. Da se

nije dulje zadrţao u ordinaciji, provjeravajući kalendar

rada, ne bi naletio na nju. Otišla bi i više je ne bi mogao

zaustaviti u njezinoj namjeri. Otključao je pisaći stol i

otvorio veliku središnju ladicu s laţnim dnom, u kojoj je

uvijek drţao specijalni dosje. Izvadio je fascikl od

pakpapira u kojem se nalazio dosje. Na novi komad

papira zapisao je sljedeće:

15. veljače Ovaj je liječnik u 20 i 40 zaključavao

straţnja vrata svoje ordinacije. Pacijentica je u tom

trenutku izašla iz ordinacije doktora Fukhita. Pacijentica

je prišla ovom liječniku i rekla mu da odlazi u

Minneapolis, gdje će njezin bivši liječnik Emmet Salem

poroditi. Pacijentica se ponašala histerično. Nagovorena

je da ude u ordinaciju. Ovaj je liječnik, ţaleći zbog

neizbjeţnog,

pripremio teren da je ubije. Pod izlikom da će joj

donijeti čašu vode, ovaj je liječnik u čašu stavio

kristaliće cijanida i prisilio pacijenticu da popije otrov.

Pacijentica je preminula točno u 21 i I5. Fetus je bio star

26 tjedana. Prema mišljenju ovoga liječnika da je dijete

roĎeno, moţda bi se moglo odrţati na ţivotu. U ovom

se dosjeu nalazi

potpuna i točna povijest bolesti i ona treba zamijeniti i

poništiti onu koja se nalazi u ordinaciji bolnice

Westlake.

Odloţio je kemijsku olovku, duboko uzdahnuvši. Svoj

posljednji zapis uloţio je u fascikl. Ustao je i otišao do

polica s knjigama. Na posljednjoj je, iza jedne knjige

pritisnuo gumb i ona se na šarkama odmaknula od zida,

otkrivši veliki sef. Brzo ga je otvorio, stavio u njega

fascikl i nenamjerno primijetio da se broj fascikala sve

više povećava. Mogao je napamet izgovarati imena koja

su se nalazila na njima: Elizabeth Berkely, Anna Horan,

Maureen Crowley, Linda Evans - bilo ih je preko 72 a

predstavljali su uspjehe i neuspjehe njegovog

liječničkog genij a.

Zatvorio je sef, policu gurnuo na njeno mjesto i polako

se uputio na kat. Skinuo je kućni ogrtač, legao na veliki

krevet s baldahinom i zaklopio oči.

Nakon što je obavio sve što je morao, bio je toliko is-

crpljen da je osjećao mučninu. Je li nešto previdio ili

zaboravio? Bočicu s cijanidom stavio je u se@

Mokasinke? Riješit će ih se sutra navečer. U mislima su

mu se divlje vrtloţili dogaĎaji proteklih nekoliko sati.

Kada je radio ono što je morao, bio je potpuno smiren.

Sada, nakon što je sve obavio, osjećao je kako se njegov

ţivčani sustav, kao i uvijek do sada, pobunio.

Sutra će, kad bude išao u bolnicu, sam odnijeti odjeću

na čišćenje. Hilda je nemaštovita domaćica, ali sigurno

bi primijetila da su nogavice hlača mokre i zamazane.

Saznat će koji je pacijent bio u sobi na drugom katu

istočnog krila i što je mogao vidjeti. Ne razmišljaj sada

o tome. Moraš spavati. Podupro se laktom i iz ladice

noćnog ormarića izvadio malu kutijicu s pilulama.

Trebao mu je blagi sedativ. Samo tako će moći

odspavati dva sata.

Uzeo je malu kapsulu, progutao je bez vode, naslonio je

glavu na jastuk i sklopio oči. Dok je čekao da sedativ

počne djelovati, pokušavao je uvjeriti samoga sebe da je

izvan svake opasnosti. Ali koliko god se trudio, nije

mogao potisnuti pomisao na to da mu je nedostupan

dokaz koji bi najočitije ukazivao na njegovu krivnju.

3

Ako nemate ništa protiv, ţeljeli bismo da izaĎete na

straţnji izlaz - rekla je sestra. - Glavni prilazni put

potpuno je zaleĎen i radnici ga pokušavaju osposobiti.

Taksi će vas čekati kod straţnjeg izlaza.

- Ne bih imala ništa protiv niti da moram izaći kroz

prozor, samo da mogu otići kući - gorljivo je rekla

Katie. - Ali grozno je to da se u petak moram ponovno

vratiti u bolnicu, zbog jednog manjeg kirurškog

zahvata.

- Oh! Sestra je pogledala u njezin karton. - O čemu se

radi?

- Izgleda da sam od majke naslijedila problem koji je i

nju mučio. Svakog mjeseca gotovo iskrvarim dok imam

mjesečnicu.

- Sigurno ste zbog toga imali tako lošu krvnu sliku,

kada su vas dovezli ovamo. Ali nemojte se brinuti.

Dilatacija i kiretaţa nisu jako sloţeni zahvati. Tko je vaš

liječnik?

- Doktor Highley.

- Oh, on je vrhunski stručnjak. Bit ćete smješteni u

zapadnom krilu. Tamo leţe svi njegovi pacijenti. Tamo

je kao u nekom luksuznom hotelu. Znate, on je glavni

liječnik u ovoj bolnici. Još je uvijek gledala u Katiein

karton. - Niste dobro spavali, zar ne?

- Nisam. Katie je s gaĎenjem frknula nosom, dok je

zakapčala bluzu poprskanu krvlju, koju je navukla samo

preko nezamotane ruke. Sestra joj je pomogla obući

kaput.

Jutro je bilo oblačno i hladno. Katie je zaključila da je

veljača postala mjesec koji najmanje voli. Izašla je na

parkiralište i zadrhtala, sjetivši se sinoćnje more. Iz

svoje je sobe gledala baš na taj dio parkirališta. Taksi se

zaustavio i s olakšanjem je krenula prema njemu,

trgnuvši se od boli u koljenima. Uz sestrinu j e pomoć

ušla u taksi, pozdravila se i zatvorila vrata. Taksist je

pritisnuo papučicu gasa. - Kamo, gospoĎo?

Kroz prozor sobe na drugom katu, u kojoj je Katie

provela noć, muškarac je promatrao njezin odlazak. U

ruci je drţao karton koji je sestra ostavila na stolu.

Kathleen N. DeMaio, 10 Woodfield Way, Abbington.

Zaposlena u tuţilaštvu okruga Iialley.

Osjetio je uzbuĎenje pomiješano sa strahom. Katie De-

Maio.

Na kartonu je zabiljeţeno da je dobila jaku pilulu za

spavanje.

Prema anamnestičkim podacima, ona nije redovito uzi-

mala nikakve lijekove, uključujući pilule za spavanje i

sedative. Znači da je njezina otpornost prema

lijekovima bila slaba, pa ju je pilula, koju je sinoć

dobila, prilično omamila.

Na kartonu je takoĎer pisalo da ju je noćna sestra našla

kako uznemirena sjedi na rubu kreveta u 2 sata i 8

minuta, tuţeći se na noćne more.

Roleta na prozoru bila je podignuta. Ona je sigurno bila

na prozoru. Koliko je vidjela? Ako je išta vidjela, pa

čak i u slučaju da misli kako je imala noćnu moru, to će

je kopkati s obzirom na njezino profesionalno iskustvo.

Predstavljala je neprihvatljivu opasnost.

4

Sjedali su tijesno priljubljeni u odjeljku kavane u 87.

ulici. Na stolu su stajali nepojedeni čajni kolačići.

Polako su pili kavu sa sumornim izrazom na licu.

Poloţila je ruku na njegov rukav, na mjestu gdje se

nalazila ukrasna vrpca u obliku zlatne pletenice. Prste

svoje desne ruke isprepleo je s njezinima lijeve ruke.

- Strašno si mi nedostajala-paţljivo je rekao.

- I ti meni, Chris. Zato mi je ţao što smo se jutros

sastali. To samo pogoršava cijelu stvar.

-Joan, daj mi malo vremena. Kunem ti se Bogom da

ćemo naći neko rješenje. Moramo.

Odmahnula je glavom. Pogledao ju je i trgnuo se,

vidjevši koliko pati. Njezine oči boje lješnjaka bile su

mutne, a glatka koţa lica, jutros potpuno otkrivenoga,

jer je svoju svijetlosmeĎu kosu zalizala i svezala u

punĎu, poprimila je nezdravu bijelu boju.

Po stoti se put pitao zbog čega se nije rastao od Vangie,

kada je prošle godine premješten u New York. Zašto je

popustio njezinoj molbi da još jednom pokušaju spasiti

brak, kada im to nije pošlo za rukom u proteklih deset

godina? A sada je dijete na putu. U mislima se vratio na

onu uţasnu svaĎu s Vangie, neposredno prije nego je

otputovao. Bi li to trebao reći Joan? Ne, jer ne bi imalo

nikakvog smisla.

- Kako ti se svidjela Kina? - zapitao je.

Razvedrila se. - Prekrasna je, naprosto prekrasna. Radila

je kao stjuardesa Pan Americana. Upoznali su se prije

šest mjeseci na zabavi koju je na Havajima priredio

kapetan Jack Lane.

Joanina baza bila je u New Yorku, gdje je na

Manhattanu ţivjela s još dvije druge stjuardese Pan

Ama.

Naprosto je nevjerojatno i ludo kako neki ljudi od prvog

trenutka osjete da su stvoreni jedno za drugo. Nije tajio

da je oţenjen. Iskreno joj je rekao da ţeli prekinuti s

Vangie čim ga premjeste iz baze u Minneapolisu u New

York. Posljednji pokušaj da spasi brak bio je

bezuspješan. Nikada se nisu smjeli vjenčati.

A onda mu je Vangie rekla za dijete. - Vratio si se

večeras - rekla je Joan.

- Da. U Chicagu smo imali problema s motorom pa je

let otkazan. Doletjeli smo bez putnika oko 18 sati.

Prijavio sam se u Holiday Innu u 57. ulici.

- Zašto nisi otišao kući?

- Zato jer te nisam vidio dva tjedna pa sam te ţelio

vidjeti, morao sam te vidjeti. Vangie me ne očekuje

prije 11 sati. Ne moraš si time razbijati glavu.

- Chris, rekla sam ti da sam predala molbu za premještaj

u odjel za Latinsku Ameriku i ona je odobrena. Sljedeći

tjedan selim se u Miami.

- Joan, nemoj!

- To je jedino rješenje. Slušaj, Chris, stvarno mi je ţao,

ali ne mogu stajati na raspolaganju oţenjenom

muškarcu. To se potpuno kosi s mojim karakterom. Ne

ţelim razarati tuĎe brakove.

- Naša je veza potpuno nevina.

- Tko bi u današnjem svijetu povjerovao u to? Činjenica

da ćeš za jedan sat ţeni lagati o vremenu svog povratka,

sama za sebe govori sve, zar ne? I nemoj smetnuti s uma

da sam kćerka prezbiterijanskog svećenika. Mogu

zamisliti kako bi se tata ponašao da mu kaţem kako sam

zaljubljena u muškarca koji ne samo da je oţenjen, već

njegova ţena konačno očekuje dijete za koje se

svesrdno molila proteklih deset godina. Sigurno bi bio

ponosan od sreće što ima takvu kćer.

Popila je kavu. - I bez obzira na to što ti govorio, Chris,

uvjerena sam kako postoji mogućnost da se ti i ţena

ponovno zbliţite, ako se ja maknem. Umjesto na nju, ti

misliš na mene. I začudit ćeš se kada se sam uvjeriš u to

kako dijete stvara čvrstu vezu izmeĎu muškarca i ţene.

Njeţnom je kretnjom odmaknula njegovu ruku. - Chris,

bit će bolje da odmah odem kući. Let je bio dugačak i

strašno sam umorna. I za tebe će biti bolje da odeš kući.

Pogledali su se u oči. Pogladila ga je po licu, ţeleći

svojim dodirom otkloniti duboke bore koje je osjećaj

nezadovoljstva i nesreće urezao na njegovom čelu. -

Moglo nam je biti tako divno zajedno - rekla je dodavši:

- Chris, izgledaš potpuno iscrpljeno.

- Sinoć nisam dobro spavao. Pokušao se nasmiješiti. -

Neću odustati, Joan. Kunem ti se da ću doći po tebe u

Miami i da ću biti potpuno slobodan.

5

Katie se iz taksija iskrcala ispred kuće. Brzo se stubama

uspela na verandu, iako joj je svaki korak izazivao

nepodnošljivu bol, otključala je ulazna vrata,

promrmljavši: - Hvala Bogu, stigla sam kući. Činilo joj

se kao da je bila odsutna tjednima, a ne samo jednu noć.

Uţivala je u smirujućim zemljanim bojama predvorja i

dnevnog boravka, kao i u visećim kućnim biljkama koje

su joj zapele za oči istog trenutka kada je prvi put

nogom stupila u tu kuću.

Podigla je posudu s afričkim ljubičicama, duboko udah-

nuvši njihov opojan miris. U nosu je još uvijek osjećala

neugodan miris antiseptika i lijekova. Bolio ju je svaki

djelić tijela, čak mnogo više nego kada se jutros digla iz

kreveta.

Barem je bila kod kuće.

John. Da je ţiv, da ga je sinoć mogla ovamo nazvati...

Katie je objesila kaput i sjela na kauč u dnevnom

boravku, potpuno utonuvši u mekoću baršunaste

presvlake boje marelice. Podigla je pogled prema

Johnovom portretu koji je visio iznad kamina. John

Anthony DeMaio, najmlaĎi sudac u okrugu Essex. Još

se uvijek jasno sjećala trenutka kada ga je vidjela prvi

put. Došao j e odrţati predavanje studentima prava s

njezine godine na Seton Hall Law Schoolu.

Kada je završio predavanje, studenti su se okupili oko

njega. - Suče DeMaio, nadam se da će viši sud odbiti

ţalbu u slučaju Collins.

- Suče DeMaio, slaţem se s vašom presudom u slučaju

Reicher protiv Reichera.

Na red je došla Katie. - Suče, moram vam reći da se ne

slaţem s vašom presudom u slučaju Kipling.

John se nasmiješio. - Imate potpuno pravo na to,

gospoĎice...

- Katie... Kathleen Callahan.

Nikada nije mogla shvatiti zašto je u tom trenutku na

svjetlo dana izvukla svoje puno ime Kathleen. Otada ju

je uvijek zvao Kathleen Noel.

Toga su dana otišli na kavu. Sljedećeg ju je dana odveo

na večeru u newyorški restoran Monsignor II. Kada su

se njihovom stolu pribliţili violinisti, zamolio ih je da

zasviraju Be~ grad mojih snova. Tihim je glasom

pjevao zajedno s njima: uWien, Wien, nur du allein...u

Otpjevali su pjesmu, nakon čega ju je zapitao: - Jesi li

ikada bila u Beču, Kathleen?

- Nikada nisam putovala izvan zemlje, osim jednom na

školski izlet na Bermude. Četiri je dana lijevalo kao iz

kabla. - Ţelio bih te jednom odvesti na put u

inozemstvo. Prvo

bih ti pokazao Italiju. To je predivna zemlja.

Kada ju je te večeri dopratio kući, rekao je: - Imaš

najljepše plave oči koje sam ikada vidio. Stariji sam od

tebe 12 godina, ali mislim da to nije tako velika razlika,

zar ne, Kathleen?

Vjenčali su se poslije 13 mjeseci kasnije, odmah nakon

što je diplomirala pravo.

U ovoj je kući John odrastao i naslijedio je od svojih

roditelja. - Prilično sam vezan za nju, Kathleen, a

nadam se da će i tebi omiliti. Ali moţda bi ti ţeljela

nešto manje.

- John, odrasla sam u trosobnom stanu u Queensu.

Spavala sam u dnevnom boravku na krevetu za

rastezanje. Za mene je riječ »privatnost« bila potpuno

strana. Volim ovu kuću.

- Drago mi je, Kathleen.

Voljeli su se beskrajno mnogo - a osim toga, bili su tako

dobri prijatelji. Otkrila mu je svoju noćnu moru. -

Upozoravam te da se povremeno budim po noći vičući

iz svega glasa. To traje od moje osme godine kada je

umro tata. Leţao je u bolnici, oporavljajući se od

srčanog udara kada je dobio drugi. Starac, koji je bio s

njim u sobi, pokušao je dozvati sestru, pritiščući zvono,

ali nitko ţiv se nije pojavio. Kad je konačno netko

došao, bilo je prekasno.

- I tada su počele tvoje noćne more.

- Mislim da me se taj dogaĎaj tako strašno dojmio, jer se

prepričavao toliko puta. Sanjam da sam u bolnici i da

idem od kreveta do kreveta traţeći tatu. U snu mi se

javljaju lica ljudi iz kreveta. Oni svi spavaju. Ponekad

su to lica djevojaka iz škole, a ponekad mojih roĎaka -

ili bilo koga drugoga. Pokušavam pronaći tatu. Znam da

sam mu potrebna. Konačno nailazim na sestru, trčeći

dolazim do nje i pitam je gdje je tata. Ona uz osmijeh

odgovara: - Oh, on je mrtav. Svi su ovi ljudi mrtvi. I ti

ćeš ovdje umrijeti.

- Jadnice moja mala.

- Oh, John, zdrav mi razum govori da moram prevladati

tu ludost. Ali kunem ti se da mi se od pomisli da bih

mogla biti pacijentica u bolnici, ledi krv u ţilama.

- Pomoći ću ti da odagnaš taj strah.

Njemu je mogla reći kako se osjećala nakon tatine smrti.

- On mi strašno nedostaje, John. Oduvijek sam bila

tatina mezimica. Molly je imala 16 godina i već je

izlazila s Billom pa mislim da je ona nekako lakše

preboljela njegovu smrt. Uz sve one godine koje sam

provela u školi, razmišljala sam o tome kako bi bilo

divno i zabavno da tata moţe vidjeti školske predstave u

kojima sam glumila i doći na moju proslavu mature.

Svakog sam se proljeća uţasavala onoga dana kada su

očevi izvodili svoje kćeri na večeru.

- Zar nisi imala nekog strica ili bilo koga drugoga tko bi

te mogao voditi umjesto tate?

- Samo jednoga. Potrošila bih previše vremena na to da

ga otrijeznim.

- Oh, Kathleen! Oboje su prasnuli u smijeh. - Pa, draga,

ja ću iskorijeniti tu tvoju tugu - rekao je.

- Već jeste, časni suče.

Medeni mjesec proveli su putujući po Italiji. Baš je tada

počeo osjećati bolove. Kući su se vratili dan prije prvog

zasjedanja suda. John je predsjedao sudu u okrugu

Essex, a ona je počela raditi kao pravnica za suca

kaznenog suda u Valley Countyju.

Mjesec dana nakon što su se vratili s putovanja, John je

otišao na pregled. Jedan dan koji je trebao provesti u

bolnici Mt. Sinai, produţio se na još tri zbog dodatnih

pretraga. Jedne ju je večeri dočekao ispred dizala,

besprijekorno elegantan u tamnocrvenom kućnom

ogrtaču od velura, blago se osmjehujući. Dotrčala je do

njega, svjesna pogleda ljudi koji su izlazili iz drugog

dizala, razmišljajući o tome kako John ostavlja dojam

čak i u pidţami i kućnom ogrtaču. Htjela mu je to reći,

ali on ju je preduhitrio: - Imamo jedan problem, draga.

Čak je i u tom trenutku rekao »Mi imamo problem«. U

tih nekoliko kratkih mjeseci koje su proveli zajedno,

postali su u svakom pogledu jedno. Kada su došli u

njegovu sobu, rekao je:

- Imam maligni tumor. Očito je zahvatio oba plućna

krila. Za ime Boga, Kathleen, pa ja čak ni ne pušim.

Oboje su se počeli smijati, zapanjeni svojim

ponašanjem, u iznenadnom napadu boli zbog ironije

sudbine. John Anthony DeMaio, sudac višeg suda u

okrugu Essex, bivši predsjednik odvjetničkog udruţenja

iz New Jerseyja, koji još nije navršio 38 godina, osuĎen

je na neodreĎenu vremensku kaznu koju će sluţiti do

svoje smrti. Nema pravo na uvjetni otpust ni na ţalbu.

Vratio se na posao. - Umrijet ću noseći svoj talar - zašto

ne? - rekao je, slegnuvši ramenima.

- Obećaj mi da ćeš se ponovno udati, Kathleen.

- Jednog dana, ali ne znam tko će se moći mjeriti s

tobom. - Drago mi je da imaš takvo mišljenje o meni.

Iskoristit ćemo svaki trenutak koji nam je preostao.

Iako su znali da im vrijeme nezaustavljivo izmiče,

dobro su se zabavljali.

Jednog dana vratio se s posla kući i rekao: - Mislim da

je sa sudom gotovo.

Rak se sve brţe širio, a bol je postajala sve

nepodnošljivijom. Kada je prvi put otišao u bolnicu na

kemoterapiju, njezina se noćna mora vratila. John će

doći kući, uvjeravala je samu sebe. Na poslu je dala

otkaz, jer je ţeljela biti stalno uz njega.

Jednog je dana pitao: - Ţeliš li da tvoja majka doĎe s

Floride i ţivi s tobom?

- Dragi Boţe, ne. Mama je divna, ali s njom sam ţivjela

sve do odlaska na koledţ. Mislim da sam s njom provela

dosta vremena. A osim toga, ona oboţava Floridu.

- Pa, drago mi je da Molly i Bill ţive u blizini. Oni će se

brinuti za tebe. Osim toga, jako voliš njihovu djecu.

Oboje su u tom trenutku zašutjeli. Bill Kennedy bio je

ortoped. On i Molly imali su šestero djece i ţivjeli su u

Chapin Riveru. Na dan svog vjenčanja, Katie i John su

zadirkujući

Molly i Billa rekli da će potući njihov rekord što se tiče

djece. - Imat ćemo sedmero djece - izjavio je John.

Kada je otišao na posljednju kemoterapiju, više se nije

vratio. Bio je tako slab da su ga preko noći zadrţali u

bolnici. Pao je u komu dok je razgovarao s njom. Oboje

su se nadali da će umrijeti kod kuće, ali umro je te

večeri u bolnici.

Katie je sljedećeg tjedna predala molbu za posao u tuţi-

laštvu, koja je prihvaćena. Povukla je dobar potez.

Tuţilaštvu je trajno manjkalo ljudi, pa je stalno radila na

više slučajeva nego u normalnim okolnostima. Tako

nije imala vremena za razmišljanje o sebi. Cijeli dan,

svaki dan, pa čak i vikendom, morala se potpuno

usredotočiti na hrpu slučajeva kojima se bavila.

Na neki način taj je posao bio izvrsna terapija. Ljutnju

koja se javila zajedno s boli, osjećaj da je prevarena i

bijes što se ţivot tako okrutno poigrao s Johnom,

usmjerila je na slučajeve koje je vodila.

Kada je kazneno gonila čovjeka koji je počinio teţak

zločin, imala je osjećaj da se opipljivo bori protiv bar

jedne vrste zla koje uništava ljudske ţivote.

Zadrţala je kuću. John joj je oporučno ostavio svu svoju

imovinu. Znala je kako je ludo da

dvadesetosmogodišnja ţena, koja zaraĎuje 22 000 $,

ţivi u kući okruţenoj s dva hektara zemljišta i vrijednoj

četvrt milijuna dolara.

Molly i Bill zdušno su je nagovarali da je proda.

- Nikada nećeš prerezati pupčanu vrpcu koja te veţe uz

Johna, ako ne prodaš tu kuću - rekao je Bill.

Vjerojatno je imao pravo. Katie se prenula iz

razmišljanja i dignula s kauča. Opet postaje

preosjetljiva. Bit će bolje da nazove Molly. Ako ju je

zvala jučer navečer sigurno se oduševila, shvativši da je

nema kod kuće. Molly se stalno nadala da će ona

konačno »nekoga sresti«. Nije ţeljela da je Molly zove

u tuţilaštvo i sazna da je jučer imala nesreću.

O

Moţda će Molly doći k njoj pa će zajedno ručati. Imala

je salatu i sve sastojke potrebne za Bloody Mary. - Za

ime Boga, Kate, kako netko tko ima šestero djece ne bi

malo gucnuo za ručkom? Mollyna veselost odmah će

odagnati osjećaj samoće i tuge.

Katie je shvatila da još uvijek nosi bluzu poprskanu

krvlju. Nazvat će Molly, a nakon toga će se, dok bude

čekala da ona doĎe, okupati i presvući.

Pogledala se u zrcalo koje je visjelo na zidu iznad kauča

i primijetila kako je masnica ispod desnog oka postala

ljubičasta. Njezina prirodno maslinasta put, koja je

mama nazvala »irsko crnom« tvrdeći da ju je naslijedila

po očevoj strani, poprimila je bolesno ţutu boju.

Njezina gusta tamnosmeĎa kosa koja je sezala do

ramena i uvijek raskošno padala u prirodnim valovima,

sada je visjela u pramenovima slijepljenim po vratu i

licu.

Liječnik joj je rekao da ne smije smočiti zavijenu ruku.

Zaštitit će je plastičnom vrećicom. Telefon je zazvonio

prije nego je stigla podići slušalicu da nazove sestru.

Molly, pomislila je. Zaklela bih se da je vještica.

Ali bio je Richard Carroll, stručnjak za sudsku

medicinu. - Katie, kako si? Upravo sam čuo da si imala

nesreću.

- Ništa ozbiljno. Malo sam skrenula s ceste i zaletjela se

u stablo.

- Kada se to dogodilo?

- Jučer oko 22 sata. Vraćala sam se kući iz ureda. Dugo

sam radila kako bih riješila zaostale slučajeve. Malo

prije sam došla iz bolnice, gdje sam provela noć.

Izgledam grozno, ali osjećam se dobro.

- Tko je došao po tebe? Molly?

- Nije. Ona još ništa ne zna. Dovezla sam se taksijem.

- Vuk samotnjak, kao i uvijek, zar ne? - rekao je

Richard. - Zašto doĎavola nisi nazvala mene?

Katie se nasmijala. Zabrinutost koja se osjećala u

Richardovom glasu godila je njezinoj taštini, ali

istovremeno je predstavljala prijetnju. Mollyn muţ i

Richard bili su dobri prijatelji. U posljednjih šest

mjeseci Molly je nekoliko puta namjerno pozvala

Kathie i Richarda na večeru. Ali Richard je bio tako

izravan i drzak. Uvijek se osjećala nekako nelagodno u

njegovom društvu. No, ona se u svakom slučaju nije

ţeljela ni s kim upuštati u vezu, a pogotovo ne s nekim s

kim je tako često suraĎivala. - Kada se sljedeći put

zaletim u stablo, sjetit ću se tvoje ponude - odgovorila

je.

- Uzet ćeš nekoliko slobodnih dana, zar ne?

- Oh, ne - rekla je. - Provjerit ću je li Molly slobodna za

ručak, a nakon toga idem u ured. Moram pročitati bar

deset dosjea, a u petak moram podići jednu vaţnu

optuţnicu.

- Mislim da nema nikakvog smisla ako ti kaţem da si

potpuno luda. No, sada moram prekinuti razgovor, jer je

moj drugi telefon počeo zvoniti. Pojavit ću se u tvom

uredu oko 17 i 30 i odvest ću te na piće. Spustio je

slušalicu prije nego je stigla odgovoriti.

Nazvala je Molly. Sestra se javila drhtavim glasom. -

Katie, pretpostavljam da si čula.

- Što sam čula?

- Ljudi iz tvog ureda upravo idu tamo. - Kamo?

-U moje susjedstvo. K Lewisovima. To je bračni par

koji se doselio prošlog ljeta. Katie, jadan čovjek; došao

je kući nakon noćnog leta i našao ju je - svoju ţenu

Vangie. Izvršila je samoubojstvo. Katie, ona je bila u

šestom mjesecu trudnoće!

Lewisovi. Lewisovi. Katie ih je upoznala na dočeku

Nove godine kod Molly i Billa. Vangie je bila lijepa

plavuša, a Chris pilot.

Mollyna zapanjenost u glas u dolazila je do nje kao iz

neke uţasne daljine: - Katie, zašto bi ta mlada ţena koja

je tako očajnički ţeljela dijete, dignula ruku na sebe?

Pitanje je ostalo visjeti u zraku. Katie su kroz tijelo

prošli hladni trnci. Duga plava kosa prosuta po

ramenima. Njezina noćna mora. Kakvu podlu igru s

nama igra naš um. Čim je Molly spomenula ime, njezina

se sinoćnja mora vratila. Lice koje je vidjela kroz

bolnički prozor, bilo je lice Vangie Lewis.

6

Richard Carroll parkirao je auto ispred trake kojom je

policija označila mjesto zločina u Winding Brook

Laneu. Bio je iznenaĎen shvativši da Lewisovi ţive u

susjedstvu Molly i Billa Kennedyja. Kada je počeo

staţirati u bolnici St. Vincent, Bill je bio specijalizant.

Richard je poslije specijalizirao forenzičku medicinu, a

Bill ortopediju. Ugodno su se iznenadili slučajno

naletjevši jedan na drugoga u sudnici okruga Valley,

gdje je Bill svjedočio na suĎenju jednom liječniku zbog

nesavjesnog postupka. Dok su radili u St. Vincentu

njihovo je prijateljstvo bilo površno, a nakon tog

slučajnog susreta, ono se s vremenom produbilo. Često

su zajedno igrali golf, a nakon svake partije obavezno bi

otišli k Billu na piće.

Mollynu sestru Katie DeMaio Richard je upoznao u

tuţiteljevom uredu i odmah je osjetio kako ga ta mlada i

poslu predana tuţiteljica privlači. Ona je bila ţiva slika

svojih predaka, kojima su Španjolci nakon invazije na

Irsku u naslijeĎe ostavili maslinastu put i tamnu kosu,

koji su odudarali od izrazito plavih keltskih očiju. Kada

je predloţio da počnu izlaziti, Katie ga je na

nezamjetljiv način obeshrabrila i on ju je mudro izbacio

iz svojih misli. Postojale su mnoge druge zgodne mlade

ţene koje su uţivale u njegovom društvu.

Bill, Molly i njihova djeca toliko su mnogo govorili

kako Katie moţe biti zabavna kada hoće i kako ju je

teško pogodila muţevljeva smrt, da se ponovno

probudilo njegovo zanimanje za nju. Proteklih mjeseci

bio je na nekoliko zabava koje su

priredili Molly i Bill i postalo im je jasno da ga Katie

DeMaic zaokuplja više nego što je to htio zbog čega se

ljutio na samoga sebe.

Richard je zadrhtao. Sada je ovdje dosao sluţbeno.

Tridesetogodišnja ţena izvršila je samoubojstvo.

Njegov se posao sastojao u tome da pokuša pronaći bilo

kakav znak koji bi upućivao na to da Vangie Lewis nije

izvršila samoubojstvo. Poslije će napraviti obdukciju.

Stisnuo je usnice, pomislivši na dijete koje je nosila i

kojemu nije pruţena prilika da ţivi. Gdje je bila

majčinska ljubav? Pokojna Vangie Lewis postala mu je

već sada iz objektivnih razloga mrska.

U kuću ga je pustio mladi policajac iz Chapin Rivera.

Dnevni boravak nalazio se na lijevoj strani predvorja.

Na kauču je sjedio mladi muškarac u odori

zrakoplovnog kapetana, nagnut prema naprijed, kršeći

ruke, lica blijedog kao kreč. Richarda je osupnulo

njegovo bljedilo, jer je u svojoj praksi vidio mnoge

mrtvace koji su imali više boje u licu nego taj mladić

čije je tijelo divlje drhtalo. Richardu se nekako saţalio.

Sigurno suprug, pomislio je. Kako se sudbina okrutno

poigrala s njim. Došao je kući i našao ţenu koja je sama

digla ruku na sebe. Odlučio je s njim poslije

razgovarati. - Kojim putem? - zapitao je policajca.

- U onom smjeru. Pokazao je glavom prema straţnjem

dijelu kuće. -Kuhinja je ravno ispred vas, a spavaće su

sobe na desnoj strani. Pokojnica se nalazi u velikoj

spavaćoj sobi.

Richard se kretao brzim korakom, upijajući ozračje

kuće, Namještaj je bio skup, ali razmješten nernarno i

bez ukusa. Pogled na dnevni boravak otkrio mu je

nemaštovito ureĎen prostor, koji je nalikovao na izloge

dekoratera interijera, kakvi se mogu vidjeti u glavnoj

ulici provincijskih gradića. Richard je imao izvrsno

razvijen osjećaj za boju, što mu je nevjerojatno mnogo

pomagalo u poslu. Nesklad boja u kući urezao se L

njegovoj svijesti poput nesklada glasova.

Charley Nugent, detektiv koji je vodio odjel za

umorstva, nalazio se u kuhinji. Dvojica muškaraca

pozdravila su se kimnuvši glavom. - Kako ti se čini? -

zapitao je Richard.

- Razgovarat ćemo nakon što je sam vidiš.

Mrtva Vangie Lewis pruţala je ruţan prizor. Duga

plava kosa poprimila je prljavo smeĎu boju, a lice se u

trenutku smrti jezivo zgrčilo. Razmaknute ruke i noge,

kao da ih je netko napeo ţicom, bile su ukrućene od

mrtvačke ukočenosti. Kaput, zakopčan i jako napet

preko trbuha, podigao se iznad koljena. Ispod kaftana s

cvjetnim uzorkom, nazirali su se potplati cipela. Richard

je povukao kaftan. Nosila je hulahopke koje su se

rastegnule preko natečenih nogu. Obrub desne cipele

jako se urezao u meso.

Stručnom je kretnjom podigao njezinu ruku, nakratko je

zadrţao u svojoj, a zatim je spustio. Zagledao se u bijele

mrlje na koţi oko njezinih usta, koju je spalio otrov.

Pokraj njega stajao je Charley. - Koliko je dugo mrtva?

- Pretpostavljam izmeĎu 12 i 15 sati. Prilično je

ukočena. Richard je govorio suzdrţano, jer je na osnovi

iskustva uočio neke nepodudarnosti. Na sebi je imala

kaput i cipele. Je li netom stigla kući ili je namjeravala

izaći? Zbog čega je odjednom odlučila da se ubije?

Čaša je stajala pokraj nje na krevetu. Sagnuo se i

pomirisao je. Nosnice mu je ispunio dobro poznat oštar

bademast miris cijanida. Nevjerojatno koliko je mnogo

ljudi sebi oduzelo ţivot cijanidom, nakon što su članovi

sekte Jones u Gvajani njime izvršili masovno

samoubojstvo. Uspravio se. - Je li ostavila kakvu

poruku?

Charley je niječući odmahnuo glavom. Richard je pomi-

slio kako je Charley odabrao posao koji mu savršeno

odgovara. Uvijek se doimao tuţnim, a poluspušteni

kapci pojačavali su sjetan izraz njegovih očiju. Stalno je

imao poteškoća s prhuti. - Nije ostavila nikakvo pismo

niti bilo što drugo. Deset je godina bila udata za pilota;

on sada sjedi u dnevnom boravku.

Čini se da je prilično potresen. Oni su iz Minneapolisa.

Na istok su se preselili lani. Oduvijek je ţeljela dijete.

Konačno je zatrudnjela i bila je u sedmom nebu od

sreće. Počela je ureĎivati dječju sobu. O djetetu je

govorila danonoćno.

- A onda ubije sebe i dijete!

- Muţ je rekao kako je u posljednje vrijeme bila jako

uznemirena. Sve češće se mučila mišlju da će izgubiti

dijete. Ponekad je pokazivala uţasan strah od poroĎaja.

Očito je znala da ima neke znakove trovanja.

- Pa umjesto da rodi ili se suoči s gubitkom djeteta, ona

izvrši samoubojstvo? - s nevjericom je rekao Richard.

Bio je siguran da ni Charley ne vjeruje u to. - Je li i Phil

s tobom? zapitao je. Phil je bio drugi stariji član tima

odjela za umorstva, koji je radio za tuţilaštvo.

- Razgovara sa susjedima. - Tko ju je našao?

- Muţ. Vratio se s noćnoga leta. Pozvao je hitnu i obavi-

jestio mjesnu policiju.

Richard se ponovno zagledao u opekline oko usta

Vangie Lewis. - Sigurno se pokajala dok je ispijala

otrov ili ga je moţda pokušala u posljednjem trenutku

ispljunuti, ali već je bilo prekasno-zamišljeno je rekao.

Moţemo li ovdje razgovarati s njezinim muţem?

- Naravno. Charley je dao znak mladom policajcu koji

se odmah okrenuo i ţustrim korakom krenuo dugim

predvorjem po muţa.

Kada je Christopher Lewis ušao u spavaću sobu,

izgledao je kao da će svakog trenutka povraćati, a

njegovo je lice bilo nezdravo sive boje. Po čelu su mu

izbijale hladne kapljice znoja. Košulju je otkopčao oko

vrata i olabavio kravatu. Ruke je gurnuo duboko u

dţepove.

Richard ga je pomnjivo proučavao. Lewis se doimao

izbezumljeno, bolesno i uznemireno. Ali nešto je bilo

jako čudno u njegovom izgledu. Nije izgledao kao

čovjek čiji se ţivot pod teretom grozne nesreće razbio u

komadiće.

Richard se u svom poslu stalno susretao sa smrću i

njezinim različitim prihvaćanjem. Ponekad su članovi

obitelji bili tako zapanjeni da su uzvratili šutnjom. Neki

drugi bi luĎački vrištali, plakali i bacali se na mrtvaca.

Neki bi primili mrtvačevu ruku, pokušavajući shvatiti.

Pomislio je na mladog muţa čija je ţena bila nevina

ţrtva uličnog razračunavanja. Slučajno je ubijena dok

su ona i muţ izlazili iz auta ispred samoposluge u kojoj

su namjeravali kupiti namirnice. Kada je Richard stigao

na mjesto zločina, muţ je zbunjeno u naručju drţao

ţenino tijelo, nešto joj govorio, pokušavajući doprijeti

do njene svijesti.

Tako izgleda bol.

Bez obzira na to što je Christopher Lewis sada

proţivljavao, Richard je bio sto posto siguran da on nije

ucviljeni muţ. Charley ga je počeo ispitivati. - Kapetane

Lewis, znam

da vam sve ovo teško pada, ali olakšat ćete istragu, ako

odgovorite na nekoliko pitanja.

- Ovdje? - zapanjeno je upitao.

- Da. Vidjet ćete zašto. Brzo ćemo završiti. Kada ste

posljednji put vidjeli svoju ţenu?

- Preksinoć. Prije leta na Pacifičku obalu.

- Kada ste se vratili kući?

- Prije jednog sata.

- Jeste li u ta dva dana razgovarali sa svojom ţenom? -

Nisam.

- U kakvom je psihičkom stanju bila vaša ţena prije

nego ste krenuli na put?

- Već sam vam rekao.

- Recite to isto doktoru Carrollu.

- Vangie je bila zabrinuta, jer je mislila da bi mogla

pobaciti.

- Jeste li se zabrinuli zbog te mogućnosti?

- Prilično se udebljala i činilo se da se sve više tekućine

nakuplja u njezinom tijelu, ali dobila je diuretik. A

koliko sam razumio, otekline se često stvaraju u

trudnoći.

- Jeste li razgovarali s njezinim ginekologom kako biste

se uvjerili u to da njezino stanje nije ozbiljno?

- Nisam.

- U redu. Kapetane Lewis, molim vas da pogledate po

sobi i kaţete mi vidite li nešto neobično. Znam da vam

neće biti lako, ali paţljivo pogledajte tijelo svoje ţene.

Moţda vam nešto neuobičajeno zapne za oko. Na

primjer, ova čaša. Jeste li sigurni da je to ona iz vaše

kupaonice?

Chris je poslušno pristao. Iako mu je lice postajalo sve

bljeĎe, polako je pogledom prelazio preko njezinog

tijela. Charley i Richard su ga za to vrijeme pozorno

promatrali. - Ne - konačno je rekao jedva čujnim

glasom. - Ništa. Charley je iznenada ţivnuo. - U redu,

gospodine. Čim

načinimo nekoliko snimaka, poslat ćemo tijelo vaše

ţene na obdukciju. Ţelite li da nekoga obavijestimo o

njezinoj smrti? - Ne, hvala. Moram nazvati Vangienu

majku i oca. Ovo

će im slomiti srce. Otići ću u radnu sobu i odmah ću im

telefonirati.

Kada je izašao iz sobe, Richard i Charley značajno su se

pogledali.

- Vidio je nešto što nam je promaklo - odlučno je rekao

Charley.

Richard je kimnuo glavom u znak odobravanja. - Znam.

Dvojica muškaraca namrštenog su se lica zagledali u

tijelo izobličeno smrću.

Prije nego je spustila slušalicu, Katie je rekla Molly za

nesreću i predloţila joj da k njoj doĎe na ručak.

Mollyna dvanaestogodišnja kći Jennifer i šestogodišnji

blizanci imali su gripu, zbog koje su morali ostati kod

kuće. -Jennifer je mnogo bolje, ali dječake ne bih htjela

ostaviti same ni jednu sekundu - rekla je Molly.

Dogovorile su se da će Molly umjesto toga doći po

Katie i odvesti je k sebi.

Dok je čekala sestru, Katie se na brzinu okupala.

Uspjela je oprati i fenom osušiti kosu, koristeći se pri

tome samo jednom rukom. Obukla je pulover od debele

vune i savršeno krojene hlače od tvida. Crvena boja

pulovera kao da se malko odrazila i na licu. Kosa joj je

u blagim valovima slobodno padala do ramena. Cijelo

vrijeme dok se prala i oblačila, pokušavala je sinoćnju

halucinaciju sagledati u razumskim okvirima.

Je li uopće stajala kraj prozora? Ili je i to bio samo dio

sna? Moţda se roleta podigla sama od sebe i probudila

je. Zatvorila je oči i sinoćnji se prizor ponovno pojavio

u njezinoj svijesti. Djelovao je tako stvarno: svjetlo

prtljaţnika koje pada na ukočene oči, duga kosa, visok

luk obrva. U jednom trenutku prizor je vidjela savršeno

jasno. Plašilo ju je baš to: jasnoća slike. Lice joj je bilo

poznato čak i u snu.

Bi li bilo pametno da o tome razgovara s Molly?

Naravno da ne bi. Molly se u posljednje vrijeme previše

brinula zbog nje. -Katie, uţasno si blijeda. Previše radiš.

Postaješ sve potištenija. Molly ju je nagovorila na

operaciju. - Nemoj svoje stanje shvaćati tako olako. To

krvarenje moţe biti jako opasno. A onda je dodala: -

Katie, moraš shvatiti da si mlada ţena. Trebala bi uzeti

slobodne dane, opustiti se i nekamo otputovati.

Iz razmišljanja ju je prenuo oštar zvuk automobilske

trube koju je pritisnula Molly kod je ispred kuće

parkirala svoj stari karavan. Katie je obukla topli kratki

kaput od dabrovine, okovratnik podigla preko ušiju i

usprkos natečenim koljenima, krenula iz kuće što je

brţe mogla. Molly joj je otvorila vrata i nagnula se kako

bi je mogla poljubiti. Ispitivačkim pogledom premjerila

je Katie od glave do pete. - Čini mi se da baš ne blistaš.

Koliko su teške tvoje povrede?

-Mogla sam proći i mnogo gore. U automobilu se

osjećao miris maslaca od kikirikija i ţvakaćih guma.

Bio je to dobro poznat miris koji je na Katie uvijek

djelovao smirujuće. Osjetila je kako joj se počelo

vraćati raspoloţenje. Ali oneraspoloţila se istog trena

kada je Molly rekla: - U našoj ulici vlada prava zbrka.

Tvoji ljudi ne dopuštaju prilaz kući Lewisovih, a jedan

detektiv iz tvog ureda kruţi po susjedstvu i postavlja

pitanja. Ulovio me baš na odlasku. Rekla sam mu da

sam tvoja sestra i počeli smo te hvaliti na sva usta.

- To je vjerojatno Phil Cunningham ili Charley Nugent.

- Krupan muškarac. Čvrsto lice. Ljubazan.

- Phil Cunningham. On je dobar čovjek. Kakva pitanja

je postavljao?

-Rutinska. Jesmo li vidjeli kada je izašla ili se vratila

kući - takva pitanja.

- Jesi li vidjela?

-Kada su blizanci bolesni i cendravi, ne bih primijetila

ni da se Robert Redford doselio u susjedstvo. Osim

toga, kuću Lewisovih ne vidimo dobro ni po sunčanom

vremenu, a kamoli u olujnoj noći.

Vozile su se preko drvenog mosta i malo prije skretanja

u Winding Brook Lane, Katie se ugrizla za usnicu i

rekla: - Molly, odvezi me do kuće Lewisovih.

Molly ju je zapanjeno pogledala. - Zašto?

Katie se pokušala nasmiješiti. - Pa, ja sam pomoćnica

okruţnog tuţitelja i savjetnica policije u Chapin Riveru.

Naravno, ja sluţbeno ne bih morala ići, ali budući da

sam već ovdje, mislim da trebam otići.

Mrtvačka su kola upravo stala ispred kuće Lewisovih.

Richard je stajao na vratima. Vidio je kako Molly

zaustavlja auto i odmah je krenuo prema njoj. Molly je

na brzinu objasnila: - Katie ide k meni na ručak i misli

da bi trebala pogledati mjesto zločina. DoĎi i ti na

ručak, hoćeš li?

Prihvatio je poziv i pomogao Katie da izaĎe iz auta. -

Drago mi je da si došla-rekao je. -Nešto mi se ovdje ne

sviĎa. Sada kada je konačno trebala vidjeti mrtvu ţenu,

Katie je osjetila kako su joj se usta potpuno osušila.

Sjetila se lica iz svog sna. - Muţ je u radnoj sobi - rekao

je.

- Ja sam ga već prije upoznala, a mislim i ti. Na dočeku

Nove godine kod Molly. Ne. Ti si došao mnogo kasnije.

Oni su oti3li prije nego si se pojavio.

- Dobro - rekao je Richard. O tome ćemo razgovarati

poslije. Soba je ovdje.

Prisilila se da pogleda poznato lice i prepoznala ga je

istog trena. Zadrhtala je i sklopila oči. Gubi li razum?

- Jesi li dobro, Katie? - odrješito je zapitao Richard.

Kako sam luda; pomislila je. -Dobro sam-rekla je i glas

joj je u vlastitim ušima zvučao sasvim prirodno. -

Ţeljela bih razgovarati s kapetanom Lewisom.

Vrata radne sobe bila su zatvorena. Richard ih je tiho

otvorio, bez kucanja. Chris j e razgovarao na telefon,

leĎima okrenut prema vratima. Govorio je tiho, ali

razgovjetno. - Znam da je nevjerojatno, ali kunem ti se,

Joan, ona nije znala za nas.

Richard je zalupio vratima. On i Katie šutke su se

pogledali, nakon čega je ona prva progovorila: - Reći ću

Charleyju da ostane ovdje. Predloţit ću Scottu da

pokrenemo detaljnu istragu. Scott Myerson je bio

okruţni tuţitelj.

- Sam ću obaviti obdukciju čim dovezu tijelo - rekao je

Richard. - Onog trenutka kada se uvjerimo u to da ju je

usmrtio cijanid, počet ćemo istraţivati gdje ga je

nabavila. A sada krenimo! Ostanimo samo nakratko kod

Molly.

Mollyna je kuća, baš kao i njezin auto, bila raj u kojem

se ţivjelo obično. Katie bi često, vraćajući se kući s

posla, svratila k Molly na čašu vina ili večeru. Miris

domaće hrane, odjek dječjih noţica po stubama,

treštanje vječito upaljenog televizora, zvonki dječji

glasovi, vika i svaĎa - za Katie je dolazak u tu kuću

predstavljao ponovno vraćanje u stvarni svijet, potpuno

različit od onoga u kojem se morala suočavati s

ubojicama, otmičarima, pljačkašima, razbijačima,

piromanima, nastranim tipovima i sitnim lopovima. Ali,

iako je jako voljela Kennedyjeve, nakon svakog posjeta

njihovom domu, sve bi više uţivala u miru svoje vlastite

kuće. Osim, naravno, u trenucima kada bi na nju

samoća djelovala bolno i tjerala je na razmišljanje o

Johnu i tome kako bi bilo da je on još uvijek ţiv i da

imaju djecu.

- Katie! Doktore Carroll! Blizanci su dojurili veselo ih

pozdravljajući. - Jesi li vidjela sve one policijske

automobile, Katie? Nešto se dogodilo u susjedstvu. Kao

i uvijek govorio je Peter, koji je od svog brata bio stariji

10 minuta.

- Prva kuća do nas! - upao je u riječ John. Molly ih je

zvala »Pete i Repeat«. -Hajde, vas dvojica, odmah se

vratite u krevet - naredila im je Molly. - I ostavite nas

same da moţemo na miru pojesti ručak.

- Gdje su druga djeca? - zapitala je Katie.

- Billy, Diana i Moira, hvala Bogu, jutros su se vratili u

školu - odgovorila je Molly. - Jennifer je u krevetu.

Malo prije sam zavirila u njezinu sobu i vidjela da

spava. Jadnica se još uvijek osjeća loše.

Smjestili su se za kuhinjski stol. Kuhinja je bila velika i

ugodno topla. Molly je iz pećnice izvadila usoljenu

govedinu, ponudila piće koje su odbili te je natočila

kavu. Molly izvrsno kuha, pomislila je Katie. Sve što

pripremi, ima savršen okus. Ali kada je Katie počela

jesti, shvatila je da jednostavno ne moţe gutati.

Pogledala je Richarda. Usoljenu govedinu prekrio je

senfom i vidjelo se da jede s uţitkom. Zavidjela mu je

na sposobnosti da se moţe isključiti i zaokupiti nečim

drugim. On bi sada mogao uţivati i u dobrom sendviču.

Ipak je bila sigurna da razmišlja o slučaju Lewis.

Namrštio se, njegova je gusta smeĎa kosa bila

razbarušena, pogled plavosivih očiju zamišljen, široka

ramena nagnuta prema naprijed, a s dva je prsta lagano

lupkao po stolu. Bila je sto posto sigurna u to da su

oboje razmišljali o istom pitanju: Tko je bila tajanstvena

osoba s kojom je Chris Lewis razgovarao na telefon?

Sjetila se jedinog razgovora koji je vodila s Chrisom

Lewisom. Na novogodišnjoj su zabavi raspravljali o

otmicama zrakoplova. On je bio inteligentan, zanimljiv i

ugodan. Imao je oštre crte lica i svojom je Ijepotom

privlačio poglede. Katie se urezalo u pamćenje da se

Vangie nalazila na drugom kraju sobe prepune ljudi u

trenutku kada je Chrisu čestitala na budućem dj etetu, i

po njegovom ponašanju shvatila da se on uopće ne

veseli.

- Molly, što misliš o Lewisovima? Kakav je bio njihov

brak? - zapitala je.

- Iskreno govoreći, mislim da je njihov brak bio pred

raspadom. Toliko je bila opsjednuta trudnoćom, da bi

stalno, bez obzira na to gdje su se njih dvoje nalazili,

razgovor skretala na djecu. A budući da sam i ja na neki

način imala svoje prste u toj priči o njezinoj trudnoći,

stvarno sam se brinula.

Richard je prestao lupkati prstima i naglo se uspravio. -

Što si imala?

- Pa, ti dobro znaš kakva sam ja, zar ne, Katie? Istog

dana kada su se doselili prošlo ljeto, odjurila sam k

njima i pozvala ih na večeru. Došli su, i Vangie mi je

odmah rekla kako se nada da će imati dijete, ali da

strašno ţali što su njezine najbolje godine za raĎanje

već dobrano iza nje, jer je prešla tridesetu.

Molly je otpila veliki gutljaj Bloody Maryja i sa

ţaljenjem pogledala praznu čašu. -Ispričala sam joj o

Liz Berkeley. Nije mogla zatrudnjeti sve dok nije otišla

jednom ginekologu koji je stručnjak za liječenje

neplodnosti. Liz je baš tada rodila curicu

i njezinoj sreći nije bilo kraja. No, da skratim, rekla sam

Vangie za doktora Highleyja. Otišla je k njemu na

pregled i za nekoliko je mjeseci zatrudnjela. Ali otad mi

je ţao što sam se u to umiješala.

- Doktor Highley? - iznenaĎeno je zapitala Katie. Molly

je kimnula. - Da i on će...

Katie joj je jedva primjetnom kretnjom glave dala znak

da prekine i Mollyn je glas istog trenutka utihnuo.

Edna Burns je voljela svoj posao. Radila je kao

recepcionarka i knjigovotkinja za dva liječnika koji su

vodili

Westlake program za liječenje neplodnosti. - Doktor

Highley je velika zvjerka - u povjerenju je rekla svojoj

prijateljici. Znaš, bio je oţenjen za Winifred Westlake,

koja mu je oporučno ostavila svu svoju imovinu. On

upravlja cijelom bolnicom.

Doktor Highley je bio ginekolog i opstetričar. -Naprosto

je uţitak gledati kako njegove pacijentice primaju vijest

da su konačno zatrudnjele, govorila bi Edna. - Tako su

sretne kao da su same izmislile djecu. Uţasno je skup,

ali moram reći da je veliki čarobnjak.

- On je prava osoba kojoj se trebaš obratiti za pomoć,

ako imaš onaj neţeljeni problem koji se stvara u tebi, a

ţeliš ga se riješiti. Shvaćaš što mislim, dodala je,

namignuvši.

Doktor Fukhito je bio psihijatar. Westlake program za

liječenje neplodnosti temeljio se na holističkoj medicini:

da bi se postigla uspješna trudnoća, mora postajati sklad

duha i tijela, a mnoge ţene ne mogu zatrudnjeti stoga

što su pod stalnim emocionalnim pritiskom izazvanim

strahom i tjeskobnošću. Sve pacijentice s odjela za

ginekologiju morale su bar jednom razgovarati s

doktorom Fukhitom, a trudnice redovito.

Edna je uţivala objašnjavajući svojim prijateljicama da

je idejni začetnik Westlakeprograma bio doktor

Westlake, koji je umro prije nego je taj svoj

dugogodišnji san mogao provesti u djelo. Njegova se

kći prije osam godina udala za doktora Highleyja,

kupila je kliniku River Falls, koja je pala pod stečaj,

dala joj ime svoga oca i u njoj zaposlila muţa. - Ona i

doktor bili su poput dva goluba - rekla je Edna, duboko

uzdahnuv3i - Iako je bila 10 godina starija od njega i

gotovo ruţna, ludo ju je volio. Slao joj je cvijeće

nekoliko puta tjedno, koje sam ja po njegovom nalogu

naručivala. Uvijek bi, iako pretrpan poslom, našao

vremena da s njom ode u grad kada je kupovala odjeću.

Vijest o njezinoj iznenadnoj smrti prenerazila je sve koji

su je poznavali. Nitko nije imao pojma da je bila teški

srčani bolesnik.

- Doktor je našao utjehu u radu - dodala je mudro. -

Vidjela sam ţene koje godinama nisu mogle imati

djecu, a kada su došle u njegove ruke, zatrudnjele su po

dva pa čak i tri puta. Naravno, mnoge od njih nisu

mogle dovesti trudnoću do kraja, ali su se bar nadale da

će se i njima moţda jedinog dana osmjehnuti sreća. A

trebala bi vidjeti kakvu njegu imaju. Na svoje sam oči

vidjela kako doktor Highley dovodi trudnice u bolnicu

gdje ostaju pod njegovim budnim i stručnim okom dva

mjeseca prije samog poroĎaja. One mu masno plaćaju,

ali vjeruj mi, ako očajnički ţeliš dijete i imaš novaca, ni

jedna cijena neće ti biti previsoka. Ali o svemu tome

moţeš uskoro čitati, dodala je. - U četvrtak će u

časopisu Newsmaker izaći članak o doktoru Highleyju i

Westlake programu. Prošli su tjedan snimili doktora u

njegovoj ordinaciji pokraj slika svih onih beba koje su

roĎene njegovom zaslugom. Stvarno dirljivo. Ako

misliš da već sada imamo mnogo pacijentica, pričekaj

dok izaĎe članak. Više nećemo spu3tati telefonsku

slušalicu.

Edni je knjigovodstvo bilo u krvi. Njezine su knjige

tako točno vodene da su izazivale divljenje. Bila je

presretna kada je na bankovni račun svog poslodavca

redovito stavljala pozamašne svote novca, koje su

uplaćivale njegove pacijentice. Na njezinom je stolu na

vidljivom mjestu stajala uredno napisana obavijest da se

sve liječničke usluge plaćaju gotovinom, te da se

obavijesti o cijeni pojedinih usluga i rokovima plaćanja

mogu dobiti kod gospoĎice Burns.

Edna je od doktora Highleyja dobila izričito strogu

uputu da svaku pacijenticu mora obvezatno naručiti za

kontrolni pregled, osim u iznimnim slučajevima; ako iz

bilo kojeg razloga pacijentica ne bi došla na kontrolu,

Edna ju je po njegovom nalogu morala nazvati kući i

svakako ugovoriti novi pregled. Takav način poslovanja

pokazao se iznimno djelotvornim, a prema Edninim

riječima prepunim radosnog oduševljenja, postao je i

zlatni rudnik.

Doktor Highley nikada nije propustio priliku da pohvali

Ednu za točnost kojom je vodila sluţbene knjige, kao i

za njezinu osobitu sposobnost kojom je kao od 3ale

uspijevala naručiti pacijentice, tako da je ordinacija bila

stalno puna. Doktor Highley ju je samo jednom ukorio i

to onda kada ju je čuo kako jednoj pacijentici govori o

problemima druge. Morala je priznati da je postupila

glupo, ali taj je dan za ručkom popila nekoliko čaša

koktela Manhattan, koji je oslabio njezinu sposobnost

rasuĎivanja.

Doktor joj je očitao bukvicu oštro je upozorivši: - Ako

vas ponovno ulovim da brbljate o problemima

pacijentica, istog časa letjet ćete s posla.

Znala je da se ne šali.

Edna je umorno uzdahnula. Jučer su oba doktora radila

navečer i bila je neopisiva ludnica. Nakon odlaska

posljednje pacijentice, Edna je ostala još neko vrijeme u

bolnici sreĎujući knjige. Jedva je čekala da večeras

doĎe kući, a ni sam bog je ne bi natjerao da ponovno

izaĎe. Obući će kućnu haljinu i spraviti si nekoliko

Manhattana. U hladnjaku je imala konzerviranu šunku

koju će pojesti za večeru, a onda će gledati televiziju.

Uskoro će biti 14 sati. .loš samo tri sata i konačno će se

moći pokupiti kući. Trenutačno je vladalo zatišje pa je

odlučila provjeriti jučerašnji popis pacijentica, kako bi

se uvjerila da je svaku od njih naručila za ponovni

pregled. Svojom debelom rukom podbočila je široko i

pjegavo lice, pa je kratkovidno ţmirkajući pregledavala

knjigu naručenih pacijentica. Kosa joj je danas

djelovala neuredno, jer je sinoć nakon što je popila

nekoliko koktela, bila previše umorna da je uvije.

Edna je bila debela četrdesetčetverogodišnja ţena, a iz-

gledala je deset godina starija. Mladost je provela

brinući se za ostarjele roditelje. Kada je jednom vidjela

svoju sliku snimljenu dok je pohaĎala Drake Secretarial

School, iznenadila se uvidjevši da je prije 25 godina

bila zgodna djevojka. Uvijek je imala nekoliko kila

više, ali i usprkos tome bila je lijepa.

Rastreseno je čitala popis, kad joj je nešto iznenada

privuklo pozornost. Zastala je, gledajući u ime Vangie

Lewis, koja je jučer u 20 sati imala zakazan kontrolni

pregled.

Vangie je sinoć došla ranije i upustila se u razgovor s

Ednom. Vidjelo se da je jako uznemirena. Vangie je bila

sklona tome da se stalno ţali, ali bila je tako lijepa da je

Edna uţivala gledajući je. Jako se udebljala tijekom

trudnoće i Edna je svojim iskusnim okom primijetila da

se Vangieno tijelo prilično izobličilo zbog sve jače

izraţene podbuhlosti. Edna se u sebi pomolila Bogu da

Vangie rodi to dijete koje je toliko ţeljela.

Vangienu zlovolju pripisivala je teškom stanju

izazvanom trudnoćom, zbog čega se u posljednje

vrijeme osjećala stvarno loše pa joj Edna nije uopće

ništa zamjerala. Vangie je prošli mjesec počela nositi

stare mokasinke, jer su joj sve druge cipele postale

pretijesne. Pokazala ih je Edni. -Pogledajte moju desnu

nogu. Tako je otekla da na nju mogu obuti samo ovu

široku mokasinku. Moja bivša čistačica ostavila ih je u

kući. Druga mi stalno pada s noge.

Edna se pokušala našaliti: - Ubuduće ću vas zvati Pepe-

ljuga, zbog tih vaših staklenih cipelica. A vašeg ćemo

muţa zvati princ na bijelom konju. Znala je da je

Vangie luda za njim.

Ali Vangie je samo napućila usnice i brzo rekla: - Oh

Edna, princ na bijelom konju bio je Trnoruţičin momak,

a n Pepeljugin. Svi to znaju.

Edna se nasmijala. -Moja ih je majka vjerojatno

pobrkala. Kada mi je pričala Pepeljugu, rekla mi je da

joj je staklen cipelicu donio princ na bijelom konju. Ali,

pustimo sada to

Rodit ćete prije nego se nadate i ponovno ćete nositi

svoje lijep cipele.

Vangie je sinoć podigla kaftan, koji je nosila u

posljednje vrijeme kako bi prekrila otečenu i izobličenu

nogu. - Edna danas sam jedva navukla tu staru i

iznošenu mokasinku. A zbog čega? Boţe svemogući,

zbog čega? - rekla je gotovo plačnim glasom.

-Oh, dušo, postali ste depresivni, ali to je samo prolazno

stanje, to će proći - rekla je Edna. - Dobro je da ste došli

n razgovor doktoru Fukhitu. On će vas smiriti.

U tom je trenutku doktor Fukhito pozvao Vangie preko

interfona. Vangie je odmah krenula prema njegovoj

ordinaciji i posrnula na izlazu iz recepcije. Lijeva joj je

cipela ispala s noge. -Oh, doĎavola s njom! -viknula je i

samo produţila dalje

Edna je podigla mokasinku, pretpostavljajući da će se

Vangi prije odlaska vratiti po nju.

Edna je uvijek ponedjeljkom navečer ostajala duţe,

sreĎujući knjige. Kada je u 21 sat završila posao,

Vangie se još uvijek nije pojavila. Edna je odlučila

nazvati doktora Fukhit da mu kaţe da će mokasinku

ostaviti u hodniku ispred njegov ordinacije.

Ali u ordinaciji doktora Fukhita nitko nije dizao

slušalici Vangie je sigurno izašla ravno na parkiralište,

pomislila je Kakva ludost. Izaći bosonoga na

susnjeţicu. Prehladit će se.

Edna je neko vrijeme neodlučno stajala, drţeći cipelu

ruci, a onda ju je spremila i zaključala. Izašla je na

parkiralište i krenula prema svom autu. ugledala je

noxiora za volanom Vangiena velikog crvenog lincoln

continentala. Ubrzala je korak kako bi mu se što više

pribliţila i mahnula. Ali prekasno, jer on je već krenuo.

Edna se odvezla ravno kući.

Moţda je doktor Highley sam naručio Vangie za novi

pregled, pomislila je Edna. Ipak će je nazvati da se

uvjeri u to. Brzo je otipkala Vangienin telefonski broj.

Telefon je zazvonio jedanput, dva puta.

Javio se muški glas.- Kuća Lewisovih.

- Molim vas gospodu Lewis - rekla je Edna sluţbenim

glasom, odrješitim, ali ljubaznim, kakav je naučila u

školi za tajnice.

- Tko je treba?

- Ovdje ordinacija doktora Highleyja. Doktor ţeli s

gospoĎom Lewis dogovoriti sljedeći kontrolni pregled.

- Pričekajte malo.

Čula je prigušene glasove, sigurna da je taj netko

prekrio rukom mikrofon na slušalici. Što se dogaĎalo?

Moţda je Vangie pozlilo.

Na drugom kraju linije javio se muški glas. - Ovdje

detektiv Cunningham iz ureda tuţitelja okruga Valley.

Ţao mi je, ali gospoda Lewis iznenada je umrla. Moţete

reći njezinom liječniku da će sutra ujutro netko od naših

ljudi doći u njegovu ordinaciju.

- Gospoda Lewis je umrla! -viknula je Edna, ne

vjerujući svojim ušima. - Oh, što se dogodilo?

-Izgleda da je izvršila samoubojstvo-rekao je muškarac

nakon kraće šutnje. Veza se istog trena prekinula.

Edna je usporenom kretnjom spustila slušalicu. Nemo-

guće, pomislila je. To je bilo jednostavno nemoguće.

Na recepciji su se točno u 14 sati pojavile dvije

naručene pacijentice: gospoĎa Volmer za doktora

Highleyja i gospoda Lashley za doktora Fukhita. Edna

ih je nesvjesno pozdravila.

Jeste li dobro, Edna'! pitala je gospoĎa Volmer. - Čini

mi se da ste uzrujani.

Znala je da je gospoĎa Volmer ponekad razgovarala s

Vangie dok su sjedile u čekaonici. Bilo joj je na vrhu

jezika da joj kaţe za Vangienu smrt. Ali instinkt ju je

upozorio na to da najprije treba razgovarati s doktorom

Highleyjem.

Iz njegove je ordinacije u tom trenutku iza3la

pacijentica koja je na pregled došla u 12 i 30. Čula je

njegov glas na interfonu: - Edna, pošaljite gospoĎu

Volmer. Edna je prema njoj podigla pogled. Znala je da

nije mogla s doktorom razgovarati preko interfona, a da

je gospoĎa Volmer ne čuje.

- Doktore, mogu li načas doći u vašu ordinaciju. Moram

s vama razgovarati. Djelovala je jako samouvjereno.

Bila je zadovoljna svojom sposobnošću da u takvom

trenutku zadrţi prisebnost.

-Naravno. Znala je da nije oduševljen, po načinu na koji

je to rekao. Highley je djelovao prilično zastrašujuće.

Ali ponekad je znao biti tako ljubazan. U to se uvjerila i

sinoć.

Kretala se hodnikom onoliko brzo koliko joj je to dopu-

štalo njezino pretilo tijelo. Pokucala je na njegova vrata

hvatajući dah. - UĎite, Edna - rekao je. Po boji njegovog

glasa osjetila je da je uznemiren.

Bojaţljivo je otvorila vrata i ušla u njegovu ordinaciju.

- Doktore - vaţno je rekla. - Malo prije sam nazvala

gospoĎu Lewis, Vangie Lewis da dogovorim kontrolni

pregled. Rekli ste mi da ona mora dolaziti svaki tjedan.

- Da, da. Oh, za ime Boga, Edna, zatvorite vrata. Vaš

glas odjekuje po cijeloj bolnici.

Edna se poslušno pokorila njegovoj zapovijedi.

Nastavila je, trudeći se da govori što je tiše mogla. -

Doktore, kada sam nazvala njezinu kuću, javio se

detektiv. Rekao je da se ubila i da će netko od njegovih

ljudi sutra doći u vašu ordinaciju.

- Što je gospoĎa Lewis učinila? -zaprepašteno je

zapitao.

Sada kada je konačno mogla o tome govoriti, riječi su iz

nje izletjele poput bujice. - Sinoć je bila tako

uznemirena, zar ne, doktore? Oboje smo to mogli

primijetiti. Ponašala se i govorila tako kao da joj više ni

do čega nije bilo stalo. Ali moram vam reći da mi je bilo

tako toplo oko srca kada sam vidjela kako je sinoć

vozite kući. Mahnula sam vam, ali niste me vidjeli.

Mislim da od svih ljudi baš vi najbolje znate u kakvom

je groznom psihičkom stanju ona jučer bila.

- Edna, s kim ste sve razgovarali o tome?

Postala je uzrujana zbog načina na koji je to rekao.

Izbjegavajući njegov pogled, zbunjeno je rekla: -

Naravno, ni s kim, gospodine. Pa tek sam sada saznala

da je umrla.

- Znači li to da o smrti gospoĎe Lewis niste razgovarali

s gospoĎom Volmer niti bilo s kim drugim na recepciji?

- Ne... nisam, gospodine.

- Ni s detektivom na telefonu? - Ne, gospodine.

- Edna, kada sutra doĎe policija, vi i ja ćemo im reći sve

što znamo o psihičkom stanju gospoĎe Lewis. Ali sada

me dobro slušajte. Nagnuo se naprijed, pokazujući

kaţiprst u nju. Nesvjesno je ustuknula. -Ni pred kim ne

smijete izustiti jednu jedinu riječ o gospoĎi Lewis - ni

pred kim, shvaćate? Gospoda Lewis bila je jako ţivčana

i psihički neuravnoteţena osoba. Ali bez obzira na to,

njezino samoubojstvo baca ruţnu mrlju na našu bolnicu.

Što mislite što će pisati novinari, ako saznaju da je bila

moja pacijentica? A isto tako ne ţelim da o njoj traćate

pred drugim pacijenticama, koje ovako i onako teško

nose, pa bi takva vijest na njih mogla kobno djelovati.

Razumijete?

- Da, gospodine - rekla je, zadrhtavši cijelim tijelom.

Trebalo joj je biti jasno da će on odmah posumnjati

kako je brbljala o tome.

- Edna, vi volite svoj posao?

- Da, gospodine

- Edna, nemojte o tome ni s kim razgovarati - ni s kim,

upozoravam vas - jedna riječ o slučaju Lewis i vi ste

gotovi. Jasno? Ako saznam da ste samo zucnuli o tome,

trenutačno ćete izletjeti iz ove bolnice. Sutra ćemo

razgovarati s policijom i ni s kim drugim. Psihičko

stanje gospode Lewis strogo je povjerljivo. Je li vam to

jasno?

- Da, gospodine.

- Izlazite li večeras s prijateljicama? Znate kako vam se

razveţe jezik kada pijete.

Edna je bila na rubu plača. - Idem kući, doktore. Ne

osjećam se dobro. Ţelim se smiriti i pribrati kako bih

sutra mogla na miru razgovarati s policijom. Jadna mala

Pepeljuga. Osjetila je kako joj suze naviru na oči. A

onda je vidjela izraz na njegovom licu. Odraţavao je

bijes i gaĎenje.

Edna se uspravila i obrisala oči. - Odmah ću poslati

gospoĎu Volmer, doktore. I ne morate se brinuti, dodala

je glasom prepunim dostojanstva. - Ja neizmjerno

cijenim našu bolnicu. Znam koliko vaš posao znači

vama i našim pacijentima. Šutjet ću kao zalivena.

U ostatku poslijepodneva bila je pretrpana poslom.

Nekako je uspjela potisnuti Vangie iz misli,

razgovarajući s drugim pacijenticama, dogovarajući

kontrolne preglede, naplaćujući usluge i upozoravajući

pacijentice koje su kasnile s plaćanjem.

U 17 sati konačno je mogla krenuti kući. Obukla je svoj

topli kaput od umjetnog krzna s uzorkom leopardovih

pjega, istu takvu kapu i odvezla se u svoj stan u

Edgeriveru, koji je od bolnice bio udaljen 10

kilometara.

9

U potpuno bezličnoj prostoriji za obdukciju Mrtvačnice

okruga Valley, Richard Carroll polako je izvadio fetus

iz maternice pokojne Vangie Lewis. Svojim je dugim i

spretnim prstima podigao malo tijelo, primijetivši da je

vodenjak napuknuo i plodna voda počela izlaziti.

Vangie Lewis ne bi još dugo zadrţala taj plod koji je

prema njegovoj procijeni teţio oko jedne kile. Bio je

dječak.

PrvoroĎenče. Kakav nepotreban gubitak, pomislio je,

dok ga je stavljao na ploču koja se nalazila u

produţetku stola za obdukciju. Vangie je imala opasan

oblik kasne gestoze. Naprosto je nevjerojatno da

liječnik nije već ranije prekinuo tu trudnoću. Zanimao

ga je broj leukocita u njezinoj krvi. Sigurno je bio jako

povećan.

Već je poslao uzorke njezine krvi, sokova i drugih

tjelesnih izlučina na analizu u laboratorij. Bio je siguran

da je njezina smrt nastupila kao posljedica trovanja

cijanidom koji je izazvao ozljede na sluznici usta i

jednjaka. Popila je veliku količinu otrova, sirotica.

A što je s ozljedama sličnim opeklinama na koţi oko

usta? Richard ih je pomnjivo pregledao. Pokušao je sebi

predočiti trenutak kada je uzela otrov. Počela ga je piti,

osjetila je bol i ţarenje, predomislila se, pokušala ga

ispljunuti i tako su nastale ozljede na koţi lica.

Ali to mu se nije činilo nimalo uvjerljivo.

Na njezinom je kaputu na3ao bijela vlakna koja su

moţda bila s prekrivača na krevetu. I njih će dati na

analizu. Ţelio je da se vlakna, naĎena na kaputu,

usporede s onima uzetim iz prekrivača. Kaput je bio

prilično iznošen pa su se ta vlakna mogla na njega

uhvatiti bilo kada.

Vangie je bila tako podbuhla da je na sebe navukla

najširu odjeću koju je našla, kako bi njome prikrila

svoje izmijenjeno tijelo.

Samo se cipele nisu uklapale. Bile su ručno raĎene i

skupe. Štoviše, izgledale su potpuno nove. Činilo mu se

nevjerojatnim da je Vangie u njima izašla u ponedjeljak

i da su ostale u tako besprijekornom stanju. Na njima

nije bilo ni vodenih ni snjeţnih mrlja, dok su hulahopke

oko zglobova bile poprskane bljuzgom. Zar to ne

upućuje na mogućnost da je izašla, vratila se kući,

odlučila ponovno izaći, promijenila cipele, a nakon toga

izvršila samoubojstvo?

Ali ni to mu se nije činilo uvjerljivo.

A postojalo je još nešto. Te su cipele bile strašno

tijesne, a naročito desna koju je jedva zavezala. Kao da

je na nogu navukla španjolsku čizmu. Zašto je obula

tako elegantne cipele u kojima gotovo i nije mogla

napraviti korak, a da ne vidi sve zvijezde? Cipele koje

ubijaju! Stvarno čudno s obzirom na odjeću koju je

nosila.

Cipele koje ubijaju...

Te su mu se riječi urezale u svijesti. Uspravio se. Svoj je

posao gotovo priveo kraju. Čim dobije izvještaj iz

laboratorija, moći će reći Scottu Myersonu što je

pronašao.

Još jednom je pogledao fetus. Cijanid je ušao u njegov

krvotok pa je poput majke umro u groznim mukama.

Richard ga je pomnjivo pregledao. Čudo stvaranja

novog ţivota uvijek ga je ispunjavalo

strahopoštovanjem, koje se povećavalo sa svakom

novom smrću, kojoj je bio svjedok. Divio se savršenoj

ravnoteţi tijela: skladu svih njegovih dijelova, mišićima

i mišićnim vlaknima, kostima i tetivama, venama i

arterijama, kao i sloţenosti ţivčanog sustava,

sposobnosti tijela da zaliječi vlastite rane i štiti plod koji

se u njemu razvija.

Iznenada se sagnuo nad fetusom. Brzom ga je kretnjom

odvojio od posteljice, stavio ga pod jako svjetlo i

pomno promotrio. Je li to moguće, zapitao se.

U njemu se počela javljati sumnja koju je morao provje-

riti. Fetus će poslati Daveu Broadu, voditelju

istraţivačkog tima odjela za prenatalnu medicinu

klinike Mt. Sinai, i zatraţiti njegovo stručno rnišljenje.

Ako se njegova sumnja obistini, onda nije nimalo čudno

što se kapetan Chris Lewis toliko uzrujao zbog ţenine

trudnoće. Čak tako jako da ju je i ubio!

10

Okruţni tuţilac Scott Myerson zakazao je sastanak u

svom uredu u 17 sati, a pozvao je i Katie, Richarda i

dva detektiva iz odjela za umorstva, koji su radili na

slučaju Lewis. Scottov ured potpuno je odudarao od

predodţbe dobivene na osnovi televizijskih serija. Bio

je malen, ţuto obojenih zidova, a u njemu se nalazilo

nekoliko komada istrošenog namje3taja. Prostorija je

bila pretrpana spisima, koji su od stajanja poprimili sivu

boju. Prozori su gledali na okruţni zatvor.

Prva je došla Katie. Oprezno je sjela na stolac koji je

bio malo udobniji od ostalih. Scott ju je pogledao,

osmjehnuvši se. Iako niskog rasta, imao je neobično

dubok glas. Po naočalama širokog okvira, crnim

brkovima i odijelu staromodnog kroja, čovjek bi prije

rekao da je bankar nego provoditelj zakona. Cijeli je

dan proveo u sudnici, jer je osobno vodio jedan slučaj,

pa se s Katie čuo samo preko telefona. Tek je sada vidio

zavoj na njezinoj ruci, veliku masnicu ispod oka i izraz

boli na licu, kad je pomaknula tijelo.

- Hvala ti što si došla, Katie - rekao je. - Cijenim to, jer

znam da si zatrpana poslom. Mislim da bi sutra trebala

uzeti slobodan dan.

Katie je odmahnula glavom. -Ni govora. Dobro mi je, a

bol će vjerojatno proći do jutra.

-U redu. Ali, zapamti, ako ti bude lošije, moraš otići

kući. A odmah je zatim zapitao poslovnim glasom: - Što

zasada znamo o slučaju Lewis?

U trenutku kada je počela govoriti, ušli su detektivi i

Richard. Bez riječi su sjeli na tri preostale stolice za

sklapanje. Dok je slušao, Scott je olovkom lupkao po

stolu. Okrenuo

se prema detektivima, zapitavši: - Što ste saznali o

slučaju? Phil Cunningham izvadio je notes. - Kuća

Lewisovih ne djeluje kao da je u njoj ţivio zaljubljeni

bračni par. Saznao sam da su bili na nekoliko zabava u

susjedstvu. Pogledao je u Katie. - Mislim da im je tvoja

sestra pokušala pomoći da se uklope u tamošnju

sredinu. Svi su voljeli Chrisa Lewisa. Vangie su

smatrali pravom gnjavatoricom-očito je bila grozno

ljubomorna na muţa. Nije se ţeljela prihvatiti nikakvog

posla u mjesnoj zajednici; nju jednostavno nije ništa

pod kapom nebeskom zanimalo. Na zabavama se uvijek

prilijepila za svog muţa kao čičak. Uţasno se uzrujala

kada bi s nekom ţenom razgovarao duţe od pet minuta.

On se prema njoj ophodio s beskrajno mnogo strpljenja.

Neki je susjed, nakon jedne od tih zabava, svojoj ţeni

rekao kako bi Vangie ubio golim rukama da je njome

oţenjen. Kada je zatrudnjela, postala je naprosto nemo-

guća. Priča o tom djetetu nije joj silazila s usta.

Charley je otvorio svoj notes. - Nazvali su iz ordinacije

njezinog ginekologa, kako bi dogovorili kontrolni

pregled. Rekao sam da ćemo sutra doći u bolnicu na

razgovor.

- Tom bih liječniku ţelio postaviti nekoliko pitanja o

zdravstvenom stanju Vangie Lewis - tihim je glasom

rekao Richard.

Scott je istog trenutka pogledao u Richarda. - Jesi li

završio obdukciju?

- Jesam. Sto posto se radi o cijanidu. Smrt je nastupila

trenutačno. Ozljede, slične opeklinama, nastale su na

sluznici usta, jednjaku te na koţi u blizini usta. To nas

dovodi do ključnog problema.

Na vrhu jednog dosjea stajale su plastične ča3e i vrč s

vodom. Richard je došao do dosjea, uzeo čašu i skoro je

do vrha napunio vodom. - Dakle - rekao je - u ovoj se

čaši nalazi otopina cijanida. Namjeravam se njime ubiti.

Sada otpijam veliki gutljaj. Brzo ga je progutao. Čaša je

još uvijek bila puna gotovo do polovice. Svi su ga

pozorno promatrali.

Podigao je čašu. - Prema količini cijanida naĎenoj u

njezinom tijelu, mislim da je Vangie Lewis morala

popiti barem toliko otrovne otopine koliko sam ja

maloprije popio vode. To je za sada provjereno.

MeĎutim, imamo jedan problem. Na koţi oko usta, na

bradi, pa čak i na vratu postoje ozljede slične

opeklinama. One su mogle nastati samo u slučaju da je

ispljunula dio otrova... zapravo dosta veliku količinu.

Ali ako je tu količinu progutala odjednom, znači da su

joj usta ostala prazna. Je li otpila još jedan gutljaj, dio

progutala, a ostalo ispljunula? To je naprosto

nemoguće, jer smrt u slučaju trovanja cijanidom nastupa

trenutačno.

- Je li moţda progutala samo dio, a ostalo ispljunula?

pitao je Scott.

Richard je slegnuo ramenima. - Mislim da nije, na što

upućuje velika količina cijanida naĎena u njezinom

tijelu i na licu. A količina naĎena na prekrivaču

zanemariva je, kao i onih nekoliko kapi na dnu čaše.

Ako je u ruci drţala punu čašu pa dio prolila po ustima i

bradi, morala je popiti ostatak da bi se opravdala

prolivena količina. Ta je solucija moguća, ali malo

vjerojatna. Drugi su problem cipele koje je nosila.

Brzo je iznio svoje mišljenje da je Vangie Lewis jedva

mogla hodati u cipelama koje su se vezale. Dok je

slušala, Katie si je predočila Vangieno lice. Pred

njezinim odsutnim pogledom izmjenjivalo se lice koje

je vidjela »u snu« s licem mrtve ţene. Uz krajnji se

napor ponovno vratila u stvarnost, shvativši

da Charley nešto govori Scottu. - ... Richard i ja

mislimo da nam je muţ prešutio nešto što je opazio na

ţeninom tijelu.

- Vjerojatno se radi o cipelama - rekao je Richard. Katie

se okrenula Scottu. - Već sam ti prije rekla da je Chris

Lewis s nekim razgovarao na telefon.

- Jesi. Scott se oslonio leĎima na naslon stolice. - U

redu Vas dvoje - rukom je pokazao na Charleyja i Phila,

-prikupite što je moguće više podataka o kapetanu

Lewisu. Saznajte tko je ta Joan i kada je jutros sletio

njegov zrakoplov. Provjerite sve telefonske razgovore

koje je u posljednjih nekoliko dana vodila Vangie

Lewis. Neka Rita ode do liječnika gospoĎe Lewis i neka

od njega zatraţi mišljenje o njezinom psihičkom i

fizičkom stanju.

- Ja ti mogu reći u kakvom je psihičkom stanju bila -

rekao je Richard. - Da je uskoro rodila, ne bi se morala

otrovati cijanidom.

- Postoji još jedna nepoznanica - rekao je Scott. - Gdje

je nabavila cijanid?

-U kući mu nema ni traga-izvijestio ih je Charley. -Ni

jedne jedine kapi. Ali ona se bavila vrtlarstvom. Moţda

joj je ostala od prošlog ljeta mala količina koju je

sačuvala.

- Za svaki slučaj ako joj padne na pamet da se ubije? -

ozbiljno je rekao Scott. - Postoji li još nešto?

Richard je oklijevao. - Moţda, polako je rekao. - Ali jo?

je prerano... u vezi s onim što sam sada čuo, mislim da

još uvijek tapkam u mraku. Daj mi još 24 sata. Tada ću

moţda imati nešto opipljivo.

Scott je kimnuo glavom. - Javi mi se - rekao je dignuvši

se. - Mislim da smo se svi sloţili u tome da se ne radi c

samoubojstvu. Pogledao je u Richarda. - Imam još samo

jedno pitanje. Je li moţda umrla negdje drugdje, nakon

čega ju je netko donio u kuću i stavio na krevet?

Richard se namrštio. - Moţda... ali način na koji se krv

zgrušala u krvnim ţilama upućuje na to da je u trenutku

kada je popila cijanid, leţala u istom poloţaju u kojem

smo je našli.

- Dobro - rekao je Scott. - Za danas bi bilo dosta. Katie

se počela dizati. - Znam da je ovo ludo, ali... Richard ju

je primio za ruku, zaustavivši je tako u pola

rečenice da bi joj pomogao da se digne.

- Stvarno si se sva ukočila od boli - rekao je.

Ţeljela im je otkriti onaj svoj ludi san iz bolnice, ali

njegov ju je glas vratio u stvarnost. Kakva bi budala

ispala u njihovim očima! Zahvalno se nasmiješila

Richardu.

- Mislim da mi je mozak stao - rekla je.

Nije mogao dopustiti da Edna uništi sav njegov posao.

Čvrsto je stisnuo volan, osjećajući kako mu drhte ruke.

Mora se smiriti.

Kako je nevjerojatna igra slučaja da ga je baš ona

vidjela u lincolnu kada je izlazio iz parkirališta. Očito je

pretpostavila da je s njim u autu bila Vangie. Ali sve će

pasti u vodu onog trenutka kada Edna da svoju izjavu

policiji. Već je čuo pitanja: - Doktore, vi ste Vangie

Lewis odvezli kući. Što ste radili nakon toga? Jeste li

pozvali taksi? Koliko je bilo sati, doktore? GospoĎica

Burns je rekla da ste s parkirališta otišli nekoliko minuta

nakon 21 sat.

Obdukcijom će se utvrditi da je Vangie umrla u to

vrijeme. Što bi mislili da im kaţe kako se po tom

groznom nevremenu pješice vratio u bolnicu?

Edni mora zauvijek začepiti usta. Svoju je liječničku

torbu stavio na suvozačevo sjedalo. U njoj se nalazio

samo pritiskivač za papir koji je uzeo sa svog radnog

stola u ordinaciji. Inače gotovo nikada nije sa sobom

nosio torbu, ali jutros ju je uzeo kako bi u nju stavio

mokasinke. Namjeravao se odvesti u Nev York na

večeru i usput se riješiti cipela tako da ih negdje baci u

kantu za smeće koje će smetlari pokupiti drugo jutro.

Ali Hilda je jutros došla ranije nego obično. Stajala je

njim u predvorju i nešto mu govorila, dok je oblačio sivi

kaput od tvida. Dodala mu je šešir i liječničku torbu.

Nije mogao pred njom izvaditi mokasinke iz dţepova

Burberryja i staviti ih torbu. To je bilo naprosto

neizvedivo. Što bi ona mislila? Više nije time razbijao

glavu, jer se Burberry nalazio u straţnjem dijelu ormara

i nije postojala opasnost da ga otvori, jer za to nije imala

nikakvog razloga. Kada večeras likvidira Ednu, vratit će

se kući, a cipela će se riješiti sutra navečer.

Bila je sretna okolnost što je Edna ţivjela u blizini

bolnice Točno je znao gdje stanuje, jer je jednom zbog

išijasa ostala krevetu pa je nekoliko puta nakon posla

svratio k njoj i donio joj spise da ih riješi kod kuće.

Sada mora samo provjeriti broj stana i cijelu stvar

izvesti tako da izgleda kako je ubojstvo izvršeno

tijekom provale. U istragu će biti uključen ured Kati

DeMaio, ali sigurno neće nikada povezati ubojstvo

nepoznat knjigovotkinje s njezinim poslodavcem ili s

Vangie Lewis.

Uzet će Ednin novčanik i nakit. Mozgajući sjetio se da j

imala iglu u obliku leptira sa sićušnim rubinom i

zaručnički prsten s malim dijamantom. Pokazala mu ih

je prije nekolik mjeseci kada joj je kući donio posao.

- Ovo je majčin prsten, doktore -ponosno je rekla. - On i

tata zaljubili su se na prvom sastanku, a tata joj je na

drugom poklonio prsten. Moţete li zamisliti da su u to

vrijeme oboje prešli četrdesetu? Tata mi je dao prsten

nakon majčine smrt Umrla je prije tri godine, a tata je

otišao za njom nakon dva mjeseca. Naravno, majka je

imala mnogo tanje prste od mene pa ga ja zato nosim na

malom prstu. Tata joj je za deset godišnjicu braka

darovao iglu.

Kipeći od bijesa, sjedio je pokraj Edninog kreveta i

slušao njezinu beskrajno dosadnu priču. Sada je shvatio

da će mu ona itekako dobro koristiti. Edna je jeftinu

plastičnu kutiju za nakit drţala u ladici noćnog

ormarića. Iz stana će lako iznijeti prsten, iglu i

novčanik, a njihov će nestanak njezinu smrt jasno

povezati s pljačkom.

Nakon toga svega će se riješiti zajedno s cipelama će

konačno moći odahnuti.

Ali ostat će još jedna opasnost i to u liku Katie DeMaio.

Donjom je usnicom prešao preko gornje. Usta su mu

bila potpuno suha.

Mislima se mora usredotočiti na Ednin stan. Kako će

ući? Bi li bilo dobro da pozvoni? A što će učiniti u

slučaju da Edna nije sama?

Sigurno je sama. Otišla je kući s namjerom da popije

nekoliko čašica. Potajice ju je promatrao iz bolničkog

hodnika i po njezinim je brzim i nesigurnim kretnjama

zaključio da vapi za pićem. Očito su joj se po glavi

motale sve one priče koje će sutra ispričati policiji, što

ju je istovremeno uzbuĎivalo i činilo

uznemirenom.

Moţda je o Vangienoj smrti razgovarala s pacijenticama

na recepciji, prije nego s njim, pomislio je i osjetio kako

ga oblijeva hladni znoj. Ţene Edninog tipa ţude za

publikom. Slušajte me! Obratite pozornost na mene! Ja

postojim!

Ali ne zadugo, Edna. Ne zadugo!

Pribliţavao se stambenom bloku u kojem je ţivjela

Edna. Prošli je put parkirao auto iza njezinog stana na

mjestu odreĎenom za posjetioce. Da i sada parkira na

istom mjestu? Ovo hladno i vjetrovito vrijeme i mrak

vjerojatno su natjerali ljude u kuću pa je mogućnost da

na nekoga naleti bila neznatna. Ako se netko i vraćao,

sigurno će ţuriti, ne obraćajući pozornost na potpuno

običan, taman i ne tako skup auto. Edna je ţivjela u

prizemlju u posljednjem stanu na kraju hodnika. Gusto

grmlje

sakrivalo je zahrĎalu lančanu ogradu koja je odvajala

skupinu zgrada od strme padine, koja se spuštala tri

metra u dubinu sve do ţeljezničkih tračnica.

Prozor Ednine spavaće sobe na straţnjoj strani zgrad

gledao je na parkiralište, a ispod njega je raslo dosta

visok grmlje koje nitko nije podrezivao. Ako je dobro

zapamtio, ta se prozor nalazio vrlo nisko, gotovo u

samoj razini sa zemljom Je li prozor moţda otvoren?

Edna se do sada već prilično napila U stan bi mogao ući

kroz taj prozor. Tako bi provala izgledati uvjerljivo.

Ako nije otvoren, pozvonit će na ulazna vrata, ući i ubiti

je i nakon toga će otići. Pa ako ga netko i vidi, reći će da

je Edni donio papire, ali ih nije ostavio, jer je ona bila

tolik pijana da ne bi mogla raditi. Tek poslije netko je

provalio i ubi je. Ni jedan čovjek pri zdravoj pameti ne

bi optuţio bogato liječnika za pljačku siromašne

knjigovotkinje.

Umiren tim mislima, smanjio je brzinu, jer se već gotov

sasvim pribliţio stambenoj četvrti. Zgrade, nalik jedna

drugoj kao jaje jajetu, ove hladne noći u veljači,

izgledale su samotno i napušteno.

Na parkiralištu je stajalo šest automobila. Zaustavio se n

prostoru izmeĎu prikolice i karavana. Veće je vozilo

stvaralo sjenu pa mu se učinilo kao da je nestao u nekoj

spilji. Navukao je kirurške rukavice i u dţep stavio

pritiskivač za papir. Polako se izvukao iz auta, nečujno

je zatvorio vrata i pod okriljem na krenuo prema

Edninom stanu i zahvaljujući bogu što se stan nalazio

na dnu hodnika, točno je znao kamo treba ići.

Na daski prozora spavaće sobe stajala je ukrasna biljka.

Roleta zbog biljke nije bila spuštena do kraja pa je

mogao jasno vidjeti sobu u koju je svjetlo dolazilo iz

hodnika. Prozor je bio malo odškrinut. Edna je sigurno

u dnevnom boravku ili u maloj blagovaonici, pomislio

je. Do njega je dopirao prigušen zvuk televizora.

Odlučio je ući kroz prozor.

Brzo se osvrnuo, kako bi se još jednom uvjerio u to da

nitko ne gleda. Podigao je prozor prstima jakim poput

čelik nečujno povukao roletu i polako na zemlju spustio

posudu s ukrasnom biljkom. Poslije će sa sigurnošću

utvrditi da je ubojica tim putem ušao u stan. Popeo se na

prozorsku dasku. Iako krupan, neobično se spretno

kretao.

Konačno se našao u spavaćoj sobi koja je bila savršeno

čista. U prigušenom svjetlu razabirao je debeli pamučni

prekrivač na krevetu, kriţ na zidu iznad njega,

uokvirene fotografije starijeg para i mali čipkasti

stolnjak na toaletnom stoliću od mahagonija, ukrašenom

pozlaćenom broncom.

A sada je morao obaviti posao koji mu se gadio. Ruku

je zavukao u dţep i u njemu opipao pritiskivač za papir,

kojim će zatući Ednu. Jednom je u novinama pročitao

kako je neki liječnik optuţen za umorstvo na osnovi

stručno zadanih uboda noţem. Nije se mogao izloţiti

opasnosti da ga oda njegovo medicinsko znanje koje ga

je uostalom i dovelo u ovaj stan.

Izašao je na hodnik niz koji je krenuo hodajući na

prstima. Kupaonica se nalazila na desnoj strani, a soba

za dnevni boravak dva metra niţe na lijevoj . Oprezno j

e provirio kroz vrata i u praznoj sobi ugledao upaljeni

televizor. Začuo je škripanje stolice. Edna sigurno sjedi

za stolom u maloj blagovaonici koja se nalazila u

produţetku dnevnog boravka. Tiho poput mačke

ušuljao se u sobu. Došao je odlučni trenutak. Ako ga

vidi i vrisne...

Ali srećom bila je leĎima okrenuta prema njemu. Imala

je plavu vunenu kućnu haljinu, a sjedila je na čelu stola,

opušteno zavaljena na stolici. Jednu je ruku drţala u

krilu, a drugu pokraj velike čaše za koktele. Na stolu je

ispred nje stajao visok, gotovo potpuno prazan, vrč.

Glava joj je pala na prsa. Disala je ravnomjerno, po

čemu je zaključio da spava. U prostoriji se osjećao teţak

miris alkohola.

Brzo je procijenio situaciju. Pogled mu je pao na pregri-

jani radijator zastarjelog tipa, koji se nalazio desno od

stola i imao rebra oštrih rubova. Zar je moguće da na

kraju krajeva neće morati upotrijebiti pritiskivač za

papir. Moţda...

- Edna - tiho ju je zazvao.

- Što... oh... Pogledala ga je mutnim očima. Potpuno

zbunjena, počela se nespretno dizati. - Doktore..,

Od snaţnog udarca poletjela je natraške i glavom tresne

o radijator. Osjetila je zasljepljujuću bol. Oh, ta bol! Oh

Bol, ta bol! Edna je uzdahnula. Tonula je u tamu, dok je

krv šikljala iz njene glave. Bol se širila, postajala sve

jačom, dosegla vrhunac, počela slabiti i konačno

nestala.

Naglo je odskočio, ne ţeleći da ga poprska krv, a zatim

oprezno nagnuo nad nju. Gledao je kako joj ţila na

vratu još kuca neko vrijeme, a zatim je prestala. Lice je

potpuno pribliţio njezinom i osjetio da je prestala disati.

U dţep je vratio pritiskivač za papir. Sada mu neće

trebati. Neće je morati ni opljačka jer će izgledati kao da

je pala. Imao je sreću.

Odjurio je u spavaću sobu, uvjerio se da je parkiralište

uvijek prazno, izašao je kroz prozor, na prozorsku

dasku vratio ukrasnu biljku, povukao roletu i spustio

prozor točno do on mjesta na kojem ga je našao.

Dok je to radio, čuo je upornu zvonjavu na vratima -

njezinim vratima! Mahnito je pogledao oko sebe.

Zemlja je b tvrda i suha i na njoj se nisu vidjeli otisci

stopala. Prozorska daska bila besprijekorno čista, Na

njoj se nije vidio ni trun prašine. Prekoračio ju je, tako

da na njezinoj bijeloj površini nije ostavio nikakvih

tragova.

Otrčao je do auta. Ne paleći svjetla, gotovo se nečujno

odvezao s parkirališta i upalio ih tek kada je stigao na

cestu Tko je zvonio na Edninim vratima? Hoće li ta

osoba pokušati ući u stan? Edna je bila mrtva. Više nije

mogla tračati o njemu. A tako je malo nedostajalo da ga

uništi.

Osjetio je pojačano djelovanje adrenalina. Sada je

neposrednu opasnost predstavljala samo Katie DeMaio.

Odmah će početi raditi na otklanjanju te opasnosti.

Njezina nesreća posluţit će mu kao izlika da joj počne

davati sredstva za sprječavanje zgrušavanja krvi.

U njezinom je bolničkom kartonu evidentirano da je sla-

bokrvna. Nakon što je dovezena u bolnicu, primila je

transfuziju krvi.

Dat će joj još jednu transfuziju pod izlikom da je

priprema za operaciju.

Prepisat će joj pilule kumarina. One će spriječiti zgru-

šavanje krvi i poništiti djelovanje transfuzije. Kada u

petak doĎe u bolnicu, već će izgubiti mnogo krvi.

Moţda će moći izvršiti hitnu operaciju bez primjene

dodatnih antikoagulanata. Bude li potrebno, dat će joj

injekciju heparina. Doći će do potpunog zastoja sustava

za zgrušavanje i ona neće preţivjeti operaciju.

Kumarin i heparin bit će za Katie DeMaio isto tako

ubojiti, kao što je za Vangie Lewis bio cijanid.

Richard i Katie zajedno su izašli iz Scottovog ureda.

Znala je kako bi se Richard razljutio da sada predloţi da

se taksijem odveze kući. Kada su ušli u njegov auto,

rekao je: - Idemo na večeru. Odrezak i vino uzburkat će

tvoje sokove.

- Kakve sokove? - oprezno je pitala. - Slinu. Ţelučane

sokove.

Odabrao je restoran na Palisadesu. Mala blagovaonica

bila je ugodno topla i osvijetljena svijećama.

- Oh, kako je ovdje lijepo - rekla je.

Vlasnik je očito dobro poznavao Richarda. - Doktore

Carroll, tako mi je drago što vas opet vidim, rekao je i

odveo ih do stola koji se nalazio ispred kamina.

Pridrţao je stolicu da bi Katie sjela.

Nasmiješila se, pomislivši da im vlasnik poklanja tolik

paţnje ili zato što je Richard uvaţeni gost ili zato što

ona izgleda tuţno i promrzlo, baš onako kako se i

osjećala.

Richard je naručio bocu St. Emiliona. Konobar je donio

topli kruh začinjen češnjakom. Sjedili su šuteći,

pijuckajući vino. Katie je shvatila da se sada po prvi put

s njim nalazi nasamo, da sjede jedno nasuprot drugom

za malim okruglim stolom i gledaju se u oči, odvojeni

od svih ostalih u prostoriji

Richard je bio krupan muškarac zdravog izgleda, guste

tamnosmeĎe kose, pravilnih crta lica i širokih ramena.

Kad ostari, izgledat će poput lava, pomislila je.

- Nasmiješila si se - rekao je. - Dajem novčić za tvoje

misli.

Otkrila mu je što joj je maloprije palo na pamet.

- Lav. Paţljivo je odvagnuo riječ. - Stari lav. Zadovoljan

sam s tom usporedbom. Zanima li te što ja mislim o

tebi?

- Naravno.

- Imaš tako tuţan pogled, Katie.

- Oprosti. Nije namjerno. Sebe ne smatram tuţnom

osobom.

- Znaš li da te već šest mjeseci ţelim pozvati van, a

izgleda da si trebala doţivjeti nesreću, u kojoj si skoro

poginula da se ja odvaţim na taj korak?

- Nikada me nisi pozvao - okolišajući je rekla. -Nikada

nisi ţeljela da te izvedem. Slala si jasnu poruku »Ne

uznemiruj«. Zašto?

- Iz principa. Ne volim izlaziti s muškarcima s kojima

radim.

- Shvaćam. Ali ne razgovaramo sada o tome. Oboje

znamo da nam je lijepo kada smo zajedno. MeĎutim, ti

jednostavno odbijaš. Ovdje je jelovnik.

- L'entrecote i odrezak au poivre specijaliteti su ovi

restorana - rekao je. Vidio je da oklijeva, pa je

predloţio: Kušaj au poivre. Izvanredan je. Uzet ćeš

slabo pečen, zar ne

- Dobro pečen - rekla je.

Prasnula je u smijeh, vidjevši njegovo zaprepašteno

lice. - Slabo pečen, naravno. ,

Naručio j e pečeni krumpir i salatu sa posebnim

preljevom. Udobno se smjestio na stolcu i pogledao je.

- Zar ne ţeliš to, Katie?

- Salatu? Odrezak?

- Ne. Nemoj se stalno izmotavati. U redu, znam da

nisam pošten. Pokušavam te natjerati da se izjasniš. Ali

reci mi, Katie, što radiš kada nisi u uredu ili kod

Kennedyjevih? Čuo sam da skijaš.

- Da. Imam jednu prijateljicu s fakulteta, koja je

razvedena. Onu zimu nakon Johnove smrti, odvukla me

sa sobom u Vermont. Sada svake skijaške sezone

unajmljujemo, zajedno s još dva para, apartman u

Stoweu. Kada god mogu na skijanje, odlazim i preko

vikenda. Nisam baš naročita skijašica, ali uţivam u

skijanju.

- I ja sam nekada skijao - rekao je Richard. - Morao sam

odustati nakon povrede koljena. Trebao bih ponovno

pokušati. Moţda ćeš me jednog dana pozvati da ti se

pridruţim. Nije čekao na odgovor. - Ja se bavim

jedrenjem. Prošlog sam proljeća bio na Karibima i

jedrio od otoka do otoka... blistavih u sjaju sunčanog

dana, širokih, trbušastih jedara, nošeni vjetrom klize

sjekući zelenu vodu... Evo tvog odreska, rekao je.

- Navodio si Williama Carlosa Williamsa - promrmljala

je.

Potajno se nadala da će biti uduševljeni time što je znala

čije je stihove naveo, ali ničim nije pokazao

iznenaĎenje.

- Da, navodio sam ga - rekao je. Preljev za salatu je

izvrstan, zar ne?

Polagano su ispijali kavu. Richard joj je do kraja večere

ispričao svoju ţivotnu priču. - Dok sam studirao

medicinu, bio sam zaručen za djevojku iz susjedstva.

Mislim da znaš da sam odrastao u San Franciscu.

- Što se dogodilo? - zapitala je Katie.

- Stalno smo odgaĎali vjenčanje. Ona se na kraju uda:

za mog najboljeg prijatelja, tkogod da je on. Richard se

nasmiješio. -Naravno, šalim se. Jean je bila draga

djevojka. Ali naš~ je vezi nešto nedostajalo. Jedne noći,

kada smo po četvrti ili peti put razgovarali o tome da se

vjenčamo, rekla je: - Richarde volimo se, ali oboje

znamo da u našoj vezi nedostaje ono nešto. Imala je

pravo.

-Jesi li ikada poţalio zbog svoje odluke? -pitala je Kati -

Zapravo i nisam. Rastali smo se prije sedam godina

Samo me malo čudi da se »ono nešto« još uvijek nije

dogodilo.

Očito nije očekivao njezino mišljenje, pa je razgovor

skrenuo na slučaj Lewis. Uţasno sam bijesan. Na mene

tak djeluje svaki nepotreban gubitak ljudskog ţivota.

Vangie Lew bila je mlada ţena. Pred njom je bio cijeli

ţivot.

- Uvjeren si u to da je izvršila samoubojstvo?

-Ni u što nisam uvjeren. Moram dobiti još mnogo pod;

taka prije nego dam svoje konačno mi3ljenje.

- Ne vjerujem da je Chris Lewis ubojica. Danas je talko

lako dobiti razvod, ako se ţeliš osloboditi svog bračnog

drug - Postoji i drugi način gledanja na to. Richard je

čvrsto stisnuo usnice. -Nemojmo više o tome

razgovarati.

Kada su stigli pred Katienu kuću, bilo je već gotovo l

sati. Richard se zbunjeno zagledao u lijepu kuću

graĎenu od prirodnog kamena. - Koliko je velika ova

kuća? - pitao je. Odnosno, koliko ima soba?

- Dvanaest - nevoljko je odgovorila. - Kuća je bi

Johnova.

- Nisam ni mislio da si je kupila s plaćom koju dobivala

kao pomoćnica okruţnog tuţioca.

Počela je otvarati vrata automobila, ali Richard ju je

zaustavio, rekavši: - Ja ću izaći i otvoriti ih. Moţda je

vani još uvijek sklisko. ,

Nije ga namjeravala pozvati u kuću, ali Richard ju je

preduhitrio. Uzeo je ključ iz njezine ruke, stavio ga u

bravu, okrenuo, otvorio vrata i ušao za njom u kuću. -

Neću ostati rekao je. -Ali priznajem da sam umirao od

ţelje da vidim gdje ţiviš.

Upalila je svjetlo i pomalo ljutito promatrala kako

Richard pogledom mjeri predvorje i dnevni boravak.

Zazviţdao je. Jako, jako lijepo. Otišao je do Johnovog

portreta. - Čuo sam da je bio osobit čovjek.

- Da. S neugodom je shvatila da se gotovo na svakom

stolu nalazi slika nje i Johna. Richard je polako išao od

jedne do druge. - Ova je snimljena na putovanju u

inozemstvu?

-Na bračnom putovanju. Usnice su joj se gotovo

potpuno stisnule.

- Koliko si dugo bila u braku, Katie? - Godinu dana.

Primijetio je kako joj se na licu pojavio izraz bola; ali

taj je izraz otkrivao još nešto - otkrivao je i iznenaĎenje,

kao da je još uvijek bila zbunjena onim 3to se dogodilo.

-Kada si saznala da je bolestan?

- Ubrzo nakon povratka s medenog mjeseca.

- Od braka si, u stvari, imala samo to putovanje, zar ne?

Nakon povratka kući tvoje su se bračne duţnosti svele

na drţanje posmrtne straţe. Oprosti, Katie. Posao me

naučio govoriti otvoreno - ponekad preotvoreno. Sada

idem. Zastao je oklijevajući. - Zar ne navlačiš zastore

kada si sama u kući?

Slegnula je ramenima. - Zašto? Nitko neće provaliti i

napasti me.

- Bar bi ti trebala znati kako su učestale provale. Tvoja

se kuća nalazi na mjestu privlačnom za provalnike. A

tek da znaju da ovdje ţiviš sama, postala bi glavna

meta. Nadam se da nema ništa protiv ovoga?

Ne čekajući odgovor, oti3ao je do prozora i navuka

zastore. - Idem. Vidimo se sutra. Kako ćeš ići na posao?

Hoće li ti auto do sutra biti popravljen?

- Neće. Ali servis će mi dati na korištenje njihov autc

Dovest će ga sutra ujutro.

- U redu. U trenutku kada je uhvatio kvaku, okrenuo ~

prema Katie i rekao uvjerljivim irskim naglaskom: -

Odlazim Katie Scarlett. Zaključaj vrata. Ne bih ţelio da

netko provali n Taru. Nagnuo se, poljubio je u obraz i

otišao.

Katie je, smiješeći se, zatvorila vrata. Sjetila se jedno

dogaĎaja iz djetinjstva, koji joj se urezalo u pamćenje.

Pet joj je godina i veselo se igra u blatnom dvorištu,

odjevena u svečanu uskršnju haljinicu. Majka ljutito

viče na nju. Dobro se zabavljajući, tata oponaša glas

Geralda O'Hare: -To je zemlja Katie Scarlett. Nakon

toga blagim glasom govori Katienoj majci: - Ne ljuti se

na nju. Svi dobri Irci vole zemlju.

Začulo se ravnomjerno otkucavanje sata. Nakon

Richardovog odlaska soba je izgubila toplinu i

odjednom je postala nepodnošljivo prazna. Brzo je

ugasila svjetlo i krenula na prvi kat.

Telefon je zazvonio u trenutku kada je legla u krevet.

Sigurno je Molly, pomislila je dok je dizala slušalicu.

Javila se i začula nepoznati muški glas.

- GospoĎa DeMaio? - Da.

-Ovdje doktor Highley. Nadam se da ne zovem

prekasno. Večeras sam vas zvao već nekoliko puta, ali

niste bili kod kuće. Saznao sam da ste jučer imali

nesreću, nakon koje ste preko noći bili hospitalizirani u

našoj bolnici. Kako se sada osjećate.

- Prilično dobro, doktore. Kako ljubazno od vas da s

nazvali.

- Kakva je situacija s krvarenjem? U vašem kartonu piše

da ste sinoć primili transfuziju.

- Ista kao i prije. Mislila sam da je mjesečnica prošla, ali

jučer sam opet počela krvariti. Mislim da sam nadzor

nad vozilom izgubila zato jer mi se zavrtjelo u glavi.

- Pa, mislim da znate da ste taj problem trebali riješiti

već lani, ako ne i prije. Ali pustimo sada to. Sljedećeg

tjedna u ovo vrijeme sve će biti iza vas. Kako vam

moram dati još jednu transfuziju, kako bih vas

pripremio za operaciju i ţelim da počnete uzimati neke

tablete. Moţete li doći u bolnicu sutra poslije podne?

- Mogu. U stvari, ovako i onako sam namjeravala doći.

Čuli ste za gospoĎu Lewis?

- Jesam. Stvarno grozno i tuţno. No, dakle, vidimo se

sutra. Nazovite me ujutro i dogovorit ćemo točno

vrijeme.

- U redu, doktore. Hvala, doktore.

Katie je spustila slušalicu. Ugasila je svjetlo, pomisliv3i

na to kako joj se doktor Highley nije svidio prilikom

prvog susreta. Je li zbog toga što je bio nepristupačan i

suzdrţan?

Čovjek moţe tako lako nekoga krivo procijeniti, zaklju-

čila je. Kako lijepo od njega da me večeras osobno

nazvao.

Bill Kennedy pozvonio je na vratima kuće Lewisovih.

Bill, koji je radio kao ortoped u bolnici Lenoh Hill, toga

je dana

na programu imao nekoliko operacija, tako da je za smrt

Vangie Lewis saznao tek kada se vratio kući. Visok,

prerano posijedjele kose koja je pojačavala njegov

izgled intelektualca i skroman na poslu, Bill bi postao

drugi čovjek onoga trena kada bi nogom kročio u kuću

koju je Molly za njega pretvorila u raj ispunjen

toplinom.

Mollyna vedra narav omogućavala mu je da zaboravi n

probleme svojih pacijenata i opusti se. Ali večeras je

kod kuće naišao na potpuno drukčije raspoloţenje od

onog uobičajenog Molly je prije njegovog dolaska

nahranila djecu i strogo im naredila da se drţe svojih

soba. Ukratko mu je ispričala Vangie. -Nazvala sam

Chrisa. Rekla sam mu da doĎe na večeru i predloţila mu

da noćas prespava kod nas u tvojoj radnoj sobi jer bi mu

bilo lakše u društvu nego potpuno samom u onoj velikoj

kući. Odbio je, ali ti otiĎi do njega i dovuci ga ovamo.

Sigurna sam u to da će barem ostati na večeri.

Dok je išao prema Chrisovoj kući, Bill je pokušao

zamisliti kako bi se osjećao da doĎe kući i naĎe Molly

mrtvu. Chris sigurno nije doţivio takav šok, kakav bi on

doţivio. Nitko, imalo soli u glavi, ne bi mogao pomisliti

da je brak Chrisa Vangie bio nalik njegovom i

Mollynom. Nikada nije rekao Molly da je jedno jutro,

dok je u dragstoru blizu bolnice pio kavu, vidio Chrisa

u separeu s jednom mladom djevojkom. Bilo je očito da

su zaljubljeni jedno u drugo.

Je li Vangie znala za djevojku? Je li zbog toga izvršila

samoubojstvo? Ali, zaboga, na tako uţasan način! U

mislim se vratio na prošlo ljeto. Pozvali su Vangie i

Chrisa na roštilj Vangie je počela peći odrezak i rukom

došla preblizu vatri. N prstu joj se stvorio mjehurić i

ona se počela ponašati kao da j dobila opekline trećeg

stupnja. Dojurila je vrišteći do Chris koji ju je pokušao

smiriti. Vangieno neprilično ponašanje dovelo je Chrisa

u neugodan poloţaj. - Vangie ima nizak prag boli: -

rekao je, pokušavajući opravdati njeno ponašanje. Kada

je Bill iz kuće donio mast za opekline, mjehurići na

Vangienor prstu gotovo se više i nije vidio.

Kako bi osoba Vangienih psihičkih osobina smogla

hrabrosti te uzeti cijanid? Svatko tko je pročitao nešto o

tom otrovu zna da se od njega umire u mukama, iako

smrt nastupa trenutačno.

Nikada ne bi mogao ni pomisliti da bi se Vangie Lewis

ubila cijanidom. Zakleo bi se u to da se osobe

Vangienog tipa ubijaju tabletama. Ali to pokazuje

koliko malo znamo o ljudskoj duši... pa čak i netko

poput njega za koga se pretpostavlja da bi trebao

prilično dobro procjenjivati ljude.

Chris Lewis otvorio je vrata. Otkada ga je vidio s

djevojkom, Bill se prema Chrisu ponašao dosta

suzdrţano, iz jednostavnog razloga što nije bio

naklonjen muškarcima koji varaju svoju trudnu ţenu.

Ali izraz iskrene tuge na Chrisovom licu pobudio je u

Billu saţaljenje. Primio je mladog muškarca za ruke. -

Moja sućut, Chris.

Chris je ravnodušno kimnuo glavom. Činilo mu se da

tek sada počinje shvaćati značenje onoga što se danas

dogodilo, nakon što su se u njegovoj svijesti postupno

izredale sve pojedinosti. Vangie je bila mrtva. Je li je

njihova svaĎa natjerala na samoubojstvo? Nije mogao

vjerovati u to, ali je ipak osjećao osamljenost, strah i

krivnju. Pristao je na Billov poziv na večeru. Mora izaći

iz ove kuće - u njoj više ne moţe jasno razmišljati.

Molly i Bill su tako dobri ljudi. Moţe li im povjeriti ono

što zna? Moţe li ikome vjerovati? Bezvoljno je obukao

kaput i niz cestu krenuo za Billom.

Bill mu je natočio dvostruki viski. Otpio je veliki

gutljaj. Usporio je, kada je vidio da je čaša napola

prazna. Osjetio je kako mu viski pali jednjak i ţeludac i

poput nekog blagotvornog lijeka smanjuje napetost.

Smiri se, rekao je u sebi. Smiri se. Budi oprezan.

Djeca Kennedyjevih došla su u radnu sobu i poţeljela

mu laku noć. Tako dobro odgojena djeca, pomislio je, I

zgodna. Billy je bio najstariji i jako nalik na oca, a

tamnokosa Jennifer prava ljepotica. Mlade djevojčice,

Dina i Moira, bile su plavokose poput Molly. Blizanci

su Chrisu uspjeli izmamiti osmijeh na lice. Bili su slični

kao jaje jajetu. Chris je oduvijek ţelio djecu. Njegovo je

neroĎeno dijete umrlo zajedno s Vangie. Još

jedan razlog za griţnju savjesti. Ljutio se na nju zbog

trudnoće Njegovo dijete, a nije ga ţelio ni jednog

jedinog trenutka Vangie je to dobro znala. Što ju je,

odnosno tko ju je natjera da na sebe digne ruku? Tko?

Jer Vangie sinoć nije bila sama.

Policiji o tome nije rekao ni riječi. Nije ih ţelio moliti d

počnu istragu, jer bi time samo dirnuo u osinje gnijezdo.

I kamo bi ih ta istraga dovela? Do Joane. Do druge

ţene. Do njega samoga.

Recepcionar je vidio kada je sinoć izašao iz motela

Krenuo je kući s namjerom da razgovara s Vangie i

cijelu stvar istjera na čistac. Čak je na papir pribiljeţio

sve ono što joj je namjeravao dati. Ostavio bi joj kuću i

davao joj 20 000 dolar godišnje, bar do djetetove

osamnaeste godine. Osigurao bi s na veliku svotu

novca, koju bi joj oporučno ostavio. Plaćao t djetetovo

školovanje. Mogla bi i dalje odlaziti na razgovor onom

japanskom psihijatru za kojim je tako ludovala. Molim

te, daj mi razvod, Vangie. Molim te, daj mi razvod,

ponavlja je u sebi, vozeći se prema kući. Više ne mogu

ţivjeti s tobom. Uništavamo jedno drugo...

Do kuće je stigao oko ponoći. Čim su se otvorila vrat

garaţe, shvatio je da nešto nije u redu. Gotovo se zabio

u njezi lincoln, koji je parkirala na njegovom mjestu.

Ne, netko je drugi parkirao njezin auto na njegovom

mjestu. Vangie ne bi nikad ni pokušala uvesti svoj

široki auto na mjesto izmeĎu stupova desnog zida.

Garaţa je bila pretjerano velika. Na jednoj su strani

mogla stati dva auta i baš na toj je Vangie uvijek

parkirala. A da bi u tome uspjela, trebao joj je svaki

pedalj prostora, jer je bila loša vozačica, a uz to je imala

i slab periferni vid. Jednostavno nije mogla dobro

procijeniti veličinu prostora. Chris je uvijek parkirao

svoju corvetteu na uţem dijelu garaţe. Ali netko je

sinoć tamo znalački parkirao lincolna.

Kuća je bila potpuno prazna. Vangiena torbica stajala je

na sofi u spavaćoj sobi. To ga je zbunilo, ali ne i

uznemirilo.

Očito je otišla nekome kod koga će i prespavati. Cak bi

je bilo drago da moţda ima prijateljicu, kojoj se moţe

povjeriti. Uvijek ju je nagovarao na to da sklapa

prijateljstva. Vangie se, osim toga, znala ponašati tako

tajnovito. Pitao se nije li moţda zaboravila torbicu.

Vangie je bila tako zaboravna. A moţda je uzela veću

torbu pa je ovu manju ostavila kod kuće.

Kuća je na Chrisa djelovala tjeskobno, pa je odlučio da

se vrati u motel. Joan nije rekao ni riječ o tome da će

otići kući. Uvijek se trudio da pred njom što manje

govori o Vangie. Za Joan je Vangieno ime svaki put

bilo podsjećanje da je ona uljez u tuĎem braku. Da joj je

jutros otkrio kako se posvaĎao s Vangie, koja se zbog

toga toliko uzrujala da je radije otišla k nekome nego

ostala sama kod kuće, Joan bi bila sva utučena.

Ali danas je ujutro našao Vangie mrtvu. Netko je prije

ponoći parkirao njezin auto u garaţi. Netko ju je poslije

ponoći dovezao kući. A posebno su zagonetne bile

cipele koje je imala na nogama. Te je cipele nosila samo

jedanput nekako oko Boţića, neprestano cvileći zbog

njih. Taj je dan odveo Vangie u New York, ţeleći joj

pruţiti malo zabave. Zabava! Boţe, kako grozan dan.

Nije joj se svidjela predstava, a u restoranu na jelovniku

nisu imali teletinu piccata, koju je tako ţarko ţeljela.

Neprestano je govorila o tome kako joj se obrub desne

cipele urezao u nogu.

Već je tjednima nosila isključivo one iznošene mokasin-

ke. Molio ju je da nosi neke pristojnije cipele, ali rekla

je kako su joj udobne samo te stare mokasinke. Gdje su

sada? Temeljito je pretraţio cijelu kuću. Odgovor je

vjerojatno znao onaj tko ju je dovezao kući.

To je sve prešutio u razgovoru s policijom, jer nije ţelio

u cijelu tu stvar uplesti Joan. - Odsjeo sam u hotelu, jer

smo se ţena i ja posvaĎali. Ţelio sam razvod. Odlučio

sam otići kući s namjerom da sa ţenom otvoreno

razgovaram. Nisam je našao pa sam se pokupio

neobavljena posla. Činilo mu se nepotrebnim

da to iznosi na vidjelo. Čak ni cipele nisu bile tako

vaţne. Vangie je vjerojatno ţeljela da je naĎu potpuno

obučenu. Sramila se te natečene i izobličene noge. Bila

je tako tašta.

Trebao je reći policajcima da se vratio kući, i objasniti

kako je Vangiein auto bio parkiran.

- Chris, doĎi u blagovaonicu. Osjećat ćeš se bolje, ako

nešto pojedeš - njeţnim je glasom rekla Molly.

Polako je podigao pogled. Na Mollyno lice padalo je

prigušeno svjetlo iz hodnika i Chris je po prvi put

primijetio obiteljsku sličnost izmeĎu nje i Katie

DeMaio.

Katie DeMaio. Njezina sestra. Jednostavno je nemoguće

da Billu i Molly otkrije ono što ga muči. Time bi Molly

stavio u procjep. Kako bi ga mogla iskreno savjetovati

kada joj sestra radi u tuţilaštvu? Morat će sam donijeti

odluku o tome hoće li policiji reći da se sinoć vratio

kući ili ne.

Rukom je protrljao umorne oči. -Nešto bih pojeo, Molly

-rekao je. -Ne znam što si skuhala, ali miriše tako

zamamno. MeĎutim, morat ću brzo otići. Po Vangienu

će odjeću doći direktor pogrebnog poduzeća. Njezin

otac i majka ţele je vidjeti prije pokopa.

- Gdje će biti pokopana? - pitao je Bill.

- Lijes će se sutra poslije podne prenijeti zrakoplovom u

Minneapolis. I ja putujem istim zrakoplovom. Pokop će

se obaviti sljedećeg dana. Sudski je vještak danas kasno

poslijepodne završio obdukciju. Lijes... Tijelo...

Pokop... Te su riječi zlokobno bubnjale u njegovoj

glavi. Oh Boţe, ovo je sigurno samo ruţan san,

pomislio je. Ţelio sam te se osloboditi, Vangie, ali

nisam ţelio da umreš. Ja sam te natjerao na

samoubojstvo. Joan je imala pravo. Trebao sam ti ostati

vjeran.

Kući se vratio u 20 sati. U 20 i 30, kada je stigao

direktor pogrebnog poduzeća, imao je pripremljen

kovčeg u koji je sloţio Vangieno donje rublje i široki

kaftan, koji je dobila od svojih roditelja za Boţić.

Direktor pogrebnog poduzeća, Paul Halsey, bio je suz-

drţano suosjećajan. Od Chrisa je zatraţio potrebne

podatke i brzo ih zapisao. RoĎena 15. travnja, a umrla

15. veljače. - Umrla je samo dva mjeseca prije trideset

prvog roĎendana rekao je.

Chris je rukom prešao preko čela, pritisnuvši mjesto

izmeĎu očiju na kojem je osjećao bol. Nešto nije bilo u

redu. U ovom nestvarnom trenutku punom

proturječnosti, pojavila se još jedna nelogičnost. - Ne,

rekao je. - Danas je šesnaesti, a ne petnaesti.

-U smrtovnici piše da je gospoda Lewis umrla 15.

veljače izmeĎu 20 i 22 sata - rekao je Halsey. - Vi

mislite da je umrla 16. zato jer ste je našli jutros. Ali

sudski vještak koji je izvršio obdukciju, moţe točno

odrediti vrijeme smrti.

Chris ga je zapanjeno gledao. Doţivio je tako snaţan

šok da su osjećaji izgubljenosti i iscrpljenosti nestali

kao rukom odneseni. Sinoć je stigao kući oko ponoći i

vidio je Vangienu torbicu i auto. Čekao je oko pola sata,

a onda se odvezao u New York u motel. Kada se jutros

vratio kući, pretpostavio je da je Vangie došla nakon

njegovog odlaska i ubila se.

Ali u ponoć je već bila mrtva tri ili četiri sata. To znači

da je netko, nakon njegovog odlaska iza ponoći, donio

njezino tijelo, poloţio ga na krevet i pokraj ruke stavio

praznu čašu.

Taj netko je ţelio da njezina smrt izgleda kao samouboj-

stvo.

Moţda se ubila negdje drugdje? Ili ju je netko donio u

kuću, jer nije ţelio biti upleten? Ni govora. Vangie ne bi

nikada smogla hrabrosti da uzme cijanid i umre u tako

groznim mukama. Njezin je ubojica podmetnuo

samoubojstvo.

- Oh, Kriste - prošaptao je Chris. - Oh, Kriste. Predočio

si je Vangieno lice. Velike oči, guste trepavice, kratak i

ravan nos, kosa boje meda, koja je prekrivala čelo, i

mala, savršeno oblikovana usta. Sigurno je shvatila u

posljednjem trenutku. Netko ju je drţao, prisilio je da

popije otrov, bezobzirno ubivši nju dijete koje je nosila.

Sigurno je bila grozno uplašena. Osjetio j kako ga

obuzima saţaljenje i kako mu suze naviru na oči. Nitko,

ni jedan muţ, ne bi šutio i dopustio da ubojica ostane

nekaţnjen.

Ali ako progovori i pokrene istragu, policija će ga

sigurno optuţiti. Dok ga je direktor pogrebnog

poduzeća netremice gledao, Chris je rekao naglas: -

Moram im reći, nakon čega će svaliti krivnju na mene.

Polako je spustio slušalicu. Katie DeMaio nije ništa

sumnjala. Rekla je da ţeli s njim razgovarati o

psihičkom stanju Vangie Lewis, a način na koji je to

izrekla, nije sadrţavala nikakve aluzije.

Ali od Katiene nesreće jedva je prošlo 24 sata.

Vjerojatno još uvijek osjeća posljedice šoka.

Već je imala jako smanjenu količinu hemoglobina i

eritrocita u krvi. Kada sutra počne uzimati kumarin,

doći će do poremećaja u zgrušavanju, a pojačano

krvarenje izazvat će vrtoglavicu i pometnju. Ona će,

naravno, izgubiti sposobnost zdravog rasuĎivanja, pa

neće moći razlučiti stvarno od nestvarnog.

Osim u slučaju ako mu ne počne postavljati previše

pitanja o samoubojstvu i ako im u tuţilaštvu nije palo na

pamet d je Vangieno tijelo nakon smrti doneseno u

kuću. Moţda su t mogućnost već uzeli u obzir i o njoj

nadugo i naširoko raspravljali.

Još je uvijek postojala velika opasnost.

Nalazio se u knjiţnici kuće obitelji Westlake, koja je

sad bila njegov dom. Palača graĎena u tudorskom stilu

imala je nadsvoĎene prolaze, ugraĎene police za knjige,

mramorne kamine, zidove obloţene tapetama s antičkim

motivima i prozore od obojenog stakla. Danas se ni po

kojoj cijeni nije moglo izgraditi takvo veličanstveno

zdanje, jer su izumrli majstori staroga kova.

Kuća obitelji Westlake. Bolnica Westlake. Westlake

program za liječenje neplodnosti. Ime koje je tako

dobro iskoristio i koje mu je otvaralo sva vrata u

društvenom i profesionalnom smislu. Već je bio ugledni

ginekolog kada je na krstarenju upoznao Winifred

Westlake, oţenio se njome i preselio u Ameriku, kako

bi preuzeo posao njezinog oca.

Bio je to savršen izgovor da napusti Englesku. Nitko,

uključujući Winifred, nije znao za godine prije

Liverpoola, koje je proveo radeći u devonskoj bolnici

Christ.

Prije smrti počela je postavljati pitanja.

Već je bilo skoro 11 sati, a on još uvijek nije večerao.

Odlazak Edni potpuno mu je ubio ţelju za jelom.

Ali nakon obavljenog posla, ţelja se vratila. Sada je

potreba za hranom prerasla u nezadrţivu glad. Otišao je

u kuhinju. Hilda mu je u mikrovalnoj pećnici ostavila

večeru: omanji komad cornwallske šunke i integralnu

riţu. Jelo će za nekoliko minuta biti zagrijano. Volio je

kuhati u svoje slobodno vrijeme. Iako je Hilda bila

prilično dobra kuharica, njezina su jela bila

nemaštovita.

Nije se mogao na nju poţaliti, jer je bila savjesna doma-

ćica. Volio je dolaziti kući, uţivati u savršenom i

gospodskom redu, jesti što ţeli, pijuckati piće i satima

sjediti u knjiţnici, radeći na svojim spisima, bez bojazni

da bi ga netko mogao omesti, kao što se to često

dogaĎalo u bolničkom laboratoriju.

Kuća mu je pruţala slobodu koju je trebao. Čim mu se

ukazala prilika, riješio se domaćice koja je ţivjela s

njima još dok su Winifred i njezin otac bili ţivi. Ta ga

je odbojna gadura s kapcima natečenim od suza, gledala

mrkim pogledom, dok je govorila. - GospoĎica

Winifred nije nikada bila bolesna sve dok...

Zagledao se u nju ubojitim pogledom, ne dopustivši

dovrši rečenicu. Ţeljela je reći dok se nije udala za vas.

Winifredin je bratić na njega bio tako bijesan, da ga

nakon njezine smrti pokušao dovesti u neugodan

poloţaj. A srećom, nije mogao ništa dokazati, jer protiv

njega nije postoj nikakav materijalni dokaz. Bratića su

otpisali kao bivšeg nasljednika, čiji su postupci bili

objašnjeni zavišću.

Winifred je na kupovinu bolnice potrošila ogromno

bogatstvo, tako da nakon njezine smrti nije ostalo

mnogo novaca. Njegovo je istraţivanje bilo vreća bez

dna, ali novac je uglavnom bio iz njegove zarade.

Naravno, mogao je traţiti potporu. Ali i ovako je

uspijevao izlaziti nakraj, jer nije bilo te cijene koju ţene

ne bi platile da zatrudne.

Hilda je postavila stol u maloj blagovaonici koju su

nekada zvali jutarnja soba. Nije ţelio jesti u kuhinji, a

činilo mu je smiješnim i razmetljivim da sam večera u 6

x 9 metara velikoj blagovaonici. Više je volio ovu malu

prostoriju u kojoj i nalazio okrugli stol i barokna vitrina,

a s prozora je pucao pogled na tratinu obraslu drvećem.

t Iz hladnjaka je izvadio bocu Pouilly-Fuissea, nakon

čega je sjeo za stol.

Večeru je završio utonuvši u misli o tome kolika je

točna količina koju treba dati Katie DeMaio. Nakon

njezine smrti nitko neće posumnjati u to da joj je dao

kumarin. Zastoj sustavu koagulacije pripisat će se

transfuzijskoj reakciji. A joj bude morao dati i heparin,

onda bi se prilikom detalj obdukcije njihovi tragovi

mogli naći u njezinoj krvi. No, znao je što mora učiniti

da bi to spriječio.

Uputio se do ormara u predvorju. Sada je bio pravi

trenutak da u torbu stavi mokasinke, kako bi izbjegao

jutrošnje neugodnost, kada se pojavila Hilda i omela ga.

Ruku je zavukao u straţnji dio ormara i iz dţepa

Burberryja izvadio iznošenu cipelu. Očekujući da će i u

drugom dţepu naći cipelu, uvukao je u njega ruku,

isprva ravnodušno, a zatim grozničavo kopajući po

njemu. Mahnito je strgnuo kaput s vješalice i podrobno

ga pretraţio. Spustio se na koljena i prekapao dno

ormara na kojem su stajale cipele.

Konačno je ustao, buljeći u iznošenu mokasinku koju je

drţao u ruci. Ponovno je u mislima vidio kako s

Vangiene desne noge poteţe cipelu.

Desna cipela.

Cipela koju je upravo drţao u ruci.

Prasnuo je u luĎački smijeh. Iz grla su navrli oštri i

piskutavi zvukovi nošeni potiskivanim bijesom,

nakupljenim u dnu njegova bića. Nakon što se izloţio

opasnosti, nakon poniţavajućeg puzanja po parkiralištu,

poput psa koji njušeći slijedi trag, zabrljao je cijelu

stvar.

Cipela je vjerojatno ispala iz dţepa, u trenutku kada se u

onom mraku stisnuo uz grmlje, čuv3i da dolazi neki

auto. Cipela koju je tada našao, bila je u stvari ona koju

je već imao.

A sada je ona stara, ruţna i iznošena lijeva mokasinka

koju je nosila Vangie Lewis, čekala negdje da je netko

nade i da mu pomoću nje udu u trag.

15

Katie je navinula radiobudilicu za šest ujutro, a

probudila se mnogo prije nego što joj je koordinator

ekipe CBS-a veselim glasom zaţelio dobro jutro.

Spavala je nemirno i nekoliko se puta prenula,

preplašena mučnim i teškim snovima. Prije spavanja

uvijek je smanjila grijanje. Sada je, drhteći

od zime, naglo ustala, otrčala do termostata, pojačala

grijanje, napravila šalicu crne kave, odnijela je sa

sobom na kat i uvukla se u krevet.

Oslonjena na jastuke, s debelim vunenim pledom o

ramena, počela je pijuckati kavu, osjećajući kako joj

topli šalice grije prste. - Sada je već mnogo bolje -

promrmljala - Isuse, kako to izgledam?

Antikni williamsburg toaletni stolić s ovalnim zrcalom

stajao je točno nasuprot kreveta. Njena razbarušena

kosa izgledala je poput tamnosmeĎe mrlje prosute po

jastučnici boje slonovače. Masnica ispod oka postala je

ljubičastoţuta, kao da su natekli i oteţali od spavanja.

Na upalom licu sa svake strane usta usjekla se duboka

bora u obliku polumjeseca. Mama rekla da izgledam

kao prebijena mačka, pomislila je.

Ali nije se radilo samo o njezinom izgledu, pa čak n boli

koju je osjećala u cijelom tijelu, a koja je bila posljedica

nesreće, već o strašnom osjećaju spoznaje koji ju je

obuzeo. li sinoć ponovno sanjala onaj čudan i

zastrašujući san, nije 1; sigurna.

Vangie Lewis. Iznenada se sjetila riječi izgovorenih

Johnovom pokopu: Mi koji smo oţalošćeni zbog

spoznaje da je smrt neizbjeţna... Naravno, smrt je bila

neminovna. Ali n Vangiena. Uţasna je bila i sama

pomisao na to da je Van; sama na sebe digla ruku.

MeĎutim, izgledalo je jednostavno nemoguće da bi je

netko ubio, prisilivši je da popije cijanid. Jednostavno

nije mogla vjerovati da bi Chris Lewis bio sposoban za

takav oblik nasilja.

Sjetila se poziva doktora Highleyja. Ta prokleta

operacija. Oh, svake se godine izvrši tisuće kiretaţa i

dilatacija na ţena različite dobi. Nije u pitanju bila sama

operacija, već razlog za nju. Pretpostavimo da i nakon

kiretaţe nastavi krvariti? Doktor Highley je natuknuo da

će moţda biti potrebno napraviti histerektomiju.

Da je bar zatrudnjela u onih godinu dana koje je provela

s Johnom. Ali nije.

Moţda se ponovno uda. Zar se sudbina neće uţasn

okrutno s njom poigrati, ako do tada više ne bude mogla

imati djecu?-Prekini s tim, Katie-promrmljala je. Sjećaš

li se onog stiha iz Fausta? Oplakujemo ono što moţda

nikada nećemo izgubiti. ,

Pa, bar će uskoro preko glave prevaliti tu operaciju. U

bolnicu će se prijaviti u petak navečer, u subotu će biti

operirana, a već u ponedjeljak ide na posao.

Kada je jučer došla u ured, nazvala ju je Molly i rekla: -

Katie, shvatila sam da ne ţeliš pred Richardom govoriti

o tome, ali zar ne bi bilo bolje da odgodiš operaciju do

sljedećeg mjeseca? Ova te automobilska nesreća

prilično potresla?

Katie joj je prilično oštro odbrusila: - Ne dolazi u obzir.

Ţelim to konačno skinuti s vrata. A osim toga, Molly,

ne bi me uopće čudilo da je ta prokleta stvar bila uzrok

nesreće. U ponedjeljak sam nekoliko puta osjetila jaku

vrtoglavicu.

- Zašto mi nisi rekla? - uzrujano je pitala Molly.

- Oh, ma daj - rekla je Katie. - I ti, i ja mrzimo

cmizdravce. Kada mi bude stvarno loše, kunem ti se da

ću ti reći.

- Nadam se - odgovorila je Molly. - Pa, moţda je dobro

da to konačno riješiš. Nakratko je zastala, a onda

zapitala: - Hoćeš li reći Richardu?

Trudeći se da u glasu prikrije iscrpljenost, rekla je: -Ne.

A neću reći ni upravljaču dizala, ni prometnom

policajcu ni telefonistici na centrali. Za to znate samo ti

i Bill. A tako će i ostati. U redu?

-U redu. I ne izigravaj pametnjakovićku-rekla je Molly,

glasom punim ljubavi, ali istovremeno i odlučnim,

kakvim se sluţila kada je ţeljela upozoriti djecu da su

prevršila mjeru, i potom ţustro spustila slušalicu.

Ja nisam tvoje dijete, Molly, rekla je Katie u sebi, raz-

mišljajući o tom razgovoru. Volim te, ali nisam tvoje

dijete. Dok je polako pila kavu, pitala se ne oslanja li se

previše na Molly i Billa, traţeći od njih emocionalnu

potporu. Je li bjeţala pod njihovo okrilje, skrivajući se

od stvarnog ţivota?

Oh, John! Nesvjesno je pogledala njegovu sliku. Ovo~

je jutra to bila samo slika. Zgodan mu3karac,

dostojanstveno izgleda, njeţnog i prodornog pogleda.

Jednom je, nedugo nakon njegove smrti, uzela tu sliku,

gledala je neko vrijeme, da bi zatim svom snagom

tresnula o toaletni stolić i plačući viknula - Kako si me

mogao ostaviti?

Do sljedećeg se jutra smirila i, srameći se svog

ponašanja, donijela je odluku da više nikada neće popiti

tri čaše vina kad je obuzme potištenost. Kada je podigla

sliku, vidjela je da srebrni okvir na jednom mjestu

zagrebao površinu krasno starog toaletnog stolića.

Gledajući sliku, rekla je, pokušavaju opravdati svoj

postupak: - Ne radi se samo o samosaţaljenju suče.

Ljuta sam zbog tebe. Ţeljela sam da ţiviš još 40 godina.

Tako si uţivao u ţivotu i učinio si ga vrijednim

ţivljenja.

Tko zna Boţju volju? Tko je Njegov savjetnik? Toga

joj dana stalno glavom prolijetale te riječi iz Biblije.

Sjetila se tih riječi i pomislila kako će biti bolje da sa

svojim razmišljanjima okrene u tom smjeru.

Skinula je svijetlosivu spavaćicu, otišla u kupaonicu

otvorila tuš. Spavaćica je ostala prebačena preko stolice

koja stajala pokraj toaletnog stolića. Dok je studirala,

voljela je nos široke prugaste pidţame. No John joj je u

Italiji kupio prekrasne spavaćice i kućne haljine. Još

uvijek ih je nosila u njegovoj kući, u njegovoj

spavaonici, jer joj se to činilo prikladnim.

Moţda je Richard imao pravo. Moţda je stvarno drţao

posmrtnu straţu. John bi joj prvi zbog toga natrljao nos.

Topla voda djelovala je tako blagotvorno da joj se vrati

raspoloţenje. U 9 sati se morala sastati s braniteljem

zbog dogovora o nagodbi, u 10 je imala suĎenje, a još

su je čeka dva nova slučaja koja je morala pripremiti za

suĎenje sljedećeg tjedna. Uz to je imala još dosta posla

oko slučaja koji je tek zakazan za petak. Već je srijeda,

zapanjeno je pomislila. Kraj: je čas da se maknem s

mrtve točke.

Na brzinu se obukla, odabravši smeĎu vunenu suknju i

novu svilenu tirkiznu bluzu širokih rukava, kako bi

prekrila zavoj na ruci.

Baš kada je popila drugu šalicu kave, iz servisa je stigao

auto. Vozača je prebacila natrag do servisa i zazviţdala

kada je vidjela kako je jako oštećen prednji dio njezinog

auta. Zahvalila je Bogu što se izvukla samo s lakšim

povredama i odvezla se u ured.

U tuţilaštvu su imali burnu noć. Silovana je jedna

četrnaestogodišnja djevojka. Jutros su svi razgovarali o

posljedicama sinoćnje te3ke automobilske nesreće u

kojoj je ţivot izgubilo četvero mladih ljudi, a koju je

skrivio pijani vozač. U meĎuvremenu je nazvao i šef

mjesne policije, traţeći od tuţitelja dopuštenje da

svjedok jedne oruţane pljačke identificira počinioca

izmeĎu nekoliko osumnjičenih osoba.

Scott je upravo izašao iz svog ureda. - Divna noć -

primijetila je Katie.

Kimnuo je glavom. - Prokleti gad - taj kreten koji je

izazvao sudar, bio je tako pijan da nije mogao stajati.

Ubio je četvero mladih ljudi. Svi su bili maturanti

srednje škole Pascal Hills. Išli su na sastanak odbora za

pripremu maturalne zabave. Slušaj, mislio sam poslati

Ritu na razgovor s liječnicima u Westlake Hospital, ali

ona trenutačno radi na slučaju silovanja. Posebno me

zanima psihijatar kojem je Vangie Lewis išla na

terapiju. Ţelio bih čuti njegovo mišljenje o Vangienom

psihičkom stanju. Mogao bih u bolnicu poslati

Charleyja ili Phila, ali mislim da će ţena manje upadati

u oči, što će joj omogućiti da malo pronjuška okolo i

sazna je li gospoĎa Lewis razgovarala sa sestrama ili se

sprijateljila s nekim pacijenticama. Ali to će morati

pričekati do sutra. Rita je na nogama provela cijelu noć,

a sada po okolici vozi silovanu djevojku, nadajući se da

će negdje naletjeti na njezinog silovatelja. Uvjereni smo

da taj tip ţivi negdje u blizini.

Katie nije namjeravala otkriti Scottu da je pacijentica

doktora Highleyja niti da u petak navečer ide u bolnicu

Westalke. Naprosto bi bilo nezamislivo da to sazna od

nekog drugog iz ureda. Malo je oklijevala, a onda rekla,

shvativši da je došao pravi trenutak: - Moţda ja mogu

pomoći. Doktor Highley ; moj ginekolog. Danas, u

stvari, imam dogovoren sastanak njim. Stisnula je

usnice, smatrajući kako nema nikakve potret da Scotta

zamara pričama o svojoj operaciji.

Scott je nabrao obrve. Kao i uvijek kada je bio

iznenaĎen glas mu je postao mnogo dublji. - Kakvi su

tvoji dojmovi njemu? Jučer sam stekao dojam kako

Richard misli da : Highley Vangienu trudnoću izloţio

opasnosti.

Katie je odmahnula glavom. -Ne slaţem se s Richardon

Doktor Highley je stručnjak za teške trudnoće. Njega

smatraj čudotvorcem. On, za razliku od drugih liječnika,

pokušava plod odrţati na ţivotu do termina za roĎenje.

Sjetila se njegovog jučerašnjeg telefonskog poziva. -

Mogu jamčiti da se on brine za svoje pacijentice.

Scott se namrštio tako jako da su mu se na čelu i oko

očiju pojavile duboke bore. - Je li to tvoj letimičan

dojam o njemu. Koliko ga dugo poznaješ?

Katie je nekoliko trenutaka razmišljala o liječniku, kako

bi dala objektivan odgovor. -Ne poznajem ga dugo niti

dobro. Moj je ginekolog prije nekoliko godina otišao u

mirovinu. Nisam traţila novog liječnika, jer mi tada nije

trebao. Ali kad su se pojavili neki zdravstveni problemi

- no, pustimo sada t moja mi je sestra Molly spomenula

doktora Highleyja, kojeg. jedna njezina prijateljica

hvalila na sva usta. Molly ide neko: ginekologu u New

York, ali nisam je htjela gnjaviti pa sam ; prošli mjesec

prijavila na pregled kod doktora Highleyja. On, iznimno

stručan i obrazovan. Sjetila se kako ju je briţljivo

pregledao, gotovo bezbolno, jer je imao tako laku ruku.

-Dobro ste učinili što ste došli - rekao je. - U stvari,

mislim da niste smjeli zanemnariti to svoje stanje tako

dugo, gotovo više od

godinu dana. Maternica je kolijevka koja se mora stalno

odrţavati u dobrom stanju.

Iznenadilo ju je samo to što mu kod pregleda nije

asistirala sestra. Njezin je prijašnji ginekolog uvijek

pozvao sestru prije nego bi započeo s pregledom. Ali on

je očito pripadao staroj generaciji liječnika. Po njezinoj

procjeni doktor Highley je bio blizu četrdesetim.

- Kakav je tvoj današnji raspored? - zapitao je Scott.

- Cijelo sam jutro zatrpana poslom, ali poslije podne

mogu naći vremena.

- Dobro. OtiĎi do doktora Highleyja. Ali razgovaraj i sa

psihijatrom. Pokušaj ispipati okolnosti i saznati misle li

njih dvojica da je Vangie Lewis bila tip osobe sposobne

da izvrši samoubojstvo. Pitaj kada je bila na

posljednjem pregledu i je li razgovarala o svom muţu.

Charley i Phil sada prikupljaju podatke o Chrisu

Lewisu. Pola noći sam proveo razmišljajući o tome

kako je Richard u pravu. Nešto je sumnjivo u tom

samoubojstvu. Razgovaraj i sa sestrama.

- Ne sa sestrama - rekla je Katie, nasmiješivši se. - S

recepcionarkom Ednom. Ona je nepresušno vrelo

podataka i zna kako tko diše. U čekaonici sam bila tek

dvije minute, a već sam joj ispričala svoju ţivotnu

priču. Moţda bi je, u stvari, trebao unajmiti da ispituje

svjedoke.

- Trebao bih zaposliti mnogo ljudi - zajedljivo je dodao

Scott. - Vidjet ćemo se poslije, Katie.

Katie je otišla u svoj ured, pokupila spise i odjurila na

sastanak s braniteljem u vezi s njegovim klijentom.

Pristala je na to da odbaci optuţbu »posjedovanje

heroina s namjerom raspačavanja« i podigne optuţnicu

samo za »posjedovanje«. Nakon toga je brzo krenula u

sudnicu na drugom katu, gdje je zamišljeno slušala kako

dvadesetsedmogodišnjeg mladića, u slučaju kojega je

zastupala optuţbu, proglašavaju krivim i osuĎuju na

sedmogodišnju robiju. Mogao je dobiti 20 godina

zbog oruţane pljačke i okrutnog napada. Od tih sedam

godina on će vjerojatno odsjediti 2 i pol godine i

ponovno se vratiti na ulicu. Znala je napamet njegov,

policijski dosje. Rehabilitacija tog tipa nakon odsluţene

kazne jednostavno je neizvediv pomislila je.

U hrpi poruka koje su je čekale, našla je dvije na kojim

je pisalo da ju je zvao doktor Carroll, prvi put u 9 i 15, a

dru; put u 9 i 40. Nazvala ga je, ali Richard je bio

negdje na terenu. Osjećaj pritiska izazvan njegovim

pozivima prešao je u razočaranje, jer ga nije našla.

Nazvala je ordinaciju doktora Highleyja, očekujući da

će čuti Ednin topli nazalni glas. Ali javila se neka

nepoznata ţena dubokim i oštrim glasom. - Ovdje

liječnička ordinacija.

- Oh! Katie je brzo razmislila i odlučila zatraţiti Ednu.

Je li gospoĎica Burns tamo?

Nakon kratke šutnje, ţena je odgovorila: - GospoĎica

Burns danas neće doći na posao. Javila je da je bolesna.

Ja sam gospoda Fitzgerald.

Katie je shvatila koliko je računala na to da razgovara

Ednom. - Ţao mi je da gospoĎici Burns nije dobro.

Ukratko. objasnila da doktor Highley očekuje njezin

poziv i da bi takoĎer ţeljela razgovarati s doktorom

Fukhitom. GospoĎa Fitzgerald je zamolila da malo

pričeka i nakon nekoliko minuta se javila.

- Naravno, oba će vas liječnika primiti. Doktor Fukhi je

slobodan izmeĎu 14 i 17 sati, svakih 15 minuta prije

punog sata, a doktoru Highleyju bi odgovaralo da, ako

moţete, doĎe u 15 sati.

- I meni odgovara - rekla je Katie. - I, molim vas, kaţi

doktoru Fukhitu da ću k njemu doći u 15 i 45. Spustila

slušalicu i odmah počela raditi na spisima koji su stajali

na stolu.

U vrijeme ručka na vratima Katienog ureda pojavila

Maureen Crowley, jedna od tajnica u tuţilaštvu rekavši

da joj moţe donijeti sendvič. Katie je potvrdno kimnula

glavom i zadubila se u spise koje je pripremala za

suĎenje u petak.

-Raţeni kruh sa šunkom, senfom i nekoliko listova

zelene salate i crna kava - rekla je Maureen.

Katie ju je iznenaĎeno pogledala. - Zar sam stvarno tako

predvidljiva?

Djevojka je imala oko 19 godina, grivu od crvenozlatne

kose, smaragdno zelene oči i prekrasnu bijelu put,

svojstvenu crvenokosim ljudima. - Katie, uvijek jedeš

jednoličnu i jednu te istu hranu - rekla je i zatvorila

vrata.

Izgledaš bolesno. Drţiš posmrtnu straţu. Jedeš

jednoličnu hranu.

Katie je osjetila stezanje u grlu i zapanjena shvatila da

je na rubu plača. Sigurno sam bolesna kada sam postala

tako osjetljiva, pomislila je.

Nije se mogla usredotočiti na slučaj na kojem je radila,

a kada je dobila sendvič i kavu, počela je nesvjesno jesti

i piti. Ispred njezinih očiju stalno je lebdjelo lice Vangie

Lewis. Zašto je vidjela njezino lice u onom strašnom

snu?

Richard Carroll imao je tešku noć. Telefon je zazvonio

u 11 sati, samo nekoliko minuta nakon što se vratio od

Katie.

Obavijestili su ga da se u mrtvačnici nalaze tijela

četvero mladih ljudi nastradalih u saobraćajnoj nesreći.

Polako je spustio slušalicu. Ţivio je na sedamnaestom

katu nebodera sjeverno od mosta George Washington.

Neko je vrijeme kroz prozor, velik kao gotovo cijeli zid,

gledao na panoramu New Yorka, na automobile koji su

jurili Henry Hudson Parkwayom i na plavozelena

svjetla koja su isticala skladni oblik mosta George

Washington.

Ovog su trenutka roditelji poginulih telefonski

obaviješteni da se njihova djeca neće vratiti kući,

Richard je pogledom prešao po sobi koja je bila tak

namještena da je pruţala osjećaj udobnosti. U njoj su se

nalazi prostrani naslonjači, velika sofa, istočnjački sag

plavosmeĎi tonova, zidne police za knjige i teţak stol

od hrastovine, koji j nekada krasio salon kuće njegovih

predaka iz Nove Engleske. Originalni akvareli morskih

motiva bili su ukusno razmješten po zidovima. Richard

je uzdahnuo. Njegova je koţna stolica pomičnim

naslonom stajala pokraj polica s knjigama. Namjeravao

je popiti piće i čitati jedan sat prije spavanja. Ipak je

odlučio da umjesto toga ode u mrtvačnicu, jer je ţelio bi

nazočan kada roditelji identificiraju djecu. Sam Bog je

znao d tim ljudima nitko nije mogao pruţiti utjehu, no

znao je da će s osjećati bolje bude li tamo.

U stan se vratio u 4 ujutro. Dok se skidao, pitao se ne

čir li ga taj posao sve tuţnijim. Ta su djeca od siline

udarca ostala na mjestu mrtva. I sada se moglo vidjeti

kako su za ţivota bi lijepi. Jedna ga se djevojka osobito

dojmila. Imala je crnu kosu, uski ravni nos i u smrti je

izgledala ljupko.

Podsjetila ga je na Katie.

Pomisao na to da je Katie u ponedjeljak doţivjela

nesreću iznovice ga je potresla. Činilo mu se da je

njihova veza doţivjela značajan preokret u onih

nekoliko sati koje su zajedno proveli u restoranu.

Čega se boji, jadnica? Zašto ne moţe prestati misliti na

Johna DiMaioa? Zašto ne moţe reći »Hvala ti na svemu

što si mi pruţio« i krenuti dalje?

Legao je u krevet, zahvalan Bogu što je roditeljima bar

malo pomogao. Uvjerio ih je u to da je smrt njihove

djece bi', trenutačna i da vjerojatno nisu bili ničega

svjesni niti su išta osjetili.

Nemirno je spavao dva sata i u uredu se pojavio već u

ujutro. Poslije nekoliko minuta javljeno mu je da se

jedna starica objesila u zapuštenom predjelu Chestera,

malom gradiću u sjevernom dijelu okruga se tamo

odmah otputio. Mrtva je ţena imala 82 godine, krhko

tijelo i ptičje lice. Na haljini je bila pričvršćena cedulja:

Ostala sam potpuno sama. Dosta mi je ţivota. Ţelim biti

sa Samom. Molim vas da mi oprostite zbog toga što sam

svojom smrću prouzročila neprilike.

Vidjevši staričinu poruku, Richard je konačno shvatio

što ga je cijelo vrijeme kopkalo. Na osnovi svega onoga

što je čuo o Vangie Lewis, bilo je nespojivo s njezinim

karakterom da je sebi oduzela ţivot, a da nije ostavila

poruku s objašnjenjem zašto je to učinila ili za taj svoj

čin okrivila muţa.

Većina ţena samoubojica ostavi poruku.

Kada se vratio u ured, Richard je dva puta bezuspješno

pokušao nazvati Katie, nadajući se da će je uloviti

izmeĎu suĎenja. Ţelio je čuti njezin glas. Iz nekog je

razloga osjećao nemir što ju je sinoć ostavio samu u

onoj ogromnoj kući.

Zašto je imao dojam da je Katie nešto mučilo?

Otišao je u laboratorij, gdje je radio sve do 16 i 30.

Vratio se u ured i našao poruku da je Katie odgovorila

na njegove pozive, i pri tom osjetio kako ga ispunja

zadovoljstvo koje mu se učinilo naprosto nevjerojatnim.

Pa, zašto se ne bi javila? pomislio je s odreĎenom

mjerom drskosti. Zamjenica okruţnog tuţitelja nikada

ne bi zanemarila pozive sudskog vještaka. Brzo je

okrenuo njezin broj. Telefonistica na centrali u

tuţilaštvu rekla je da je Katie otišla i da se više neće

vraćati. Nije znala kamo je Katie otišla.

K vragu!

Danas više neće moći s njom razgovarati, jer ide na

večeru s Clovis Simmons, glumicom u jednoj

televizijskoj sapunici. Clovis je bila zabavna i uvijek je

uţivao u njezinom društvu. No učinilo mu se da ona

počinje njihovu vezu shvaćati ozbiljno.

Richard je donio odluku. Večeras posljednji put izlazi s

Clovis, jer nije bilo pošteno da joj daje laţne nade. Nije

ţelio razmišljati o uzrocima te svoje iznenadne odluke,

već se ledim oslonio na naslon stolice i namrštio. U

njegovoj je svijesti zvonce zazvonilo na uzbunu.

Podsjetilo ga je na putovanje po Midwestu, kada je

radiopostaja iznenada najavila oprez zbog opasnosti od

tornada. Upozorenje je značilo da je opasno; neizbjeţna,

a oprez je ukazivao na to da je moguća.

Nije nimalo pretjerivao kada je rekao Scottu da Vangi

Lewis ne bi bio potreban cijanid da je mogla uskoro

roditi. Kod koliko se ţena, koje su uključene u Westlake

program za

liječenje neplodnosti, javlja tako teško stanje u

trudnoći? Molli je s toliko oduševljenja govorila o tom

ginekologu, jer je jedna njezina prijateljica uz njegovu

pomoć uspjela roditi. Što je s neuspjelim trudnoćama?

Koliko ih je bilo u okviru tog Programa? Koliki je

postotak smrtnosti meĎu pacijenticama? Richar

je uključio interfon i pozvao svoju tajnicu.

Marge je bila blizu pedeset godina. Imala je prosijedu

kos i frizuru kakvu je Jacqueline Kennedy nosila ranih

šezdesetiH. Suknja je dosezala malo iznad debelih

koljena. Marge je izgledalA poput domaćica iz

predgraĎa, kakve se viĎaju na televizijskim

natjecanjima. Ona je u stvari bila izvrsna tajnica i

uţivala je stalnoj napetosti koja se odigravala u

njihovom odjelu.

- Marge, imam gadan predosjećaj - rekao je. – Ţelim

provesti nesluţbenu istragu na porodiljskom odjelu

bolnice Westlake. Tamo već osam godina primjenjuju

Program za liječenje neplodnosti. Ţelim saznati koliko

je pacijentica umrlo u poroĎaju ili od komplikacija

nastalih u trudnoći i koliki j postotak smrtnosti meĎu

pacijenticama koje su se liječile n tom odjelu. Mogao

bih traţiti od Scotta da izda sudski nalog 2 pregled

sluţbene bolničke dokumentacije, ali ne ţelim da

procuri vijest čime sam zaokupljen. Znaš li nekoga tko

bi moga potajno pregledati dokumentaciju?

Marge se namrštila i njezin se nos nalik na ptičji kljun ,

nabrao poput harmonike. - Poradit ću na tome.

- Dobro. I još nešto. Provjeri jesu li protiv doktora

Highleyja i Fukhita ikada podignute optuţbe zbog

nesavjesnog liječenja. Ako jesu, ţelim znati razloge pa

čak i za one optuţbe koje su bile odbačene.

Zadovoljan zbog toga što je pokrenuo istragu, Richard

je odjurio kući, jedva čekajući da se istušira i presvuče.

Doktor David Broad iz Laboratorija za prenatalna

istraţivanja bolnice Mt. Sinai nazvao je Richarda u ured

sekundu nakon njegova odlaska. Ostavio je poruku kod

Marge, traţeći da mu se Richard javi ujutro u vezi s

jednom hitnom stvari.

17

Katie je u bolnicu krenula u 14 i 45. Vrijeme je bilo

tmurno, maglovito i hladno, ali s cesta je nestala

bljuzgavica koja

se rastopila pod toplinom automobilskih guma.

Namjerno je usporila prije onog kobnog zavoja na

kojem je došlo do nesreće. U bolnicu je stigla nekoliko

minuta prije zakazanog sa

stanka. Recepcionarka, gospoda Fitzgerald, ponašala se

suzdrţano ljubazno, ali kada je Katie pitala zamjenjuje

li često Ednu, odbrusila je: - GospoĎica Burns gotovo

nikada ne izostaje s posla pa i nema potrebe da je netko

zamjenjuje.

Katie se učinilo da je recepcionarka jako odbojna jer je

odgovorila na nepotrebno oštar način. To ju je toliko

pogodilo da je odlučila nastaviti taj razgovor. - Tako mi

je ţao što je gospoĎica Burns danas bolesna. Nadam se

da nije ništa ozbiljno.

- Ne. - Ţena je postala vidljivo uznemirena. - Uhvatila

je nekakav virus. Sigurna sam da će već sutra doći na

posao. Nekoliko je trudnica sjedilo na recepciji, ali sve

su bile zadubljene u čitanje časopisa. Katie nije mogla

iznebuha s njima započeti razgovor. Iz hodnika, koji je

vodio do liječničkih ordinacija, pojavila se trudnica

podbuhla lica i usporenih kretnji. Oglasio se interfon i

recepcionarka je podigla slušalicu.

- GospoĎo DeMaio, doktor Highley će vas sada primiti,

rekla je recepcionarka. Po boji glasa osjetilo se da joj je

laknulo. Katie je ţurno krenula niz hodnik. Sjetila se da

je ordinacija doktora Highleyja prva. Slijedeći pisane

upute, pokuca je, otvorila vrata i ušla u prostoriju

srednje veličine, koja djelovala kao udobna radna soba.

Na jednom cijelom zidu b su police s knjigama. Pokraj

raskošno rezbarenog radnog stola stajao je stolac s

niskim tapeciranim naslonom i sjedištem. Katie se

sjetila da osim ove prostorije ordinaciju sačinjava soba

za preglede, kuhinja s odvojenim prostorom za

sterilizaciju instrumenata i WC. Liječnik je sjedio za

svojim radnim stolom. Ustao je kako bi je pozdravio. -

GospoĎo DeMaio, rekao je ljubaznim glasom, s jedva

primjetnim britanski naglaskom. Za muškarca nije bio

visok, oko 176 centimetara.

Imao je ovalno lice glatke koţe, pune obraze i lagano

zaobljen podbradak. Njegovo je tijelo djelovalo snaţno

i vidjelo se da odrţava u dobroj kondiciji, premda je

mogao nabaciti još koji kilogram. Kosa boje pijeska,

prošarana sjedinama, počela rijediti. Bio je uredno

počešljan s razdjeljkom na strani. Čelično sive buljave

oči još jače su dolazile do izraţaja zbog svijetlih

trepavica i obrva, boje pijeska. Podrobno gledajući, nije

bio lijep, ali cjelokupan njegov izgled bio je dojmljiv i

sluţben.

Katie je pocrvenjela, shvativši da je on svjestan njenog

briţljivog proučavanja, što mu svakako nije bilo drago.

Brzo je sjela, a da bi započela razgovor i zahvalila mu je

što ju nazvao.

Nehajno je prešao preko toga i rekao: - Da bar postoji

nešto zbog čega mi moţete zahvaliti. Trebali ste

liječniku hitnoj reći da ste moja pacijentica pa bi vam

dao sobu zapadnom krilu. Tamo je mnogo udobnije,

uvjeravam vas, pogled je gotovo isti - dodao je.

Katie je počela kopati po torbi, traţeći notes i olovku.

Naglo je podigla glavu. - Pogled. Svaki bi bio bolji od

onog neku noć. - Znate... Zastala je. Notes u ruci

podsjetio ju je da je ovdje po sluţbenoj duţnosti. Što bi

mislio o njoj da počne pričati o svojim morama?

Nesvjesno se pokušala uspraviti na stolici čije je

sjedište bilo premekano, a naslon prenizak.

- Doktore, ako nemate ništa protiv, prvo

porazgovarajmo o Vangie Lewis -rekla je, nasmiješivši

se. -Zamijenit ćemo uloge na nekoliko trenutaka.

Moram vam postaviti nekoliko pitanja.

- Da bar postoji neki veseliji razlog za promjenu naših

uloga - rekao je ozbiljna izraza lica. Otkad sam čuo za

njezinu smrt, ta mi jadnica gotovo ne izlazi iz misli.

Katie je kimnula glavom. - Vangie sam poznavala samo

površno, ali moram reći da sam se na vijest o njezinoj

smrti ponijela poput vas. Dakle, ovo je sada uobičajeni

postupak, jer u slučaju da samoubojica ne ostavi

nikakvu poruku, moj ured nastoji prikupiti podatke o

psihičkom stanju dotične osobe. Malo je zastala da bi

zapitala: - Kada ste posljednji put vidjeli Vangie Lewis?

LeĎima se oslonio o naslon stolca. Na ruke,

isprepletenih prstiju, naslonio je bradu i Katie je

primijetila njegove besprijekorno čiste nokte. Počeo je

polako govoriti. - Prošli četvrtak navečer. Gospoda

Lewis dolazila je na kontrolu bar jednom tjedno jer je

ušla u drugu polovicu graviditeta. Ovdje imam njezin

karton.

Rukom je pokazao ţuti fascikl na svom stolu, na kojem

je pisalo LEWIS VANGIE. Taj fascikl djeluje tako

bezlično, pomislila je Katie, ali stajao je kao podsjetnik

da je točno prije tjedan dana Vangie Lewis leţala u sobi

za preglede, koja se nalazila u produţetku ovog

Highleyjevog ureda, gdje joj je izmjeren tlak i

ustanovljeno da srce fetusa kuca.

- U kakvom je fizičkom i psihičkom stanju bila gospoĎa

Lewis? - zapitala je.

- Dopustite mi da prvo odgovorim na pitanje o njenom

fizičkom stanju. Moram reći da sam bio prilično

zabrinut. Postojala je opasnost pojave gestoze pa je bila

potrebna stalna liječnička kontrola. Vidite, svaki dan, u

kojem se trudnoća uspjela odrţati, povećavao je

mogućnost da dijete preţivi.

- Da li je njezina trudnoća mogla normalno potrajati

poroda?

-Ni u kom slučaju. U stvari, prošli sam četvrtak upozo

gospoĎu Lewis da ću u roku od dva tjedna morati na

umjetan način izazvati porod.

- Kako je prihvatila tu vijest?

Namrštio se. - Gospoda Lewis je, naravno, imala

objektivne razloge da bude zabrinuta za djetetov ţivot.

Ali što vrijeme mogućeg poroĎaja više pribliţavalo, to

mi se činilo se ona sve jače boji samog tijeka raĎanja.

Bila je poput djevojčice koja se ţeli igrati s lutkom, ali

koja bi premrla od straha da se njezina lutka pretvori u

dijete od krvi i mesa.

- Shvaćam. Katie je zamišljeno pravila bilješke u notes

koje je drţala u ruci. - Je li Vangie pokazivala znakove

depresije?

Doktor Highley je odmahnuo glavom. - Nisam ih

primjetio. MeĎutim, mislim da vam na to pitanje treba

odgovoriti doktor Fukhito. Razgovarao je s njom u

ponedjeljak navečer. On je psihijatar i sigurno je mogao

prepoznati te znakove, i u slučaju da su bili vješto

prikriveni. Ja sam stekao dojam se ona nenormalno boji

samog poroĎaja.

- Još samo jedno pitanje, doktore. Vaša se ordinacija

nalazi do ordinacije doktora Fukhita. Jeste li u

ponedjeljak navečer u bilo koje vrijeme vidjeli gospoĎu

Lewis? - Nisam.

- Hvala vam, doktore. Stvarno ste mi mnogo pomogli.

Notes je stavila u torbu. - A sada vi konačno moţete m

postaviti pitanja.

- Nemam ih mnogo. Na njih ste odgovorili sinoć. Kada

završite razgovor s doktorom Fukhitom, molim vas da

odete u sobu 101, koja se nalazi u drugom krilu zgrade.

Dobit ćete transfuziju. Nakon što je primite, morate

tamo pričekati oko pola sata prije nego što sjednete za

volan.

- Mislila sam da se to odnosi samo na one ljude koji

daju krv - rekla je Katie.

- To je samo mjera opreznosti, jer bi se mogla pojaviti

reakcija na transfuziju. A osim toga... Otvorio je duboku

ladicu svog stola i Katie je u njoj vidjela niz malih

bočica, koje su bile poredane poput vojnika. Izvadio je

jednu u kojoj se nalazilo 9 ili 10 pilula. - Prvu uzmite

večeras - rekao je. - Sutra po jednu svaka četiri sata, a

isto toliko i u petak. Dakle, u četvrtak ćete, sve u

svemu, uzeti četiri pilule, kao i u petak. Moram naglasiti

kako je vaţno da se točno drţite propisane količine.

Kao što znate, u slučaju da kiretaţa ne riješi vaš

problem, morat ćemo razmisliti o mnogo temeljitijem

zahvatu.

- Svakako ću uzeti pilule - rekla je.

- Dobro. U bolnicu doĎite u petak navečer oko 18 sati.

Katie je kimnula glavom.

- Znači dogovoreno. Ja ću u petak svratiti da vas pogle-

dam nakon večernje vizite. Pretpostavljam da se ne

bojite. Kada je bila na prvom pregledu, otkrila mu je

svoj strah

od bolnice. - Ne - rekla je. - U stvari, ne bojim se.

Otvorio joj je vrata.- Vidimo se u petak, gospoĎo

DeMaio - rekao ~e blagim glasom.

18

Phil Cunningham i Charley Nugent vratili su se u

tuţiteljev ured oko 16 sati, uzbuĎeni i napeti poput

lovačkih pasa kada se dočepaju svog plijena. Poput

vihora su uletjeli u ured Scotta Myersona, ţeleći mu što

prije otkriti rezultate prove istrage.

- Muţ je laţac - odlučnim je glasom rekao Phil. - Ni

trebao vratiti do jučer ujutro, ali došlo je do kvara na mc

zrakoplova. Putnici su iskrcani u Chicagu, a posada je

tim zrakoplovom odletjela u New York. Vratio se u

ponedjeljak navečer.

- Ponedjeljak navečer! - viknuo je Scott, pucajući od

bijesa.

- Da. Uzeo je sobu u motelu Holiday Inn u zapadnoj I

ulici.

- Kako si to saznao?

- Dobili smo popis članova posade, koji su s Lewisom

letjeli u ponedjeljak i sa svima smo razgovarali.

Stjuardu iz New Yorku. Lewis se ponudio da ga odveze

na Manhattan da bi na kraju s njim završio na večeri i

ispričao mu potpuno bezveznu priču kako je Vangie na

putu, a on će ostati u gradu i otići na neku predstavu.

- To je rekao stjuardu?

Da. Prvo se odvezao u motel, auto ostavio u garaţi m i

prijavio se na recepciji. Nakon toga je sa stjuardom

otišao na večeru, razišli su se u 19 i 20 i Lewis se vratio

Prema podacima koje smo dobili u garaţi, Lewis je bio

preko dva sata, jer je auto dovezao u 22 sata. A sada

najbitnije. Ponovno se odvezao u ponoć i vratio u 2

ujutro.

Scott je zafućkao. - Nama je lagao za let, a stjuarc ţenu.

Lewis je izmeĎu ponoći i dva ujutro bio negdje sv

autom. Kada je, prema Richardovom mišljenju, umrla

GĎa. Lewis?

- IzmeĎu 20 i 22 sata - odgovorio je Ed.

Charley Nugent j e šutke slušao. - Postoj i još nešto -

dodao je Ed. -Lewis ima djevojku koja je Pan Amova

stjuardesa.

Zove se Joan Moore. Stanuje u New Yorku u istočnoj

87. ulici na broju 201. Pazikuća u njezinoj zgradi rekao

nam je da ju je kapetan Lewis jučer ujutro dovezao iz

zračne luke. Kod njega je ostavila putnu torbu i s

Lewisom otišla na kavu u kavanu koja se nalazi preko

puta kuće.

Scott je olovkom lupkao po stolu, što je bio očit znak da

će svakog trena izdati naredbe. Njegovi su pomoćnici

čekali drţeći notese u ruci.

- Sada je 16 sati - odrješito je rekao Scott. - Suci uskoro

odlaze. Ulovi jednog na telefon i reci mu da pričeka oko

15 minuta, jer ćemo traţiti da izda nalog za

premetačinu.

Phil je skočio sa stolca i istog trena zgrabio slušalicu.

- A ti - Scott je rukom dao znak Charleyju - saznaj koje

je pogrebno poduzeće u Minneapolisu pokupilo tijelo

Vangie Lewis i odmah stupi u vezu s direktorom. Ne

smiju obaviti pokop. Ako je Chris Lewis namjerava

kremirati, mora ga se u tome spriječiti. Moţda ćemo

morati obaviti dodatnu obdukciju. Je li Lewis rekao

kada se vraća?

Charley je kimnuo glavom. - Rekao je da se vraća sutra,

odmah nakon mise zadušnice i pokopa.

Scott je gunĎajući rekao: - Saznajte kojim se letom

vraća, dočekajte ga u zračnoj luci i dovedite ga ovamo

na ispitivanje. - Pa valjda ne misliš da će pokušati

pobjeći? - rekao je Charley.

- Ne, ne mislim. Ali sigurno će izigravati nevinašce.

Ako ima i zrno soli u glavi, znat će da protiv njega

nemamo ništa opipljivo. Ţelim razgovarati i s

djevojkom. Što znaš o njoj?

- Stan dijeli s još dvije stjuardese. Namjerava se

prebaciti u Pan Amov latinskoamerički odjel.

Trenutačno se nalazi u Fort Lauderdaleu gdje potpisuje

ugovor o najmu stana. Vraća se u petak poslije podne.

- Pričekajte i nju u zračnoj luci - rekao je Scott.

Dovedite je na razgovor. Gdje je bila u ponedjeljak

navečer?

- U zrakoplovu na putu za New York. U to smo sto po

sigurni. - U redu. Nakratko je zastao. - Još nešto. Ţelim

podatke o svim telefonskim razgovorima voĎenim iz

kuće Lewisov posebno onih od prošlog tjedna.

Provjerite postoji li na nekom od telefona sekretarica.

On je zrakoplovni kapetan pa me ne čudilo da ima bar

jednu.

Phil Cunningham je spustio slušalicu. - Sudac Haywc će

pričekati.

Scott je nakon toga odmah nazvao Richardov ured,

traţio da s njim razgovara, a zatim procijedio kroz zube:

- Prokletstvo. Baš je danas morao ranije otići iz ureda!

- Trebaš li ga odmah? - znatiţeljno je zapitao Charles -

Ţelim znati što je mislio rekavši da se još nešto ne

uklapa. Sjećaš li se te njegove primjedbe? Moţda je

vaţno za daljnji ti istrage. Dobro. A sada zasučimo

rukave! Do u pojedinosti pročešljajte kuću Lewisovih i

pokušajte pronaći cijanid. Mora saznati gdje je Vangie

Lewis nabavila cijanid kojim se ubila.

- Ili gdje ga je nabavio kapetan Lewis - dodao je tiho

19

Ured liječnika Fukhita, za razliku od Highleyjevog, bio

je mnogo prostraniji i svjetliji. Pisaći stol jednostavnih

čistih linija zauzimao je mnogo manje mjesta od

Highleyjeva ogromnog stola. Ukusne stolice pletenih

naslona, tapecira sjedišta i rukohvata te sofa s

presvlakom istog uzorka, savršeno su se uklapali u

prostor i bili u potpunoj suprotnosti s koţnim stolicama

u onom drugom uredu, čije su zidove prekrivale

uokvirene slike majki s djecom, dok su ih ovdje

ukrašavale savršene reprodukcije drvoreza.

Doktor Fukhito je za Japanca bio neobično visok. Ili se

moţda drţi tako uspravno, pomislila je Katie, pa se

doima višim nego što u stvari jest. Ne, to nije točno,

rekla je u sebi, procijenivši da je visok oko 175

centimetara.

Poput svog suradnika, doktor Fukhito je nosio skupo

prugasto odijelo, klasičnog kroja u kombinaciji sa

svijetloplavom košuljom i svilenom kravatom u

različitim preljevima plave boje. Ugljenocrna kosa i

uredni tanki brčići skladno su se nadopunjali sa

zlatastom puti i smeĎim očima, više ovalnog nego

bademastog oblika. Prema istočnjačkim, kao i

zapadnjačkim shvaćanjima bio je iznimno zgodan

muškarac.

A vjerojatno je bio i dobar psihijatar, pomislila je, nam-

jerno polako vadeći notes iz torbe, kako bi dobila

vremena da upije sve dojmove.

Prošlog je mjeseca kod doktora Fukhita bila na kratkom

i nesluţbenom razgovoru. Smiješeći se, objasnio je: -

Maternica je fascinantan dio ţenske anatomije. Ponekad

nepravilna, a obilna krvarenja mogu ukazivati na

emocionalni problem.

- Sumnjam u to - rekla je. - Moja je majka godinama

imala isti problem i, koliko sam shvatila, takva obilna

krvarenja nasljedna su ili postoji predispozicija da

takvima postanu.

Ispitivao ju je o njezinom osobnom ţivotu. -

Pretpostavimo da se jednoga dana morate podvrgnuti

histerektomiji? Kako biste se osjećali u tom slučaju?

- Uţasno - odgovorila je Katie. - Oduvijek sam ţeljela

obitelj.

- Namjeravate li se udati? Imate li vezu s nekim

muškarcem?

- Ne.

- Zašto?

-Zato jer me trenutačno više zanima moj posao. Naglo

je prekinula razgovor. -Doktore, jako ste ljubazni, ali

uvjeravam vas da nemam nikakvih ozbiljnih

emocionalnih problema. Jedva čekam da se riješim ovog

problema koji je isključivo fizičke prirode.

Prihvatio je njezino objašnjenje, ne protiveći se, odmah

se digao i ispruţio ruku. - Ako postanete pacijentica

doktora Highleyja, znate gdje me moţete naći. A kada

osjetite da došao trenutak da s nekim porazgovarate o

onome što vas mu moţda vaš izbor padne na mene.

Tijekom proteklog mjeseca Katie je nekoliko puta

pomislila kako ne bi bilo loše da s njim razgovara da

dobije oboje- definitivno i stručno mišljenje o svom

emocionalnom stanju. A nije li joj ta ideja, pitala se, tek

nedavno pala na pamet - na primjer nakon sinoćnje

večere s Richardom?

Potisnuvši tu misao, uspravila se na stolcu i uzela

olovku pri čemu se pomaknuo rukav bluze, otkrivši

zavoj na ruci. Laknulo joj je, jer se doktor Fukhito ni

jednom riječju nije osvrnuo na povredu niti je o njoj

ispitivao.

- Doktore, kao što već znate, jedna je vaša pacijenti

umrla u ponedjeljak navečer.

Primijetila je da je neznatno podigao obrve. Moţda

zbog toga što je od nje očekivao da sa sigurnošću

ustvrdi kako Vangie izvršila samoubojstvo?

- Doktore - nastavila je - te ste iste večeri vidjeli Vanl

Lewis oko 20 sati. Je li to točno?

Kimnuo je glavom. - K meni je došla točno u 20 sati.

- Koliko je dugo ostala?

- Oko 40 minuta. Nazvala me u ponedjeljak poslije pod

i zatraţila da je primim na razgovor. Ponedjeljkom

navečer obično radim do 20 sati i svi su termini bili

popunjeni, što sa joj i rekao, predloţivši da doĎe u

utorak navečer.

- Kako je to prihvatila?

- Počela je plakati. Činilo se da je jako uznemirena i

sam joj, naravno, rekao neka doĎe u 20 sati.

- Zašto je bila tako uznemirena, doktore?

Govorio je polako, paţljivo birajući riječi. -PosvaĎala se

s muţem. Bila je uvjerena kako je on ne voli, niti ţeli

dijete. Psihičko opterećenje izazvano trudnoćom, počelo

se odraţavati fizički. Vangie se ponašala nezrelo, bila je

jedinica koju su roditelji pretjerano obasipali paţnjom i

potpuno je razmazili. Uţasavala se fizičke boli i što se

poroĎaj više pribliţavao, to je ona postajala sve

prestrašenija.

Nesvjesno je pogledao stolicu koja je stajala s desne

strane stola. Na njoj je sjedila u ponedjeljak navečer,

odjevena u kaftan. Iako je stalno tvrdila kako ţeli dijete,

Vangie je mrzila trudničku odjeću, kao i gubljenje

linije. Posljednjih je mjesec dana nošenjem dugih

haljina pokušavala sakriti svoje ugojeno tijelo i otečenu

nogu. Pravo je čudo da se nikada nije saplela i pala.

Katie ga je radoznalo gledala. Bilo je očito da je

uznemiren. Kakav je savjet dao Vangie da je odjurila

kući i ubila se? Ili ju je otjerao ravno u ruke ubojice, baš

kao što je Richard naslućivao? A moţda nije ţelio

govoriti o svaĎi izmeĎu Vangie i njezinog muţa.

Katie se brzo nagnula prema naprijed i zapitala: -

Doktore, jasno mi je da ţelite u tajnosti zadrţati

razgovor koji ste vodili s Vangie, ali ovo je sluţbena

istraga. Morate nam reći sve što znate o svaĎi izmeĎu

Vangie Lewis i njezinog muţa.

Činilo mu se da Katiein glas do njega dopire iz neke

uţasne daljine, dok je u mislima gledao u Vangiene od

straha razrogačene oči. S krajnjim je naporom potisnuo

tu sliku i pogledao ravno u Katie. -Gospoda Lewis mi je

rekla kako misli da njezin muţ voli neku drugu ţenu, te

da ga je zbog toga otvoreno optuţila i upozorila da će

toj ţeni, čim sazna tko je, zagorčiti ţivot. Bila je

bijesna, uznemirena, ogorčena i prestrašena.

- Što ste joj rekli?

- Obećao sam joj da će se prije i za vrijeme poroĎaja

poduzeti sve potrebne mjere, kako bi što lakše rodila.

Rekao sam kako se nadamo da će konačno dobiti to

dijete koje toliko ţeli i da će ono moţda dati novu

priliku njezinom braku.

- Kako se ponašala? ,

- To ju je donekle smirilo. Ali tada sam je, smatrajući ~

svojom duţnošću, upozorio da treba razmisliti o

razvodu, slučaju da se nakon djetetovog roĎenja njezin

odnos s muţe: ne poboljša.

- I što se dogodilo nakon toga?

- Pobjesnjela je. Zaklela se kako neće nikada dopustiti c

je muţ ostavi, rekavši da sam i ja, poput svih drugih, na

njegov strani. U znak prosvjeda digla se i uzela kaput.

- Što ste vi učinili, doktore?

-Ništa. Rekao sam joj neka ode kući, dobro se naspava i

nazove me ujutro. Shvatio sam kako je još prerano da se

suočiti s neoborivom činjenicom da kapetan Lewis ţeli

razvod.

- Je li otišla?

-Da. Auto je ostavila na parkiralištu iza bolnice. Poneka

je koristila moj privatni ulaz kako bi mogla izaći ravno i

parkiralište. Ali ne i u ponedjeljak navečer. Jednostavno

. izašla kroz ova vrata.

- I poslije vam se više nije javila? - Nije.

- Shvaćam. Katie se digla i otišla do drvom obloţenog

zida, na kojem su stajali drvorezi. Ţeljela je nastaviti

razgovor s doktorom Fukhitom, jer je njegovo

nesigurno ponašanje oči ukazivalo na to da nešto skriva.

- U ponedjeljak navečer i ja sam bila pacijentica u ovoj

bolnici, doktore - rekla je. - Imala sam lakšu

automobilsku nesreću, nakon koje sam dovezena

ovamo.

- Drago mi je da je nesreća bila lakša.

- Da, srećom. Katie je stala ispred jednog drvoreza.

Mala cesta u Yabu rad Koji Atagoshita. - Prekrasan je.

Pripada seriji: Sto varijacija na temu Yeda, zar ne?

- Da. Vidim da ste dobro potkovani u japanskoj

umjetnosti

-U stvari, nisam. Moj je muţ bio znalac i nešto sam

malo naučila od njega. Imam druge reprodukcije iz te

serije, ali ovaj je drvorez predivan. Niz varijacija, koji

pokazuje isto mjesto. Stvarno zanimljivo, zar ne?

Postao je oprezan. Katie mu je bila okrenuta leĎima pa

nije vidjela kako je čvrsto stisnuo usnice u tanku crtu.

Katie se okrenula i pogledavši ga, rekla: - Doktore,

dovezena sam ovamo u ponedjeljak navečer oko 22

sata. Je li moguće da Vangie Lewis nije otišla u 20 sati i

da sam je moţda vidjela, kada sam dovezena u

polusvjesnom stanju u 22 sata?

Doktor Fukhito netremice je gledao u Katie, osjećajući

kako ga oblijeva hladni znoj. Prisilio se na smiješak. -

To je malo vjerojatno, rekao je. Ali Katie je vidjela

kako je stisnuo šake tako čvrsto da su mu pobijelili

zglobovi na prstima, kao da se prisiljava da ostane

sjediti na stolcu, kako ne bi pobjegao. A u njegovim je

očima primijetila odbljesak nečega što nije mogla točno

objasniti. Je li to moţda bio odraz bijesa ili straha?

20

Gertrude Fitzgerald je u 17 sati zaključala radni stol na

recepciji i sva uzrujana nazvala Ednin broj. Ni ovoga

puta nije bilo odgovora. Edna u posljednje vrijeme sve

više pije, pomislila je. Bila je tako vesela i dobra osoba.

Voljela je sve ljude. Gertrude i Edna često su zajedno

ručale, obično u bolničkoj kantini. Edna bi ponekad

rekla: - OtiĎimo na ručak na neko pristojno mjesto. To

je značilo da ţeli ići u pub koji se nalazio u blizini

bolnice, gdje je mogla naručiti Manhattan. Gertruda se

uvijek brinula da Edna za vrijeme ručka ostane samo

kod jednog pića pa bi rekla, šaleći se: - Draga, večeras

moţeš popiti dva.

Gertruda je shvaćala Edninu potrebu za pićem. Iako sar

nije pila, mogla je razumjeti pojavu osjećaja praznine

kod oso koje iz dana u dan idu na posao i vraćaju se

kući meĎu četiri hladna zida. Ponekad su se ona i Edna

smijale, čitajući član prepune savjeta o tome kako se

treba početi baviti yogom ili tenisom, učlaniti se u klub

prijatelja ptica ili upisati neki tečaj. Edna bi rekla: -

Nikada ne bih mogla te svoj e debele noge stav u yoga-

poloţaj; ne postoji način na koji bih mogla rukama

dotaknuti tlo, a da ne savijem koljena; alergična sam na

ptice, a na kraju dana padam s nogu od umora i ne

zanima me nikakva povijest starih Grka. Da bar mogu

naći nekog dobrog muškarca koji bi ţelio sa mnom doći

navečer kući i, vjeruj mi, ne bi smetalo ni da hrče.

Gertrude je bila udovica već sedam godina, ali je imala

djecu i unučad. Ljudi kojima je stalo do nje, zvali bi je

telefonom, a ponekad su od nje posudili po 100 dolara.

Tim je ljudima bila potrebna. Sam Bog zna da je i ona

prolazila kroz razdoblja ispunjena samoćom, ali ta je

osama bila potpuno različita Ednine. Moj je ţivot

ispunjen, pomislila je. Imam 62 godine i pregršt

uspomena i dobro zdravlje.

Mogla se zakleti da ju je doktor Highley prozreo kada

je rekla da je Edna bolesna. Edna joj je nedavno u

povjerenju otkrila kako joj je doktor Highley zaprijetio

bude li nastavila piti. Edna je pod svaku cijenu morala

zadrţati taj posao. Na roditelje je prije njihove smrti

potrošila veliku svotu novca, na to se nikada nije ţalila.

Strašno su joj nedostajali i patila zbog toga što više nisu

s njom.

Moţda se Edna nije napila? Moţda je bila bolesna ili ,

se nešto dogodilo? Gertrude je zadrţala dah. Nisu

postojale dvije mogućnosti. Mora provjeriti što je s

Ednom. Odmah otići do nje. Ako je pila, mora je

spriječiti da nastavi i pokuša je nekako otrijezniti. Ako

je bolesna, mora se pobrinuti za nju.

Nakon što je donijela odluku, Gertrude se brzo digla

radnog stola. Postojao je još jedan problem. Ta gospoĎa

iz tuţilaštva, pomislila je. Ponašala se tako ljubazno, ali

vidjelo se da pod svaku cijenu ţeli razgovarati s Ednom.

Vjerojatno će je sutra nazvati. Što je, zaboga, ţeljela od

nje? Je li od Edne htjela izvući neke pojedinosti o

gospoĎi Lewis?

Ta su pitanja toliko zaokupila Gertrude, da je o njima

razmišljala cijelim putem, vozeći se prema Edninom

stanu. Kada se zaustavila na parkirališnom prostoru za

posjetioce, još uvijek na njih nije znala odgovor. Izašla

je iz auta, zaobišla zgradu i našla se ispred glavnog

ulaza.

Gertrude je primijetila da u Edninom stanu gori svjetlo.

Iako su na prozoru dnevnog boravka zavjese bile

navučene, kroz njih je prodirala svjetlost. Pribliţavajući

se ulazu u stan, čula je prigušene glasove. Naravno,

televizor je kao i obično upaljen, pomislila je i u istom

trenu osjetila ljutnju koja je odmah zatim splasnula.

Stvarno će se razbjesnjeti, ako naĎe Ednu u njezinom

udobnom naslonjaču iz kojeg se ne miče cijeli dan, ne

javljajući se ni na telefon. Zamjenjivala je Ednu na

poslu, prikrivajući tako njezinu odsutnost, i vozila se 10

kilometara kako bi se na svoje oči uvjerila da joj se nije

ništa dogodilo.

Gertrude je pozvonila i pričekala. Iako je naćulila uši,

nije se čulo uţurbano pribliţavanje koraka, niti onaj

dobro poznati glas kad uzvikuje. - Odmah dolazim!

Moţda Edna ispire usta Scopeom. Stalno se pribojavala

da bi jedan od liječnika mogao nenajavljeno banuti i

donijeti neki spis koji se mora hitno riješiti. To se

dogodilo već nekoliko puta, kada je Edna ostala kod

kuće i upravo je tako doktor Highley otkrio da pije.

Još uvijek se nije čuo umirujući glas niti koraci.

Gertrude je zadrhtala i ponovno pritisnula zvonce, ali

sada mnogo jače. Moţda Edna spava. Bilo je tako

uţasno hladno. Jedva je čekala da doĎe kući.

Kada je pozvonila četvrti put, Gertrude je osjetila kako

joj ljutnja prerasta u strah. Znala je da je besmisleno

svako zavaravanje. Nešto se dogodilo i mora ući u stan.

Gospodin Krushak, nadstojnik zgrade, ţivi u stanu

točno nasuprot dvorišta.

Odmah je otišla tamo i ispričala svoju priču. Nadstojnik

je baš večerao i doimao se ljutim, ali njegova je ţena,

Gana, odmah je uzela snop ključeva, koji je visio na

čavlu iznad sudopera. I ja idem s vama - rekla je.

Dvije su ţene ţurno krenule preko dvorišta. - Edna je

prava prijateljica - rekla je Gana Krupshak, prekinuvši

šutnju -Ponekad navečer skočim do nje, malo

proćaskamo i popijemo piće. Moj muţ ne odobrava

alkohol, čak ni vino. Sinoć sam Edni svratila oko 20

sati. Popile smo po čašu Manhattna i rekla mi je kako se

jedna od njezinih najdraţih pacijentica ubila.

Došle su do ulaza u Ednin stan. Nadstojnikova ţena

počela je prebirati po snopu ključeva. - Mislim da je

ovaj promrmljala je, stavila ključ u bravu i okrenula ga.

-Ova brava malo je čudna - moraš je malo prodrmati.

Dok je govorila, ključ se u bravi okrenuo i ţena je širom

otvorila vrata.

Obje su u isti tren ugledale Ednu, kako je leţi na podu

nogu podvijenih ispod tijela, rastvorene plave kućne

haljini ispod koje se vidjela spavaćica od flanela,

prosijede kose slijpljene po licu, izbuljenih očiju i

skorene krvi koja je na tjemenu stvarala grimiznu

krunu.

- Ne! Ne! - Gertrude je viknula oštrim visokim glasom

osjetila da ga ne moţe utišati. Zapušila si je usta

nadlanicom ruke.

Gana Krupshak zapanjeno je rekla: - Još jučer sam

ovdje sjedila s njom. - ţenin glas je prepuknuo - prilično

se loše osjećala, znate što mislim. Govorila je o nekoj

pacijentici koja se ubila. A onda je nazvala

pacijentičinog muţa. Gana je poče jecati. - A sada je i

jadna Edna mrtva!

21

Chris Lewis zajedno je s Vangienim roditeljima stajao

desno od lijesa, jedva svjestan prijatelja koji su

izraţavali sućut. Kada je Vangiene roditelje izvjestio o

njezinoj smrti, dogovorili su se da će se sutra, prije

samog pokopa, odrţati misa zadušnica, te da će njezino

tijelo biti izloţeno u otvorenom lijesu samo za najuţe

članove obitelji.

Ali kada je danas poslije podne stigao u Minneapolis,

saznao je da su Vangieni roditelji odlučili da se njezino

tijelo izloţi večeras, kako bi ga svi koji ţele, mogli

vidjeti, a da će nakon jutarnje mise zadušnice u kapeli,

lijes s njezinim tijelom do groblja pratiti pogrebna

povorka.

- Toliko će se prijatelja ţeljeti oprostiti od naše dje-

vojčice. Kada samo pomislim da je još prije dva dana

bila ţiva, a sada je više nema - rekla je njezina majka

jecajući.

Je li bila tek srijeda? Chrisu se činilo da su od jučer

ujutro, kada je ušao u spavaonicu i ugledao onaj uţasni

prizor, prošli već mjeseci. Jučer ujutro.

- Zar naša djevojčica ne izgleda krasno? Vangiena je

majka zapitala jednog čovjeka koji je došao do lijesa.

Naša djevojčica. Naše dijete. Da ste joj bar dopustiti da

odraste, moţda bi sve bilo drukčije, pomislio je Chris.

Trudili su se obuzdati svoje neprijateljsko ponašanje

prema Chrisu, ali ono je tinjalo u njima spremno da

svaki čas plane. - Sretna djevojka nikada neće sebi

oduzeti ţivot - rekla je majka, kao da ga optuţuje.

Shrvani od boli, izgledali su stari i umorni. Bili su neu-

gledni ljudi, vrlo radini, koji su sebi uskraćivali sve

kako bi svoju, začuĎujuće lijepu kćer, mogli okruţiti

obiljem i odgojiti je u uvjerenju kako je njezina ţelja

zakon.

Bi li im bilo lakše da se otkrije kako je netko ubio

Vangie? Duguje li im bar toliko da ništa pred njima ne

otkrije i poštedi ih te konačne uţasne istine? Njezina

majka već pokušava n utjehu i stvoriti neko svoje

objašnjenje s kojim će moći ţivjeti - Chris je bio na

putu, a mi tako daleko. Mojoj djevojčici post je strašno

loše, popila je gutljaj nečega i zaspala.

Oh Boţe, pomislio je Chris, kako ljudi izvrću isti izvrću

ţivot. Ţelio je razgovarati s Joan. Toliko se uzrujala k~

je čula za Vangie da gotovo i nije mogla govoriti. - Je li

zna za nas? Morao joj je konačno priznati da je Vangie

sumnjala kako ga zanima neka druga ţena.

Joan će s Floride doći u petak navečer, a on će se vrati

New Jersey sutra poslije podne, odmah nakon pokopa.

Neće ništa reći policiji, sve dok mu se ne ukaţe prilika

da razgovara s Joan i upozori je kako moţe biti uvučena

u cijelu tu stvar. Policija će traţiti motiv zbog kojeg bi

ubio Vangie, a za njih će to sigurno biti Joan.

Treba li u ovome ostati sam? Ima li pravo u to uvlačiti

Joan i objelodaniti nešto što će samo još više povrijediti

Vangiene roditelje?

Je li postojao neki drugi muškarac u Vangienom ţivo

Chris je pogledao na lijes, na Vangieno sada tako

smireno i nepomične prekriţene ruke. U posljednjih

nekoliko godina i Vangie gotovo više i nisu ţivjeli kao

muţ i ţena. Leţali s istom krevetu jedno pokraj

drugoga, a potpuni stranci. Osjećaji su nestali nakon

beskonačnih svaĎa i njezine potrebe da joj stalno laska i

da je se tetoši. Imala je luĎački napad kad je još jednom

predloţio da spavaju u odvojenim sobama.

Zatrudnjela je dva mjeseca nakon što su se preselili u

New Jersey. Pristao je na to da pruţi još jednu priliku

braku i istinski se trudio da uspiju u tome. To su ljeto

proveli u mučnom raspoloţenju. Do kraja kolovoza

jedva su i govorili. Imali odnos samo jedanput, negdje

sredinom mjeseca. Nakon deset godina braka ostala je

trudna, što je on doţivio kao ironiju sudbine, jer je baš

tada upoznao drugu ţenu.

Sumnja koja je bila zapretena duboko u Chrisovoj

svijesti, iznenada je izbila na površinu. Je li moguće da

je Vangie imala vezu s nekim drugim muškarcem, koji

nije ţelio preuzeti odgovornost za nju i dijete? Je li se

suočila s tim drugim muškarcem? Vangie je prijetila da

će, sazna li s kojom se ţenom viĎa, njezin ţivot

pretvoriti u pakao. A moţda je imala vezu s nekim

oţenjenim muškarcem? Moţda je njega obasipala

nerazumnim prijetnjama?

Chris je shvatio da se rukuje, mrmlja riječi zahvale i

gleda u poznata lica koja u stvari nije raspoznavao:

susjedi iz zgrade u kojoj su on i Vangie ţivjeli prije

preseljenja u New Jersey; kolege s kojima je radio i

prijatelji Vangeinih roditelja. Njegovi su roditelji ţivjeli

u Sjevernoj Carolini. Oboje umirovljenici, bili su lošeg

zdravlja pa im je rekao da ne dolaze u Minneapolis po

tom hladnom vremenu.

- Moja iskrena sućut - rekao je čovjek blizu šezdesetim,

koji je čvrsto stiskao Chrisovu ruku. Bio je mršav, ali

privlačan rnuškarac, snjeţnobijele kose i gustih obrva

koje su se nadvile nad očima prodornog pogleda. - Ja

sam doktor Salem - rekao je. - Emmet Salem. Porodio

sam Vangie, a poslije sam postao njezin ginekolog. Od

sve djece kojoj sam pomogao da doĎi na ovaj svijet, ona

je bila najljepša, a takva je i ostala. Da sam bar bio u

ordinaciji kada je nazvala u ponedjeljak.

Chris ga je zaprepašteno pogledao. - Vangie vas je naz-

vala u ponedjeljak?

- Da. Moja medicinska sestra kaţe da je djelovala jako

uznemireno. Htjela je odmah doći k meni. Baš sam tada

drţao predavanje u Detroitu, pa ju je sestra naručila za

danas. Vangie je namjeravala zrakoplovom doputovati

jučer-tako sam barem shvatio. Moţda sam joj mogao

pomoći.

Zašto je Vangie nazvala tog čovjeka? Zašto? Chrisu se

činilo da mu je mozak potpuno stao, jer nije mogao

misliti. Što ju je moglo natjerati na to da se javi

liječniku, kojega godinama nije vidjela? Osjećala se

loše, ali ako je ţeljela stručno mišljenje drugog

liječnika, zašto se, zaboga, odlučila za Salema, koji je

2200 kilometara daleko?

- Je li Vangie bila bolesna? - doktor Salem ga je gledao

znatiţeljno, čekajući odgovor.

- Ne, nije bila bolesna - odgovorio je Chris. - Kao

vjerojatno znate, Vangie je bila u drugom stanju.

Komplikacije su se pojavile već na samom početku

trudnoće.

- Vangie je bila... Što? Liječnik je zapanjeno gledao

Chrisa.

- Gotovo se prestala nadati. Ali u New Jerseyju se

uključila u Westlake program za liječenje neplodnosti.

Moţda ste čuli za taj Program ili za doktora Highleyja -

doktora Edgara Highleyja.

- Kapetane Lewis, mogu li razgovarati s vama? Direktor

pogrebnog poduzeća primio ga je ispod ruke i krenuo s

njim prema svom privatnom uredu koji se nalazio na

drugoj str predvorja.

- Oprostite - Chris je rekao doktoru Salemu. Zatečen

direktorovim nastupom, Chris je dopustio da ga odvuče

u svoj ured. Direktor je zatvorio vrata i pogledao u

Chrisa. – Upravo sam primio poziv iz Tuţilaštva okruga

Valley, New Jerse; rekao je. - Uskoro će stići i pisani

zahtjev. Zabranjeno nam pokopati vašu ţenu. Njezino

se tijelo mora sutra poslati u Ured sudskog vještaka

okruga Valley, odmah nakon mise zadušnice.

Znaju da se ne radi o samoubojstvu, pomislio je Chris.

Već su saznali. Tu činjenicu nije nikako mogao sakriti. I

kada mu se u petak navečer ukaţe prilika da razgovara s

Joan reći će tuţiteljevim ljudima sve što zna i ono u što

sumnja.

Izašao je iz direktorovog ureda, ne odgovorivši mu.

Ţelio je razgovarati s doktorom Salemom, kako bi

saznao što Vangie na telefon rekla njegovoj sestri.

Ali kada se vratio u prostoriju u kojoj je stajao lijes,

vidio je da doktora Salema više nema. Otišao je, ne

govoreći s Vangienim roditeljima. Vangiena je majka

zguţvanom i mokrom maramicom obrisala oči s

natečenim kapcima. - Što si rekao doktoru Salemu da je

otišao bez ijedne riječi? - zapitala je. - Zašto si ga tako

strašno uzrujao?

22

U srijedu navečer vratio se kući u 18 sati. Hilda je bila

na odlasku. Njezino nelijepo, hladno lice bilo je

bezizraţajno. Prema njoj se uvijek drţao na odstojanju.

Znao je da ona voli ovaj posao i da ga ţeli zadrţati.

Zašto ne? Kuću je odrţavala savršeno čistom. Nije

postojala gazdarica, koja bi joj stalno davala zapovijedi,

a ni djeca koja bi pravila nered.

Nije bilo djece. Otišao je u knjiţnicu, natočio čašu

viskija i zamišljeno se zagledao kroz prozor, pogledom

prateći krupnu Hildinu pojavu, koja je išla niz ulicu

prema autobusnoj stanici i polako mu nestajala iz vida.

Odlučio se za studij medicine, jer je njegova majka

umrla tijekom poroĎaja. Njegovog poroĎaja. Otac, plah

i skroman čovjek, godinama mu je o tome pričao, od

trenutka kada je mogao shvatiti što se dogodilo. - Majka

te tako strašno ţeljela. Znala je da na poroĎaju moţe

umrijeti, ali to joj je bilo svejedno.

Sjedio bi u ljekarni u Brightonu i gledao oca kako

priprema lijekove, stalno ga zapitkujući: -Što je to?

Kako će tatableta djelovati? Zašto na te bočice stavljaš

upozorenje? Sve ga je to opčinjavalo, a podatke, koje

mu je otac tako rado davao, upijao je poput spuţve. To

je bila jedina tema o kojoj je njegov otac mogao

razgovarati i jedini svijet koji je otac poznavao.

Upisao je medicinu i bio je medu deset najboljih

studenata. Nakon što je diplomirao, ponuĎeno mu je da

staţira u vodećim bolnicama u Londonu i Glasgowu.

Ali odabrao je

bolnicu Christ u Devonu, zato što je ona imala savršeno

opremljen istraţivački laboratorij. Tako mu se pruţila

prilika da istovremeno istraţuje i staţira. Nakon

specijalizacije, dob stalni posao i stekao ugled kao

opstetričar.

Projekt na kojem je radio nije uspio zbog njegove

nesposobnosti da ga potvrdi.

S 27 godina oţenio je Claire, daljnju roĎakinju grof

Sussexa, kojoj nije bio ravan po podrijetlu, ali on je taj

nedostatak nadomještao svojom karijerom, za koju se

predviĎalo da će biti briljantna.

A onda ta grozna ironija sudbine. On koji se bavi

poroĎajstvom i liječi neplodnost, oţenio je nerotkinju.

On, čiji su zidovi ordinacije bili puni slika djece koja

bez njegove pomoći stručnosti nikada ne bi ugledala

svijet, ostao je bez nade će postati otac.

Kada je počeo mrziti Claire? Trebalo mu je mnogo;

sedam godina.

To se dogodilo onda kada je konačno shvatio da joj

uopće stalo do djece, niti joj je ikada bilo stalo. Njezino

razočaranje bilo savršeno glumljeno, jer je i prije nego

se u za njega, znala da ne moţe zatrudnjeti.

Nestrpljivo se odmaknuo od prozora. I ovo će bit jedna

hladna i vjetrovita zimska noć. Zbog čega se veljača

najkraći mjesec u godini, uvijek činila najduljim? Kada

se ovo okonča, uzet će godišnji odmor. Postajao je sve

uznemireniji i sve se teţe susprezao.

Gotovo se odao, kada mu je Gertrude jutros rekla i Edna

javila kako zbog bolesti ne moţe doći na posao. Čvrsto

se uhvatio za stol, gledajući kako zglobovi na rukama

postaji bjelji. A onda se sjetio. Bilo koje je sve slabije

kucalo, c konačno potpuno stalo, nefokusiran pogled i

omlohavljeni. Gertrude je zaštićivala svoju prijateljicu.

Mršteći se pogledao je u Gertrude. Progovorio je

ledenim glasom. - Jako je nezgodno da danas nema

Edne. Nadam se i očekujem da će se sutra pojaviti.

Upalilo je. Vidio je to po tome kako je Gertrude svrnula

pogled i drhtavo jezikom prešla preko usnica. Bila je

uvjerena u to kako je bijesan zbog toga što se Edna nije

pojavila na poslu. Vjerojatno je znala da je Ednu oštro

opomenuo zbog pića.

Gertrude bi mogla postati njegov saveznik.

POLICIJA: Kako se doktor ponašao kada ste rekli da

Edna nije došla na posao?

GERTRUDE: Bio je prilično ljut. On je vrlo sustavan.

Ne podnosi ono što remeti ustaljeni red.

Nestala cipela. Danas je u praskozorje otišao u bolnicu i

još jednom pretraţio parkiralište i svoj ured. Je li je

Vangie imala kada je u ponedjeljak navečer došla u

njegov ured? Shvatio je da u to nije bio potpuno

siguran. Nosila je kaftan i zimski kaput koji je jedva

zakopčala. Kaftan je bio predug, a kaput podignut preko

trbuha. Podigla je kaftan da mu pokaţe otečenu desnu

nogu, na kojoj je primijetio mokasinku. Ali nije vidio

drugu cipelu. Je li je nosila? To jednostavno nije znao.

Ako je ispala na parkiralištu, netko ju je uzeo. Moţda ju

je našao čovjek iz sluţbe za odrţavanje i bacio je.

Mnogi pacijenti, nakon što se odjave iz bolnice, često

vuku vrećice pretrpane sitnicama koje ne stanu u

kovčeg: karte za brzo ozdravljenje i posude s cvijećem,

i na putu od bolesničke sobe do parkirališta pola ih

izgube. Svi naĎeni predmeti čuvaju se u uredu za

izgubljene stvari. I tamo se raspitao, ali su mu rekli da

ne drţe obuću. Moţda je netko jednostavno cipelu bacio

u smeće.

Sjetio se kako je Vangie izvadio iz prtljaţnika i nosio je

kroz garaţu, pokraj polica krcatih vrtnim alatom.

Moguće je da se cipela, koja je gotovo ispadala s noge,

uhvatila na neku alatku? Ako je naĎena na polici u

garaţi sigurno će se postavi pitanje kako je tamo

dospjela.

Da Vangie nije nosila cipelu kada je izašla iz Fukhitov

ordinacije, čarapa bi sigurno bila prljava. Ali trijem

izmeĎu ordinacija je natkriven. Da je čarapa na lijevoj

nozi bila jak zamazana, on bi to sigurno primijetio, dok

je tijelo stavljao u krevet.

Uţas spoznaje da je imao desnu cipelu, cipelu koju je

teškom mukom skinuo s njezine noge, potpuno ga je

obeshrabrila. Kakva budala! A izloţio se tako strašnoj

opasnosti.

Desna se cipela nalazila u njegovoj liječničkoj torbi

prtljaţniku. Nije znao bi li se je trebao riješiti - ipak

treba pričekati dok ne postane sto posto siguran da se

ona druga negdje pojavi.

Čak i ako policija započne s temeljitom istragom

samoubojstva, ne postoji ništa što bi se moglo iskoristiti

kao doka protiv njega. Vangein bolnički dosje moţe se

podvrgnuti dodatnom stručnom ispitivanju i uvijek će

proći. Njezin dosje točnim podacima, kao i svi oni koji

su se odnosili na specijalne slučajeve, bili su pohranjeni

ovdje u zidnom sefu, za koji je znalo

da ga nitko ne moţe pronaći. Nije se čak nalazio ni u

originalnim planovima kuće. Doktor Westlake sam ga je

ugradio. Za njega je znala još samo Winifred.

Nitko nije imao razloga da sumnja u njega - nitko osim

Katie DeMaio. Kada je spomenuo pogled iz bolesničke

sobe, htjela je nešto reći, ali se iznenada predomislila.

Fukhito je došao u njegov ured baš u trenutku kada se

spremao na odlazak kući. Bio je vidno uznemiren. -

GospoĎa DeMaio postavljala je mnoga pitanja - rekao

je. - Zar je moguće da ne vjeruju u to da je Vangie

Lewis izvršila samoubojstvo?

- Stvarno nemam pojma. Uţivao je gledajući kako se

Fukhito od straha preznojava. A znao je i koji je razlog

bio tome.

- Intervju koji si jučer dao časopisu Newsmaker izlazi

sutra, zar ne?

S krajnjim je prezirom pogledao u Fukhita. - Da.

Uvjeravam te da sam stvorio dojam kako koristim

usluge nekoliko psihijatara. Tvoje se ime neće pojaviti u

članku.

Fukhitu još uvijek nije laknulo. - Ali taj će intervju ipak

skrenuti pozornost na našu bolnicu, na nas - rekao je.

- Na tebe, to je ono na što misliš, zar ne, doktore?

Gotovo je prasnuo u smijeh, kada je na Fukhitovom licu

ugledao izraz uznemirenosti zbog osjećaja krivnje.

Sada, dok je ispijao viski, shvatio je da razmišlja o još

jednoj mogućnosti bijega iz neprilika. Ako policija

zaključi da je Vangie ubijena i počnu istraţivati u

bolnici, jednostavno će predloţiti, naoko nerado, da

ispitaju doktora Fukhita. A naročito njegovu prošlost.

Na kraju krajeva, doktor Fukhito bio je posljednja

osoba za koju se zna da je vidio Vangie Lewis ţivu.

23

Nakon razgovora s doktorom Fukhitom, Katie je otišla

u istočno krilo bolnice na transfuziju koju je dobila u

sobi za hitan prijam, u dijelu odvojenom plastičnom

zavjesom. Dok je leţala na krevetu, podignutog rukava i

igle zabodene u venu, pokušala se prisjetiti svog

dolaska u bolnicu u ponedjeljak navečer.

Mislila je da su je dopremili ba3 u ovu sobu, ali sada

više nije bila sigurna. Liječnik koji je obradio ranu na

njezinoj ruci, odjednom se stvorio kraj kreveta. - Vidio

sam vas na recepciji. Znači da je doktor Highley naredio

da primite još jednu transfuziju. Imate lošu krvnu sliku.

- Da. Ali sada sam pod nadzorom doktora Highleyja.

-Dobro. Dajte da pogledam ruku. Skinuo je zavoj i

rekao - Moram priznati da sam obavio dobar posao.

Nećete moć pokazati oţiljak svojoj unučadi"

- Ako ih uopće budem imala - rekla je Katie. Doktore

jesam li u ponedjeljak navečer leţala na ovom krevetu?

- Da. Ovamo smo vas doveli nakon rengentskog

snimanja. Ne sjećate se?

- Sve mi je kao u magli.

- Izgubili ste mnogo krvi i bili ste u šoku. - Shvaćam.

Nakon primljene transfuzije, sjetila se upozorenja

doktor Highleyja da ne vozi bar 20 minuta. Odlučila je

otići na prijamni odjel i ispuniti obrasce potrebne za

prijam u bolnicu pa se tim neće morati gnjaviti u petak

navečer.

Kada je izašla iz bolnice, bilo je gotovo 18 sati.

Nesvjesno je skrenula kola prema Chapin Riveru.

Glupost, pomislila je Sutra ideš na večeru kod Molly i

Billa. Zaboravi ih večeras.

Donijevši odluku, polukruţno je okrenula auto i odvezla

se u smjeru Palisades Parkwaya. Osjetila je glad.

Pomisao n odlazak kući nije bila privlačna. Koji je

pjesnik napisao pjesmu o radostima samoće i završio je

stihom »Ali nemoj ići kući sam nakon pet. Neka te tamo

netko čeka«?

Pa, već se priviknula na svoju samoću i stvarno je

uţivala u mirno provedenoj večeri uz knjigu i glazbu.

Osjećaj praznine koji ju je povremeno obuzimao u

posljednje vrijeme, bio je za nju potpuno nov.

Dovezla se do restorana u kojem je noć prije večerala

Richardom i naglo skrenula na parkiralište. Večeras će

uzeti entrecote. Moţda će u toplom i ugodnom

raspoloţenju moći razmišljati.

Vlasnik ju je odmah prepoznao i lice mu je zasjalo od

zadovoljstva. - Dobra večer, gospoĎo. Doktor Carrol se

unaprijed predbiljeţio za stol, ali slobodan je onaj

pokraj kamina. Je li doktor parkira auto?

Odmahnula je glavom. - Naţalost, v~čeras sam sama.

Vlasnik je osjetio nelagodu, ali brzo se pribrao i rekao: -

No, to znači da smo stekli novu i lijepu prijateljicu.

Odveo ju je do stola blizu onoga za kojim je sjedila s

Richardom.

Predloţio joj je čašu burgunca i Katie je u znak

pristanka kimnula glavom. LeĎima se oslonila o naslon

stolca, osjećajući kako se opušta, baš kao i sinoć. Kada

bi barem mogla srediti misli i dojmove o Vangie Lewis,

stečene tijekom razgovora s doktorom Highleyjem i

doktorom Fukhitom.

Izvadila je notes i pogledom preletjela preko biljeţaka,

napisanih za vrijeme razgovora s doktorom Highleyem.

Od njega je očekivala da će objasniti ili braniti činjenicu

da su se kod Vangie Lewis pojavile ozbiljne

komplikacije u trudnoći. Ispunio je njezino očekivanje i

dao prihvatljivo objašnjenje Vangienog stanja. Borio se

da odrţi plod na ţivotu. Primjedbe koje je dao u vezi s

Vangienim ponašanjem s obzirom na predstojeći

poroĎaj, djelovale su istinito. Molly joj je rekla kako je

Vangie divljala kada je opekla prst.

I što sad? Što je još očekivala od doktora Highleyja?

Sjetila se doktora Wainwrighta, specijaliste za rak iz

New Yorka, koji je liječio Johna. Razgovarao je s njom

nakon Johnove smrti, a po izrazu njegova lica i boji

glasa vidjelo se koliko pati. - Ţelim vam reći, gospodo

DeMaio, da smo poduzeli sve što je bilo u našoj moći

da ga spasimo. Ali Bog nam ponekad iz ruku oduzme

iscjeliteljsku moć.

Doktor Highley je izrazio ţaljenje zbog Vangiene smrti,

ali sigurno ne i tugu. Naravno, on je morao ostati

nepristran. Čula je kako Richard i Bill razgovaraju o

potrebi da se liječnici osjećajno ne veţu uz svoje

pacijente i da ostanu nepristrani. U protivnom se stalno

nalaze u procjepu i na kraju postanu beskorisni.

Richard. Pogled joj se nehotice zaustavio na stolu za

kojim su jučer sjedili. Rekao je: -Oboje znamo da nam

zajedno moţe biti jako ugodno. Imao je pravo. Moţda

je baš zbog u njegovoj blizini osjećala uznemirenost,

kao da će joj s izmaknuti iz ruku. Je li moguće doţivjeti

ljubav dva puta u ţivotu? Od samog početka znaš je li

netko onaj pravi ili ne.

Kada su ona i Richard jučer nakon ručka odlazili od

Molly, ona ih je pozvala na večeru u četvrtak navečer -

s Molly je rekla: - Doći će Liz i Jim Berkeley. Ona je

jedna od mnogih ţena koje doktora Highleyja smatraju

bogom. Moţda bi vas dvoje mogli s njom razgovarati.

Katie je shvatila koliko se veseli toj večeri. Ponovno je

pogledala u svoje pribilješke. Doktor Fuk Nešto joj se

tu nije svidjelo. Kada su razgovarali o Vangienom

dolasku u njegovu ordinaciju u ponedjeljak navečer,

imala je dojam da je namjerno vagao svaku riječ, prije

nego bi izgovorio. Činilo joj se kao da se oprezno

kretao, kora po korak, preko minskog polja. Čega se

bojao? Čak i ako je zaštititi povjerljivi odnos pacijent -

liječnik, vidjelo se i boji reći nešto za što bi se ona

odmah uhvatila.

Otvoreno je zauzeo neprijateljski stav kada ga je 1

postoji li mogućnost da je Vangie još uvijek bila u

bolnici sata, kada su nju dovezli nakon nesreće.

Moţda je načas spazila Vangie? Moţda je Vangie u tom

trenutku izašla iz ordinacije doktora Fukhita i otišla na

parkiralište? To bi moglo objasniti pojavu Vangienog u

onom ludom ruţnom snu.

Doktor Fukhito je rekao da je Vangie izašla na njegov

privatni ulaz. Nitko je nije vidio.

A recimo da nije izašla? Moţda je ostala s doktorom.

Moţda su izašli zajedno ili ju je on slijedio do kuće.

Moţda je shvatio da bi se mogla ubiti i da je na neki

način odgovoran za to...

U tolikoj mjeri odgovoran da je postao uzrujan.

Došao je konobar da primi njezinu narudţbu. Prije nego

li je odloţila notes, zapisala je: Istraţiti prošlost doktora

Fukhita.

24

Čak i prije nego je prešao preko mosta George

Washington i krenuo u pravcu FDR Drivea u srijedu

navečer, Richard je postao svjestan toga da je trebao

otkazati sastanak s Clovis. Bio je previše zaokupljen

smrću Vangie Lewis; osjećao je da mu je nešto

promaknulo tijekom obdukcije. Postojalo je nešto što je

ţelio mnogo podrobnije proučiti. Ali što?

Uţasno ga je brinula i Katie. Sinoć mu se učinila tako

mršava i blijeda. Malo boje vratilo joj se u lice tek

nakon nekoliko čaša vina.

Katie nije dobro. O tome se, naravno, radilo. Trebao je

to, kao liječnik, odavno primijetiti.

Ta nesreća. Jesu li u bolnici paţljivo pregledali? Jesu li

liječnici moţda previdjeli mnogo ozbiljnije ozljede? Ta

ga je misao opsjedala i u trenutku kada je iz FDR Drive-

a skrenuo u 56. ulicu i nastavio voziti prema

Clovisinom stanu koji se nalazio jedan blok niţe.

Clovis ga je dočekala s dry martinijem pripremljenim u

vrču i pladnjem toplih roščića, punjenih nadjevom od

rakova, koje je netom izvadila iz mikrovalne pećnice.

Svojom je savršenom puti, visokim i vitkim tijelom i

skandinavskim crtama lica, Richarda podsjećala na

mladu Ingrid Bergman. Sve je donedavno razmišljao o

tome da bi se njihova veza mogla

završiti brakom. Clovis je bila inteligentna, zanimljiva i

sretna.

Dok joj je njeţno uzvraćao poljubac, bio je svjestan

činjenice kako se za Clovis nikada nije tako brinuo kao

za DeMaio.

Shvatio je da mu Clovis nešto govori. - ... a tek sam kod

kuće 10 minuta. Pokus se beskrajno oduţio, jer su

stalno raĎene preinake scenarija. Na brzinu sam

napravila piće i u mikrovalnoj zagrijala roščiće da njima

prikratiš vrijeme dok se obuče. Hej, slušaš li me?

Richard je uzeo piće i pokajnički se nasmiješio. - Opro;

Radim na jednom slučaju koji me potpuno zaokuplja.

Mogu li obaviti nekoliko telefonskih razgovora, dok se

ti spremaš?

-Naravno - odgovorila je Clovis. - Kreni! Uzela je svoju

čašu i krenula prema predvorju, koji je vodio do

spavaonice i kupaonice.

Richard je nazvao telefonsku centralu. Nije ţelio na C

visin račun zvati drugu ţenu. Telefonisti je brzo kazivao

b: svoje kreditne kartice. Kada je dobio vezu, čekao je

dok telefon na drugoj strani linije nije odzvonio deset

puta, da bi konačno odustao. Katie nije bila kod kuće.

Nakon toga nazvao je Molly. Katie je moţda svratila

sestre. Ali Molly se s njom nije čula cijeli dan.

- U stvari, uopće je ne očekujem - rekla je Molly. Su

oboje dolazite k meni na večeru. Nemoj zaboraviti.

Vjerojatno će me poslije nazvati. Da se bar već vratila

kući. Trebala bi malo usporiti.

Mollyna zadnja primjedba bila je baš ono na što je

mislio. - Molly, što je s Katie? - zapitao je. - Nešto nije

u re s njezinim zdravljem, zar ne? Mislim da je u pitanju

i ne drugo osim povreda zadobivenih u nesreći, zar ne?

Molly je oklijevala. -Mislim da je najbolje da o tome

razgovaraš s Katie.

Točno je predviĎao. Strah mu se uvukao u kosti. -

Molly, moram znati. Što je s njom?

- Oh, ništa strašno - brzo je odgovorila. - budi siguran u

to. Ali ona o tome ne ţeli razgovarati. Vjerojatno sam

rekla i više nego sam trebala. Vidimo se sutra.

Čuo je kako je prekinula vezu. Richard se namršteno

zagledao u slu3alicu. Počeo ju je spuštati na vilicu, ali

iznenada se predomislio i nazvao svoj ured. Razgovarao

je s pomoćnikom koji je radio u noćnoj smjeni. -Zbiva li

se nešto neobično? - pitao je.

- Upravo smo dobili obavijest da je u stanu u

Edgeriveru naĎena mrtva ţena. Vjerojatno se radi o

nesreći, ali mjesna policija ţeli da obavimo očevid.

Scottovi su ljudi su upravo krenuli tamo.

- Prespoji me na Scottov ured - rekao je Richard.

Scott nije gubio vrijeme s uvodom. - Gdje si ti? - pitao

je. - U New Yorku. Trebaš me?

- Da. Mrtva ţena naĎena u Edgeriveru recepcionarka je

u bolnici Westlakeu, s kojom je Katie danas htjela

razgovarati. Zove se Edna Burns. Navodno je danas

javila na posao da je bolesna, a mrtva je već dobrih 24

sata. Tijelo je našla njezina kolegica iz bolnice.

Pokušavam naći Katie. Ţelim da ode tamo.

- Daj mi adresu - rekao je Richard.

Brzo ju je zapisao i prekinuo vezu. Katie je ţeljela

ispitati Ednu Burns o Vangie Lewis, a sada je Edna

Burns mrtva. Pokucao je na vrata Clovisine spavaće

sobe. Otvorila ih je, odjevena u ogrtač od frotira. - Hej,

čemu ţurba? pitala je, smiješeći se. - Tek sam se

istuširala.

- Clo; ţao mi je. Ukratko joj je objasnio o čemu se radi.

Nije mogao dočekati da ode.

Bila je vidljivo razočarana. - Oh, naravno da razumijem,

ali raćunala sam na to da ćemo konačno biti zajedno.

Znaš da se nismo vidjeli već dva tjedna. U redu. Idi. Ali

sutra me v na večeru. Obećaješ?

Richard je odugovlačio s odgovorom. - Pa, moţda drugi

dan. Krenuo je, ali Clovis ga je uhvatila za ruku i polju -

Sutra navečer - rekla je odlučno.

25

Vozeći se kući iz restorana, Katie je razmišljala o

razgovoru koji je vodila s Ednom Burns, kada je došla

na pregled kod doktora Highleyja. Edna je znala slušati.

Kat morala dati neke osobne podatke, iako nerado. Edna

i zapisala i suosjećajno uzdahnula. Ne vjerujući svojim

uš Katie je čula kako Edni priča o Johnu.

- Što je sve Iiangie ispričala Edni? U Westlake je

dolazila od prošlog ljeta. Koliko je Edna znala o

doktoru Fukhitl njegovoj uzrujanosti je bilo nešto čudno

zastrašujuće. Zbog čega bi on bio uzrujan?

Katie je auto zaustavila ispred kuće, odlučivši da g; ne

stavi u garaţu. Bila je srijeda, dan kada je gospoĎa Ho

spremala kuću. Čim je ušla, osjetila je miris laštila.

Zrcalo u hodniku, koje je stajalo na zidu iznad antiknog

stola s mramornom plohom, sjajilo se od čistoće. Katie

je znala da je njezinom krevetu promijenjena posteljina.

Keramičke pločice u kuhinji bile su oprane tako da su

blistale, sagovi i namještaj usisani, a njezino rublje

uredno pospremljeno u ladice i ormar.

GospoĎa Hodges dolazila je svaki dan, dok je John bio i

radila je puno radno vrijeme. Sada je bila u mirovini.

Dol je jednom tjedno pospremiti »svoju kuću«.

GospoĎa Hodges neće moći još dugo, pomislila je K

Prešla je sedamdesetu.

Koga će naći kada gospoĎa Hodges više ne bude mogla

dolaziti? Tko će se s isto toliko paţnje odnositi prema

antikvitetima, engleskom namještaju, krasnim starim

orijentalnim sagovima, ali i prema njezinim

drangulijama?

- Vrijeme je da prodam kuću - rekla je naglas. - Sigurna

sam u to.

Skinula je kaput i prebacila ga preko naslona stolice.

Bilo je tek 20 i 15. Pred njom se nalazila duga noć.

Edna joj je rekla da ţivi u Edgeriveru. Do nje moţe stići

za 20 minuta. Recimo da sada nazove Ednu? Recimo da

joj predloţi da je posjeti? GospoĎa Fitzgerald očekivala

je da će Edna sutra doći na posao, što znači da se nije

ozbiljno razboljela. Ako sam dobro procijenila Ednu,

pomislila je, ona bi sigurno rado proćaskala o Vangie.

GospoĎa Hodges uvijek bi za Katie ispekla kolač, pitu

ili sitne kolačiće i ostavila ih u kutiji za kruh. Odnijet će

Edni ono što nade u kutiji i s njom popiti šalicu čaja.

Upravo je nevjerojatno koliko se toga moţe reći uz

šalicu čaja.

Ednin broj na3la je u telefonskom imeniku i odmah je

nazvala. Zazvonilo je samo jedanput i slušalica je

odmah dignuta. Htjela je reći: - Dobra večer, gospodice

Burns, ali nije stigla ni otvoriti usta.

Muški je glas rekao: - Da. Tu je kratku riječ izgovorio

glas koji joj se nekako činio poznat.

- Je li gospoĎica Burns kod kuće? - zapitala je Katie. -

Ovdje Katie DeMaio iz ureda okruţnog tuţitelja.

- Katie!

Sada je prepoznala glas. Bio je to Charley Nugent. -

Drago mi je da te Scott našao - rekao je. Moţeš li

odmah doći ovamo?

- Doći? Bojeći se onoga što je slijedilo, Katie je

zapitala: - Što radiš u stanu Edne Burns?

-Zar ne znaš? Ona je mrtva, Katie. Pala je-ili ju je netk

gurnuo - na radijator. Pukla joj je lubanja. Glas mu je

posta tiši. - Slušaj, Katie. Posljednji je put viĎena ţiva

sinoć oko 2 sati. Kod nje je bila susjeda. Glas mu je

prešao u šapat. - Susjed je čula kako na telefon

razgovara s muţem Vangie Lewis. Edn je Chrisu

Lewisu rekla da će o Vangienoj smrti razgovarati

policijom.

26

Nakon što je popio drugu čašu viskija, otišao je u

kuhinju i otvorio hladnjak. Slijedeći njegove naredbe

Hilda nije ništa pripremila za večeru, već je kupila

namirnice s poduţe popisa koji joj je dao jutros. S

uţitkom je promatrao pretinac za meso u kojem su se

nalazila pileća prsa bez kostiju, goveĎi file i janjeći

kotleti. Drugi je pretinac bio pun svjeţeg povrća,

rajčica, šparoga i zelene salate, a u kutiji za sir nalazio

se brie jarlsberg. Večeras će pripremiti janjeće kotlete,

šparoge zelenu salatu.

Emocionalna iscrpljenost u njemu je uvijek izazivala

glad. One večeri kada je umrla Claire, izašao je iz

bolnice ostavljajući dojam ucviljenog udovca i otišao

ravno u restoran nekoliko blokova dalje, gdje se svojski

najeo. Nakon toga se odvukao kući i na lice navukao

masku boli, kojom je vješto prikrio osjećaj

zadovoljstva, uspjevši tako prevariti prijatelje koji su ga

čekali kako bi mu izrazili sućut.

- Gdje si bio, Edgar? Brinuli smo se zbog tebe. -Ne

znam. Ne sjećam se. Besciljno sam lutao.

Isto se dogodilo nakon Winifredine smrti. Na groblju j

ostavio rodbinu i prijatelje, odbivši njihov poziv da

zajedno od na večeru. - Ne. Ne. Moram biti sam. Vratio

se kući, gdje j čekao neko vrijeme i odgovorio na

nekoliko telefonskih poziv, a zatim se javio telefonskoj

sluţbi za primanje poruka. - Svima koji nazovu, recite

da se odmaram i da ću im se javiti poslije.

Nakon toga je sjeo u auto i odvezao se u restoran

Carlyle u New Yorku. Zatraţio je stol u skrovitom

dijelu prostorije, podalje od očiju drugih i naručio

večeru. Već je bio pri kraju s jelom kada je slučajno

podigao pogled i na drugom kraju restorana ugledao

Winifredinog bratića Glenna Nickersona -

srednjoškolskog sportskog trenera, koji je bio

Winifredin nasljednik, sve dok se on nije pojavio na

sceni. Glenn je imao tamnoplavo odijelo i crnu kravatu

koje je nosio na pokopu. Odijelo je očito kupio na

rasprodaji za ovakve posebne prilike, i lo3e mu je

stajalo. Inače je nosio sportske jakne, široke hlače i

mokasinke.

Nickerson ga je očito promatrao. Podigao je čašu,

nazdravio mu i podrugljivo se nasmiješio. Postigao bi

isti učinak da je naglas izgovorio ono što je mislio:

nazdravljam ucviljenom udovcu.

Učinio je ono što je morao: otišao je do Glenna i ne

trepnuvši okom, pristojnim glasom rekao: - Glenn, zašto

mi se nisi pridruţio? Nisam znao da i ti dolaziš u

Carlyle. Winifred i ja smo najradije jeli u ovom

restoranu. Tu smo se i zaručili. Je li ti Winifred ikada to

rekla? Ja nisam Ţidov, ali za mene je, u ovom

zbunjujućem svijetu, jedan od najljepših običaja vezan

uz ţidovsku vjeru jer nakon smrti svog člana, obitelj

jede jaja i time potvrĎuje nastavak ţivota. Došao sam

ovamo da u miru proslavim nastavak ljubavi.

Glenn ga je mjerio hladnim pogledom, da bi zatim ustao

i rukom dao znak konobaru da mu donese račun. -

Tvoja me nadarenost za filozofiranje zadivljuje, Edgar -

rekao je. - Ne, ja u Carlyle ne dolazim redovito. Slijedio

sam te dovde. Znaš, odlučio sam da te posjetim i tvojoj

sam se kući pribliţio u trenutku kada si autom izašao na

ulicu. Osjetio sam da bi bilo zanimljivo drţati te na oku.

Imao sam pravo.

Okrenuo je leĎa Glennu i dostojanstveno se vratio za

svoj stol, više ni jednom ne pogledavši u njegovom

pravcu. Vidio je kako nakon nekoliko minuta Glenn

izlazi iz blagovaonice.

Alan Levine, Winifredin liječnik, sljedeči mu je tjedan

ogorčeno rekao kako je Glenn zatraţio da vidi

Winifredin zdravstveni karton.

- Izbacio sam ga iz ordinacije. Rekao sam mu da je

Winifred imala klasične simptome angine pektoris i da

će s učiniti uslugu, ako prouči najnovije statističke

podatke o broju ţena koje nakon pedesetih doţive

srčani udar. Ali, ipak je imao toliko drskosti da ode na

policiju. Nazvali su me iz ured; okruţnog tuţitelja i

izravno pitali moţe li se na umjetan način izazvati

poremećaj u radu srca. Odgovorio sam da je sama

činjenica što danas ţivimo, dostatan razlog za nastanak

srčanih problema. Odmah su se povukli, dodavši da se

očito radi o razbaštinjenom roĎaku koji ţeli izazvati

probleme.

Ali poremećaji u radu srca mogu se izazvati, doktore

Levine. Moţete pripremati ugodne večerice za svoju

dragu ţenu. Moţete iskoristiti njezinu sklonost

gastroenteritisu pa izazvati tako snaţne napadaje koji će

na njezinom kardiogramu biti zabiljeţeni kao srčani

napadaji. Nakon nekog vremena dolazi do kobnog

napada. Ona umire u nazočnosti svog liječnika koji stiţe

u trenutku kada joj njezin muţ-liječnik daje umjetno

disanje Nikome ne pada na pamet da predloţi

obdukciju. Čak i u ton slučaju, opasnost da ga otkriju,

bila bi neznatna.

Samo u slučaju da su kopali po Clairenoj smrti, izloţio

bi se opasnosti.

Kotleti su bili gotovi. Začinio je zelenu salatu, izvadio

šparoge iz parnog lonca i iz ostave donio napola punu

bocu beaujolaisa.

Telefon je zazvonio u trenutku kada je počeo jesti. Neću

se javiti, pomislio je. Ali odmah se predomislio,

shvativši da bi se mogao izloţiti opasnosti, ako u ovako

škakljivom trenutku propusti bilo koji telefonski poziv.

Bacio je ubrus na stol i nekoliko koraka se našao kraj

kuhinjskog telefona. - Doktor Highley - rekao je

odsječeno.

Na drugom kraju linije netko je jecao. - Doktore - oh,

doktore Highley. Ovdje Gertrude. Gertrude Fitzgerald.

Doktore, nakon posla sam otišla do Edne.

Čvrsto je stisnuo slušalicu.

- Doktore, Edna je mrtva. Ovdje su policajci... Pala je.

Doktore, moţete li odmah doći ovamo? Rekli su da će

napraviti obdukciju. Edna je oduvijek mrzila obdukcije.

Uvijek bi govorila kako je uţasno rezati mrtvace.

Doktore, znate kako se Edna ponašala kada bi popila

čašicu više. Rekla sam im da ste nekoliko puta bili u

njezinom stanu i zatekli je pod gasom. Doktore, doĎite i

recite im to. Oh, molim vas, doĎite i uvjerite ih da je

pala i da nema nikakve potrebe da je reţu.

27

Prije nego je izašla iz kuće, Katie si je pripremila šalicu

čaja i ponijela je u auto. Jednom je rukom vozila, a u

drugoj je

drţala šalicu, pijući pjenušavi napitak. Namjeravala je

Edni odnijeti kolač i s njom popiti čaj. Ali Edna je sada

bila mrtva. Kako je netko, koga je srela samo jedanput u

ţivotu,

mogao na nju ostaviti tako snaţan dojam? Je li

jednostavno stoga što je Edna bila tako dobra osoba

koja se tako istinski brinula za svoje pacijente? Postoji

toliko mnogo ljudi koji su potpuno ravnodušni prema

drugima. Razgovarajući s Ednom prošlog mjeseca,

začudila se kako je ona sama pred njom lako otvorila

dušu i bez ustezanja pričala o Johnu.

Edna ju je potpuno razumjela. Rekla je: - Iz vlastitog

iskustva znam što znači gledati voljenu osobu kako

umire. U jednu ruku ţelite da se konačno liši patnje, a u

drugu ne ţelite da umre. Kada su mama i tata umrli, svi

su prijatelji govorili: 'Sada si slobodna, Edna'. A ja sam

ih pitala: 'Od čega slobodna?' Kladim se da ste se i vi

tako osjećali.

Edna ju je uvjerila u stručnost doktora Highleyja. - Ni

moţete naći boljeg liječnika kada su u pitanju

ginekološik problemi. Zbog toga poludim svaki put

kada čujem kako ga netko ogovara. A da ne govorim o

onima koji ga tuţe zbog nesavjesnog liječenja! Kaţem

vam, takve bih mogla zadavit golim rukama. Problem je

u tome što ljudi liječnika poistovjećuju s Bogom.

Uvjereni su u to da on moţe učiniti nemoguće Kaţem

vam, kada liječnik izgubi pacijenta, krivnja se svaljuje

samo na njega. Pritom ne mislim samo na opstetričare,

već i na gerijatre. Danas vjerojatno nitko ne bi smio

umrijeti.

Na što je Charley mislio kada joj je rekao da je Edna

sinoć nazvala Chrisa Lewisa? On je time u stvari izrazio

mogućnost da je Edna igrala prljavu igru.

-Ne vjerujem u to-naglas je rekla Katie, baš u trenutku

kada je s ceste 4 skrenula prema Edgeriveru. Vjerojatno

je nazvala Chrisa Lewisa da mu izrazi sućut. To je bilo

tako nalik Edni. Je li Charley dao naslutiti kako je Edna

moţda na neki način prijetila Chrisu Lewisu?

Donekle je imala predodţbu o tome gdje se nalazi stam

bena četvrt i brzo ju je našla. Zgrade su se doimale

prilično zapušteno. Kada proda kuću, vjerojatno će se

za početak prese liti u jedan od stanova, koji se nalaze u

nekom od nebodera Znala je za neke s pogledom na

rijeku Hudson i s prekrasnim stanovima od kojih je

svaki imao terasu. Bit će zanimljivo ţivjeti u New

Yorku i vjerojatno će češće ići u kazalište i muzeje.

Kada prodam kuću, pomislila je. U kojem je trenutku

ako postalo kada?

Charley je rekao da je Ednina kuća posljednja u nizu

savjetovao joj da se odveze iza kuće i tamo parkira.

Usporila je i primijetila kako je, iz drugog pravca, u

naselje ušao crni auto srednje veličine i zaustavio se

ispred nje na desnoj stran parkirališta. Katie ga je

zaobišla jer je odlučila da parkirati na lijevoj strani, što

bliţe Edninom stanu. Izašla je iz auta i shvatila da gleda

u straţnji prozor Edninog stana. Prozor je bio otvoren

oko 2 centimetra, a roleta spuštena do vrha lončanice. U

stanu je bilo prigušeno svjetlo.

Katie se sjetila kakav se pogled s prozora njezine

spavaće sobe pruţao na jezerce u šumi iza kuće, a kod

Edne je gledao na parkiralište i zahrĎalu lančanu

ogradu. Edna joj je povjerila da, usprkos tome, uţiva u

svom udobnom stanu.

Katie je začula pribliţavanje koraka i naglo se osvrnula.

Na pustom parkiralištu svaki je zvuk poprimao prijeteće

razmjere. Pod slabim osvjetljenjem jedine ulične

svjetiljke mogla je razabrati obrise muškarca. Kada je

došao do nje, učinio joj se nekako poznat.

- Oprostite. Nadam se da vas nisam prestrašio - rekao je

odmjerenim glasom, s gotovo neprimjetnim britanskim

naglaskom.

- Doktore Highley!

- GospoĎo DeMaio. Tko bi mislio da ćemo se vidjeti

tako brzo i u tako ţalosnim okolnostima.

- Znači da ste čuli. Jesu li vas nazvali iz mog ureda,

doktore?

- Hladno je. Krenimo ovim putem i zaobiĎimo zgradu.

Slijedio ju je, usput rukom dotaknuvši njezin lakat. -

Nazvala me gospoĎa Fitzgerald. Danas je zamjenjivala

gospoĎicu Burns. Ona je našla njezino tijelo. Uţasno

potresena i uzrujana preklinjala me da doĎem ovamo.

Još uvijek ne znam pojedinosti 0 onome što se

dogodilo.

- Niti ja - odgovorila je Katie. Skrenuli su iza ugla i dok

su se pribliţavali ulazu u zgradu, začula je nečije brze

korake. - Katie.

Osjetila je kako su je doktorovi prsti poput kliješta

stegnuli oko lakta. U trenutku kada je okrenula glavu

pritisak je naglo popustio. Ugledala je Richarda i

osjetila se nevjerojatno sretnom što ga vidi. Obgrlio ju

je oko ramena, povukao prema sebi, a zatim naglo

spustio ruke. - Scott ti je javio?

- Ne. Slučajno sam nazvala Ednu. Oh, Richarde, ovo je

doktor Highley. Upoznala ih je i oni su se rukovali.

Boţe, kako je ovo glupo, pomislila je Katie. Njih

dvojica upoznavaju se, a samo nekoliko koraka dalje u

stanu leţi mrtva ţena.

Vrata im je otvorio Charley. Vidjelo se da mu je laknulo

kada ih je ugledao. -Tvoji bi ljudi trebali stići svaki čas,

rekao je Richardu. Snimili smo tijelo, ali ţelio bih da ga

i ti pogledaš.

Katie smrt nije bila strana. U svom je poslu bila stalno

izloţena ruţnim, krvavo stvarnim slikama ţrtava

zločina. Obično je mogla ostati hladnokrvna i

usredotočiti se na pravu stranu rješavanja nasilnih smrti.

Potpuno je drukčije bilo vidjeti Ednu skvrčenu pored

radijatora, u spavaćici od flanela, kakvu je majka

smatrala prijeko potrebnom; vidjeti plavu kućnu haljinu

od frotira, kakvu je majka kupovala na rasprodaji u

Macy'su; vidjeti opipljiv dokaz samoće - narezanu

šunku iz konzerve i praznu čašu.

Edna je bila tako vesela osoba koja je mrvice sreće

nalazila u ovom jadnom stanu, koji ju je na kraju izdao i

postao mjestom njezine nasilne smrti.

Gertrude Fitzgerald je, tiho jecajući, sjedila na kauču

presvučenim samtom, na suprotnoj strani sobe u obliku

slova, pa tako nije mogla vidjeti tijelo. Richard se

uputio ravno u blagovaonicu, kako bi odmah pregledao

tijelo. Katie je otišla do gospoĎe Fitzgerald i sjela do nje

na kauč, pokraj kojeg je doktor Highley stavio stolac s

visokim naslonom i pridruţio im se.

Gertrude je pokušala razgovarati s njima. - Oh, doktore

Highley, gospoĎo DeMaio, nije li to jezivo, baš jezivo?

Izgovorene riječi izazvale su ponovnu provalu plača.

Katie je obgrlila njezina ramena koja su se tresla od

jecaja. - Ţao mi je gospoĎo Fitzgerald. Znam kako vam

je gospoĎica Burns draga.

- Uvijek je bila tako ljubazna i tako zabavna. Stalno

nasmijavala. Imala je svoju malu slabost. Svatko ima

slabost, ali ona svojom nije nikoga gnjavila. Oh,

doktore Highley, i vama će nedostajati.

Katie je gledala kako se liječnik nagnuo prema

Gertrudi, s ozbiljnim izrazom na licu. - Naravno da

hoće, gospoĎo Fitzgerald. Edna je bila tako osobito

vrijedna. Toliko se ponosila svojim poslom. Često sam

se s doktorom Fukhitom šalio na Ednin račun, govoreći

kako su naše pacijentice nakon što proĎu kroz njezine

ruke i doĎu do nas, tako opuštene, da bi doktor Fukhito

mogao uskoro ostati bez posla.

- Doktore, rekla sam im da ste ovamo došli nekoliko

puta. Rekla sam im to - izlanula je Gertrude. Znali ste za

njezin problemčić. Glupo je tvrditi da nije pala. Zbog

čega bi netko ubio Ednu?

Doktor Highley je pogledao Katie. - Edna je bolovala

od ishijasa i nekoliko je puta upala ţivca bila tako jaka

da je morala ostati u krevetu, pa sam joj donio papire,

koje je trebalo hitno riješiti. Ovdje sam bio tri ili četiri

puta. Jednom sam banuo potpuno neočekivano kada je

Edna, navodno, bila bolesna i tada sam shvatio da ima

ozbiljnih problema s pićem.

Katie je podigla pogled i vidjela da je Richard završio s

pregledom tijela. Digla se, otišla do njega i zagledala se

u Ednu. Promrmljala je molitvu:

Daj joj vječni pokoj, oh Boţe. Neka je dočekaju sveti

anĎeli i povedu u rajsku zemlju vječnog blaţenstva,

svjetla i mira.

Zatomljujući stezanje u grlu, Katie je zapitala Richarda

je li nešto našao.

Slegnuo je ramenima. - Da nisam imao prilike na

vlastite oči vidjeti jačinu frakture, rekao bih da su obje

pretpostavke moguće. Udarac je bio strašan, ali ako je

bila pijana - a očito je da je bila-mogla je posrnuti kada

se pokušala dignuti. A opet, postoji velika razlika

izmeĎu toga da li te pregazi auto ili vlak. Procijenili

smo da se u ovom slučaju radi o takvoj razlici.

- Ima li znakova provale? - Katie je zapitala Charleyj -

Nema. Ali te brave su tako loše da ih moţeš otvoriti

kreditnom karticom. Ako je bila tako jako pijana, kao i

što pretpostavljamo, u stan je mogao ući bilo tko i

napasti je.

- Zašto bi je netko napao? Što si mi ono rekao za

kapetana Lewisa?

- Nadstojnikova ţena - zove se Gana Krupshak - bila

Ednina prijateljica. U stvari, ona i gospoĎa Fitzgerald

zajedno su našle tijelo. Dopustili smo da se vrati u svoj

stan, malo prije tvog dolaska. Jako je potresena. Sinoć

je ovamo došla oko sati i zatekla Ednu već prilično

pripitu. Ostala je s njom do i 30, da bi u jednom

trenutku odlučila narezati šunku, nadajući se da će Edna

malo pojesti i otrijezniti se. Edna joj je rekla za

Vangeino samoubojstvo.

- Što joj je točno rekla? - zapitala je Katie.

- Ne mnogo. Samo je spomenula Vangieno ime i rekla

kako je bila lijepa. Nakon toga je gospoĎa Krupshak

otišla u kuhinju. Čula je kako je Edna nekoga nazvala,

kao i dobar dio razgovora. Zaklela se da je Edna onoga

s kim je razgovara oslovljavala s 'kapetan Lewis' i rekla

mu da će sutra morati obavijestiti policiju. A sada slušaj

ovo. Krupshakova se kune da je Edna dala upute

Lewisu kako da doĎe do nje i na kraju nešto rekla o

princu na bijelom konju.

- Princ na bijelom konju!

Charley je slegnuo ramenima. -Mogu samo nagaĎati.

Ali svjedokinja je sto posto sigurna.

Richard je rekao: -Očito je da ćemo ovom slučaju

pristupiti kao mogućem ubojstvu. Počinjem sumnjati u

Chrisa Lewisa. Mislim da je Scott nanjušio pravi trag.

Letimično je pogledao u dnevnu sobu i rekao: -

GospoĎa Fitzgerald izgleda prilično iscrpljeno. Jesi li s

njom završila razgovor, Katie?

- Jesaun. Ona više ne bi mogla izdrţati nikakvo

ispitivanje.

- Dogovorit ću da je odvezu kući jednim policijskim

autom-dobrovoljno se ponudio Charley. -A jedan od

momaka moţe u isto vrijeme odvesti njezin auto.

Naprosto ne mogu vjerovati da bi to mogao učiniti

Chris Lewis, pomislila je Katie; kao ni to da je ubio

svoju ţenu. Pogledom je prešla po sobi. - Siguran si da

ništa vrijedno ne nedostaje?

Charley je slegnuo ramenima. - Sve što se nalazi u

ovom stanu, otišlo bi za 40 dolara na nekoj rasprodaji

starudije. Njezin je novčanik u torbici. U njemu se

nalazi 18 dolara, kreditne kartice i ostale uobičajene

stvari. Nema nikakvih znakova da je bilo što u stanu

dirano, a kamoli prekapano.

- U redu. Katie je otišla do doktora Highleyja i

Gertrude. - Odvest ćemo vas kući, gospodo Fitzgerald,

rekla je njeţnim glasom.

- Što će učiniti Edni?

-Moraju ispitati koliko je teška povreda glave. Mislim

da dalje od toga neće ići. Ako postoji bilo kakva sumnja

da je netko to namjerno učinio Edni, morat ćemo cijelu

stvar istjerati na čistac. Shvatite to kao postupak kojim

mi pokazujemo da cjenimo njezin ţivot.

Ţena je zašmrcala. - Mislim da imate pravo. Pogledala

je u liječnika. - Doktore Highley, ne znam odakle mi

toliko drskosti da vas nazovem i traţim da dodete

ovamo. Oprostite mi.

- Ne opterećujte se time - rekao je i ruku gurnuo u dţep.

- Donio sam ove sedative u slučaju da ih zatrebate.

Odmah uzmite jednu, budući da će vas odvesti kući.

- Donijet ću čašu vode - rekla je Katie. Otišla je do

umivaonika u kupaonici koja se zajedno sa spavaćom

sobom nalazila u straţnjem dijelu hodnika. Otvorila je

slavinu, pustila da voda malo teče, kako bi bila što

hladnija i dok je čekala, glavom joj je proletjela misao

da se Chris Lewis javlja kao

135

glavni osumnjičenik za oba ubojstva, što joj se nije

nimalo svidjelo.

Donijevši čašu vode, ponovno je sjela pokraj Gertrude.

Gospodo Fitzgerald, ţelimo se uvjeriti u to da Edna nije

bila opljačkana. Je li u stanu drţala dragocjenosti,

moţda nakit?

-Oh, imala je prsten i iglu kojima se tako strašno

ponosila. Nosila ih je samo u posebnim prilikama. Ne

znam gdje ih je drţala. Znate, ovdje sam prvi put. Oh,

samo trenutak. Doktore, sjetila sam se da mi je Edna

rekla kako vam je pokazala prsten i iglu. U stvari, rekla

je da vam je, kada ste bili ovdje, pokazala tajno mjesto

na kojem ih je drţala. Moţda vi moţete pomoći gospoĎi

DeMaio.

Katie je pogledala u hladne sive oči. Mrzi ovo,

pomislila je. Ljut je zbog toga što je ovdje. Ne ţeli

sudjelovati u ovome. Je li Edna bila zaljubljena u

doktora? - iznenada se

zapitala. Je li preuveličala broj njegovih dolazaka nakon

posla, pa moţda i neizravno dala naslutiti u razgovoru s

Gertrudeom da se doktor zanima za nju? Moţda je,

nenamjerno, iskrenula istinu i dodala malo romantike,

maštajući o mogućoj vezi s njim. Ako se nije varala,

onda uopće nije čudno da ga je gospoĎa Fitzgerald

odmah nazvala da doĎe ovamo, što je njemu sada tako

očito neugodno.

- Stvarno nemam pojma ni o kakvim skrovitim

mjestima, rekao je grubo i zajedljivo. - Edna mi je,

doduše, jednom pokazala prsten i iglu. Izvadila ih je iz

kutije koju je drţala u ladici ormarića uz uzglavlje. To

mjesto nikako ne bih mogao nazvati skrovitim.

- Hoćete li mi pokazati taj ormarić, doktore? - zapitala

je '' Katie.

Zajedno su krenuli malim hodnikom do spavaće sobe.

Katie je upalila svjetiljku, koja je imala jeftino zeleno

postolje u obliku vrča i papirnato, gusto nabrano sjenilo.

136

- Kutija je bila tamo - rekao je doktor Highley, rukom

pokazujući ormarić pokraj kreveta. Katie je vrhovima

prstiju otvorila ladicu. Znala je da će se vjerojatno

provesti temeljita istraga zbog pronalaţenja dokaza pa

će se pozvati stručnjaci za otiske.

Ladica je bila neočekivano duboka. Katie je iz nje

izvadila plavu plastičnu kutiju za nakit. Kada je podigla

poklopac, sumornom tišinom razlila se glazba. Mala

igla i stari tanki prsten sa sitnim dijamantom leţali su na

baršunastoj podlozi.

- Pretpostavljam da su ovo te dragocjenosti - rekla je

Katie. - A to, znači, isključuje pretpostavku o pljački.

Drţat ćemo ih u uredu, sve dok se ne utvrdi tko su

Ednini najbliţi roĎaci. Počela je zatvarati ladicu, a onda

iznenada zastala i pogledala u nju.

- Oh, pogledajte, doktore. Brzom je kretnjom izvadila

kutiju za nakit, stavila je na krevet, a onda rukom

segnula u ladicu.

- Moja je majka iz pretjerane osjećajnosti čuvala stari

iznošeni crni šešir svoje majke - rekla je. - Edna je

sigurno to isto učinila.

Izvukla je neki predmet i podigla ga tako da ga je

Highley mogao vidjeti.

U ruci je drţala smeĎu, izgrebenu, staru, otrcanu i izno-

šenu mokasinku, nošenu na lijevoj nozi.

Dok je liječnik Edgar Highley buljio u cipelu, Katie je

rekla: - Vjerojatno je pripadala njezinoj majci i za nju je

predstavljala takvo blago da ju je drţala sa skromnim

nakitom. Oh, doktore, kada bi uspomene mogle

govoriti, pričama ne bi bilo kraja, zar ne?

28

Točno u 8 sati u četvrtak ujutro istraţni tim Odjela za

umorstva okruga Valley, zaustavio se ispred kuće Lewi-

sovih. U šesteročlanom timu, predvoĎenom Philom

Cunninghamom i Charleyjem Nugentom, bili su i

stručnjaci za otiske, kojima je rečeno da se usredotoče

na spavaću sobu bračnoga para, njihovu kupaonicu i

kuhinju.

Po općem mišljenju gotovo i nisu postojale mogućnosti

da se meĎu otiscima Chrisa ili Vangie Lewis naĎu otisci

nekoga drugog. MeĎutim, laboratorijski je izvještaj

potaknuo jedno drugo pitanje. Na čaši, koja je leţala uz

truplo, nalazili su se Vangieni otisci, ali njihov je

razmještaj bio neobičan. Za Vangie dešnjakinju bilo bi

uobičajeno da čašu drţi u lijevoj ruci, a desnom u nju

sipa kristaliće cijanida. Ali na čaši su naĎeni samo otisci

desne ruke, što je bila dvojbena i uznemirujuća

činjenica, koja je pobijala samoubojstvo.

Nakon što je naĎeno tijelo, pretraţeni su zidni ormarići

za lijekove u obje kupaonice, kao i u gostinjskoj sobi, a

sada je to ponovno učinjeno, ali ovoga puta temeljito.

Svaka je bočica otvorena i pomirisana, ali ni jedna nije

imala gorkasti miris badema za kojim su tragali.

- Sigurno je u nečemu drţala cijanid - rekao je Charley.

- Osim ako nije dio usula u čašu, a ostatak bacila u

zahodsku školjku i pustila vodu? - pretpostavio je Phil.

Temeljito su usisali spavaću sobu, nadajući da će naći

vlasi koje nisu pripadale Vangie ili Chrisu. Phil je

rekao: - U svakoj kući mogu se naći vlasi dostavljača,

susjeda i drugih ljudi. Kosa nam stalno ispada. Mnogi

ljudi u spavaću sobu ne dovode čak ni najbolje

prijatelje. Ako se naĎu vlasi koje ne pripadaju osobama

koje spavaju u njoj, moţe se reći da se našlo nešto od

čega se moţe početi.

Posebnu su pozornost posvetili policama u garaţi. Iva

njima su se nalazile poluprazne kante s bojom,

terpentin, vrtni alat, cijevi za polijevanje, insekticidi,

prašak za ruţe i herbicid. Phil je ljutito zagunĎao,

zapevši jaknom o šiljasti vrh lopate, koji je prelazio rub

police, dok je drţak bio ukliješten izmeĎu kraja police i

velike kante s bojom. Kada se sagnuo da oslobodi

rukav, na šiljku je ugledao komadić pamučne tkanine s

utisnutim uzorkom.

Taj uzorak. Nedavno ga je vidio. Izblijedjeli indijski

pamuk; madras. Haljina koju je Vangie Lewis imala na

sebi kada je umrla.

Pozvao je policijskog fotografa u garaţu. - Snimi ovo -

rekao je, pokazavši na lopatu. -Ţelim snimku ovog

komadića tkanine u krupnom planu. Kada je snimanje

završilo, briţljivo je skinuo komadić tkanine sa šiljka i

stavio ga u omotnicu, koju je zalijepio.

U kući je Charley pretraţivao pisaći stol u dnevnom

boravku. Čudno, pomislio je. Pravu sliku o ljudima

moţeš dobiti po načinu na koji čuvaju račune i druge

isprave. Chris Lewis očito je bio zaduţen za voĎenje

kućnog knjigovodstva. Čekovni su odresci bili točno

ispisani, a saldo točan u cent. Računi su plaćani na

vrijeme i u punom iznosu. U najdonjoj su ladici fascikli

stajali uspravno i bili poredani abecednim redom:

AMERICAN EXPRESS; BANKOVNE KARTICE;

OSIGURANJE; OSOBNA PISMA; TELEFONSKA

SLUŢBA PRIMANJA I DAVANJA PORUKA.

Charley je izvadio fascikl s pismima i brzo ga

pregledao. Chris Lewis redovito se dopisivao sa svojom

majkom. Hvala ti za čekove, Chris. Ne moraš biti tako

široke ruke. Majka je ovo napisala samo prije dva

tjedna. Na početku siječanjskog pisma stajalo je: Stigao

je televizor. Stavili smo ga u spavaću sobu i tata uţiva

gledajući ga. A u pismu poslanom prošlog srpnja, pisalo

je: Novi klima-ureĎaj prava je blagodat.

Iako razočaran što nije našao više osobnih podataka

vaţnih za istragu, Charley je nevoljko priznao da je

Chris Lewis prema ostarjelim roditeljima bio dareţljiv i

paţljiv sin. Ponovo je pročitao majčina pisma, nadajući

se da će naletjeti na odgovore o tome kakav je bio

odnos izmeĎu Vangie i Chrisa. Sva nedavno pristigla

pisma završavala su na isti način: ţao nam je da se

Vangie ne osjeća dobro ili Kod ţena se ponekad u

trudnoći javljaju komplikacije ili Reci Vangie da ima

našu moralnu podršku.

U podne su Charley i Phil odlučili da se vrate u ure

ostave ostale članove tima kako bi dovršili pretragu

kuće. . 18 sati morali su u zračnoj luci dočekati Chrisa

Lewisa. Potpisi su isključili mogućnost provale. Ni u

kući, ni u garaţi nije 1 tragova cijanida. Na osnovi

sadrţaja naĎenog u Vangien ţelucu, zaključeno je da je

u ponedjeljak, prije nego je um pojela nešto lagano,

vjerojatno prepečenac i čaj oko 17 sati kutiji za kruh

stajao je novi paket prepečenca, a nedostajale dvije

kriške. Prljavo posuĎe koje je stavljeno u stroj za pranje

bilo je druga priča: jedan tanjur, šalica, tanjurić i zdjela

salatu, vjerojatno su upotrijebljeni u nedjelju navečer;

čaša za sok i šalica korišteni su u ponedjeljak za

doručak; a šalica, tanjurić i tanjur s mrvicama

prepečenca u ponedjeljak navečer.

Vangie je vjerojatno bila sama kada je umrla u

ponedjeljak navečer; s njom tada nitko nije jeo. Šalica

za kavu i stajala u slivniku u utorak ujutro. Nakon što je

naĎeno tijelo Chris Lewis je u neko doba sebi napravio

instant kavu.

Prilazni put i okolni teren potanko se pretraţuju i do s;

na njima nije naĎeno ništa neobično.

- Oni će ovdje ostati cijeli dan, ali nama nije ništa

proreklo - jednoličnim je glasom rekao Charley. - Osim

činjen da je na šiljak lopate poderala haljinu, pretraga

kuće svest će na jednu veliku nulu. Hej, sada sam se

sjetio. Nismo provjerili sluţbu za primanje i prenošenje

poruka.

Tajni broj, koji su Lewisovi dobili od sluţbe, Charley je

našao u jednom fasciklu u ladici pisaćeg stola. Odmah

je nazvao i predstavio se. - Dajte mi sve poruke koje su

ostavljene za kapetana ili gospoĎu Lewis, počevši od

ponedjeljka.

Izvadio je kemijsku olovku i počeo pisati. Phil je stajao

iza njega, gledajući što zapisuje. Ponedjeljak, 15.

veljače, 16 sati: iz agencije Northwest Orient

Reservations nazvali gospoĎu Lewis i potvrdili

rezervaciju za let 235 u torak 16. veljače u 16 i 10, iz

zračne luke LaGuardia za Minneapolis.

Phil je tiho zazviţdao. Charley je zapitao: -Je li gospoda

Lewis primila tu poruku?

Malo je odmaknuo slušalicu od uha, kako bi i Phil

mogao čuti. - Oh, da - odgovorila je telefonistica. Ja

sam radila u ponedjeljak navečer i osobno sam joj

prenijela poruku oko 19 i 30. Telefonistica je govorila

razgovjetno. - Primijetila sam da je gospoĎi Lewis

laknulo. Ona je u stvari rekla: 'Oh, hvala Bogu'.

- U redu. Što još imate? - zapitao je Charley.

- U ponedjeljak 15. veljače, doktor Fukhito je u 21 i 30

ostavio poruku za gospodu Lewis da ga nazove kući i

dodao da ona ima njegov broj telefona.

Charley se namrštio. - Je li to sve?

- Nije. Primila sam još jednu poruku - odgovorila je. -

Neka gospoĎica Burns javila se u ponedjeljak u 10

navečer i rekla kako ţeli da je gospoĎa Lewis nazove

bez obzira na to koliko bi kasno bilo.

Charley je po notesu črčkao trokute, dok je telefonistica

govorila kako za Lewisove nisu primili daljnje poruke u

utorak i srijedu, ali da zna kako je u utorak navečer

stigla poruka koju je preuzeo kapetan Lewis. - Baš sam

počela odgovarati, kada se on uključio u vezu -

objasnila je. - Ja sam se odmah isključila. Na

Charleyjevo pitanje odgovorila je kako gospodi Lewis

nisu prenesene poruke doktora Fukhita i gospoĎice

Burns, jer gospoĎa Lewis više nije stupila u vezu sa

Sluţbom nakon 19 i 30 u ponedjeljak.

- Hvala - rekao je Charley. - Mnogo ste nam pomogli.

Vjerojatno ćemo nešto kasnije trebati popis svih poruka

koje ste primili za Lewisove u posljednje vrijeme, pa

ćemo vam se ponovno javiti.

Spustio je slušalicu i pogledao u Phila. - Hajdemo. i

ovome moramo obavijestiti Scotta.

- Kako objašnjavaš ovo što smo čuli? - zapitao je Phil.

Charley je frknuo nosom. - Kako bih to mogao objasniti

Vangie Lewis se od 19 i 30 u ponedjeljak pripremala

odlazak u Minneapolis. Poslije nekoliko sati je mrtva. U

ponedjeljak 22 sata Edna Burns mora nešto vaţno

poručiti Vangie. Sljedeću večer Edna je mrtva, a

posljednja osoba koja ju je vidjela ţivi čula ju je kako

na telefon razgovara s Chrisom Lewisom i kaţe mu da

zna nešto što mora javiti policiji.

- A što je s onim japanskim psihijatrom koji je Vangi

nazvao u ponedjeljak navečer? - zapitao je Phil.

Charley je slegnuo ramenima. - Katie je jučer s njim

razgovarala. Moţda nam ona moţe odgovoriti na neka

pitanja

2

9

Katie se u srijedu činilo da noć beskonačno dugo

trajala. Otišla je u krevet čim se vratila iz Edninog

stana, sjetivši se da prije spavanja mora popiti jednu od

tableta koje je dobila od doktora Highleyja.

Budila se nekoliko puta, a u njenom nemirnom snu

lebdjelo je Vangieno lice koje je bilo potisnuto negdje u

podsvijest: Pred jutro taj se san pretopio u novi:

Vangieno lice postalo je Ednino, nad čijim su mrtvim

tijelom stajali sagnuti doktor Highley i Richard.

Probudila se s nejasnim, uznemirujućim pitanjem koje

je izmicalo njezinom razumskom zaključivanju. Bakin

stari crni šešir. Zašto je mislila na taj šešir? Pa, naravno.

Zbog one stare iznošene cipele, koju je Edna drţala

vrijednom pa ju je zato drţala u istoj ladici s nakitom. O

tome se radilo. Ali zašto je čuvala samo jednu cipelu?

Digla se iz kreveta, praveći grimase i shvatila da se bol

u tijelu pojačala tijekom noći. Jedva je savijala koljena,

kojima je udarila u ploču s instrumentima. Drago mi je

da se danas ne trči Bostonski maraton, rugajući se

pomislila je. Nikada ne bih stigla na cilj.

Nadajući se da bi topla voda mogla ublaţiti bol, otišla je

u kupaonicu, nagnula se nad kadu i otvorila slavinu s

toplom vodom: Nagla pojava vrtoglavice natjerala ju je

da se čvrsto uhvati za rub kade kako ne bi pala. Nakon

nekoliko trenutaka vrtoglavica je prestala i u strahu da

bi se mogla onesvijestiti, polako se uspravila. U zrcalu

je vidjela svoje mrtvački blijedo lice i graške znoja na

čelu. To prokleto krvarenje, rekla je u sebi. Da sutra

navečer ne idem u bolnicu, vjerojatno bi me uskoro

odnijeli na nosilima.

Voda je ublaţila ukočenost tijela. Na lice je nanijela

podlogu beţ boje i njome prikrila bljedilo, a novom

odjećom kostimom od crvenog tvida s duţom jaknom i

nabranom suknjom i puloverom okruglog izreza -

upotpunila je laţnu sliku o zdravom izgledu. Sada

barem ne izgledam kao da ću se svaki čas onesvijestiti,

zaključila je, iako nisam daleko od toga.

Uzela je još jednu od Highleyjvih tableta i dok je pila

sok od naranče, razmišljala je o Edninoj smrti u koju još

uvijek nije mogla vjerovati. Jučer je s Richardom otišla

u mali restoran na kavu, nakon što su obavili uviĎaj u

Edninorn stanu. Richard je naručio hamburger,

objasnivši da poslije namjerava otići na večeru u New

York. Sigurno izvodi neku ţenu, pomislila je. A zašto i

ne bi? Richard je zgodan muškarac i sigurno ne provodi

večeri sjedeći u stanu ili u obiteljskom okruţenju kod

Billa Molly. Ugodno se iznenadio čuvši da je večerala u

restoranu m Palisadesu. Onda je nešto zaokupilo

njegove misli i postao jc nekako rastresen. Ţelio je

nešto pitati, ali nekoliko je puta odustao u posljednji

tren. Otpratio ju je kući, iako se ona tome zdušno

protivila, ušao je s njom u kuću, provjerivši jesu li vrata

i prozori dobro zatvoreni.

- Nije mi drago da si sama u ovoj ogromnoj kući –

rekao je. - Ne znam zašto me obuzima taj nelagodan

osjećaj. Slegnula je ramenima. - Edna je ţivjela u

stambenoj zgradi, u stanu tankih zidova. Nitko nije znao

da je povrijeĎena i da treba pomoć.

- Ni ona sama - kratko je rekao Richard. - Smrt jc

nastupila trenutačno. Katie, taj doktor Highley. Znaš li

ga?

- Popodne sam s njim razgovarala o Vangeinoj smrti -

rekla je - izbjegavajući odgovor.

Richard je osjetio olakšanje. -Naravno. No, dobro.

Vidimo se sutra. Pretpostavljam da će Scott sazvati

sastanak zbog Edne Burns.

- Sigurno.

Richard ju je zabrinuto pogledao. - Zaključaj vrata -

rekao je i otišao, ovog puta je ne poljubivši u obraz.

Katie je stavila čašu, iz koje je pila sok, u stroj za pranje

posuda. Brzo je obukla kaput, uzela torbicu i otišla do

auta. Charley i Philip jutros su započeli pretraţivati

kuću Lewisovih. Scott je svjesno pleo mreţu oko Chrisa

Lewisa mreţu temeljenu na činjenicama, ali čvrstim.

Kada bi bar mogla dokazati da postoji i drugi put koji

treba istraţiti, prije negc optuţe Chrisa Lewisa. Kada

neku osobu optuţe za ubojstvo, p~ se na sudu dokaţe

da je nevina, ona će doţivotno nositi tu ljagL krivnje.

Ljudi će govoriti: 'Oh, to je kapetan Lewis. Bio je

upleten u ubojstvo svoje ţene. Neki ga je lukavi

odvjetnik uspic izvući, ali ipak ima putra na glavi.

Stigla je u ured nešto prije 7 i 30. Nije se nimalo iznena-

dila, ugledavši Maureen Crowley, koja je već sjedila za

svojim radnim stolom. Mauren je bila najsavjesnija

tajnica koju su imali. Osim toga, bila je nadarena

prirodnorii inteligencijom i mogla je riješiti sve

dobivene zadatke bez mnogo pitanja. Katie je stala

pokraj njezinog stola. - Maureen, imam jedan posao za

tebe. Moţeš li doći u moj ured kada budeš imala malo

vremena?

Djevojka je odmah ustala. Imala je skladno mlado tijelo

i vitki struk. Nosila je zeleni pulover, koji je isticao istu

takvu boju njezinih očiju. - A da to obavimo sada,

Katie? Ţeliš li kavu?

- Izvrsno - odgovorila je Katie i dodala: - Ali bez šunke

i raţenog kruha.

Maureen je pocrvenjela. - Ţao mi je zbog onoga što sam

jučer izlanula. Znam da ne jede3 jednoličnu hranu.

-Nisam baš sigurna u to. Katie je ušla u svoj ured,

objesila kaput i udobno se smjestvši, izvadila notes s

pribilješkama, koje je jučer načinila u bolnici Westlake.

Maureen je donijela kavu. Pribliţila je stolicu i sjela,

drţeći u krilu stenografski blok i šutke čekala da Katie

prva progovori.

-Postoji jedan problem-polako je rekla Katie. -Mislimo

da Vangie Lewis nije izvršila samoubojstvo. Jučer sam

u bolnici Westlake razgovarala s njezinim liječnicima,

doktorom Highleyjem i Fukhitom.

Katie je začula duboki uzdah i brzo je podigla pogled.

Djevojčino lice postalo je blijedo kao kreć. Gledajući je,

Katie je primijetila kako su se na djevojčinim obrazima

pojavile tamne mrlje.

- Maureen, što je?

- Ništa. Ništa. Oprosti.

- Jesam li rekla nešto čime sam te prepala? - Nisi.

Stvarno.

- Dobro. Iako je nije uspjela razuvjeriti, Katie je prešla

preko toga i vratila se pribilješkama. - Znauno da je

doktor Fukhito, psihijatar u Westlake,u, bio posljednja

osoba koja je vidjela Vangie Lewis ţivu. Ţelim o njemu

saznati što je više moguće i to što prije. Provjeri što o

njemu znaju u Medic Societyju okruga Valley i u

American Medical Association. Čula sam da volontira

u bolnici Iralley Pines. Moţda tamo nešto saznaš.

Naglasi kako znaš da su podaci povjerljivi, ali pokušaj

saznati odakle je on, gdje je studirao medicinu, s kojim

je bolnicama suraĎivao, njegovo podrijetlo: jednom

riječju, sve čega se moţeš dočepati.

- A što je s bolnicom Westlake? Ne ţeliš da tamo ma

pronjuškam, zar ne?

-Ne, Boţe sačuvaj. Ne bih ţeljela da nekome tamo

padne na pamet kako provjeravamo doktora Fukhita.

Katie se učinilo da je Maureen osjetila olakšanje. -

Odmah ću se pozabaviti time, Katie.

-Nije pošteno da sam te opteretila dodatnim poslom, kad

sam te već molila da danas doĎeš tako rano da završiš

drugi. A obje znamo da naše dobro staro tuţilaštvo

nerado plaća prekovremeni rad.

Maureen je slegnula ramenima. - Nije vaţno. Što vi

radim, to mi se taj posao sve više sviĎa. Tko zna?

Moţda jednog dana poţelim postati odvjetnica, iako to

znači da bih morala ići 4 godine na koledţ i 3 na pravni

fakultet.

- Bila bi izvrsna odvjetnica - rekla je Katie, a to je

mislila. - Čudi me da nisi išla na koledţ.

- Kada sam maturirala, bila sam toliko luda da sam se

isto ljeto zaručila. Roditelji su me nagovorili da prije

udaje upišem tečaj za tajnice, kako bih stekla neku

kvalifikacij Itekako su imali pravo. Zaručnik me

ostavio, jer nije ţelio čekati tako dugo.

- Zašto se nisi upisala na koledţ prošlog rujna, umjesto

što si počela ovdje raditi? - zapitala je Katie.

Djevojčino se lice smrknulo. Kako je nesretna,

pomislila je Katie. Sigurno je teško podnijela raskid

zaruka.

Gledajući u pod, Maureen je rekla: - Osjećala sam strah

i nisam ţeljela ponovno postati učenica. Donijela sam

dobru odluku.

Kada je izašla iz sobe, zazvonio je telefon. Katie je

podigla slušalicu i začula Richardov glas. - Katie,

upravo sam razgovarao s Daveom Broadom, voditeljem

istraţivačkog laboratorija na Odjelu za prenatalnu

medicinu bolnice Mt. Sinai, rekao je oprezno. - Poslao

sam mu fetus koji je nosila Vangie Lewis, jer sam imao

neki predosjećaj. Katie, moj me nos nije prevario.

Vangie nije nosila Chrisovo dijete. Dijete koje sam

izvadio iz njezine maternice ima izrazito istočnjačke

osobine.

30

Doktor Highley zapanjeno je buljio u Katie, koja je u

ruci drţala cipelu i podigla je, kako bi je on bolje vidio.

Ruga li mu se? Ne. Vjerovala je u ono što je govorila,

misleći kako je za Ednu cipela predstavljala neku dragu

uspomenu uz koju je osjećajno vezana.

Mora se nekako dočepati te cipele. Moţda je još nije

spomenula pred sudskim vještakom i detektivima. A što

ako je odluči pokazati? Gertrude Fitzgerald bi je mogla

prepoznati. Često je bila na recepciji kada je došla

Vangie Lewis. Čuo je kako se Edna u njezinoj

nazočnosti šali na račun Vangiene cipele, nazivajući je

staklenom cipelicom.

Katie je vratila cipelu u ladicu, zatvorila je i izašla iz

sobe, ispod ruke noseći kutiju za nakit. Slijedio ju je,

očajnički ţeleći ćuti što će reći. Ona je kutiju dala

detektivu i rekla. - U njoj su igla i prsten, Charley.

Mislim da time pada u vodu bilo kak pretpostavka o

provali. Nisam pregledala ni komodu ni orma

- Nije bitno. Ako Richard sumnja na ubojstvo, do

pojedinosti ćemo pretraţiti stan.

Netko je snaţno zakucao na vrata i Katie ih je otvoril

pustivši u stan dva muškarca s nosilima.

Edgar Highley je otišao do Gertrude. Popila je čašu

vode koju joj je donijela Katie. -Donijet ću vam još

jednu čašu vode gospoĎo Fitzgerald - rekao je tiho.

Osvrnuo se i vidio da su svi okrenuti leĎima, jer su

gledali kako bolničari diţu tijelo. Sada mu se ukazala

prilika. Mora se odvaţiti i doći do te cipele. Ako je

Katie nije odmah pokazala drugima, malo je vjerojatno

da će to učiniti sada.

U nekoliko koraka našao se u kupaonici, otvorio je

slavinu i hodnikom se odšuljao u spavaću sobu. Ladicu

je otvor maramicom, jer nije ţelio ostaviti otiske. U

trenutku kada je posegnuo za cipelom, začuo je nečije

korake. Brzo je zatvor ladicu, maramicu gurnuo u dţep i

poletio prema vratima, na kojima je stao kao ukopan baš

kada su koraci utihnuli.

Trudeći se da izgleda smireno, okrenuo se i ugledao

Richarda Carrolla, sudskog vještaka, kako stoji u

hodniku na mjestu izmeĎu kupaonice i spavaće sobe i

upitno ga gleda. Doktore, postavio bih vam nekoliko

pitanja o Edni Burns rekao je hladnim glasom.

- Pa, naravno. Izvolite. A onda je dodao, nadajući se da

zvuči prirodno: - Stajao sam ovdje, razmišljajući o

gospoĎi Burns. Kako ţalosno da je tako potratila svoj

ţivot.

- Potratila? - oštrim tonom je rekao Richard.

- Da. Imala je savršen matematički mozak. U ovo

suvremeno doba kompjutora Edna je mogla iskoristiti

svoju nadarenost i postati netko i nešto. Umjesto toga,

Edna se pretvorila u debelu, tračavu alkoholičarku. Ţao

mi je, ako vam moje riječi zvuče grubo. Edna mi je bila

draga i, iskreno govoreći, jako će mi nedostajati.

Oprostite. Ostavio sam otvorenu slavinu u kupaonici.

Ţelim gospoĎi Fitzgerald dati čašu hladne vode.

Jadnica, tako je potresena. ,

Doktor Carroll je stao ustranu i propustio ga da proĎe.

Je li ga osudivanjem Edne uspio iznenaditi i spriječiti ga

da se zapita što je radio u Edninoj spavaćoj sobi?

Isprao je čašu, natočio vodu i odnio je Gertrudi.

Bolničari su iznijeli truplo i odmah je primijetio da u

sobi nije bilo Katie DeMaio.

- Je li gospoda DeMaio otišla? - zapitao je detektiva. -

Nije. Razgovara s nadstojnikovom ţenom. Odmah će se

vratiti.

Nije ţelio otići sve dok se ne uvjeri kako Katie pred

Gertrudeom nije spominjala cipelu. Kada se vratila

poslije nekoliko minuta, na cipelu se nije osvrnula ni

jednom riječju.

Stan su napustili zajedno. Mjesna će ga policija drţati

pod nadzorom, sve dok ne završi sluţbena istraga.

Namjerno je otpratio Katie do njezinog auta, ali onda se

iznenada pokraj njih stvorio sudski vj eštak. - Hajdemo

na kavu, Katie-rekao je. Znaš gdje je onaj mali restoran

Golden Valley, zar ne?

Sudski je vještak čekao sve dok nije ušla u auto i

krenula, da bi rekao: - Laku noć, doktore Highley, i

zatim naglo otišao. Dok je vozio kući, Edgar Highley je

zaključio da izmeĎu

Katie DeMaio i Richarda Carrolla postoji neka prisna

veza. Kada Katie iskrvari, Richard Carroll će biti

stručno i osobno zaokupljen uzrokom njezine smrti.

Morat će cijelu stvar izvesti jako oprezno.

Primijetio je da Carroll prema njemu osjeća odredenu

odbojnost, iako za to nije imao nikakvog razloga. Je li

morao pogledati Ednino tijelo? Ali čemu? Nije ju trebao

tako jako gurnuti. Je li trebao namjestiti pljačku? Pa to

je, uostalom, bila njegova prvobitna namjera. Da je

zamisao proveo u djelo, sinc bi našao cipelu.

Kad Edna nije mogla drţati jezik za zubima. Rekla je

Gertrudi da je bio u njezinom stanu. Moţda je čak cijelu

priču iskitila, izmislivši da je dolazio češće, jer je nešto

osjećao prema njoj. Gertrude je pred Katie izjavila da je

znao gdje Edna drţi nakit. Ako zaključe da je Edna

ubijena, hoće li ubojstvo dovesti u vezu s njezinim

poslom u bolnici? Što je još Edna brblja pred drugim

ljudima?

To ga je pitanje proganjalo cijelim putem do kuće. Katie

je bila ključ. Katie DeMaio. Kada se nje riješi, više neće

postojati nikakav dokaz koji bi ga povezivao sa smrti

Vangie Lewis - ili Edninom. Medicinska dokumentacija

u bolnici bila je u savršenom redu. Sadašnje pacijentice

mogu podnijeti i najiscrpnije ispitivanje.

Skrenuo je na prilazni put koji je vodio do njegove kuć

odvezao auto u garaţu i ušao u kuću. Janjeći kotleti,

koje je ostav na tanjuru, postali su hladni i na njima se

stvorio masni sloj, šparoge su uvenule, kao i listovi

zelene salate. Hranu će zagrija u mikrovalnoj pećnici i

načiniti svjeţu salatu. Za samo nekoliko minuta stol će

ponovno izgledati kao prije telefonskog poziva.

Dok je pripremao hranu, osjetio je kako se smiruje. Još

malo i bit će potpuno siguran. A onda će konačno svoju

gen jalnost moći podijeliti sa svijetom. Već je do sada u

svoji istraţivanjima postigao uspjeh i to je mogao

dokazati. Jednog će dana moći obznaniti postignute

uspjehe. Ali ne još sada. Ali ne ţeli biti poput onog

hvalisavca koji je tvrdio da je uspio proizvesti klona, ali

je odbio dati bilo kakav dokaz. MeĎutim on je imao

opširnu znanstvenu dokumentaciju, slike, rengenske

snimke, zapise o problemima s kojima se svakodnevno

susretao tijekom istraţivanja i načinima na koji ih je

rješavao. Čuvao je u svom tajnom sefu.

Kada doĎe pravi trenutak, spalit će svu dokumentaciju

neuspjelim slučajevima i traţit će priznanje koje je

zasluţio. A do tada sigurno će još mnogo puta doţivjeti

uspjeh.

Ništa mu ne smije stajati na putu. Vangie je zamalo

ugrozila sav njegov rad. Što bi se dogodilo da nije

naletio na nju, baš kad je izlazila iz ordinacije doktora

Fukhita? Što bi se dogodilo da mu nije otkrila kako ide

doktoru Emmetu Salemu?

Slučajnost. Sreća. Nazovite to kako hoćete.

Slučajnošću se isto tako moţe nazvati činjenica da je

Katie DeMaio došla na prozor baš kada je stavljao

Vangieno tijelo u prtljaţnik. A igrom slučaja da je Katie

došla k njemu na prvi pregled.

Ponovno je sjeo za stol. S beskrajnim je zadovoljstvom

zaključio da večera izgleda primamljivo i slasno, baš

kao i onda kada ju je prvi put pripravio. Zelena salata

bila je svjeţa i čvrsta, kotleti mekani, a šparoge,

prelivene bešamelom, vruće. Natočio je vino u kristalnu

čašu na stalku i podigavši je prema svjetlu, divio se

njezinoj krhkosti i jedinstvenoj izradi. Kao što je i

očekivao, burgundac je imao izvrstan miris.

Jeo je polako, a kao i uvijek hrana mu je vratila dobro

raspoloţenje. Učinit će ono što mora, a nakon toga mu

više neće prijetiti nikakva opasnost.

Sutra je četvrtak. Na svim će se kioscima moći kupiti

časopis Newsmaker u kojem će izaći članak o njemu, a

koji će povećati njegov društveni i liječnički ugled.

Posebno je bila privlačna činjenica da je udovac. Znao

je što o njemu govore pacijentice. »Doktor Highley je

briljantan stručnjak. Ugledan je i slavan. Ima prekrasnu

kuću u Parkwoodu. «

Nakon Winifredine smrti, postupno je prekinuo sve

veze s njezinim prijateljima, jer su prema njemu postali

neprijateljski raspoloţeni. Onaj njezin bratić stalno se

bavio podmetanjima i klevetama. Znao je za njih pa se

upravo zbog toga već tri godine nije upuštao u vezu ni s

jednom ţenom. Samoću nije smatrao ţrtvom, jer ga je

posao potpuno zaokupljao i pruţao mu zadovoljstvo.

Bio je nagraĎen za svaki trenutak proveden na poslu. I

oni njegovi najzagriţljiviji protivnici priznali su da je

izvrsl liječnik, da je bolnica savršeno opremljena i da

Westlake program za liječenje neplodnosti primjenjuju

mnogi drugi ginekolozi.

- Moje pacijentice ne smiju pušiti niti piti tijekom

trudnoće - rekao je novinarki Newsmakera. - One se

moraju strogo pridrţavati odreĎenog načina prehrane.

Mnoge tzv. nerotkinje dobile bi djecu koju toliko ţele,

kada bi se tome posvetile istim ţarom kojim se sportaši

posvećuju treninzima. Mnoge bolesti svojstveno

današnjem vremenu ne bi se nikada pojavile da su

majke jele zdravu hranu i da nisu uzimale štetne

lijekove, kao na primjer Thalidomide, čije tragične

posljedice po zdravlje moţemo vidjeti na mnogim

nesretnim ţrtvama. Znamo narkomanke mogu roditi

djecu ovisnike; alkoholičarke raĎaju retardiranu,

zakrţljalu i psihički bolesnu djecu. A što tek s mnogim

drugim zdrastvenim problemima - bronhitiso

disleksijom, hiperaktivnošću, astmom, oštećenjima vida

i sluha? Mislim da se oni ne mogu iskorijeniti u

laboratorijima, već u maternici. Nikada ne bih liječio

pacijenticu koja ne bi htjela suradivati i prihvatiti moje

upute. Mogu vam dati imena mojih pacijentica koje su

imale nekoliko spontanih pobačaja, a danas su majke.

Mnoge bi ţene mogle iskusiti radost materinstva kada bi

bile spremne promijeniti svoje navike, a naročito

vezane za prehranu. Mnogo drugih bi moglo zanijeti i

roditi kada ne bi bile psihički slabe. One, u stvari, u

svojoj glavi imaju mentalno kontracepcijsko sredstvo,

mnogo djelotvornije svih drugih koje moţete kupiti u

Ijekarni. Sve su to razlozi zbog kojih postoji Westlake

program za liječenje neplodnosti.

Novinarka Newsmakera bila je oduševljena. Odmah

zatim postavila mu je prilično škakljivo pitanje. -

Doktore, mnogi vas osuĎuju zbog astronomskih svota

koje uzimate za liječer zar ne?

- Vi tvrdite da su astronomske. Sav taj novac, osim

gotovo zanemarive svote potrebne za moje skromne

ţivotne troškove, troši se na razvoj bolnice i prenatalna

istraţivanja

- Doktore, je li istina da se u većem broju vaših

slučajeva radi o ţenama koje su pobacile nekoliko puta

tijekom liječenja, čak i nakon strogog pridrţavanja

vaših uputa, i koje su platile 10 000 dolara, i sve

bolničke, i laboratorijske troškove.

- Bilo bi naprosto suludo tvrditi kako mogu kod svake

svoje pacijentice s komplikacijama u trudnoći, odrţati

plod do roka poroĎaja. Da, bilo je slučajeva kada su

pacijentice začele, a zatm spontano pobacile. Nakon

nekoliko neuspj elih pokušaj a, tim sam pacijenticama

predloţio da posvoje dijete i u tome im

pomogao. - Uz novčanu nadoknadu.

- Mlada damo, pretpostavljam da ste plaćeni za to da me

intervjuirate. Zašto ne iskoristite svoje vrijeme na

dobrovoljni rad?

Znao je da je ludo što je na taj način napao novinarku.

Ludo, zato što je time mogao izazvati njezino

ogorčenje, što joj je dao povod da ga ozloglasi, ali i da

počne čeprkati po njegovoj prošlosti. Rekao joj je da je

bio šef Odjela za ginekologiju i porodništvo bolnice

Christ u Devonu.

Novinarka ga je sljedećim pitanjem ţeljela uhvatiti u

zamku.

- Doktore, vi radite abortuse, zar ne? - Da, radim.

- Nije li to u suprotnosti s vašim zvanjem opstetričara?

Pokušavate spasiti jedan plod, a odstranite drugi?

- Maternicu smatram kolijevkom. Abortus prezirem.

Teško mi je kada vidim bol ţena koje izgube nadu da će

ikada zanijeti, jer su im abortus radili glupi, nespretni i

nepaţljivi liječnici, koji su svojim neznanjem ugrozili

njihov ţivot i trajno oštetili maternicu. Mislim da bi

svatko, a tu uključujem i svoje kolege, ostao zapanjen

da sazna koliko je mnogo ţena sebi uskratilo nadu da će

ikada postati majke, jer su prekinule prvu trudnoću,

ţeleći za neko vrijeme odgoditi majčinstvo. Ţelio bih

da sve ţene odrţe plod do roka poroĎaja. A onima koje

još nisu spremne na majčinstvo i koje se odluče na

pobačaj, bar mog zajamčiti da će, kada konačno ,poţele

dijete, moći ostvariti svoju ţelju.

Novinarka je shvatila smisao rečenoga i promijenila

svoj odnos prema njemu.

Završio je s večerom. LeĎima se oslonio o naslon stolca

natočio još jednu čašu vina. Osjetio je kako ga proţima

slatk ugoda. Zakoni su se mijenjali. Za nekoliko će

godina moć obznaniti svoju genijalnost, bez straha od

sudske istrage optuţbe. Vangie Lewis, Edna Burns,

Winifred, Claire... osta će samo kao nepovezani

statistički podaci. Više nikakav tra neće voditi do njega.

Dok je pio, promatrao je vino, zatim ponovno napuni

čašu i ispio je. Počeo ga je savladavati umor. Sutra

ujutro n rasporedu ima carski rez - još jedan teţak

slučaj, koji ć pridonijeti njegovom ugledu. Radilo se o

rizičnoj trudnoći, a djetetovo je srce snaţno kucalo i

trebalo ga je donijeti na svijc na siguran način. Majka je

pripadala uglednoj obitelji Payn. Djetetov otac, Delano

Aldrich bio je predsjednik fondacije Rockefeller. Ako

devonski skandal ikada ispliva na površim ova će

obitelj sigurno priskočiti u pomoć da bi ga obranila, a to

će itekako utjecati na zataškavanje tog spora.

Ostala je još samo jedna prepreka. Iz bolnice je donio

dosje Katie DeMaio. Sada će početi raditi na novom,

koji će pokazati policiji.

Rekla je da u proteklih nekoliko godina ima jaka i

produljena mjesečna krvarenja, što je zabiljeţeno u

njezinom zdravstvenom kartonu. Umjesto toga napisat

će. »Pacijentica se ţali na česta i spontana krvarenja

koja nisu u vezi s mjesečnim ciklusom.« Kao indikaciju

za kiretaţu neće navesti hipertrofičnu sluznicu,

vjerojatno nasljedno oboljenje, koje se moţe izliječiti.

Umjesto toga napisat će da je došlo do zakazivanj

krvoţilnog sustava. Umjesto smanjene količine

hemoglobina u krvotoku, navest će kronični nedostatak

hemoglobina, koji se stalno nalazi na opasnoj razini.

Otišao je u knjiţnicu. Na stolu je stajao dosje s imenom

KATHLEEN DeMAIO, koji je donio iz bolnice. Iz

ladice pisaćeg stola izvadio je novi fascikl i na njega

napisao Katieno ime. Sljedećih pola sata radio je na

njezinom novom dosjeu, povremeno provjeravajući

anamnestičke podatke u bolničkom. Konačno je završio.

Ovaj novi, preradeni dosje odnijet će u bolnicu, a u onaj

bolnički, koji će staviti u sef kada ga završi, dodao je

još neke podatke.

Pacijentica je doţivjela lakšu automobilsku nesreću u

ponedjeljak navečer, 1 S. veljače. U 2 ujutro pacijentica

je, pod djelovanjem sedativa, s prozora svoje sobe

vidjela ovog liječnika kako tijelo Vangie Lewis stav ja u

prtljaţnik auta. Pacijentica još uvijek ne shvaća da se

radi o stvarnom dogadaju, a ne o halucinaciji.

Pacijentica je još uvijek traumatizirana od posljedica

nesreće i stalno krvari. Ona će neizbjeţno postati

potpuno svjesna onoga što je vidjela i zbog toga mora

umrijeti, jer predstavlja stalnu prijetnju ovom liječniku.

Pacijentica je u ponedjeljak nave~er u bolnici primila

transfuziju. Ovaj je liječnik odredio još jednu

transfuziju pod izgovorom da je priprema za subotnju

operaciju. Ovaj joj je liječnik dao antikoagulant

kumadin. Tablete mora uzimati redovito do petka

navečer.

Odloţio je olovku, napućivši usne. Dobro je znao kako

će završiti taj izvještaj.

Pacijentica je došla u bolnicu u petak, 19. veljače, u 18

sati, ţaleći se na vrtoglavicu i opću slabost. U 21 sat

ovaj je liječnik zajedno sa sestrom Renge, došao u

vizitu i ustanovio da pacijentica obilno krvari, a tlak

naglo pada. Hitna operacija izvršena je u 21 i 45.

Pacijentica Kathleen DeMaio umrla je u 22 sata.

Na licu mu se pojavio osmijeh olakšanja, jer je znao da

će taj neugodan slučaj konačno skinuti s vrata. Svaku je

pojedinost savršeno smislio, pa čak i to da je sestru

Renge stavio u deţurstvo u petak navečer. Bila je

mlada, neiskusna i uţasno se bojala.

Nakon što je dosje stavio u privremeno skrovište u

ladicu stola, otišao je na kat u spavaću sobu i do 6

ujutro spavao snom pravednika.

Nakon tri sata carskim je rezom porodio zdravog

dječačića, nakon čega je kroz suze izgovorene riječi

zahvale primio od pacijentice gospode Delano Aldrich i

njezinog muţa.

31

Misa zadušnica za Vangie odrţala se u Minneapolis u

četvrtak ujutro u 10 sati u kapelici na groblju. Chris je

stajao uz Vangine roditelje i prepun saţaljenja slušao

njihovo prigušene jecaje, koje je doţivljavao poput

udaraca čekićem. Je li mogao postupiti drukčije? Da je

pokušao naći zajednički jezik s njom, bi li ona sada

leţala ovdje? Da je prije nekoliko godina ustrajao na

tome da odu bračnom savjetniku, bi li to pomoglo da se

njihov brak odrţi? Iznio joj je tu svoju zamisao, ali ona

je odbila. - Meni nisu potrebni nikakvi bračni savjetnici

- rekla je. - I nemoj mi stavljati pod nos da sa mnom

nešto nije u redu svaki put kada se zbog nečega

uzrujam. Mislim da je

obratno. Ti predstavljaš problem, a ne ja. Ti se nikada ni

zbog čega ne uzrujaš. Tebi nije stalo ni do koga i ni do

čega.

Oh Vangie. Vangie. Je li istina leţala, negdje u sredini?

Postalo mu je svejedno već na samom početku braka.

Njezini su se roditelji zaprepastili kada su čuli da se

njezino tijelo ne smije pokopati, nego se mora poslati na

istok. - Zašto?

- Nemam pojma. Ne bi imalo nikakvog smisla ulaziti u

neka objašnjenja, ne sada.

»Divna milosti, kako sladak je zvuk, koji spasio je mene

bijednuo. Kapelicom se razlijegao glas sopranistice.

»Jednom sam bila izgubljena, ali više nisam.u

Prije nekoliko mjeseci, prošlog ljeta, ţivot mu se činio

crnim i beznadnim. A onda je na Havajima otišao na

onu zabavu. Točno se sjećao trenutka kada ju je

ugledao. Stajala je na terasi meĎu skupinom ljudi. Nešto

je rekla, što je sve nazočne natjeralo na smijeh. I ona se

smijala, pri čemu je zabacila glavu, zaţmirila i lagano

otvorila usta. Uzeo je piće, pridruţio se skupini i te

večeri se više nije odvajao od Joan.

»...nekoć sam bila slijepa, ali sada vidimo. Sudski

vještak ne bi dopustio da preuzmu Vangeino tijelo u

utorak navečer, da je sumnjao u neku prljavu igru. Zbog

čega je iznenada promijenio mišljenje?

Počeo je razmišljati o Edninom pozivu. Što je sve rekla

drugim ljudima? Je li to bacila neko svjetlo na

Vangeinu smrt? Prije nego ode iz Minneapolisa, mora

nazvati doktora Salema. Mora saznati što je doktor znao

o Vangie, a zbog čega je sinoć bio tako osupnut. Zašto

ga je Vangie ţeljela vidjeti?

Vangie je imala nekog drugog muškarca? U to je sada

bio potpuno siguran. Moţda se Vangie ubila pred tim

muškarcem koji je njezino tijelo donio u kuću? Sam

Bog zna da je imala toliko prilika da se upusti u vezu s

nekim drugim muškarcem.

On je svaki mjesec bio odsutan od kuće bar 15 dana.

Moţda je upoznala nekoga nakon što su se preselili u

New Jersey.

- Bi li Vangie sama sebi nanijela takvu bol? - Nikada!

Svećenik je izgovarao kraj molitve. »...kada presahne

zadnja suza...o Chris je odveo Vangiene roditelje u

predvorje, gdje su im prijatelji, koji su bili na misi,

izrazili sućut. Vangieni će roditelji neko vrijeme ostati

kod roĎaka. Sloţili su se da se tijelo kremira u New

Jerseyju i da se nakon toga urna pošalje u Minneapolis i

stavi u obiteljsku grobnicu.

Chris je konačno mogao otići. Nešto poslije 11 stigao je

u sportski klub, koji se nalazio u središtu Minneapolisa,

i dizalom se odvezao na četrnaesti kat. U solariju je

naručio Bloody Mary i odmah se bacio na telefoniranje.

Kada je dobio ordinaciju doktora Salema, rekao je: -

Ovdje muţ Vangie Lewis. Moram odmah razgovarati s

doktorom Salemom.

-Ţao mi je-odgovorila je sestra. -Doktor Salem je prije

kratkog vremena optutovao u New York na konvenciju

American Medical Associationa. Neće se vratiti do

sljedećeg tjedna.

- New York. Chris je progutao obavijest. - Moţete li mi,

molim vas, reći gdje je odsjeo? Moram se naći s njim.

Malo je oklijevala, da bi zatim rekla: - Mislim da doktor

neće imati ništa protiv ako vam kaţem. Sigurna sam da i

on namjerava s vama stupiti u vezu. Zamolio me da u

telefonskom imeniku pronadem vaš broj u New

Jerseyju, a isto tako znam da je sa sobom ponio povijest

bolesti vaše ţene. Doktor odsjeda u hotelu Essex House

u juţnom Central Parku u New Yorku. Broj telefona u

njegovoj sobi je 3219.

Chris je iz lisnice izvadio mali notes. Ponavljajući

podatke koje je dobio od sestre, brzo ih je zapisao.

Na toj istoj, već napola ispunjenoj stranici stranici bila

je zapisana adresa Edne Burns, kao i upute kako da

doĎe do njezinog stana u Edgeriveru.

32

Scott je na sastanak u podne pozvao njih Ďetvoro koji su

bili nazočni na sastanku odrţanom prije dan i pol, kada

su raspravljali o smrti Vangie Lewis.

Ovaj je sastanak bio drukčiji. Čim je ušla u ured, Katie

je osjetila napeto raspoloţenje. Osim Scotta u uredu se

nalazila Maureen, oboruţana olovkom i stenografskim

blokom.

-Naručio sam sendviče - rekao je. - U 13 i 30 moram se

vratiti u sudnicu, zato trebamo brzo odlučiti o koracima

koje ćemo poduzeti u vezi s Chrisom Lewisom.

Upravo sam to i očekivala, pomislila je Katie. Scott se

usredotočio na Chrisa. Pogledala je u Maureen.

Djevojka je bila vidljivo uzrujana. Ovako se čudno

ponaša otkada sam joj jutros dala onaj zadatak,

pomislila je Katie.

Maureen je ulovila njezin pogled i blago se osmjehnula.

Katie je uzvratila osmijeh i zapitala: - Jesi li jutros imala

sreće s telefonskim pozivima?

Maureen je pogledala Scotta, ali on je pomnjivo pro-

učavao dosje, ne obraćajući pozornost na njih. - Baš i

nisam. Doktor Fukhito nije član AMA-a niti Yalley

Medical Societyja. Mnogo vremena posvećuje psihički

nesigumoj djeci na psihijatarskoj klinici Valey Pines.

Nazvala sam i University ofMassachusetts. Tamo je

studirao na medicinskom fakultetu.

- Tko ti je to rekao? - zapitala je Katie.

Maureen je oklijevala. - Sjetila sam se da sam to negdje

čula.

Katie je imala osjećaj da djevojka izbjegava odgovor.

Ţeljela je malo pročeprkati po tome, ali spriječio ju je

dolazak Richarda, Charleyja i Phila. Rekli su Maureen

što ţele za ručak i Richard je pribliţio stolac do Katie.

Ruku je stavio na naslon njezinog stolca i lagano joj

protrljao vrat. Prsti su mu bili topli, a pritisak jak. -

Isuse, kako si napeta - rekao je.

Scott je prema njima podigao pogled i, nešto progunĎa

počeo govoriti. - Dakle, već svi znate da dijete, koje je

Var Lewis nosila, ima istočnjačke osobine. Ta činjenica

otvara dvije mogućnosti. Jedna je ta da se Vangie, što se

vrijeme poroda više pribliţavalo, moţda prestrašila i

ubila. Sigurno je pomahnitala, znajući da to dijete neće

nikada moći podvaliti muţu. I druga, da je Christopher

Lewis saznao kako ţena ima ljubavnika i zbog toga je

ubio. Pretpostavimo da se u ponedjeljak navečer

neočekivano vratio kući. Počeli su se svaĎati. Zašto je

ona tako iznenada odlučila otputovati u Minneapolis? Je

li zato jer ga se bojala? Nemojte zaboraviti da on nikada

nije priznao da se Vangie spremala na put kući ni to da

je namjeravala poći prije njegovog povratka. Katie nam

je rekla kako je psihiatarj tvrdio da je iz njegove

ordinacije izjurila kao da je poludjela.

- Taj je psihijatar Japanac - rekla je Katie. - Mai upravo

prikuplja podatke o njemu.

Scott ju je pogledao. - Zar misliš da je bilo nešto izmeĎu

njega i Vangie?

- Za sada ne mogu ništa tvrditi - odgovorila je Kati. On

je istočnjak, što ne znači da Vangie nije mogla

poznavati nekog drugog istočnjaka. Ali sa sigurnošću

mogu reći da je jučer, kada sam razgovarala s njim, bio

očito uznemiren i da je paţljivo birao svaku izgovorenu

riječ. Naravno, iz njega nisam mogla izvući svu istinu.

- A to nas opet vraća na Ednu Burns - rekao je Scott. Je

li pala ili ju je netko gurnuo? Richarde, što ti misliš?

Richard je slegnuo ramenima. - Moţda je pala. Imala je

2,5 promila alkohola u krvi. Bila je pijana. A osim toga

i debela - Postoji izreka da Bog čuva djecu i pijance.

Zar nije to da djeca i pijanci mogu pasti, a da se pri

tome ne ozlijede, rekla je Katie.

Richard je odmahnuo glavom. - Moţda, ako je u pitanju

prijelom kosti, ali ne i u slučaju ako glavom lupiš u oštri

predmet.

Mislim da nikada nećemo moći dokazati da je Edna

ubijena, osim ako netko ne prizna da je to učinio.

-Ali postoji mogućnost da je ubijena?-ustrajao je Scott.

Slegnuo je ramenima. - Naravno da postoji.

- Edna je Chrisu Lewisu govorila nešto o princu na

bijelom konju - polako je rekla Katie. Na pamet joj je

pao zgodan psihijatar. Bi li netko poput Edne govorio o

njemu kao o princu na bijelom konju? Je li nazvala

Chrisa poslije Vangiene smrti s namjerom da mu kaţe

kako sumnja da su njegova ţena i psihijatar bili

ljubavnici? - Ne vjerujem u to - rekla je.

- Muškarci su je začuĎeno pogledali. - U što ne

vjeruješ? - zapitao je Scott.

- Ne vjerujem u to da je Edna bila zla. Sigurna sam u to.

Mislim da nikada ne bi nazvala Chrisa Lewisa i ugrizla

ga za srce pričom o tome kako je njegova ţena imala

ljubavnika.

- Moţda ga je saţalila i nije ţeljela da nepotrebno pati

zbog ţenine smrti - rekao je Richard.

- Ili je moţda namjeravala iz njega izvući nešto novaca,

dodao je Charley. - Moţda joj je Vangie nešto rekla u

ponedjeljak navečer. Moţda je znala da su se Vangie i

Chris svaĎali i zbog čega su se svadali. Edna je što se

tiče novaca stajala jako loše. Još uvijek je plaćala

račune za liječenje pokojnih roditelja. Moţda nije

vidjela ništa loše u tome da od Lewisa isisa neku lovu.

Zaprijetila je da će otići na policiju.

- Rekla je da mora nešto otkriti policiji - ispravila ga je

Katie. - To je izjavila nadstojnikova ţena.

- U redu - rekao je Scott. - Što je s kućom Lewisowih?

Jeste li tamo naišli na nešto?

Charley je slegnuo ramenima. - Za sada ništa vaţno. U

notesu pokraj kuhinjskog telefona zapisan je nečiji broj,

kao i pozivni 621. Znamo da to nije telefonski broj

Vangienih roditelja. Odlučili smo to odavde provjeriti.

Moţda je Vangie razgovarala s prijateljicom i otkrila joj

neke svoje namjere. još nešto - haljinu, koju je nosila taj

dan, poderala je na šiljak lopate u garaţi.

-Haljinu koju je nosila tog dana? Što ţeliš time reći?

Scot je zatraţio objašnjenje.

- Radi se o haljini u kojoj je pronaĎena. Znaš, to je dugi,

pamučni kaftan s utisnutim uzorkom. Ne bi ti mogao

promaknuti.

- Gdje se nalazi odjeća koju je nosila? - Scott je zapita

Richarda.

- Vjerojatno još uvijek u laboratoriju - odgovorio je

Richard. - Rutinski smo je pregledali.

Scott je uzeo Charleyjev notes s pribilješkama i pruţio

ga Katie. - Zašto ne bi sada nazvala ovaj broj? Ako se

radi o nekoj ţeni, ti ćeš moţda moći nešto više izvući iz

nje.

Katie je nazvala broj. Telefon je na drugom kraju

zazvonio nekoliko puta. - Ordinacija doktora Salema.

- Liječnička ordinacija - tiho je rekla nazočnima, rukom

prekrivši mikrofon na slušalici. A zatim se obratila

osobi b koja se javila: - Moţda biste mi mogli pomoći.

Ja sam Kathlef DeMaio, pomoćnica okruţnog tuţioca iz

New Jerseyja. Provodimo uobičajenu istragu o smrti

Vangie Lewis. U njezinom sn notesu našli doktorov

telefonski broj.

- Oh, kakva slučajnost. Malo prije sam razgovarala

kapetanom Lewisom. I on pokušava stupiti u vezu s

doktorom. Objasnila sam mu da je doktor Salem na putu

za New Yor gdje će sudjelovati na konvenciji AMA-a.

Moţete ga posli nazvati u hotel Essex House u juţnom

Central Parku.

- Dobro. To ćemo svakako učiniti. Nadajući se da mogla

još nešto izvući, Katie je dodala: - Znate li nešto

telefonskom pozivu Vangie Lewis? Je li razgovarala s

doktorom?

- Ne, nije. Razgovarala je sa mnom. Nazvala je u

ponedjeljak i razočarala se kada je čula da se doktor

neće vratiti u ordinaciju do srijede. Naručila sam je na

pregled za srijedu, jer je doktor odmah zatim morao

ponovno na put. Ustrajala je na tome da ga mora vidjeti

pod svaku cijenu.

- Još samo jedno pitanje - rekla je Katie. - Kojom se

granom medicine bavi doktor Salem?

- Oh, on je ugledni ginekolog i opstetričar - rekla je

ponosno.

- Shvaćam. Hvala vam. Mnogo ste nam pomogli. Katie

je spustila slušalicu i izvijestila ostale o onome što je

saznala. - Chris Lewis je znao za dogovoreni pregled -

rekao je

Scott. - A sada ţeli razgovarati s doktorom. Jedva

čekam da ga se večeras dočepamo. Moramo mu

postaviti mnoga pitanja. Začulo se kucanje na vratima i

Maureen je ušla ne čekajući odgovor. Donijela je kavu i

sendviče na plastičnom posluţavniku. - Katie - rekla je -

upravo sam primila poziv iz Bostona o doktoru Fukhitu.

Ţelite li ga preuzeti?

Katie je kimnula glavom. Richard je podigao slušalicu i

dodao je Katie. Dok je čekala da Maureen prespoji

poziv, postala je svjesna podmukle glavobolje. U

nesreći je glavom udarila u volan, ali ne tako jako da bi

dobila potres mozga. Shvatila je da je glava boli već

nekoliko dana. Mozak mi ne radi punom parom,

pomislila je. Imam toliko toga na pameti. Čega se to

pokušavala sjetiti? Nečega što je se jako dojmilo.

Predstavila se i odmah su je spojili s voditeljem

kadrovske sluţbe Medicinskog fakulteta

Massachusettskog sveučilišta. Po muškarčevom glasu

osjećalo se da je na oprezu. - Da, doktor Fukhito je

diplomirao na UMass-u i bio je jedan od najboljih

studenata. Staţirao je u bolnici Massachusetts General,

gdje je poslije radio kao specijalizant, a imao je i

privatnu praksu. Otišao je iz bolnice prije sedam godina.

- Zašto je otišao? - zapitala je Katie. Morate shvatiti je

ovo policijska istraga. Sve ono što kaţete, drţat ćemo u

strogoj tajnosti. Ali moramo znati postoje li neke vaţne

okolnosti u prošlosti doktora Fukhita s kojima biste nas

trebali upoznati.

Nakon kraće šutnje, muškarac je odgovorio: - Doktor je

prije sedam godina morao dati otkaz, a njegova je radna

dozvola ukinuta na godinu dana. Protiv njega je

podignuta optuţnica i proglašen je krivim zbog

neetičkog ponašanja, nakon što se bezuspješno branio,

tvrdeći da se radi o nesavjesnom liječenju.

- Zbog čega je podignuta optuţnica? - zapitala je Kat -

Tuţila ga je bivša pacijentica. Nagovorio ju je da s njim

stupi u intimne odnose u vrijeme dok je k njemu

dolazila na psihoterapiju. Tada je bila u teškoj

emocionalnoj krizi, koji izazvao razvod od muţa. Ostala

je trudna i rodila dijete doktora Fukhita.

33

Molly se uţurbano kretala kuhinjom, uţivajući u

činjenici da su sva djeca mogla ponovno ići u školu.

Čak s dvanaestogodišnja Jannifer jutros osjećala tako

dobro da je i ona otišla na nastavu. U stvari, preklinjala

je Molly da je pusti u školu. - Ista si kao i Katie, kada

zapneš za nešto - ukorila je Molly. -No, dobro, ali ne

moţeš pješačiti. Previše je hladno. Odvest ću te.

Bill je trebao ići u New York tek poslije podne i

namjeravao je otići na jedan od seminara koji se

odrţavao u sklopu konvencije AMA-a. Sada je s Molly

uţivao u jednoj od rijetkih prilika kad su mogli u miru

razgovarati. Bill je sjedio za stolom pijuckajući kavu,

dok je Molly sjeckala povrće. -Uvjerena si da će Katie,

Richard i Berkeleyjevi uţivati u zajedničkom društvu -

rekla je Molly. - Jim Berkeley je tako pametan i

duhovit. Zašto su mnogi Ijudi koji se bave reklamnim

poslom tako zabavni i zanimljivi?

-Zato jer je njihovo oruĎe za rad riječ-rekao je Bill. -No,

sreo sam neke s kojima više ne bih ţelio provesti ni

jednu minutu.

- Oh, naravno - sloţila se Molly, a u mislima je već bila

miljama daleko. - Samo se nadam da Liz neće cijelu

večer nadugačko i nasiroko pričati o djetetu... Ali

moram priznati da se u posljednje vrijeme malo

primirila. Kada sam je nazvala s namjerom da nju i Jima

pozovem na večeru, raspričala se o Maryanninoj

posljednjoj nepodopštini... radi se o tome da je mala

prosula cijelu zobenu kašu, dok ju je hranila. I zamisli,

cijela je priča trajala samo 20 minuta. Ne misliš li da

ona ipak malo pretjeruje?

- Ne, jer se radi o djetetu na koje je čekala 15 godina -

napomenuo je Bill. - Sjećam se kako si, kada god bi

Jennifer trepnula, odmah to zapisala u njezin spomenar.

Molly je počela rezati celer. - Sjećaš li se spomenara

koji mi je poklonila tvoja teta za blizance. Čini mi se da

do danas nisam s njega skinula omot... No, mislim da će

nam biti zabavno. Ako Liz i razveţe o svom djetetu,

moţda nešto od toga dopre do Katiene i Richardove

svijesti i padne na plodno tlo,

Bill je nabrao obrve. - Molly, tvoja me pretjerana briga

zadivljuje. Na kraju ćeš prevršiti svaku mjeru i njih će

se dvoje početi izbjegavati.

- Glupost. Zar ne vidiš kako se gledaju? Sigurna sam da

tu tinja iskra, pa čak i više od toga. Boţe, pa Richard me

sinoć nazvao i pitao što se dogaĎa s Katie. Trebao si

čuti njegov zabrinuti glas. Kaţem ti, lud je za njom, ali

dovoljno pametan da to ne pokazuje, jer zna da bi je

time mogao zastrašiti i odvratiti od sebe.

- Jesi li mu rekla za operaciju?

- Nisam. Katie me je prekorila kada sam je jučer ujutro

pitala je li mu rekla. Stvarno mi nije jasno zašto ljudi da

dopuštaju da sve ostane visjeti u zraku... Slušaj, zašto

on; moţe jednostavno reći Richardu: »Imam jedan

zdravstveni problem koji je stvarno prava gnjavaţa. I

majka je imala problem pa je svake druge godine

morala ići na kiretaţu izgleda da sam to naslijedila od

nje?« Pušta jadnika da se 1 na laganoj vatri, i misli da se

radi o nečem ozbiljnom. Mi; da to nije nimalo pošteno

prema njemu.

Bill se digao, otišao do sudopera, isprao šalicu i tanju

stavio ih u stroj za pranje suĎa. -Mislim da nikada nisi

shvatio kako Katie još uvijek očajnički pati zbog toga

što je izgubila dva muškarca, koje je voljela i na koje je

računala... osmogodišnjakinja vašeg oca i Johna kada je

imala 24 godine. Ona me podsjeća na onu posljednju

scenu iz filma Prohujalo s vihorom kada Rett kaţe

Scarlett: »Dao sam ti svoje srce i ga slomila. Dao sam

ga Bonnie i ona ga je slomila. Ne mogu podnijeti treći

put.« Iskreno govoreći, mislim da ona sama n donijeti

odluku. Strepiš nad njom kao kvočka nad pilić: čime joj

samo odmaţeš. Vjeruj mi, ništa me ne bi tako usrećilo

kao njihova veza. Richard Carroll je kao stvoren za nju.

-A osim toga, on s tobom igra golf-pecnula ga je M~

Bill je kimnuo glavom. - Pa i to. Uzeo je jedan ce počeo

ga grickati. - Slušaj me dobro, Molly. Ako Katie ne

Richardu reći za operaciju, drţat ćeš jezik za zubima. Ja

Znaš da to ne bi bilo pošteno prema njoj. Ako on bude i

otvoreno pokazivao zabrinutost, to bi trebalo Katie na

način otvoriti oči. Ti si ih upoznala, ali sada...

- Hajde, nestani već jednom - uzdahnula je Molly. -

Odmah. Ali sutra navečer kada Katie ode u bolnicu

dvoje idemo u Met. Prije nekoliko mjeseci kupio sam

karte za Otela i ne namjeravam ga propustiti. Bit ćeš s

njom kada subotu ujutro izaĎe iz sobe za postoperativne

pacijente.

Neće se ništa dogoditi, ako u petak i poţeli da je netko s

njom. Moţda će tako konačno imati vremena da malo

razmisli o svemu.

- Hoćeš reći da sama ide u bolnicu? - zapanjeno je pitala

Molly. - Da, sama - odlučno je rekao Bill. - Ona je

velika djevojčica.

Iznenada je zazvonio telefon. - Moli Boga da ne javljaju

iz škole kako je netko od djece opet bolestan -

promrmljala je Molly. Izgovorila je »halo« s krajnjim

oprezom u glasu, koji je odmah zatim prešao u

zabrinutost. - Bok, Liz. Samo nemoj reći da otkazuješ

večerašnji dolazak.

Neko je vrijeme slušala bez riječi. -Oh, zaboga, pa

dovedi i nju. Imaš sklopivu nosilicu... Naravno, malu

ćemo smjestiti u našu sobu i bit će sve u redu... Naravno

da nemam ništa protiv. Ako se probudi, bit će s nama u

sobi, pa neka se i ona malo zabavlja. Ovdje će ponovno

biti kao nekada u dobra stara vremena... Odlično.

Vidimo se u 19 sati. Bok!

Spustila je slušalicu. - Lizina stalna dadilja večeras ne

moţe doći čuvati malu, a Liz se boji uzeti neku

nepoznatu osobu. Zato će je povesti sa sobom.

- U redu. Bill je pogledao na kuhinjski sat. - Krajnje je

vrijeme da se pokupim. Poljubio je Molly u obraz. -

Hoćeš li se konačno prestati brinuti o svojoj sestrici?

Molly se ugrizla za usnicu. - Znaš da ne mogu. Stalno

imam neki čudan osjećaj da bi joj se moglo nešto

dogoditi.

34

Kada se vratio u svoj ured, Richard je stao kraj prozora i

zagledao se van. Iz njegove se sobe pruţao nešto

ugodniji pogled nego iz Scottove. Osim sjeveroistočnog

dijela zatvorske zgrade, vidio je u daljini i djelić maloga

parka, koji se nalazio

ispred zgrade suda. Samo napola svjestan onoga što

vidi, Richard je netremice gledao kako se pahuljice

snijega hvataj zamrznutoj travi.

Isuse, kakvo vrijeme, pomislio je. Podigao je po; prema

nebu, prekrivenom tmastim oblacima. Tijelo Val Lewis

bit će prebačeno iz Minneapolisa u Newark letom u 30.

Pokupit će ga u 19 sati i dovesti u mrtvačnicu. Sutra uj

ponovno će ga pregledati. Nije očekivao da će pronaći n

novo. Na tijelu nije bilo nikakvih masnica i u to je bio

sto p siguran. Nešto nije bilo u redu s njezinom lijevom

nogom i stopalom, što je primijetio i odbacio kao

nevaţno.

Potisnuo je tu misao. Bilo je potpuno beskorisno naga i

sve dok ponovno ne pregleda tijelo. Vangie je očito bila

izrazito osjetljiva osoba. Moţda ju je Fukhito naveo na

samoubojstvo , Ako je nosila njegovo dijete, sigurno se

uplašio. S njegovom liječničkom karijerom bilo bi

gotovo da se saznalo kako se ponovno upustio u vezu s

pacijenticom.

s Chris Lewis ima ljubavnicu - dovoljno jak motiv da se

ţeli riješiti ţene. Recimo da je saznala za ljubavnicu?

Čak Vangeini roditelji znali da se namjeravala vratiti

kući u Mineapolis. Je li moguće da je Vangie

namjeravala roditi uz pomoć opstetričara iz Minnesote,

koji bi cijelu stvar zadrţao u tajnosti? Moţda bi rekla da

je dijete umrlo u poroĎaju. U slučaju da je ţeljela

sačuvati svoj brak, moţda bi bila prisiljena na taj korak.

Ili je moţda shvatila kako joj je brak vaţan, pa se ţeljela

riješiti tog očitog dokaza svoje nevjere, koji bi ugrozio

sve mogućnost.

Ništa mu se od svega toga nije činilo mogućim.

Uzdahnuvši, Richard je uključio interfon i zamolio M

da doĎe u njegov ured. Bila je na ručku, kada se vrati

Scottovog ureda i nije pokupio dospjele ponude.

Dojurila je sa sveţnjem ceduljica u ruci. -Ni jedna po:

nije vaţna-obavijestila ga je. -Ah, da, sada sam se

sjetila.

Kad si otišao u Myersonov ured, nazvao je neki doktor

Salem, koji nije znao tvoje ime. Traţio je sudskog

vještaka. Pitao je je li izvršena obdukcija Vangie Lewis.

Rekla sam mu da si osobno obavio obdukciju. Ţurio se

na avion. Rekao je da ga nazoveš u newyorški hotel

Essex House oko 17 sati. Činilo mi se po tome kako je

govorio da mu je jako stalo do toga da razgovara s

tobom.

Richard je napućio usne i zazviţdao. - I ja ţelim s njim

razgovarati - rekao je.

- Oh, skoro sam zaboravila. Dobila sam statističke

podatke o pacijenticama doktora Highleyja - dodala je

Marge. - U osam godina koliko se primjenjuje Westlake

program za liječenje neplodnosti, 16 je pacijentica

umrlo ili tijekom poroĎaja ili zbog komplikacija nastalih

u trudnoći.

- Šesnaest?

- Šesnaest - ponovila je Marge, naglasivši riječ. -

MeĎutim, usprkos tome posao cvjeta. Doktora

Highleyja smatraju izvrsnim liječnikom. Neka djeca,

koja su uz njegovu pomoć ugledala svijet, smatrana su

gotovo čudom, a sve one ţene koje su umrle, drugi su

liječnici upozorili da je opasnost kojoj se izlaţu velika.

-Ţelim proučiti sve smrtne slučajeve-rekao je Richard. -

Ako od Scotta zatraţimo sudski nalog za pregled

medicinske dokumentacije, time ćemo im dati znak za

uzbunu, a to još nikako ne ţelim. Imaš li još nešto

vaţno?

- Moţda. U proteklih je osam godina dvoje ljudi tuţilo

doktora Highleyja zbog nesavjesnog liječenja. Obje su

tuţbe odbačene. Bratić njegove ţene tvrdio je kako ne

vjeruje da je ona umrla od srčanog udara. Tuţiteljevi su

ljudi razgovarali s njezinim osobnim liječnikom koji je

rekao da je bratić lud. Prije nego se Winifred Westlake

udala za doktora Highleyja, bratić je bio njezin jedini

nasljednik, pa je vjerojatno zbog toga ţelio uzvitlati

prašinu.

Tko je bio osobni liječnik Winifred Westlake? - Doktor

Alan Levine.

- On je vrhunski internist - rekao je Richard. - Porazgo-

varat ću s njim.

- A što je s onim ljudima koji su podnijeli tuţbu zbog

nesavjesnog liječenja? Ţeliš li saznati njihova imena?

- Da.

- To sam i mislila. Ovdje su.

Marge mu je dala papir na koji je zapisala njihova

imena. Anthony Caldwell, Old Country Lane, Peapach,

N.J., i Anna Horan, 415 Walnut Street, Ridgefield Park,

N.J.

- Izvrsno obavljen posao, Marge - rekao je. Kimnula je

glavom. - Znam, rekla je zadovoljno.

- Scott je sada već u sudnici. Hoćeš li mu, molim te,

ostaviti poruku da me nazove kada se vrati u ured? Oh,

da, nazovi laboratorij i reci im da mi dostave odjeću

Vangie Lewis, jer mi treba sutra ujutro zbog daljnje

istrage. Svi testovi na odjeći moraju biti gotovi danas

poslijepodne.

Nakon što je Marge otišla, Richard se bacio na spise

koji su ga čekali na stolu.

Scott se javio tek poslije 16 sati. Richard mu je odmah

rekao da namjerava razgovarati s Ijudima koji su tuţili

doktora Highleyja, čime Scott očito nije bio oduševljen

- Slušaj, danas ne postoji liječnik, bez obzira na to tko je

on, koji nije tuţen zbog nesavjesnog liječenja. Da je

nobelovac doktor Scliweitzer ţiv, vjeruj mi, danas bi se

i on branio protiv takvih optuţbi u nekoj zabiti u Africi.

Ako ţeliš, razgovaraj s njima. Izdat ćemo sudski nalog

za pregled medicinske dokumentacije, onda kada za to

budeš spreman. Mene zabrinjava veliki postotak

smrtnosti trudnica, ali čak i za to moţe postojati

objašnjenje. Pa on se i bavi rizičnim trudnoćama.

Scottov se glas promijenio i postao dublji. -Mene

zanima ono što nam ţeli reći doktor Salem. Razgovaraj

s njim, javi mi ono što saznaš i onda ću odlučiti što

ćemo dalje. Govoreći u povjerenju, mislim da ćemo

uspjeti oko kapetana Lewisa splesti tako čvrstu mreţu,

temeljenu na činjenicama, da bismo ga mogli prisiliti da

prizna istinu. Znamo da ne moţe objasniti svoje

kretanje u ponedjeljak navečer, kada je umrla njegova

ţena. A znamo i to da ga je u utorak navečer nazvala

Edna Burns i da je direktor pogrebnog poduzeća od

njega otišao tu istu večer u 21 sat. Nakon toga je ostao

sam i mogao je lako otići van. Recimo da je tada otišao

Edni Burns? On je vrlo spretan. Charley kaţe da Lewis

u garaţi ima raznoga alata. Edna je već bila jako pod

gasom kada ga je nazvala. To nam je rekla njezina

susjeda. Moţda se odvezao do njezinog stana, nečim

otvorio vrata, ušao u stan i gurnuo sirotu ţenu, a da ona

toga uopće nije bila svjesna? Iskreno govoreći, mislim

da se cijela stvar tako odvij ala. No, on će nam večeras

ispričati svoju priču.

- Moţda si u pravu - rekao je Richard. - Ja ću ipak

razgovarati s tim ljudima.

Doktora Alana Levinea ulovio je u njegovoj ordinaciji,

baš kada se ovaj spremao kući. - Pozivam te na piće -

predloţio je Richard. - Trebam te na petnaestak minuta.

Dogovorili su se da se naĎu u Parkwood Country

Clubu, jer nije bio predaleko, a vikendom je u njemu

vladalo ugodno raspoloţenje za razgovor, jer nije bilo

mnogo gostiju, pa se nisu morali brinuti hoće li ih netko

čuti ili da će ih znanci stalno

prekidati pozdravljajući ih.

Alan Levine imao je 52 godine i bio slika i prilika

Jamesa Stewarta, zbog čega je prirastao srcu starijim

pacijenticama. Richard i doktor Levine uvijek su se

srdačno odnosili jedan prema drugome i visoko se

cijenili kao kolege. Kada bi se slučajno sreli otišli bi na

piće, a na golf igralištima mahnuli bi jedan drugome u

znak pozdrava.

Richard je odmah prešao na stvar. - Iz odreĎenih

razloga zanima nas bolnica Westlake. Winifred

Westlake bila je tvoja pacijentica. Njezin bratić je

nakon njezine smrti tvrdio da nije umrla od srčanog

udara. Što mi moţeš reći o tome?

Alan Levine je pogledao Richarda u oči, otpio gutljaj

martinija, zagledao se kroz stakleni zid na igraliste golfa

prekriveno snijegom i napućivši usnice polako rekao: -

To je sloţeno pitanje, koje zahtijeva sloţen odgovor.

Da, Winifred je bila moja pacijentica. Godinama je

patila od probavnih smetnji. Imala je sve klasične

simptome čira na dvanaestercu, ali on se nikada nije

pokazao na rengenskim snimkama. Bolovi su se

pojavljivali periodički. Svaki bih je put rengenski

pregledao, dobio negativni nalaz, prepisao joj dijetnu

prehranu, nakon čega bi odmah nastupilo poboljšanje.

-Ali godinu dana nakon što je upoznala doktora

Highleyja, dobila je jak gastroenteritični napadaj, koji je

izazvao vidljive promjene na kardiogramu. Sumnjao

sam na srčani udar pa sam je smjestio u bolnicu. Nakon

dva dana njezin je kardiogram bio gotovo u granicama

normale.

- Znači da se moţe, a i ne mora raditi o srčanim

problemima? - zapitao je Richard.

- Nikada nisam mislio da postoje. Nisam ih zapazio

prilikom standardnih pretraga. Njezina je majka umrla s

58 godina od srčanog udara. A Winifred je imala

gotovo 52 kada je umrla. Znaš, ona je bila skoro 10

godina starija od doktora Highleyja. Nekoliko godina

nakon udaje, sve je češće dolazila na preglede, stalno se

ţaleći na bolove u prsima. Svi su joj nalazi bili u redu,

pa sam joj savjetovao da pripazi na prehranu.

-A onda je dobila srčani udar od kojeg je umrla?-zapitao

je Richard.

Doktor Levine je kimnuo glavom. -Napadaj je dobila

dok je kod kuće večerala s muţem koji je odmah nazvao

mene i policiju. Doktor Highley je rekao da se

odjednom presavila od bola i gornjim dijelom tijela pala

na stol.

- Jesi li bio tamo kada je umrla?

- Jesam. Highley ju je pokušao reanimirati. Umrla je

nekoliko minuta nakon mog dolaska.

- I ti si se sloţio s time da se radilo o srčanom udaru?

zapitao je Richard.

Nakon kraćeg oklijevanja, doktor Levine je odgovorio:

Nekoliko je godina imala bolove u prsima. Na

kardiogramu se ne pokazuju svi srčani problemi. Dvije

godine prije smrti, povremeno je imala jako visok krvni

tlak. Poznato je da su srčane bolesti nasljedne, pa sam u

to vrijeme bio uvjeren da je umrla od srčanog udara.

- U to vrijeme - ponovio je Richard, naglasivši svaku

riječ.

- Mislim da me u ove tri godine stalno progoni čvrsto

uvjerenje njezinog bratića da nije umrla prirodnom

smrću. Izbacio sam ga iz ordinacije kada se iznenada

pojavio i optuţio me da sam krivotvorio podatke o

povijesti njezine bolesti. Mislio sam da to radi stoga što

je razba~tinjen pa ţeli napakostiti doktoru Highleyju.

Ali Glenn Nickerson je dobar čovjek. Radi kao sportski

trener u srednjoj školi Parkwood High, koju pohaĎaju

moja djeca. Oboţavaju ga. Obiteljski je čovjek i aktivno

sudjeluje u radu gradskog vijeća i svoje crkve. On

jednostavno nije tip koji bi širio izmišljotine samo zato

što je razbaštinjen. A osim toga, sigurno je znao da će

Winifred svu svoju imovinu ostaviti muţu. Naprosto je

bila luda za Highleyjem, a da ti iskreno kaţem, nikada

nisam mogao shvatiti zašto. Taj je čovjek poput sante

leda.

- Izgleda da ti nije drag?

Alan Levine je do kraja popio piće. -Uopće mi nije

drag. Jesi li vidio članak o njemu u Newsmakeru?

Danas je izašao. Novinarka ga je kovala u zvijezde.

Mislim da će postati još nepodnošljiviji. Ali moram

priznati da je izvrstan liječnik.

- Toliko izvrstan da je uspio kod svoje ţene kemijskim

sredstvima izazvati srčani udar?

Doktor Levine je pogledao u Richarda. - Moram

priznati da mi je ţao što nisam traţio obdukciju.

Richard je dao znak konobaru da donese račun. - Bio si

mi od velike pomoći, Alan.

Drugi je muškarac slegnuo ramenima. - Ne znam čime.

Kakve koristi moţeš imati od toga?

-Povezao sam neke konce, a to će mi koristiti u

razgovoru s nekim drugim ljudima. A nakon toga, tko

zna?

Rastali su se na ulazu u bar. Richard je u dţepu potraţio

kovanicu, otišao do javnog telefona i nazvao hotel

Essex House u New Yorku. - Doktora~Emmeta Salema

molim.

Čuo je kako je u hotelskoj sobi zazvonio telefon: tri,

četiri, pet, šest puta. Javila se telefonistica. - Oprostite,

ali nitko se ne javlja.

- Jeste li sigurni da se doktor Salem prijavio u hotelu? -

zapitao je Richard.

- Jesam. Prije 20 minuta javio se na centralu i rekao da

očekuje jedan vaţan poziv, koji svakako mora primiti.

Ali vjerojatno se predomislio, jer ne diţe slušalicu.

35

Nakon sastanka kod Scotta, Katie se vratila u svoj ured,

pozvala Ritu Castile i zajedno s njom pregledala

materijal koji će joj biti potreban na predstojećim

suĎenjima. - Za ovaj slučaj oruţane pljačke u 28. ulici

trebamo svjedočenje brijača, koji je optuţenoga ošišao

jutro nakon počinjenog zločina. Nije čudo da ga

svjedoci nisu mogli prepoznati. Iako je na prepoz-

navanju nosio periku, izgledao je potpuno drukčije.

- Dobro. Rita je zapisala brijačevu adresu. - Šteta što

poroti ne moţeš reći da Benton ima podeblji dosje na

sudu za maloljetnike.

- Takav je zakon - odgovorila je Katie, uzdahnuvši. -

Nadam se da će jednog dana prestati štititi kriminalce.

To je za sada sve. Preko vikenda neću doći u ured, pa

ćemo sljedeći tjedan imati pravu ludnicu. Pripremi se na

to.

- Nećeš doći? - Rita je nabrala obrve. - Pa, mislim da je

konačno i vrijeme. Već mjesecima nisi imala slobodan

vikend. Nadam se da ćeš nekamo otići i zabaviti se.

Katie se široko osmjehnula. - Mislim da ba~ i neće biti

zabavno. Oh, Rita, nekako slutim da je Maureen zbog

nečega danas jako uznemirena. Ne ţelim zabadati nos u

tuĎe stvari, ali čini mi se da s njom nešto nije u redu. Je

li jo3 uvijek u depresiji zbog raskida zaruka?

Rita je odmahnula glavom. - Ne, ni govora. Ona zna da

su se prenaglili sa zarukama, jer su oboje bili premladi.

Od petnaeste su godine hodali, a na maturalnoj je zabavi

dobila zaručnički prsten. Prošlog su Ijeta shvatili da još

nisu spremni za brak. On sada studira.

- Pa, zbog čega je onda tako nesretna? - zapitala je

Katie. - Duboko se kaje - odgovorila je Rita. - Ba3 kada

su prekinuli zaruke, spoznala je da je trudna i odlučila

se na abortus. Zbog toga je muči grizodušje. Rekla mi je

da stalno sanja o djetetu, da čuje njegov plač i da ga

pokušava pronaći. Bila bi spremna na sve samo da ga je

rodila, čak bi ga dala i na usvajanje.

Katie se sjetila koliko se nadala da će zatrudnjeti s

Johnom i kako je bila bijesna kada je netko nakon

njegove smrti rekao da je sretna što na grbači nema

dijete. - Ţivot je tako zbrkan rekla je. -Ţene koje ne ţele

djecu zatrudne, a opet tako je lako učiniti pogrešku s

kojom ćeš ţivjeti do kraja ţivota. No, sada mi je jasno

Maureenino ponašanje. Hvala ti što si mi to otkrila.

Bojala sam se da nisam rekla nešto što ju je povrijedilo.

- Nisi - odgovorila je Rita. Pokupila je dosjee koje joj je

dala Katie. -No, dobro, krenut ću u potragu za brijačem

i uručiti sudske pozive.

Nakon Ritina odlaska, Kahe se oslonila o naslon stolca.

Ţeljela je ponovno razgovarati s Gertrude Fitzgerald i

Ganom Krupshak. Edna i gospoĎa Fitzge~ald bile su

dobre prijateljice i često su zajedno ručale. GospoĎa

Krupshak navečer je često svraćala u Ednin stan. Moţda

je Edna jednoj od njih nešto rekla o doktoru Fukhitu i

Vangie Lewis. Vrijedilo je pokušati.

Nazvala je gospodu Fitzgerald u bolnicu Westlake, i

dobila obavijest da danas ne radi zbog bolesti. Zatraţila

je i dobila njezin kućni broj telefona. Kada se gospoda

Fitzgerald javila na telefon, po jedva čujnom i drhtavom

glasu moglo se osjetiti da je još uvijek izvan sebe. -

Imam jednu od onih svojih migrena, gospodo DeMaio -

rekla je. - Ali nije ni čudo s obzirom na ono što se

dogodilo. Kada pomislim kako je Edna izgledala,

jadnica moja...

- Ţeljela sam vam predloţiti da se naĎemo ovdje u mom

uredu ili kod vas - rekla je Katie. - Sutra ću cijeli dan

biti u sudnici pa mislim da moramo pričekati do

ponedjeljka. Ţelim vas pitati samo jednu stvar, gospoĎo

Fitzgerald. Je li Edna ikada o doktoru Fukhitu ili

Highleyju govorila kao o princu na bijelom konju?

- Princ na bijelom konju? - zapanjeno je rekla Gertrude

Fitzgerald. - Princ na bijelom konju? Za Boga miloga.

Doktor Fukhito ili doktor Highley? Zašto bi ih netko

tako zvao? Zaboga, ne.

- U redu. Katie se pozdravila i nakon toga nazvala

gospoĎu Krupshak. Javio se nadstojnik. - Ţena nije kod

kuće rekao je. - Vratit će se oko 17 sati.

Katie je pogledala na sat. Bilo je 16 i 30. - Mogu li na

povratku kući svratiti do nje? Obećajem da ću biti

kratka.

- Kako hoćete - kratko je odgovorio muškarac i dodao: -

Ima li novosti u vezi sa stanom Edne Burns? Kada ćete

završiti s istragom?

- U taj se stan ne smije ući niti u njemu išta dirati sve

dok ovaj ured ne izda dozvolu - oštro je rekla Katie.

Spustila je

slušalicu, u aktovku stavila nekoliko spisa i obukla

kaput. Imala je toliko vremena da ode do gospoĎe

Krupshak, da se nakon toga vrati kući i presvuče.

Večeras neće ostati dugo kod Molly. Ţeljela se dobro

naspavati prije nego ode na operaciju. Znala je da u

bolnici neće moći spavati.

Izbjegla je večernju prometnu guţvu pa je brzo stigla do

stana gospode Krupshak, koja je već bila kod kuće i

osobno joj otvorila vrata. - Savršen timing, zar ne? -

rekla je gospoĎa Krupshak. Šok izazvan Edninom

smrću oslabio je i ţena je očito počela uţivati u

policijskoj istrazi, koja je pruţala toliko uzbuĎenja.

- Ovo je poslijepodne za mene pravi pogodak -

objasnila je. - Kada sam svojim prijateljicama otkrila što

se dogodilo, jedva su u rukama drţale karte.

Jadna Edna, pomislila je Katie, ali je odmah shvatila da

bi Edna bila oduševljena da je glavni predmet nečijeg

razgovora. GospoĎa Krupshak je Katie uvela u sobu za

dnevni boravak u obliku slova L, isti kao onaj u

Edninom stanu. U Edninoj dnevnoj sobi nalazio se kauč

presvučen samtom, dva stolca s visokim naslonom i

izlizani istočnjački prostirač. Taj je stan, poput njegove

vlasnice, imao prirodnu otmjenost.

U dnevnom boravku gospode Krupshak nalazio se kauč

od umjetne koţe i stolić, na kojem je točno u sredini

stajao ukras od umjetnog cvijeća. Presvlaka na kauču

bila je u različitim preljevima narančaste boje s

utisnutim cvjetnim uzorkom, a sag, koji se prostirao od

zida do zida, bio je izrazito ţarkih boja. Katie je sjela.

Ovo je tako obična soba, pomislila je. Nemaštovito

namje~tena, ali čista i udobna. Gana Krupshak je sretna

ţena, iako je njezin muţ nedruštven i otresit. Zašto

odjednom pokušavam objasniti sreću, zapitala se.

Odbaciv3i tu misao, Katie se usredotočila na ono što je

namjeravala pitati. - GospoĎo Krupshak - rekla je -

razgovarale smo sinoć, ali vi ste, naravno, bili u stanju

šoka. Ţeljela i da sada još jednom obratimo pozornost

na sinoćnje dogaĎaje i koliko ste dugo bili s Ednona; o

čemu ste razgovarale; jeste li

imali dojam da je dogovorila sastanak s kapetanom

Lewisom dok je s njim razgovarala na telefon.

Gana Krupshak oslonila se o naslon stolca, pogledala

pokraj Katie, malo zatvorila oči i ugrizla se za donju

usnu.

- No, da vidimo. Edni sam otišla točno u 20 sati, je Gus

počeo gledati košarkašku utakmicu i ja sam rekla u sam

»DoĎavola s utakmicom. Svratit ću Edni i s njom popiti

pivo.

- I otišli ste Edni - dodala je Katie.

- Jesam. Samo Edna je već napravila Manhattan, koji je

stajao u napola ispijenom vrču. Odmah sam vidjela da

prilično nesigurna na nogama. Znate, bila je u jednom

od svojih raspoloţenja, nekako depresivna. U takvom

je raspoloţenju bila i prošlog četvrtka, na majčin

roĎendan. Navratila sam k njoj i zatekla je oblivenu

suzama. Stalno je ponavljala kao joj majka uţasno

nedostaje. Kada sam svratila u četvrtak navečer, Edna je

sjedila i u ruci drţala sliku roditelja, a na koljenima

kutiju s nakitom, dok su se suze kotrljaje niz njezine

obraze; Zagrlila sam je i rekla: - Edna, natočit ću veliku

čašu Manitana i popiti u spomen tvojoj mami. Da je

ovdje, sigurno bi se pridruţila. Dakle, ako shvaćate što

ţelim reći, nekako sam je uspjela izvući iz tog

depresivnog stanja. MeĎutim, kada sam došla u utorak

navečer i vidjela je onako neraspoloţenu, pomislila sam

kako još uvijek nije prebrodila onaj osjećaj napuštenosti

i osamljenosti.

- Je li vam u utorak navečer rekla kako je još uvijek

depresivna? - zapitala je Katie.

- Ne, nije. Baš o tome se i radi. Bila je u nekom

grozničavom raspoloţenju. Zbrkano je govorila o tome

kako je umrla jedna pacijentica, kako je bila lijepa i

nalik na lutku, k joj se zdravlje sve više pogoršavalo i

kako bi ona-mislim E - mogla štošta reći policiji.

- Što se zatim dogodilo? - zapitala je Katie.

- Pa, popila sam s njom jedan ili dva Manhattana, nakon

čega sam pomislila kako bi bilo bolje da odem kući, jer

Gus pošizi ako sam negdje vani kada on ide na

spavanje. Nisam ţeljela da Edna nastavi piti, jer sam

znala da će se ujutro osjećati grozno, pa sam otvorila

konzervu šunke i narezala joj nekoliko komada.

- I tada je Edna nazvala kapetana Lewisa? - Da. To sam

vam rekla i sinoć.

- S kapetanom Lewisom razgovarala je o princu na

bijelom konju?

- Da.

- Dobro. Ali, još nešto, gospoĎo Krupshak: znate li je li

Edna za uspomenu čuvala bilo koji komad majčine

garderobe? - Odjeću? Ne, nije. Ali imala je onu krasnu

dijamantnu iglu i prsten.

-Da, da. Sinoć smo ih našli. Ali-gledajte, moja je majka

za uspomenu čuvala stari crni pusteni šešir svoje majke

i drţala ga u ormaru. Primijetila sam staru mokasinku u

ladici u kojoj je Edna drţala kutiju s nakitom. Prilično

je iznošena. Je li vam ikada spomenula ili pokazala tu

cipelu?

Gana Krupshak otvoreno je gledala u Katie. - Potpuno

sam sigurna da nije - odlučno je rekla.

36

N ewsmaker se na novinskim kioscima našao u četvrtak

ujutro. Telefon je počeo zvoniti u trenutku kada je ušao

u ordinaciju, nakon što se rodilo dijete Aldrichevih.

Naredio je centrali da sve pozive prebace izravno u

njegov ured. Ţelio je čuti mišljenja. A oni su bili izvan

svih očekivanja. - Doktore, kada mogu doći na pregled?

Muţ i ja već odavno čeznemo za djetetom. Mogu

doputovati u New Jersey kada god to vama odgovara.

Bog vas blagoslovio za sve ono što ste učinili. Nazvali

su s Medicinskog fakulteta iz Dartmoutha i ponudili mu

da kod njih radi kao gost-predavač. Jedna novinarka iz

Ladies'HomeJournala predloţila je da s njim napravi

intervju. Dobio je i poziv da se zajedno s doktorom

Fukhitom pojavi u Eyewitness Newsu.

Taj ga je poziv uznemirio. Pazio je na to da u intervjuu

za Newsmaker stvori privid kako suraĎuje s nekoliko

psihijatara, baš kao što obiteljski odvjetnik dopušta

svojim klijentima da se savjetuju s bilo kojim od

desetak drugih odvjetnika. Jasno je dao do znanja da

Westlake program vodi sam i da nije plod timskog rada.

Novinarka je došla do Fukhitovog imena razgovarajući

s nekoliko pacijentica, koje je spomenuo u intervjuu i

prikazala ga kao glavnog suradnika doktora Edgara

Highleyja,

Fukhito će se uţasno uznemiriti zbog publiciteta.

Odabrac je Fukhita za suradnika zato jer je morao drţati

jezik za zubima; pa čak i u slučaju da postane

sumnjičav. Nije mogao dopustiti ni nagovještaj

skandala u bolnici Westlake. Kada bi se takvo što

dogodilo, njegova bi karijera zauvijek bila zapečaćena.

Fukhito je postao velika odgovornost. Konačno mu se

ukazala prilika da ga se riješi. Veći je dio vremena

volontirao u klinici Yaley Pines. Sada je nesumnjivo

tamo mogao dobiti stalno zaposlenje. Fukhitu bi

vjerojatno bilo drago da potraţi zaklon u okrilju klinike.

Nakon što ga konačno skine s vrata moći će započeti sa

zamjenjivanjem psihijatara. Do sada je upoznao mnoge

koji su bili tako nestručni da nisu mogli nikoga liječiti.

Takve će lako preveslati.

Fukhito će morati otići.

Nakon što je donio tu odluku, pozvao je prvu

pacijenticu Ona je, kao i dvije naručene poslije nje,

došla prvi put m pregled. Treća je pacijentica bila vrlo

zanimljiv slučaj: imala je tako izraţenu malformaciju

maternice da nikada ne bi mogla začeti bez liječničke

pomoći.

Ona će postati njegova druga Vangie Lewis.

Telefonski je poziv stigao baš u trenutku kada je

odlazio na ručak. Sestra koja je zamjenjivala na

recepciji rekla je ispričavajući se: - Doktore, nazvao je

doktor Emmet Salem iz Minneapolisa. Nalazi se u

telefonskoj kabini na aerodromu i traţi da odmah

razgovara s vama.

Emmet Salem! Zgrabio je telefonsku slušalicu. - Ovdje

Edgar Highley.

- Doktore Highley - rekao je ledenim glasom. - Doktor

Edgar Highley iz bolnice Christ u Devonu?

- Da. Jezik mu je od straha oteţao, a usnice postale

poput gume.

- Doktore Highley, sinoć sam saznao da ste liječili moju

bivšu pacijenticu, gospoĎu Vangie Lewis. Iz ovih stopa

krećem u New York. Odsjest ću u newyorškom hotelu

Essex House. Moram vam reći da ću se savjetovati sa

sudskim vještakom u New Jerseyju u vezi sa smrću

Vangie Lewis. Sa sobom nosim njezin zdravstveni

karton. Ţelim se pošteno ponijeti prema vama pa vam

predlaţem da razgovaramo o njezinom slučaju, prije

nego iznesem bilo kakve optuţbe.

- Doktore, zabrinjavaju me va3e podvale. Sada mu se

konačno vratio dar govora i glas mu je postao tvrd kao

granit. - Moram se ukrcati na zrakoplov. Nešto prije 17

sati

prijavit ću se u hotel Essex House. Broj moje sobe je

3219. Moţete me nazvati. Veza je prekinuta.

Već je čekao u hotelu Essex House, kada je doktor

Salem izašao iz taksija. Brzo je ušao u dizalo, odvezao

se na 32. kat, prošao je pokraj sobe 3219, otišao do

kraja hodnika i skrenuo iza desnog ugla. Drugo se

dizalo zaustavilo na katu. Čuo je kako se okrenuo ključ

u bravi i kako hotelski momak kaţe: - Stigli smo,

doktore. Minutu poslije hotelski se momak ponovno po-

javio. - Hvala, gospodine.

Čekao je dok nije čuo da se dizalo zaustavilo i da je u

njega ušao hotelski momak. Po hodnicima je posvuda

bilo tiho. Ali to neće trajati dugo. Mnogi delegati koji

su došli na konvenciju AMA-a vjerojatno odsjedaju

ovdje. Postojala je opasnost da naleti na neko poznato

lice. Morao se odvaţiti. Morao je jednom zauvijek

ušutkati Salema.

Brzo je otvorio svoju koţnatu liječničku torbu i iz nje

izvadio pritiskivač za papir, s kojim je prije samo 48 sati

namjeravao ubiti Ednu. Tako čudno, tako nevjerojatno -

on, iscjeljitelj, liječnik, prisiljen je ubijati odmah jedno

za drugim.

Pritiskivač za papir gurnuo je u dţep kaputa, navukao

rukavice, čvrsto stisnuo torbu u lijevoj ruci i pokucao na

vrata. Emmet Salem širom je otvorio vrata. Netom prije

skinuo

je sako. - Nešto ste zaboravili? Glas mu je utihnuo.

Očito je mislio da se vratio hotelski momak.

- Doktore Salem! Uhvatio je Salema za ruku. Krenuo je

prema naprijed, starijeg muškarca ugurao u sobu i iza

sebe zatvorio vrata. - Ja sam Edgar Highley. Drago mi

je da vas ponovno vidim. Tako ste naprasno prekinuli

razgovor, da vam nisam stigao reći da ću večerati s

nekoliko kolega, koji sudjeluju na konvenciji. Imam

samo nekoliko minuta na raspolaganju, ali mislim

dostatno da rasčistimo sva pitanja.

Još se uvijek kretao prema naprijed, prisiljavajući

drugog muškarca da se povlači prema natrag. Iza

Salema je bio se širom otvoren nizak prozor. U sobi je

bilo pakleno vruće. Zaţmirio je. - Pokušao sam nazvati,

ali vaša je linija u kvaru.

-Nemoguće. Malo prije sam razgovarao s telefonisticom

na centrali. Doktor Salem se ukočio i odjednom postao

oprezan. -U tom se slučaju ispričavam. Ali nema

problema. Jedva

čekam da s vama pregledam zdravstvenu dokumentaciju

Vangie Lewis. Imam je ovdje u torbi. Iz dţepa je

izvukao pritiskivač za papir i viknuo: - Doktore, iza vas,

pazite!

Drugi muškarac naglo se okrenuo. U ruci je čvrsto

drţao pritiskivač za papir i svom snagom njime lupio

Salema po glavi. Emmet Salem od udarca je zateturao i

pao na prozorsku dasku.

Edgar Highley je brzinom munje ugurao pritiskivač u

dţep i uhvativši Emmeta Salema za noge, gurnuo ga

kroz prozor.

- Ne, ne. Boţe, pomozi mi! Emmet Salem je u

polusvjesnom stanju počeo padati.

Na licu mu se nije pomaknuo ni jedan mišić, dok je

gledao kako se Salemovo tijelo zaustavilo 15 katova

niţe na krovu izbočenog dijela pročelja.

Udarac tijela bio je prigušen.

Je li ga netko vidio? Mora brzo djelovati. Iz dţepa

Salemove jakne, koja je stajala na krevetu, izvadio je

snop ključeva. Najmanji je ključ ušao u bravicu torbe za

spise, koja je stajala na polici za prtljagu.

Na samom vrhu torbe stajao je dosje o Vangie Lewis.

Zgrabio ga je i stavio u svoju aktovku. Zaključao je

Salemovu torbu i ključeve vratio u dţep jakne. Izvadio

je pritiskivač za papir iz svog dţepa i njega, zajedno sa

spisima, stavio u torbu. Iz rane na Salemovoj glavi krv

nije tekla u mlazu, ali pritiskivač je bio ljepljiv od krvi.

Zatvorio je svoju torbu i okrenuo se oko sebe. Soba je

bila u savršenom redu. Na prozorskoj dasci nisu se

vidjeli tragovi krvi. Cijelu je stvar obavio za manje od

dvije minute.

Oprezno je otvorio vrata i pogledao na hodnik. Vidio je

da je prazan. Izašao je i dok je zatvarao vrata, čuo je

kako je telefon u Salemovoj sobi počeo zvoniti.

Nije se smio izloţiti opasnosti i ući u dizalo na ovom

katu. Slika mu je izašla u Newsmakeru. Poslije bi mogli

ispitivati ljude i netko bi ga mogao lako prepoznati.

Na kraju hodnika nalazio se izlaz u slučaju poţara.

Stubama se spustio četiri kata niţe i vratio se u hodnik

obloţen sagom.

U tom se trenutku zaustavilo dizalo. Ušao je i pogledom

preletio po licima putnika. Nekoliko ţena, dvoje

tinejdţera i jedan stariji par. Bio je siguran da se u

dizalu ne nalazi ni jedan liječnik.

U predvorju je brzim koracima krenuo prema izlazu na

58. ulicu, skrenuo prema zapadu, a zatim na jug. Nakon

deset minuta našao se u javnoj garaţi na 54. ulici,

ubacio je torbu u prtljaţnik svog auta i odvezao se.

37

Chris je u 13 i 10 stigao u zračnu luku Twin Cities.

Morao je čekati cijeli sat do polijetanja zrakoplova za

Newark. Tim će se zrakoplovom prenijeti i Vangieno

tijelo. Dok je jučer putovao ovamo, nije mogao misliti

ni na što drugo osim na lijes koji se s njim nalazio u

istom zrakoplovu. Pokušao je zadrţati prisutnost duha,

stalno u sebi ponavljajući kako će se sve uskoro

završiti.

Mora razgovarati s doktorom Salemom. Što je tako

uznemirilo doktora? Kada se večeras iskrca iz

zrakoplova u Newarku, tamo će na Vangieno tijelo

čekati ljudi iz ureda sudskog vještaka.

A na njega će čekati ljudi iz ureda okruţnog tuţitelja.

To ga je predvidanje tako pogodilo kao da je dobio

udarac maljem po glavi. Naravno, ako se pojavi i

najmanji tračak sumnje u vezi s Vangienom smrću,

njega će prvoga podvrgnuti ispitivanju. Čekat će ga u

zračnoj luci i privesti na ispitivanje. Moţda će ga čak i

uhititi. Ako su proveli istragu, sada već znaju da se na

područje New Jerseyja vratio u ponedjeljak navečer.

Mora se pod svaku cijenu naći s doktorom Salemom.

Ako ga zadrţe u pritvoru, moţda mu se više neće pruţiti

prilika da razgovara s doktorom.

Ponovno mu je kroz glavu proletjela misao na Molly i

Billa Kennedyja. Pa što ako je Molly sestra Katie

DeMaio?

Molly i njezin muţ tako su dobri i pošteni ljudi. Trebao

im je vjerovati i razgovarati s njima. Morao bi s nekim

razgovarati.

Mora razgovarati s Joan.

Potreba za njom prerasla je u ţudnju. Onog trenutka

kada počne govoriti istinu, uvući će Joan u ta neugodna

zbivanja.

Joan, koja je u ovom prljavom svijetu drţala do čvrstih

načela, povlačit će po blatu.

Imao je telefonski broj stjuardese s kojom je Joan

stanovala na Floridi. Iako nije znao što će reći, otišao je

do telefona, ne razmišljajući dao broj svoje kreditne

kartice i čuo kako je na drugom kraju linije zazvonilo.

Javila se Kay Corrigan. - Kay, je li Joan tamo? Ovdje

Chris.

Kay je znala za njihovu vezu. Glas joj je djelovao

zabrinuto. - Chris, Joan te zvala nekoliko puta. Javila se

Tina iz newyorškog stana. Kod nje su bili ljudi iz ureda

okruţnog tuţitelja i raspitivali se o tebi i Joan. Joan je

izvan sebe!

- Kada će se vratiti?

- Sada je u novom stanu. Tamo nema telefona. Mora

otići u kadrovsku sluţbu naše tvrtke u Miamiju. Ovamo

se neće vratiti prije 20 sati.

- Reci joj neka ostane kod kuće i čeka dok joj se ne

javim. Reci joj da moram razgovarati s njom. Reci joj...

Prekinuo je vezu, naslonio se na zid, svladavajući jecaj.

Oh, Boţe, ovo je previše! Nije mogao misliti. Nije znao

što da radi. A za samo nekoliko sati naći će se u

pritvoru, osumnjičen da je ubio Vangie... moţda čak

okrivljen da ju je ubio.

Ne! Postoji izlaz. Još uvijek moţe uloviti let za

LaGuardiju. Odmah će otići na Manhattan i istog trena

kada stigne u hotel, moći će razgovarati s doktorom

Salemom. Tuţiteljevi će ljudi tek oko 18 sati shvatiti da

ga nema na letu za Newark. Moţda mu doktor Salem

moţe nekako pomoći.

U posljednjem se trenutku ukrcao na let za LaGuardiju

Morao je kupiti kartu za prvi razred, jer su sva mjesta i

ekonomskoj klasi bila rasprodana. Nije se brinuo za

prtljagu koju je predao za let u Newark.

U zrakoplovu je uzeo piće, koje je donijela stjuardesa,

al je odbio jelo. Ravnodušno je počeo listati časopis

Newsmaker Pozornost mu je odjednom privukla rubrika

Znanost i medicim i članak »Westlake program za

liječenje neplodnosti nudi novu nadu parovima bez

djece«. Pročitao je prvi ulomak. »U proteklih osam

godina mala privatna klinika u New Jerseyju provod

Westlake program za liječenje neplodnosti, koji je

omogućio neplodnim ţenama da zatrudne. Program je

dobio ime po uglednom opstetričaru iz New Jerseyja, a

provodi ga doktor Edgar Highley, opstetričar i

ginekolog, zet pokojnog doktor Franklina Westlakea...«

Doktor Edgar Highley. Vangienin liječnik. Čudno da o

njemu nikada nije mnogo govorila. Usta su joj uvijek

bila puna onog psihijatra. -Danas sam s doktorom

Fukhitom razgovarala o mami i tati... rekao je kako je

očito da sam jedinica... Doktor Fukhito je traţio da

nacrtam mamu i tatu onako kako ih ja zamišljam; to je

bilo prekrasno. Hoću reći da je stvarno bilo zanimljivo

vidjeti kako ih ja zamišljam. Doktor se raspitivao c tebi,

Chris.

- I što si mu rekla, Vangie?

- Da me oboţavaš. Oboţavaš me, zar ne, Chris? Iako me

stalno grdiš, nisam li ja ipak tvoja mala djevojčica?

- Bilo bi mi draţe da se smatraš mojom ţenom, Vangie.

- Vidiš, s tobom ne mogu ni o čemu razgovarati. Uvijek

postaneš grub i zloban...

Pitao se je li policija razgovarala i s oba njezina

liječnika, Protekli mjesec izgledala je tako bolesno.

Savjetovao joj je da potraţi mišljenje drugog liječnika.

Liječnik njegove zrakoplovne tvrtke mogao je

preporučiti nekoga. A, osim toga, Bill Kennedy je

sigurno znao dobre liječnike u bolnici Lenoxflill. Ali,

Vangie je to, naravno, odbila.

A onda je, iznenada, dogovorila pregled kod doktora

Salema.

Zrakoplov je sletio u 16 i 30. Chris je brzo prošao kroz

terminal i rukom pozvao taksi. Jedna od rijetkih dobrih

stvari ovoga uţasnog dana bila je ta da će izbjeći

prometnu guţvu u 17 sati.

- Essex House, molim - rekao je vozaču.

U hotel je stigao u 17 sati i dvije minute. Odmah je

otišao do telefona u predvorju. - Doktora Emmeta

Salema, molim.

- Linija je zauzeta, gospodine.

Spustio je slušalicu. Sada je barem znao da je doktor

Salem u hotelu. Ipak će moći razgovarati s njim. Sjetio

se da je u notes zapisao telefonski broj doktorove sobe.

Otvorio ga je i nazvao 3219. Telefon je zazvonio...

opet... i opet. Nakon što je odzvonio šest puta, prekinuo

je vezu i nazvao centralu. Objasnio je telefonistici da je

prije nekoliko minuta linija bila zauzeta i zamolio da

ponovno pokuša nazvati.

Telefonistica je malo oklijevala, zatim je razgovarala s

nekim i ponovno se javila. - Gospodine, upravo sam

jednoj drugoj osobi rekla ovo isto. Doktor Salem se

prijavio u hotel i javio mi da očekuje vaţan poziv koji

svakako mora primiti, a onda je vjerojatno nakratko

izašao. Pokušajte ponovno nazvati za nekoliko minuta.

- Hoću. Hvala vam. Chris je neodlučno spustio

slušalicu, otišao u juţni dio predvorja i sjeo na stolac

okrenut prema dizalima. Vrata dizala su se otvorila i iz

njih su izašli jedni, a u njih ušli drugi putnici.

Jedno je dizalo privuklo njegovu pozornost. Netko mu

se učinio nekako poznat. Doktor Salem? Pogledom je

preletio preko ostalih putnika. Tri ţene, nekoliko

tinejdţera, jedan stariji

par i sredovječni muškarac s podignutim okovratnikom

kaputa. Ne. To nije doktor Salem, pomislio je.

U 17 i 30 Chris je ponovno nazvao. A zatim opet u 17 i

45. U 18 i 05 predvorjem se poput munje proširila vijest

da se netko bacio kroz prozor i da je tijelo viĎeno na

krovu istaknutog dijela pročelja. Iz pravca juţnoga

Central Parka čulo se zavijanje sirena policijskih kola i

hitne i zvuk je postajao sve zaglušljiviji, što su se kola

više pribliţavala.

Obuzet zlom slutnjom, Chris je otišao do recepcije. -

Tko se bacio kroz prozor? -zapitao je odlučnim i

sluţbenim glasom, koji je zahtjevao odgovor.

- Doktor Emmet Salem. Bio je velika zvijerka u AMA-

u. Odsjeo je u sobi 3219.

Chris je poput automata izašao kroz pokretna vrata na

58. ulicu. Zaustavio je taksi, sjeo na straţnje sjedište i

zatvorio oči. - Na LaGuardiju, molim.

Još uvijek je mogao stići na let za Miami u 19 sati. Za

tri sata bit će s Joan.

Morao je doći do Joan da joj sve pokuša objasniti prije

nego ga uhite.

38

Dvanaestogodišnja Jennifer širom je otvorila vrata,

vidjevši da Katie dolazi prilaznom stazom. -Bok! -rekla

je veselo

i snaţno zagrlila Katie. Nasmiješile su se jedna drugoj.

Svojim izrazito plavim očima, crnom kosom i

maslinastom puti, Jennifer je bila mlaĎe oličenje Katie.

- Bok, Jennie. Kako se osjećaš?

-Dobro. A ti? Strašno sam se zabrinula kada mi je mama

rekla za nesreću. Jesi li sigurna da si sada dobro?

- Recimo to ovako: do početka sljedećeg tjedna bit ću u

izvrsnoj formi. Je li već netko stigao? - pitala je, kako bi

promijenila predmet razgovora. ,

- Svi su došli. I doktor Richard je ovdje... Znaš li koje je

bilo njegovo prvo pitanje?

- Ne.

-Je li Katie već stigla? Mogla bih se kladiti da je

zatreskan u tebe. A ti? Jesi li ti zatreskana u njega?

- Jennifer! Iako ljuta, Katie se nasmijala, stubama došla

do straţnjeg dijela kuće, u kojem se nalazio dnevni

boravak, a zatim se osvrnula.

- Gdje su ostala djeca?

-Mama ih je otpremila s dadiljom u McDonald's, a zatim

u kino. Rekla je da beba $erkeleyjevih ne bi mogla

spavati s blizancima u blizini.

- Pametno - promrmljala je Katie i hodnikom se uputila

prema dnevnom boravku. Kada se od Gane Krupshak

vratila kući, istuširala se i presvukla. Iz kuće je izašla u

18 i 45, razmišljajući o tome kako će Chris Lewis

uskoro biti doveden u Scottov ured i podvrgnut

ispitivanju. Na koji će način objasniti zašto nije priznao

da je u ponedjeljak navečer bio na području New

Jerseyja? Zašto nije odmah priznao?

Pitala se je li Richard već razgovarao s liječnikom iz

Minneasote. On bi mogao razjasniti mnoge stvari.

Pokušat će Richarda odvući na stranu i to ga pitati.

Dok se vozila, odlučila je da ostatak večeri zaboravi na

taj slučaj. Ako neko vrijeme ne bude mislila na njega,

moţda će konačno moći povezati niti, koje su joj stalno

klizile iz ruku...

Ušla je u dnevni boravak. Liz i Jim Berkeley sjedili su

na kauču i bili joj leĎima okrenuti. Molly je posluţivala

hladno predjelo. Bill i Richard su stajali pokraj prozora

i razgovarali. Richard je nosio tamnoplavo odijelo na

pruge, koje dotada nije

nikada vidjela na njemu. Njegova je tamnosmeĎa kosa

bila prošarana sjedinama, koje nikada prije nije

zamijetila, a prsti, kojima je drţao čašu za drţak, bili su

dugi i lijepo oblikovani. Baš čudno, kako ga je proteklu

godinu stalno doţivljavala kao cjelinu i nikada nije

obraćala paţnju na pojedinosti. Činilo joj se da je bila

poput nepomične kamere učvršćene o tlo i usredotočene

na jedan jedini predmet, a koja je sada postala pokretna.

Vidjela je kako je Richard namrštio čelo. Izgleda tako

ozbiljno, pomislila je, pitajući se ne razgovara li s

Billom o fetusu izvaĎenom iz Vangiene maternice.

Znala je da on o tome ne bi razgovarao čak ni s Billom.

U tom je trenutku Richard okrenuo glavu i ugledao je. -

Katie, rekao je s osjećajem zadovoljstva u glasu i

nasmiješio se. U nekoliko koraka našao se pokraj nje. -

Osluškivao sam kada će zazvoniti zvono na vratima.

U protekle tri godine ulazila je u sobe, u kojima se

meĎu nazočnim parovima osjećala da stoji po strani. A

večeras ju je ovdje čekao Richard i osluškivao zvukove

koji najavljuju njezin dolazak.

Nije imala vremena razmišljati o svojim osjećajima, jer

je Jim Berkeley odmah ustao pa je nastalo ono

uobičajeno bučno raspoloţenje, ispunjeno

izmjenjivanjem pozdrava.

Na putu do blagovaonice uspjela je pitati Richarda je li

mu pošlo za rukom da razgovara s doktorom Salemom.

-Nije. Nazvao sam ga u 17 sati, ali ga više nisam ulovio,

odgovorio je Richard. - Ponovno sam ga nazvao u 18

sati iz svog stana, ali ni tada nisam imao sreće. Prije

nego sam došao ovamo, dao sam Mollyn broj hotelskoj

telefonistici. Strašno me zanima što će reći.

Kao da su se prešutno dogovorili, gotovo do kraja

večere nisu spominjali samoubojstvo Vangie Lewis, sve

dok Liz Berkeley nije rekla: - Kakva sreća. Moram

priznati da sam molila Boga da se Maryanne ne probudi

i ne počne gnjaviti. Jadnicu grozno muče natečene

desni.

Jim Berkeley se nasmijao. Bio je zgodan mu3karac

tamne puti, visokih jagodica, tamnosmeĎe kose i gustih

crnih obrva. - Kada se Maryanne rodila, Liz se dizala

svakih 15 minuta kako bi provjerila da li dijete diše. Ali

otkada su joj počeli izbijati zubići, Liz je postala kao

svaka druga majka. Nakratko je zastao, da bi zatim,

oponašajući njezin glas, rekao: - Tiho, glupane, nemoj

buditi dijete.

Liz je bila otvorena i ugodna osoba, nalik na Carol Bur-

nett, vitkog, ali ţilavog tijela, čvrste grade i sjajnih

smeĎih očiju. Podrugljivo se nasmiješila muţu i rekla: -

Moraš priznati da sam se smirila i postala gotovo

normalna. Ali Maryanne za nas predstavlja pravo čudo.

Ja sam izgubila svaku nadu da ću ikada zatrudnjeti pa

smo pokušali usvojiti dijete. MeĎutim, rekli su nam da

zaboravimo na to, jer smo oboje u pre3li trideset. A

onda se pojavio doktor Highley. Taj je čovjek

čudotvorac.

Katie je vidjela kako je Richard nabrao obrve. - I ti to

stvarno misliš? - zapitao je.

- Sigurna sam u to. Znaš, taj čovjek nije najsrdačnija

osoba na svijetu... - započela je Liz.

- Ţeliš zapravo reći da je on sebični gad, hladan kao led

- upao joj je u riječ Jim. - Ali koga je uopće briga za to?

Bitno je to da on zna svoj posao i da se odlično brinuo

za Liz. Smjestio ju je u bolnicu gotovo dva mjeseca

prije poroĎaja i osobno ju je obilazio tri do četiri puta

dnevno.

- On se tako ponaša prema svim pacijenticama s teškom

i rizičnom trudnoćom - rekla je Liz. - A ne samo sa

mnom. Znate, svaku se noć molim za tog čovjeka.

Nemam riječi kojima bih izrazila što to dijete znači u

našem ţivotu! I nemojte dopustiti da vas on zavara -

rukom je pokazala prema svom muţu. -Noću se diţe

deset puta kako bi provjerio je li Maryanne pokrivena i

ne leţi li na propuhu. Pogledala ga je i dodala: Reci

istinu. Kada si malo prije bio na zahodu, zar je nisi

otišao vidjeti?

Nasmijao se. - Naravno da jesam.

Molly je rekla upravo ono na što je Vangie mislila. -

Vangie Lewis isto bi se tako ponašala prema svom

djetetu.

Richard je upitno pogledao Katie, na što je ona

odmahnula glavom. Znala je da se pita je li rekla Molly

i Billu da je Vangien fetus imao istočnjačke crte.

Richard je namjerno skrenuo razgovor s Vangie. - Čuo

sam da si nekada ţivio u San Franciscu, rekao je Jimu. -

Ja sam tamo odrastao. U stvari, moj otac još uvijek radi

u bolnici San Francisco General...

-To mi je jedan od najmilijih gradova-odgovorio je Jim.

- U njega bismo se vratili iz ovih stopa, zar ne, Liz?

Dok su drugi ugodno ćaskali, Katie je slušala na pola

uha i tu i tamo bi nešto rekla, kako njezina šutnja ne bi

drugima upala u oči. Morala je razmisliti o mnogim

stvarima. U bolnici će preko vikenda imati dovoljno

vremena za to. Obuzeo ju je umor i osjetila je laganu

vrtoglavicu, ali nije htjela odmah otići, da se društvo ne

bi prerano razišlo.

Prilika za odlazak pruţila joj se kada su se digli od stola

i krenuli u dnevni boravak na piće. - Sada ću se oprostiti

od vas, rekla je Katie. Moram priznati da ovaj tjedan

nisam dobro spavala pa već padam s nogu od umora.

Molly je znala o čemu se radi pa je nije nagovarala da

ostane. - Otpratit ću te do auta - rekao je Richard.

- U redu.

Noćni je zrak bio hladan i Katie je zadrhtala od zime

kada su krenuli niz prilazni put. Richard je to odmah

primijetio, pa je rekao: - Katie, jako sam zabrinut za

tebe. Znam da si iscrpljena i da se osjećaš loše. Vidim

da ne ţeliš o tome razgovarati, ali daj barem izaĎi sutra

sa mnom na večeru. Čini mi se da će sutra u uredu biti

prava ludnica s obzirom na to kako se razvija slučaj

Lewis.

-Richarde, ţao mi je. Stvarno ne mogu, jer odlazim

preko vikenda. Katie je shvatila da se opravdava i

ispričava.

-Što ćeš raditi? Zar baš sada kada se u uredu zbivaju sve

te stvari? Zna li Scott za to?

- Ja... ja sam se obvezala. Kakva prozirna i glupa izlika,

pomislila je Katie. Pa, to je stvarno glupo. Reći ću

Richardu da sutra idem u bolnicu. Svjetiljka na

prilaznom putu osvjetljavala je njegovo lice, na kojem

se pojavio izraz razočaranja, ali i ljutnje.

- Richarde, u pitanju je nešto o čemu nerado govorim,

ali...

Ulazna su se vrata iznenada širom otvorila. - Richarde,

Richarde! - uzbuĎeno je viknula Jennifer. - Na telefonu

je Clovis Simmons.

- Clovis Simmons! - rekla je Katie. - Zar to nije glumica

iz one televizijske sapunice?

- Da. Oh, doĎavola! Trebao sam je nazvati, ali to sam

potpuno smetnuo s uma. Pričekaj malo, Katie. Odmah

se vraćam.

- Ne. Vidjet ćemo se ujutro. Samo ti idi.

Katie je ušla u auto i u torbici potraţila ključ za paljenje

motora. Richard je stajao neodlučan, a onda poţurio u

kuću, slušajući zvuk auta koji se udaljavao. DoĎavola,

pomislio je. Baš me sada morala nazvati. - Zdravo,

Clovis - rekao je otresito.

- Pa, doktore, kakva sramota da sam te morala uhvatiti

nakon duge potrage. Zar se nismo dogovorili da odemo

na večeru?

- Clovis, ţao mi je. Ne, Clovis, pomislio je, ti si

dogovorila večeru, a ne ja.

- Pa, očito je sada malo prekasno za to - rekla je

hladnim glasom. - U stvari, tek sam se malo prije vratila

sa snimanja i htjela sam se ispričati u slučaju da si

računao na naš izlazak. Ali, nisam se trebala zavaravati.

Richard je pogledao u Jennifer, koja je stajala uz njega.

- Slušaj, Clovis, nazvat ću te sutra. Sada ne mogu

razgovarati.

Osjetio je oštar zvuk u uhu, kada je tresnula slušalicom.

Clovis nije samo ljuta, već i duboko uvrijeĎena,

pomislio je. Zašto procjenjujemo ljude površno i zbog

toga često i netočno, pitao se. Samo zbog toga što tu

vezu nisam smatrao ozbiljnom, nisam se potrudio ni

razmišljati o njezinim osjećajima. Od njega će biti

pošteno da je sutra nazove, ispriča se i iskreno joj kaţe

da u njegovom ţivotu postoji druga ţena.

Katie. Kamo to ide ovaj vikend? Ima li nekog

muškarca? Izgledala je tako zabrinuto. Je li moguće da

ju je cijelo ovo vrijeme pogrešno shvaćao? Njezinu je

šutljivost i ravnodušnost prema njemu pripisivao

mogućnosti da još uvijek ţivi u prošlosti. Moţda u

njezinom ţivotu postoji neki drugi muškarac. Je li se

prevario u njezinim osjećajima, kao što se, samo na

drukčiji način, prevario u svojima prema Clovis?

Ta j e pomisao pokvarila ugodno provedenu večer.

Ispričat će se i otići kući. Još uvijek neće biti prekasno

da ponovno nazove doktora Salema.

Vratio se u dnevni boravak, u kojem su se nalazili

Molly, Bill i Berkeleyjevi. U Lizinom je krilu uspravno

sjedila curica, zamotana u dekicu.

- Maryanne se konačno odlučila priključiti društvu,

rekla je Liz. - Što misliš o njoj? Ponosno se osmjehnula,

dok je prema njemu okrenula svoju kćerkicu.

Richard je pogledao u ozbiljne zelene oči i malo

srcoliko lice. Jim Berkeley je sjedio do svoje ţene i

Maryanne se nagnula prema njemu, uhvativši ga za

palac.

Richard se netremice zagledao u njih. Mogli bi se slikati

za naslovnicu časopisa. Nasmiješeni roditelji i lijepo

dijete. Zgodni roditelji, tamne puti, smeĎooki i

četvrtastih crta lica; djevojčica izrazito svijetle puti,

crvenokosa i zelenooka.

Koga to oni, doĎavola, zavaravaju, zapitao se Richard.

To je dijete sigurno posvojeno.

39

Phil Cunningham i Charley Nugent stajali su kod izlaza

11 zračne luke Newark i nezadovoljni promatrali kako

posljednji putnici jedan za drugim prolaze kroz

čekaonicu. Vječito tuţan izraz na Charleyjevom licu

postao je još izrazitiji.

- Dakle, tu smo. Slegnuo je ramenima. - Lewis je

vjerojatno pretpostavljao da ćemo ga čekati. Moţemo se

pokupiti odavde.

Otišao je do najbliţe telefonske govornice i nazvao

Scotta. - Šefe, moţeš otići kući - rekao je. - Kapetan

večeras nije bio raspoloţen za let.

-Nije bio u zrakoplovu? A lijes?

- Lijes je stigao. Upravo su ga preuzeli Richardovi ljudi.

Ţeliš li da ovdje ostanemo još neko vrijeme? Moţda još

uvijek doĎe nekim drugim letom.

- Ne, to nema smisla. Ako nam se sutra ne javi, izdat ću

nalog da ga se privede kao materijalnog svjedoka. A vi

ćete sutra rano ujutro otići u stan Edne Burns i temeljito

ga pročešlj ati.

Charley je spustio slušalicu i okrenuo se prema Philu. -

Koliko ja poznam našeg šefa, siguran sam da će do

sutra navečer u ovo vrijeme već biti izdan nalog za

Lewisovo uhićenje.

Phil je kimnuo glavom. -A kada se dočepamo tog

Lewisa, nadam se da ćemo moći nešto natovariti

psihijatru, ako je onoj jadnici napravio dijete.

Dvojica muškaraca umornim su se koracima spustila

stubama prema izlazu. Prošli su pokraj prtljaţnice, ne

obraćajući pozornost na ljude koji su čekali na svoju

prtljagu. Nakon nekoliko minuta prtljaţnica se

ispraznila. Na pomičnoj je traci stajala samo jedna

velika putna torba, točno obiljeţena prema pravilima

aviokompanije: CAPT. CHRISTOPHER LEWIS, WIN-

DING BROOK LANE BR. 4, CHAPIN RIVER, N.J. U

torbi se nalazila slika koju su Vangieni roditelji silom

ugurali Chrisu, malo prije njegova odlaska.

Slika je predstavljala mladi par, snimljen u noćnom

klubu, a na njoj je pisalo: Uspomena na prvi sastanak s

Yangie, djevojkom koja će promijeniti moj ţivot. S

ljubavlju, Chris.

40

N akon što se vratio kući od Kennedyjevih, Richard je

odmah nazvao hotel Essex House. Doktor Salem ni ovaj

put nije dizao slušalicu. Vezu je preuzela telefonistica i

Richard je zapitao: - Je li doktor Salem dobio moju

poruku da me nazove? Ja sam doktor Carroll.

Ţena je oklijevala, a onda rekla: -Provjerit ću,

gospodine. Dok je čekao, Richard je uzeo daljinski

upravljač i upalio televizor. Baš je u tom trenutku

započelo prikazivanje Eyewitness Newsa. Kamera je

snimala nadstrešnicu od nepromočiva platna na ulazu

hotela Essex House. Baš kada je telefonistica rekla: -

Spojit ću vas sa šefom naše sluţbe, Richard je čuo kako

novinarka Gloria Rojas započinje izvještaj: »Večeras se

u uglednom hotelu Essex House, sjedištu konvencije

AMA-a, ubio, skočivsi kroz prozor, ugledni opstetričar i

ginekolog doktor Emmet Salem iz Minneapolisa u

Minnesoti.«

41

Joan Moore rastreseno je sjedila pokraj telefona. - Kay,

u koliko je sati rekao da će nazvati? - zapitala je. Glas

joj je zadrhtao i ona se ugrizla za usnicu.

Mlada ju je ţena zabrinuto pogledala. - Već sam ti

rekla, Joan. Nazvao je jutros oko 11 i 30. Rekao je da će

ti se javiti i da svakako čekaš na njegov poziv. Po

njegovom glasu moglo se osjetiti koliko je uznemiren.

Na vratima je zazvonilo zvono i obje su, iznenada se

trgnuvši, skočile sa stolca. -Ne očekujem nikoga-rekla

je Kay. Joan je nesvjesno potrčala prema vratima i

naglo ih otvorila.

- Chris - oh, moj Boţe, Chris! Bacila mu se u naručje,

tako da je on zateturao, jer se jedva drţao na nogama.

Lice mu je bilo mrtvački blijedo, a oči podlivene krvlju.

- Chris, što se dogaĎa?

- Joan, Joan! Jedva se suzdrţao da ne zajeca. Snaţno ju

je privukao k sebi. -Ne znam što se dogaĎa. Nešto je

sumnjivo u vezi s Vangienom smrću, a jedini čovjek

koji je mogao unijeti malo svjetla u to što se dogodilo,

sada je mrtav.

42

N akon što je izašao iz hotela Essex Flouse, namjeravao

je otići ravno kući, ali se predomislio u trenutku kada se

izvukao iz javne garaţe i uključio u gusti promet na

West Side Highwayu. Osjetio je nepodnošljivu glad.

Cijeli dan nije ništa jeo i ţeludac mu je bio potpuno

prazan. Nikada nije jeo prije operacija, a doktor Salem

ga je nazvao baš kada se spremao na ručak.

Večeras nije ţelio gubiti vrijeme na pripremanje večere.

Otići će u Carlyle. Ako mu ikada postave pitanje gdje se

večeras kretao, moći će uvjerljivo odgovoriti da je bio u

New Yorku. Šef sale će policiji jasno dati do znanja

kako je doktor Edgar Highley cijenjeni i stalni gost

restorana Carlyle.

Naručit će dimljenog lososa, krem juhu od krumpira i

janjetinu... Od pomisli na hranu već su mu usta bila

puna sline. Sada kada je sve bilo gotovo, osjetio je

iznenadni gubitak energije koju je morao nadoknaditi i

koja će mu itekako trebati za ono što ga sutra očekuje.

Kada Kathleen DeMaio umre, neizbjeţno će se provesti

temeljita istraga. Njezin je bivši ginekolog otišao u

mirovinu i odselio se. Više se nitko neće pojaviti sa

starim zdravstvenim kartonima i ugroziti sve ono na

čemu je radio.

Više mu neće prijetiti nikakva opasnost. Svi liječnici

koji sudjeluju na konvenciji AMA-a ovog trenutka

vjerojatno raspravljaju o članku objavljenom u

Newsmakeru i o Westlake programu za liječenje

neplodnosti. Njihove su primjedbe, naravno, odraz

ljubomore. Usprkos tome, pljuštat će ponude da drţi

predavanja na budućim konvencijama AMA-a.

Konačno se našao na putu da postane slavan i dobije

javno priznanje za svoj rad. A Salem, koji mu se

prepriječio na tom putu, bio je zauvijek ušutkan. Jedva

je čekao da pregleda Vangein zdravstveni karton, koji je

uzeo od Salema. Stavit će ga u dosje koji je on vodio o

Vangie Lewis. On neće imati nikakvo značenje za

njegova buduća istraţivanja.

Nova pacijentica koju je jutros posljednju pregledao, bit

će sljedeća na redu. Auto je parkirao ispred Carlylea.

Bilo je gotovo 18 i 30. Ovdje se moglo parkirati od 19

sati, pa je odlučio da do tada pričeka u autu. Tako će

imati vremena da se smiri i pribere.

Torbu je zaključao u prtljaţniku. U njoj se nalazio

Vangein zdravstveni karton, pritiskivač za papir i

mokasinka. Kako će se riješi pritiskivača i cipele? Gdje

će ih baciti? Bilo koja kanta za smeće u gradu posluţit

će svrsi. Nitko neće kopati po kanti i naći ih. Sutra

ujutro bit će pokupljeni zajedno s tonama ostalog

smeća, koje zaudara po truloj hrani i koje se nagomila

svakih 24 sata u ovom gradu u kojem ţivi 8 milijuna

stanovnika.

Bacit će ih na povratku kući, pod okriljem mraka i nitko

ga neće vidjeti.

Iznenada se uspravio na sjedištu, osjećajući

zadovoljstvo zbog toga što je sve išlo kao po loju.

Nagnuo se i pogledao u retrovizor. Koţa mu se na licu

sjajila, kao da će svaki tren iz svih pora izbiti znoj. Na

kapcima i ispod očiju stvaralo se masno tkivo. Kosa

boje pijeska još uvijek se nije prorijedila, ali prošarale

su je sjedine. Na svom je licu primijetio jedva vidljive

promjene, koje se počinju javljati nakon četrdesetih.

Imao je 45 godina. Iako je još uvijek bio dovoljno mlad,

ušao je u godine kada čovjek postaje svjestan kako

vrijeme brzo prolazi. Bi li se htio ponovno oţeniti? Bi li

ţelio imati svoju djecu? Ţelio ih je i očekivao da će mu

ih podariti Claire. Kada je vidio da ne dolaze, otišao je

provjeriti broj svojih spermija, koji je bio iznenaĎujuće

malen pa je sve te godine okrivljavao sebe što Claire ne

moţe zatrudnjeti. Progledao je u trenutku kada je

saznao da je od njega napravila budalu.

Ne bi imao ništa protiv da mu je Winifred rodila dijete.

Ali kada su se vjenčali, njezin je biološki sat već gotovo

otkucao. A kada je postala sumnjičava, više se nije ni

trudio da je dotakne. Kada se namjeravaš riješiti ţene,

ona je za tebe već mrtva, a seks je za ţive ljude.

Sada bi u obzir došla mlaĎa ţena, potpuno različita od

Claire i Winifred. Ohola Claire, koja ga je poniţavala

zajedljivim primjedbama na račun očeve Ijekarne, i

dobročiniteljica Winifred, obuzeta dobrotvornim radom.

Sada mu je trebala ţena koja ne samo da bi u društvu

plivala kao riba u vodi, već isto tako voljela prireĎivati

zabave, putovati i druţiti se s drugim ljudima.

On je mrzio takve stvari i znao je da svi opaţaju prezir

koji je otvoreno pokazivao prema svemu tome. Znao je

da mu je potrebna ţena koja bi ga oslobodila takvih

obaveza, preuzela ih na sebe i upotpunila njegov imidţ.

Jednoga dana moći će javno objaviti svoj rad i dobiti

priznanje koje je zasluţio. Jednoga će dana sve one

budale, koje su tvrdile da je njegov rad čista utopija, biti

prisiljene priznati njegovu genijalnost.

U 19 sati izašao je iz auta i paţljivo zaključao vrata.

Krenuo je prama ulazu u Carlyle. Na sebi je imao

tamnoplavo odijelo, plavi kaput od kašmira i savršeno

ulaštene cipele. Iako je puhao hladni povjetarac,

njegova se srebrom prošarana kosa nije razbarušila.

Vrata restorana otvorio mu je vratar i pridrţao ih dok je

ulazio. -Dobra večer, doktore Highley. Prilično gadno

vrijeme, zar ne, gospodine?

Bez riječi je kimnuo glavom i uputio se u blagovaonicu.

Stol u kutu, za kojim je volio jesti, bio je zauzet, ali šef

sale je odmah premjestio znak zauzeto na drugi stol i

njega smjestio za onaj gdje je obično sjedio.

Vino ga je ugrijalo i smirilo, a večera vratila snagu, baš

kao što je i očekivao. Šalica crne kave i konjak potpuno

su ga uravnoteţili. Ponovno je mogao jasno razmišljati.

U mislima je polako, korak po korak, ponovno prošao

svoju zamisao prema kojoj će Katie DeMaio odvesti u

smrt.

Neće učiniti ni jednu pogrešku.

Upravo je potpisivao ček, kada je do njegovog stola,

neuobičajeno brzim koracima, došao šef sale, očito

uznemiren. - Doktore Highley, iskrsnuo je jedan

problem.

Podigao je pogled, čvrsto stisnuvši kemijsku olovku.

- Radi se o tome, gospodine, da je vratar vidio kako

jedan mladić provaljuje u prtljaţnik vašeg auta. Prije no

što ga je uspio zaustaviti, mladić je iz prtljaţnika ukrao

torbu. Došla je policija. Uvjereni su u to da se radi o

narkomanu koji je odabrao vaš auto zbog pločice s

oznakom MD.

Usne su mu postale poput gume, a iz grla nije mogao

istisnuti ni jednu riječ. U mislima je kao rengenskim

aparatom snimio sadrţaj torbe: okrvavljeni pritiskivač

za papir, fascikl s medicinskom dokumentacijom, na

kojem se nalazilo ime Vangie Lewis i doktora Salema, i

Vangiena mokasinka.

Kada je konačno progovorio, glas mu je bio ozbiljan i

potpuno smiren. - Vjeruje li policija da bi mogli pronaći

torbu? - I ja sam to isto pitao. Naţalost, ni oni ne znaju

odgovoriti. Kradljivac je moţe baciti nekoliko ulica

dalje, nakon što iz nje izvadi ono što ţeli, a moţe se

dogoditi da se ona više nikada ne nade. Vrijeme će

pokazati.

43

Katie je prije odlaska na spavanje odlučila spakirati

stvari potrebne za bolnicu. Bolnica se nalazila na pola

puta izmeĎu njezine kuće i ureda pa bi sutra samo

nepotrebno gubila vrijeme, vraćajući se po torbu.

Grozničavo je u torbu trpala stvari. Bit ću presretna

kada konačno skinem s vrata tu brigu, pomislila je.

Tjelesna slabost iscrpljivala ju je i duhovno i osjećajno.

Kada je večeras krenula k Molly, bila je prilično

raspoloţena. A sada je osjećala slabost, iscrpljenost i

potištenost. Uzrok takvog stanja bio je tjelesne naravi,

pokušala je uvjeriti samu sebe.

Moţda je crv sumnje da Richard ima vezu s nekom

ţenom, samo pojačao njezinu potištenost?

Da joj predstojeća operacija ne visi kao mač nad

glavom, moţda bi mogla suvislo razmišljati. Imala je

osjećaj kao da joj glavom prelijeću nedovršene misli,

poput rojeva komaraca koji se na nju obrušavaju i

ubadaju je, a odlete prije nego ih uspije dohvatiti. Zašto

joj se čini da gubi nit razmišljanja, da ne postavlja prava

pitanja, da krivo objašnjava riječi?

Do ponedjeljka će se osjećati mnogo bolje i moći će

razmišljati kako treba.

Shrvana umorom, nekako se uspjela istuširati, oprati

zube, počešljati se i otići u krevet. Ali samo trenutak

poslije, iznenada se uspravila, podbočila na lakat jedne

ruke, a drugom dohvatila torbicu i izvadila malu bočicu,

koju je dobila od doktora Highleyja.

Skoro sam zaboravila na njih, pomislila je, dok je u usta

stavila pilulu i progutala je, otpivši malo vode iz čaše

koja je stajala na noćnom ormariću. Ugasila je svjetlo i

sklopila oči.

44

Gertrude Fitzgerald umornom je kretnjom otvorila

slavinu s hladnom vodom u kupaonici, pustila da voda

neko vrijeme teče i iz bočice izvadila pilulu. Migrena je

malo popustila pa, ako je glava ne počne boljeti na

drugoj strani, ova će je pilula do jutra riješiti glavobolje.

Nešto ju je kopkalo... nešto što nije bilo povezano samo

s Edninom smrću. Sigurno je bilo u nekoj vezi s

pozivom gospoĎe DeMaio. Kako joj je uopće palo na

pamet da bi Edna doktora Fukhita i doktora Highleyja

nazvala princom na bijelom konju. Kakva glupost.

Ali princ na bijelom konju.

Edna ga je stvarno spominjala u protekla dva tjedna. Ali

ne u vezi s liječnicima. Kada bi se samo mogla sjetiti.

Da ju je gospoĎa DeMaio odmah pitala, moţda bi se

sjetila. Koliko god da se sada naprezala, nije mogla

dozvati u pamet pod kojim je okolnostima to čula.

Ili je sve to samo zamišljala? Moć sugestije.

Kada proĎe glavobolja, moći će o tome razmišljati.

Stvarno razmišljati. A valjda će se konačno i sjetiti.

Popila je pilulu i otišla u krevet. Zaklopila je oči. U

ušima joj je odzvanjao Ednin glas: - Kaţem ti da princ

na bijelom konju neće... ,

Nije se mogla sjetiti nastavka.

45

U četiri ujutro Richard je odustao od spavanja, digao se

i napravio Salicu crne kave. Čim je saznao za smrt

doktora

Salema, nazvao je Scotta kući. Ovaj je odmah

obavijestio newyoršku policiju da se njegov ured ţeli

uključiti u istragu. Ništa se drugo nije moglo poduzeti.

Kada su gospoĎu Salem nazvali u Minneapolis, nisu je

našli kod kuće. Od liječničke telefonske sluţbe za

primanje i prenošenje poruka dobili su saxno broj

liječnika, koji ga je zamjenjivao u hitnim slučajevima,

ali on nije znao kako se moţe doći do Salemove

medicinske sestre.

Richard je počeo unositi bilješke. l. Zašto je doktor

Salem nazvao naš ured? 2. Zašto je Yangie ţeljela ići k

njemu na pregled? 3. Dijete Berkeleyjevih.

Dijete Berkeleyjevih bilo je ključ problema. Je li

Westlake program za liječenje neplodnosti bio tako

uspješan kako se činilo? Ili je samo sluţio za prikrivanje

usvajanja djece, i to prvenstveno onim ţenama kojc nisu

mogle zatrudnjeti ili nisu mogle odrţati plod do roka

porodaja? Moţda su one hospitalizirane dva mjeseca

prije navodnog poroĎaja samo zato da bi se prikrila

činjenica kako uopće nisu bile trudne?

Djecu je teško usvojiti zbog raznih zakonskih propisa.

Liz Berkeley je otvoreno priznala kako su ona i muţ

uzalud nastojali na taj način doći do djeteta. Recimo da

im je doktor Highley rekao: - Nikada nećete imati

vlastitu djecu. Ja vam mogu pomoći da usvojite, ali to

će vas prilično koštati i mora ostati u najvećoj tajnosti.

Mogao se okladiti da su oni sigurno pristali na to.

Ali Vangie Lewis je bila trudna. Ona se, dakle, nije

uklapala u taj obrazac. Pretpostavimo da je očajnički

ţeljela dijete... ali kako je, zaboga, mislila muţu

podvaliti dijete s izrazito istočnjačkim crtama? Postoji li

mogućnost da je u jednoj od obitelji netko od predaka

bio i s istoka? To mu prije nije palo na pamet.

Tu su još i optuţbe zbog nesavjesnog liječenja. Mora

saznati razloge zbog kojih su ti ljudi tuţili doktora

Highleyja. Doktor Salem je bio Vangienin liječnik, pa u

njegovoj ordinaciji sigurno postoji njezin zdravstveni

karton. Upravo tu treba početi istragu.

Vangieno je tijelo prebačeno zrakoplovom na koji se

Chris Lewis nije ukrcao. Ono se sada nalazi u

laboratoriju. Sutra ujutro prvo će ponovno pregledati

obdukcijske nalaze, kao i samo tijelo. Nešto je

previdio... nešto što mu se tada činilo potpuno

nevaţnim. Jednostavno je prešao preko toga. Bio je

previše zaokupljen fetusom i ozljedama nastalim od

cijanida na sluznici usta, jednjaka i na koţi lica, koje su

bile slične opeklinama.

Je li moţda Vangie Lewis po sebi prolila dio otopine

cijanida? Moţda je bila uţasno uzrujana? U tom bi

slučaju na čaši ostalo mnogo više otisaka. Morala bi je

uzeti i ponovno napuniti; tada bi našli bočicu ili

papirnatu vrećicu u kojoj je drţala cijanid.

Ali stvari se nisu odvijale na taj način.

Richard je ugasio svjetlo u 5 i 30. Budilicu je navio za 7

ujutro. Konačno je zaspao. Sanjao je Katie. Stajala je

iza kuće Edne Burns i gledala u prozor njezine sobe, a

na nju je motrio liječnik Highley.

46

Edna je sve svoje isprave čuvala u savršenom redu,

zahvaljujući činjenici da je bila izvrsna knjigovotkinja.

Kada je istraţni tim, predvoĎen Philom Cunninghamom

i Charleyjem Nugentom, u petak ujutro došao u Ednin

stan, našli su jednostavno pisanu oporuku:

Budući da se krvni roĎaci nikada nisu zanimali za

zdravlje mojih roditelja, dok su oni bili bolesni, niti su

im ikada poslali prigodnu karticu za ozdravljenje,

odlučila sam sve što imam oporučno ostaviti svojim

prijateljicama, gospodi Gertrude Fitzgerald i gospodi

Gani Krupshak. Gospodi Fitzgerald ostavljam svoj

dijamantni prsten i sve ono što ţeli uzeti iz stana.

Gospodi Krupshak ostavljam dijamantnu iglu, kaput od

umjetnog krzna i sve ono u stanu što ne ţeli uzeti

gospoda Fitzgerald. Za moj će se pokop pobrinuti

pogrebno poduzeće, koje je tako krasno ispratilo na

počinak moje roditelje. Svoju policu osiguranja na 10

000 $, umanjenu za troškove moga pogreba, ostavljam

staračkom domu koji se tako divno skrbio o mojim

roditeljima i kojem još uvijek dugujem odredenu svotu

novaca.

Članovi istraţnog tima temeljito su pročešljali stan, tra-

ţeći otiske prstiju, vlasi, vlakna i tragove nasilne

provale. Phil se namrštio, ugledavši ispod lončanice na

prozorskoj dasci blatnu mrlju. Odmah je otišao iza

zgrade, oprezno ostrugao komadić smrznutog blata,

stavio ga u kuvertu i podigao prozor spavaće sobe.

Prozor je bio prilično nisko ugraĎen, pa je osoba

prosječne visine mogla lako kroz njega ući u stan.

- Moguće je da se netko kroz taj prozor uvukao u stan i

napao Ednu Burns - rekao je Charley. - Ali zemlja je

tako smrznuta da nam nikada ne bi pošlo za rukom da to

dokaţemo.

Na kraju su pozvonili na vrata svih susjeda i postavili

im jednostavno pitanje: »Je li netko u utorak navečer

vidio nepoznate osobe u blizini zgrade?

Nisu očekivali neki naročiti obrat, jer je u utorak

navečer bilo mračno i hladno, a nepodrezano grmlje

pruţalo je savršen zaklon onome tko se ţelio sakriti od

znatiţeljnih pogleda.

Ali u posljednjem stanu iznenada im se osmjehnula

sreća. Jedanaestgodišnji dječak upravo je iz škole došao

kući na ručak i čuo pitanje postavljeno njegovoj majci.

- Oh, rekao sam čovjeku u kojem stanu ţivi gospoĎica

Burns - izvijestio ih je. - Sjećaš se, mama, to je bilo

onda kada si me natjerala da Porgy izvedem u šetnju.

Završila je emisija Happy days i baš sam se spremao u

krevet...

-To je bilo oko 21 i 30 -rekla je dječakova majka. -Nisi

mi rekao da si s nekim razgovarao - dodala je

prijekornim glasom.

Dječak je slegnuo ramenima. - To mi se činilo potpuno

nevaţnim. Vraćao sam se s Porgy, kada je taj čovjek

zaustavio auto uz rub pločnika i pitao me znam li u

kojem stanu ţivi gospoĎica Burns. Pokazao sam mu i to

je bilo sve.

- Kako je izgledao taj muškarac? - zapitao je Charley.

Dječak se namrštio. - Oh, prilično zgodan. Tamne kose i

visok. Vozio je krasan auto. Corvettu.

Charley je pogledao Phila. - Chris Lewis - rekao je

odrješito.

47

U petak ujutro Katie je došla u ured prije 7 sati i odmah

je počela raditi posljednje pripreme u vezi s slučajem u

kojem je zastupala optuţbu. Okrivljeni, dva brata: jedan

sedamnaestogodišnjak, a drugi osamnaestogodišnjak,

bili su optuţeni za uništavanje javne imovine. U dvije

su škole zapalili 12 učionica.

Maureen je na posao stigla u 8 i 30 i odmah odnijela vrč

vruće kave u Katien ured. Katie je podigla pogled sa

spisa. -Boţe, samljet ću tu dvojicu - rekla je. - Uništili

su razrede iz zabave - iz zabave. To mi je odvratno, jer

znam kako se ljudi muče da bi platili porez, koji se

koristi za odrţavanje škola. Ovdje se radi o nečemu

gorem od zločina.

Maureen je uzela Katienu šalicu i u nju nalila kavu. -

Jedna se od tih škola nalazi u mom gradu i u nju idu

djeca iz susjedstva. Desetogodišnjak je baš završio svoj

rad iz tehničkog odgoja za školsku izloţbu. Načinio je

prekrasan ureĎaj za solarno grijanje. Jadnik je na njemu

radio mjesecima. UreĎaj je izgorio u poţaru i od njega

nije ostalo ništa.

Katie je na svom uvodnom govoru napisala primjedbu. -

Taj će mi podatak posluţiti kao dodatno oruţje. Baš ti

hvala.

- Katie... Po Maureeninom glasu osjećalo se da oklijeva.

Katie je pogledala u njezine zelene oči i u njima vidjela

zabrinutost. - Da?

- Rita mi je priznala da ti je rekla za... za dijete. - Da,

rekla mi je. Tako mi je ţao, Maureen.

- Stvar je u tome da to dijete još uvij ek ne mogu

preboljeti. A sada je iskrsnuo taj slučaj s Vangie

Lewis... sve te priče o djetetu... samo vraćaju bolne

uspomene. Pokušavam zaboraviti...

Katie je kimnula glavom. - Maureen, dala bih sve na

svijetu da sam s Johnom imala dijete. Nakon što se

razbolio, molila sam Boga da zatrudnim, kako bih imala

nešto njegovo kada umre. Kada pomislim na sve one

prijateljice koje su odlučile da nikada nemaju djecu ili

na one koje su tako mirno otišle na pobačaj, kao da idu

frizeru, pitam se, ima li na svijetu pravde. Molim Boga

da jednog dana imam svoju djecu. I ti ćeš ih, naravno,

imati. Obje ćemo biti zahvalne što ih imamo, jer smo ih

tako strašno ţeljele.

Maureen su na oči navrle suze. -Nadam se. -Ali u

slučaju Vangie Lewis...

Telefon je zazvonio i prekinuo je u pola rečenice. Kati

je podigla slušalicu i začula Scottov glas. - Drago mi je

da si ovdje, Katie. Moţeš li na trenutak svratiti do

mene?

- Naravno. Katie se digla. - Scott ţeli da odmah doĎem

u njegov ured. Razgovarat ćemo poslije, Maureen.

Nenamjerno je zagrlila djevojku.

Scott je stajao kraj prozora i gledao van. Katie je bila

sigurna da uopće nije zamjećivao prozore prekrivene

rešetkama na zgradi okruţnog zatvora. Okrenuo se,

kada je čuo da je došla.

- Danas zastupaš optuţbu na suĎenju braći Odendall,

zar ne?

- Da. Imamo čvrste dokaze.

- Koliko će trajati suĎenje?

- Gotovo cijeli dan, sigurna sam u to. Obrana će dovesti

svjedoke da govore o njihovom karakteru, od

odgajateljice iz vrtića do profesora. Ali sredit ćemo ih.

- Tebi to odlično polazi za rukom, Katie. Jesi li čula za

doktora Salema?

- Misliš na liječnika iz Minneapolisa, koji je nazvao

Richarda? Ne, jutros nisam ni s kim razgovarala. Otišla

sam ravno u svoj ured.

- Sinoć se, samo nekoliko minuta nakon što se prijavio

u hotel Essex House, bacio - ili ga je netko gurnuo -

kroz prozor.

Zajedno s newyorškom policijom radimo na istrazi. I još

nešto. Sinoć je iz Minneapolisa zrakoplovom stiglo

tijelo Vangie Lewis. A Chris Lewis se nije pojavio.

Katie je zapanjeno gledala u Scotta. - Što ţeliš time

reći? - Ţelim reći da je on vjerojatno drugim letom

doputovao na LaGuardiju i da je u New York došao

otprilike u vrijeme kada se doktor Salem prijavio u

hotel. Ako saznamo da je bio u blizini hotela, moći

ćemo zaključiti ovaj slučaj. Ne mogu progutati

pretpostavku da je Vangie Lewis izvršila samoubojstvo,

kao ni to da je Edna Burns umrla nesretnim slučajem, a

još manje to da se doktor Salem bacio kroz prozor.

- Jednostavno ne vjerujem da je Chris Lewis ubojica,

odrješito je rekla Katie. - Što misliš gdje je on sada?

Scott je slegnuo ramenima. - Vjerojatno se skriva

negdje u New Yorku. Pretpostavljam da će nam njegova

djevojka, nakon što razgovaramo s njom, otkriti gdje se

on nalazi. Ona se večeras vraća s Floride. Moţeš li

večeras ostati ovdje?

Katie je malo oklijevala. - Ovaj vikend moram nešto

obaviti i ne mogu promijeniti dogovoreno. Ali bit ću

iskrena s tobom, Scott. Osjećam se tako uţasno da čak

više i ne mogu normalno razmišljati. Izdrţat ću ovo

suĎenje... Dobro sam pripremljena. Ali nakon toga

odlazim.

Scott ju je pomnjivo promotrio. - Cijeli ti tjedan

govorim da ne dolaziš na posao - rekao je. - A sada si

mnogo bljeĎa nego što si bila u utorak ujutro. U redu.

Završi to suĎenje i odmah idi odavde. Sljedeći ćemo

tjedan imati gomilu posla s ovim slučajem. U

ponedjeljak ujutro ispitat ćemo i provjeriti svaku

pojedinost. Doći ćeš?

- Naravno.

- Trebala bi otići na jedan temeljiti pregled. - Ovaj

vikend idem liječniku.

- Baš dobro.

Scott je spustio pogled na pisaći stol, čime je dao znak

da je sastanak završen i Katie se vratila u svoj ured. Već

je bilo gotovo 9 sati i morala je poţuriti u sudnicu. U

mislima je ponovila raspored uzimanja pilula, koje je

dobila od doktora Highleyja. Jednu je popila sinoć, a

drugu jutros u 6. Treba ih uzimati svaka tri sata pa je

odlučila jednu popiti odmah, prije nego ode u sudnicu.

Progutala ju je s posljednjim gutljajem crne kave, koji je

ostao u šalici. Odmah je zatim sa stola pokupila spise,

pri čemu je porezala prst na rub najgornje stranice. Bol

je bila tako oštra da je nakratko ostala bez daha. Iz

gornje ladice stola izvukla je maramicu, omotala je oko

prsta i brzo izašla iz ureda.

Nakon pola sata s ostalim je ljudima u sudnici ustala da

pozdravi suca i vidjela da je krv potpuno promočila

maramicu.

48

Edna Burns bila je pokopana u petak ujutro, nakon mise

zadušnice, odrţane u crkvi St. Francis Xavier. Gana

Krupshak i Gertrude Fitzgerald otpratile su lijes do

groblja i, čvrsto se drţeći za ruke, gledale kako ga

polaţu u grob uz Ednine roditelje. Svećenik, otac

Durkin, izmolio je molitvu, lijes poškropio svetom

vodicom i njih dvije otpratio do Gertrudinog auta.

- Hoćete li mi se pridruţiti na kavi? - zapitao je.

Gertrude, koja je još uvijek s prekidima plakala,

obrisala je oči i odmahnula glavom. - Moram se vratiti

na posao - rekla je. - Radit ću umjesto Edne sve dok ne

naĎu novu recepcionarku, a danas oba liječnika

ordiniraju poslijepodne.

GospoĎa Krupshak takoĎer je odbila poziv. - Ali oče,

ako se vraćate u ţupni dvor, moţete li me povesti? Ne

bih htjela da Edna zbog mene mora ići drugim putem.

- Naravno.

Gana se okrenula prema Gertrudi. - DoĎi danas k nama

na večeru - rekla je srdačno. Napravit ću sloţenac od

mesa i povrća. ,

Gertrude je odmah prihvatila ponudu, jer ju je pomisao

na povratak u prazan stan prilično uznemiravala.

Večeras će joj se tako pruţiti prilika da razgovara o

Edni s osobom koja je isto bila njezina prijateljica. Reći

će Gani kako je prava sramota da ni jedan od liječnika

nije danas došao na misu zadušnicu, no doktor Fukhito

je barem poslao buket cvijeća. Moţda će joj razgovor s

Ganom razbistriti misli pa će se konačno moći sjetiti

onoga što joj je rekla Edna i što joj se stalno motalo po

glavi.

Oprostila se s Ganom i ocem Durkinom, ušla u auto,

upalila motor i otpustila kočnicu. Iznenada je u mislima

vidjela doktora Highleyja i njegove velike, buljave i

hladne oči. Oh, bio je tako ljubazan s njom u utorak

navečer. Dao joj je tabletu za smirenje. Te se večeri

ponašao nekako čudno. Na primjer, kada je otišao po

čašu vode, krenula je za njim, jer nije ţeljela da je on

posluţuje. Otvorio je slavinu i otišao u spavaću sobu.

Promatrala ga je iz hodnika. Vidjela je kako je izvadio

maramicu i njome otvorio ladicu Edninog ormarića.

A onda se u hodniku pojavio onaj zgodan doktor

Carroll. Doktor Highley je čuo korake, odmah zatvorio

ladicu, u dţep ugurao maramicu, odmaknuo se od

ormarića i stao na vrata sobe, kao da se tamo slučajno

našao.

Nakon što je doktor Carroll prošao pokraj nje, vratila se

u dnevni boravak. Nije ţeljela da steknu dojam kako ih

je htjela prisluškivati. Ako je doktor Highley nešto ţelio

uzeti iz ladice, zašto to jednostavno nije rekao? I zašto

je, za ime Boga, ladicu otvorio maramicom? Valjda nije

mislio da je Ednin stan toliko prljav da se nije ništa

usudio dotaknuti! Zaboga, pa njezin je stan bio

besprijekorno čist!

Doktor Highley se uvijek ponašao čudno. Iskreno

rečeno, i ona ga se, poput Edne, pribojavala. Da joj i

ponudi Ednin

posao, nikada ga ne bi prihvatila. C)dlučivši to,

Gertrude je s ceste, koja je vodila na groblje, skrenula

prema aveniji Forest.

49

Tijelo Vangie Lewis stavljeno je na stol u dvorani za

obdukciju Zavoda za sudsku medicinu okruga Valley.

Richard

je ravnodušno gledao kako njegov asistent s Vangie

skida svileni kaftan, u kome je trebala biti pokopana.

Dok je njezino tijelo leţalo u mrtvačnici na groblju, lice

joj je pod blagim osvjetljenjem djelovalo gotovo ţivo,

no sada je bilo potpuno beţivotno. Nalikovala je nekoj

lutki u izlogu robne kuće.

Vangiena plava kosa tada je bila paţljivo počešljana i

spuštala se u slapovima do ramena. Sada se, zbog

gotovo stvrdnutog laka, razdvajala u tanke pramenove,

koji su izgledali poput slame. Richard se iznenada sjetio

Francisca Borgije, koji se zaredio, nakon što je vidio

raspadajuće tijelo nekada prekrasne kraljice.

Naglo je potisnuo tu misao i usredotočio se na

medicinski problem s kojim se trebao suočiti. Nešto mu

je promaklo kada je u utorak poslijepodne pregledavao

Vangieno tijelo. Bio je siguran u to. Radilo se o

njezinim nogama ili stopalima. Sada će na njih obratiti

posebnu pozornost.

Nakon petnaest minuta našao je ono što je traţio:

posjekotinu na Vangienoj lijevoj nozi, dugu oko 5

centimetara. Tijekom prvog pregleda sasvim je

zanemario tu posjekotinu, jer je bio potpuno

usredotočen na ozljede slične opeklinama i na fetus.

Bilo je očito da je posjekotinu zadobila prije kratkog

vremena, jer se nisu vidjeli znakovi zacjeljivanja rane.

Upravo to ga je mučilo. Vangie je posjekla nogu kratko

vrijeme prije smrti, a Charley je, na oštrom vrhu jedne

alatke u garaţi, našao poderani komadić haljine, koju je

imala na sebi kada je umrla.

Richard se okrenuo svom asistentu. - U laboratoriju su

do sada trebali završiti s ispitivanjem odjeće koju je

gospoĎa Lewis imala na sebi kada je dopremljena

ovamo, OtiĎi po tu odjeću i navuci je na nju. Pozovi me

kada to obaviš.

Vrativši se u ured, zapisao je u notes: Cipele koje je

vangie nosila u trenutku smrti. Udobne sportske cipele,

dosta visokog obruba. Nije ih nikako mogla imati na

sebi, kada je posjekla nogu.

Počeo je proučavati pribilješke, koje je načinio tijekom

noći. Dijete Berkeleyjevih. Razgovarat će s Jimom

Berkeleyjem i navesti ga da prizna kako su usvojili

djevojčicu.

Ali što će time dokazati?

Samo po sebi ništa, ali time će započeti istragu. Kada

jednom dobiju priznanje, cijeli će Westlake program za

liječenje neplodnosti biti razotkriven kao prijevara

neslućenih razmjera.

Bi li netko bio spreman ubiti, kako bi spriječio

objelodanjivanje prijevare?

Morao je neizostavno vidjeti zdravstveni karton Vangie

Lewis, koji je imao doktor Salem. Scott je do sada već

sigurno stupio u vezu s doktorovom ordinacijom,

pomislio je i istog trena nazvao njegov ured. - Jesi li

razgovarao sa Salemovom medicinskom sestrom?

- Jesam. A razgovarao sam i s njegovom ţenom. Obje

su jako pogoĎene njegovom smrću. Tvrde da nije patio

od visokog krvnog tlaka niti od vrtoglavica. Nije imao

nikakvih osobnih, ni novčanih poteškoća, a imao je

dogovorena predavanja za šest mjeseci unaprijed. Zato

zaboravimo i na samoubojstvo i na slučajni pad.

- A što je s Vangie Lewis? Što sestra zna o njoj?

- Doktor Salem je jučer ujutro zamolio sestru da iz

njegove kartoteke u uredu izvadi Vangien karton. A

prije no što je krenuo na put, obavio je meĎugradski

razgovor.

- Moţda je to mene nazvao.

- Moţda. Sestri je rekao da mora obaviti još nekoliko

meĎugradskih razgovora, napomenuvši da će zvati iz

zračne luke, nakon što obavi čekiranje i da će razgovore

platiti kreditnom karticom. Očito mu je ušlo u krv da se

naĎe u zračnoj luci mnogo prije polijetanja zrakoplova.

- Hoće li nam ona poslati Vangienin zdravstveni

karton? Ţelim ga vidjeti.

- Ne, neće. Doktor Salem ga je ponio sa sobom. Vidjela

je kako ga stavlja u aktovku. U hotelskoj smo sobi našli

aktovku, ali u njoj nije bio Vangienin zdravstveni

karton. A sada slušaj ovo: nakon što je doktor Salem

otišao u zračnu luku, njegovu je ordinaciju nazvao

Chris Lewis, tvrdeći da mora hitno razgovarati s

doktorom. Sestra mu je rekla u kojem će hotelu u New

Yorku odsjesti doktor Salem i čak mu je dala broj

njegove sobe. Znaš što, Richarde: čini mi se da ću do

kraja dana izdati nalog da se Chris Lewis uhiti.

- Ti misliš da je Chris Lewis ubio doktora Salema kako

bi se dočepao Vangienog zdravstvenog kartona zbog

nekih podataka u njemu? U to mi je stvarno teško

povjerovati.

- Netko ga se očito ţelio dokopati - rekao je Scott. - To

je očito, zar ne?

Richard je spustio slušalicu. Netko je ţelio njezin

zdravstveni karton. Tko je mogao znati da se u njemu

nalaze podaci koji bi mu mogli nauditi?

Liječnik. Je li Katie s pravom sumnjala na psihijatra? A

Edgar Highley? Kada je došao u okrug Valley, sva su

mu vrata otvarale porodične veze s obitelji Westlake,

koja je imala ogroman ugled u medicinskim krugovima

New Jerseyja.

Richard je nestrpljivo na stolu potraţio cedulju, na koju

je Marge zapisala imena pacijenata, koji su tuţili

doktora Highleyja za nesavjesno liječenje.

Anthony Caldwell, Old Country Lane, Peapack. Anna

Horan, 415 Walnut Street, Ridgefield Park. Uključio je

interfon i zamolio Marge da pokuša nazvati te ljude.

Marge je u njegov ured ušla nakon 15 minuta. -

Anthony Caldwell više ne stanuje na toj adresi. Prošle

se godine preselio u Michigan. Na telefon se javila

susjeda i rekla da je njegova ţena umrla zbog

komplikacija izazvanih izvanmaterničnom trudnoćom.

Muţ je tuţio doktora Highleyja za nesavjesno liječenje,

ali tuţba je odbačena kao neosnovana. Dodala je i to

kako su gospoĎi Caldwell dva liječnika rekla da nikada

neće moći začeti. Medutim, zatrudnjela je čim se počela

liječiti kod doktora Highleyja. Ali teško je nosila i

stalno joj je bilo zlo. Umrla je u četvrtom mjesecu

trudnoće.

- Za sada imam dosta podataka - rekao je Richard. - Dat

ćemo sudski nalog za pregled cjelokupne bolničke

dokumentacije. A gospoĎa Horan?

- Ulovila sam njezinog muţa kod kuće. On studira

pravo na Rutgersu, a ţena radi kao programer. Dao mi

je njezin broj na poslu. Hoćeš li da je sada nazovem?

- Da, molim te.

Marge je nazvala s Richardovog telefona i zatraţila

gospoĎu Annu Horan. Trenutak rekla je poslije: -

GospoĎo Horan, pričekajte samo trenutak. S vama ţeli

razgovarati doktor Carroll.

Richard je uzeo slušalicu. - GospoĎo Horan.

-Da. U ţeninom se glasu osjećao strani naglasak, koji

nije mogao točno odrediti.

- GospoĎo Horan, prošle ste godine tuţili doktora

Edgara Highleyja za nesavjesno liječenje. Mogu li vam

mogu postaviti nekoliko pitanja u vezi s tom tuţbom?

Imate li malo vremena?

Po ţeninu glasu osjetio je da se uzrujala. - Ne... ne

mogu o tome razgovarati preko telefona.

- Shvaćam. Ali stvarno je hitno. Moţete li danas poslije

posla doći u moj ured?

- Da... u redu. Bilo je očito da ţena ţeli što prije završiti

razgovor. Richard joj je dao adresu svog ureda, ali kada

je počeo

objašnjavati kako da dode do njega, ţena ga je

nestrpljivo prekinula.

- Znam kako ću stići do vas... Doći ću do 17 i 30.

Prekinula je vezu. Richard je pogledao u Marge i

slegnuo ramenima. - Nije oduševljena, ali ipak će doći.

Već je bilo gotovo podne. Richard je odlučio otići u

sudnicu, gdje je Katie zastupala optuţbu u slučaju braće

Odendall, da je pozove je na ručak. Ţelio je s njom

razgovarati o doktoru Highleyju i reći svoje mišljenje o

njemu. Katie je razgovarala s Highleyjem. Zanimalo ga

je kakav je dojam stekla o njemu. Hoće li se sloţiti s

njim da nešto nije u redu s Westlake programom za

liječenje neplodnosti? Je li to sluţi za prikrivanje

nezakonitog usvajanja djece ili Highleyju sluţi za

pokuse, pri čemu je ugroţavao ţivot svojih pacijentica?

Kada je ušao u sudnicu, u njoj nije bilo nikoga osim

Katie koja je sjedila na mjestu odreĎenom za tuţitelja.

Zadubila se u čitanje pribiljeţaka i gotovo ga nije ni

pogledala kada je došao do nje. Samo je odmahnula

glavom, kada je predloţio da odu na ručak.

- Richarde, do grla sam u poslu. Ta su dva gada

promijenila svoje izjave. Sada pokušavaju krivnju za

podmetnute poţare svaliti na nekog drugoga. Tako

uvjerljivo laţu da će porota sigurno nasjesti. Moram se

pripremiti za unakrsno ispitivanje, rekla je i nastavila

čitati pribilješke.

Richard ju je paţljivo promotrio. Njezina maslinasta put

postala je mrtvački blijeda, kapci oteţali, a pogled

mutan. Primijetio je papirnatu maramicu zamotanu oko

prsta. Njeţno ju je primio za ruku i odmotao maramicu.

Katie je podigla pogled. - Što... oh, ta prokleta rana.

Sigurno je duboka. Cijelo jutro krvari. Samo mi je to

trebalo.

Richard je paţljivo pregledao ranu. Zatim je skinuo

maramicu, krv je počela nezaustavljivo teći. Ranu je

čvrsto povezao, a prst iznad nje stegnuo gumenom

vrpcom. - Gumicu ostavi na prstu oko 20 minuta.

Krvarenje bi do tada trebalo prestati. Imaš li kakvih

problema sa zgrušavanjem krvi, Katie?

- Da. Ali, Richarde, ne mogu sada o tome govoriti. Ovaj

mi slučaj izmiče iz ruku i zbog toga se osjećam grozno.

U sudnici nije bilo nikoga osim njih dvoje. Richard se

nagnuo, zagrlio je, njezinu glavu prislonio na svoja prsa

i njeţno je poljubio u kosu. - Katie, odmah ću se

pokupiti odavde. No, prije no što odem, moram ti reći

da malo razmisliš preko vikenda, ma gdje bila. To ti

govorim zato, jer sam spreman zbog tebe ukrstiti

mačeve. Ako se vidaš s nekim muškarcem, reci mu da u

meni ima ţilavog protivnika. Volim te i ţelim se brinuti

za tebe. Ako i postoji drugi muškarac, on se o tebi ne

brine dovoljno. Ako te još uvijek sputava prošlost,

pokušat ću oslabiti njezin utjecaj.

Uspravio se. - A sada kreni u arenu i pobijedi u borbi.

Ti si za to itekako sposobna. I, za ime Boga, daj malo se

opusti ovaj vikend. U ponedjeljak ću trebati tvoje

mišljenje o onome što sam otkrio u slučaju Lewis.

Cijelo se jutro tresla od zime. Ni vunena haljina dugih

rukava nije je mogla zagrijati. A sada je u Richardovoj

blizini osjećala kako toplina njegova tijela prelazi na

nju. Kada se okrenuo da ode, Katie je naglo primila

njegovu ruku i pritisnula svoje lice. - U ponedjeljak -

rekla je.

- U ponedjeljak - odgovorio je i izašao iz sudnice.

50

Prije nego su napustili zgradu u kojoj je Edna stanovala

do svoje smrti, Charley i Phil pozvonili su na vratima

Krupshakovih. Gana se malo prije vratila s pokopa.

- Završili smo istragu u stanu - rekao joj je Charley. -

Sada moţete ući u njega. Pokazao joj je Edninu

oporuku. Moram provjeriti je li pravovaljana. Ono što je

Edna posjedovala ne vrijedi više od 1000 $. Ako sve

bude u redu, vratit ćemo vam nakit pa ga vi i gospoda

Fitzgerald moţete podijeliti, zajedno s namještajem,

koji moţete pogledati i odlučiti što će koja od vas uzeti.

Ali za sada nemojte još ništa dirati.

Dva su se istraţitelja vratila u ured i otišla ravno u

laboratorij, gdje su ispraznili sadrţaj iz vrećice

usisavača i ostavili lončanicu koju su uzeli s prozorske

daske, kao i komadić smrznute zemlje. - Odmah sve to

ispitajte - naredio je Phil. Stvar je hitna.

Scott ih je čekao u svom uredu. Kada je čuo da je Chris

Lewis u utorak navečer bio u blizini Edninog stana,

zagunĎao je od zadovoljstva. -Izgleda da je Lewis ovaj

tjedan bio na svim mogućim mjestima - rekao je. - A

gdje god se našao, netko je umro. Jutros sam poslao

Ritu u New York s njegovom slikom. Hotelski ga je

momak sa sigurnošću prepoznao i rekao da je Lewis

oko 17 sati bio u predvorju hotela Essex House. Izdat ću

potjernicu za njim, kao i nalog za njegovo uhićenje.

Zazvonio je telefon. Nesigurnom je kretnjom podigao

slušalicu i predstavio se. Njegovo se ponašanje istog

trena promijenilo. - Prespoji je - brzo je rekao. Rukom

je prekrio mikrofon na slušalici, kazavši: -Djevojka

Chrisa Lewisa zove s Floride... Halo, da, ovdje okruţni

tuţitelj.

Zastao je. -Da, pokušavamo naći kapetana Lewisa.

Znate li gdje se on nalazi?

Charley i Phil izmijenili su poglede. Dok je slušao, na

Scottovom su se čelu pojavile duboke bore. - U redu.

On će s vama doletjeti u 19 sati u Newark. Drago mi je

da se kapetan Lewis dobrovoljno predaje. Ako se bude

ţelio savjetovati s odvjetnikom, to moţe učiniti ovdje.

Hvala vam.

Spustio je slušalicu. - Lewis dolazi ovamo - rekao je. -

Večeras moţemo završiti taj slučaj.

Edgar Highley proveo je besanu noć razmišljajući o

ukradenoj torbi. Moţda se više nikada ne naĎe,

pomislio je.

Ako je kradljivac najprije prekapao po njoj, a zatim je

negdje bacio, postojala je velika vjerojatnost da je više

nikada neće vidjeti. Rijetko tko bi je vratio. Više je

nego sigurno da bi bacili ono što se nalazi u torbi, a nju

zadrţali.

A recimo da netaknutu torbu pronaĎe newyorška

policija? U njoj je bilo napisano njegovo ime i adresa

bolnice. Kada bi ga nazvala policija, vjerojatno bi od

njega traţili da kaţe što se sve nalazi u torbi.

Jednostavno bi spomenuo neke osnovne lijekove,

nekoliko instrumenata i bolničkih dosjea. Onaj s ime-

nom VANGIE LEWIS njima ne bi značio ništa. Nikome

ne bi palo na pamet da ga pregleda. Pretpostavili bi da

je njegov. Kada bi pitali za cipelu i pritiskivač za papir

umrljan krvlju, rekao bi da nema pojma čiji su, i

naglasio kako ih je očito u torbu stavio kradljivac.

Sve će se dobro završiti. A večeras će ukloniti

posljednju opasnost. U 5 sati ujutro potpuno je odustao

od spavanja. Stajao je ispod tuša gotovo 10 minuta, sve

dok se kupaonica nije napunila parom, a on se prepustio

blagotvornom djelovanju vrućih i oštrih kapljica vode.

Obukao je dugi kućni ogrtač od debelog frotira i sišao u

kuhinju. U ordinaciju neće ići prije podneva, a vizitu će

obaviti odmah po dolasku u bolnicu. Do

tada će pregledati pribilješke i podatke o istraţivanju.

Pacijentica koja je jučer došla na pregled, bit će njegov

novi pokusni kunić. No, još uvijek nije odabrao

davateljicu.

52

U 16 sati, Richard, Scott, Charley i Phil pozorno su

promatrali tijelo Vangie Lewis, odjeveno u odjeću koju

je imala na sebi u trenutku smrti. Haljina je bila

poderana blizu poruba, a komadić tkanine, naĎen na

šiljku lopate u garaţi, točno je odgovarao tom mjestu.

Rupa na hulahopki u potpunosti je odgovarala

posjekotini na nozi.

- Na hulahopki nema tragova krvi - rekao je Richard. -

Bila je mrtva u trenutku kada je nastala posjekotina.

- Na kojoj se visini nalazi polica s lopatom? - zapitao je

Scott.

Phil je slegnuo ramenima. - Oko pola metra od poda. -

~'o znači da je netko kroz garaţu unio tijelo Vangie

Lewis, poloţio ga na krevet da bi izgledalo kao

samoubojstvo -rekao je Scott.

- U to nema nikakve dvojbe - sloţio se Richard. - Ali

koliko je visok Chris Lewis? - zapitao je, namrštivši se.

- Jako je visok- odgovorio je Phil. - Vjerojatno oko 190

centimetara. Zašto?

-Načinimo jedan pokus. Ali malo pričekajte. Izašao je iz

prostorije i vratio se s metrom. Mjereći od poda, točno

je na zidu označio visinu od pola metra, jednog metra i

metra i pol. -Ako pretpostavimo da je Chris Lewis

donio u kuću tijelo svoje ţene, onda posjekotina na

njezinoj nozi nije mogla nastati od 3iljka lopate.

Okrenuo se prema Philu. - Siguran si da se polica

nalazila na pola metra od poda?

Phil je slegnuo ramenima. - Moţda malo niţe ili više.

Charley je kimnuo glavom u znak da se slaţe s njim.

- Dobro. Ja imam 188 centimetara - rekao je Richard.

Paţljivo je jednu ruku podvukao ispod Vangeinog vrata,

a drugu ispod koljena, podigao njezino beţivotno tijelo

i odnio ga do zida. - Pogledajte gdje njezina noga

dodiruje zid. Ona je bila niska rastom. Da je njezino

tijelo nosio visoki muškarac i da se lopata nalazila na

polici niţoj od jednog metra, ne bi došlo do povrede

noge. A opet... Otišao je do Phila. - Koliko si ti visok...

Oko 175 centimetara?

- Da, baš toliko.

- U redu. Chris Lewis je oko 15 centimetara viši od

tebe. Odnesi njezino tijelo, pa da vidimo gdje će noga

dotaknuti zid.

Phil je od Richarda uzeo tijelo i odnio ga do zida.

Vangiena je noga okrznula zid na mjestu gdje je

Richard označio pola metra. Phil je odmah zatim tijelo

poloţio na obdukcijski stol.

Scott je odmahnuo glavom. - To je jako dvojbeno. Time

ne moţemo ništa dokazati. Moţda se sagnuo,

pokušavajući tijelo drţati što dalje od sebe. Njezina će

nam odjeća posluţiti kao dokaz. Snimite posjekotinu,

hulahopku i haljinu.

Zajedno se s Richardom vratio u ured. - Ti još uvijek

sumnjaš na psihijatra, zar ne? On je visok oko 175

centimetara. Richard je malo oklijevao, a onda je

odlučio da ne kaţe

svoje mišljenje sve dok ne razgovara s Jimom

Berkeleyjem i pacijenticom, koja je tuţila Highleyja za

nesavjesno liječenje. Zato je promijenio predmet

razgovora. - Hoće li Katie uspjeti dokazati da su braća

kriva za podmetanje poţara?

Scott je odmahnuo glavom. - Teško je reći. Te propalice

sada tvrde da je poţare podmetnuo njihov prijatelj, koji

je prošlog studenog poginuo u saobraćajnoj nesreći.

Izjavili su da su krivnju preuzeli na sebe, jer im je bilo

ţao prijateljevih roditelja, ali da ih je njihov svećenik

uspio nagovoriti da kaţu istinu zbog svojih obitelji.

Richard je prezirno odmahnuo rukom. - Porota valjda

neće nasjesti na tu priču, zar ne?

- Izgleda da hoće - odgovorio; je Scott. Slušaj, bez

obzira na to koliko truda uloţiš u izbor članova porote,

meĎu njima se uvijek nade netko suosjećajan tko će

pasti na srceparajuću priču. Katie je obavila izvrstan

posao, ali nikada ne znaš kakva će biti presuda. No,

dobro. Vidimo se poslije.

Jim Berkeley nazvao je Richarda u 16 i 30. - Čujem da

me trebaš zbog nečega, rekao je oprezno.

- Da. Svakako moram razgovarati s tobom. Moţeš li na

povratku svratiti u moj ured?

- Da, mogu. Mislim da znam o čemu ţeliš razgovarati.

53

Doktor Highley se okrenuo od djevojke koja je leţala na

stolu za preglede. - Sada se moţete obući.

Tvrdila je da ima 20 godina, ali bio je siguran da nema

više od 16 ili 17. - Jesam li...

- Da. Trudni ste. Mislim oko 5 tjedana. DoĎite sutra i

napravit ćemo abortus.

- Mogu li roditi i dijete dati na usvajanje?

- Jeste li rekli svojim roditeljima za trudnoću? -Ne,

nisam. To bi ih jako uzrujalo.

- Onda vam savjetujem da majčinstvo odgodite bar na

nekoliko godina. DoĎite sutra u 10.

Izašao je iz sobe za preglede, otišao u svoj ured i odmah

potraţio telefonski broj nove pacijentice, koju je jučer

odabrao. - GospoĎo Englehart, ovdje doktor Highley.

Odmah ćemo početi s liječenjem. Molim vas da sutra

ujutro u 8 i 30 doĎete u bolnicu. Ostat ćete preko noći.

54

Dok je porota vijećala, Katie je otišla u kantinu.

Odabrala je mali stol na kraju prostorije i sjela, leĎima

okrenuta

prema drugim stolovima. Nije ţeljela niti da je tko vidi,

niti da joj se pridruţi. Osjećala je umor i slabost, ali ne i

glad. Uzet ću samo šalicu čaja, pomislila je. Mama

oduvijek misli kako šalica čaja moţe izliječiti sve

bolesti ovoga svijeta. Sjetila se trenutka kada se s

Johnovog pokopa vratila kući jer joj je majka

zabrinutim i njeţnim glasom rekla: -Napravit ću ti šalicu

čaja, Katie.

Richard. Mami bi se sigurno svidio, jer je voljela

krupne muškarce. - Tvoj otac je bio mršavko, ali, oh

Katie, nije li se doimao tako velikim?

Da, stvarno je izgledao tako.

Mama će za šest tjedana doći na uskr3nje blagdane.

Sigurno bi bila oduševljena da se ona i Richard slaţu.

I ja to ţelim, zar ne?, rekla je u sebi. To ne mislim samo

zato jer se ovaj tjedan osjećam tako osamljenom.

U pitanju je bilo nešto više. Mnogo više. U bolnici će

preko vikenda moći u miru o svemu dobro razmisliti.

Sjedila je gotovo sat vremena, odsutno pijući čaj, dok je

u mislima prolazila svaku pojedinost svog završnog

govora. Je li uspjela uvjeriti porotu da Odendallovi

laţu? Svećenik. On je natjerao vodu na njezin mlin.

Rekao je da braća nisu dolazila u crkvu i da ga ni jedan

od njih nikada prije nije traţio savjet. Je li moguće da su

ga iskoristili kako bi potvrdio njihovu priču? Da, to je

moguće, pomislila je. Ne, moguće, već sigurno. A to će

naglasiti u svom završnom govoru.

U 17 sati vratila se u sudnicu. Kada je ušla, porota je

javila sucu da su donijeli pravorijek.

Nakon pet minuta predstojnik porote objavio je

pravorijek: Robert Odendall, nije kriv ni za jedan navod

optuţnice. Jonathan Odendall, nije kriv ni za jedan

navod optuţnice.

-Ne mogu vjerovati. Katie nije bila sigurna je li to

izrekla naglas. Na sučevom se licu jasno odraţavala

ljutnja. Otpustio je porotu i rekao okrivljenima da

ustanu.

- Imate sreću - rekao je oštro. - Mislim da ovakvu sreću

više nećete imati u ţivotu. A sada se kupite iz moje

sudnice. Ako imate zrno soli u glavi, više se nikada

nećete ovdje pojaviti.

Katie se ustala. Bez obzira na to što je sudac bio

svjestan toga da je porota donijela krivi pravorijek, ona

je ovaj slučaj izgubila. Trebala je učiniti mnogo više.

Branitelj joj se pobjedonosno osmjehnuo. Osjetila je

stezanje u grlu. Bila je na rubu plača. Dva su kriminalca

puštena nakon što su pravdu izvrgnuli ruglu. A umjesto

njih, krivim je proglašen mrtvi mladić.

Spise je strpala u aktovku. Moţda bi bolje pripremila i

vodila slučaj da joj cijeli tjedan nije bilo tako loše. Da je

taj problem s krvarenjem sredila prije godinu dana,

umjesto što ga je odgaĎala zbog djetinjeg straha od

bolnice, moţda u ponedjeljak navečer ne bi doţivjela

saobraćajnu nesreću.

- Neka drţavna odvjetnica pristupi.

Katie je podigla pogled. Sudac joj je dao znak rukom.

Krenula j e prema nj emu, primijetivši da se sudnica

gotovo ispraznila. Čula je veselo vrištanje i vidjela kako

se dvije djevojke, bez grudnjaka i punih usta guma za

ţvakanje, bacaju u zagrljaj braće Odendall.

- Časni suče - rekla je, trudeći se da prikrije drhtanje

glasa.

Sudac se nagnuo i šapnuo joj: -Nemojte dopustiti da vas

ovo oneraspoloţi. Dokazali ste da su krivi. Ti će se mali

gadovi za dva mjeseca pojaviti u ovoj istoj sudnici zbog

drugih optuţbi. Oboje to znamo. A sljedeći ćete ih put

samljeti.

Katie se pokušala nasmiješiti. - Da, vratit će se. A

upravo se toga bojim. Sam Bog zna koliko će još zla

učiniti, prije nego ih strpamo iza rešetaka. Ali, hvala

vam, suče.

Iz sudnice je otišla u svoj ured. Maureen ju je dočekala

prepuna nade, ali Katie je odmahnula glavom i vidjela

kako se na djevojčinom licu pojavio izraz suosjećanja.

Slegnula je ramenima i rekla: I to se dogaĎa, Katie, zar

ne?

Maureen je za njom ušla u ured. - Gospodin Myerson

razgovara s doktorom Carrollom i ne ţeli da ih se smeta.

Ali, naravno, ti moţeš otići tamo.

- Ne. Sigurno raspravljaju o slučaju Lewis, a ja im sada

ne bih bila ni od kakve koristi. Kao uostalom ni bilo

kome drugome. U ponedjeljak ću nadoknaditi sve što

sam propustila u vezi s tim slučajem.

- U redu, Katie. Ţao mi je zbog presude u slučaju braće

Odendall, ali nemoj to tako primiti k srcu. Stvarno

izgledaš bolesno. Moţeš li sama voziti? Tebi se vrti?

- Dobro mi je. A osim toga neću voziti daleko. Samo 15

minuta. Nakon toga se više neću micati do nedjelje.

Dok je išla prema autu, Katie je osjetila kako drhti.

Temperatura je u podne bila malo iznad nule, ali sada se

naglo spuštala. Hladni i vlaţni zrak uvlačio joj se u

kosti, a od njega je nije mogao zaštititi ni vuneni crveni

kaput. Čeznutljivo je pomislila na svoju sobu i na svoj

krevet. Kako bi bilo divno da se sada moţe vratiti kući,

uvući se u krevet, popiti šalicu toploga čaja i prespavati

vikend.

Na prijamnom odjelu u bolnici već su je čekali

pripremljeni obrasci. Sluţbenica ju je dočekala srdačno

i obratila joj se vedrim glasom.

- Moj Boţe, gospodo DeMaio, vas stvarno visoko

cijene. Doktor Highley vam je namijenio apartman broj

1 na trećem katu. Osjećat ćete se kao da ste na

godišnjem odmoru. Mislit ćete da ste u hotelu, a ne u

bolnici.

- I doktor je rekao nešto slično - promrmljala je Katie.

Ovoj ţeni sigurno neće otkriti svoj strah od bolnice.

- Moţda ćete biti malo osamljeni na trećem katu. Na nj

emu se nalaze samo tri apartmana, a dva su trenutačno

prazna. Doktor Highley je odlučio u vašem apartmanu

preurediti dnevni boravak i radovi su u tijeku. Nemam

pojma zašto. Nije prošla ni godina dana od posljednjeg

preureĎenja. Ali ona vam, uostalom, uopće neće trebati,

jer ćete ostati samo do nedjelje. Ako bilo što trebate,

samo pritisnite zvonce. Sestrinska se soba nalazi na

drugom katu, a one se brinu za pacijentice na drugom i

trećem katu. To su, uostalom, samo pacijentice doktora

Highleyja. Ovdje su vaša kolica. Sjednite i odvest ću

vas do vašeg apartmana.

Katie ju je zaprepašteno pogledala. - Pa valjda ne

mislite da ću ih već sada morati koristiti?

-Bolnički propisi-odlučno je rekla sluţbenica iz

prijamnog odjela.

U mislima je vidjela kako Johna u kolicima voze na

kemoterapiju. Vidjela je kako Johnovo tijelo kopni pred

njezinim očima. Čula je njegov gotovo nečujan glas i

kako još uvijek sa smislom za šalu govori u trenutku

kada su kolica dovezli do njegovog kreveta: Swing

Low, sweet chariot, coming for to carry me home.

Antiseptički miris bolnice.

Katie je sjela u kolica i sklopila oči. Više nije mogla

odustati. Sluţbenica, srednjovječna i podebela ţena,

počela je gurati kolica prema dizalu.

- Imate sreću da ste dospjeli u ruke doktora Highleyja -

rekla je. Njegove pacijentice imaju najbolju njegu u

bolnici. Kada pritisnete zvonce, sestra će se u vašoj sobi

pojaviti za 30 sekundi. Doktor Highley je jako strog.

Sve osoblje se pred njim trese od straha, ali on je

izvrstan liječnik.

Došle su do dizala. - Ova je bolnica potpuno drukčija od

većine ostalih. U mnogim vas ne ţele vidjeti do samog

porodaja, a kada rodite za nekoliko vas dana zajedno s

djetetom bace van. Ali ne i doktor Highley. On svoje

pacijentice smješta u

bolnicu dva mjeseca prije poroĎaja, jer ţeli poduzeti sve

mjere opreza. Zato on ima apartmane, jer ţeli da se

njegove pacijentice ovdje osjećaju kao kod kuće. Sada

se u jednom od onih na drugom katu nalazi gospoda

Aldrich. Jučer je rodila carskim rezom. Tako je sretna

da otada nije prestala plakati. Na isti se način ponašao i

njezin muţ. Sinoć je spavao na sofi u dnevnom boravku

njezinog apartmana. Doktor Highley je veliki pobornik

toga da uz ţenu bude i njezin muţ. Evo, dizalo je stiglo.

Nekoliko je ljudi zajedno s njima ušlo u dizalo.

Znatiţeljno su pogledavali Katie. Primijetila je da nose

časopise i cvijeće te je zaključila da su očito došli u

posjet. Činilo joj se kao da je od njih udaljena nekoliko

svjetlosnih godina. U trenutku kada postaneš pacijent,

izgubiš svoju osobnost, pomislila je. Postaješ slučaj .

Izašle su na trećem katu. Hodnik je bio obloţen sagom

svijetlozelene boje, a zidove su ukrašavale izvrsne

reprodukcije Moneta i Matissea.

Katie je osjetila kako se, usprkos sebi samoj, smiruje.

Sluţbenica ju je odvezla do kraja hodnika i skrenula

desno. Vi ste u posljednjem apartmanu-rekla je. -

Prilično je udaljen od ostalih. A mislim da danas na

ovom katu nema ni jedne druge pacijentice.

-To me uopće ne smeta-promrmljala je Katie. Pomislila

je na Johnovu sobu. Ţeljeli su nasamo provesti ono

malo vremena koliko je Johnu preostalo. Ali ambulantni

pacijenti stalno su dolazili u sobu: »Kako se danas

osjećate, suče? Izgleda mnogo bolje, zar ne, gospoĎo

DeMaio?«

Čula je sebe kako laţe: »Da, stvarno izgleda bolje.«

Nestanite, nestanite! Imamo još tako malo vremena. -

Nemam ništa protiv toga da sam sama na katu - rekla je

Katie.

Ušle su u spavaću sobu. Zidovi su bili ţućkastobijeli, a

sag svijetlozelen, kao i onaj u hodniku. Zavjese s

uzorkom, u različitim preljevima zelene i ţućkastobijele

boje, bile su jednake kao i prekrivač na krevetu. Sav je

namještaj bio bijele boje.

- Oh, kako je soba lijepa! - uzviknula je Katie.

Na licu sluţbenice pojavio se izraz zadovoljstva. -

Mislila sam da će vam se svidjeti. Sestra će doći za

nekoliko minuta. Odloţite svoje stvari i skinite se.

Kada je sluţbenica otišla, Katie se nekako nesigurno

skinula i obukla spavaćicu, preko koje je navukla toplu

kućnu haljinu. Odjeću je stavila u garderobu. Što će, za

ime Boga, raditi cijelu dosadnu noć, koja je bila pred

njom? Sinoć se, u ovo isto vrijeme, oblačila za odlazak

na Mollynu zabavu. A kada je stigla tamo, na nju je već

čekao Richard.

Iznenada joj se zavrtjelo u glavi. Nesvjesno se uhvatila

za rub komode osjećajući kako se vrtoglavica smiruje.

Vjerojatno su se sada počele osjećati posljedice

napornog suĎenja, pomislila je. Ali u pitanju je bio i šok

izazvan dolaskom u bolnicu. Morala se suočiti s tom

činjenicom.

Nalazila se u bolnici. Ma koliko god se trudila potisnuti

tu misao, nije mogla pobjeći od stvarnosti: bila je u

bolnici. Kako je djetinjasto i nevjerojatno da ne moţe

prevladati taj strah. Tata. John. Dvoje ljudi, koje je

najviše voljela na svijetu, otišlo je u bolnicu i u njoj

umrlo. Trudila se razumno misliti na svoje stanje, ali

ipak nije mogla potisnuti strah, koji je ovladalao njome.

Moţda će boravak u bolnici pomoći da se konačno

oslobodi opsjednutosti strahom. U ponedjeljak ovdje i

nije bilo tako grozno.

U sobi su se nalazila četvora vrata. Jedna su bila od

garderobe, druga od kupaonice, a treća su vodila na

hodnik. Četvrta su sigurno bila od dnevnog boravka.

Otvorila ih je i pogledala unutra. Baš kao što je rekla

sluţbenica iz prijamnog, soba se preureĎivala. Sav je

namještaj stajao u sredini sobe i bio prekriven zaštitnim

prekrivačima. Upalila je svjetlo. Doktor Highley se

nesumnjivo mogao smatrati savršenim. Zidovi su

bili potpuno čisti i nije vidjela razlog zbog kojeg bi se

morali bojati. Nije nikakvo čudo da su troškovi liječenja

i boravka u bolnici tako ogromni, pomislila je.

Slegnula je ramenima, ugasila svjetlo, zatvorila vrata i

otišla do prozora. Bolnička je zgrada imala oblik slova

U i sastojala se od glavne zgrade i dva usporedna krila,

graĎena pod pravim kutem.

U ponedjeljak navečer nalazila se u sobi točno nasuprot

ovoj. Parkiralište se punilo automobilima posjetilaca.

Gdje se nalazi parkirališno mjesto o kojem je sanjala?

Oh, naravno, tamo ispod posljednjeg rasvjetnog stupa.

Sada je tamo bio parkiran jedan crni auto. Auto je i u

njezinom snu bio crn. A ti metalni naplatci na kotaču.

Kako se samo od njih odbija svjetlo kao bljesk.

- Kako se osjećate - gospodo DeMaio?

Okrenula se na zvuk glasa. Doktor Highley je stajao na

sredini sobe. Mlada sestra gotovo mu se prilijepila za

rukav.

- Oh, prepali ste me. Dobro sam, doktore.

-Pokucao sam, ali očito niste čuli-rekao je s prijekorom

u glasu. Došao je do prozora i navukao zavjesu. Bez

obzira na to što radite, ovi prozori propuštaju hladnoću.

Ne bismo ţeljeli da se prehladite. Sjednite na krevet pa

ću vam izmjeriti tlak. A moramo vam izvaditi i krv zbog

analize.

Sestra mu je bila stalno za petama. Katie je primijetila

kako djevojci drhte ruke. Očito se bojala doktora

Highleyja. Liječnik je na nadlakticu njezine ruke

postavio obujmicu

tlakomjera. Katie se zavrtjelo i učinilo kao da će se

zidovi sobe srušiti na nju. Čvrsto se uhvatila za madrac

na krevetu. -Nešto nije u redu, gospoĎo DeMaio?-

zapitao je blagim glasom.

-Ništa ozbiljno. Samo sam osjetila trenutačnu slabost.

Počeo je pritiskati gumenu pumpicu. - Sestro Renge,

molim vas da odmah donesete hladni oblog i stavite ga

na čelo gospode DeMaio.

Sestra je poslušno odjurila u kupaonicu. Doktor je

pozorno promatrao kazaljku manometra. - Tlak vam je

dosta nizak. Imate li nekih problema?

- Da, imam - odgovorila je tako čudnim glasom, da se i

njoj samoj učinio nepoznat. Opet sam dobila mjesečnicu

i od srijede jako krvarim.

-To me ne čudi. Iskreno govoreći, da se sada niste

odlučili za operaciju, siguran sam da biste uskoro

morali biti podvrgnuti hitnom zahvatu.

Sestra je došla iz kupaonice i donijela oblog. Grizla je

donju usnicu, kako bi spriječila njezino podrhtavanje.

Katie se saţalila nad djevojkom. Nije ţeljela niti trebala

hladni oblog, ali ipak je glavu naslonila na jastuk. Sestra

joj je na čelo stavila oblog natopljen vodom. Katie je

osjetila kako ledena voda curi niz njezino lice i moči joj

kosu i vrat. S krajnjim se naporom savladala da ne

makne oblog. Doktor bi sigurno primijetio, a ona nije

ţeljela da zbog toga ukori sestru.

Pomislila je na Richarda, što joj je donekle vratilo

raspoloţenje. Mogla se čuti kako mu kaţe: - A to me

jadno, preplašeno dijete skoro udavilo vodom.

Vjerojatno ću od sada po licu imati vodene podljeve.

Richard. Trebala mu je reći da ide u bolnicu. Da je bar

sada ovdje s njom.

Doktor Highley je u ruci drţao iglu. Zatvorila je oči,

kada je počeo vaditi krv iz vene na njezinoj desnoj ruci.

Kada je završio, Katie je gledala kako epruvete

napunjene krvlju stavlja na stalak, koji je pridrţavala

sestra.

- Sestro, ţelim da se ovi uzorci odmah ispitaju - rekao je

oštro.

- Da, doktore. Sestra je odmah krenula, očito sretna što

moţe otići.

Doktor Highley je uzdahnuo. -Ţao mi je, ali ova je

mlada ţena danas u noćnoj sluţbi. Nadam se da vam

neće trebati ništa posebno. Zapravo sam u to siguran.

Jeste li popili tablete koje sam vam dao?

Katie je shvatila da nije uzela tabletu ,u 15 sati, a sada je

već prošlo 18 sati.

- Nisam uzela onu u 15 sati - rekla je kao da se

ispričava. - Bila sam u sudnici i tako sam se

usredotočila na suĎenje da sam iz misli potpuno

isključila sve drugo. A sada očito kasnim i s

posljednjom tabletom.

- Imate li ih sa sobom?

- Da, u torbici su - rekla je i pogledala na komodu. -

Nemojte se dizati. Ja ću vam je dodati.

Uzela je torbicu iz njegove ruke, otvorila je, prekapala

po njoj i izvadila bočicu. U njoj su se nalazile samo

dvije tablete. Na stoliću pokraj uzglavlja stajao je

posluţavnik s vrčem hladne vode i čašom. Doktor

Highley je u čašu natočio vodu i pruţio je Katie. -

Odmah ih uzmite - rekao je.

- Obje?

- Da. Da. Tablete su slabe i ţelim da ih odmah popijete.

Praznu je bočicu stavio u svoj dţep.

Katie ih je poslušno popila, osjećajući na sebi njegov

pogled. Sjedio je točno ispod svjetiljke i Katie je vidjela

odbljesak svjetla na metalnom okviru Highleyjevih

naočala. Odbljesak. Odbljesak svjetla na metalnim

naplatcima automobilskog kotača.

Odloţila je ča3u. Na njoj je ostala krvava mrlja koju je

on odmah primijetio. Uzeo je njezinu ruku i pregledao

prst. Krv je probila i tu maramicu.

- Što je to? - zapitao je.

- Oh, ništa. Prst sam porezala na oštri rub papira.

Izgleda da je rana prilično duboka, jer ne prestaje

krvariti.

- Shvaćam. Digao se. Prepisao sam vam tabletu za spa-

vanje. Donijet će vam je sestra i molim vas da je odmah

uzmete.

_- Radije je ne bih uzela, doktore. Te tablete na mene

djeluju prejako. Ţeljela je da joj glas zvuči odlučno, ali

bio je slab i jedva čujan.

- Bojim se, gospoĎo DeMaio, da ćete tu tabletu morati

uzeti. Zahtijevam, jer ćete bez nje provesti besanu i

tjeskobnu noć. Ujutro morate biti potpuno odmorni. Oh,

evo vaše večere.

Večeru je donijela suha ţena 5ezdesetih godina i Katie

je primijetila kako je sva napeta pogledala u doktora.

Svima je utjerao strah u kosti, pomislila je. Posluţavnik

nije bio plastični niti metalni, kakvi se obično rabe u

bolnicama, već bijeli od gusto prepletenog pruća, a na

njemu je sa strane visjela košarica za novine. PosuĎe je

bilo od tankog porculana, a pribor za jelo od srebra. Na

sredini posluţavnika u uskoj vazi stajala je jedna crvena

ruţa. Večera se sastojala od mahuna i janjećih odrezaka,

a jelo je bilo prekriveno srebrnim trbušastim

poklopcem, da bi ostalo toplo. Kao prilog posluţena je

zelena salata, a za desert keksi i šerbet. Ţena j e odloţila

posluţavnik i okrenula se da ode.

- Stanite - rekao je zapovjednim glasom. A zatim se

obratio Katie: - Kao što ćete vidjeti, sve moje

pacijentice dobivaju hranu, koja se moţe usporediti s

onom u prvoklasnim restoranima. Mislim da druge

bolnice muku muče s gomilama nepojedene loše hrane,

koja se svakodnevno baca, jer pacijentima hranu donose

od kuće. Namrštio se. - MeĎutim, bilo bi mi draţe da

večeras ne jedete. Došao sam do zaključka da sve moje

pacijentice, koje su prije operacije duţe bile bez hrane,

lakše podnesu anesteziju.

- Uopće nisam gladna - rekla je Katie.

- Dobro. Kimnuo je glavom prema ţeni koja je odmah

uzela posluţavnik i odnijela ga.

- Sada ću vas ostaviti - rekao j e Katie. - Svakako

uzmite tabletu za spavanje.

Nevoljko je kimnula glavom.

Zastao je na pragu. - Oh, ţao mi je, ali telefon u vašoj

sobi ne radi. Popravit će ga ujutro. Očekujete li večeras

neke pozive? Ili moţda posjetioce?

- Ne. Ni pozive, ni posjetioce. Samo moja sestra zna da

sam ovdje, a ona je večeras u kazalištu.

Nasmiješio se. - Shvaćam. Pa, laku noć, gospodo

DeMaio. I, molim vas, opustite se. Prepustite se u moje

ruke.

- Naravno.

Kada je otišao, Katie je naslonila glavu na jastuk i

zaklopila oči. Činilo joj se da lebdi, da pluta, pluta

nošena...

- GospoĎo DeMaio - rekla je djevojka s prizvukom

isprike u glasu. Katie je otvorila oči. - Što... oh, sigurno

sam zadrijemala. Sestra Renge je donijela tabletu za

spavanje i malu plastičnu čašu s vodom. - Tabletu

morate popiti odmah. Doktor Highley je naredio da

ostanem dok je ne popijete. Vidjelo se da je djevojka još

uvijek uzrujana, iako Highley nije bio ni na vidiku. -

Pacijentice se uvijek ljute kada ih probudimo da bi

popile tabletu za spavanje. Ali takva su pravila bolnice.

- Oh! Katie je uzela tabletu, stavila je u usta i otpila

gutljaj vode.

- Ţelite li se sada smjestiti u krevet? Skinut ću

prekrivač. Katie je shvatila da je spavala na prekrivaču.

Potvrdno je kimnula glavom, digla se i otišla u

kupaonicu. Čim je ušla, izvadila je iz usta tabletu, koju

je drţala pod jezikom. Dio se već rastopio, ali uspjela je

gotovo sve ispljunuti. Ne dolazi u obzir, rekla je u sebi.

Radije ću ostati budna, nego da imam noćne more. Lice

je poprskala vodom, oprala zube i vratila se u sobu.

Osjećala je slabost i ošamućenost.

Sestra joj je pomogla da legne. - Jako ste umorni, zar

ne? Ja ću vas pokriti. Sigurna sam da ćete se dobro

naspavati. Ako trebate bilo što, samo pozvonite.

-Hvala. Imala je osjećaj da su joj kapci slijepljeni, a

glava teška kao kamen.

Sestra Renge je otišla do prozora i spustila roletu. -

Opet je počelo snijeţiti, ali izgleda da će snijeg prijeći u

kišu. Grozna večer. Baš kao stvorena za krevet. ,

- Povucite zavjesu i otvorite prozor za jedan prst,

promrmljala je Katie. - Volim kada u sobu ulazi malo

svjeţeg zraka. - Svakako. Ţelite li da sada ugasim

svjetlo, gospoĎo DeMaio?

- Da, molim vas. Jedva je čekala da moţe zaspati. -

Laku noć, gospoĎo DeMaio.

- Laku noć. Oh, koliko je sati? - Oko 20.

- Hvala.

Čim je sestra izašla, Katie je sklopila oči. Prošlo je

nekoliko minuta i njezino je disanje bilo ravnomjerno.

Kada se u 20 i 30 počela pomicati kvaka na vratima

sobe za dnevni boravak, Katie je čvrsto spavala.

55

Gertrude je zajedno s Krupshakovima jela sloţenac od

povrća i mesa i na Ganino navaljivanje pristala uzeti još

jedan komad. Za desert su imali tortu od čokolade, koju

je Gana sama ispekla i kojoj Gertrude nije mogla

odoljeti.

- Obično ne jedem tako mnogo - rekla je, ispričavajući

se. - Ali otkada smo našli jadnu Ednu, u sebe nisam

stavila ni komadić hrane.

Gana je kimnula glavom u znak razumijevanja. Njezin

je muţ uzeo šalicu kave i tanjurić, na kojem je stajao

komad torte. -Danas igraju Knicksi. Idem gledati

utakmicu, rekao je na svoj nespretan, ali ne i neljubazan

način. Smjestio se u dnevnoj sobi ispred televizora i

upalio ga daljinskim upravljačem.

Gana je uzdahnula. -Knicksi... Metsi... Giantsi... I tako

iz sezone u sezonu. Ali, opet, sretna sam da je ovdje.

Samo pogledam preko sobe i on je tamo. Kada se nakon

tombole vraćam kući, znam da me neće dočekati četiri

zida kao jadnu Ednu.

- Znam. Gertrude je pomislila na svoj prazan stan, a

zatim na najstariju unuku. »Bako, zašto ne dodes na

večeru?« ili »Bako, hoćeš li biti kod kuće u nedjelju?

Svratit ćemo do tebe.« Mogla je proći i mnogo gore.

-Moţda bismo trebale otići u Ednin stan - rekla je Gana.

-Ne ţelim te poţurivati... moţda si za još kave ili torte...

-Ne. Oh, ne. Trebamo otići tamo. Iako nije ugodno, to

ne moţemo izbjeći.

- Uzet ću ključ.

Poţurile su preko dvorišta. Padala je susnjeţica i puhao

hladan vjetar, pa je Gana podigla okovratnik kaputa.

Pomislila je na Ednin krasan kaput od umjetnog krzna.

Moţda bi ga večeras mogla uzeti. Pa, uostalom, sada je

bio njezin.

Kada su ušle u stan, obje su zašutjele. Još uvijek je na

kvakama i stolovima bio vidljiv prašak za otkrivanje

otisaka prstiju. Pogled im se nehotice zaustavio na

mjestu gdje su našle skvrčeno Ednino tijelo.

- Na radijatoru ima krvi - promrmljala je Gana. - Gus će

ga vjerojatno prelakirati.

- Da. Gertrude se pribrala. Ovo moraju što prije završiti.

Dobro je poznavala ukus svoje unuke. Znala je da će

osim kauča presvučenog samtom, Nan htjeti i dva stolca

s visokim naslonom, koji su imali rukohvate i noge od

mahagonija. Jedan je od stolaca bio za ljuljanje. Sjetila

se kako joj je Edna pričala da su u njezinom djetinjstvu

presvlake na stolcima bile od plavog samta s cvjetnim

uzorkom. Iako ih je Edna dala presvući i to skupo

platila, uvijek je s uzdahom rekla: - Više ne izgledaju

kao prije.

Ako ih Nan ponovno dade presvući samtom, izgledat će

prekrasno. I taj skupi antikni stolić s izrezbarenim

rubom. Altman ima njegovu kopiju u galeriji

reprodukcija. Ednin je prilično oštećen, ali Nanin muţ

je spretan i moţe ga obnoviti. Oh, Edna, pomislila je

Gertruda. Bila si pametnija i lukavija od nas sviju.

Dobro si znala vrijednost stvari.

Gana je iz ormara izvadila kaput od umjetnog krzna.

- Edna mi ga je posudila prošle godine - rekla je. - Išla

sam s Gusom na jednu zabavu. Strašno mi se sviĎa.

Brzo su podijelile stvari. Ganu nije zanimao namještaj.

Ono što Gertrude nije htjela, dat će Armiji spasa.

Oduševila se kad je Gertrude rekla da uzme srebrni

posluţavnik i porculanske šalice. Odlučile su da i svu

Edninu odjeću daju Armiji spasa, jer je Edna bila niţa i

deblja od njih dvije.

- Mislim da bi to bilo sve - uzdahnula je Gana. - Tu je

još samo nakit, koji će nam policija uskoro vratiti. Ti

dobivaš prsten, a meni je ostavila iglu.

Nakit. Edna ga je drţala u ladici ormarića, koji je stajao

uz njezin krevet. Gertrude se sjetila utorka navečer. Tu

je ladicu htio otvoriti doktor Highley.

- Sad sam se sjetila da nikada nismo pogledale u tu

ladicu, rekla je. - Učinimo to sada, kako nam ništa ne bi

promaknulo. Otišle su u spavaću sobu i Gertrude je

otvorila ladicu. Znala je da je policija iz nje izvadila

kutiju s nakitom. Ali ladica nije bila prazna. Na

njezinom je dnu leţala iznošena mokasinka.

- Dakle, ovo je nevjerojatno - uzdahnula je Gana. -

Moţeš li mi reći zašto je, za ime svijeta, Edna čuvala tu

mokasinku? Izvadila ju je i podigla prema svjetlu.

Cipela je bila iskrivljena, a peta izlizana. Bijele mrlje

ukazivale su na to da je vjerojatno bila nošena po

snijegu posipanom solju.

- O tome se radi! - viknula je Gertrude. - To me

zbunjivalo!

Vidjevši zbunjen izraz na Ganinom licu, pokušala je

objasniti.

- GospoĎa DeMaio me pitala je li Edna o jednom od

liječnika govorila kao o princu na bijelom konju. To me

zbunjivalo. Naravno da nije. Ali Edna mi je rekla kako

gospoda Lewis na preglede dolazi u groznim starim

mokasinkama. Upozorila me na njih prije samo dva

tjedna, kada je gospoĎa Lewis izašla iz liječnikove

ordinacije, dodavši kako uvijek zbog njih zafrkava

gospoĎu Lewis. Lijeva je cipela bila jako razgaţena pa

je često padala s noge. Edna je zadirkivala gospodu

Lewis, govoreći kako sigurno očekuje da će se pojaviti

princ na bijelom konju i pokupiti njezinu staklenu

cipelicu.

- Ali princ na bijelom konju nije bio Pepeljugin dragi -

rekla je Gana. - On je lik u bajci o Trnoruţici.

-Znam. Upozorila sam Ednu da je zamijenila likove.

Ona se samo nasmijala i rekla kako joj je na to skrenula

pozornost i gospoda Lewis. Ali Edni to uopće nije

bitno, jer joj je majka tako ispričala bajku i ona se uopće

nije time opterećivala.

- GospoĎu DeMaio tako je zanimala ta priča o princu na

bijelom konju, zamišljeno je rekla Gertrude. A u srijedu

navečer... pitam se je li doktor Highley iz ladice ţelio

uzeti cipelu gospoĎe Lewis? Je li to moguće? Znaš, čini

mi se da bih morala otići u ured gospoĎe DeMaio i to

joj reći ili joj barem ostaviti poruku. Mislim da ne bih

smjela čekati do ponedjeljka ujutro.

Gana je pomislila na Gusa, koji neće skidati oči s

ekrana gotovo do ponoći. U njoj se probudila ţelja za

uzbuĎenjem. Nikada nije bila u tuţiteljevom uredu. -

GospoĎa DeMaio me pitala je li Edna čuvala majčinu

cipelu iz sentimentalnih razloga -rekla je. -Kladim se da

je govorila o ovoj mokasinki. Slušaj, odvest ću se s

tobom u njezin ured. Gus neće ni primijetiti da me

nema.

56

Tim Berkeley parkirao je auto ispred zgrade suda i

krenuo i prema ulazu. U glavnom je predvorju na

velikoj ploči pisalo da se ured sudskog vještaka nalazi

na drugom katu u starom krilu zgrade. Sjetio se izraza

koji se pojavio na licu Richarda Carrolla, kada je jučer

ugledao njegovo dijete. Ogorčen i ljut htio je reći: -

Dijete nam nije slično. Pa što onda? Ali bilo bi glupo da

je to učinio. Još gore, bilo bi potpuno beskorisno.

Nekoliko je puta krivo skrenuo u labirintu hodnika, da

bi na kraju ipak našao Richardov ured. Recepcija je bila

prazna, ali vidio je da su vrata Richardovog ureda

otvorena. U trenutku kada je krenuo prema uredu, na

njegovom se pragu pojavio Richard. - Jim, drago mi je

da si došao. Trudi se da djeluje srdačno, pomislio je

Jim. Očito mu je stalo do toga da stvori ugodno

raspoloţenje. Ali Jim mu je odzdravio suzdrţljivo i s

oprezom. Zajedno su ušli u ured. Richard ga je pozorno

gledao, a Jim mu je uzvratio ravnodušnim pogledom.

MeĎu njima nije više bilo onog poznatog medusobnog

odnosa, punog šale i opuštenosti kao sinoć kod Molly.

Richard je promijenio svoje ponašanje i postao sluţben,

shvativši iz Jimovog suzdrţanog drţanja da on zna

zašto ga je pozvao.

-Jim, istraţujemo smrt Vangie Lewis. Bila je pacijentica

Klinike za ginekologiju i porodništvo bolnice Westlake.

U njoj je tvoja ţena rodila dijete, zar ne?

Jim je potvrdno kimnuo glavom.

Richard je paţljivo birao svaku riječ. -Tijekom istrage

na površinu su isplivale neke stvari, koje su nas jako

uznemirile. Ţelim ti postaviti nekoliko pitanja - i kunem

ti se da ono što ćeš reći neće izaći iz ove prostorije.

Znaš, moţeš nam biti od velike koristi, ako...

-Ako kaţem da smo usvojili Maryanne, zar ne! - Da.

Jim je osjetio kako je njegova ljutnja naglo oslabila u

trenutku kada je pomislio na Maryanne. Ništa na ovome

svijetu nije bilo vrijedno kao ona. -Ne, nismo je

usvojili. Prisustvovao sam njezinom roĎenju i snimio ga

videokamerom. Na lijevom palcu ima mali madeţ, koji

se jasno vidi na filmu.

- Ako oba roditelja imaju smeĎe oči, gotovo je

nevjerojatno da će njihovo dijete biti zelenooko -

odlučno je rekao Richard. Iznenada je zastao. - Jesi li ti

djetetov otac? - zapitao je.

Jim je spustio glavu i zagledao se u svoje ruke. - Misliš

da je Liz imala ljubavnu vezu s nekim drugim

muškarcem, zar ne? Odmah ti moram reći da nije. U to

sam potpuno siguran.

- A umjetna oplodnja? - zapitao je Richard. - Doktor

Highley je stručnjak za izvantjelesnu oplodnju.

- Liz i ja smo razmišljali o toj mogućnosti - rekao je

Jim. - Ali od toga smo odustali prije nekoliko godina.

- Je li moguće da se Liz predomislila i to učinila bez

tvog znanja? Takve se stvari danas često dogaĎaju. U

Americi se svake godine rodi oko 15000 djece, začete u

epruveti.

Jim je iz dţepa izvadio lisnicu. Otvorio ju je i Richardu

pokazao dvije slike na kojima su bili on, Liz i dijete.

Prva slika snimljena je nakon Maryanneinog roĎenja i

na njoj su njezine oči gotovo potpuno zatvorene. Druga

je snimljena nedavno. Razlika u boji koţe i očiju

izmeĎu roditelja i djeteta, bila je očita.

- Godinu dana prije nego je Liz zatrudnjela, saznali smo

da ne moţemo usvojiti dijete. Razgovarali smo o

umjetnoj oplodnji i oboje se sloţili da ona ne dolazi u

obzir, mada moram priznati da sam ja više od Liz bio

protiv toga. Kada se rodila, Maryanne je imala

svijetlosmeĎu kosu i plave oči. Mnogo se djece rada s

plavim očima, koje nakon nekog vremena promijene

boju u onu koju imaju roditelji. Tek smo u proteklih

nekoliko mjeseci shvatili da nešto nije u redu. Ali na to

smo prestali obraćati pozornost, jer nam je to dijete sve

na svijetu. Pogledao je u Richarda. - Moja ţena nikada

nije izgovorila ni najbezazleniju laţ. Od svih ljudi koje

znam, ona je najiskrenija. Prošlog sam mjeseca odlučio

raščistiti s tim, pa sam rekao da sam pogriješio u

pogledu umjetne oplodnje i da mi je tek sada postalo

jasno zašto se ljudi odlučuju za nju.

- Što je odgovorila?

- Ona je, naravno, znala na što ciljam. Rekla je da uopće

ne shvaćam našu vezu, ako mislim da bi ona bila u

stanju učiniti takvo što bez moga znanja.

- Ispričao sam se i zakleo se da je nisam namjeravao

uvrijediti. Prošao sam kroz pakao, pokušavajući je

razuvjeriti. Na kraju mi je, ipak, povjerovala. Netremice

se zagledao u slike. -Ali, naravno, znao sam da laţe-

procijedio je kroz zube.

- Ili nije bila svjesna onoga što joj je učinio doktor

Highley - odrješito je rekao Richard.

57

Dannyboy Duke pretrčao je u cik-cak liniji preko 3.

avenije odjurio prema 55. ulici, gdje je na uglu s 2.

avenijom ostavio parkiran svoj auto. Ţeni je ukrao

novčanik na prvom katu robne kuće Alexander's. Čuo je

kako urla. - Onaj muškarac, onaj crnokosi, upravo me

opljačkao.

Uspio se progurati kroz zid ţena na prvom katu, ali ta je

krava pojurila za njim niz pomične stube, vrišteći i

pokazujući rukom na njega, dok je izlazio. Za njim je

vjerojatno u potjeru krenuo čovjek iz osiguranja.

Samo da stigne do svog auta. Nije htio baciti ţenin

novčanik, jer je bio pun novčanica od 100$. Vidio ih je,

a njemu je hitno trebao jedan fiks.

Lukavo je odabrao robnu kuću Alexander's, koja je pro-

davala krzna, jer su ţene tamo dolazile s gotovinom.

Znao je da od ukradenih kreditnih kartica i čekova nema

velike koristi.

Kada je večeras došao u robnu kuću, na njega gotovo

nitko nije obraćao pozornost. Ţena je nosila jednu od

onih velikih torbi koje se nisu zatvarale. Drţala ju je za

ručku u jednoj ruci, dok je drugom prekapala po

krznenim kaputima, koji su visjeli na vješalici. Samo je

ispruţio ruku i novčanik se već našao u njegovoj ruci.

Slijedi li ga netko. Nije se usudio osvrnuti. Time bi

samo svratio pozornost na sebe. Bolje da se drţi uz

zgrade. Ljudi su se brzo kretali ulicom. Bilo je tako

prokleto hladno. Sada si moţe priuštiti fiks. Ali ne samo

jedan.

Za minutu će se naći u svom autu i više neće morati

trčati ulicama. Odvest će se kući u Jackson Highets i

nabaviti fiks. Osvrnuo se. Nitko nije trčao za njim. Na

pomolu nije bilo

ni jednog policajca. Sinoć nije bio tako sretne ruke.

Kada je provalio u liječnikov auto, zamalo ga je ulovio

vratar restorana. Izloţio se uţasnoj opasnosti. A što je

za to dobio? U torbi nije bilo lijekova. Pa, u njoj je,

zaboga, našao samo zdravstveni karton, pritiskivač za

papir umrljan krvlju i jednu staru cipelu.

Malo zatim jednoj je starici ukrao novčanik sa samo 10

pišljivih dolara. Za taj sitniš jedva je nabavio malo

droge, s kojom je nekako progurao do danas. Staričin

novčanik i liječnikovu torbu bacio je na straţnje sjedište

svog auta. Mora ih se uskoro riješiti.

Došao je do auta, otvorio vrata i sjeo na vozačevo

mjesto. Nikada, nikada se neće odreći ovoga auta, čak

ni onda kad ne bude imao ni prebijenog centa. Policajci

ne očekuju da će se kriminalac s mjesta zločina odvesti

u autu. Ako te i opaze, prvo provjeravaju postaje

podzemne ţeljeznice.

Upalio je motor. Čak i prije nego je vidio trepteće plavo

svjetlo policijskih kola, čuo je zavijajući zvuk sirene.

Pokušao je pobjeći, ali policijski mu je auto presjekao

put. Iz njega je iskočio policajac s rukom na dršci

pištolja. Danny nije ništa vidio, jer su ga potpuno

zaslijepila prednja svjetla.

Policajac je naglo otvorio vrata njegovog auta i izvukao

ključ za paljenje motora. - Hej, Dannyboy - rekao je. -

Još uvijek kradeš, zar ne? Zar se nikada nećeš

opametiti? A sada se tornjaj van, drţi ruke tako da ih

mogu vidjeti i pripremi se da ti pročitam tvoja prava. Ti

si... koliko si puta uhićen? Ovaj ćeš put dobiti 10 do 15

godina zatvora, ako budemo imali sreće sa sucem.

58

Zrakoplov je kruţio iznad Newarka, jer je zbog

nevremena slijetanje bilo oteţano. Chris je pogledao u

Joanu. Čvrsto ga je drţala za ruku, a on je znao da to

nema nikakve veze s letenjem, jer se ona nije bojala

visina. Koliko ju je puta čuo kako se prepire s ljudima

koji su mrzili voţnju zrakoplovom: Statistički je

dokazano da je putovanje zrakoplovom mnogo sigurnije

od voţnje automobilom, vlakom ili motorom. U zraku

ste sigurniji nego u svojoj kadi.

Po izrazu njezinoga lica vidjelo se da je bila potpuno

pribrana. Kada je stjuardesa posluţivala piće, traţila je

za oboje koktel. Ni jednom od njih nije bilo do hrane pa

su umjesto večere popili crnu kavu.

- Chris - rekla je ozbiljnim, ali potpuno mirnim glasom.

-Mogu podnijeti sve, samo ne pomisao na to da se

Vangie ubila zbog mene. Ne brini se zbog toga što sam i

ja u sve ovo umiješana. Samo reci istinu i nemoj ništa

kriti.

Joan. Ako se ikada izvuku iz ovoga, čeka ih divan

zajednički ţivot. Ona je prava ţena, ali ju je morao još

bolje upoznati. Do sada čak nije ni shvaćao da mu moţe

vjerovati, ako joj kaţe da govori istinu. Moţda se

previše naviknuo na to da ne kaţe sve Vangie, kako bi

izbjegao svaĎe. Mora upoznati i sebe samoga, a da ne

govori o Joan.

Spuštanje je bilo teško i neugodno. Nekoliko je putnika

vrisnulo od straha, kada je zrakoplov počeo propadati

zbog zračnih vrtloţenja. Chris je znao da je pilot obavio

izvrstan posao, jer su zračne struje bile iznimno jake.

Ako ovakvo vrijeme potraje još duţe, sigurno će

zatvoriti pistu, pomislio je. Joan mu se osmjehnula.

- Stjuardesa nas je uspješno spustila na zemlju-rekao je,

posluţivši se starom pilotskom šalom.

Šutke su sjedili, dok je zrakoplov rulao po pisti prema

izlazu. Ljudi, koji su čekali putnike, morali su stajati iza

zaštitne ograde. Chris se nije nimalo začudio kada je

meĎu njima ugledao dva detektiva, koji su ga već

ispitivali u kući, nakon što je pronašao Vangieno tijelo.

- Kapetan Lewis. Gospodica Moore. - Da.

- Molim vas da podete s nama - rekao je Ed sluţbenim

glasom. - Duţnost mi je da vas obavijestim kako ste

osumnjičeni za smrt svoje ţene, Vangie Lewis, a moţda

i za ubojstva još nekih ljudi. Upozoravam vas da sve što

kaţete moţe biti dokaz protiv vas. Ne morate odgovarati

na pitanja. Imate zakonsko pravo na odvjetnika.

Joan je odgovorila umjesto njega. - Nije mu potreban

odvjetnik. Reći će vam sve što zna.

59

Molly se leĎima oslonila o naslon stolca u trenutku kada

je orkestar zasvirao uvodne taktove uvertire Otela. Bill

je oboţavao opere. Ona ih je samo voljela. Moţda je to

bio jedan od razloga zbog kojeg se nije mogla opustiti.

Bill se potpuno prepustio uţitku koji mu je pruţala

glazba, što se jasno vidjelo po smirenom izrazu njegova

lica. Molly je pogledala oko sebe. Met je, kao i obično,

bio krcat. Bill je platio njihove karte 70$ i stvarno su

imali izvrsna mjesta. Iznad njihovih glava blistali su

kristalni lusteri, koji su se polako počeli gasiti sve dok

dvorana nije utonula u mrak.

Trebala je ustrajati na tome da večeras posjete Katie u

bolnici. Bill nije shvaćao, nije mogao razumjeti

Katienin strah od bolnice. A to, zapravo, i nije bilo

čudno, jer se Katie sramila o tome govoriti. Ali najgore

u svemu tome bilo je to, što je njezin strah imao osnova.

Tati je na vrijeme pruţena liječnička pomoć. To im je

rekao starac koji je s njim leţao u sobi. Čak je i Bill

priznao da se u bolnicama dosta griješi.

Iz razmišljanja ju je prenuo pljesak koji se prolomio u

trenutku kada je Placido Domingo sišao s broda.

Izgubljena u mislima, do sada uopće nije bila svjesna

onoga što se zbivalo na pozornici. Bill ju je letimice

pogledao i zbog njega se pokušala pretvarati kako

uţiva. Nakon prvoga čina nazvat će Katie. Jedino tako

će se smiriti. Bit će dovoljno da čuje njezin glas i da joj

Katie kaţe kako je s njom sve u redu. A sutra će rano

ujutro otići u bolnicu prije operacije, kako bi se na licu

mjesta uvjerila da Katie nije uplašena i previše

uzrujana.

Činilo joj se da se prvi čin otegnuo u beskonačnost.

Nikada prije nije primijetila da je tako dug. Konačno je

došla i ta dugo očekivana stanka. Sva nestrpljivo odbila

je Billov prijedlog da odu u bar na čašu pjenušca i

umjesto toga odjurila na telefon. Brzo je okrenula broj i

odmah zatim u aparat ugurala potreban broj kovanica.

Nakon nekoliko minuta, blijeda u licu i drhtavih usana,

vratila se do Billa. Uhvatila ga je za ruku, jedva

zatomljujući jecaje. - Nešto nije u redu, nešto nije u

redu... Nazvala sam bolnicu. Nisu htjeli prespojiti vezu

u Katienu sobu. Rekli su da je liječnik zabranio da

prima pozive. Spojili su me sa sestrinskom sobom.

Traţila sam da jedna od njih ode do Katie i provjeri

kako je. Jedna je mlada sestra odmah otišla, a kada se

vratila divljačkim mi je glasom rekla da Katie nije u

svojoj sobi. Katie je nestala.

60

Izašao je iz Katiene sobe s izrazom zadovoljstva na licu.

Sve je išlo kao podmazano. Tablete su djelovale. Počela

je krvariti. Rana na prstu ukazivala je na to da se njezina

krv više nije zgrušavala.

Sišao je na drugi kat i navratio u apartman gospoĎe

Aldrich s kojom je bio i njezin muţ. Dijete je leţalo u

kolijevci pokraj njezinog kreveta. Suzdrţano se

nasmiješio roditeljima, a zatim se nagnuo nad dijete. -

Stvarno krasan primjerak-rekao je. - Mislim da ga

nećemo zamijeniti za novi.

Znao je kako su neuspjeli njegovi pokušaji da bude

duhovit, ali ponekad su bili potrebni. Ovi su mu ljudi

bili jako vaţni. Delano Aldrich mogao bi na tisuće

dolara koji se slijevaju u zaklade za znanstvena

istraţivanja namijeniti bolnici Westlake. To bi

omogućilo daljnja istraţivanja. Mogao bi u laboratoriju

raditi na ţivotinjama i izvijestiti o svom uspjehu. A

onda bi na ţenama počeo javno primjenjivati postignuća

svojeg dugogodišnjeg istraţivačkog rada, za koje je

znao da bi postigli trenutačni uspjeh. Uvijek je čvrsto

vjerovao u to da će slava jednoga dana pokucati i na

njegova vrata.

Delano Aldrich gledao je u svog sina sa

strahopoštovanjem i divljenjem. - Doktore, još uvijek ne

moţemo vjerovati. Svi su liječnici od nas digli ruke i

rekli da nikada nećemo imati djecu.

- Očito su pogriješili. Glavni je uzrok bio njezin uţasan

strah od trudnoće, što je Fukhito odmah prepoznao.

Strah je s jedne strane bio potaknut time što je u obitelji

njezinog oca bila nasljedna progresivna distrofija

mišića, pa je ona znala da bi mogla biti prijenosnik, a s

druge jer se bojala zbog malih mioma na stijenci

maternice. Odstranio ih je operativnim zahvatom i ona

je zatrudnjela. U ranoj fazi trudnoće izvršio je

amniocintezu. Pregled plodne vode pokazao je da je

beba zdrava.

Pa ipak, ona je bila vrlo osjetljiva osoba, gotovo

preosjetljiva. Prije deset godina imala je dva spontana

pobačaja i zato je u bolnici bila dva mjeseca prije

poroĎaja. I uspjela je zadrţati plod.

- Navratit ću ujutro. Ovi će ljudi svjedočiti u njegovu

korist, ako se ikada posumnja u uzrok smrti Katie

DeMaio. Ali, zašto bi se ikada posumnjalo? Nagli pad

krvnoga

tlaka bit će upisan na njezinom kartonu. Hitnu će

operaciju obaviti u nazočnosti najboljih sestara. Poslat

će i po kirurga iz hitne, koji će mu asistirati. Noćas

deţura Molloy. Bio je jedan od vrhunskih kirurga.

Molloy će potvrditi Katienoj obitelji i njezinom uredu

da je bilo nemoguće zaustaviti krvarenje i da je doktor

Highley predvodio tim koji se svim snagama borio da

spasi njezin ţivot.

Kada je izašao iz apartmana Aldrichovih, otišao je do

sestre Renge, koju je namjerno stavio na noćno

deţurstvo. Iskusnija bi sestra svakih 10 minuta

provjeravala Katie DeMaio. Renge nije bila tako

pametna ni savjesna.

- Sestro Renge.

-Doktore. Odmah se digla, pokušavajući prikriti

drhtanje ruku zbog uzrujanosti.

- Jako sam zabrinut za gospodu DeMaio. Njezin je krvni

tlak jako nizak, ali još uvijek u granicama normale.

Mislim da ima mnogo jače vaginalno krvarenje nego,što

misli. Idem na večeru, ali odmah ću se nakon toga

vratiti. Ţelim da do tada bude gotov laboratorijski nalaz

njezine krvi. Nisam je htio uznemirivati - ona je

opsjednuta strahom od bolnice - ali ne bi me čudilo da

operaciju moramo obaviti večeras. No, konačnu ću

odluku donijeti kada se vratim za, otprilike, jedan sat.

Nagovorio sam je da ništa ne jede. Ako slučajno bude

zatraţila krutu hranu, nemojte joj dati.

- Da, doktore.

- Dajte gospoĎi DeMaio tabletu za spavanje i ni u kom

slučaju joj nemojte spominjati mogućnost hitne

operacije, kako se ne bi nepotrebno uplašila. Jasno?

- Da, doktore. - U redu.

U predvorju bolnice razgovarao je s nekoliko ljudi, što

je smatrao vaţnim dijelom svoga plana. Iz dva je

razloga odabrao restoran koji se nalazio u blizini

bolnice. Kao prvo, hrana nije bila loša, a kao drugo,

poslije će mu to posluţiti da o sebi stvori sliku

savjesnog liječnika.

Bio sam zabrinut za gospodu DeMaio, reći će. Umjesto

da odem kući, večerao sam u blizini i odmah se vratio u

bolnicu da vidim kako je. Hvala Bogu da jesam.

Pokušali smo sve što je bilo u našoj moći da bismo je

spasili.

Osim toga, a što je bilo jednako tako vaţno, nikome

neće biti čudno da je pješice otišao do restorana, čak i

po tako groznom vremenu. Tako nitko neće znati koliko

je dugo izbivao.

Dok bude čekao na kavu, poduzet će posljednji vaţan

korak. Iz Katiene je sobe izašao u 19 sati i 5 minuta, a u

restoran će stići u 19 sati i 15 minuta. Ona će u 20 sati

dobiti tabletu za spavanje i to vrlo jaku. S obzirom na

njezino stanje, tableta će djelovati trenutačno.

Oko 20 i 30 već će se moći straţnjim stubama popeti na

treći kat i ući u dnevni boravak njezinog apartmana.

Provjerit će spava li i dati joj injekciju heparina, vrlo

jakog sredstva protiv zgrušavanja krvi, koji će,

uzajamno s tabletama, naglo sniziti njezin krvni tlak i

spriječiti pretvaranje protrombina u trombin, odnosno

onemogućiti njegovo djelovanje.

Vratit će se u restoran, popiti kavu, platiti račun i vratiti

se u bolnicu. Zajedno će sa sestrom Renge otići

provjeriti stanje Katie DeMaio. Nakon deset minuta

Katie će već biti u operacijskoj dvorani.

Sva sreća da večeras nije imala posjetitelje. Tako je

samo pojednostavnila cijelu stvar. Ali on se, naravno,

pripremio i za tu mogućnost. Heparin bi dodao u

konzerviranu krv za transfuziju, koju bi dobila tijekom

operacije. To bi bilo mnogo opasnije, ali jednako

djelotvorno.

Odrezak je bio dobar, baš kao što je i očekivao. Čudno

kako je uvijek u ovakvim trenucima postajao gladan.

Više bi volio da je mogao jesti nakon obavljenog posla,

ali to je bilo gotovo nemoguće. S Katienom će sestrom

stupiti u vezu tek poslije ponoći, jer je bila u operi.

Čekat će na nju u bolnici da bi je utješio. Pamtit će ga

kako je prema njoj bio ljubazan. Kući neće stići prije 2

ili 3 sata ujutro. Nije mogao tako dugo postiti.

Dopustio si je samo jednu čašu vina, jer je znao da

večeras ne smije, kao i obično, popiti pola boce. Pa,

ipak, ta ga je čaša ugrijala, učinila opreznim, izoštrila

mu misli i pomogla da predvidi nepredvidivo.

Konačno će ukloniti i posljednju opasnost. Torba još

uvijek nije naĎena, a vjerojatno nikada i neće biti.

Doktor Salem je ušutkan. Novine su objavile da je

njegova smrt posljedica »pada ili skoka kroz prozor«.

Edna je pokopana jutros, a Vangie Lewis jučer.

Mokasinka u Edninoj ladici neće značiti ništa ljudima

koji će se što prije ţeljeti riješiti njezinih starih stvari.

Kako grozan tjedan. Toliko se toga nepotrebnog

dogodilo. Trebalo mu je dopustiti da se javno bavi

svojim poslom. Prošla je generacija umjetnu oplodnju

smatrala sablaţnjivom. Sada se svake godine na taj

način raĎa na tisuće djece.

A stotinama godina prije? Arapi su uništavali svoje

neprijatelje uvlačeći se u njihove tabore i na umjetan

način oploĎivali njihove kobile pomoću vate natopljene

sjemenom pastuha najlošije kvalitete. Samo je geniju

mogla pasti na pamet tako savršena zamisao.

Genijalci su i liječnici koji su izveli prvu uspješnu

izvantjelesnu oplodnju.

Njegov ih je genij sve nadmašio. Poţnjet će slavu i

dobiti zasluţene nagrade i nitko ga u tome neće

zaustaviti.

Nobelova nagrada. Jednog će je dana dobiti za svoj

revolucionarni doprinos medicinskoj znanosti.

Potpuno sam riješio je problem pobačaja i neplodnosti.

Kada bi se to saznalo, proglasili bi ga prevratnikom kao

Kopernika. I upravo u tome je bila nesreća.

- Je li vam išla u tek večera, doktore? Konobarica mu je

djelovala nekako poznato. Oh, pa naravno, porodio ju je

prije nekoliko godina. Bio je dječak.

- Jako. Kako je vaš sin? - Dobro, gospodine:

- Drago mi je. Upravo nevjerojatno da su ova ţena i

njezin muţ mogli platiti njegove liječničke usluge. Dali

su mu novac, koji su uštedjeli da bi njime platili udio pri

uzimanju kredita za kupnju kuće. Ali dobili su ono što

su htjeli.

- Cappuccino, molim.

- Naravno, doktore. Ali morat ćete pričekati oko deset

minuta.

-Za to ću vrijeme obaviti nekoliko telefonskih

razgovora. Neće ga biti manje od deset minuta. Sada se

konobarica više neće pitati gdje je.

Pogledao je kroz prozor i vidio da je snijeg prestao

padati. Morat će izaći bez kaputa, jer bi postalo

sumnjivo da ga uzme iz garderobe. Išuljao se na

sporedni izlaz, koji se nalazio blizu predvorja s

telefonima i zahodima. Hladni ga je zrak štipao za lice,

ali gotovo da to i nije primjećivao, dok je ţustro

koračao prema bolnici. Do u sitnice je razradio svaki

korak.

Imao je ključ za izlaz u slučaju nuţde, koji se nalazio u

straţnjem dijelu krila odjela za ginekologiju i

porodništvo. Nitko nije nikada koristio te stube. Otvorio

je vrata i ušao u zgradu.

Na stubištu je gorjelo svjetlo. Odmah ga je isključio. Po

bolnici je mogao hodati zavezanih očiju i ne bi se

izgubio. Na trećem je katu oprezno otvorio vrata i

osluhnuo. Vladala je potpuna tišina. Tiho je otvorio

vrata i kročio u hodnik. Trenutak poslije ušao je u

apartman Katie DeMaio.

Što bi bilo da ju je netko dopratio u bolnicu: njezina

sestra ili prijatelj? Što bi bilo da je ta osoba zatraţila da

ostane s njom preko noći i prespava na sofi u dnevnom

boravku? S tom se mogućnošću morao suočiti i pronaći

neko rješenje. Klinika Westlake otvoreno je podrţavala

one pacijentice koje su ţeljele da netko ostane s njima u

bolnici. Baš zato je naredio da se dnevni boravak u

Katienom apartmanu počne bojati i time u korijenu

presjekao mogućnost da netko ostane s njom.

Planiranje. Ništa nije bilo tako vaţno kao planiranje,

jednako korisno i potrebno u ţivotu kao i u laboratoriju.

Danas poslijepodne ostavio je špricu s heparinom u

ladici

jednog od stolova, koji su se nalazili ispod zaštitnog

prekrivača. U sobu je kroz prozor ulazilo svjetlo s

parkirališta, i omogućilo mu da odmah nade stol. Iz

ladice je izvadio špricu.

A sada je nastupio ključni trenutak. Izloţit će se

opasnosti, ako se Katie probudi i vidi ga. Ali vjerojatno

će odmah ponovno zaspati. Sigurno neće nikada

ispitivati za injekciju. Ako je zatekne u svjesnom stanju

kada se poslije vrati sa sestrom

Renge, ako i jednom riječju spomene injekciju, lako će

se izvući: reći će joj da se zabunila, jer vjerojatno misli

na iglu kojom joj je vadio krv. MeĎutim, bilo bi bolje da

se sada ne probudi.

Došao je do njezinog kreveta i nagnuo se nad nju.

Podigao joj je ruku. Zavjesa na prozoru bila je napola

navučena i u sobu je ulazilo prigušeno svjetlo. Licem je

bila okrenuta od njega, pa je vidio samo njezin profil.

Disala je ravnomjerno. Govorila je u snu, ali nije mogao

razaznati što. Sigurno sanja.

Iglu je zabo u njezinu venu i pritisnuo klip. Katie se

trznula i uzdahnula. Okrenula je glavu i otvorila oči

mutne od sna. U polutami sobe vidio je da su joj zjenice

proširene. Zbunjeno ga je pogledala. - Doktore Highley

- promrmljala je. - Zašto ste ubili Vangie Lewis?

Scott Myerson bio je više umoran nego ljut. Od utorka

ujutro kada je pronaĎeno tijelo Vangie Lewis, još je

dvoje ljudi umrlo. Dvoje poštenih ljudi - radišna

recepcionarka, koja je zasluţila nekoliko godina

odmora, nakon što se zdušno brinula za svoje stare

roditelje; i liječnik koji je svojim radom pridonio

napretku medicinske znanosti.

Umrli su, jer nije radio dovoljno brzo. Chris Lewis bio

je ubojica. Scott je u to bio potpuno uvjeren. Oko

Lewisa se stezao nesalomljivi obruč. Da su bar od prve

shvatili da je Vangie Lewis ubijena. U tom bi slučaju

Lewisa odmah priveli na ispitivanje. Moţda bi ga

slomili. A Edna Burns i Emmet Salem još bi uvijek bili

ţivi.

Scott je jedva čekao da ga se dočepa. Onaj muškarac

koji je sposoban ubiti svoju trudnu ţenu, sposoban je,

ne trepnuvši okom, ubiti bilo koga drugog. Lewis je to

dokazao. Spadao je u najgoru vrstu kriminalaca. Imao je

lice nevinog djeteta i nitko ne bi rekao da je ubojica.

Bio je tip kojemu moţeš odmah vjerovati i mirno se

okrenuti bez bojazni da ćeš dobiti noţ u leĎa.

Lewis i njegova djevojka iskrcat će se iz zrakoplova u

19 sati i ovdje bi trebali biti do 20 sati. Lewis je bio

hladnokrvan tip. Znao je da nema smisla bjeţati. U

stanju je praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Zna da

su dokazi protiv njega neosnovani. Ako se tijekom

suĎenja takvi dokazi vješto obrazloţe, učinkovitiji su od

izjave svjedoka. Bit će mi pravo zadovoljstvo da sam

zastupam optuţbu, pomislio je Scott.

U 19 sati i 50 minuta u Scottov je ured ušao Richard.

Nije gubio vrijeme na uvod. - Mislim da smo otvorili

septičku jamu, rekao je. -Radi se o Westlake programu

za liječenje neplodnosti.

- Ako misliš da je psihijatar vjerojatno bio Ijubavnik

Vangie Lewis, u tome se slaţem s tobom - rekao je

Scott. Mislio sam da smo to zaključili danas

poslijepodne. No, to ćemo lako ispitati. Dajte na analizu

krv Vangienog djeteta i odmah ćemo privesti Fukhita.

On moţe odbiti testiranje, ali time će otvoreno priznati

svoju krivnju. Ako se po drugi put dokaţe da je imao

vezu s pacijenticom i napravio joj dijete, njegovoj

liječničkoj karijeri zauvijek je odzvonilo.

-Ne govorim o tome-Richard ga je nestrpljivo prekinuo.

- Radi se o Highleyju. Mislim da radi pokuse na svojim

pacijenticama. Upravo sam razgovarao s muţem jedne

od njih. Ne postoji ni najmanja mogućnost da je on otac

djeteta, a bio je nazočan dok je ţena raĎala. Uvjeren je

da se ţena odlučila na izvantjelesnu oplodnju bez

njegovog znanja i pristanka. Još mislim da se tu radi o

nečem drugom. Čini mi se da Highley obavlja umjetnu

oplodnju bez znanja oba roditelja. Tako se raĎaju ta

čudna djeca.

- Hoćeš reći da je Highley oplodio Vangie Lewis

sjemenom nekog istočnjaka, misleći kako će se izvući

nekaţnjeno? Ma daj, Richard.

- Moţda nije znao da je davatelj istočnjak. Moţda je

pogriješio.

- Liječnici ne čine takve pogre3ke. Ča~c i u slučaju da

je tvoja pretpostavka istinita... ma, slušaj, to

jednostavno ne mogu progutati... ali, to ipak ne znači da

je ubio Vangie Lewis.

-Nešto je sumnjivo s tim Highleyjem-uporno je nastavio

Richard. - To sam osjetio istog trenutka kada sam ga

ugledao. - Slušaj, provest ćemo istragu u bolnici. To

nije nikakav

problem. Ako otkrijemo da je na bilo koji način

prekršen zakon, podignut ćemo optuţnicu. Ako si u

pravu da on stvarno umjetno oploĎuje ţene bez

njihovog pristanka, uhitit ćemo ga. To je svjesno

kršenje Zakona o pravu na samostalno odlučivanje. Ali

time ćemo se pozabaviti poslije. Na mojoj listi

prvenstva Chris Lewis je sada na prvom mjestu.

-Nemoj dignuti ruke od toga-rekao je Richard.-Odmah

treba provesti temeljitu istragu o Highleyju. Ja već

radim na tuţbama za nesavjesno liječenje, koje su protiv

njega podigle neke pacijentice. Uskoro će doći gospoda

Horan i reći zašto je tuţila Highleyja. U članku,

objavljenom o njemu u Newsmakeru, piše da je prije

dolaska u Ameriku radio u Liverpoolu u Engleskoj.

Treba nazvati bolnicu i provjeriti postoje li neke

naznake o njegovom nedoličnom ponašanju. Oni će dati

takve podatke.

Scott je slegnuo ramenima. -Nazovi ih.

Na njegovom se stolu oglasio buzzer. Scott je uključio

interfon. - Uvedi ga - rekao je. Oslonio se o naslon

stolice i pogledao u Richarda.

- Stigao je ucviljeni udovac, kapetan Lewis, zajedno sa

ţenom svog ţivota - rekao je.

62

Dannyboy Duke zgureno je sjedio na stolcu u

policijskoj postaji. Znoj mu je izbijao kroz sve pore na

tijelu, a ruke

su me neprekinuto drhtale. Ţivci su mu gotovo potpuno

popustili. Da je uspio pobjeći, sada bi bio u svom stanu

i prepustio se blaţenom djelovanju heroina. Umjesto

toga zaglavio je u ovom vrućem i zagušljivom paklu.

- Pustite me na miru - prošaptao je.

- Ma nemoj - rekao je detektiv, ne obazirući se na ono

što je Danny govorio. - Na ovom se pritiskivaču za

papir nalaze tragovi krvi, Danny. Koga si njime udario?

Slušaj, Danny, znamo da njime nisi udario staricu čiju si

torbicu jučer ukrao. Gurnuo si je i ona je slomila kuk.

Znaš kako se takvi prijelomi kod starijih ljudi mogu

pogoršati. A ta ţena ima 75 godina, Danny. Moţe dobiti

upalu pluća i umrijeti. U tom ćeš slučaju biti okrivljen

za ubojstvo, Dannyboy. Zato suraĎuj, pa ćemo vidjeti

što moţemo za tebe učiniti. U redu?

- Ne znam o čemu govorite - promrsio je Danny.

- Dobro znaš o čemu govorim. U tvom smo autu našli

staričinu torbicu i liječničku torbu. Novčanik koji si

ukrao u robnoj kući Alexander's bio je u tvom dţepu.

Znamo da si sinoć ukrao torbu. Kradu je prijavio vratar,

koji te vidio ispred hotela Carlyle. On te moţe

prepoznati. Koga si udario ovim pritiskivačem, Danny?

Reci nam. A cipela, Danny? Otkada čuvaš iznošene

cipele? Sve nam lijepo ispričaj.

- Bila je u torbi - prošaptao je.

Dva su se detektiva pogledala. Jedan od njih je slegnuo

ramenima, okrenuo se i sa stola uzeo novine. Drugi je u

liječničku torbu stavio fascikl sa zdravstvenim

kartonom, koji je netom pregledao. - U redu, Danny.

Nazvat ćemo doktora Salema da provjerimo što je sve

imao u torbi. Bilo bi mnogo jednostavnije da suraĎuješ.

Ovdje si već tako dugo da si i sam mogao doći do tog

zaključka.

Drugi je detektiv podigao pogled s ; novina. - Doktor

Salem? - rekao je zapanjeno.

- Da. Njegovo se ime nalazi na fasciklu. Oh, sad mi je

jasno. Na pločici s imenom piše doktor Hihgley. Čudno

da u torbi nosi zdravstveni karton pacijenta nekog

drugog liječnika.

MlaĎi detektiv je došao do stola, noseći u ruci jutarnje

izdanje Daily Newsa. Otvorio je fascikl i pregledao

nekoliko papira na čijem je vrhu velikim slovima bllo

otiskano EMMET SALLEM, M.D. Svom je kolegi dao

znak da pročita kratak članak u Newsu. - Salem je

liječnik čije su tijelo našli na krovu izbočenog dijela

pročelja hotela Essex. Tuţilac okruga Valley sa svojim

ljudima radi na tom slučaju.

Detektivi su se sa zanimanjem okrenuli prema

Dannyboyu i sumnjičavo ga pogledali.

63

Gledao je kako Katie sklapa oči i počinje ravnomjerno

disati. Zaspala je. Pitanje koje je postavila o Vangie

došlo je iz dubine njezine podsvijesti, vjerojatno

izazvano psihičkim stanjem jednakom onom u

ponedjeljak navečer. Moţda se neće sjetiti da je

postavila to pitanje, ali to nije smio provjeravati.

Recimo da ga ponovno izgovori pred sestrom Renge ili

pred drugim liječnicima u operacijskoj dvorani, prije

nego dobije anesteziju? Naprezao je mozak traţeći

rješenje. Ono što je u ponedjeljak navečer vidjela kroz

prozor, još ga uvijek moţe uništiti.

Mora je ubiti prije nego je sestra Renge ponovno obiĎe.

Znači da mu je preostalo manje od jednog sata. Injekcija

heparina djelovat će trenutačno, ali bit će potrebno još

nekoliko sati

da se onesposobi djelovanje svih čimbenika koji

sudjeluju u zgrušavanju krvi. To je i namjeravao. Ali

sada više nije mogao čekati tako dugo. Mora odmah

brzo raditi i dati joj još jednu injekciju.

Heparin je drţao u svom uredu. U ovim se okolnostima

ne bi usudio ni pribliţiti bolničkoj ljekarni. Na

parkiralište će se spustiti poţarnim stubama, zatim kroz

privatni ulaz ući u svoj ured, napuniti špricu i istim se

putem vratiti natrag. Za to će mu biti potrebno bar 5

minuta. Konobarica će se početi pitati gdje je, ali nije

imao drugog izlaza. Uvjerivši se da Katie spava, ţurno

se udaljio iz njezine sobe.

64

Tehničar Laboratorija za forenzičku medicinu okruga

Valley u petak navečer ostao je raditi prekovremeno.

Doktor Carroll je zatraţio da sve mikroskopski sitne

uzorke naĎene u kući Vangie Lewis usporedi s onima

naĎenim u stanu Edne Burns. Počeo je pozorno

pregledavati sadrţaj dviju vrećica usisavača za prašinu,

od kojih je jedna sadrţavala uzorke iz kuće Lewisovih,

a druga one iz stana Edne Burns, pomnjivo tragajući za

dokazima.

Laboratorijski je tehničar imao savršen predosjećaj, koji

ga nikada nije prevario, kada se radilo o mikroskopski

sitnim dokazima vaţnim za istragu. Uvijek je posebnu

pozornost obraćao na vlasi, često govoreći: - Mi smo

poput krznaša. Nevjerojatno je koliko neprestano

gubimo vlasi, uključujući tu i ljude koji su gotovo

ćelavi.

MeĎu uzorcima iz kuće Lewisovih naišao je na velik

broj vlasi pepeljasto plave boje, koje su bile ţrtvine. A

pronašao je i priličan broj svijetlosmeĎih vlasi, naĎenih

u spavaćoj sobi. Nesumnjivo su pripadale ţrtvinom

muţu, jer su te iste vlasi naĎene u dnevnom boravku i

radnoj sobi.

MeĎutim, u ţrtvinoj je spavaćoj sobi pronaĎen i

odreĎeni broj vlasi boje pijeska, što je bilo dosta

neobično. Ne bi bilo ništa neobično da su naĎene u

kuhinji ili dnevnom boravku, kamo mogu ući razni

posjetioci i dostavljači. Ali u spavaćoj sobi? Čak je i u

današnje vrijeme malo kome, osim najuţim članovima

obitelji, dopušten ulazak u spavaću sobu. Svi uzorci koji

se naĎu u njoj, smatraju se posebno vaţnim. Te su vlasi

pripadale nekom muškarcu, na što je odmah upućivala

njihova duţina. Nekoliko istih vlasi se uhvatilo i na

ţrtvinom kaputu.

Nakon nekog vremena tehničar je konačno pronašao

dokaz koji je povezivao jednu osobu s oba slučaja, a za

kojim je Richard Carroll tragao. Bilo je to nekoliko

vlasi boje pijeska na kućnom ogrtaču, izblijedjele plave

boje, Edne Burns.

Uzorke kose stavio je pod jaki mikroskop i počeo ih

pozorno usporeĎivati.

Uopće nije postojala nikakva dvojba. Ista je osoba bila

u blizini obje mrtve ţene.

Tehničar je podigao slušalicu i nazvao doktora Carrolla.

65

Pokušala se razbuditi. Čula je kako su se zatvorila vrata.

Netko je bio u sobi. Osjećala je bol u ruci. Doktor

Highley... Ponovno je počela tonuti u san... Što je rekla

doktoru Highleyju? Za samo nekoliko minuta Katie se

probudila. Sjetila se crnih kola, blistavih metalnih

naplataka na kotaču automobila i odbljeska svjetla na

metalnom okviru doktorovih naočala. Vidjela ga je u

ponedjeljak navečer. Doktor Highley je u ponedjeljak

navečer stavljao tijelo Vangie Lewis u prtljaţnik svojih

kola. Doktor Highley je ubio Vangie.

Richard je nešto sumnjao. Richard joj je pokušao reći,

ali nije ga htjela slušati.

Doktor Highley je znao da ga je vidjela. Zašto mu je

postavila to pitanje? Mora izaći odavde, jer će i nju

ubiti. Oduvijek se uţasno bojala bolnice, jer je

predosjećala da će u jednoj umrijeti.

Kamo je otišao doktor Highley? Sigurno će se vratiti.

Vratit će se da je ubije. Pomoć. Trebala je nečiju

pomoć. Zašto je osjećala takvu slabost? Rana na prstu je

krvarila. Tablete koje joj je dao. Otkada ih uzima još joj

je više zlo. Tablete. Od njih je tako jako krvarila.

Oh, Boţe, pomozi mi. Molim te, pomozi mi. Telefon.

Telefon! Katie je pokušala dohvatiti slušalicu. Ruka joj

je bila tako slaba i drhtava da je srušila telefon.

Prisiljavajući se da drţi oči otvorenima, povukla je ţicu,

podigla slušalicu i prislonila na uho. Linija je bila

mrtva. Bijesno je počela pritiskivati vilicu,

pokušavajući dobiti centralu.

Doktor Highley je rekao da je telefon u kvaru. Pritisnula

je zvonce kako bi dozvala sestru, ali ţaruljica na

vanjskoj strani njezinih vrata nije se upalila. Bila je

sigurna da se nije upalila ni ţaruljica na pokazivaču u

sestrinskoj sobi.

Mora izaći odavde prije nego se doktor Highley vrati.

Digla se i osjetila mučninu izazvanu vrtoglavicom.

Mora izaći. Vangie Lewis. Duga plava kosa; razmaţena,

djetinjasta Vangie, koja je tako čeznula za vlastitim

djetetom. Doktor Highley je ubio Vangie, ubio je

njezino dijete. Je li ubio još nekoga?

Počela je nesigurno hodati. Dizalo. Spustit će se

dizalom na drugi kat. Tamo su bili Ijudi - druge

pacijentice i sestre.

U blizini su se zatvorila vrata. Vraća se. On se vraća.

Katie je pogledala u otvorena vrata koja su vodila na

hodnik. Ako izaĎe na ta vrata, on će je sigurno vidjeti.

Vrata na kupaonici nisu imala bravu. Garderoba. Tamo

će je odmah naći. Samo se snagom volje nekako uspjela

dovući do vrata dnevnog boravka.

Otvorila ih je, ušla i zatvorila za sobom, prije nego je on

ušao u spavaću sobu.

Kamo moţe ići? On će odmah krenuti u potragu za

njom. Ovdje nikako ne moţe ostati. Ako pokuša izaći

na hodnik, proći će pokraj otvorenih vrata spavaće sobe

i on će je vidjeti. Mora krenuti niz hodnik i skrenuti

lijevo, a zatim dugim hodnikom doći do dizala. Nije mu

se mogla suprotstaviti. Kamo moţe otići? Čula je kako

se vrata otvaraju iznutra. Sada ju je traţio u spavaćoj

sobi. Moţda bi se mogla sakriti ispod zaštitnih

prekrivača? Ne. Ne. Tako bi upala u zamku. Našao bi je

i izvukao van. Zavrtjelo joj se i nesvjesno se ugrizla za

usnicu. Noge su joj postale gumene, a usta i koţa

spuţvaste.

Oteturala je do vrata koja su iz dnevnog boravka vodila

na hodnik, gdje se nalazio izlaz iz zgrade u slučaju

poţara. Primijetila ga je onda kada je ovamo dovezena.

Poţarnim će stubama sići na drugi kat. Tamo će traţiti

pomoć. Izašla je na hodnik. Za koji će trenutak krenuti

za njom u potjeru.

Vrata koja su vodila na poţarne stube bila su teška.

Povukla ih je... ponovno ih je povukla. Konačno su se

pomaknula. Otvorila ih je i stala na stubu. Vrata su se

iza nje polako zatvorila. Hoće li on vidjeti kako se

zatvaraju? Stube. Boţe, kako je ovdje mračno, tako

strašno mračno. Ali nije smjela upaliti svjetlo. On bi ga

vidio. Moţda sada juri hodnikom prema dizalu. U tom

slučaju dobiva dodatnu minutu prednosti. Boţe, pomozi

mi. Boţe, pomozi mi. Čvrsto se primila za ogradu

stubišta. Stube su tako strme. Koračala je nečujno, jer je

bila bosonoga. Koliko stuba ima do prvog odmorišta?

13. Ne, toliko ih ima u njezinoj kući. Ovdje ih ima 8.

Zatim još 8 do drugog odmorišta. Tada će se naći na

sigurnom. 7... 5... 1. Došla je do vrata i okrenula kvaku.

Vrata su bila zaključana, a mogla su se otvoriti samo s

vanjske strane.

Čula je kako se na trećem katu otvaraju vrata, a zatim

čvrste korake koji su se počeli spuštati stubama.

66

Chris je odbio pozvati odvjetnika. Sjedio je nasuprot

okruţnom tuţitelju. Uţasno se brinuo zbog ovog

ispitivanja, jer se bojao da mu neće vjerovati. Ali Joan

mu je vjerovala. Joan je rekla: -Razumljivo je da

sumnjaju na tebe, Chris. Moraš reći sve što znaš.

Podsjeti se na riječi iz Biblije »Istina će te osloboditi...«

Chris je pogledao u dva detektiva, koji su ga dočekali u

zračnoj luci. - Nemam što kriti - rekao je.

Scott je na to ostao potpuno hladan. U sobu je ušao

mladi muškarac s izgledom knjiškoga moljca. Sjeo je,

otvorio svoj stenografski blok i uzeo olovku. Scott je

pogledao ravno u Chrisa. - Kapetane Lewis, duţnost mi

je da vas obavijestim kako ste osumnjičeni za smrt

Vangie Lewis, Edne Burns i doktora Emmeta Salema.

Moţete šutjeti. Ne morate odgovoriti ni na jedno

pitanje. U bilo kojem trenutku moţete odbiti daljnje

ispitivanje. Imate pravo na odvjetnika. Upozoravam vas

Ďa sve što kaţete, moţe biti dokaz protiv vas. Jeli vam

to jasno?

- Da.

- Znate li čitati?

Chris je pogledao u Scotta. Ţeli li ga izazvati tim

podrugljivim pitanjem? Ne, on to misli ozbiljno.

- Da.

Scott mu je preko stola dodao papir. -Ovo je prijepis

vaših prava, koje ste upravo čuli. Molim vas da ih

pozorno pročitate, a nakon toga, ako ste sve u

potpunosti razumjeli, potpišite se.

Chris je brzo pročitao svoja prava, potpisao se i papir

vratio Scottu.

-U redu. Scott je papir gurnuo na stranu. Chris je

pretpostavio da će sada započeti uobičajeno ispitivanje.

Baš čudno, pomislio je. Cijeli ţivot moţeš svaku večer

gledati kriminalističke serije ili filmove čija se radnja

odvija u sudnici, a da ti nikada ne padne na pamet da bi

sam mogao biti umiješan u neki zločin. Tuţitelj je očito

mislio da je on ubio Vangie. Je li postupio nerazumno,

kad je odbio odvjetnika? Ne, nije.

- Kapetane Lewis, postupa li se ovdje s vama loše ili vas

se na bilo koji način zlostavlja? - zapitao je tuţitelj.

- Ne.

- Ţelite li kavu ili nešto pojesti?

Chris je protrljao čelo. - Kavu, molim. Spreman sam

odgovoriti na sva vaša pitanja.

Pa, ipak, nije bio pripremljen na Scottova pitanja. - Jeste

li ubili svoju ţenu, Vangie Lewis?

Chris ga je pogledao u oči. -Nisam ubio svoju ţenu. Ali

znam ovo. Ako je umrla u ponedjeljak navečer prije

ponoći, onda se nije ubila u našoj kući.

Scott, Charley, Phil i stenograf na to su ostali zapanjeni.

- U ponedjeljak sam došao kući nešto prije ponoći.

Budući da Vangie nije bila kod kuće, vratio sam se u

New York. Sljedećeg sam se jutra vratio u l I sati i

našao njezino tijelo na krevetu. Nisam na to obraćao

pozornost sve dok direktor pogrebnog poduzeća nije

došao po odjeću za Vangien ukop i rekao mi vrijeme

njezine smrti. Tek sam tada shvatio da je njezino tijelo

doneseno u kuću. Kada je naĎena, na nogama je imala

cipele, koje nikada nije nosila niti ih je mogla obuti.

Šest je tjedana prije smrti stalno nosila stare i iznošene

mokasinke naše čistačice. Desna joj je noga bila jako

natečena. Te je mokasinke čak nosila i u kući umjesto

papuča...

Razgovor je tekao jednostavnije nego što je očekivao. U

ponedjeljak ste iz motela otišli u 20 sati i vratili se u 22

sata. Gdje ste bili?

- Bio sam u kinu u Greenwich Villageu. Nakon toga

sam se vratio u motel, ali nisam mogao spavati. Odlučio

sam otići kući, jer sam ţelio razgovarati s Vangie.

Stigao sam nešto prije ponoći.

-Zašto niste ostali i pričekali da se vaša ţena vrati?

Nakon toga je slijedilo pitanje od kojeg mu se okrenuo

ţeludac. - Jeste li znali da je dijete koje je nosila vaša

ţena imalo orijentalne crte, odnosno da je bilo Japanac?

- Oh, moj Boţe! U Chrisu se istovremeno javilo zapre-

paštenje pomiješano s osjećaje olakšanja. Dijete nije

bilo njegovo. Japanac. Njezin psihijatar. Je li stvarno

bio takva gnjida da joj je napravio dijete? Bezgranično

mu je vjerovala. Oh, Boţe, jadnica. Nije ni čudo da se

toliko boj ala poroĎaja. Sigurno je zato nazvala doktora

Salema. Ţeljela je to sakriti. Oh, Boţe, bila je takvo

dijete.

- Niste znali da vaša ţena ima ljubavnika? - Ne, nisam.

- Zašto ste u utorak navečer išli k Edni Burns?

Stigla je kava i Chris je na trenutak zastao. - Samo

malo, molim vas. Moţemo li ići onim redom kojim su se

dogaĎaji odvijali? Počeo je piti kavu i osjetio kako mu

ona pomaţe da sredi misli. - Edna Burns me nazvala u

utorak navečer, nakon što sam shvatio da je Vangie

umrla prije nego je donesena u kuću. Govorila je

nesuvislo. Trabunjala je nešto o princu na bijelom konju

i Pepeljugi. Rekla je da ima ne~to za mene, nešto što

bih sigurno ţelio imati i dodala kako će otići na policiju.

Pomislio sam da moţda zna s kim je Vangie bila. Mislio

sam da moţda neću morati priznati kako sam u

ponedjeljak navečer bio kod kuće, ako mi to kaţe. Ţelio

sam poštedjeti Joan.

Šalicu s kavom stavio je na stol. U misli mu je navrlo

sve ono što se dogodilo u utorak navečer. Učinilo mu se

tako daleko i nestvarno. - Odvezao sam se do

stambenog naselja u kojem je ţivjela Edna Burns. Jedan

je dječak šetao sa svojim psom i pokazao mi njezin stan.

Pozvonio sam i pokucao na vrata. Televizor je bio

uključen, a svjetla upaljena. Malo sam pričekao, ali ona

se nije odazivala. Pomislio sam da se onesvijestila i da, i

ovako, i onako, nema nikakvog smisla s njom

razgovarati, jer je vjerojatno neka čudakinja. Otišao sam

kući.

- Niste ušli u stan? - Nisam.

- Koliko je bilo sati? - Oko 21 i 30.

- U redu. Što ste zatim uradili?

Jedno je pitanje slijedilo za drugim. Popio je još jednu

šalicu kave. Istina. Čista istina. Mnogo je lakše govoriti

istinu nego je izbjegavati, pomislio je. Mora misliti na

budućnost. Ako mu povjeruju, za njega i Joan

zajednički će ţivot postati stvarnost. Pomislio je na

njezin pogled pun ljubavi, na njezine ruke kojima ga je

tako strastveno zagrlila, kada se sinoć pojavio na pragu

njezina stana. Po prvi je put u ţivotu spoznao da postoji

netko kome se moţe obratiti u nevolji; netko tko mu ţeli

pomoći i pruţiti mu podršku. Svi su se drugi - Vangie,

čak i njezini roditelji - uvijek oslanjali na njega.

U dobru i u zlu.

S Joan samo u dobru. Joan, ljubavi moja, pomislio je.

Duboko je uzdahnuo. Počela su pljuštati pitanja o

doktoru Salemu.

67

Richard je sjedio za Katienim radnim stolom i čekao da

ravnatelj devonske bolnice Christ digne slušalicu.

Njegov je privatni broj dobio tek onda kada je naglasio

da mora razgovarati s nekom ovlaštenom osobom, koja

u bolnici radi duţe od 10 godina.

Dok je čekao, pogledom je prešao po sobi. Stol koji se

nalazio iza radnoga, bio je pretrpan spisima. Ne čudi me

da nakon nesreće nije uzela nekoliko slobodnih dana,

pomislio je. Iako je bila zatrpana poslom, trebala je

nekoliko dana ostati kod kuće. Danas je poslije podne

izgledala grozno. Izgubila je parnicu i to ju je očito

strašno pogodilo. Da se bar s njom vidio prije nego je

otišla iz ureda.

Na drugoj strani linije telefon,je i dalje uporno zvonio.

Čovjek je vjerojatno negdje vani ili spava. Moţda će

biti bolje da ponovno nazove sutra ujutro. Ne. Sada

mora dobiti odgovor na ono što ţeli znati.

Na Katienom radnom stolu stajalo je nekoliko

uokvirenih slika. Na jednoj je snimljena sa starijom

ţenom, vjerojatno majkom. Znao je da njezina majka

ţivi negdje na Floridi. Na drugoj je slici uz nju stajala

Jennifer, Mollyno najstarije dijete. Katie izgleda kao

njezina starija sestra, pomislio je. Pogled mu se

zaustavio na slici na kojoj je Katie stajala sa skupinom

ljudi, odjevenih u skijaška odijela. To su sigurno njezini

prijatelji s kojima odlazi na skijanje u Vermont.

Ali nigdje nije vidio ni jednu Johnovu sliku. Naravno,

Katie nije nikoga na poslu htjela podsjećati na to da je

udovica nekada uglednog suca. Zato je kod kuće bila

okruţena njegovim slikama.

Čuo je kako telefon i dalje zvoni na drugom kraju linije.

Pričekat će još malo.

Richard je osjetio olakšanje, jer meĎu slikama nije vidio

ni jednog muškarca. Počeo je objašnjavati svoje

ponašanje kad je Katie najavila da nekamo odlazi preko

vikenda. Odglumio je začuĎenost što neće biti ovdje

kada se ovaj slučaj konačno rasplete. Glupost! Grizao se

u sebi misleći kako ima nekog muškarca.

- Da. Začuo je ljutit i snen glas.

Richard se naglo uspravio, čvrsto stisnuvši slušalicu. -

Gospodin Reeves? Gospodin Alexander Reeves?

- Da.

Richard je odmah prešao na stvar. - Gospodine, ispri-

čavam se što vas zovem u ovo vrijeme, ali radi se o

jednoj vaţnoj i hitnoj stvari. Ovo je prekooceanski

poziv. Ja sam Richard Carroll, sudski vještak okruga

Valley u New Jerseyu. Trebaju mi neki podaci o

doktoru Edgaru Highleyju.

Iz muškarčevog je glasa istog trena nestala pospanost

kao rukom odnesena. Postao je napet i oprezan. - Što

vas zanima? - Malo prije sam razgovarao s

liverpoolskom klinikom

Queen Mary i začudio sam se čuvši kako je doktor

Highley tamo radio razmjerno kratko vrijeme, jer smo

mi o tome drukčije mislili. MeĎutim, dobio sam podatak

da je doktor Highley radio u bolnici Christ gotovo 9

godina. Je li to točno?

- Doktor Highley je kod nas staţirao nakon što je

diplomirao na Cambridgeu. On je briljantan liječnik, pa

smo mu ponudili stalno mjesto. Ovdje je specijalizirao

ginekologiju i porodništvo.

- Zašto je otišao?

- Nakon ţenine smrti preselio se u Liverpool. Poslije

smo čuli da je odselio u Ameriku. To, naravno, nije

ništa neobično. Mnogi naši liječnici i kirurzi, koji se ne

mogu pomiriti s dosta niskim primanjima, odlaze iz

Engleske.

- Je li postojao i neki drugi razlog zbog kojega je doktor

Highley dao ostavku?

- Ne razumijem vaše pitanje.

Richard je odlučio staviti sve na kocku. - Mislim da

razumijete, gospodine Reeves. Naš je razgovor,

naravno, strogo povjerljiv, ali ne mogu gubiti vrijeme

okolišajući. Mislim da doktor Highley radi pokuse sa

svojim trudnim pacijenticama, a moţda i s njihovim

ţivotima. Postoji li neki dokaz kojim moţete potvrditi tu

mogućnost?

Nakon dulje šutnje, čovjek je progovorio, namjerno

izgovarajući svaku riječ polako i jasno. -Dok je bio u

našoj bolnici, doktor Highley nije obavljao samo

liječničke poslove, već se bavio i prenatalnim

istraţivanjima. Došao je do nekih vaţnih spoznaja,

radeći pokuse sa ţabama i sisavcima. A onda je

Highleyjev kolega počeo sumnjati da on vrši pokuse s

ljudskim fetusima, što je, naravno, protuzakonito.

- Što je s tim u vezi poduzeto?

- Naravno, o tome se šutjelo, ali strogo smo motrili na

njega. A onda se dogodila nesreća. Iznenada je umrla

njegova ţena. Nismo mogli ništa dokazati, ali postojala

je sumnja da je kirurški izvaĎen fetus implantirao u

materncu svoje ţene. Doktor Highley je morao dati

ostavku. Ovo što sam vam rekao, mora ostati u strogoj

tajnosti. Ne postoji nikakav dokaz za to, pa ta

pretpostavka ne smije procuriti.

Ni ovaj ga put njegov predosjećaj nije prevario. Koliko

je ţena ubio jer je na njima vršio pokuse?

-Gospodine Reeves, poznajete li moţda doktora

Emmeta Salema?

- Naravno, rekao j e glasom prepunim topline. - On je

moj dobar prijatelj. Doktor Salem je u našoj bolnici

radio kao liječnik-gost u vrijeme kada je izbio skandal s

doktorom Highleyjem.

68

Katie se nečujno stubama spuštala na prvi kat. Uhvatila

je kvaku i očajnički je počela okretati. Ali vrata se nisu

otvarala. Zaključana su, pomislila je. Na katu iznad nje

koraci su utihnuli. Pokušava otvoriti vrata na drugom

katu kako bi se uvjerio da mu nije pobjegla. Koraci su

se ponovno čuli. Počeo je silaziti. Nitko neće čuti

njezine pozive u pomoć. Ova su teška vrata bila otporna

na vatru i nisu propuštala ni najmanji zvuk. S njihove

druge strane nalazili su se ljudi: posjetitelji, bolesnice,

sestre. Od njih ju je dijelilo manje od 15 centimetara.

Ali nitko je nije mogao čuti.

On joj se sve više pribliţavao. Uhvatit će je i ubiti.

Oštra ju je bol proparala u predjelu zdjelice. Sve je jače

krvarila. Dao joj je tablete koje su izazvale krvarenje.

Sve se oko nje vrtjelo. Mora skupiti snagu i pobjeći.

Ubio je Vangie i to prikazao kao samoubojstvo. Još se

uvijek mogao izvući nekaţnjeno. Počela je posljednjom

snagom juriti niz stube. Preostao je još samo jedan blok

stepenica. Vjerojatno su vodile u podrum. Morat će

objasniti kako je i zašto dospjela u podrum. Što dalje

dopre, to će mu postavljati više pitanja. Spotakla se na

zadnjoj stepenici. Nemoj pasti. Nemoj dopustiti da tvoja

smrt izgleda kao nesretan slučaj. Edna je pala. Je li

stvarno pala?

Je li ubio i Ednu?

Sada će upasti u zamku. Još jedna vrata. I ta će biti

zaključana. Bespomoćno je okrenula kvaku. Čula je

kako se zaustavio na posljednjem odmorištu. A zatim je,

iako je bilo mračno, vidjela pokrete i lik koji joj se

pribliţavao.

Vrata su se otvorila. U hodniku je gorjelo prigušeno

svjetlo. Nalazila se u podrumu. Ispred sebe je vidjela

sobe. Muk. Tišina kao u grobu. Iza nje su se zatvorila

vrata. Moţe li se negdje sakriti. Boţe, pomozi mi. Boţe,

pomozi. Na zidu se nalazio prekidač. Pritisnula ga je

rukom i zamrljala krvlju, koja je tekla iz prsta. Hodnik

se odjednom izgubio u tami, a nekoliko koraka iza nje

širom su se otvorila vrata na ulazu stubišta.

69

Highleyja su sumnjičili za smrt prve ţene. Bratić

Winifred Westlake bio je uvjeren kako je on bio kriv za

njezinu smrt. Highley je bio briljantan istraţivač.

Moţda je vršio pokuse na nekim ţenama koje su bile

njegove pacijentice. Highley je moţda umjetno oplodio

Vangie sjemenom nekog istočnjaka. Ali zašto? Je li

vjerovao kako će se moći izvući? Očito je bio dobro

upoznat s Fukhitovom prošlošću. Je li htio pokušati

njega optuţiti? Zašto? Je li mu se slučajno potkrala

pogreška? Je li upotrijebio krivo sjeme? Moţda je

Vangie stvarno imala vezu s Fukhitom? Moţda doktor

Highley nije vršio pokuse na njoj?

Koliko god je razbijao glavu, Richard nije mogao naći

odgovor. Sjedio je za Katienim stolom, vrteći u ruci

njezino pero Mark Cross. Uvijek ga je nosila sa sobom.

Vjerojatno je večeras izjurila iz ureda i zaboravila ga

uzeti. Naravno, bila je tako uzrujana. Strašno ju je

pogodilo što je danas izgubila parnicu. Teško je to

primila k srcu. Ali i mnoge druge stvari. Da bar zna gdje

je sada. Ţelio je s njom razgovarati. Kako joj je jako

krvarila rana na prstu. Mora pitati Molly je li zna ima li

Katie mali broj krvnih stanica. Budući da su one vaţan

čimbenik u zgrušavanju krv, njihov mali broj mogao bi

predstavljati veliki problem.

Osjetio je kako ga podilaze trnci. Njihov smanjen broj

jedan je od simptoma leukemije. Oh, Boţe. U

ponedjeljak će, pa makar i silom, odvući Katie liječniku.

Čuo je kucanje na vratima. U sobu je provirila Maureen

i pogledala ga svojim velikim, ovalnim smaragdno

zelenim očima. Ova lijepa djevojka ima prekrasne oči,

pomislio je.

- Doktore Carroll.

- Maureen, ţao mi je što sam traţio da ostaneš. Mislio

sam da će gospoĎa Horan odavno doći.

- Ništa zato, doktore. GospoĎa Horan je telefonirala i

rekla da upravo kreće ovamo. Nešto je iskrsnulo na

poslu i morala je ostati duţe. Došle su dvije ţene. One

su prijateljice gospoĎice Burns, koja je nedavno umrla.

Ţeljele su razgovarati s Katie. Kada su čule da nje

nema, jedna je od njih spomenula vaše ime. Vidjela vas

je neku večer u stanu gospoĎice Burns. Rekla je da se

zove Fitzgerald.

- Fitzgerald?... Ah, da. GospoĎa Fitzgerald radi

skraćeno radno vrijeme na recepciji u bolnici Westlake,

rekao je i digao se. - Reci im neka udu. Moţda bi bilo

dobro da pozoveš Scotta.

- Gospodin Myerson je rekao da ga se ni zbog čega ne

smije smetati. Još uvijek, zajedno s Charleyjem i

Philom, ispituje kapetana Lewisa.

-Dobro. Sam ću razgovarati s njima. Ako se radi o

nečem vaţnom, reći ću im da pričekaju.

Ušle su zajedno. Gana je bila jako uzbuĎena, što se

vidjelo po sjaju njezinih očiju. Iako nerado, odlučila je

da ne nosi Ednin kaput od umjetnog krzna, jer se

nekako nije priličilo. Ali zato je imala spremnu priču.

Gertrude je u papirnatoj vrećici nosila mokasinku.

Svaka vlas na njezinoj sijedoj glavi bila je na svom

mjestu. Oko vrata je imala maramu, zavezanu ispod

brade. Ukusna večera kod Gane već je postala prošlost i

sada je jedino ţeljela da što prije stigne kući i ode u

krevet. Ali prvo će razgovarati s doktorom Carrollom.

Reći će mu kako je onu večer u stanu jadne Edne

vidjela kako doktor Highley u spavaćoj sobi otvara

ladicu ormarića. U njoj se nalazila samo cipela. Misli li

doktor Carroll kako je doktor Highley htio uzeti cipelu

iz nekog odreĎenog razloga?

GospoĎu DeMaio posebno je zanimala priča o princu na

bijelom konju. Moţda će doktora Carrolla isto tako

zanimati. Kada gospoda DeMaio u ponedjeljak doĎe na

posao, doktor je o svemu tome moţe izvijestiti. Doktor

Carroll ih je gledao s izrazom iščekivanja na licu.

Gertrude se nagnula, okrenula vrećicu iz koje je na

Katienin stol ispala stara i iznošena mokasinka. Počela

je objašnjavati: - Ova je cipela razlog zbog kojeg smo

došle ovamo.

Trčala je hodnikom u cik-cak liniji. Zna li on gdje se

nalazi prekidač? Hoće li imati toliko hrabrosti da ga

upali? Moţda ovdje ima ljudi? Moţda bi trebala

viknuti?

On je poznavao bolnicu kao svoj dţep. Gdje bi se mogla

sakriti? Kamo bi mogla krenuti? Na kraju hodnika

nalaze se vrata. Ali kako doći do njih? Tako su daleko.

Moţda bi se trebala sakriti negdje bliţe. Ako bude išla

ravno, ipak će doći do posljednjih vrata. Hodala je uza

zid i napipala jedna vrata u sredini hodnika. Po njima je

prstom razmazala krv. Kada sestra krene u vizitu, vidjet

će da je nema u sobi i započet će potragu za njom.

Moţda vide krvave tragove.

On negdje nepomično stoji. Sigurno pozorno oslu~kuje.

Hoće li vidjeti njezinu sjenu kada se otvore vrata? Oh,

Boţe, pomozi mi da naĎem vrata. Prešla je rukom preko

zida. Pod prstima je osjetila vratnicu. Iza sebe je začula

prigušeno škripanje. Otvorio je prva vrata, pomislila je.

Pronašla je kvaku, okrenula je i namjerno o nju

pritisnula porezani prst. Teţak zadah formaldehida

ispunio je njezine nosnice. Čula je odjek brzih koraka.

Prekasno. Prekasno. Pokušala je zatvoriti vrata, ali ona

su se širom otvorila. Posrnula je i pala. Imala je osjećaj

da sjedi na vrtuljku koji se okreće vrtoglavom brzinom.

Ispruţila je ruku i dotaknula nečiju nogu.

- Gotovo je, Katie - rekao je doktor Highley.

71

Jeste li sigurni da je ovo cipela vaše ţene? - zapitao je

Scott. Chris je umorno kimnuo glavom. - Potpuno sam

siguran.

Stalno joj je ispadala s noge... to je lijeva cipela.

- Kada vas je Edna Burns nazvala, je li rekla da ima

cipelu?

- Nije. Rekla je da mora nešto ispričati policiji i da sa

mnom ţeli razgovarati.

- Jeste li imali dojam da vas ucjenjuju... ili prijeti? -

Nisam. Smatrao sam to pijanim bulaţnjenjem. Znao sam

da radi u bolnici Westlake, ali ne i to da je bila

recepcionarka o kojoj je Vangie često pričala. Rekla mi

je kako ju Edna uvijek zadirkuje s pričom o staklenoj

cipelici.

- U redu. Vaša će izjava biti odmah natipkana. Polako je

pročitajte, potpišite je, ako je točna, a onda moţete ići

kući. Ponovno ćemo razgovarati sutra ujutro.

Chris je po prvi put osjetio da mu je tuţitelj počeo

vjerovati. Ustao je i zapitao. - Gdje je Joan?

- Dala je izjavu. I ona moţe ići. Oh, samo još nešto: što

mislite o doktoru Highleyju?

- Nikada ga nisam upoznao.

-Jeste li pročitali ovaj članak o njemu? Scott mu je

dodao časopis Newsmaker.

Chris je pogledao članak i sliku doktora Highleyja. -

Jučer sam vidio taj članak u zrakoplovu, kojim sam letio

u New York. Iznenada mu je sinulo.

- Pa, da, o tome se radi -rekao je. -Nisam se mogao

sjetiti odakle mi je poznat.

- O čemu to govorite? - zapitao j e Scott.

- To je čovjek kojeg sam vidio kako sinoć izlazi iz

dizala u predvorju hotela Essex, u kojem sam pokušao

doći do doktora Salema.

72

Upalio je svjetlo. Kao kroz maglu vidjela je njegove

pune obraze, njegov prodorni pogled, koţu sjajnu od

znoja i

raščupanu kosu boje pijeska, koja je neuredno padala po

čelu.

Uspjela se osoviti na noge. Nalazili su se u maloj

prostoriji nalik čekaonici. Osjetila je kako drhti od

hladnoće. Oslonila se na debela čelična vrata.

- Ovim ste mi samo olakšali posao, gospoĎo DeMaio -

rekao je, osmjehnuvši se. - Vaša obitelj zna da se

uţasno bojite bolnice. Kada sa sestrom Renge za

nekoliko minuta krenem u vizitu, pretpostavit ćemo da

ste svojevoljno otišli iz bolnice. Nazvat ćemo vašu

sestru, ali ona neće biti kod kuće j oš nekoliko sati, zar

ne? Počet ćemo vas traţiti po bolnici nakon nekog

vremena, jer nikome ni u snu ne bi palo na pamet da ste

ovdje.

Večeras je u hitnoj umro jedan starac. Nalazi se u jednoj

od ovih ladica u hladnjaku. Pronaći će vas pogrebnik

koji će sutra ujutro doći po starčevo tijelo. Bit će jasno

kao dan što vam se dogodilo. Od jakog ste krvarenja

postali ošamućeni i gotovo komatozni. Dolutali ste

ovamo i iskrvarili.

- Ne - rekla je, dok se sve oko nje vrtjelo, a njegovo lice

pretvaralo u mrlju.

Otvorio je čelična vrata i kroz njih je ugurao u veću

prostoriju. Drţao ju je, ali ona je počela gubiti svijest i

polako kliziti iz njegovih ruku. Kleknuo je pokraj nje i

dao joj još jednu injekciju heparina. Vjerojatno se više

neće osvijestiti. Ako se i bude osvijestila, odavde neće

moći izaći, jer su vrata zaključana s vanjske strane.

Upitno ju je pogledao, digao se i rukom očistio prašinu

koja mu se uhvatila na hlačama. Konačno je završio s

Katie DeMaio.

Zatvorio je čelična vrata koja su dijelila hladnjak

mrtvačnice od prostorije u koju su dovoţeni mrtvaci.

Oprezno je otvorio vrata koja su vodila na hodnik, brzo

prošao njime i izašao na parkiralište bolnice na ista

vrata kroz koja je prije 15 minuta ušao.

Poslije nekoliko minuta u restoranu je pio mlačan

cappuccino i rekao konobarici da ne ţeli drugi. -

Telefonski su razgovori trajali duţe nego što sam

očekivao - objasnio je. - A sada se moram poţuriti u

bolnicu. Jako sam zabrinut zbog jedne pacijentice.

73

Laku noć, doktore Fukhito. Sada se osjećam mnogo

bolje. Hvala vam-rekao je mladić dječjega lica i

nasmiješio se.

- Drago mi je. Dobro se naspavaj, Tom. Jiro Fukhito

polako se digao. Ovaj će se mladić izvući, pomislio je.

Tjednima je bio u dubokoj depresiji, na rubu

samoubojstva. Njegov je brat poginuo u automobilskoj

nesreći koju je on skrivio, vozeći 120 kilometara na sat.

Ţaljenje. Osjećaj krivnje. Za njega je to bio prevelik

teret. Teret s kojim sam nije mogao izaći nakraj.

Jiro Fukhito znao je da je mladiću pomogao da prebrodi

najteţe trenutke. Njegov je posao bio vrijedan truda,

pomislio je, dok je polako išao hodnikom bolnice

Valley Pines. Ali ovaj volonterski posao ovdje - i to je

bio posao koji je ţelio raditi.

Oh, pomogao je i mnogim pacijenticama u bolnici

Westlake. Postojale su i one kojima nije pomogao,

kojima nije smio pomoći.

- Laku noć, doktore. Dok je išao prema dizalu,

pozdravljali su ga pacijenti psihijatrijskog odjela. Ovdje

su mu ponudili stalan posao i on ga je ţelio prihvatiti.

Bi li se trebao uplesti u istragu koja će ga uništiti?

Ako bi Edgar Highley saznao da je s policijom

razgovarao o njegovim pacijenticama, ne bi oklijevao ni

jednog trenutka da otkrije njegovu umiješanost u

skandal u Massachussettsu.

Ali gospoĎa DeMaio nešto je sumnjala. Dok ga je neki

dan ispitivala, primijetila je njegovu uzrujanost.

Ušao je u auto i ostao neodlučno sjediti. Vangie Lewis

nije izvršila samoubojstvo. Potpuno je bio siguran u to

da se nikada ne bi ubila cijanidom. Kad su jednom

razgovarali o religiji, ona je spomenula sektu Jones.

U mislima ju je vidio kako sjedi u njegovoj ordinaciji i

iskreno, ali površno objašnjava svoja vjerska uvjerenja.

- Ja se ne ubrajam meĎu one ljude koji redovito idu u

crkvu, doktore. Vjerujem u Boga, ali na svoj način.

Ponekad razmišljam o Njemu. Mislim da je to mnogo

bolje od odlaska na mise, koje slušate odsutnog duha,

zar ne? A tek sekte! Njihovi su članovi potpuno ludi.

Jednostavno mi ne ide u glavu kako mogu postati takvi

fanatici. Sjećate li se svih onih ljudi koji su se ubili, jer

im je rečeno da to učine?

Jeste li čuli snimku s njihovim kricima, snimljenu nakon

što su popili otrov? I sada se najeţim kada se sjetim

toga. A izgledali su tako izobličeni.

Bol. Izobličenost. Vangie Lewis? Nikada ne bi popila

otrov!

Jiro Fukhito je uzdahnuo. Znao je što mora učiniti. Ali

njegova će karijera ponovno ispaštati zbog one uţasne

pogreške od prije 10 godina.

Svakako mora reći policiji što zna. Vangie Lewis je iz

njegove ordinacije izašla na parkiralište. Kada je nakon

15 minuta išao kući, njezin je lincoln continental još

uvijek stajao na parkiralištu.

Jiro Fukhito više nije nimalo sumnjao u to da je Vangie

tu večer otišla u ordinaciju doktora Highleyja.

Upalio je motor i odvezao se u ured tuţitelja okruga

Valley.

74

Scott je u ruci drţao mokasinku. Richard, Charley i Phil

sjedili su oko njegovog stola.

-Pokušajmo razumno povezati činjenice-rekao je Scott.

- Vangie Lewis nije umrla u svojoj kući, već je netko

onamo donio njezino tijelo izmeĎu ponoći i 11 sati

ujutro. Znamo da je bila kod doktora Fukhita u bolnici.

Vangie je u ponedjeljak navečer nosila mokasinke.

Jedna je pala s njezine noge negdje u bolnici, a našla ju

je Edna Burns. Osoba koja ju je donijela u kuću,

navukla joj je na noge druge cipele, pokušavajući tako

prikriti izgubljenu mokasinku. Edna Burns našla je

cipelu i nije drţala jezik za zubima. Nedugo zatim i

Edna Burns umire.

- Emmet Salem ţelio je s tobom razgovarati o

Vangienoj smrti, Richard. Došao je u New York i

nekoliko minuta potom pao je, ili ga je netko gurnuo

kroz prozor, a zdravstveni karton Vangie Lewis, koji je

donio sa sobom, netragom je nestao.

- Chris Lewis se kune da je vidio Edgara Highleyja u

hotelu Essex - rekao j e Richard.

- To moţe, ali i ne mora biti istina - napomenuo je Scott.

- Ali doktor Salem je znao za skandal u bolnici Christ -

rekao je Richard. - Highley sigurno ne bi ţelio da se to

pročuje baš u trenutku kada mu je slava nadohvat ruke.

- Ali to nije nikakav motiv za ubojstvo - rekao je Scott.

-A zašto je Highley pokušao iz ladice Edninog ormarića

izvaditi cipelu? - zapitao je Charley.

- To ne znamo sa sigurnošću. Recepcionarka iz bolnice

tvrdi da je otvarao ladicu. Ali on u njoj nije ništa ni

taknuo. Scott se namrštio. -Ništa od svega ovoga nema

smisla. U pitanju je ugledni liječnik. Ne moţemo se

prenagliti samo zato, jer je prije 10 godina bio upleten u

skandal koji je zataškan. Najveći problem predstavlja

motiv. Highley nije imao nikakvog motiva da ubije

Vangie Lewis.

Na interfonu je zasvijetlila ţaruljica i Scott ga je

uključio. - Stigla je gospoda Horan - rekla je Maureen.

- U redu. DoĎi zajedno s njom, jer ţelim da zapišeš

njezinu izjavu.

Vrata su se otvorila i u sobu je ispred Maureen ušla

mlada ţena. Bila je Japanka dvadesetih godina. Kosa joj

je u slapovima padala do ramena. Svijetlocrveni ruţ na

usnicama odudarao je od njezine smeĎoţute puti.

Kretnje su joj bile skladne i dok je hodala, činilo se da

nogama ne dodiruje tlo. Na sebi je imala jeftih kostim s

hlačama i jaknom.

Scott je ustao. - Gospodo Horan, zahvaljujemo vam što

ste došli. Nećemo vas dugo zadrţavati. Hoćete li sjesti?

Kimnula je glavom. Drhtavo je jezikom prešla po usnica

ma i namjerno u krilu sklopila ruke. Maureen je gotovo

neprimjetno sjela iza nje i otvorila svoj stenografski

blok.

- Hoćete li, molim vas, reći svoje ime i adresu? - zapitao

je Scott.

- Zovem se Anna Horan. Stanujem u ulici Walnut broj

415 u Ridgefield Parku.

-Jeste li ili ste bili pacijentica doktora Edgara

Highleyja? Richard se brzo okrenuo prema Maureen,

čim je čuo kako je duboko uzdahnula. Djevojka se

odmah pribrala i, spustivši glavu, počela pisati.

- Da, bila sam pacijentica tog ubojice. - Ubojice? -

zapanjeno je rekao Scott.

Riječi su iz nje izletjele poput bujice. - Bila sam kod nj

ega prije pet mjeseci. Znate, moj je muţ na drugoj

godini pravnog studija i ţivimo od moje plaće. Ostala

sam trudna i odlučila sam se, iako jako teško, na

abortus, jer sam smatrala da nećemo moći uzdrţavati

dijete.

Scott je uzdahnuo. - I doktor Highley je napravio

pobačaj na vaš zahtjev, a vi ga sada zbog toga

optuţujete?

-Ne. To nije istina. Rekao mi je da u bolnicu doĎem

drugi dan. Kada sam stigla, odveo me u operacijsku

dvoranu. Ostavio me neko vrijeme samu i ja sam

shvatila-shvatila - da ţelim to dijete, bez obzira na sve.

Kada se doktor Highley vratio, ja sam sjedila na

operacijskom stolu i rekla mu da sam se predomislila.

- On je vjerojatno rekao da jedna od dviju ţena u tom

trenutku kaţe baš to.

- Rekao je 'Lezite' i gurnuo me na stol.

- Je li još netko bio u dvorani? Moţda sestra?

- Ne. Bili smo samo nas dvoje. Rekla sam 'Znam što

govorim.' L..

- Dopustili ste mu da vas nagovori?

-Ne. Ne. Ne znam što se dogodilo. Dok sam se

pokušavala dignuti, osjetila sam ubod igle. Kada sam se

probudila, leţala sam na nosilima. Sestra mi je rekla da

je zahvat gotov i da moram neko vrijeme mirovati.

- Sjećate li se samog zahvata?

- Ničega. Ničega. Sjećam se samo svog pokušaja da se

dignem i pobjegnem - rekla je drhtavim glasom. -

Pokušavala sam spasiti svoje dijete. Ţeljela sam svoje

dijete. Doktor Highley mi ga je oduzeo.

Bolni jecaji Anne Horan stopili su se s Maureeninim. -

To je isto učinio i meni.

Richard se zagledao u dvije uplakane mlade ţene:

Japanku i crvenokosu Maureen sa smaragdno zelenim

očima. Sa stopostotnom sigurnošću znao je gdje je već

vidio te oči.

75

Iz dizala je izašao na drugom katu i odmah osjetio

napetost u zraku. Po hodniku su kao muhe bez glave

jurile sestre. Vidio

je kako svečano odjeveni muškarac i ţena razgovaraju

sa sestrom Renge.

U nekoliko je koraka bio kraj njih. - Sestro Renge, zar

nešto nije u redu? - zapitao je oštrim glasom.

- Doktore, radi se o gospoĎi DeMaio. Nestala je.

Ţena je imala preko trideset godina i djelovala mu je

nekako poznato. Pa, naravno! Sestra Katie DeMaio. Što

ju je, zaboga, natjeralo da doĎe u bolnicu?

- Ja sam doktor Highley - rekao je. - O čemu se radi?

Molly nije mogla govoriti. Nešto se dogodilo Katie.

Znala je to. Dok je ţiva, neće si to oprostiti. - Katie...

glas joj je prepukao.

Prekinuo ju je muškarac koji je bio s njom. -Ja sam

doktor Kennedy - rekao je. - Moja je ţena sestra

gospode DeMaio. Kada ste je vidjeli posljednji put,

doktore? U kakvom je bila stanju?

Ovoga čovjeka neće moći samo tako ţednoga prevesti

preko vode. - Gospodu DeMaio sam vidio prije manje

od jednoga sata. Njezino je stanje krajnje

zabrinjavajuće. Kao što vjerojatno znate, ovaj tjedan

već je primila dvije transfuzije krvi. U laboratoriju

upravo analiziraju uzorke njezine krvi. Njezina je krvna

slika sigurno jako loša. Kao što će vam potvrditi sestra

Renge, očekujem da ću kiretaţu i dilataciju vjerojatno

morati obaviti još večeras, a ne čekati do sutra ujutro.

Mislim da je gospoda DeMaio od svih krila količinu i

jačinu svog krvarenja.

-Oh, Boţe, pa gdje je sada?-kroz suze je zapitala Molly.

Pogledao ju je. Znao je da će nju lakše uvjeriti u svoju

priču. - Vaša se sestra gotovo bolesno boj i bolnice. Je li

moguće da bi jednostavno otišla?

- Njezina je odjeća u garderobi, doktore - rekla je sestra

Renge.

-Moţda samo neki komadi odjeće, ispravio ju je. Jeste li

vi raspakirali torbu gospoĎe DeMaio?

- Nisam.

- Onda, znači, ne znate što je donijela sa sobom?

- Moguće je, polako je rekao Bill. Okrenuo se prema

Molly. - Draga, znaš da je to moguće.

- Trebali smo biti ovdje, uz nju - rekla je Moly. - Je li

njezino stanje jako loše, doktore?

-Moramo je pronaći i dovesti natrag, Mislite li da je

otišla kući ili k vama?

- Doktore - rekla je sestra Renge drhtavim glasom. -

Ona tableta za spavanje koju ste dali gospoĎi DeMaio

trebala je djelovati. To je najjača koju imamo.

Srdito ju je pogledao. - Prepisao sam je zato, jer sam

znao za njezin strah. Rekao sam vam da pričekate dok je

popije. Jeste li vidjeli da ju je uzela?

- Vidjela sam da ju je stavila u usta. - Jeste li vidjeli da

ju je progutala?

- Ne... zapravo nisam.

Prezirno joj je okrenuo leĎa. Počeo je razgovarati s

Molly i Billom glasom koji je odavao zabrinutost. -

Malo je vjerojatno da gospoda DeMaio luta bolnicom.

Zar mislite da je moţda svojevoljno otišla iz bolnice?

Mogla se dizalom odvesti u predvorje i izaći s

posjetiocima koji stalno dolaze i odlaze? Mislite li da je

to moguće?

- Da. Da. Mislim. Molly je molila Boga da se to

dogodilo. - Pa, nadajmo se da će se u tom slučaju

gospoĎa DeMaio uskoro pojaviti kod kuće.

- Ţelio bih provjeriti je li njezin auto još uvijek na

parkiralištu - rekao je Bill.

Auto. Potpuno ga je smetnuo s uma. Ako je sada počnu

traţiti po bolnici...

Bill se namrštio. - Oh, doĎavola, ona još uvijek ima

onaj auto koji su joj posudili iz garaţe. - Molly, koje je

marke taj auto? Nisam ga uopće vidio.

- Ja... ja ne znam - odgovorila je Molly.

Edgar Highley je uzdahnuo. - Ako ga odete traţiti na

parkiralište samo ćete nepotrebno gubiti vrijeme.

Nazovite njezinu kuću. Ako je još uvijek nema, otiĎite

tamo i pričekajte da vidite hoće li se pojaviti. Još nije

prošao ni sat otkako je nestala. Kada je naĎete, molim

vas da je dovedete natrag u bolnicu. Moţete ostati s

njom, gospodo Kennedy. Doktore, ako mislite da bi

gospoĎi DeMaio bilo lakše, moţete biti nazočni

operaciji. Ne smijemo dopustiti da se krvarenje nastavi.

GospoĎa DeMaio je u jako lošem stanju.

Molly se ugrizla za usnicu. - Hvala vam, doktore. Vrlo

ste ljubazni. Bill, otiĎimo do Katiene kuće. Moţda je

već tamo, ali ne diţe slušalicu.

Okrenuli su se i otišli. Povjerovali su mu. Sestra Renge

mu je svojom glupošću išla na ruku. Naravno, Katie nije

progutala tabletu. On je, naravno, imao opravdanje zato

što joj je dao.

- Nadam se da ćete uskoro saznati što je s gospoĎom

DeMaio - rekao je. - Odmah mi javite. Bit ću kod kuće.

Nasmiješio se. - Moram dovršiti neke dosjee.

76

Moramo doći do Highleyjevih dosjea prije nego mu se

ukaţe prilika da ih uništi. Drţi li svu dokumentaciju kod

kuće?

Jiro Fukhito je pogledao u Richarda. Otišao je u ured

okruţnog tuţitelja, jer je ţelio dati izjavu. Dok je

govorio, slušali su ga gotovo nestrpljivo. A onda je

doktor Carroll iznio svoju nevjerojatnu pretpostavku.

Je li to bilo moguće? Koliko je puta posumnjao, ali

odmah i odbacio sumnju, jer je doktor Highley bio

ugledan liječnik i genij. Ali, ipak, je bilo moguće!

Dosjei. Pitali su ga za dosjee. - Doktor Highley nikada

ne bi u svom uredu u bolnici drţao dokumentaciju koja

bi ga mogla uništiti ugled i pruţiti mogućnost za

podizanje tuţbi, rekao je polako. - Uvijek postoji

opasnost da se izda sudski nalog za pregled

dokumentacije. MeĎutim, on često dosjee odnosi kući.

Nikada nisam mogao shvatiti zašto to radi.

- Odmah ćemo zatraţiti sudski nalog - rekao je Scott

Charleyju. -Istovremeno ćemo izvršiti premetačinu u

njegovoj kući i bolnici. Ja ću odvesti istraţni tim u

kuću. Richarde, ti ideš sa mnom. Charley, ti i Phil idete

u bolnicu. Uhitit ćemo Highleyja. Ako nije kod kuće,

pričekat ćemo ga i prikliještiti čim se vrati.

- Jako sam zabrinut. Moţda sada radi pokus na nekoj

pacijentici - rekao je Richard. - Dao bih se okladiti da su

vlasi naĎene na tijelu Vangi Lewis i Edne Burns

njegove. Pogledao je na sat. 21 i 30. - S ovim ćemo

večeras završiti - nagaĎao je.

Da je bar Katie sada ovdje. Laknulo bi joj da zna da je

Chris Lewis osloboĎen sumnje. Njezina slutnja u vezi s

Chrisom bila je točna, kao što je bila njegova točna s

obzirom na Highleyja.

Doktor Fukhito je ustao. - Trebate li me još?

- Za sada bi to bilo sve, doktore - rekao je Scott. - Čut

ćemo se. Ako se slučajno čujete s doktorom Highleyjem

prije nego ga uhitimo, nemojte o ovome razgovarati s

njim. Jeste li razumjeli?

Jiro Fukhito se nasmiješio. - Edgar Highley i ja nismo

prijatelji. On trenutačno nema nikakvog razloga da me

zove kući. Zaposlio me u svojoj bolnici, jer je znao sve

o mojoj prošlosti i tako me drţao u šakama. Večeras ću

razmisliti o svom ponašanju i pokušati se sjetiti koliko

sam puta i zašto posumnjao u njega, a nisam ga prijavio.

Bojim se onoga što ću dokučiti.

Izašao je iz ureda okruţnog tuţitelja. Dok je išao hodni-

kom na jednim je vratima vidio pločicu na kojoj je

pisalo MRS. K. Deltato. Katie DeMaio. Zar ona večeras

nije trebala doći u bolnicu? Sigurno je odustala od

operacije, znajući da se protiv doktora Highleyja vodi

istraga.

Jiro Fukhito je izašao iz zgrade okruţnog suda i krenuo

kući.

77

Činilo joj se da je neka struja nosi niz tamni hodnik. Na

njegovom je kraju vidjela svjetlost. Samo da stigne

tamo. Konačno će joj biti toplo. Tamo će biti na

sigurnom. Ali nešto ju je sprječavalo u kretanju. Mora

im reći prije nego umre. Mora im reći tko je doktor

Highley. Osjećala je kako joj kaplje krv iz prsta. Leţala

je na podu. Hladnoća joj je prodirala do kostiju. Sve ove

godine opsjedala ju je misao na to kako će umrijeti u

bolnici. Ali to, na kraju krajeva, uopće i nije bilo tako

strašno. Bojala se da će ostati sama. Sama bez tate,

sama bez Johna. Ali svi smo mi sami. RaĎamo se sami i

umiremo sami. Stvarno se nema čega bojati. Bi li na

podu mogla krvlju napisati ime doktora Highleyja?

Potpuno je lud i mora ga se zaustaviti. Katie je polako

pomaknula prst, osjetivši bol. Posljednjom je snagom

njime povukla crtu prema dolje, zatim poprijeko, pa

opet prema dolje. H...

78

Kući se vratio u 21 i 15. Zadovoljstvo izazvano

činjenicom da je uklonio posljednju opasnost, preraslo

je u neizdrţivu

glad. Večerao je prije manje od jednoga sata, ali više se

nije mogao sjetiti ni što je jeo. Moţda mu je Hilda nešto

pripremila. Kakvo iznenaĎenje! Fondue. Hilda je radila

izvrstan fondue. On je bio njezino najbolje kulinarsko

umijeće. Ispod posude s uljem upalio je plamenik i

namjestio ga na najslabiji plamen. U košarici je stajao

francuski kruh hrskave konce, prekriven ubrusom od

damasta. Načinit će zelenu salatu. Danas je rekao Hildi

da je kupi.

Dok se ulje u posudi za fondue grije, pozabavit će se

dosjeom Katie DeMaio. Jedva je čekao da ga dovrši.

Ţelio je razmišljati o dvije sutrašnje pacijentice:

davateljici i primateljici. Bio je uvjeren da moţe

ponoviti svoj uspjeh.

Je li sada došao trenutak kada bi trebao početi s novim

pokusima? Zar ne bi bilo mnogo zanimljivije da

primateljici u maternicu implantira blizance? Moţda

dva fetusa različitih davateljica?

Sigurno bi došlo do razornog djelovanja tijela i odbaci-

vanja. Uspio je pronaći preparate koji usporavaju

imunološku reakciju, ali u ovom slučaju moţda ne bi

djelovali. Sigurno ne bi. Koliko bi dugo ta dva fetusa

ţivjela u maternici primatelj ice? Koji bi se specifični

problemi javili u takvoj trudnoći?

Otišao je u knjiţnicu, otvorio ladicu pisaćeg stola i iz

tajnog pretinca izvadio dosje Katie DeMaio. Na

posljednjoj je stranici zapisao sljedeće:

Pacijentica je primljena u bolnicu u 18 sati, s krvnim

tlakom 100/60 i hemoglobinom manjim od 1 D grama.

Ovaj joj je liječniku u 19 sati dao dvije posljednje

tablete cumadina. Ovaj se liječnik u 18 i 30 vratio u

sobu gospode DeMaio i dao joj injekciju heparina od S

ml-a. Gospoda DeMaio nakratko se probudila. U gotovo

komatoznom stanju zapitala je ovoga liječnika: - Zašto

ste ubili Vangie Lewis?

Ovaj je liječnik izašao iz sobe gospode DeMaio da bi

otišao po još jednu injekciju heparina. Nije mogao

dopustiti da gospoda DeMaio postavi isto pitanje pred

svjedocima. Kada se ovaj liječnik vratio, pacijentica

više nije bila u svojoj sobi.

Vrjerojatno je shvatila što je rekla, pa je pokušala

pobjeći. Ovaj je liječnik pronašao pacijenticu i

supkutano joj dao još jednu injekciju heparina od 5 ml-

a. Pacijentica će noćas iskrvariti u bolnici Westlake.

Time se ovaj dosje zaključuje.

Odloţio je olovku, protegnuo se, otišao do sefa i otvorio

ga. Okupani svjetlom zidnih kristalnih svjećnjaka,

dosjei u ţućkastim fasciklima poprimili su zlatnu boju.

Oni si i bili zlatni: dokaz njegove genijalnosti. Izvadio

ih je iz sefa i stavio na stol. Prstima je prešao preko

naljepnica s imenima, pohotno uţivajući kao Mida u

svom zlatu. Njegovi veliki uspjesi. Berkeley i Lewis.

Zastao je, smrknuta lica. Appleton, Carey, Drake,

Elliot... promašaji. Bilo ih je više od osam. Ali oni u

stvari i nisu bili potpuni promašaji, jer je na njima

naučio tako mnogo. Svi su oni pridonijeli njegovom

uspjehu. I one pacijentice koje su umrle, kao i one koje

su pobacile. Sve su one postale dio povijesti.

Lewis. Morao je napisati dodatak. U Vengien dosje

zapisao je svoj susret s doktorom Salemom.

Fondue je sigurno gotov. Neodlučno je pogledao u

dosjee. Da ih odmah spremi u sef ili ostavi još malo

vani, kako bi pročitao neke od njih? Moţda bi ih trebao

pozorno proučiti. Ovaj je tjedan bio tako uţasno

naporan. Treba se malo odmoriti kako bi mogao

razmisliti o kombinaciji lijekova koje će koristiti u

svom novom slučaju.

U knjiţnici se čuo udaljeni zvuk policijskih sirena,

pomiješan s hukom vjetra, koji je ledio kosti. Zvuk je

odjednom postao zaglušujući, da bi zatim iznenada

utihnuo. Odjurio je do prozora, pomaknuo zastor i

pogledao van. Policija!

Pronašli su Katie? Je li mogla govoriti? Munjevitom se

brzinom našao pokraj stola, pograbio je dosjee, stavio ih

u još uvijek otvoren sef, zatvorio ga i na nje,ga gurnuo

policu s knjigama.

Mora se smiriti. Koţa mu je postala vlaţna i ljepljiva, a

usne i koljena gumeni. Mora se smiriti. Imao je još

jednu, posljednju kartu na koju je mogao zaigrati.

Ako je Katie progovorila, bio je gotov.

Ako je policija došla zbog nekog drugog razloga,

moţda bi ih mogao nadmudriti. Moţda je Katie već bila

mrtva i tek su sada pronašli njezino tijelo. Sjetio se

pitanja i optuţaba kada je umrla Claire. Ali ništa mu

nisu mogli prišiti, jer nisu imali ni jedan čvrsti dokaz.

Kroz glavu su mu proletjele sve mogućnosti i

posljedice. Sada se našao u istom poloţaju kakvom je

znao biti tijekom operacije ili poroĎaja, kada je nešto

iznenada krenulo krivo pa je morao donijeti konačno

odluku.

I u istom je trenutku osjetio kako postaje smiren i

hladan, kako ga obuzima osjećaj moći, boţansko

sveznanje, koje ga nikada nije iznevjerilo tijekom teške

operacije.

Netko je oštro pokucao na vrata. Polako je rukom

prošao po kosi. Prstima, koji su kao nekim čudom

postali suhi i topli, popravio je čvor na kravati. Otišao je

do ulaznih vrata i otvorio ih.

79

Dok su policijska kola jurila prema kući Edgara

Highleyja, Scott je razmišljao o izjavama, koje su u

nekoliko proteklih sati dali Chris Lewis, Gertrude

Fitzgerald, Gana Krupshak, Jiro Fukhito, Anna Horan i

Maureen Crowley.

Sve su one upućivale na doktora Edgara Highleyja i sve

su ga sumnjičile za nesavjesno liječenje, protuzakonite

radnje i ubojstvo.

Prije nešto manje od tri sata isti su takvi neosnovani

dokazi teretili Chrisa Lewisa.

Scott se sjetio igre s drvenim štapićima, koju je igrao

kao dijete. Prema pravilima igre, iz snopa se trebao

vaditi štapić po štapić, pri čemu se nisu smjeli

pomaknuti ostali. Igru bi preuzimao drugi onda kada se

jedan od štapića samo lagano pomaknuo. Scott je bio

vješt igrač. Gotovo uvijek, bez obzira na to koliko je

pazio, snop štapića bi se urušio.

Neosnovani dokazi mogli su se usporediti s tom igrom.

Zajedno su djelovali zadivljujuće. Ako bi se

pojedinačno izdvajali, snop bi se urušio.

Pokraj njega na straţnjem je sjedištu sjedio Richard.

Richard je traţio da se uzmu u obzir sve činjenice koje

su govorile protiv doktora Highleyja i upravo su zbog

toga sada jurili kroz Parkwood s uključenim sirenama.

Richard je ovu istragu doveo do usijanja, tvrdeći kako

bi Highley mogao uništiti svu dokumentaciju bude li

saznao da je pod sumnjom.

Edgar Highley bio je ugledni liječnik i briljantni

opstetričar. Mnogi uvaţeni ljudi bili su njegovi

doţivotni duţnici, jer su zahvaljujući njemu dobili

dijete. Ako se ovo pretvori u lov na vještice, tuţilaštvo

će se naći pod snaţnim udarom javnosti i medija.

- Ovo ne sluti na dobro - rekao j e Scott.

Richard se naglo prenuo iz razmišljanja, okrenuo se

prema Scottu i mršteći se, zapitao: - Što ne sluti na

dobro?

- Sve. Ova istraga, nalog za premetačinu i pretpostavka

da se u doktoru Highleyju krije genij i ubojica.

Richarde, kakve dokaze imamo? Gertrude Fitzgerald

misli da je Highley iz ladice Edninog ormarića htio

izvaditi cipelu. Chris Lewis misli da ga je vidio u hotelu

Essex House. Ti misliš da on vrši pokuse na

pacijenticama.

- Slušaj, pa čak i u slučaju da velika porota odluči kako

ima osnove za podizanje optuţnice, a u što čisto

sumnjam, jedan dobar odvjetnik moţe i bez suĎenja

pobiti sve ove dokaze. Malo mi nedostaje da okrenem

auto i vratim se u ured.

- Nemoj! - Richard je zgrabio Scotta za ruku. - Za ime

Boga, moramo se dokopati njegove dokumentacije.

Scott se zgurio na sjedištu i oslobodio ruku

Richardovog stiska.

- Scott, zaboravi na sve drugo osim na broj trudnica

umrlih u bolnici Westlake - rekao je Richard, ne

predajući se. Samo to je dostatan razlog za istragu.

Policijski je auto skrenuo iza ugla i našao se u

otmjenom predjelu Parkwooda. - U redu - odrješito je

rekao Scott. - Ali zapamti ovo, Richarde - nas ćemo

dvojica do sutra ujutro moţda zaţaliti što smo se

upustili u ovu pustolovinu.

- Sumnjam -kratko je odgovorio Richard. Duboko u

sebi osjećao je da nešto nije u redu. Nešto što nije imalo

veze ni s ovim trenutkom ni s ovim slučajem. Osjetio je

zebnju, koju nije mogao odagnati.

U pitanju je bila Katie. Bio je očajnički, neobjašnjivo

zabrinut za Katie. Ali zašto?

Auto se zaustavio na prilaznom putu. Pa, evo nas, kiselo

je rekao Scott. Dva detektiva, koji su sjedili sprijeda,

iskočili su iz auta. Dok je izlazio, Richard je primijetio

kako se pomaknula zavjesa na straţnjem prozoru, koji

se nalazio na desnoj strani kuće.

Parkirali su iza crnog auta na kojem je bila pločica s

oznakom MD. Scott je rukom prešao preko poklopca

motora. - Još je uvijek topao. Doktor očito nije dugo

kod kuće.

MlaĎi detektiv, koji je vozio auto, snaţno je pokucao na

vrata. Čekali su. Scot je nestrpljivo cupkao na mjestu,

pokušavajući ugrijati noge. - Zašto ne pozvoniš? -

nestrpljivo je zapitao.

- Vidio nas je - rekao je Richard. - Zna da smo ovdje. U

trenutku kada je mladi detektiv podigao ruku da

pozvoni, vrata su se otvorila. Edgar Highley stajao je u

predvorju. Scott je prvi progovorio. - Doktor Highley?

- Da? - rekao je ledenim i upitnim glasom.

-Doktore Highley, ja sam Scott Myerson, tuţitelj okruga

Valley. Imamo nalog za premetačinu vaše kuće i

duţnost mi je da vas obavijestim da ste osumnjičeni za

smrt Vangie Lewis, Edne Burns i doktora Emmeta

Salema. Imate pravo na odvjetnika. Moţete odbiti

ispitivanje. Upozoravam vas da sve 3to kaţete moţe biti

dokaz protiv vas.

Osumnjičen. Nisu sigurni. Očito je da nisu našli Katie.

Raspolaţu samo pretpostavkama. Stao je u stranu i

propustio ih da udu. -Ne znam koji je razlog ovom

upadu, ali uĎite, gospodo - rekao je glasom u kojem se

osjećao bijes, koji je vješto potiskivao. - Odgovorit ću

na sva pitanja. Moţete slobodno pretraţiti moju kuću.

MeĎutim, moram vas upozoriti, da ću, nakon što se

savjetujem sa svojim odvjetnikom, tuţiti Valey County i

svakog od vas osobno.

Kada je otišao iz devonske bolnice Christ, zaprijetio je

da će tuţiti bolnicu, ako procuri i jedina riječ o istrazi.

Poslije je vidio svoj dosje u liverpoolskoj klinici Queen

Mary i u njemu nije bilo podataka o istrazi.

Namjerno ih je odveo u knjiţnicu. Znao je da će za

svojim ogromnim antiknim stolom ostaviti snaţan

dojam. Morao ih je obeshrabriti i tako natjerati da se ne

usude postaviti odreĎenija pitanja.

Rukom je, jedva prikrivajući prezir, dao znak da sjednu

na koţni kauč i stolce. Tuţitelj i doktor Carroll su sjeli,

a druga su dvojica ostala stajati. Scott mu je dao

otiskana prava na koja se potpisao.

- Počet ćemo s pretragom - stariji je detektiv rekao

pristojno. - Gdje drţite medicinsku dokumentaciju,

doktore Highley?

- Naravno, u uredu - otresito je odgovorio. - Ali,

zadovoljite svoju znatiţelju. Siguran sam da hoćete. U

ovom stolu nalazi se ladica s dosjeima. Digao se, otišao

do bara i u kristalnu čašu natočio Chivas Regal. Dodao

je led i malo vode. Nikome nije ponudio piće. Da su

došli malo prije u toj bi ladici još uvijek bio dosje Katie

DeMaio. Oni su iskusni istraţitelji i vjerojatno bi otkrili

laţno dno. Ali nikada neće otkriti sef - osim u slučaju da

razruše kuću.

Sjeo je na stolac presvučen samtom i s visokim

naslonom, koji je stajao blizu kamina. Počeo je polako

piti viski, hladno ih gledajući. Kada je došao u

knjiţnicu, bio je tako zaokupljen mislima da nije

primijetio vatru u kaminu, koju je za njega upalila

Hilda. Vatra je veselo pucketala, šireći ugodnu toplinu.

Poslije će ovdje pojesti fondue i popiti vino.

Započelo je ispitivanje. - Kada ste posljednji put vidjeli

Vangie Lewis?

- Kao što sam rekao gospodi DeMaio...

- Sigurni ste, doktore, da Vangie Lewis nije u

ponedjeljak navečer došla u vašu ordinaciju, nakon što

je otišla od doktora Fukhita?

- Kao što sam već rekao gospodi DeMaio... Nisu imali

nikakvih dokaza.

- Gdje ste bili u ponedjeljak navečer, doktore?

- Kod kuće. Upravo ovdje gdje me sada vidite. Iz

bolnice sam došao ravno kući.

- Je li vas netko zvao?

-Ne. Nije bilo ni poruka na sekretarici.

- Jeste li bili u stanu Edne Burns u utorak navečer? - Ni

govora - rekao je, prezirno se osmjehnuvši.

- Uzet ćemo nekoliko vaših vlasi.

Vlasi. Zar su neke našli u Edninom stanu? A na

Vangienom tijelu ili u njezinoj kući? U Edninom je

stanu bio zajedno s policijom u srijedu navečer. Kada je

Vangie dolazila na preglede u bolnicu, uvijek je nosila

crni kaput. Ako su njegove vlasi naĎene na njezinom

tijelu, to se moţe lako objasniti.

- Jeste li sino6 poslije 17 sati bili u hotelu Essex House?

- Nisam.

- Imamo svjedoka koji je pod prisegom spreman

potvrditi da vas je vidio kako u predvorju izlazite iz

dizala točno u 17 i 30. Tko ga je vidio. Pogledom je

prešao po predvorju, kada

je izašao iz dizala. Bio je siguran da nije primijetio ni

jedno poznato lice. Moţda ga ţele zavarati. Uostalom,

svjedokovo prepoznavanje je nepouzdano, što je svima

dobro poznato.

- Sinoć nisam bio u Essex Houseu. U to sam se vrijeme

nalazio u New Yorku u Carlyleu! Tamo često jedem.

Dok sam večerao, netko je ukrao moju liječničku torbu.

Davao im je nevaţne podatke. Pravio se da s njima

suraĎuje. Pogriješio je spomenuvši Katie DeMaio. Bi li

djelovalo prirodno da im kaţe kako je nestala iz

bolnice? Očito nisu znali da je bila njegova pacijentica.

Sestra još očito nije stupila s njima u vezu. Ne, nemoj

im ništa reći o tome, pomislio je. Radi se o povjerljivom

odnosu liječnik - pacijent. Zatim će im objasniti: -Rekao

bih vam, ali pretpostavljao sam da je gospoĎa DeMaio

otišla iz bolnice zbog svoje opsjednutosti strahom.

Mislio sam da ona sigurno ne bi ţeljela da se to pročuje

na njezinom poslu.

Učinio je glupost spomenuvši kraĎu torbe. - Što se

nalazilo u vašoj torbi?

- Pomagala neophodna za najnuţniji pregled i neki

lijekovi. Kradljivac nije imao sreću. Treba li spomenuti

i fascikl sa zdravstvenim kartonom? Ne.

Tuţitelj ga je slušao s pola uha. Dao je znak mlaĎem

detektivu i rekao: Donesi onaj paket iz auta.

Koji paket? Edgar Highley je čvrsto stisnuo čašu, koju

je drţao u ruci. Sluţe li se nekom smicalicom?

Sjedili su u tišini, čekajući. Detektiv se vratio i Scottu

dao mali paket, pričvršćen elastičnom gumicom. Scott

je povukao gumicu, skinuo papir i Highleyju pokazao

cipelu. - Prepoznajete li ovu mokasinku, doktore?

Jezikom je oblizao usnice. Oprezno. Samo oprezno. Je li

lijeva ili desna? Sve je ovisilo o tome. Nagnuo se i

dobro pogledao cipelu. Bila je to lijeva cipela, ona koja

je naĎena u Edninom stanu. Nisu našli njegovu torbu.

- Ne. Zašto bih je morao znati?

- Vaša pacijentica, Vangie Lewis, stalno ju je nosila

nekoliko mjeseci. K vama je dolazila nekoliko puta

tjedno. Nikada je niste zamijetili?

- GospoĎa Lewis nosila je par starih i iznošenih cipela.

Nisam obraćao pozornost na njih i od mene valjda ne

očekujete da prepoznam svaku staru cipelu koja mi se

gurne pod nos.

- Jeste li ikada čuli za doktora Emmeta Salema?

Napućio je usne. - Moţda. Ime mi je nekako poznato.

Trebao bih provjeriti u svojim spisima.

- Zar nije radio s vama u Devonu u bolnici Christ?

- Pa, naravno. Sada sam se sjetio. On je bio liječnik-

gost. Koliko znaju o bolnici Christ?

- Jeste li sinoć posjetili doktora Salema u Essex

Houseu? - Mislim da sam na to pitanje već odgovorio.

- Jeste li znali da Vangie Lewis nosi dijete s

orijentalnim crtama?

Dakle, tu smo. - GospoĎa Lewis se počela uţasno bojati

poroĎaja, što se on više pribliţavao. Znala je da nikoga

neće moći uvjeriti kako je njezin muţ otac djeteta.

Slij edila su pitanja o Anni Horan i Maureen Crowley.

Već su se opasno pribliţili; previše opasno; poput

lovačkih pasa koji sve jače laju, što se više pribliţavaju

svom plijenu.

- Te dvije mlade ţene su poput svih onih ţena koje ţele

pobaciti, a zatim, prolazeći kroz emocionalnu krizu,

okrivljuju svog liječnika. Znate, to se često dogaĎa.

Moţete provjeriti kod mojih kolega.

Richard je slušao, dok je Scott ustrajno postavljao

pitanja. Scott je imao pravo, pomislio je, obuzet

tmurnim raspoloţenjem. Svi su se dokazi slagali. Ali

odvojeno, svaki se od njih mogao pobiti i objasniti.

Edgara Highleyja bit će nemoguće optuţiti za bilo što

drugo osim za smrt nekoliko pacijentica, koje je liječio

zbog neplodnosti.

Highley je bio tako siguran u sebe, tako pribran.

Richard je pokušao zamisliti kako bi se njegov otac -

neurolog poriašao da ga optuţe za smrt pacijenta. Što bi

učinio Bill Kennedy? Što bi on, Richard, učinio kao

čovjek i kao liječnik? Sigurno ništa što ovaj muškarac -

pun zlobe i prezira.

Taj je čovjek glumio. Richard je bio siguran u to. Edgar.

Highley je glumio. Ali kako bi to mogli dokazati? Sa

sigurnošću je znao da u Highleyjevoj sluţbenoj

dokumentaciji neće naći ništa što bi ga teretilo. Bio je

prepametan i lukav za njih, pomislio je s osjećajem

gaĎenja.

Scott ga je počeo ispitivati o djetetu Berkeleyjevih. -

Doktore, vi znate da je gospoĎa Elizabeth Berkeley

rodila dijete sa zelenim očima.- Je li to moguće, ako oba

roditelja, uključujući i njihove roditelje, imaju smeĎe

oči?

-Nije. Ali gospodin Berkeley nije otac djeteta.

Ni Scott ni Richard nisu očekivali takvo priznanje. -

MeĎutim, to ne mora značiti da znam tko je otac - rekao

je Edgar Highley. - Ali ozbiljno sumnjam u to da je

opstetričarev posao kopanje po takvim stvarima. Ako

moja pacijentica kaţe da je njezin muţ otac djeteta,

onda neka i ostane na tome.

Kakva sramota, pomislio je. Još će neko vrijeme morati

pričekati na slavu. Sada više neće moći objelodaniti

svoj uspjeh s djetetom Berkeleyjevih. Ali bit će još

druge djece.

Scott je pogledao u Richarda, uzdahnuo i ustao. -

Doktore Highley, kada sutra doĎete u bolnicu, vidjet

ćete da smo uzeli svu liječničku dokumentaciju.

Duboko smo zabrinuti zbog velikog broja vaših

pacijentica koje su umrle i ta se stvar sada istraţuj e.

Konačno je bio na sigurnom. - Dajem vam odriješene

ruke. Slobodno temeljno pregledajte dosjee mojih

pacijentica. Uvjeravam vas da je na Odjelu za

porodništvo i ginekologiju bolnice Westlake broj

smrtnih slučajeva iznimno malen, ako se uzme u obzir

činjenica da se bavimo rizičnim trudnoćama.

U cijeloj se kući mogao osjetiti zamaman miris fondeua.

Bio je gladan i ţelio je jesti. Sigurno će zagorjeti, ako

ga budu još zadrţavali.

Zazvonio je telefon. - Neka poziv preuzme telefonska

sluţba za primanje poruka-rekao je. Znao je kako je

pametnije da se javi. Sigurno javljaju iz bolnice da se

gospoĎa DeMaio još uvijek nije vratila kući i da je

njezina sestra izvan sebe od straha. Sada je pravi

trenutak da tuţitelja i doktora Carrolla obavijesti o

Katienom nestanku. Podigao je slušalicu. - Ovdje

doktor Highley.

- Doktore, ovdje poručnik Weingarden iz newyorške 17.

postaje. Uhitili smo čovjeka čiji opis odgovara osobi

koja je sinoć ukrala liječničku torbu iz prtljaţnika vašeg

auta.

Torba. - Je li pronaĎena? Odalo ga je nešto u glasu.

Tuţitelj i doktor Carroll pozorno su ga promatrali.

Tuţitelj je otišao do stola i podigao slušalicu drugog

telefona.

- Da, našli smo vašu torbu, doktore. O tome se i radi.

Neki predmeti koji se nalaze u njoj mogu se iskoristiti

kao dokaz za mnogo teţi zločin od same krade.

Doktore, hoćete li, molim vas, reći što ste imali u torbi?

-Neke lijekove i pomagala prijeko potrebna za

najnuţniji pregled.

- A fascikl sa zdravstvenim kartonom pacijentice

doktora Salema, pritiskivač za papir umrljan krvlju i

stara cipela? Osjetio je na sebi tuţiteljev oštar i

sumnjičav pogled.

Zatvorio je oči. Kada je progovorio, glas mu je bio

savršeno miran: - Šalite se?

- Pretpostavljao sam da ćete to reći. SuraĎujemo s

Tuţilaštvom okruga Valley u istrazi oko smrti doktora

Emmeta Salema, koji je sinoć umro. Odmah ću nazvati

tuţitelja. Izgleda da je osumnjičeni doktora Salema

vjerojatno ubio tijekom kraĎe. Hvala vam, gospodine.

Čuo je kako Scott Myerson nareĎuje newyorškom

policajcu da ne prekine vezu.

Polako je spustio slušalicu. Gotovo je. Imaju torbu, koja

je značila kraj. Više ih ne moţe zavarati.

Pritiskivač za papir zamrljan krvlju Emmeta Salema.

Zdravstveni karton Vangie Lewis koji pobija podatke

sadrţane u dosjeu koji se nalazi u njegovom uredu.

Cipela, ta odvratna i dirljiva stvar.

Ako cipela odgovara...

Zagledao se u svoja stopala, promatrajući skupe cipele

od mekane koţe.

Neće prestati traţiti sve dok ne naĎu prave dosjee. Nosi

cipele koje ti pristaju, pomislio je.

Mokasinke nisu pristajale Vangie Lewis. Stvarno glupo,

ali pristajale su njemu. Tako jasno, kao da je sam hodao

u njima, povezale su ga sa smrću Vangie Lewis, Edne

Burns i Emmeta Salema.

Tijelo mu se treslo od luĎačkog smijeha, koji je htio

suzdrţati. Tuţitelj je završio razgovor. - Doktore

Highley, uhićeni ste zbog ubojstva doktora Emmeta

Salema.

Edgar Highley je vidio kako je detektiv, koji je sjedio za

stolom, odmah ustao. Sada mu je postalo jasno da je

detektiv radio pribilješke. Gledao ga je kako iz dţepa

vadi lisice.

Lisice. Zatvor. SuĎenje. Njemu će suditi beskorisni

primjerci ljudske vrste. Postat će obični zatvorenik, on

koji je uspio pobijediti najvaţniji čin ţivota-proces

raĎanja.

Osjetio je kako mu se vraća snaga. Obavio je operaciju.

Usprkos njegovoj briljantnosti, operacija nije uspjela.

Pacijent je bio klinički mrtav. Nije preostalo ništa drugo

nego da se isključe aparati za odrţavanje ţivota.

Doktor Carrol je radoznalo gledao u njega. Carroll se

prema njemu ponašao neprijateljski od trenutka kada su

se upoznali u srijedu navečer. Edgar Highley je osjećao

da je upravo Richard Carroll počeo sumnjati na njega.

Ali on mu se osvetio. Katie DeMaio bila je njegova

osveta.

Prema njemu je išao detektiv. U ruci je drţao lisice

osvjetljene vatrom iz kamina.

Ljubazno se osmjehnuo detektivu. -Upravo sam se

sjetio da imam neke dosjee, koji bi vas mogli zanimati,

rekao je. Otišao je do zida, odmaknuo policu s knjigama

i ne misleći otvorio sef.

Mogao je brzo pokupiti dosjee i baciti ih u rasplamsalu

vatru kamina, koju je zapalila Hilda. Mogao bi se

osloboditi najvaţnijih dokumenata, prije nego ga

zaustave. Ne. Neka saznaju kakav je genij bio. Neka

ţale za njim.

Uzeo je dosjee i stavio ih na stol. Svi nazočni u sobi

sada su ga gledali. Carroll je došao do stola. Tuţitelj je

još uvijek u ruci drţao slušalicu. Jedan je detektiv čekao

s lisicama u ruci, a drugi je upravo ušao u sobu.

Vjerojatno je njuškao po kući i njegovim stvarima. Psi u

lovu na plijen.

- Oh, postoji još jedan dosje, koji ćete sigurno ţeljeti

vidjeti.

Otišao je do stola, koji je stajao kraj kamina i uzeo čašu

iz koje je pio viski. Otpio je gutljaj viskija i krenuo

prema sefu. U ponedjeljak navečer u njega je stavio

bočicu s cijanidom, ako mu moţda bude trebao u

budućnosti. Ta je budućnost bila sada. Nikada nije

očekivao da će završiti na taj način. Još uvijek je imao

nadzor nad ţivotom i smrti. Sam će donijeti tu vaţnu

odluku. Sobu je ispunio miris uţeţenog ulja. Sa

ţaljenjem je shvatio da se radi o fondeu.

Stojeći kraj sefa, brzo je otvorio bočicu s kristalićima

cijanida i sasuo ih u viski. Richard je shvaćao što

Highley radi u trenutku kada je, s podrugljivim izrazom

lica, podigao čašu i nazdravio mu.

- Ne! Nemojte! Richard je viknuo i pojurio preko sobe.

Edgar Highley je prinesao čašu ustima i u sekundi je

iskapio. Richard se začas našao pokraj njega i izbio mu

čašu iz ruke. Ali bilo je prekasno. Četvori muškaraca

bespomoćno je gledajući Highleyja kako se savija u

grčevima, slušalo njegove krikove sve dok nisu potpuno

utihnuli.

- Oh, Boţe! - rekao je mladi detektiv. Izjurio je iz sobe,

sav zelen u licu.

- Zašto je to učinio? - zapitao je drugi detektiv. - Kako

uţasna smrt!

Richard se sagnuo nad tijelom. Lice Edgara Highleyja

bilo je zgrčeno, sive oči izbuljene, a na usta su izlazili

pjenušavi mjehurići.

Mogao je učiniti toliko dobroga, pomislio je Richard.

Umjesto toga, bio je sebični genij, koji je svoju

bogomdanu nadarenost koristio za pokuse s ljudima.

- Čim sam se ubacio u razgovor s newyorškom

policijom, Highley je znao da više ne moţe lagati -rekao

je Scott. -Tvoja te slutnja nije prevarila, Richarde.

Richard se uspravio, otišao do stola i preletio po

imenima na dosjeima. BERKELEY, LEWIS. - Ovo su

dosjei koje traţimo, rekao je. Otvorio je onaj s imenom

BerkeIey. Na početku prve stranice pisalo je.

Elizabeth Berkeley, stara 39 godina" danas je postala

moja pacijentica. Nikada neće začeti svoje vlastito

dijete. Odlučio sam da ona postane moja slijedeća

posebna pacijentica.

- Ovo će ući u medicinsku povijest - rekao je tihim

glasom.

Scott je stajao nad tijelom. -A kada čovjek pomisli da je

taj luĎak bio Katienin liječnik - promrmljao je.

Richard je podigao pogled s dosjea Liz Berkeley, koji je

čitao. - Što si to rekao? Zar je Highley liječio Katie?

-Bila je kod njega u srijedu. Imala je dogovoreni

pregled, odgovorio je Scott.

-Što je imala?

- Slučajno je to spomenula kada je... Telefon je

zazvonio i prekinuo ga u pola rečenice. Scott je podigao

slušalicu. - Da, rekao je. -Ţao mi je, ali ja nisam doktor

Highley. Tko ga treba? Iznenada mu se promijenio izraz

lica. - Molly Kennedy. Molly!

Richard je zapanjeno gledao u Scotta. Od strašne

spoznaje, nabrekle su mu ţile na vratu. - Ne - rekao je

Scott. - Ne moţete razgovarati s doktorom Highleyjem.

Što se dogodilo?

Neko je vrijeme slušao, a onda rukom prekrio mikrofon

na slušalici. - Oh, Isuse, rekao je. - Highley je večeras

primio Katie u bolnicu i ona je netragom nestala.

Richard je zgrabio slušalicu iz njegove ruke. -Molly, što

se dogodilo? Zašto je Katie hospitalizirana? Kako je

nestala? Slušao je. - Ma,daj, Molly. Katie nikada ne bi

otišla iz bolnice. Bar bi ti to morala znati. Čekaj.

Odloţio je slušalicu i mahnito počeo pregledavati

dosjee. Pri dnu hrpe našao je onaj od kojeg mu se

sledila krv u ţilama. DeMAIO, KATHLEEN. Otvorio je

dosje i prelistao ga. Lice mu je postalo blijedo kao

kreč.

Podigao je slušalicu i glasom u kojem se osjećao očaj

rekao: - Molly, daj mi Billa. Scott i detektivi zapanjeno

su slušali. - Bill, Katie je ostavljena negdje u bolnici

Westlake da iskrvari. Odmah nazovi njihov laboratorij i

reci da za transfuziju prirede krv skupine O. Trebat će

nam čim naĎemo Katie. Neka budu spremni da joj uzmu

krv i naprave analizu uzoraka. Treba provjeriti

hemoglobin i hematokritom. I reci im da pripreme

operacijsku dvoranu. Naći ćemo se tamo. Prekinuo je

vezu.

Nevjerojatno, pomislio je. Još uvijek funkcionira, iako

je znao da je moţda već prekasno. Okrenuo se

detektivu, koji je sjedio za stolom. -Nazovi bolnicu.

Neka naši odmah prekinu pretraţivanje Highleyjevog

ureda i krenu u potragu za Katie. Reci im da pretraţe

svaki kutak. Neka im pomogne bolničko osoblje.

Dragocjena je svaka sekunda.

MlaĎi je detektiv, ne čekajući upute, odjurio do auta i

upalio motor. - Hajdemo, Richarde, odlučno je rekao

Scott. Richard je uzeo Katiein dosje. - Moramo saznati

što joj

je sve učinio. Zastao je na trenutak i pogledao u tijelo

Edgara Highleyja. Nije ga uspio spriječiti da počini

samoubojstvo. Zar će biti prekasno i za Katie?

Zgurio se na straţnjem sjedištu policijskih kola, koja su

velikom brzinom jurila kroz noć. Highley je Katie dao

heparin prije više od jednoga sata. On brzo djeluje.

Katie, pomislio je. Zašto mi nisi rekla? Katie, zašto si

mislila da u bolnicu moţeš otići sama? Nitko to ne

moţe. Katie, moglo nam je zajedno biti tako dobro. Oh,

Katie, mogli smo imati ono što imaju Molly i Bill. To

nas očekuje, samo trebamo posegnuti za tim. Katie, i ti

si isto to osjećala, ali rukama i nogama si se borila

protiv toga. Zašto? Za~to? Da si samo imala povjerenje

u mene i rekla mi da te liječi doktor Highley. Nikada te

ne bih pustio u njegovu blizinu. Zašto nisam vidio da si

bolesna? Zašto mi nisi rekla? Katie, tako te trebam.

Nemoj umrijeti, Katie. Čekaj me. Dopusti mi da te

naĎem. Katie, izdrţi...

Stigli su do bolnice. Policijska su se kola uz škripu

kočnica zaustavila na parkiralištu. Uspeli su se stubama

i ušli u predvorje. Phil je, s napetim izrazom na licu,

davao naredbe.

Bill i Molly dojurili su u predvorje. Molly je jecala, ali

je Bill, na sreću, zadrţao prisutnost duha. - Stiţe John

Pierce. On je najbolji hematolog u New Jerseyju.

Pripremili su odreĎenu količinu krvi, a ako zatreba

moţemo je odmah dobiti iz banke krvi. Jeste li je našli?

- Još nismo.

Vrata, koja su vodila na poţarne stube, širom su se

otvorila i u predvorje je izjurio mladi policajac.

-Našao sam je u mrtvačnici. Mislim da je mrtva.

U trenutku Richard ju je drţao u naručju. Njezina koţa i

usnice bile su pepeljasto sive. Nije joj mogao napipati

bilo.

- Katie! Katie!

Bill ga je uhvatio za ramena. - Odnesimo je gore. Brzo!

Moţda je još moţemo spasiti.

80

Činilo joj se da lebdi u tunelu. Na njegovom se kraju

nazirala svjetlost. Tamo je bilo toplo. Bilo bi tako

jednostavno doći do tog svjetla.

Ali netko ju je u tome sprječavao. Glas. Richardov glas.

- Drţi se, Katie. Drţi se.

Nije se ţeljela okrenuti, jer je iza nje bilo tako mračno.

- Drţi se, Katie.

Uzdahnula je, okrenula se i počela se vraćati.

81

U ponedjeljak navečer Richard je u Katienu sobu ušao

na prstima, noseći ogroman buket ruţa. Od nedjelje

navečer bila je izvan ţivotne opasnosti. Budila se

povremeno i tada bi rekla samo riječ ili dvije.

Pogledao ju je. Oči su joj bile zatvorene. Odlučio je da

potraţi sestru i zatraţi vazu.

- Stavi ih na moja prsa. '

Okrenuo se. - Katie. kako se osjećaš? - zapitao je i

privukao stolac.

Otvorila je oči i smiješeći se, glavom pokazala na aparat

za transfuziju. -Čujem da vampiri bjesne. Zbog mene će

ostati bez posla.

- Vidim da ti je bolje. Nadao se da nije primijetila suze

u njegovim očima. .

Ali primijetila ih je. Podigla je ruku i njeţno prstima

prešla preko njegovih očiju. - Prije nego ponovno

zaspim, molim te reci mi što se dogodilo. Inače ću se

probuditi u 3 ujutro i time si razbijati glavu. Zašto je

Edgar Highley ubio Vangie Lewis?

- On je vršio pokuse na svojim pacijenticama, Katie.

Pretpostavljam da znaš za djecu iz epruvete.

- On je bio toliko slavoljubiv da se nije zaustavio na

izvantjelesnom oploĎivanju prirodnih roditelja. Highley

je radio sljedeće: kirurški izvaĎen fetus jedne ţene

implantirao bi u maternicu druge, koja je bila sterilna.

Tijekom osam godina uspio je raznim preparatima

spriječiti imunološko odbacivanje stranog fetusa.

- U jednom je slučaju potpuno uspio. Pokazao sam

njegovu dokumentaciju istraţivačkom laboratoriju za

prenatalnu medicinu bolnice Mt. Sinai. Rekli su mi da je

doktor Edgar Highley učinio ogroman korak u

istraţivanju blastogeneze i embrionalnog razvitka.

- Ali nakon toga uspjeha, ţelio je prijeći na novo polje

istraţivanja. Anna Horan, mlada ţena kojoj je napravio

abortus, tvrdi da se prije samog zahvata predomislila.

No, on ju je anestezirao i izvadio fetus, dok je bila u

besvjesnom stanju. Vangie Lewis je za to vrijeme leţala

u drugoj sobi, potpuno pripremljena za presaĎivanje.

Mislila je da će doktor Highley samo obaviti zahvat,

koji će joj omogućiti da zatrudni. Highley nije ni sanjao

da će Vangie tako dugo zadrţati fetus s orijentalnim

crtama, iako je tako usavršio postupak da rasna

pripadnost nije predstavljala neki veći problem.

- Kada Vangie nije spontano pobacila, postao je tako

opčinjen svojom metodom da jednostavno nije mogao

uništiti fetus. Odlučio je plod odrţati do roka poroĎaja,

misleći kako ga nitko ne bi optuţivao da je Vangie

rodila dijete djelomično orijentalnih crta. Prirodna

majka, Anna Horan, udata je za Kavkaţanina.

- Zar je stvarno uspio pronaći preparate koji usporavaju

odbacivanje?

- Da. Za dijete nisu bili tako opasni kao za majku. U

proteklih 8 godina ubio je 16 ţena. Vangieno stanje

jako se pogoršalo. Na nesreću, u ponedjeljak navečer

naletjela je na doktora Highleyja u trenutku kada je

izašla iz Fukhitove ordinacije. Rekla mu je da će se

savjetovati sa svojiim bivšim liječnikom iz

Minneapolisa. Highley je odmah uočio opasnost, jer

njezin je bivši ginekolog znao da su njezine šanse da

zatrudni bile jednake nuli.

- Ona j e potpisala svoju smrtnu osudu onog trenutka

kada je rekla da je njezin bivši lijeĎnik doktor Salem.

Highley je znao da će Salemu biti jasno što se dogodilo,

ako Vangie rodi dijete orijentalnih crta i zakune se da

nije imala vezu s orijentalcem. Salem je bio u Engleskoj

kada je umrla prva Highleyjeva ţena. Znao je za

skandal.

- A sada bi, mislim, bilo dosta - rekao je Richard. -

Ostatak priče moţe pričekati. Vidim da ti se oči počinju

sklapati.

- Ne... rekao si da je Highley imao jedan uspjeh. Je li

stvarno presadio fetus i uspio ga odrţati na ţivotu do

roĎenja? - Da. Da si prošlog četvrtka navečer ostala

samo 5 minuta

duţe i vidjela dijete Berkeleyjevih, pogodila bi tko je

njegova majka. Liz Berkely rodila je dijete Maureen

Crowley.

- Dijete Maureem Crowley? Katie je razrogačila oči.

Potpuno se razbudila i pokušala se uspraviti na krevetu.

- Hej, polako! Iz ruke ćeš izvući iglu.

Njeţno ju je primio za ramena i pridrţao sve dok nije

ponovno legla. - Highley je vodio iscrpnu

dokumentaciju i to od trenutka kada je kirurškim putem

iz Maureenine maternice izvadio fetus i implantirao ga

u Lizinu maternicu. Zapisao je svaki lijek, svaki

simptom i svaki problem koji se javio tijekom trudnoće.

- Zna li Maureen?

- To je bilo jedino pošteno. Rekli smo i Berkeleyjevima,

koji su pregledali dosje. Jim Berkeley je bio uvjeren da

mu je ţena lagala i nije rekla za umjetnu oplodnju. Znaš

i sama kako se Maureen osjećala zbog abortusa. To ju je

strašno izjedalo. Vidjela je djevojčicu. Ona je presretna,

Katie. Da je rodila dijete, dala bi ga na usvajanje.

Otkada je vidjela kako su Berkeleyjevi ludi za malom, u

sedmom je nebu. Ali mislim da ćeš ostati bez izvrsne

tajnice. Maureen sljedeće jeseni kreće na koledţ.

- A što je s majkom Vangienog djeteta?

-Anna Horan je slomljena već zbog toga što je

abortirala. Ne bi imalo nikakvog smisla kopati po toj

rani i reći joj kako bi njezino dijete bilo roĎeno, da

doktor Highley prošli tjedan nije ubio Vangie Lewis.

Ona će još moći roditi djecu.

Katie se ugrizla za usnicu. Iako se bojala pitati, morala

je saznati. - Richarde, molim te, reci mi istinu. Kada su

me našli, jako sam krvarila. Što se moralo poduzeti

kako bi se krvarenje zaustavilo?

- Napravili su kiretaţu. Siguran sam da su ti to rekli. - I

to je sve? .

- To je sve, Katie. Još uvijek moţeš imati gomilu djece.

Naravno, ako ih ţeliš.

Njeţno ju je primio za ruku. Njegova je ruka bila tamo,

kada joj je najviše trebala. Ta ju je ruka spasila od

sigurne smrti. Zvuk njegova glasa dao joj je snage da se

bori.

Dugo je i bez riječi gledala u Richarda. Oh Boţe, volim

te, pomislila je. Tako te beskrajno volim.

Uznemiren i upitan izraz na njegovu licu iznenada je

nestao i pojavio se širok osmijeh. Očito je bio

zadovoljan onim što je vidio na njezinom licu.

Katie mu je uzvratila osmijeh. - Prilično ste

samouvjereni, doktore, zar ne? - rekla je odlučno.

KRAJ