M. JURI ZAGORKA GORDANA IV MARIJA JURI ZAGORKA GORDANA M. JURI ZAGORKA GORDANA IV Za izdavaa Petar Majstorovi Glavni urednik Marijan Sinkovi Likovna oprema Ferdo Bis STVARNOST ZAGREB Tisak: tamparski zavod "Ognjen Prica" Zagreb RASTANAK No je. U dvorani kraljevskog dvora vijeaju Ivanove pristae, kadiznenada unie Stjepko i neto apne vojvodi. Ovaj smjesta ustane ipoe za paem.Proli su predvorjem. Onda mu Stjepko otvori vrata i povuese.Vojvoda je stajao pred Gordanom. U prvi as ne moe nita rei, samogleda djevojku, vitku, visoku u plemikojbojnojodori. Mjedenoklop pokrio je vitki struk i njene grudi sve do vrata.Na glavi nosi kacigu s unatrag zabaenim vizirom. Plat se sputa nizbokove i izme sve do poda. Za pojasom joj ma.Kao da se u toj odori ispoljila sva ljepota njezina enskog tijela imuka snaga duha. Oaran, zapanjen, promatra vojvoda divno tijelo,ali zatomljuje udivljenje. I samo je tiho pita:- Vi ste spremni?- Posvema. Rekoh vam juer da u se danas oprostiti s vama.Pazite, vojvodo. Damir me danas uhodio sve do veeri. Mislio jeda ete vi k meni na oprotaj.- to mu prua pravo da uhodi? Zar prividni brak?- Prijateljstvo prema princu.- Damir vas ljubi.- I htio bi me prisiliti da poem za princa. No, hvala bogu,ja odlazim, bit ete sami s njima. Ne zapodijevajte nikakav raz--govor o meni. A sad, vojvodo, prije nego se oprostimo, htjela bihpodrobno znati redoslijed vaih koraka i ina. Kad odlazite?- Sutra u noi. Posluit e nam dobra prilika jer je sutrasajam.- A udvorune ostavljate nikoga?- Ostavitemo stoljudi, oni e prikrivatina odlazak. IStjepko ostajetu, budelitrebao zavaravati neprijatelja da seprinc nalazi u dvoru.- Vrlodobro.Djeak je mudar, ne nosi nikakve odgovornosti i tako neprijatelj ne moe da mu togod uini naao.- Volite li mnogo Stjepka?- Vazda mi je bio dobar, a ja mu uzvraam. Ali recite: akoprotivnici opaze va odlazak, i napadnu dvor?- Dao sam nalog zapovjedniku neka dvor preda jer se ionakone moe braniti, slabo je utvren, nema nikakvih bojnih napravazaobranu, alimislimda protivnici nee nipokuatida troevrijeme oko dvora.- Varate se, Beatrica e se polakomiti za prinevim dragocjenostima u dvoru.- Nee ih nai. Odluili smo uzeti sobom sve to je prinevoi to mu je otac oporuno ostavio. Bilo bi ludo ostaviti to Beatrici.- Ili Vladislavu.- Filipec epo svojprilici najprije traiti krunu.- I teko e se razoarati kad opazi da smo krunu ponijeli.- Kad ete provesti krunidbu?- Neemo se zaustavljati nigdje,ve ravno u domovinu.im stignemo u Zagreb, okrunit emo Ivana na Griu ili Kaptolu.- Uredili ste sve da nai protivnici brzo ne opaze va odlazak?- Odredili smo naim izaslanicima neka pregovore to dueoteu. Dakle, ako time steknemo pet-est dana vremena, bit emodaleko prije nego protivnici otkriju na odlazak. A vi se, Gordana,ne miite iz peujske tvrave. Tamo vam se ne moe nita dogoditi.Protivnik je nee ni opsjedati jer zna da bi bilo uzalud. Kad senapokon kralj okruni, doi emo po vas.- Koliko imate eta u Hrvatskoj?- Ovdje imamo oko devet tisua ljudi, a u Hrvatskoj okotrideset tisua. Crna eta broji deset tisua, ali jo nije ovdje.- Kako?Jonije stigla?- Jonismood njihdobili glasa, ali sigurno je na putuk nama.- Ako doe u Budim za vae odsutnosti?- Poslao sam joj u susret glasnika. Dakle, kako vidite, protivnici nee ni pokuati da se s nama pobiju. Iz Zagreba poslatemo im odmah svoje poslanike s porukom da smo okrunili Ivana8 Korvina i da smo spremni s njima se u miru nagoditi ako naeg kraljapriznaju svojim.- Sve ste najbolje zasnovali, vojvodo.- I siguran sam u uspjeh.- Kakve su sve te borbe, kakvi napori. To nam je mogaopritedjetipokojni kralj.- Moda i nemate krivo kad okrivljujete njega.- Uistinu, ne inim mu krivo. Svemu tome kriv je sam kralj.Sve to se dogaa oko nasljedstva prijestolja njegova je pogrekajer ga je vodila Beatrica.- Istina.Da je bio odluan, mogao je svojeg sina uinitinasljednikom ve godinu dana prije smrti.- Odvie se pouzdavao u svoju besmrtnost. To sam opazila.- Da ga u posljednjem trenutku nije snala smrt, Ivan bidanas ve bio proklamiran.- to vi, vojvodo, velite o toj nagloj kraljevoj smrti?- uo sam govorkanje. Ne znam kako se moglo to takopronijeti.- Sasvim razumljivo, jer kad je ve sve bilo svreno, dolaziBeatrici u pomo smrt. Nije, dakle, teko posumnjati da je onanesretna smokva bila od naravi pokvarena.- I ja sam ve mnogo puta o tom razmiljao, ali sam opetodbacio grdne misli.- I nije dobro o tom razmiljati. Tko moe dokazati praviuzrokkraljevebolestiismrti?Stomiznamoizkojeg dijelapakla aragonci dobivaju svoje otrove, kako oni ubijaju ivote inae due?- Vi ste, Gordana, neto potiteni, a to nije u vaoj prirodi.- Istina.Utolikim brigama nije udo.A gdjesu princ iDamir? Htjela bih se oprostiti s njima.Vojvoda jeizaaodanaloiStjepku neka dozove princa i Damira,a onda se opet vrati k njoj. Ona mu toplo ree:- Na uspjeh, vojvodo, u vaoj je osnovi.- I u prinevoj postojanosti doda on.- Sad vie nesumnjamda bi se predomislio. Potpuno sepredao vaem vodstvu.vrstose nadam, vojvodo, da emo sesastati mnogo sretniji nego to smo danas.- Uvijeksam sretankad sam u vaoj blizini. Vi to znate,Gordana. Zapravo, najradije bih da i vi poete s nama.- Uinila bih teku pogreku da idem s vama trojicom i svakog danaizazivam prinevu ljubomoru i Damirovo uhodarenje.Dobro je da idem s gospoama.- Da, bolje je tako uzdahne vojvoda.Djevojka se okrene k vratima na koja hitrim koracima ulaze Ivan iDamir.Ovaj ostane u pozadinn, a princ ide ravno Gordani. Ona se smijei. - Opratam se s vama, visosti. Do vas je, hoemo li se opetsastati sretni. U vaim su rukama ivoti svih onih na jugu toekaju zatitnika protiv Turina.Idem mirna jer ste vi jednoduni,sraniipovezani istinskomljubavizadomovinu. Je litako, visosti?- Da, tako je i tako e biti.- Vae obeanje primam na put kao dragocjeni amanet.I ona prui ruke princu, pa onda vojvodi, a na kraju Da-miru. Tada sezamota u plat.Princ je duboko tronut, vojvoda mirom pokriva svoje osjeajerastanka. Damir ide prvi i otvara Gordani vrata. Ona mu apne:Bdijte nad princem.I poe na hodnik. Slijedili su je sva trojica.Pred izlazom iz palae eka je pratnja: Simono, vojvodin e-tovoaMirko i desetak momaka. Dvojica dre baklje.Rumeno svjetlo obasja mramorne stube i lavove od crvenog mramora tos obje strane stuba dostojanstveno uvaju ulaz u dvor. Iza jednelavlje glave pomoli se Stjepko i digne klobuk na pozdrav.Ona mu se priblii i pogladi ga po kosi:Vidjet emo se skoro, a dotle da si mi zdravo, mali vitee.Djeak kao da guta suze.Gordana se lako uspne na konja pa uhvati uzde.Na mramornim stubama stoje Ivan, vojvoda Iloki i Damir. Njihovipogledi nose joj pozdrave. Tri junaka, tri mukarca, tri srcaoprataju se s njom.Ona digne ruku:Idem mirno. Tri junaka bdiju nad mojom domovinom. Dovienja u kraljevskoj palai na Griu!Tri klobuka zalepraju u zraku kao tri prisege. A ona im se smijei,nategne uzde i vranac je ponese du dvorita.Podveer, drugog dana, kuu majke princa Ivana i gospoe od Brezoviceopkoli mala eta.Sluinad je ula estoko udaranje na vratima ograde.Sluge idu da otvore.U dvorite ujae mladi plavokosi Robert, sie s konja i stadedijeliti naloge svojim momcima da zaposjednu sve izlaze, a Da-mirovimslugama zabrani da se maknu.Zatim krene ravno u kuu. Uspne se u Gordanine sobe, hita iz jedne udrugu, ali ne nae nikoga.Tada pozovesluavke i prijetei vie:- Gdje vam je mlada gospodarica?- Neznamo, gospodine.On ih udara biem i ponovo pita:10 Gdje je gospodarica?ene plau, jauu i odgovaraju:- Gospodarice su otputovale prije dva dana u samostan.- Znam, stare su gospoe otile, ali mlada gospodarica ostalaje u kui. Juer je jahala Budimom. Do krvi u vas izmrcvaritiako ne kaete gdje je.- Gospodine, juer je bila ovdje itavo popodne i uveer, adanas ujutro vie je nismo vidjeli.- Vidjeli ste je.- Nismo, gospodine. Valjda je otila juer u noi.Robert pretrai itavu kuu. Ne naavi djevojku, Robert ku-nuiuzjae konja pa s momcima ostavi kuu.lsprebijat u svojim uhodama kosti prijeti se Robertmomcima. Kako nismo opazili da je otila?Kad je istraivao, ispitivao svoje ljude, nitko nije vidio da je enaizila iz kue.Tada se javi jedan Napuljac i ree da su uveer izlazili mukarci,jedan u bojnoj odori.- "Moda je otila u mukoj odori kao ono kad se s njimesastajala?" pomisli Robert.- Kamo je okrenuo taj mukarac u oklopu? pita napulj-skog uhodu.- Spustio se dolje k Dunavu na cestu.- Onda je ostavio Budim?- Sigurno jer sam ga malo slijedio, ali se vratih kad nigdjene vidj eh ene.* Brzo pohita u palau svojeg ujaka i najavi se kraljici.- Dolazi bez Gordane? upita ona.- Velianstvo, ne mogu se snai od jada. Gordane nema ukui. Otila je u mukom odijelu.Kraljica plane pa ga ukori:- Kako si smio dopustiti da ode? Kakve su te tvoje uhode?- Velianstvo, ja sam najvie pogoen.Idi za njom. Hou da je vrati u Budim. Trebam je.Robert ostavikraljicu, spremi svoje momke i krene u potragu za Gordanom.Proao je jo jedan dan i nastala je no. Kraljevskim se dvoromuljaju dvorani, nose krinje niza stube, tovare ih na kola udvoritu ispod mramornih stuba. A sve to ine tiho, bez rijei,aptom.I natovarie na kola sve prinevo blago. Konano iznesoe kraljevskukrunu u eljeznom kovegu i poloe u kola.Sve te poslove nadgleda i odreuje Mladen Berislavi uz Da-mirovupomo.Onda bude u dvoritu mir. Ljudi stoje oko kola i ekaju.Na stubitu se pojavi vojvoda.- Je li sve spremno?- Upravo smo dovrili.11 - Sada jo samo da dou oni. Svi smo nestrpljivi.- Dugo su danas zavukli pregovore. Ve bi morali stii.- Priekat emo ih, a dotle neka se momci okrijepe za put.Damir i Berislavi odu s vojvodom u kraljevski ured.Raspravljaju, ugovaraju i primaju vojvodine naloge.Onda Stjepko najavi dolazak izaslanika s pregovora s kraljevskimvijeem.U sobu uu vranski prior, najstariji od brae Berislavia, biskupErnut, ban Derenin i knez Frankopan.Dakle, to jebilo? upita vojvoda.- Nita naroito ree prior. Svaki je od nas dugo govorio irazlagao o zaslugama pokojnog kralja i o nesrei kojabi nas zadesila da je Beatrica kraljica. Oni odgovaraju na svakunau primjedbu razlozima i nukaju nas da pristanemo uz Vladi-slava. A onda smo se razili.- Je li rasprava tekla mirno?- Kao meu roenom braom nasmije se Derenin.- Samo neka tako ostane.- Ne bojte se, zavlait emo pregovore dok bude potrebno.- Barem pet-est dana, a kad uvidite da se dalje ne moe,onda uinite kako smo rekli: u noi sjedajte na konje i pojuriteza nama poprijekim putovima.- Ako zatrae da na pregovore doete i vi, vojvodo?- Poaljite odmah u dvor svog glasnika. Tada e doi k vijeu Stjepko i toboe u moje ime javiti da ih pozdravljam, ali neelim utjecati na pregovore, a doi u na potpis ugovora. Buduli ga ispitivali, on e svojim mudrim odgovorima uvrstiti u njimavjeru da se nalazim na dvoru. Djeaku e sve vjerovati.Dovrivi svoju pouku, okrene se vojvoda k vratima kroz koja jeupravo ulazio dvorski metar Mladen Berislavi:- Gospodine vojvodo, na vei stoje dva glasnika kraljice Beatrice. Nisam ih pustio u dvorite.- Gle, kraljica alje svoje uhode. A to ele?- Donose vam poruku njezinog velianstva da se odmah potrudite k njoj.Nitko se nije mogao oteti uskliku iznenaenja, a Damir se tekozabrine:- Beatrica zove gospodina vojvodu? To ne sluti na dobro.- Bit e opet spletka namrti se knez Frankopan.- Moda i stupica upozori Damir.- Ili moda kakva izdaja?- to ete, vojvodo, na ovaj poziv isporuiti kraljici? upitaMladen Berislavi.- Neka se glasnici vrate i odnesu kraljici moj poklon i odgovor da u se njezinu pozivu odmah odazvati.Mladen Berislavi pouri se izvriti vojvodinu odredbu, a knezFrankopan zakima:Gospodo, vjere mi, ovaj me poziv zabrinjava.12 - Tko se to boji za mene pita Lovro. Vi, gospodineknee?- I ja! odluno se oglasi Damir.Vojvoda pogleda u mladieve crne oi i uvjeri se da ovaj as mislisamo o voi i zaboravlja prineva takmaca u ljubavi.- Gospodo, da sam tatiji, vaa bi me bojazan uvrijedila.- Ne tako, vojvodo ree knez Bernardin. Kad bi vaszvali na poten boj, svi bismo klicali sigurni u vau pobjedu. Alito zove aragonka.Svi su uznemireni, a Damir istupi pred vojvodu:- Vojvodo, na voo, nisu vas zvali u potenu borbu niti suvam rekli to hoe, a kako kae i knez: Aragonci uvijek napadajuiz busije. Zato neka mi bude doputeno da predloim: svi idemos vama. Vojvoda ne moe ii bez pratnje koja mu pripada po asti.- Izvrsno, mladiu uskliknu gospoda veselo. Mi emou poasnoj pratnji s vojvodom.- Ne titimo njega, ne treba mu zatite, ali uvamo na sveticilj.- Ako me ve hoete poastiti, slaem se, ali ostat ete dalekood mene. Bilo bi mi krivo kad bi aragonci opazili da se bojite zamene.Odmah su poli da princa obavijeste o pozivu kraljice Beatricevojvodi, a onda hitro posjedae na konje pa izlaze iz dvora.Kroz mrklu oblanu no plamte dva niza arkih baklji. Izmeu njihjae vojvoda, praen knezovima, banovima i plemiima.Zaustavili su se tek kraj palae egerskog biskupa. Prozori surasvijetljeni. Ispred kue stoji napuljska straa sa arolikimbakljama. Strae iskazuju vojvodi poast.Na ovaj iznenadni pozdrav knez Bernardin priapne banu De-reninu:Da to nije vojvoda, hvatala bi me jeza od kraljiine ljubaznosti kojom prima Lovru.Vojvoda ulazi u palau. Grof Enriko vodi ga kraljici.Otmjeno se pokloni i zapanjeno promatra njezinu pojavu u haljini odcrvene napuljske svile, dok bujnu kosu pokriva ures od dragulja."Skinula je crninu i odjenula crvenilo. Dakle, istina je, polazi zaVladislava!"Dok ovako razmilja, opazi iza Beatrice njezinu sestru donu Izabelu ipozdravi je. Crnooka ljepotica gleda stasitog mukarca s udivljenjem,a Beatrica mu ponudi stolicu nasuprot sebi.Malo je kasno, ali kod nas u Napulju obiaj je naroitomile goste zvati u ovo doba."Ako knez Bernardin govori istinu, onda je taj mili gost uopasnosti" razmilja vojvoda, ali njegov jasan pogled vrsto jeupravljen u kraljicu.Vojvodo, niste prepoznali Izabelu? Dugo je niste vidjeli.Vojvoda se galantno nakloni:13 - Mukarac nikad ne zaboravlja ljepotice.- Vojvoda me pozdravio ispravi Izabela i umiljato pogleda gosta.- Nisam opazila. Toliko sam zabavljena svojim brigama. Izabela ponudi vojvodi ciparskog vina.Mlada princeza ustane, toi vino u tri kristalne ae sa zlatnomkrunom.Beatrica pogleda vojvodu, podigavi au:- U znak naeg prijateljstva, vojvodo, onog od prije godinudana. elim ga danas obnoviti i uvrstiti.- Hvalim vaem velianstvu na tolikoj milosti.Izrekavi ove rijei, i on uzdigne au kao i kraljica koja ispijegutljaj. Isto uini Izabela. Vojvoda ispije -pa stavi au na stol.- Kakva teta, vojvodo, da niste oenjeni ree kraljica.No, jo ste mladi pa neete dugo razmiljati.- Nadam se, velianstvo, da neu.Pri tom opazi da je kraljica pogledala Izabelu.- Trait emo vam nevjestu koja vas bude dostojna i poljepoti i po mirazu.- Vae je velianstvo vrlo dobrostivo.- O tom ete se uvjeriti kad vam iskaem zbog ega samvas pozvala.I okrene se Izabeli.Sestro, ne zamjeri to te molim da se naas udalji. Cimsvrim povjerljivi razgovor s vojvodom, pozvat u te da zabavimogosta.Mlada napuljska princeza lako se nakloni kraljici i vojvodi kojiustane i odvrati pozdrav.Dok ona odlazi, Beatrica napadno gleda za njom i tiho primijetivojvodi:- Koliko mi brige zadaje prisutnost ovakve ljepotice na dvoru. Svi je obasiplju udvaranjem, ne znam da li zbog ljepote ilibogatog miraza.- Oito zbog ljepote i drugih kreposti koje princeza sigurnoposjeduje odvraa vojvoda uljudno i odmah nastavi, okrenuvise kraljici:- Vae velianstvo izvoljevalo me pozvati oito zbog neegvanog?- Zbog dviju vrlo vanih stvari. Zapoinjem s onom manjevanom.ekao je znatieljno, dok se ona udobno naslonila, pokazujui isvojim kretnjama ravnodunost prema onome to mu sprema kazati.- ula sam da ste Gordanin skrbnik?- Po elji pokojnog Ivana esmikog.- Onda su mi ispravno rekli. Dakle, govorim s vama kao saskrbnikom svoje dvoranke. U prvom redu dunost mi je da vas molim za oprotaj zbog one ludosti to ju je prema Gordani poiniomoj brat Francesko.Iznenaen, vojvoda prekine kraljicu:- Ne znam o tome, velianstvo.- Zar vam Gordana nita nije govorila?- Oito nije dospjela jer sam vazda bio zaokupljen.- Ondasamdunaskrbniku sama priopitidogaaj. Mojbrat Francesko ve davno se pomamio za Gordanom pa kad ga jeona odbila, htio se osvetiti.Vojvoda osjeti navalu ljutine, ali se svlada, pitajui Beatricu:- Napuljski princ se ogrijeio o Gordanu?- Vie od ale zatvorio ju je u podrum kraljevskog dvora,ali nije joj htio uiniti nita naao, ve je samo prestraiti. Odmah ju je opet pustio na slobodu. udim se da vam o tome nisurekli vai prijatelji.- Ne, nitko mi nita nije rekao. Po svoj prilici nisu o tomni znali.- Ili vas nisu htjeli zavaditi s princom Ivanom?- Zato bi me s njim zavadili zbog toga?- Jer biste vi po pravu skrbnika zatraili od Franceska zadovoljtinu.- Da velianstvo, to u uiniti.- Ne, vojvodo, vi to ne moete jer zadovoljtina za Gordanupripada samo princu.- Vae se velianstvo oito vara.Nikako se ne varam jer Gordana pripada princu.Vojvoda zatrepti, Beatriin mu pogled prodre u duu.Osjeajui da ga je zahvatila, namjeta se udobno i pri tomgovori:Naravno, princ nije mogao ni smio traiti zadovoljtinuod Franceska jer bi time bacio sjenu na Gordanin dobar glas.Vojvoda osjea da se otvaraju muila koja mora proi i skupi svusnagu da silom zaustavi provalu osjeaja. Slua dalje Beatricu bezrijei primjedbe.- Vi ne znate, vojvodo, koliko sam upuena u prinevu tajnuljubav. On e razrijeiti brak s Biankom Sforza i oeniti se, Gordanom. Meni je povjerio sve to kani, itavu osnovu.- I sad je velianstvo otkriva meni?- Naravno, jer mi je sveta dunost da sve to otkrijem Gor-daninu skrbniku koji je naslijedio Ivana esmikog. A inim tozato to je potrebno da Gordanu zatitite od prijetee opasnosti.- Gdje se nalazi opasnost?- Iskazat u vam sve redom jer, mislili vai ljudi o menikako ih volja, ipak u vazda zatiivati Gordanu od svakog kaoto sam je titila i od Franceska. Kako vidite, sama sam ga optuila i neu ga zatititi ni onda ako ga zovete na odgovornost i zatraite zadovoljtinu.- To je pravedno, kraljice.- -14 15 I plemenito. No, ujte.Vojvodine se obrve skupie, a pogled se otro upre u Beatri-inelijepe oi.Vojvodo, naa borba za prijestolje biva sve ea. Ne znamtko e pobijediti na izboru: Vladislav ili Ivan. To e se pokazatiza nekoliko dana. Ako pobijedi Ivan, mi emo se povui, a menilino zajamit e sabor dostojan poloaj. Pobijedi li Ivan, odluuje to i Gordaninom sudbinom.Casak prieka, istraujui dojam svojih rijei. Vojvodine zjenicegotovo ukoeno gledaju u kraljicu koja nasluuje stravu u njegovojdui.- Bude li Ivan kralj, on e svakako htjeti razrijeiti brak sBiankom Sforza i oeniti se Gordanom. On to eli iz svega srcakao pravi vitez, a kralj moe sve to hoe. Dok sam bila s njimunajboljim odnosima,sav mise povjerio.Molilasamga dasvoju odluku ne iskae milanskim poslanicima i sve prepusti meni. Obeala sam mu i potporu u toj stvari i u Rimu i kod Gordane.- Gordani nije princ o tom govorio?- To je prepustio meni. Ja sam, dakle, preuzela dunost priopiti joj da e postati kraljica.Gledajui sumnjiavi izraaj u vojvodinu licu, razjanjava:Vjerovali ili ne, isprva sam bila najodanija princu i htjelasammupomoi da se rijeiBianke iuzmogne uzeti Gordanu.Voljela bih nju nego nadutu Bianku Sforza. Tada sam odluno iiskreno Gordanu htjela uiniti kraljicom, bila bih je zauvijek obvezala na zahvalnost, a isto tako i njega.Vojvodu zazebe. Sjetio se: Gordana mu je pisala o nekom planu, a narastanku nije htjela da o tom govori. Dakle kraljica ne lae.Sluajui njezino daljnje pripovijedanje, zadre od pomisli: "I ovosve dalje moe biti istina!"Beatrica se uri sa svojom priom:- Govorilasam,dakle,sGordanomdaeprinczatraitirazrjeenje brakasprincezomBiankomSforza. Na moje udo,ona se tome najodlunije protivila, izjavivi da nikad ne bi polaza princa jer bi mu to oslabilo prijestolje. Zapanjila sam se, ra-zabravi da je Gordana spremna da se rtvuje za snagu kraljevskog prijestolja i za svoju domovinu. To zvui nevjerojatno, aliGordana je ipak to rekla. Vjerujete li to, vojvodo?- Vjerujem odvraa on snienim glasom od straha da mune bi zadrhtao.- Nijelivam princ rekao da sam mu htjela pomoi dobraka s Gordanom?- Nisam o tom s njim dospio govoriti.- Naravno,zaokupljenistedravnimposlovima.Anije livam poznato da je Gordana jednom odbila prinev upros?- Sjeam se. Bilo je to prije godinu dana u Zagrebu.16 I ovdje nakon smrti kralja Matije ponovo je Gordana odbila prinevu ruku, ali mu je zadala rije da e mu sauvati srcei ljubav.Vojvodina desnica stie drak maa da barem o neto upre navalubujice svog srca. Taj gest ne umakne Beatriinu pogledu i, osjeajuise blizu pobjedi, dovri:Ona mu je, dakle, zadala rije: sauvat e mu srce, ljubitiga bez blagoslova pred oltarom, samo da kraljevstvo ne baci unovu borbu za prijestolje, da vladanje princa ne bude niim pokolebano i da njegova snaga bude nepobjediva.Lovrino lice odaje teko uzbuenje:- Velianstvo,Gordana nije mogla nikomeobeati ljubavbez blagoslova pred oltarom.- ula sam to na svoje ui. Naravno, vi mislite da nije takomislila, ali je rekla, sasvim sam je progledala. Ona bi rtvovalasve, ba sve da oivotvori ideju njezinog oca da Ivan budekralj.- U tome donekle nemate krivo, ona e sve rtvovati, alisvoju ast nee.- Rekoh:obeala mu je svoju ljubav bez braka,da ivionako kao to je prineva majka ivjela s pokojnim kraljem.- To se nee dogoditi.- U poetku sam spomenula: elim vas upozoriti na opasnostkoja prijeti Gordani ako Ivana izaberu za kralja. Dakle: valjalobi da je odvedete daleko, to je vaa stvar. Moja je bila: otkritivam to je Gordana obeala princu u mojoj prisutnosti.- Velianstvo, Gordani nema pogibelji da ona pripadne bilokome bez blagoslova.- Imam razloga da u to vrsto vjerujem.- Nema za to razloga pod suncem.- Velim vam, vojvodo, razlog postoji.- U emu? Gdje?- U horoskopu to ga je sastavio najvei firentinski astrologAversa. Poznavali ste starca?- Vidio sam ga na Griu kad je doao iz Napulja s Gordanomi pjesnikom Stroijem.- Taj astrolog pronaao je u zvijezdama: "Gordanu eka velika ljubav i nezakoniti sin". Evo, imam tu horoskop, pisan jelatinski. Moete ga proitati. Naredila sam Aversi da ga sastavijo prije nego to je Gordana prole godine putovala u Napulj.Ona uzme iz zlatne kutije zamotak spisa i prui ga vojvodi.A on ita...Silom se nasmijei, primijetivi:- Da, to kau zvijezde.- Rekla sam sve to po dunosti vama kako bih bila i pokojnom Ivanu esmikom. Sad je na vama da djevojku zatitite,bude li Ivan kralj.- Ona e se sama zatititi, velianstvo.172 GORDANA IV - Njezina ljubav je prema princu prevelika da bi mogla odoljeti. Vi posjedujete pravo da je kao skrbnik opomenete i savjetujete neka se udalji od princa.- Nikad ne bih mogao da joj nametnem svoje savjete. Nijeona kao druge ene. Jaka je i svoja.- Da, ali ljubav potopi sve, ljubav je izdajnik naih odlukai kreposti. A Gordana ljubi princa vie od svojeg ivota. To nijemogla sakriti, ak je jednom u slabom asu sama to priznala.Moete je o tom upitati jo danas.Ove je posljednje rijei izrekla tako uvjerljivo kao da ne sluti Gordanin odlazak iz Budima. ..U borbi s bujicom to se digla iz dna ttife vojvoda ne moe izreirije. Osjea se kao na stratitu.To sam vam htjela rei o Gordani, vaoj tienici opete ona ravnoduno.Hvala na trudu, vae velianstvo.Zatim promijeni glas i zapone vano:Sad prelazim na drugu stvar koja je za mene mnogo vanija.Ovaj preokret razgovora dolazi vojvodi kao spasenje da ispliva ispodvala na povrinu i ree vrstim glasom:- Sluam, vae velianstvo.- U vaoj odsutnosti dugo su me stalei uvjeravali da je Ivanova mladost u ovo doba prava nesrea za ovo kraljevstvo. I danisu jako pogibeljna vremena, ne bih se bila dala maknuti odprinca. Ovako sam prihvatila njihovo razlaganje i neu se vienikako maknuti.Sad sam, eto, uz Vladislava. Meutim, staleiele da im i nadalje budem kraljica i zato su Vladislava obvezalida se sa mnom vjena.Priinila se kao da ne zna to je vojvoda o njoj rekao u crkvi VelikeGospe i pria kao da mu otkriva neku tajnu.- Hoe li Vladislav izvriti uvjet? Ima li kraljica jamstvo?- Juer su izaslanici sabora i vijea slubeno zaprosili mojuruku u Vladislavljevo ime.Vojvoda gleda iznenaen, pa onda zakima:Da. U tom sluaju nema vie sumnje da e se vjenati svama, bude li izabran za kralja.Uinila se kao da je preula tu primjedbu:Prema tome ja u kraljevati. Meutim, ni on sam nee seni asa protiviti da se vjena sa mnom jer je jo davno prije gubiosrce za mnom. To e mi pruiti mogunost da usreim staleeovog kraljevstva, da dijelim, diem, uzvisujem, uzimam u budunosti. I nastojat u da svi oni koji su mi bili skloni budu zadovoljni.Vojvoda ne ree nita niti bilo ime pokae kako su ga se dojmilenjezine rijei. Samo u oima ne moe sakriti znatielju kamo toBeatrica smjera.18 - Vojvodo, s vama govori budua kraljica, dakle, ona kojae prva odluiti uz Vladislava. Vi znate da Vladislav ne poznajeovdje ljude ni prilike. Ja u ga upuivati i voditi, zadajem vamsvoju kraljevsku rije, to ja s vama ugovorim, Vladislav e potvrditi, a kraljevsko vijee dat e vam svoje jamstvo na ispunjenje ugovora.- Ugovor smo ponitili, velianstvo.- Onajprijanji to su ga gospoda sklopila s Ivanom. Jaelim da nas dvoje sklopimo novi ugovor. Hoete li sasluati mojeprijedloge?Dunost mi je sasluati vae velianstvo.Kraljica se nasloni i zapone:Otkako je umro va otac Nikola, bivi kralj Bosne, kraljMatija nije htio da Bosni dade novog kralja.Ona prieka da promotri vojvodino dranje, ali on uti i napetoslua.im izaberu Vladislava, bosansku krunu elim poloiti naglavu vitezu slavnog maa koji poznaje Bosnu i za njom, vjenoednog Turina. Krunu elim poloiti na glavu vitezu bojnog umijea, mudrosti i ugleda koji e moi da odolijeva turskim provalama.Lovro Iloki ne trene okom, a Beatrica ga promatra, upitavi: Znateli, vojvodo, tko je taj vitez?- Ima ih mnogo, velianstvo.- Odabrala sam vas, vojvodo.- Mene? Velianstvo, je li to va izbor?- Kad bi bio samo moj, znala bih svoju volju prenijeti ukraljevsko vijee, u volju kralja Vladislava i sabora. Ali vae seime spominjalo u vijeu i meu odlinim velikaima pa e svi radosno prihvatiti. Samo je na vama da prihvatite. Ako prihvatiteovaj ugovor, za nagradu vam nudim ruku svoje sestre Izabele.Po njoj ete dobiti veliki miraz, ne samo u novcu nego i u slavii moi.Vojvoda niim ne odaje kako djeluju njezine rijei. Beatrica ipakzamjeuje kako njegova panja biva sve pomnija.S ovim brakom stupate, vojvodo, u srodstvo s kraljemnapuljskim, vojvodom ferarskim, s vojvodom milanskim i dobivate utjecaj na papinskom dvoru u Rimu po naem prijatelju kancelaru Roderigu Borgii. Time ste, vojvodo, preko noi postali najslavniji i najmoniji kralj Bosne.A princ Ivan? to e biti s njim?Protiv njene volje bljesne joj licem radost.Njega u priznati banom i vojvodom Hrvatske, a saborima pruiti sigurnost da e kralj Vladislav u cjelosti ispuniti ugovor. Prije nego se provede izbor kralja Vladislava, stalei e ovajna ugovor prihvatiti i potvrditi.2*19 Vojvodin pogled je sputen, lice mirno, tijelo nepomino kao darazmilja. To kraljicu iznenadi pa zapone povjerljivo, prima-knuvise:Hrabri vojvoda bit e mudar i prihvatiti da tako omoguikraljevstvu mir, a sebi sreu.Onda ga dugo promatra, promijeni glas i doda kao uzgred:Osim toga, obvezujem se svojom rijei da princu Ivanu nikad neu dopustiti da se oeni Gordanom. Vi znate da svakom kralju pripada pravo odluiti o enidbi velikaa svojeg kraljevstva.Jo uvijek vojvoda uti, ne die pogled, ve kao da tone umislima..Zar ste moda svoje srce ve nekohiife"poklonili, vojvodo,pa vam je teko?Ni na to pitanje vojvoda ne odgovara. To je ponuka da se brzoispravi.Ako ste poklonili svoje srce, evo moje rijei: ne kanim sezbog toga na vas aliti. Dobrovoljno odustajem od ponude da seoenite Izabelom i prepustim vam da uinite kraljicom Bosne koga sami elite.Ponovo mijenja glas i jo povjerljivije nastavi:Neu se nikad protiviti da uzmete onu koju ljubite, bilakoja mu drago.Iscrpivi sve svoje zalihe obeanja, promatra vojvodu s prikrivenimuzbuenjem i vrstim uvjerenjem da je uspjela.Dakle, vojvodo? Vaa utnja dokazuje da prihvaate?Probudivi ga iz misli, on digne pogled.- Moja utnja je dokaz koliko traim izraaja da zahvalimvaem velianstvu na tolikoj milosti.- Pruila sam vam doista svu milost, punom pregrti.- Preobilno, velianstvo.- Prema tome, prihvaate?On polagano ustane, duboko se nakloni.- Vae velianstvo obasulo me odlikovanjem.- Znam koga sam poastila.- Ne, vae velianstvo to ne zna, jer ja tih milosti nisamzasluio.- O tom prosuujem samo ja, vojvodo.- Onda sudite i prosudite kako treba:vaih milosti, velianstvo, ne mogu primiti.Puna iznenaena i pitanja Beatrica gleda mladog vojvodu.- Odbijate moju ponudu?- Drugaije ne moe biti.- Sada mi pada na um: nije li mi kralj Matija jednom rekaoda ste u njega zaprosili Gordanu?- Jesam.- Dakle, ljubite je?Vojvoda ne odgovara, ve gleda kraljicu prodorno.20 - Va mi pogled, vojvodo, i odve jasno kae da je tako.Odbijate moju ponudu jer mislite: ako Ivan bude kralj, nee semoi njome oeniti, vai stalei nee dopustiti da razrjei braks Biankom jer bi mu uzdrmalo prijestolje kad ga ne bi podupiraomoni saveznik njegov tast milanski vojvoda Ludoviko. Naprotiv.Bude li princ samo ban, lako mu je razrijeiti brak i uzeti Gordanu. Odbijate bosansku krunu da sprijeite Gordanin brak sprincem Ivanom. Zato ga elite uiniti kraljem ovog kraljevstva ili,ako to ne uspijete, barem kraljem Bosne i onda mu je potrebnabogata vjerenica Bianka Sforza. Ali, vojvodo, vae su rtve sasvimuzaludne. Gordanino srce i rije pripadaju princu Ivanu. Hoeteli to? Ona pripada Ivanu jo vie ako bude kralj itavog kraljevstva nego samo bosanski kralj ili ban.- Velianstvo, ja nisam podlac.- Vi ste luak! vikne kraljica.I srdito ustane, poe nekoliko koraka pa se opet vrati.- Da. Vi ste luak kad odbijate krunu koju vam nudim.- Ja nosim krunu nad krunama. Nije od zlata i dragulja,nego sazdana od asti i potenja i neu da je zamijenim nijednomdrugom.- Lina ast je ures samo nas odabranih, koji smo pozvanivladati. Podanicima je jedini ures poslunost.- Moda, velianstvo, dolje u Napulju.- Da, to s ponosom potvrujem.- A ja opet s ponosom naglaavam: kod nas bi se smatraoneasnim svaki kralj koji bi iz svojih podanika pokuavao stvaratibeasne ljude kupujui njihovu vjeru kao robu.- Na koga niani te ovim rijeima? upita Beatrica.- Vae velianstvo pokuava od mene kupiti moje potenje,pokuava kupiti podaniku sklonost. Zar vae velianstvo moezadovoljiti kupljena odanost?Ona plane, sipajui strelice svojim pogledom i rijeima:Ne, ne moe me zadovoljiti kupljena odanost, ja je nemoram kupiti. Imam vlast, mogu prisiliti svakoga, i vas, da sagne-te koljeno pred mojom voljom.Ona sve vie blijedi, a on sve jae rumeni, ali oi su im puneplamena. Vojvoda malo podigne glas i odvrati:Vae velianstvo se kruto vara. Danas jo ne posjedujetevlast, jo niste zakonita kraljica ovog kraljevstva, a hoete li topostati, o tome imaju odluiti Hrvatska, i Slavonija, i Bosna, moji drugovi, i ja.Odgovor je razjari pa digne prijetei glavui uzvikne:- O tome emo odluiti ja i moja sila.- I opet se kraljica ljuto vara. U Napulju moe odluivatisila, ali ovdje odluuju zakoni, a oni nam pruaju pravo da samiodluujemo o izboru svoga kralja. Sigurno vam je poznato da jeveina vazda bila i ostaje uz Ivana Korvina.21 - Bit e svi uz Vladislava. Doivjet ete to, vojvodo, i tekookajati to ste odbili moju milost, a to znai ponudu kraljevskogvijea. Tu sam ponudu s njima ugovorila.- Naravno da velianstvo nije moglo samo raspolagati takvim ponudama. Meutim, svejedno tko nudi. Svakome odbijam.- Pazite, vojvodo, izlaete svoju glavu.- Za svoju ast i dobro domovine izloit u je svakog danai svakog asa.- Vi ste buntovnik.- Bunim se, kraljice, protiv toga da mi itko podnosi ponudukoja znai pljusku u ist obraz. .,"".;,.>- Zato bi njemu javila istinu, a meni ne? tOn slegne ramenima i ne gleda u vojvodine oL- Pa tako jer e se udati za princa kad bude kralj.- Ludorije govori, Mirko.ReklisutogospodinSimonoietovoa Bla meni uobraz.Lovro okrene glavu prema visoini da mu Mirko ne gleda u lice i reetiho, ali grubo:- Ne spada na tebe za koga e ona poi.- Ako je vama svejedno, onda je i meni.Izlanuo je to napola ljutito, napola alosno, a vojvoda skrenerazgovor na drugo:- Reci: zato njezina milost nije s krianja krenula u tvravu?- Ne znam ja nita. Nije mi rekla. Niti sam je vidio kad jeodlazila. Samo je krenula u Blaev tabor i vie se nije vratila.Poslije je on sam doao na stanicu i predao njenu i svoju porukuza vas.- A nije rekao zato ide u Budim?- Tumaio mi je da bi bilo opasno da ona putuje u Peuhjer bi je slijedio onaj utokosi Robert o kojemu sam mu govorio,a do Budima e brzo doi i tamo je kraljevski dvor gdje e jetititi. Znate, vojvodo, taj Robert je slijedi i prisie osvetu togaje odbila, ali nije ni trebalo da se s njim sastaje. Druge plemki-nje ne ine to.- Da mi nisi ni jednom misli, a kamoli rijei, dotaknuo njezino ime.Otra zapovijed uutka Mirkovo ogorenje i on se pokunji sam u sebe,mislei:"Opinila ga je do smrti."- Drugih vijesti nema za mene upita vojvoda.- Sve sam rekao to su mi naloili.- Idi sad i lezi. Sutra u zoru budi uza me.I vojvoda se vrati. Visoka lijepa pojava snano se odraava umjeseini. Mirko gleda za njim i uzdie:76 "Kakve su to oi u one ljepotice kad ne vidi da je vojvoda ljepi odprinca? Kakve su to oi u one ene? Kau ljudi da su kao bademi. Bazato i ne razabire to vide drugi koji imaju okrugle, prave oi."Vojvoda se uspinje na Koteno brdo. Koraa polagano. Svaki korak jeteina. Vue ga k zemlji teret to mu ga je naprtio Mirko."Ona e biti njegova ena? Nije li to ludo brbljanje dvoranina? Tkoje to pripovijedao Blau koji je bio daleko od dvora?""Bit e kraljica? Moja kraljica?"S tom milju zaustavi se i gleda u daljinu, posutu blijedimmjeseevim svjetlom. I ini mu se da je itav svijet zajedno s njimizgubljen u daljinama neizvjesnosti.Onda nastavi uspon.Stigavi k Ivanovu leaju, nae ga zajedno s Damirom budna.- to je bilo dolje? Netko se prebacio k naoj obali?- Da, visosti. Moj etovoa Mirko.- Valjda se nije desila nezgoda na putu s Gordanom?- Ne, sve je kako treba. Ona je u potpunoj sigurnosti.- Nije poslala nikakav glas?- Moj etovoa nije dospio prije odlaska govoriti s Gordanom jer mu se urilo. Poslan je kao brzotea od etovoe Blaakojeg su sreli putem.- to poruuje Bla? upadne Damir u rije i digne se.- Dolazi nam u pomo.- Gdje je Mirko govorio s njim?- Na putnoj stanici tamo gdje se kriaju ceste.- Prematome,odnjegovadolaskaneepotrajatidugo?- Moda ve sutra u noi ili prekosutra u zoru, on je uz vas,visosti. Dakle, spavajte mirno. Nema protivnika koji pred vama nebi morao zadrhtati od straha.Uistinu, protivnik je ve unaprijed pobijeen.I legoe.S druge strane obale na poljani spavaju protivnikovi ljudi. Voe sezaklonili mjeseini pod kronjate vrbe.Promatraju vrhunac Kotanog brda po kojemu je polegla Korvinovavojska.Strae se ustrale. Ide glasnik. Neto se dogodilo.Svi ustanu pa ekaju jahaa to hiti k njima pa im onda najavi:- Vidim na cesti etu od deset ljudi. Da ih zaustavim?- Razumije se. Neka vas ide dvadesetak odredi Batori.Ako su protivnici, zatrubite.77 Jaha nestane iza stabla i grmlja prema cesti odakle se bijele oblacipraine.Voe dugo ekaju i ljubopitno pogledavaju doljake u stavu obrane.Mjesto trublje, opaze u zraku klobuke.- Nai su povesele se gospoda pa izlaze ispod vrbika.- To je Kinii uskliknu svi i pooe mu u susret. Jahasie sa sedla.Svi ga opkoljuju, obasiplju pitanjima, a on im razjanjava:- Kraljevsko vijeeikraljicaporuujuvamnekase neuputate s protivnikom ni u kakva raspravljanja. Vojvoda e vamsigurnoslatiporukei predlagatitobonje prijedloge nebi lidoekao svoje ete iz Hrvatske.- Jo odande ekaju pomo?- Da, dolaze mu iz Slavonije, o tom je doznala kraljica pojednom brzotei iz Napulja. On je putem u Budim sreo vojsku izSlavonije to ide vojvodi Ilokome. Zato ne primite nikakve pregovore. im sutra svane, navalite.- Ne mogu se uputati u navalu dok crna eta nija iza mojihlea.ekamBlaa.- Sreo sam Blaa na putnoj stanici na krianju. Dojurio jeu dvorite gdje se gospodin Robert egerski pobio s vojvodinimetovoom i tu mi je Bla osobno rekao da e doi za vama.- U potjeru ili u pomo?- U pomo. Prema tome mogao bi stii sutra podveer, amoda tek drugu no.Svi sjedoe opet pod vrbe i podvore donosioca radosne vijesti jelom ivinom.Okrijepimo se, gospodo. Sutra ujutro treba nam snage.Svi spavaju. U blizini ceste sjedi Batorijeva straa da zaustavisvakoga tko bi dolazio cestom. Momci se sklonuli u grmlje, a njihovvoa plemi spava, leei na ledini. Daleki topot konja upozoristrau.- Opet netko dolazi. Moda novi glas iz Budima?- tropot ide s juga. ini se nema ih mnogo.Gledaju lijevo. Iza brda zabijeli se praina, sigurni glasnik jahaa.Svi poustajae. Probude plemia pa ekaju.Sa strane juga divljim trkom idu dva konjanika.Deset momaka na konjima poreda se na cesti pa dignu uvis oruje:Stoj!Jahai uspore trku i kad se priblie, zaustave konje.Batorijev plemi oslovi prvog jahaa u plemikom ruhu latinskimjezikom:Tko ste i kamo idete?78 - Vidite po mojoj odori da sam plemi. A idem u Budim.Nitko mi to ne moe sprijeiti.- Kome idete tamo? To nam morate kazati.- Morao bih prije znati tko ste vi, a da vam mogu odgovoriti.- Mi smo u premoi nad vama dvojicom, dakle, govorite.Kome idete u Budim?- Prijateljima i zemljacima.- Otkuda ste?- Iz Slavonije.- Vi sigurno traite vojvodu Ilokoga?Ne traim njega, nego svoje prijatelje koji su s njime.Ovaj odgovor uini jak dojam na Batorijeva plemia; pa onprilazi jahau i ree mu povjerljivo:- Mi smo, gospodine, straa vojvode Ilokoga. On je sa svojom etom ondje zaposjeo obje strane rijeke i teko eka vijestikad e doi njegova eta iz Slavonije. Zbog toga nam je zapovije-dio da ekamo ovdje na cesti i zaustavimo svakog jahaa. Ne znatenita o dolasku vojvodinih prijatelja?- Kako ne bih znao. Njegov sam glasnik.- Vojvoda vas teko eka. Siite. Vodit u vas k njemu.Ne slutei zamku, plemi silazi i preda uzde svojem momku, aBatorijev ovjek prikazuje se ljubazan i paljiv:- elite li zaloiti, ili da probudim vojvodu? Oito mu nositepovoljne vijesti?- Ne budite ga. Bit e u zoru to radosniji kad uje poruku.- Dakle, ljudi iz Slavonije dolaze? klie lukavi ovjek.- Da, dolaze.- Jesu li daleko?- Za dva dana bit e ovdje, a moda i prije ostane li vrijemepovoljno. - Ima ih mnogo?- Tano deset tisua.- I dobro su naoruani?- Ba kako treba da budu vojvodi od koristi.- Ako nemate drugih vijesti koje bi bile nepovoljne, uistinune bih htio da budim vojvodu.- Drugih vijesti nema, a ovo e biti dovoljno da obraujemo vojvodu sutra u zoru.- Da ree plemi sutra u zoru. Onda se vrati k svojim momcima, neto im ree ugarskim jezikom.Oni smjesta skoe k glasniku, uhvate ga i svinu mu ruke unatrag.Vi ste uhienik zapovjednika kraljevskog vijea ree mu plemi.79 BITKAVojvoda Iloki se probudi. Snilo mu se da je nosio Gordani kraljevskupovlaku u crkvi, na vjenanju. I suze su mu padale po grimizu,pretvarale se u bisere i resile rub njezina plata.Jo ga boli u prsima. Strahotne muke u snu nisu uminuleni kad gleda nad sobom nebo puno oblaka, a kraj sebe princa injegova druga Damira koji su spavali. Nema crkve ni vjenanjani suzama njegovim ureenog grimiza. Ipak ne osjea radost toje to sve bilo samo tako..,,"Moe se ispuniti do posljednje suzelV"pomisli vojvoda i uzdahne.Zatim ljutito trgne ma i gleda u protivniki tabor."Nije vrijeme da mislim o tom. Tamo je moja briga, moj cilj. Tamoneka su sve moje misli, ini i brige."Onda stade promatrati nebo. Siva zora tek je malo pomolila neprijaznolice, puno plane sjete. Lovro ponovo promatra bojite.Jo se nitko ne mie, jedino straari eu na jednom i na drugomkraju.Vojvoda ustane i silazi.Onda dade probuditi dvojicu plemia. Kad su stigli k njemu, naloiim:- Vi ete prijei preko sela na onaj visoki vrh i stalno paziti na cestu. Sa strane Budima doi e crna eta, kad je opazite,jedan neka dade znak i dohiti k meni, a drugi se ima spustiti nacestu i javiti Blau gdje se nalazimo i kako je na bojnom polju.S vrha ete lako pregledati bojite. Recite Blau da udari Batorijas lea.- Valja nam ponijeti i trublju i baklje. Ako bude no, moglibismo javiti dolazak ete svjetlom.- Trublju neemo uti, ali svjetlo bismo lako primijetili. Pazite i na jug. Obeali su mi moji ponajbolji prijatelji da e skupitiplemie s njihovim etama i doi prema Budimu. Meutim, jouvijek nikakva glasa od njih.- Teko je sada u vrijeme etve odlaziti od kue, ali kadsu vam obeali, nee vas prevariti.- Zakanjavaju. Uostalom, ne dou li na vrijeme, sve svojesnage polaem u crnu etu. Bla dovodi deset tisua ljudi, a njimamogu osvojiti Budim, samo mi je potrebno da znam Blaev dolazak i prema tome upravljam bitku.- Pazit emo, vojvodo, a kako nema vrelog sunca bit epogled na cestu bistriji.- Bla mora stii ove noi ili sutra u zoru. Bilo kada, buditena oprezu.Plemii se opreme i uzmu sobom nekoliko momaka pa krenu. Na zvuktrublja diu se ljudi s ledine.80 Oivljuju bojita s jedne i s druge strane rijeke. Ljudi se umivajuna obalama. Svjeina vode dozivlje im u misli neizvjesnost to jeskriva u svojem krilu dan.Kome nosi poraz? Kome pobjedu? Kome mir, a kome jad?Ipak, svatko se od njih sprema na pobjedu.Trublja probudi princa i Damira. Obojica skoe na noge. Sluge imdonose u posudama vodu i runike.Onda im prostru na travi zajutrak.Ivan dade dozvati vojvodu. Lovro se ve uspinje k njemu.Pozdrave se i sjedoe na zemlju k jelu.Imaju li momci estitog zalogaja? pita Ivan. I jela i pila ne manjka nikome. Pobrinuo sam se obilno.Ivan uuti. Polagano jede, zagleda se u daljinu i misli. Damir gapromatra, osjea da su mu misli teke i hoe da ih odagna pa gaupita:Dobro se spava pod vedrim nebom? Je li, Ivane?Nikad loije. Progonili su me sni kao zlodusi. Vidio sambitku teku, krvavu, padaju ranjeni i mrtvi, a dolje ona rijeka bilaje rumena krv, bila je i topla kad sam u nju gurnuo ruku. Odvratno,ogavno. Ne mogu se osloboditi grdnih slika.Damir i vojvoda Lovro pogledae se i skrenue razgovor na drugo.Princ ih slijedi, ali ipak uporno gleda dolje na poljanu.Kakvo je to gibanje u protivnikom taboru? Oni se nekudspremaju?Omalovaavajui, odgovori Lovro:Svejedno to rade. Mi smo spremni.Razgovor zapne. Ivan uti. Dugo gleda preda se, a onda opet gledadolje:- Vojvodo, oni vuku splav. Vidite, tamo ulaze u rijeku.- Dolaze nam u posjet.- Kako? Zar bitka?- Neizbjezivo je to, visosti.- Rekli ste mi u Budimu da nee biti krvavog sukoba.- Nisam mogao slutiti da e Beatrica prekinuti pregovore,a mi izgubiti puna tri dana, ali kako vidite, oni dolje su drski.Idu u navalu, a Bla dolazi u pomo nama. Zdrobit emo ih.Ivan ne kae nita. Promatra kako oni idu niz rijeku trae pliinu daje pregaze i vuku neke zbijene splavi.Tada odvrati pogled s bojita i skrene ga na drugu stranu brda gdjelee sela. Po oranicama rade seljaci. Katkad zastaju i gledaju gorena brdo gdje se utaborila vojska. Princ uzdahne pa ree vojvodi iDamiru:- Bilo bi mudrije prionuti uz motike nego uz ma.- Samo onda kad budemo mogli i uiti ono to priradimo.816 GORDANAIV U naoj domovini vie nemamo nita svoga. Sve nam oduzimaju, harae,kradu i otimaju, Muimo se za razbojnike koji ive lagodno od naihuljeva. Turin dolazi na gotovu etvu. Najprije valja podiiobrambeni zid, a taj ste vi. Kad vas podignemo na prijestolje,zagradit emo otmiaru putove u naa polja, u nau itnicu, a ondatek moemo spremiti ito za sebe.Svaka vaa rije izlazi iz moje due ivo povlaujeDamir., Ivan ne odvraa, gleda dolje protivniko gibanje i zavue se samu sebe: A vojvoda ustane i ostavi mlade prijatelje.- Damire, sve to se tu zbiva probada mi srce. Osjeam:prolit e se krv.- Borba je to, moj Ivane, i drugaije ne moe biti.- Ne znam to to ovjeka snalazi. Na asove kao da nekudutone gdje nema zbilje niljudi, nirealnog ivota. Sve je unekoj magli, nevidljivo, nestvarno, samo misli lete kao neke iskrei pale, eu, ali osjea bol. To je sve to je stvarno u takvimasovima.- Razumijem te. I meni se tako zbiva. Nai uenjaci na dvorukau da je to mladost, njene sanje koje moramo svi proi. Pa kadto znamo, valja im se oprijeti i muevno ih pregaziti.- Dobro zbori. Stariji si od mene i mnogo jai.- Hou da pogledam kako je dolje.I on se spusti nizbro, potrai Lovni Ilokoga pa ga zamoli zanekoliko rijei.Kad se vojvoda s njim povue od ostale gospode, upita ga Damir:- Vojvodo, zato ste oglasili neka vam se dobrovoljno javeza obranu zapadnog dijela brda?- Jer je ono najopasnija toka bojita.- Vojvodo, molim da prve redove povjerite mojem vodstvu.- Nikad neu pristati da se bijete na onom mjestu gdje esmrt kositi nemilostivo.- Nitko me nee moi sprijeiti da se bijem gdje sam odabrao. Tako mi asti, bit u tamo.S ovim rijeima Damir ostavi vojvodu. A on gleda za njim."Svojom voljom ide u susret smrti. Zato? Za ljubav prema Gordani?Dopustim li to, nosit u na dui ovaj teret itav ivot."Vojvoda poe k drugovima koji su vijeali pod gustim kronjamadrvea. Okupili se biskupi, knezovi Frankopani, svi banovi, plemii isrpski despot Brankovi. Nakon kratkog dogovora poz-vae sve voe ietovoe. Vojvoda im razloi osnovu.Mi neemo nigdje napadati. Nama je do toga da to viezavlaimo odlunu bitku kako bismo doekali Blaevu crnu etu.Onda ugovore sve to su smatrali potrebnim, pa se uputi svatko svojojeti. Kad su protivnici zagazili u rijeku da prijeu na drugu obalu,vojvodine su ete bile na svom mjestu. A on sam promatra s visinekako neprijatelj trai pliinu i pri tom odlazi od bojita to gaispunjava zadovoljstvom jer odgaa poetak bitke.Do podne je protivnik preao rijeku prema Kotanom brdu. Tu okupi iporeda svoje ete, a onda ih sam glavni voa Batori oslovi:Dunost nam je uhvatiti izdajnike koju su oteli krunu. Ne mirujte,momci, dok ne otmete tu krunu. Ali ujte jo i ovo: protivnici vozetovare Ivana Korvina. To je suho zlato, isto srebro, dragocjenobiserje. Ako pobijedite, momci, sav plijen, sve dragocjenostipripadaju vama.Svi se guraju naprijed, svaki hoe u prve redove kao da e mu odmah uprvom dodiru s neprijateljem pasti u krilo svjetlucava dragocjenost.Idu naprijed pijani od elje da maeve zabodu u tovare to ih ekaju.Sloeni, stisnuti, gusti redovi koraaju, hite, gotovo tre. Prvi supjeaci i nose puke. Za njima idu konjanici s maevima i kopljima.Idolaze silovito prema Kotanom brdu.Na podnoju vojvoda Iloki sjedi na sedlu u bojnom oklopu, goli masijeva u ruci. Otrini njegova pogleda ne izmie nita ni navlastitom ni na protivnikom bojitu. Hvata i prosuuje vjetimmjerilom vojskovoe svaki pokret neprijatelja. Svaka prikrivenaprotivnikova kretnja odaje mu tajne namjere zamiljene zasjede, bojneosnove, izlike, zamke.I odreuje svojim etama, alje naloge ispod brda, ne skidajui oijus neprijatelja.Onda se protivnici odjednom zaustave. Momci kleknu na koljeno,prislone uz nj puke. Praskaju hici prema posadi na brdu. Odandeodgovaraju. Praskaju bojne puke.Napadai pucaju sve ee, ali se protivnik ne mie i ne tedibaruta.Damir upravlja pukama drugih i pri tom jo gaa svojom. Momci pokrajstrijelaca hitro iste cijevi i opet ih pune prikop-avajui kremento ima da trenjem zapali barut.Bojovnici su jednako spremni, jednako vjeti i jednako neustraivi.Bitka se vodi bez vike, podjarivanja i podstrekavanja. Svatko svusvoju pozornost ulae u brzinu, sigurnost ruke i vida, uje se samoprasak hitaca i gdjekoji povik ranjenoga. 82 83 Nebo je zastrto, ali egu nadomijeta sparina. Zrak je teak. Oblacise sputaju sve nie. Guste pare gone se nad njihovim glavama poputvalova neke prljave rijeke.A Lovro zapovijeda. Svuda mu je pogled, svuda desnica. Vedar je isabran. Samo je zabrinut kad pogleda u oblake."Bude li kie bit e klisko tlo, za bojovnike najvea nevolja."Protivnika paljba jenja.Oprez, momci!Spremaju napad golim otricama opominje vojvoda i napeto istrauje neprijateljske kretnje pa se ondaokree k svojima, tiho nareuje. Svatko ve ima ma i koplje upripremi.Tiina, ukoena panja, nepomini stav^ s jedne i s druge strane.Konjanici pojure naprijed, a vojvoda Batori visokim glasom povie:- Naprijed! Na brdo! Po zlato i biserje!Vojvoda gromko odgovara:- Udri napadaa! Branimo svoje, momci!Ugri najure prve redove Hrvata na podnoju brda. Ali oni su iza njihgore kao zid oko eljeza i ekaju nove ete da zamijene iznemogle iliranjene.Mirnom rukom Damir odbija protivnika. Vjetina i snaga udruenezastrauju one to su mu dospjeli nasuprot.- Na juri, gore na brdo!Tamo je plijen zapovijedajuugarski voe.- Juri na Ugre, junaci! Ako predate ovo brdo, izdadostedomovinu zapovijeda voa Hrvata.Gvoe se sudara, kreevo odzvanja. Jedne i druge goni zanos. Hrvatise biju za svoje nade, protivnici za plijen. Hrvati hoe da steknusreu i slobodu, a protivnici njihovo blago.Hrvati su estoko odbili napadaj. Ugri su potisnuti. Drui ikunui, povlae se. Lovro im je zakrio put na zapadnu stranu brdakamo su smjerali. Ova je strana neprodorna. Brane je junaci. 4L"Damir u prvim redovima s odabranim momcima.Odbijeni neprijatelj okuplja svoje ljude, a vojvoda se sa svojimaodmara. Gore u oblacima zagrmi. Kia ne pada, ali vjetar zapuhuje,vitla granjem i zvidi nad njihovim glavama.Lovro Iloki mirno eka, obilazei redove. Knezovi Franko-pani idrugi velikai stoje na elu svojih eta da nastave boj. Banovizapovijedaju svojim banderijama. Jakob Sekeli, etovoa biskupaErnuta, vjeto vodi vojnike. Svi su na okupu, ali ne navaljuju.Neka se protivnik izbori u napadu umuje vojvoda.Batori zapovijedadrugu navalu.A oni pojure kao psi zamirisom divljai.Nova bitka, nove snage, vei zanos, jaa strast pohlepe. Sve raste: ibojovnost, i pohlepa, i nada idealista.84 Najjai od protivnikih voa estoko se baca na Damira. Bije ga,navaljuje. I misao i desnicu vodi mu uvjerenje da taj Damir uva putdo zlatnog tovara.Vojvoda se bije na sve strane i pazi tamo gdje se svi sile upiru uDamira.Najednom opazi kako se mladi povlai uzbrdo, natrake, gotovo skaesa svim svojim momcima natrag.Batorijevi se, urliui zalete za njim.Na Damira! Na Damira! vie Batori. I navale naprijed.Damir uzmie. Svi na njega! zapovijeda Batori, a njegoviviu, upiru se, svjetluca im zlato pa se bacaju uzbrdo na prostorto ga naputa Damir.Vojvoda se zabrine i, viui pohiti, ali ve u novom trenutku dogodise neoekivano. Damir sa itavim redom momaka u svakoj ruci s jednimmaem baca se na neprijatelja, rui ga i kotrlja nizbrdo. Valjaju sena podnoje kao hrpa kamenja.Vika i radost na bojitu.Taj ih je dobro prevario veseli se knez Bernardin, avojvoda primijeti samo u mislima:"Damir se bije kao da je odluio junatvom stei Gordanu." Jedvadovri misao, kad spazi princa s uzdignutim maem tik uz Damira.Vojvoda potri k njemu.Natrag, prine! to hoe Ivane? Ne doputam ti da bude tu vikneDamir.Cuo sam tvoje ime, bio si u pogibelji.- Ne, zavarao sam ih. Idi.Vojvoda uhvati prinevu ruku.- Ne mogu to dopustiti. Idite gore.- Na Korvina! NaKorvina!Sva protivnika sila povuena je k onom mjestu gdje su ugledali sinakralja Matije. U uima im zvoni obeanje kraljice Beatrice:"Tko ga uhvati, neka odabere na dvoru ast koju hoe." Vojvoda,knezovi Frankopani, svi banovi i Sekeli udrueno gurnue neprijateljanizbrdo, daleko od princa. Onda knez Bernardin, vojvoda i momcizaokruie princa i obasu ga prigovorima:Akonamdolazite blizu,navaljujustostrukomsnagom.Ne smijete ostaviti svoje mjesto. Oteavate nam borbu. Zar nevidite?I odvedoe ga gore k teko zabrinutim biskupima.Novi odmor trajao je due. Vojvoda opazi da protivnik kani mirovati,a to je i njemu u prilog.I ode razgledati bojne poloaje svojih eta. Zadrao se najdue nazapadnoj strani brda gdje Damir pobjedonosno odbija protivnika.85 - Hrabro ste sedrali,gospodineDamire pohvaligavojvoda i poloi mu ruke na ramena.- Jedva ekam, vojvodo, da naredite prodor u neprijateljskobojite.Vojvoda slua njegov svjei, vedri, duboki glas i promatra njegoveoi, crne kao oblana no. Kroz tu crninu ne moe prodrijeti unjegovu duu i pita se:"Je li taj zanos isto domovinski ili je podstreknut eljomda ga Gordana uvrsti u red junaka o kojima nam je govorila oneveeri u svojoj kui? Tko je dostojan junak na umu i mau dabude otac njezinu sinu!" -VJ^U vojvodinim je oima alost."Bio tko, ja moram dovriti svoj put k cilju, ili pasti u prahprolivene krvi."Dovrivi ovu misao, mora da odgovori Damiru:- Strpite se prijatelju. Ova toka na kojoj ste vi, otvara namput do pobjede, ali ekam crnu etu.- Zar ne bismo mogli sami provaliti?- Izgubili bismo mnogo ljudi, a ja sam princu zadao rije:tedjeti ivote. Bla mi je poruio neka se ne uputam u borbudok god je mogue. Dakle, ne pokuavajte nikakvih provala. Viste izmeu svih najblii princu. Vas uzimam kao posrednika daprinca drite daleko od borbe. Njegovo junatvo nije sada u mau,nego u nepokolebljivosti i uzdrljivosti uz nas.Pouzdajte se u mene. Izvrit u dunost odmah.Smjesta se popne k princu i ree:- Mi ovdje tek krimo put kojim e ti krenuti u najjauborbu, ali tek na prijestolju. Ondje e zasjesti kao junak, spasilac nae zemlje. Ovo tu nije drugo nego most za prijelaz u tvojuborbu i slavu.- Lijepe rijei ali mi ne smiruju srce.- to te mori? Reci.- Vojvoda svakim inom i svakim korakom osvaja lovorekoji e nju zadiviti.- Ne dao bog da te sada uje Gordana jer je runo togovori.- Ljubav bi morala oplemenjivati. Ali shvati me, Damire,morao bih biti savren svetac kad me ovaj divni, mladi, hrabrivojvoda ne bi gonio u ljubomoru.Dolje se oglasi zov. Ne rekoe vie nita, Damir pohiti na svojemjesto.Vojvodine ete su u bojnom stavu i ve oekuju novi napadaj.Bitkase obnavlja.Protivnici udare pojaanom snagomna zapadnidio brda.86 Borba se bije jednakom snagom s obje strane. Batorijevi vojnici suestoki, divlji, nestrpljivi, vojvodini mirni, odluni,nepokolebljivi.Damir opet potisne neprijateljsko krilo daleko ispod brda.Iz crnih tekih oblaka izlije se pljusak na bojovnike, ali neobustavlja bitku.Nakon pljuska slijedi grmljavina, a onda se prolome oblaci kao da serastvorilo nebo, veliko nebesko more i razlilo se na zemlju.Sva su lica i sve oi zalivene vodom to bojovnicima oduzimamogunost panje i nitko ne moe vie gledati jer mu voda ulaziu oi.Nebo je zaustavilo trei nasrtaj i potjeralo bojovnike pod stabla,pod gunjeve, plateve i haljetke kojima se nastoje zakloniti bujiciiz oblaka.S oborinom silazi no, tamna, vjetrovita, olujna. A bojovnici su podotvorenim nebom, nadohvat buri i pljusku.Ve je drugi sat na izmaku, a nitko se ne moe maknuti. Svi miruju iskrivaju glavu, saginju lice k zemlji da im se voda ne izlijeva baremu oi. Svatko se brine za sebe i ne pita za susjeda.U Batorijevu taboru lei hrvatski glasnik to su ga uhvatili isvezali u noi pred bitkom. Ni za njega se sada nitko ne brine. On sekupa u vodi to oko njega raste poput jezera. Plemi zebe vie odmisli koja ga snalazi nego vjetra i pljuska.Gledajui kako se sve zagnjurilo pod bilo kakvo pokrivalo, poinjerazmiljati:"Kako bih to iskoristio?"Domilja se i pokuava osloboditi ruke. Natopljene su vodom pa sesada nekako laganije okreu u sponama.Mui se, stie dlanove, umae ruke u hladnu vodu. One lake klize izmokre uadi.Strpljivost ga ne ostavlja. itav sat natee i napokon oslobodi ruke.Sad noge. Nema nita da prereze uad, ali razvezuje uzlove.Batorijevi vojnici udaljeni su od njega sto koraaja. On lei pokrajnekih kola, zatien njihovoj panji, samo prividnim stijenama odletava.Oslobodivi noge, ustane. Polagano izvue ispod sijetia gunj to gadrugi u pljusku nisu opazili i baci ga na glavu preko itavog tijela,sve do izama.Ovako ide lagano prema vojnicima to stoje pod stablima, svakizamotan preko glave, bilo kakvim zaklonitem.Nitko se ne brine tko prolazi. Ako tko i pazi gunj em omotanogovjeka, jedino mu zavia to je naao bolji zaklon od njega.Plemi zaokrene u gustu ikaru. Tu se sklonilo stotine vojnika. I onkao da trai stablo gdje bi se zatitio. Ide mirnim korakom, svaki muudarac srca probija grudi.87 to je? Kamo to ide? Ondje je neprijateljsko tlo vikneodjednom neki otar glas za njim.On se zaustavi, onda se vrati, potrai grmlje koje ga razdijeli odBatorijevih vojnika. eka.Iz neba lije. Plemi legne u blato i vodu. Ogledne se, pomaknenaprijed. Puzi travom po mlakama vode zaklonjen ikarjem.Onda padne no. A on se digne i pohiti, tri bez daha i odaha.Strae pod Kotanim brdom, skoe i uhvate ga.- Uhoda, uhoda. On se brani i dahe:- Moram odmah govoriti s vojvodom.- Govorinaimjezikom,dakle,nije Ugrin konstatirastraa i vodi uhvaenog k vojvodi.Sluga mu je razapeo ator, ali vjetar ga je oborio, a vojvoda stoji utmini, omotan koom od atora. Opazivi da netko dolazi, ide mu ususret.- Vojvodo, dovodimo ovjeka koji je doao iz protivnikogbojita.- Ne vidim mu lice u tmini. Sveite ga dok ne prestane bura.- Vojvodo, va sam katelan.- Za boga, u tmini te ne prepoznali, to je, Grga? Otkuda ti?- Nosim vijesti, vojvodo. Dolaze vam u pomo iz Slavonije.- Kada? klikne Lovro.- Mogli bi vas dostii ovdje sutra podno ako oluja nijejako otetila cestu.- Koliko ih je- Okodesettisua.- A gdje si ih ostavio?- Daleko, itava dva dana, no zapao sam u ruke Batorijevojstrai. Rekli su mi da su vai i padoh u njihove ruke.- I rekao si im da oni dolaze- Pomislio sam: govorim s vaim pristaama.- Zatosusetolikourilijuriati. Alija neu nijednomuzvratiti napadaj. Samo u odbijati, osim ako danas ili sutra uzoru doe crna eta. Nju ekam.- Vojvodo, moram vam rei, oni se tamo nadaju da e Blak njima. Ba sam zato naao odvanosti proi kroz neprijateljskeredove da javim pogibelj koja vam prijeti.- A kad oni to oekuju crnu etu?- Neprestano alju brzotee u susret Blau. On je ve blizu.Glasnici izvjeuju gdje se Bla nalazi. Danas nakon drugog okrajarekoe: "Bla stie ove noi".- Stii moe, ali ne za njih.- Glasnici kau da su ete potkupili kraljiinim novcem.- Bla mi je sam javio po mojem Mirku da dolazi, a javio jei pokuaj kraljice da ga podmiti dukatima. Htjeli su ga i prevaritida ide za Batorijem kao da je uz princa. Bla mi je isporuio i to88 da e svim Batorijevim glasnicima potvrivati da ide u pomoBatoriju, samo da ga ne zaustavljaju. Dakle, vidi: oni se nadajuBlau, a on zapravo pristaje k nama.- Postavili su i svoje strae da Blaa prevedu preko rijeke.- Uzalud je. Kad Bla jednom ree, ne poree.- Onda se oni uzalud nadaju ako ste vi sigurni?- Siguran sam jer Bla ne gazi prisege, a poslao je poruku.Budi miran. Doi samnom k princu i ostaloj gospodi. Kod njihne pada kia, njihove atore nije razruio vjetar kao moj.Radostan Lovro povede svojeg katelana i saopi gospodi radosnuvijest o dolasku eta iz Slavonije.Ovaj glas sve razvedri. Odmah se stadoe dogovarati to e i kako, avojvoda odredi Mladenu Berislaviu:- Odmah neka dva glasnika krenu na put da obavijeste oneiz Slavonije gdje smo. Poaljite dva mudra, hitra i odvana ovjeka.- Molim vojvodu da jedan budem ja ponudi se katelan.- Dobro, idi. Kai im da smo na Kotanom brdu. Zna kakoje tekla bitka, ali glavno je da kae ovo: usput e nai most prekorijeke are, a ima i pliina. Tamo neka odmah prijeu rijeku ionda preko polja i oranica k nama.Sav promokao katelan uzme pohlepno jesti i piti, dok mu Berislavidonese ispod kneeva atora pokriva da se ogrne.- Vejenjanevrijeme,olujaselinajug primjeujugospoda.- Ipak, bit e strahovito klisko, a naroito naima na brduzabrinjava se biskup Ernut;- To su samo male nevolje ratnika, gospodine biskupe utjei ga knez Bernardin.Onda polagano sustaje kia. Sjevernjak goni oblake prema jugu. U tojborbi ispod crnih nebeskih zavjesa proviri mjesec kao nonisvjetionik i saspe na bojite svjetlo.Ali ga opet brzo prekriju oblaci.Za te igre na obzorju posve prestaje kia.Uskoro bude isto, vedro. Plavim nebom zasja mjesec.Vojvodin katelan Grga oprosti se s gospodarom i sputa s drugestrane brda. Morao je sii sa sedla jer se konj klizao. Ali dolje uzjae i krene u pratnji jednog pouzdanika Mladena Berislavia premajugu u susret Hrvatima iz Slavonije.S brda promatra vojvoda protivniko bojite, natopljeno mjeseinom, iraspravlja s knezovima i banovima.Javi se knez Bernardin:Tamo kaoda ne kane ove noi spavati?to velite vi, vojvodo?89 Svi pogledaju dolje gdje se obalom rijeke neprestano vrzu Batorijevi ljudi.Momad lei, ali voe se neprestano kreu, neki jahai neprestanodolaze i odlaze.Vojvoda motri i ree:- Oekuju crnu etu uvjereni da ide k njima. Neka se samoraduju.- Vi, dakle, neete ni otpoinuti, Lovro?Ja s njima zajedno oekujem Blaa nasmije se vojvoda.Zapalilisu vatre.I oni dolje i oni gore spremaju veeru,sue promoena odijela. , .i",U vedroj, vlanoj, hladnoj noi oba tabora Jbue. Ne lijeu. ekaju ioni na poljani i oni na brdu. OekujuBlaa u ijim je rukama pobjeda. Vojvoda iznenaeno usklikne:- to je? pitaju ga.- Svjetlost na visoini. Vidite li?- Kome daje znakove?- Meni. Ide Bla.- Je li sigurno?- Poslao sam tamo mudre plemike sinove. - Kakvo je to gibanje dolje na poljani? pita Damir, do-hitivi k vojvodi. Eto, svi bulje gore u visoinu.- Opazili su moje znakove. Mori ih znatielja kakva je tobaklja tamo.- Ne vidim nita, vojvodo.Utrnuli su je da ne bi odvie uzbudila neprijateljske strae.Gledaju Batorijeve ete. Svi su okrenuti prema vrhu.Sveti Ilija ba nam je divno okrenuo mjeseevu svjetiljku.Jedni druge drimo na oku kako se pristoji vitekim bojovnicima.Sada neka dou gore svi vodii malih i velikih eta.Zatim im jo dade upute za sve mogunosti i poalje ih k svojimetama.Dotle je straa uzbrdo vodila novog doljaka. Vojvoda prepoznaplemia kojeg je poslao na visoinu da straari. I pohiti k njemu.- Idu li? pita ga on.- itave ete. Nose i baklje. Mi smo sili s onkraj brda daBatorijevi ne opaze nae baklje pa smo im domahnuli, vrteibakljama. Oni su uzvratili. Onda me drug poslao da to javim.- Onioekuju pomo crne ete. Neka seuljuljavajuutom snu, a sigurno njihove strae negdje tamo paze.Sjednog brda prekorijeke, bliecesti, oglasise trublja.uj! To navjeuju dolje.U tili as sva se poljana uzgibala. Ljudi na mjeseini ine se poputbijelih brazda to se valjaju pod plugom i opet se ukoe. Momcisuustavu. Sadpazimo,gospodoopomenevojvoda banove i velikae. im oni okrenu, neka svatko budespreman.Tamo preko rijeke, na mjeseini, iza obronka, pojave se prvikonjanici.- Crna eta.- Crni oklopnici kliku svi.I jedni i drugi gledaju onamo odakle jezde jahai u crnim oklopima.- Oni prvisigurno su etovoe nagaaju gospoda okovojvode.- Predaleko je da bismo je mogli prepoznati.- Hoe li nas zapaziti ovdje gore?- Poslao sam Blau u susret brzoteu juer i danas da gaobavijeste gdje smo i to se zbiva.- Onda zna sve. Kakva je to sila? Sva je obala crna kaoda su po njoj sjeli gavrani.- Korvinovi gavrani vikne netko.A princ uti, promatra konjanike pokojnog kralja Matije i obnavlja umislima uspomene na oca. Vojvoda pak ree, sjeajui se prolosti:- Tu je etu stvorio kraljMa ti ja, prisegao i ostavio sinu.On ih jeuredio,odjenuo, plaao, njegovao, tisue njih imajuime da hrane svoje obitelji. Troio je kralj na svoju etu ba kaoi na svoju enu. Zna to Bla i svi njegovi momci i ele da ostanumladom kralju desna ruka i njegovo mezime, kao to su bili zakraljeva ivota.- Kako divno jezde usklikne ban Derenin.- Gle, sad e prijei rijeku. Trae pliinu, pregazit e je,konji im plivaju poput tatarskih.- A Batorijevi senetouzvrpoljili?- Bit e zaprepateni kad opaze da im crna eta ne kanipomoi protiv nas.- Tako e biti. Silaze niz rijeku, idu im iza lea.- Sad na svoja mjesta! Batorijevi se ve diu u bojni stav.- Tre, pazite!Svi pohite k svojim etama.Odozdo se uje topot konja, zveket oruja. Crna eta prelazi rijeku.Gore po obzorju pojave se novi bijeli oblaci, prelete preko mjeseevalica i itave asove skrivaju protivnicima pogled na bojita.Jaki znak trublje s Batorijeve strane.- To je Blaeva trublja.- Timenam dajeznak za navalu velivojvoda knezuBernardinu. 1 90 91 - Je li to ugovoreno meu vama?- Poslao sam mu takvu vijest po jueranjem glasniku.I ponovo se s poljane zauje trublja. - Batori ide u navalu. Zar je poludio? Iza lea mu je Bla,a on se jo usuuje da navali.- Evoih,pazite! zapovijeda vojvoda.Ugri jure. U mjeseini svjetlucaju maevi kao da su posuti srebrom.Trka konja, ljudski krikovi, navjeuju krvoednu odluku dase probiju vojvodini redovi, prodre do blaga to lei na vrhuKotanog brda., ..,*Voda prska oko konja, blatni vodoskoci diu se nad glavama vojnikato jure k podnoju brda.Vojvoda dade znak povikom:Udri!Potisni! Navali! Juri!Svi vojnici za njim dobacuju poklike:Crna eta je tu. Hrabro naprijed, momci!Vojvodina zapovijed krui okolo, die bojovnost, hrani snagu i nadu.I sudara se. Biju se.Krikovi, udarci, pozivi, hrabrenja, podstrekivanja. Kreu se maevi ublijedoj mjeseini. Otrica se priljubljuje otrici kao da seupajaju, cjelivaju.- to je to? Bla se jo ne mie? Ne udara protivnika u lea?- to eka? Oito moj poziv. Cetovoo, zatrubi jo jednomneka Bla uje moj znak.Mirko punim dahom zatrubi tri puta. Onda sustane i ponovi tri puta.Netko uhvati vojvodinu ruku i estoko ga povue:Brzo, doite vojvodo.On se obazre. Mladi Berislavi dri vojvodina konja pa ga vueza sobom.Doite. Bla je tu.Znao sam. Preuzmite, knee, moje mjesto dok se ne vratim.I skrene kamo ga vodi Mladen Berislavi. Jake iroke grudiireseublizinisigurnepobjedekojumuzajamuje Blaevaprisutnost."Neto je naroito smislio kad jo ne udara protivnika s lea, modahoe da prije svega pozovemo neprijatelja na predaju? Da, to moramouiniti. ovjenost trai da ga bespomonog ne unitimo. Odmah udati znakove trubljama da se neprijatelju obznani. Naposljetku: ujednom smo kraljevstvu, braa smo, valja ih tedjeti. Nisu Turci."Strelovitom brzinom lete vojvodinom glavom te misli, a srcem samilosti ovjenost, viteka dobronamjernost, dok Berislavi vodi njegovakonja izvan bitke na malu istinu na prvom usponu brda, tamo sastrane rijeke. Na konju sjedi, vie lei nego sjedi92 mjesecom osvijetljen Bla. Odijelo mu visi u komadima. Kroz poderanukoulju rumeni se krv. Blijedo mu je lice upalo, bolno, oajno,jadno.- Bla, to je? zapanjeno vikne vojvoda, skoi sa sedla,pohiti k njemu i pridri mu ljevicu to nemono visi niz sedlo.- Ranjen si? Kako?- Moji etovoe odgovaraju njegove blijede usne.- to etovoe? Tvoji etovoe? Govori.- Sve dok nismo stigli ovamo, utjeli su, a u blizini rijekenavalili na mene iz zasjede, psi ugavi, razbojniki.- Ali zato, zbori, ovjee.- Borio sam se s njima, izranili me, svezali.- Zato?- Grof Enriko doao je u tabor. Dok sam ja bio na putnojstanici, oni se iza mojih lea prodali kraljici, a meni zatajili.- Nije mogue, Blae.- Prodali se za sto tisua zlatnika. Mene su obmanuli, tajilimi kad vidjee da u k vama. Tu na cesti svezali su me. Neki vaglasnik me nae, odvee i dooh da javim crnu vijest. Oni tamonee Batoriju u lea, nego na vas da prodru desni kut i zatjerajuvas u rijeku.Ta vijest ukoi vojvodi srce, ali mu misli ostadoe gipke, bistre,mirne i dosjetljive.- Strahota! Ali jo sam dovoljno rano saznao.- Izgubljeni ste, vojvodo. Lupeka izdaja protivnika osudivas na smrt ili predaju.- Jojedalekodotle.IzSlavonijedolaze.Jodvadesetetiri sata moram izdrati.- Desettisuamojihmomaka,nitkoviaekaBatorijevuzapovijed. Izgubljeni ste.- Ima jo jedna bojovna mudrost: povui se i neopaenoodmaknuti, odmicati prema jugu odakle dolazi iz Slavonije desettisua ljudi. Brzo uzmaknuti. Imam junaka Damira, taj e zatititiuzmak.- Uinite to, vojvodo. Sam u ovakav kakav sam rukovoditiuzmak, samo vi zapovijedajte ree Bla.- Uspni se gore. ekaj momke koje u ti poslati i vodi ihnizbrdo, prema jugu.Onda dozove znakom ruke Berislavia.- Smjesta pohiti tamo gdje stoje nai tovari. Neka odmahkrenu u Peuh. Tebi predajem krunu i princa. Reci mu ta se desilo. Moramo se lukavo provui prema jugu i bitku nastaviti nadrugom mjestu.- Je li to poraz, vojvodo?- Dok su uz nas kruna i princ, nema poraza.93 - Istina je: mudro uzmaknuti znai samo produiti put dopobjede.- Toreci princuibiskupima.Nekaiduodmah.Princ ikruna u tvojoj su ruci.- Tako mi ivota, dovest u ih sretno u peujsku tvravu.A tovari dragocjenosti?- Najprije ljudi. Uspni se, Bla! ree vojvoda. Odmahu neopaeno odrediti uzmak.etovoa tjera konja uzbrdo, vojvoda nizbrdo, konj se oklizne, ali gavjeta vojvodina ruka dri.I zaas je uz Damira. On zadrhti i pita:.- Navaliti jo jae?- Ni stopu se ne miete naprijed. Straga mijenjam itavuosnovu. Pazite, Damire, i utite: provest u uzmak.- Vaa zapovijed bit e izvrena.Onda vojvoda ode knezu, banovima, svima redom, odreuje ne tajeiuzroktojodredbi.Prvi redovi brane prodiranje svim snagama, a straga se hitno uspinjuete prema vrhu, skrivajui se pod kronjama stabala.Oblaci sakrie mjesec. Vojvoda blagosivlje nebo i dozivlje svojeetovoe, odreuje, vodi ih, upravlja. Sve bre se ete uspinju, pasilaze s druge strane i onda jure u no.Dolje u prvim redovima neto se uskomea.- CrnaetaudarauleaBatoriju navjeujeSekeliDamiru.- Ne varate se?- Eto, iza lea im dolaze, trkom.- to je to?Damir razabire zabunu, ali ne ispravlja. Vidi da crna eta dolazi nanjega, ali momci misle da idu na neprijatelja s lea, puta ih u tojnadi i podjaruje.Samo treba izdrati. Dolazi pomo.Svaki povik ulijeva nove snage.elja, volja, nada die bojovnost Damirovih redova. Bitka tutnji.Damir srlja, bije, kao da se ruga smrti i gromkim glasom zove zasobom vojnike.Odjednom s neprijateljske strane vikne Batori Damirovoj eti:Crna eta ide vam u prsa.Lae!nadvikuje Damir, osjetivi strahovitu opasnostneprijateljeva povika.Hrabro odbijaj neprijatelja! Crna eta dolazi nam u pomo.ee udaraju maevi njegovih vojnika, zahvaeni njegovimpovicima i udarcima njegova maa. Strasnije od svih maeva i kopaljapada povik protivnika:94 Crna eta izdala je princa. Naprijed, na tovare! Blaevaeta ide s nama.Batorijevi banderiji odjednom se rastave. Izmeu njihovih krilapojave se crni oklopnici kao strana avet smrti i nasru na Damiroveredove.- Izdani su korvinci.- Izdani su. Smlavite ih.- Udrimo. Tu su. Sprijeda i s lea napadnuti su korvinci.- Izdaja!Rije kao do neba, nabujali val poplavi vojnike. Neprijateljskipovici teka su paljba, britke otrice, ubojita koplja sasuta u golaprsa Damirove momadi.A crni oklopnici pojure.To opazi Sekeli straga to se ve povukao uzbrdo i vraa hitro svojemomke natrag.Dolje, u pomo! Dolje!Konjanici jurnu nizbrdo. Na promoenom tlu konji se okliznu,kotrljaju se nizbrdo, jedni rue druge. Oni dolje ciknu, misle da ihneprijatelj rui s lea. Zatvoreni su, opkoljeni, predani.Izginusmo!Povik pada kao plamen u suhu smolu i smrtna strava zahvaa momke.Natrag, momci! Nema pogibelji! vie Damir. Nai suto! Natrag, tko nije kukavica!Nitko ne uje njegove povike. Svatko osjea u grudima vrisak odledene neizbjeive smrti i juri divlje, ne zna, ne pita kamo. Kudjedan, tuda svi.Vojvoda s vrha vie, dozivlje. Uzalud. Strava. Strava gubi sluh.Lovro se jedva dri da ga ne obori bujica ljudstva i dri kola punadragocjenog tovara.- Sto sad, vojvodo? pitaju gospoda.- Naprijed, s poplavom!Netko hoe da vue kola s dragocjenostima.- Ostavi to.- Zar da dragocjenosti ostanu Batorijevim momcima?- Ostavite, jurite, znam to inim.A Batori vie crnoj eti, pokazujui na Damirove redove:Nabodite ih na koplja.Oko Damira harai strava kao orkan to upa stabla i vitla ihnizbrdo. Damir hoe da zaustavi ljude primjerom svoje divlje borbe sneprijateljem i gromovitom snagom svojeg glasa:Ostajte na mjestu! Udrite! Ne otvarajte neprijatelju vratau nae bojite!Brao, ostanite!Besvijest nema ui i oi. Ni mozga ni srca. Stvorenja su to to senoktima otimlju kotunjavim rukama smrti.95 Nestanu. Raznijela ih strava kao vjetar lie. Damir ne sus-taje,bije se, udara, znoj mu se cijedi niz elo, a krv prsima. Magli mu sevid, pred oima nestaju vojnici, rasplinjuju se borci, a on sijeepritisnut uz stablo, zamahu je i osjea prazninu, beskrajnu prazninu.Koga vi to bijete, gospodine Damire? Zrak?To pitanje djeluje kao da mu je netko pokucao na sljepo-oice, iogleda se.Iza njega je Mirko. I nitko vie.- to je to? Sami smo?- U bojovnoj strasti niste ni vidjeli da>.J* neprijatelj napustio bojovni stav. Ostavio je i vas i mene kao da i nismo protivnici.Povukli su maeve i sva snaga Batorijevih vojnika i crnih eto-voa poput divlje horde jure uzbrdo. Gledajte gore.Damir se obazre pa gleda kako Batorijevi banderiji i crni etovoegaze jedan preko drugog, ruei se, posrui, valjajui se, udarajuiluaki.Zapanjen, snebiven, zuri ostavljeni Damir u podivljalu rulju kako sevalja gore poput krda gladnih vukova kad im zamiriu torovi ovaca.A Mirko se krsti:- Oni se biju meu sobom, eno, bacaju se za plijenom, zanaim tovarima.- I moj vojvoda je gore?- On je uzmakao sa etama. Prokleti Batori. Svojim povicimauinio je od mojih junaka zeeve. A trebali smo zatititi uzmak.Da sam barem ve mrtav! - I meni bi drae bilo da me nema. Idite, gospodine Damire. Provucite se kroz neprijateljske strae.- Pravo veli. Bacit u se na strau, boriti se dok me ne ubiju. - Vidim ja.Ni vae srce nije zdravo kad silom hoete usmrt, gospodine. Zar ne vidite da vam krvare prsa?- Nita nije. Pusti me. - Sami smo, izbavite se, ja u navaliti na straare. Dok seoni sa mnom nateu, povucite se u grmlje i umaknite iza brda.Valjda neete dopustiti Batoriju da se proslavi takvim zarobljenikom kakav ste vi? - Zarobljenik?Zapravoda.Mismozarobljeni.Gorenadnama neprijateljska rulja, dolje rijeka, a tamo pred nama straa.I sa strane brda bit e straa. - Ali za vas kau da ste u Napulju skakali u more s visokekule. Skoite u vodu, preplivajte rijeku ako vam rana nije teka.- Ne bjeim. Boja mi se hoe, boja. Idem na strae. I povue ma, potri prema ikari gdje se u tmini razabira tamniobrisi plateva, a uz njih stre koplja.96 Mirko juri za njim s golim maem.Ne miu se. Koji im je avo?Damir se baca na ikaru, ali stane, zuri.Onda Mirko skoi naprijed, na tamnoj ikari lee prebaeni platevi,a odbaena koplja ostadoe prislonjena o gusto grmlje.I on uzme plateve i koplja.Osjetivi pred sobom slobodan prolaz, obojica se gurnu u ikarje paidu prema ogradi gdje je svezan itav red osedlanih konjapripremljenih za izmjenu palih u boju. Obojica se bace u sedla itjeraju konje prema jugu.itavo Batorijevo bojite je pusto. Ni ivog stvora. Sve to je ivoostalo iza vojvode na bojitu, gnjei se na Kolenom brdu, gladnotraei obeani plijen.I crna vojska i plemiki banderiji bijesno se gaze, sudaraju,udaraju, gone. Oni prvi divljim se krikom radosti bace na tovare.Pet kola tovara napustili su vojvodini ljudi na uzmaku. I nitko neprogoni one to uzmiu. Uzalud Batori vie, zapovijeda:U potjeru za njima. Tjerajte ih!Glas mu nestaje u grlu.Nitko ga ne uje. I ne slua. Nema zapovijedi, nema posluha, niega,osim divlje elje da se zagrabe biseri, suho zlato i srebro.Odjednom crni oklopnici zagaze u banderije kao u sitno mravljeputeljkom. Njihove ruke poseu preko glava gospodskih momaka,uzimaju, grabe do dna i ne putaju nikome blizu. Strana se pohlepapretvara u krvoloni grabe.Krika Batorijevih banderija zaurla:- Mi smo se borili itav dan, a oni otimaju.- Crni su doli u posljednji as, njima ne pripada plijen.- U potjeru! vie Batori.- Doli smo da vam spasimo ivote, vi crvi gospodski viu crni etovoe.- Zdrobili bi vas korvinci kao gnjide da nije bilo nas, crnihetovoa.- Mjesto da pokleknete to ste ivi, jo hoete i zlata.- Otale bijesna pseta!- Koplja im zarinite u gubice ako ne ute.- Ne dajte crnim vucima da uzmu na plijen.Kletve, psovke, a onda oruje. Bacaju se na sue iz kojeg je jeokralj, na slike, nateu se za brokat kojim se odijevao kralj. Biju seoko srebrnih kipova, nakita, udaraju za skupocjene knjige,molitvenike. Biju se za svaki tanjur od srebra, za svaki krii odbisera, za svaki vr od zlata. Osvajaju komad po komad orujem.Drugi opet uzimaju lukavou i prisvajaju kradom.Razvlae dragocjene ljepote, okupljane pedeset godina. Pljakaju.Biju se, tuku, valjaju u blatu, razdiru, prljaju. Dva protivnika977 GORDANA1V li vuku ogrta od grimiza, raspolove ga, kotrljaju se s njim po mokrojilovai i kunu.A Batori bjesni, poziva u potjeru.Uzalud zovete opomenu ga drugi zapovjednici. Dokvi izviete grlo, dotle e oni raznijeti sve bogatstvo, a mi ostadosmo praznih ruku.I baca se meuf rulju da i oni uhvate koju skupocjenost.A dolje daleko ispod brda jure vojvodine ete. Mladen Be-rislavi,koji je uzeo sobom kraljevsku krunu i princa, skrene smjerom premaPeuhu. Svi koji ga opaze poee ga slijediti, drugi opet hite zanjima, jedni slijede prj$irac drugih i zamalo sva vojvodina vojskaide prema Peuhu.A Ivan jae izmeu brae Berislavia.Na podnoju brda naili su na ranjenike to su, uzmiui, smalaksali.Princ osjeti samilost. Zaustavi konja pa zapovijeda:Dignite ih na konje. Jeste li uli!Nekoliko se vojnika zaustavi da poslua zapovijed. Ranjeni stenju.Krv ih oblijeva. Netko jaue, leei na zemlji.to ste uinili od nas?Ivan se okrene. Nepoznati mladi, blijed, krvav lei nauznak. Princokrene konja k njemu, uskliknuvi:- S pravom me kori, mladiu. Unitio sam tvoj ivot.- Visosti! vikne Mladen Berislavi nije va posao skupljati ranjenike.- Vie moj nego iiji odgovori Ivan pa hoe da sie kranjenome.Mladi dvorski metar zgrabi prineva konja za oglavnik i vikne svojembratu:Hvataj, Stjepane!U trenutku Stjepan uini isto i braa povuku prineva konja trkom,drei jednom rukom uzde svojih konja, a drugom prineva.Pustite me sii! vie Ivan.Oni ne sluaju i vode konja silom, unato Ivanovoj borbi da ih seoslobodi.Osjea se u sedlu kao uhienik, zateen na nedjelu i ne moeupravljati uzdama, ne moe drugo nego pokoriti se divljoj trci.Prihvati se o sedlo da ne padne.Tako uhvaena ne putaju ga Berislavii ni na ponovne zapovijedi,preklinjanja, pretnje.A vojvoda zaostaje za vojskom, okuplja je, dozivlje na okupprestravljene momke to su se ve smatrali izgubljenim.Svi k meni! Nita nije bilo. Htjeli smo uzmaknuti u susret onima koji dolaze dovikuju im, a blijedi ljudi mucaju:98 - Crna eta nas je izdala, navalila.- Ali dolaze drugi, isto toliko jaki. Okupit emo se za noviboj.- Dakle, nismo pobijeni?- Izdani smo, ali nikako pobijeni. Tek sada zapoinje boj.Sluaju ga. Njegov mir i pouzdanje prelazi na njih. I ponudozivati jedan drugog, sabiru se i slijede vojvodu trkom.Vojsku vie ne goni strava, ve je hvata elja osvete. Osvetitiizdaju crne ete.Tako vojsku zatee dan, vedar i sunan. Sad su mogli ve razabiratida neprijatelju nigdje nema traga. Uza sve to ne usporuju brzinu.Vojvoda se uri.Za velike ege opazi eta grad ispod visokog brda.Peuh! ide od usta do usta.I vojvoda Lovro uvede okupljenu etu u grad i ulazi u tvravurezidencije biskupa Ernuta.Velika su vrata otvorena i sve vie ljudi ulazi iza zidina.U TVRAVIUz otvoreni prozor biskupske tvrave stoji vojvoda Lovro Iloki pagleda dolje niz bedeme na cestu kojom jo uvijek dolaze ostacinjegove vojske. Uza nj sjedi biskup Ernut i uzdie:- Sav sam isprebijan od tolike trke. Puknut e mi srce.- Niste nikad primirisali bojevima.- Vian sam sluiti svetu misu, dragi moj vojvodo.- A ja sam privikao bojevima.Uto dolazi u sobu Mladen Berislavi. Vojvoda mu ide u susret i stisnemu ruku.- Ve sam uo kako ste princa morali silom odvui. Od srcavam hvala.- estio se na mene i mojeg brata Stjepana, ali nismo mupopustili.- A to je s Damirovom ranom?- Ranarnik mu je povezao i veli da je samo slabi udaracmaem.- Hvala bogu. A kako je Blau?- S njim je tee. Odleat e koji dan, ali on je privikao tomei ne brine se za ranu.- to je s krunom? pita biskup Ernut. Nije oteena?- Ni komadi joj ne manjka. Osim toga, spasili smo i nekoliko tovara dragocjenosti to su krenuli odmah nizbrdo i prijestigli na cestu nego to je nastala ona zbrka.7*99 - Gdje je princ? pita vojvoda.- Sad je s majkom u njezinoj sobi. I majka gospodina Da-mira je tamo. Gospoe su se jako uplaile, ali sad su ve i onesmirene. Samo je princ bio nemilo iznenaen to u tvravi nijenaao Gordanu. I gospodina Damira je to iznenadilo.- Idite, Berislaviu,i zamolite gospodu da se potrude knama na vijeanje.Polako se skupili gospoda biskupi i knezovi, velikai, banovi i drugiplemii.Vojvoda im je razlagao kako se i to dogodilo. I stadoeraspravljati, prosuivati dogaaje.- Princ i kruna u naim su rukama i bojna veina, i naaodluna volja. A sad nam ne manjka ni novaca.- Moja monja ostaje i nadalje otvorena princu ponudibiskup Ernut. Gospoda prihvate s odobravanjem.- Oekujem svakog asa svoje glasnike da saznamo gdje senalazi Batori i to kani navijesti Lovro Iloki.Raspredali su potanko o novoj situaciji, kad Mladen Beri-slavinajavi dolazak dvojice brzotea.Vojvoda odredi da ih uvedu.Odjednom prepozna vojvoda plemia iz Slavonije i pozdravie ga svelikim veseljem, a glasnik ree:Vaa vojvodska milosti, doznalismo od vaih brzoteada se nalazite ovdje i evo me da vas izvijestim. Svi nai krenueovim putem pa e stii sutra u zoru ili jo noas.Vijest obraduje gospodu. Obasue pitanjima glasnika, a onda vojvodaupita njegova druga:- Dakle, to je s Batorijem? Zato nas nije slijedio?- Uzalud je zapovijedao ljudima da idu u potjeru. Sve jeostalo gluho i bacilo se na tovare. Bilo je strano gledati kakosu se natezali za plijen. A naposlijetku se Batorijevi banderijipobie s crnom etom za plijen kao bijesni vuci za ovcu.- To sam slutio, a to je bilo dalje?- Oni koji su ugrabili kakvu vrijednost dadoe se u bijegda im drugi ne bi oteli. Kad sam sve to vidio, krenuo sam da toprije javim vaoj vojvodskoj milosti to se tamo dogaa.- Po svoj prilici Batori e ipak skupiti ete i doi za nama.to mislite vi, gospodine vojvodo? pita knez Bernardin.- Saznat emo kad se vrati pouzdanik kojeg sam poslaonatrag jo u zoru da izvidi kretanje Batorijeve ete i da meobavijesti. Taj bi se mogao vratiti tek noas. Valja, dakle, priekati, odmoriti se i urediti nae bojevne redove.Gospoda su se obradovala. Domain, biskup Ernut, brinuo se oko njihnajljubeznije.Princ nije izlazio iz odaje svoje majke. I Damir je bio s njim udrutvu svoje majke i Bei Frankopanke.100 Nakon objeda gospoda su otila kojekuda tvravom da obiu svoje momkei etovoama porazdijele naloge.Dok je vojvoda bio u razgovoru sa svojim etovoom Mirkom, javi muMladen Berislavi da princ Ivan eli govoriti s njim.Odmah se vojvoda uputi k njemu.Ve je pao mrak kad je Mladen Berislavi otvorio vojvodi vrata ukulu. Princ je sjedio kraj otvorenog prozora. Debele vo-tanice usrebrnom svijenjaku osvjetljuju Ivanovu glavu. Vojvoda razabere daje princ zamiljen i zagledan u daljinu. I lice mu je blijedo, netoneobino odluno kao da je nekoliko godina stariji. Malo iznenaentim dojmom, promatra princa, ali se on ne makne. Vojvoda pogledaodajom. U polumraku sobe opazi Damira kako sjedi u naslonjau. I onje blijed, a pogled mu je zabrinut."Taj je ranjen pomisli Lovro dakle, ima od ega da bude blijed,ali zbog ega je princ tako udnovato izmuen i blijed?"Onda namjerno pozdravi jako glasno.Princ Ivan se prene i ustane.- Oprostite, vojvodo, nisam vas uo kad ste unili.- Vaa je milost bila jako zamiljena.Princ pogleda dolje kao da se malo smeo, ali brzo digne pogled,zagleda se vojvodi u oi i pokae na stolicu:Ponajprije bih molio da sjednete.Lovri se Ivanov glas uini stranim i njegovo dranje ukoenim. Ipogleda preko k Damiru kao da se tamo nada nai razjanjenje onometo se u princu ini prikrivenim.Ali Damirov pogled samo poveava zagonetku, njegove su oi uprte uprinca pa izraavaju neki strah."to to moe biti?" pita se vojvoda i obuzme ga neizvjesnost. Ipakje sjeo nasuprot princu.- Zamolio sam vas, gospodine vojvodo, da se potrudite kmeni.- Zapravo sam ba htio doi da vam javim to smo zakljuilina vijeanju. Ako visost dopusti, razloit u vam.- Sasluat u vas, gospodine vojvodo.I u tome odgovoru, izreenom prijazno, nazrijeva Lovro samoprikrivanje neega to lei u Ivanovoj dui, a od ega ga obuzmeneprijatan osjeaj.Unato tome, zapoinje princu objanjavati kako mu je Bla doaosaopiti nevjeru crne ete, kako je odluio neopaeno povui vojsku.Razloio mu razvitak dogaaja sve do Peuha, a i uzroke zbog kojihneprijatelj nije slijedio vojsku i konano mu saopi dolazak itavevojske iz Slavonije.Za vrijeme svojeg razlaganja Lovro paljivo promatra Ivanovo lice.Ali kao da se princa to ne tie ili mu je sve ve poznato, pa sluatek iz uljudnosti. Ali kad Lovro pogleda k Damiru, opazi101 da se zabrinutost u njegovu licu pojaala i u itavom Damirovu biuodraava se neka udna napetost.A od toga poraste vojvodin nemir, no on to vjeto sakriva i dovriizvjetaj s rijeima:Prema svemu, mi stojimo u dobrom poloaju s lijepimbrojem eta koje moemo s potpunim pouzdanjem povesti u bojprotiv Batorija. I ne samo da je on slabiji brojano nego i moralno, jer su njegove ete demoralizirane i misle samo na blago.Jo uvijek princ promatra Lovru Ilokoga, jednako stranim pogledom islua ga istim mirom dok vojvoda ne dovri:Samose posebi razumije da ejng,;, nastaviti borbu, asnaga naih eta prua nam sigurne nade u pobjedu. Jedino moram doznati to kani neprijatelj da tako odredimo mjesto borbi.Ivan se jedva makne. Naslonjen u naslonja gleda ravno u oi vojvodii ree neobinim glasom:Ja vas u tom, vojvodo, neu slijediti.U tom odgovoru Lovro osjeti ono pred im je oito strepio Damirovpogled, uprt u princa.Zagonetka se poinje razjanjavati. Tu se neto dogodilo. Lovrosuspregne uzbuenje i upita:- Vaa se visost ne slae s naom bojnom osnovom?- Ne slaem se.- Izvolite izrei svoje mnjenje i predloiti drugu osnovu.- Zato sam vas i pozvao. Vojvodo, ja ne elim da se borbanastavi.Jednim pogledom zahvati vojvoda i prinev i Damirov pogled. Prvi jebio miran i hladan, a drugi mrk i pun ukora. I u tom okviru osjetiLovro da se Damir ne slae s princom, da je ve0 tom s njim govorio i da je princ ve prije stvorio tu odluku.- Vaa visost veli da ne nastavimo borbu, Uistinu ne razumijem to time kanite rei.- Ono to proizlazi iz mojih prijanjih rijei. elim napustitisvaku borbu za prijestolje.- Visosti, ovo je grom iz vedra neba.- Ovaj grom dolazi iz vrlo mranog i olujnog neba.- Gdje je ta oluja koju vidi vaa visost? Zar moda u tometo je protivnik izazvao svojim povikom stravu u prvim redovima1 to su neupueni momci mislili da se ljudi i konji rue nanjih,jer nam je neprijatelj doao iza lea? Bitke se ne svravaju zavaravanjem i asovitim uspjehom jedne dosjetke. Batori nam je doveo u prve redove trojanskog konja, ali mi ga nismo pustili uTroju, ve smo prije otkrili to nam nosi i uzmaknuli. Nije naspotjerao neprijatelj i na potjeri dotukao. Bitka se svrava kreevom maeva i kopalja.- Da, tako je, gospodine vojvodo.- Kad mi to odbravate, onda je oito vaoj visosti tekoto smo bili prisiljeni ostaviti na bojnom polju jedan dio tako102 dragocjenog tovara? Uistinu, duboko alim, ali nije bilo drukijemogue. Meutim, zadajem vaoj visosti rije: kad svri borba, kralje uvijek dobiti natrag to mu je oteto kao princu.Iznova se usta rastegoe u omalovaavajui smijeh i mahnerukom:- Varate se, vojvodo, zemaljske dragocjenosti gube potpunuvrijednost prema onome to je pokrenulo moju odluku.- Ali, visosti, recite mi kakav je dogaaj mogao i smio izazvati tu poraznu misao koju vi nazivate odlukom. Zar se moda nepouzdajete u nau spremnost da vodimo borbu?- To nikako.- Nismo li tokom jueranjeg dana tri puta odbili neprijatelja?- Sve jato znam, vojvodo, isve to uvaavam ikaem:nikakva sumnja ili nezadovoljstvo u upravljanju bitkom nisu bilipovod mojoj odluci.- Onda uistinu ne znam vie nita u emu bih mogao potraiti uzrok strahoti koju ste izrekli.- Molim vas, vojvodo,sasluajte to u vam sada kazatisasvim mirno.S tajnim strahom slua Lovro i pogledava as princa, as Damira. Svamu je dua uznemirena, potresena i puna straha od onoga to bi imaouti.Moj pokojni otac odluio je jednog dana da me postavina prijestolje. Izrekao je svoju odluku i nije me pitao. Razumljivoje: bio sam jo premlad da izrazim kakvo mnjenje. Prvi moj in,kao nasljednika prijestolja, izveo sam na kraljevu zapovijed onogdana kad sam potpisao upros Bianki Sfoza u Milanu. Istina je,najprije sam obio da to uinim jer me na to silio jak osjeajmoga srca."Ljubav prema Gordana" pomisli u sebi vojvoda.Mojotac odrediome za nasljednika prijestolja, ali menije odgajao u tom duhu. ivio sam uza nj daleko od svih kraljevskih poslova, briga, dunosti i umijea vladanja. Naprotiv, iviosam uvijek s uenjacima koji su mi takoer samo rekli da ubiti kraljev nasljednik, a sa mnom su itali i raspravljali samouenjaki i filozofski, otkrivali mi poglede u dubinu novih ideja0 ovjenosti i oplemenjivanju due. U takvom duhu nisam mogao stei ni elju za prijestoljem, a kamoli volju ili ak hlepnjuda uzmem vlast.Sve to ste dosad rekli, visosti, duboka je istina i sam sammnogo puta poalio to pokojni kralj nije vie zaposlio nasljednikaprijestolja. Ali uvjeren sam da ste batinili sve vladalake vrline1 one e se razviti.I ja sam se tome nadao, a moda se nisam prevario, tkoto zna kako bi bilo. Meutim, prijeimo preko toga. Hou danastavim prvotnu misao. Kad su me drugi gurnuli na mjesto nas-103 ljednika prijestolja, ja sam se samo pokorio njihovim eljama,eljama moga oca i elji one koja je ispunjavala itavo moje srce.Htio sam oivotvoriti ideale koje mi je postavila kao zadau, ona,meni toliko draga djevojka, i onda sam stvarao osnove kako uplemenito vladati i to sve moram znati da izvrim svoju dunost.Smatrao sam i ak sam elio da od sebe stvorim nekog naroitogvladara u ijem e ezlu biti zapisano ono to sam upijao u svojuduu preko uenjaka: plemenitost i ovjenost. Svega me proela misaohumanizma na prijestolju. I mnogo sam prepatio jer su me gurnuliprema prijestolju, traei od mene da pregazim svoje srce.Vojvoda je teko izdrao Ivanov pogled kad god bi se njegove rijeiodnosile na Gordanu, ali se svladavao i dalje, teko oekujuizavretak to ima da odlui sudbinom njegove domovine.- Kad me snala nesrea i kad mi je smrt otela oca, naaosam se okruen ljudima koji su neko bili moji protivnici, alisu se kasnije prometnuti u kraljeve i moje pristae. Na elu imje bila kraljica. Znao sam da ih vee prisega, a osim toga, svi sumi iskazivali iskrenu privrenost i ljubav. Kako sam mogao makarsamo u snu posumnjati da mi lau i da je svaka njihova rijeprijevara? A kad sam to saznao, mogao sam, dodue, provestinasilan nain.- Da, visosti, morali ste prihvatiti Varadijev prijedlog kadvam je rekao: pozovite svoje vjerne ete, uzmite Hrvate koji vamstoje na raspolaganju u Budimu i uhvatite kraljevsko vijee ikraljicu.- Nisam to mogao jer je odvie u mojoj dui razvijena odvratnost i prezir prema svakoj sili. A eto, vidite, ve je to dokazda nisam od bogova odabran da budem kralj. Ta spoznaja mnogoje pridonijela da sam potpisao ugovor s Bakaem i odrekao seprijestolja.Ne visosti, vi ste se odrekli jer ste posumnjali u mene.Otar i otvoren vojvodin odgovor natjera Ivanu krv u lice.Osjetio je da vojvoda zna koji je bio uzrok toj sumnji. Osjea davojvoda zna za njegovu ljubomoru i da mu je sada neizravno spoitava.Zato prelazi preko toga i odgovara:- Sumnjao sam ve u svoje jer su me svi bili ostavili. Biosam uvjeren da se jedino mogu spasiti" i osloboditi samoukorapred samim sobom koji mi je govorio da se silom nameemprijestolju ako potpiem taj ugovor.- Prevarili ste se, a dokaz je da mi taj ugovor nismo moglipriznati.- I tada ste me povukli sa sobom u novu borbu i uvjerilida je veina ipak na mojoj strani. I opet sam se pokorio. I vamai onoj linosti koja me stalno vodila na prijestolje, elei da tamoostvarim velika djela. A sad smo dospjeli do asa koji je stvoriomoju odluku.104 - Ali, zaboga, visosti! Povod tome?- Povod ima svoj poetak u onome to sam vam dosad ispriao. Dogaaji od juer na danas dovrili su razvitak te stvariu meni.- Nema tu zavretka. To ne moe biti.- Vojvodo, s naroitom sam drhtavicom u dui promatraopripreme za borbe, gledao sa stepnjom u srcu bitku, kako padajuljudi, iva tijela se ranjavaju, probadaju, padaju nemona, ranjenaili ak mrtva.- Visosti, pa to je boj.- Varate s