Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st., koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st.

Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metod, bizantski redovnici iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.

Ime pisma dolazi od staroslavenske riječi glagolati što znači "govoriti".

Na obredima je tekstove čitao svećenik glagoljaš, a sam termin glagoljski poznat je još iz 16. stoljeća, premda je ime za glagoljicu iskovano tek u 19. stoljeću.

Kada su Hrvati stigli na prostore današnje Hrvatske, nisu imali svoga pisma. Svjetovni i crkveni dostojanstvenici, knezovi i biskupi, dakle manji broj školovanih ljudi, pisao je latinskim jezikom koji se bilježi latinicom.

Oni koji nisu znali latinski jezik i latinicu, služili su se črtami i rezami, tj. nekom vrstom tzv. runskog pisma.

Prevlast latinskoga jezika prestaje potkraj 9. st., nakon dolaska Ćirilovih i Metodovih učenika, koji su širili kršćanstvo među Slavenima na jednom tadašnjem slavenskom jeziku - staroslavenskom ili crkvenoslavenskom.

Taj je jezik, nasuprot latinskome, Hrvatima bio razumljiv jezik jer razlike među slavenskim jezicima tada nisu još bile velike kao danas. Zato su ga kao crkveni, obredni jezik, rado prihvatili te su crkve ubrzo proširile knjige na tom jeziku.

Latinica kao pismo bila je neprikladna za stari hrvatski jezik jer nije imala slova za glasove č, ć, š, ž, đ... Konstantin (Ćiril) je u 9. stoljeću za potrebe pokrštavanja naroda izumio posebno pismo – glagoljicu.

Glagoljička slova mogla su biti obla i uglata. Danas se pretpostavlja da je proces tekao od oble preko poluoble do uglate, no pitanje prvenstva vrste glagoljice još nije utvrđeno.

Na našim je prostorima obla glagoljica postala uglatom, stoga se često naziva i hrvatskom glagoljicom.

Glagoljičko pismo naziva se azbuka zbog početnih dvaju grafema - az i buki.Svako slovo ima ime: az, buki, vidi, glagole, dobro, jest, živite i tako redom.

Nazivi prvih desetak slova, poredanih u svoj azbučni slijed, daju smislenu rečenicu: »Az buki vidi glagole dobro jest živite zelo zemla….«

Prilagođena očekivanjima današnjeg čitatelja, ta se rečenica čita na sljedeći način: »Ja, koji slova znam, govorim da je dobro živjeti na zemlji….«

Svako je slovo imalo brojnu vrijednost

Baščanska ploča jedan je od najstarijih i najpoznatijih cjelovito sačuvanih spomenika naše pismenosti.

Potječe s konca 11. st. Zapis se sastoji od 13 redaka glagoljskih slova, a gornji dio ploče zauzima bordura u obliku lozice. Za pismo kojim je natpis pisan obično se kaže da odražava prijelaz oble glagoljice u uglatu, te da sadržava neka latinička i ćirilička slova.

Kamena ploča, duga 198 cm, visoka 99 cm i debela 8 cm pronađena je 1851. godine u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku.

Danas se čuva u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dok je u Jurandvoru kopija.

Taj natpis na kamenu svečanim tonom govori o tomu kako su dva benediktinska opata podigla crkvicu sv. Lucije na zemljištu što im ga je darovao hrvatski kralj Zvonimir.

Tekst Baščanske ploče transliteriran na latinicu:

1. a[z? v?ime o]tca i s(i)na [i s](ve)tago duha az? 2. opat[?] dr?žiha pisah?se o ledi[n]ě juže 3. da z?v?nimir?kral?hr?vat?sk?i [v?] 4. dni svoj ę v?svetuju luciju i sv[edo]-5. mi župan?desim(i)ra kr?[ba]vě mra[tin]? v? l(i)-6. cě pr(i)b?nebža [s]?posl[?] vin[od](o)lě [ěk](o)v?v(?) o-7. tocě da iže to poreče kl?ni i bo(g?) i bi ap(osto)la i g e-8. van(je)listi i s(ve)taě luciě am(e)n? da iže sdě žive-9. t?moli za ne boga az? opat? d(o)brovit? z?-10. dah? crěk?v? siju i svoeju bratiju s? dev-11. etiju v?dni k?neza kos?m?ta oblad-12. ajućago v?su k?rainu i běše v? t? dni m-13. ikula v?otoč?ci [s? s]vetuju luciju v? edino

Ja,u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku. Da tko poreče, nega ga prokune Bog i dvanaest apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Nikola u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

KRČKI NATPIS (10. ili 11. st.)

VALUNSKA PLOČA (10. ili 11. st.)

PLOMINSKI NATPIS (11.st.)

MISAL KNEZA NOVAKAsadrži najstarije poznate hrvatske stihove, pisane glagoljicom.

MISAL HRVOJA VUKČIĆA HRVATINIĆA najbogatiji je i najljepše urešen hrvatsko glagoljski rukopis

VINODOLSKI ZAKONIK (1288.) - najstariji je pravni tekst na hrvatskom jeziku (na čakavštini)

naziv za hrvatski prvotisak–prvu hrvatsku tiskanu knjigu, tiskan je 1483.godine, samo 28 godina nakon dovršetka Guttenbergove Biblije. Činjenica da je misal tiskan na hrvatskom jeziku i glagoljicom svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovini 15. stoljeća.