KRUNI TOK DOHOTKA I PROIZVODNJE

KRUNI TOK DOHOTKA I PROIZVODNJEVe smo, na primjeru zatvorene privrede, ustanovili da osnovna funkcija trita u spajanju ponude (proizvodnje) i tranje (potronje) formira kruni tok proizvodnje i dohodaka, koji se iskazuje kao tok roba i usluga od preduzea prema domainstvima i tok faktora od domainstava prema preduzeima. Ciklini tok tranje, proizvodnje, dohodaka i, ponovo, tranje prema proizvodnji predstavlja kruni tok dohotka i proizvodnje u ekonomskom sistemu. Subjekti ovog krunog toka su sektori proizvodnje (preduzea) i potronje (domainstva) a veze izmeu njih se iskazuju kao ekonomske transakcije subjekata u sistemu nacionalnih rauna.Meutim, kruni tok dohotka i proizvodnje ne odvija se uvijek:u direktnom odnosu izmeu preduzea i domainstava (dvosektorski, jednostavni model ekonomije), ve velikim dijelom i preko:institucionalnih posrednika (tj. finansijskih trita),posredstvom javnog sektora (drave) iinozemnog sektora (meunarodne razmjene i plaanja).OSNOVNI MODEL (DOMAINSTVA I PREDUZEA U KRUNOM TOKU - DVOSEKTORSKI MODEL)Pretpostavimo da se radi o jednoj zatvorenoj privredi koju ine samo dva sektora proizvoai organizirani u preduzea i potroai organizirani u domainstva. Domainstva kao vlasnici proizvodnih faktora nude svoje faktore (rad, kapital i zemlju) na tritu, a preduzea ih nabavljaju i angairaju u procesu proizvodnje. dakle, u ovom krunom toku ekonomske aktivnosti kao meuzavisna funkcioniraju dva trita:trite proizvoda i usluga, tetrite faktora proizvodnje.Domainstva za ustupljene faktore, a prema cijenama koje se formiraju na tritu faktora, dobijaju novane dohotke (nadnice-plate, kamate i rente), kojima kupuju proizvode i usluge prema cijenama koji se formiraju na tritu proizvoda/usluga. Zbir vrijednosti rente, nadnica, kamata i dobiti ini nacionalni dohodak (domai dohodak), koji je jednak toku novca od trita faktora prema domainstvima, kao protutea toku faktora od trita faktora prema firmama.S druge strane, proizvoai od faktora proizvodnje proizvode proizvode i usluge i iznose ih na trite roba. zbir svih vrijednosti proizvedene robe i usluga, koji je jednak toku novca od trita roba prema preduzeima, ini nacionalni proizvod (domai proizvod) i, ujedno, predstavlja protuteu toku roba/usluga od firmi prema tritu robe. Budui da pretpostavljamo zatvorenu privredu u kojoj su zaposleni samo domai faktori proizvodnje, ukupna proizvodnja je istovremeno izraeni kao nacionalni proizvod i kao domai proizvod. Razlika izmeu nacionalnog i domaeg proizvoda pojavljuje se uotvorenoj privredi kad se u domaoj privredi osim nacionalnih zapoljavaju i inostrani faktori proizvodnje, a nacionalni faktori se zapoljavaju i u inostranoj privredi.U ovom modelu dvosektorske ekonomije (jednostavni model u kome je ekonomska aktivnost svedena na odnos preduzea i domainstva), nacionalni dohodak i nacionalni proizvod su, po definiciji, identini. To proizilazi iz:Identinosti izdataka domainstava za kupovinu proizvoda/usluga njihovom ukupnom dohotku, kao i injenice da preduzea sve proizvedene proizvode/usluge prodaju direktno domainstvima, to znai da nacionalni proizvod mora biti identian nacionalnom dohotku, iinjenice da preduzea prihode od prodaje proizvoda/usluga (nacionalni proizvod) koriste za plaanje faktora proizvodnje (nadnica, kamata, renta), a razlika predstavlja dobit, koja pripada domainstvima. Plaanje faktora, ukljuujui i dobit, jednako je ukupnim primanjima domainstava (nacionalni dohodak), to ponovo znai da nacionalni proizvod mora biti identian nacionalnom dohotku).U jednostavnom dvosektorskom modelu realni tokoutputa(proizvodi/usluge) i faktorskih usluga ide jednome, a novani tok u drugome pravcu.--- novani tokrealni tokOstvareni dohodak domainstva koriste za kupovinu proizvoda i usluga kojima zadovoljavaju svoje potrebe. Suma potronje ovih proizvoda i usluga u zemlji zove se nacionalna potronja ili domaa potronja. Nacionalna potronja i domae potronja predstavljaju sumu potronje svih roba u jednoj zemlji. Sasvim slobodno moemo sada rei da nacionalni dohodak, nacionalni proizvod i nacionalna potronja predstavljaju tri razliita aspekta, odnosno tri mjere aktivnosti narodne privrede u odreenom posmatranom razdoblju. Oni su u sistemu zatvorene privrede jednaki pojmovima domai dohodak, domai proizvod i domaa potronja.Iz ovoga dalje moemo zakljuiti da je proizvodnja jednaka potronji u zatvorenoj privredi. U stvari, nacionalni dohodak ili nacionalni proizvod jednak je veliini ukupne finalne potronje.Istovremeno to znai da je veliina finalne potronje u zatvorenoj privredi determinisana veliinom nacionalnog dohotka. Slijedi da se lina potronja ekonomskih subjekata u makroekonomiji jedne zemlje finansira dohocima koje su oni sami ostvarili i zaradili.Sve ekonomske transakcije u krunom toku prolaze preko trita proizvoda/usluga i trita faktora, to znai da se u nacionalnim raunima obuhvaaju samo veliine koje su prole kroz ova trita. Ako postoje transakcije koje nisu prole kroz trita one se i ne obuhvataju u nacionalnom dohotku i nacionalnom proizvodu i ine sivu ekonomiju (npr. posao domaice u kui) i naturalnu potronju (npr. u feudalnom gazdinstvu veza izmeu proizvodnje i potronje je direktna, bez posredovanja trita budui da je proizvoa istovremeno i potroa svojih proizvoda i usluga).UKLJUIVANJE FINANSIJSKOG TRITA (TEDNJE) U KRUNI TOKPribliujui nau analizu realnosti sad emo ukljuiti finansijsko trite kao posrednika izmeu domainstava i preduzea.To pretpostavlja da domainstva dio dohotka odvajaju za potronju (C), a drugi dio tede (S).tednja predstavlja izvor sredstava na finansijskom tritu (ova sredstva se koncentriu u rukama investicionih posrednika: banaka, osiguravajuih kompanija, investicionih fondova i dr., koji tednju domainstava pretvaraju u investicije preduzea).Na ovaj nain tednja predstavlja izlaz iz ili gubitak u toku razmjene izmeu domainstava i preduzea, te ima kontrakcijski efekat. Investiranjem se stvara dohodak preduzea koja proizvode kapitalna dobra i angairaju faktore proizvodnje. Ovaj dohodak nije rezultat rashoda domainstava nego ina invrestiranja, te zbog toga predstavlja ulaz ili dobitak u tok dohotka, te ima ekpanzijski uinak.

Uvoenje tednje i investicija, dakle, komplikuje kruni tok dohotka i proizvodnje, kreirajui dva odvojena toka sredstava od domainstava prema tritu roba i usluga.Prvi, direktni tok, odvija se putem izdataka domainstava za kupovinu robe i usluga (na nain na koji smo to vidjeli u jednostavnom, dvosektorskom modelu ekonomije).Drugi, indirektni tok, odvija se putem tednje, i posredstvom finansijskog trita, investicija firmi, koje znae kupovinu na tritu roba i usluga.To znai da realni tok outputa (roba/usluga) i faktorskih usluga ide u jednome pravcu, a novani tok u drugome pravcu. Pri tome, tednja predstavlja odliv sredstava, a investicije priliv dohotka u kruni tok.Na osnovu ova dva toka, nastaju i dva potpuno odvojena sistema odluivanja, u okviru ega domainstva donose odluku o potronji, a firmama o investicijama.UKLJUIVANJE JAVNOG SEKTORA (DRAVE) U KRUNI TOKU daljem pribliavanju stvarnom funkcioniranju makroekonomije jedne zemlje u dvosektorski model uvodimo javni sektor ili dravu (prelazimo na trosektorski model).Drava do prihoda dolazi putem poreza (funkcioniu kao dravni prihodi), koje koristi za kupovinu robe i usluga na tritu faktora (dijagram 2). Uravnoteeni budet drave moe se, pri tome, definirati kao razlika ukupnih dravnih prihoda i dravne potronje. Ako je saldo pozitivan (dravni prihodi vei od potronje) imamo suficit budeta, a ako je negativan (dravni prihodi su manji od potronje) imamo deficit dravnog budeta.U dvosektorskm modelu cjelokupni nacionalni dohodak pripadao je domainstvima i rasporeivao se na potronju i tednju. Ovdje od nacionalnog dohotka odbijamo poreze i dobijamo raspoloivi dohodak (Yd) koji domainstva mogu potroiti ili tediti. Dakle, drava oduzima jedan dio nacionalnog dohotka u obliku poreza, pri emu ovaj dio oduzetog dohotka drava kompenzira transfernim plaanjima domainstvima (ovu razliku izmeu poreza koje drava uzima od domainstava i transfernih plaanja koja drava upuuje domainstvima oznaavamo kao neto porezi).Na ovaj nain skupljene prihode drava upotrebljava za kupovinu roba/usluga (na tritu roba/usluga, tj. od privatnog sektora) i faktora proizvodnje (na tritu faktora proizvodnje, tj. od domainstava).UKLJUIVANJE INOZEMNOG SEKTORA U KRUNI TOK (OTVORENA PRIVREDA)U predhodnom ukljuivanju finansijskog sektora u kruni tok, cjelokupni nacionalni dohodak pripadao je domainstvima, i kao takav rasporeivao se na potronjutednju, to jo uvijek predstavlja model zatvorene privrede. Sada prelazimo da pretpostavke otvorene privrede (vidjeti dijagram 12).Uvoenjem jo i inostranog sektora u kruni tok dohotka i proizvodnje u potpunosti zaokruujemo realnu sliku funkcioniranja makroekonomije. Inostrani sektor je s domaim ekonomskim subjektima povezan na tri naina:uvoza robe i usluga, pri emu plaanje uvezene robe i usluga predstavlja odlijevanje ili isticanje sredstava iz krunog toka,izvoza robe i usluga, pri emu naplaivanje izvezene robe i usluga predstavlja dotok u kruni tok dohotka (tok prema preduzeima);posredstvom finansijskog trita, budui da tekui uvoz robe i usluga ne mora u cjelini biti plaen tekuim izvozom robe i usluga (koristi se kredit). Inostrani partneri odobravaju kredit uvoznicima i ovi krediti predstavljaju tok prema domaem finansijskom tritu.

3.1. AGREGATNA POTRANJA (AD - Aggregate Demand) 3.2. Funkcija i kriva agregatne potranjeAgregatnu potranju ini ukupna (agregatna) koliina proizvoda/usluga koja e se kupiti pri datom opem nivou cijena uz pretpostavku ceteris paribus.U pitanju je nivo realne tranje (potronje) svih sektora privrede (preduzea, stanovnitva, vlade i inostranstva). Otuda se agregatna tranja (AD) definira se kao zbroj njezinih komponenti: potranje domainstava za potronim dobrima (C = osobna potronja, koja je odreena raspoloivim dohotkom); potranje preduzea za investicionim dobrima (I = investiciona potronja, koja je odreena prinosima od investicija, trokovima i oekivanjima); potranja drave (G = javna/dravna potronja, koja je odreena njenom ekonomskom politikom); neto izvoza (X = razlika vrijednosti izvoza i uvoza, koja je odreena domaim i inozemnim dohotkom, cijenama i valutnim teajevima).Kriva agregatne ponude strukturirana iz svojih komponeni

Drugim rijeima AD mjeri ukupnu realnu potronju svih subjekata u privredi (domainstava, preduzea, vlade, i inostranstva) uz razliite nivoe cijena.Zbir svih ovih potronji predstavlja komponente agregatne potranje za drutvenim proizvodom (Y), koji, zapravo, oznaava agregatnu ponudu proizvoda/usluga.Agregatna tranja se grafiki prikazuje krivom agregatne tranje (AD Curve), koja pokazuje meuovisnost agregatne potranje i opeg nivoa cijena, uz pretpostavku ceteris paribus. Kriva AD se prikazuje na dijagramu gdje apcisa predstavlja ukupnu proizvodnju u makroekonomiji tokom jedne godine (veliina drutvenog proizvoda Y), a ordinata opi nivo cijena (P).Kriva agregatne potranjeKriva AD je opadajua, to ukazuje da e sa porastom opeg nivoa cijena biti traen manji obim ukupne proizvodnje (taka A), tj. doi e do smanjenja tranje za proizvodima i uslugama u makroekonomiji.I obratno, sa opadanjem opeg nivoa cijena e biti traen vei obim proizvoda i usluga (takaD). . . .To je posljedica efekta novane ponude prema kojem poveavanje cijena pri fiksnoj nominalnoj koliini novca smanjuje realnu tranju za robama i uslugama.Realni GNP Kriva agregatne potranje (kriva AD) se razlikuje od krive individualne potranje (kriva DD) jer odraava uticaj cijena na ukupnu privredu, dok kriva DD prati uticaj cijena na traenu koliinu roba ili usluga na pojedinanom tritu.Kriva AD ima negativni nagib kao i individualna kriva potranje (DD) ali iz sasvim drugih razloga. Razlika je u tome to kod individualne potranje u sluaju da cijena odreenog proizvoda poraste, potroai su u mogunosti da se opredjele za potranju robe-supstituta, to, naravno, nije mogue kod agregatne tranje koja se odnosi na sve proizvode i usluge u jednoj makroekonomiji u toku godine dana. Poveanje opeg nivoa cijena znai porast svih cijena, pa stoga nema efekta supstitucije (kao kod individualne krive potranje). Porast opeg nivoa cijena, takoe, oznaava i porast cijena (dohodak) faktora proizvodnje, pa nema ni efekta dohotka na smanjenje potranje. Dakle, makroekonomska kriva potranje (AD) ima negativan nagib uslijed djelovanja efekta novane ponude, dok mikroekonomska kriva potranje (DD) ima negativan nagib uslijed djelovanja efekta supstitucije i efekta dohotka.Razlog opadanja krive AD s obzirom na nivo cijena jest uticaj promjene realne novane mase na kamatnu stopu i uticaj kamatne stope na veliinu AD (prije svega na investicije). To proizilazi iz toga to porast cijena uvjetuje smanjenje realne novane ponude, to, opet, utie na smanjivanje pojedinih komponenti AD, prije svega investicija i line potronje. Zbog toga se smanjuje i ukupna AD. Dakle, porast nivoa cijena indirektno, preko porasta kamatnih stopa, utie na opadanje AD. Osim toga, poveanje cijena utie na smanjivanje realne vrijednosti finansijskog imetka, a to, dalje, povlai smanjivanje line potronje, odnosno agregatne potranje.30Promjene agregatne tranjeNa nivo agregatne potranje utiu razni faktori, i to: (1) mjere ekonomske politike (koji su pod kontrolom domaih nosilaca vlasti) i (2) egzogeni - vanjski faktori (koji su izvan kontrole nosilaca ekonomske politike).(1) U mjere ekonomske politike koje utiu na agregatnu potranju spadaju promjene: Monetarne politike (preko ponuda novca i kamatne stope utie se na obim investicija; poveavanje novane ponude smanjuje kamatnu stopu i poboljava kreditne uslove. Poveavanje novane mase (novane ponude) poveava agregatnu potranju, to se na dijagramu izraava kao pomjeranje krive AD udesno na AD1, to bi, uz nepromjenjene cijene uticalo na porast domaeg proizvoda od Y na Y1. I obratno, smanjivanje novane ponude bi krivu AD pomjerilo ulijevo (smanjenje agregatne potranje) na AD2 i smanjilo domai proizvod. Fiskalne politike (preko javnih izdataka i poreza); porezne olakice poveavaju dohodak, a uveavanje poreznih stopa smanjuju dohodak. Ekspanzivna fiskalna politika (smanjivanje poreskih stopa) pomjera kriva AD udesno na AD1., dok restriktivna finansijska politika (poveavanje poreskih stopa) pomjera krivu AD ulijevo na AD2. Promjena teaja i odnosa domaih i inozemnih valuta utiu na promjene izvoza, koji je jedna od komponenti AD.3. AGREGATNA PONUDA (AS - Aggregate Supply)3.2.1. Funkcija i kriva agregatne ponudeAgregatnu ponudu ini veliina proizvodnje (ukupnost domaih roba i usluga uveani za uvoz) u nacionalnoj privredi koje je nacionalni poslovni sektor voljan proizvesti i ponuditi pri datom nivou cijena u odreenom razdoblju. Funkciju agregatne ponude, dakle, pokazuje meuzavisnost izmeu ukupne proizvodnje i nivoa cijena. Agregatna ponuda zavisi od: potencijalne proizvodnje i nivoa trokova.(1) Ve smo vidjeli da potencijalna proizvodnja (veliina potencijalnog drutvenog proizvoda) predstavlja onaj nivo koji bi se ostvario kada bi faktori proizvodnje bili u potpunosti iskoriteni, uz stabilne cijene (to podrazumijeva prirodnu stopu nezaposlenosti).(2) Ako trokovi inputa u proizvodnju rastu (npr. poveavanje plata, rast cijene goriva i sl.) doi e do porasta cijena roba/usluga na tritu i smanjenja agregatne ponude. Npr., ako se trokovi proizvodnje udvostrue i cijene po kojima preduzea nude proizvode e biti udvostruene.Grafiki se prikazuje krivom AS koja odraava meuovisnost ukupne proizvodnje (domaeg proizvoda) i opeg nivoa cijena, uz pretpostavku ceteris paribus.

Kriva agregatne ponude je rastua funkcija opeg nivoa cijena.Promjena bilo koje od tih pretpostavki mijenja cjelokupnu funkciju agregatne ponude, pomiui krivu lijevo ili desno.3.2.2. Oblik krive agregatne ponudeOblik krive agregatne ponude sagledavamo u ovisnosti od:(a) vremena u kome se posmatra odnos cijena i agregatne ponude, pa razlikujemo agregatnu ponudu u dugom i agregatnu ponudu u kratkom roku;(b) tumaenja koja daju pojedine ekonomske teorije.a) Agregatna ponuda u dugom i kratkom rokuU ovisnosti od vremena, makroekonska analiza pravi razliku izmeu agregatne ponuda u kratkom i agregatne ponude u dugom roku, to utiu i na oblik krive AS.32 Kriva agregatne ponude u kratkom roku (kratkorona kriva AS = Short-Run Aggregate Supply, SRAS) ima rastui nagib. U kratkom roku (nekoliko mjeseci, godinu) rast opeg nivoa cijena dovodi do porasta koliine roba koja se iznosi na trite za prodaju, tj. drutvenog proizvoda (poduzea u kratkom roku poveavaju obim proizvodnje kad cijene porastu). U kratkom roku veina trokova ima nepromjenljivi karakter (npr. nadnice su unaprijed odreene kolektivnim ugovorom, zakupnine su, takoer, unaprijed odreenene ugovorom i td.). U dugom roku (dugorona kriva agregatne ponude = Long-Run Aggregate Supply LRAS) kriva agregatne ponude ima vertikalni poloaj i poklapa se sa veliinom potencijalnog proizvoda. Kriva ima vertikalni izgled jer mnogi faktori koji su u kratkom roku imali nepromjenljivi karakter podlijeu promjenama na dugi rok.U dugom roku nema meuovisnosti cijena i drutvenog proizvoda, tj. nikakva promjena u cijeni ne utie na promjene drutvenog proizvod jer se ve, pri postojeem tehnolokom nivou, ostvaruje potencijalni proizvod. Isto tako, na dugi rok porast agregatne potranje ne utie na promjene u nivou proizvodnje, ve ima efekte samo na rast cijena. Promjene krive agregatne ponude u dugom roku moe izazvati jedino tehnoloka promjena.Kriva agregatne ponude u kratkom i dugom roku Kratki rok (SRAS)Dugi rok (LRAS)

1.3.1. Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranjeKao to presjek individualne (mikroekonoske) krive ponude i tranje neke robe odreuje cijenu i koliinu proizvodnju te robe, tako i krive agregatne ponude i agregatne tranje odreuju visinu cijena i koliinu proizvodnje (domai proizvoda) u privredi jedne zemlje. No, za razliku od mikroekonomske (parcijalne) ravnotee pojedinane robe/usluge, presjek krive agregatne ponude i agregatne potranje, kako smo ve rekli, odreuje i sve druge makroekonomske varijable koje se izvode iz domaeg proizvoda: investicije, potronju, tednju, akumulaciju, zaposlenost, itd.Sueljavanje agregatne ponude i agregatne potranje

0YYMakroekonomska ravnotea ili ravnotea narodne privrede (economiy's macroeconomic equilibrium) ostvaruje se na presjeku krivulja agregatnne potranje i agregatne ponude. U tom se presjeku odreuje ravnoteni domai domai proizvod i ravnoteni nivo cijena. Kako su makroekonomska ponaanja zbir ponaanja domainstava i preduzea, makroekonomska ravnotea je kombinacija opeg nivoa cijena i ukupne koliine svih proizvoda i usluga u zemlji, pri kojoj niti kupci niti prodavci ne ele promijeniti svoje kupovine, prodaje ili cijene.Pri cijeni veoj od ravnotene, poslovni sektor bi elio prodati vie nego to bi kupci (potroai) mogli kupiti. Budui da bi preduzea proizvodila vie no to potroai kupe, roba bi se gomila na zalihama. Kako to nije racionalno, preduzea e smanjiti proizvodnju i sniziti cijene. Jednom kada se ravnotea uspostavi, ne postoji vie pritisak na promjene nivoa cijena.U suprotnom sluaju - kada je nivo cijena je ispod ravnotenoga, tada je AD vea AS, to e privredu pomaknuti ulijevo od AD - u situaciju vika potranje, i to e stimulirati poveanje odnosa cijena potiui ekspanziju proizvodnje (agregatne ponude) do onog nivoa koja e odgovarati poeljnim agregatnim izdacima.Dakle, ako je nivo cijena iznad ravnotene vrijednosti gdje je agregatna ponuda vea od agregatne potranje, viak ponude e stimulirati pad cijena te e se output smanjiti.

Promjena ravnotee u AS-AD modeluPromjenom agregatne ponude ili agragatne tranje mijenjat e se poloaj makroekonomske ravnotee (odnosno svaka promjena opeg nivoa cijena ili koliina dovodi do smanjenja kupovina ili prodaja).Pomjeranje krive AD. Pretpostavimo da domainstava, preduzea i drava, usljed anticipiranja konjukture, poveavaju svoje kupovine pri datom nivou cijena - to e odrediti porast agregatne potranje, to se izraava pomjeranjem krive AD udesno. Posljedice ovog porasta agregatne potranje zavisie od toga u kom segmentu krive AS (keynesijanskom, neoklasinom ili klasinom) se nalazi privreda.Ako ADo poraste u horizontalnom (keynesijanskom) dijelu krive AS (gdje postoji velika nezaposlenost faktora proizvodnje) na AD1 doi e do porasta domaeg proizvoda od Yo na Y1 (analogno tome i do porasta zaposlenosti). Ovo je sluaj iz 1930-ih godina koji stoji u osnovi keynesijanske makroekonomske analize: tada je porast agregatne potranje uveao realni domai proizvod uz nepromjenjen nivo cijena.

Daljnji porast agregatne potranje s AD1 na AD2 (na neoklasinom segmentu krive AS) uticao bi na porast realnog domaeg prozvoda s Y1 na Y2, ali i na porast opeg nivoa cijena na P2. U sluaju porasta AD2 na AD3 omoguie se dostizanje pune zaposlenosti i uveanje domaeg proizvoda (Y3) ali i porast cijena na P3. Ovdje dolazi do izraaja sposobnost kreatora ekonomske politike da ekspanzivnim mjerama fiskalne i monetarne politike utiu na relativno bre uveavanje proizvodnje (domaeg proizvoda) u odnosu na relativno uveavanje opeg nivoa cijena.Poraste li agregatna tranja na AD4 (na klasinom, vertikalnom segmentu krive AS) to nee uticati na daljnje poveanje domaeg proizvoda (svi faktori proizvodnje su zaposleni, pa nije mogue daljnje poveavati realni domai proizvod, pa on ostaje na nivou Y3), ali e dovesti do poveavanja cijena na P4. Faktiki, vrijednost domaeg proizvoda je realno ostala ista (realna proizvodnja ostaje na nivou pune zaposlenosti), ali se nominalno poveala (inflacionirala se), i to srazmjerno poveanju cijena sa P3 na P4.

Pomjeranje krive AS. Budui da kriva AS izraava meuovisnost domaeg proizvoda i nivoa cijena u kratkom roku i da je kriva zbog toga kratkorona, ova kriva moe posluiti za analizu kratkoronih fluktuacija agregatne tranje na cijene i na ekonomsku aktivnost zemlje. Stoga se kriva agregatne ponude moe mijenjati i nije data zauvijek. Pored toga, ona je razliita u razliitim proizvodnim strukturama razliitih privreda pojedinih zemalja.Ukoliko do porasta agregatne ponude doe zbog promjena u cijenama (npr. usljed poveanja trokova goriva na svjetskom nivou), u dugom roku doi e do pojave inflacije, dok e obim domaeg proizvoda ostati isti. Na dijagramu se to iskazuje kao pomjeranje krive AS ulijevo (sa ASo na AS1) i poveanje opeg nivoa cijena sa Po na P1. Domai proizvod se tada smanjuje sa Yo na Y1.Ukoliko pak usljed rasta produktivnosti i naprednijih tehnokih rjeenja doe do smanjenja trokova, agregatna ponuda se poveava i pomjera udesno (sa ASo na AS2). To e dovesti do niih cijena (smanjenje nivoa Po na P2) i do vee koliine proizvodnje (sa Yo na Y2).

Poseban sluaj je tzv. ok ponude, poznat pod imenom stagflacije. U pitanju je pomak krive AS ulijevo i navie, to se manifestira u obliku viih cijena i smanjenja ponude. Stagflacija se prvi put pojavila 1970-ih godina, napravii pravu uzbunu meu ekonomskim teoretiarima i nosiocima ekonomskih politika.

4. 1. POJAM I VRSTE NEZAPOSLENOSTI

Jedan od osnovnih problema savrememene makroekonomije svake zemlje je nezaposlenost radne snage. Radnu snagu ine sve radno sposobne osobe (svi zaposleni i svi nezaposleni). Nezaposlenima se smatraju svi oni koji nemaju posao, a ele raditi, jer aktivno trae posao i to uglavnom prijavljivanjem na berzu rada. Nezaposlenost se mjeri stopom nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih i ukupne radne snage.Podjela stanovnitva prema mogun Odbijemo li od ukupnog stanovnitva sve osobe do 15 i iznad 65 godina dobijamo aktivno stanovnitvo.Dakle, aktivno stanovnitvo ine sve osobe izmeu 15-65 godina. U okviru aktivnog stanovnitva sve osobe koje su zaposlene i koje aktivno trae posao ine radnu snagu.Prema uputama International Labour Organisation (ILO-a), standardna meunarodna definicija

nezaposlenosti obuhvaa sve osobe starije od dobne granice odreene za mjerenje ekonomski aktivnog stanovnitva (15-60/65 godina), koje su: (1) tijekom referentnog razdoblja bile bez posla,tijekom tog razdoblja bile u svakom trenutku na raspolaganju za posao, te (3) traile posao (poduzimale odreene korake u cilju pronalaenja posla). Sva tri kriterija moraju biti zadovoljena istovremeno.

Nezaposlenost moemo mjeriti kao: stopu nezaposlenost (odnos broja nezaposlenih i ukupne radne snage) anketnu nezaposlenost (standardizirane stope prema definiciji ILO a koje se temelje na anketama o zaposlenosti).Postoji nekoliko vrsta nezaposlenosti, i to: frikciona (dobrovoljna), strukturna i ciklina nezaposlenost.(1) Frikciona nezaposlenost se oznaava i kao dobrovoljna nezaposlenost. Frikcionalna nezaposlenost nastaje u svim onim sluajevima kada radnici naputaju stari, traei potom novi posao. Brojni su razlozi dobrovoljnog apstiniranja od zaposlenosti a najei su: potrebe i vrijeme studiranja, porodiljska odsustva, ne prihvatanje ponuenog radnog mjesta, jer se u meuvremena zavrila odreena kola/fakultet ili steklo iskustvo za bolje plaeno radno mjesto.U ovu vrstu nezaposlenosti spada i sezonska nezaposlenost (mada se ova vrsta nezaposlenosti ponekad izdvaja kao etvrta vrsta nezaposlenosti).Budui da je dobrovoljna i da je kratkoronog karaktera (traje dok ne prestanu razlozi njenog nastanka, npr. studenti zavre studije, majka se vrati na posao s porodiljskog odsustva), ova vrsta nezaposlenosti nije predmet ekonomske politike.(2) Strukturna nezaposlenost je rezultat promjena u strukturi makroekonomije, jedni sektori se bre razvijaju pod uticajem tehniko-tehnolokih napredaka, pa se razvijaju nove djelatnost (u kojima raste tranja za random snagom novih kvalifikacija), dok drugi zaostaju ili potpuno zamiru ( u kojima se smajuje ili prestaje potreba za radnom snagom). Iz tog razloga jedan broj radnika gubi posao. To znai da strukturna nezaposlenost nastaje usljed neravnotee u strukturi ponude i tranje za radnom snagom.Primjer strukturnog prestrukturiranja nacionalnih privreda su ekonomske tranzicije bivih socijalistikih zemalja, u kojima je dole do naglog reduciranja sektora teke industrije (industrije u zalasku) koja je zapoljavala najvei dio radne snage, kako je sluaj na podruju Tuzlanskog kantona gdje je bazna industrija zapoljavala 40 % ukupne radne snage, a danas ispod 20 %. Dakle, zaposleni u ovakvim sektorima gube posao, pa poto veina od njih ne moe nai novo zaposlenje, potrebna je dravna intervencija.Treba napomenuti da struktura tranje za radom i struktura ponude rada u dinaminoj privredi nikad nisu podudarne. Stoga uvijek postoji strukturna nezaposlenost. U njoj je sadrana paradoksalna situacija u kojoj u isto vrijeme postoji nezaposlenost, tj. viak ponude radne snage i viak tranje za radnom snagom koji se oituje u nepopunjenim radnim mjestima. I regionalna se neravnotea izmeu ponude i tranje za radnom snagom ubraja u strukturnu nezaposlenost.(3) Ciklina nezaposlenost je vezana za poslovni cilkus, i to za faze krize ili depresije, zbog ega je smatraju najpogubnijom za makroekonomiju jedne zemlje, budui da dovodi do velikih lomova u proizvodnji, zaposlenosti, pa i na politikoj sceni zemlje.Ciklina nezaposlenost se pojavljuje kao rezultat odstupanja stvarne od potencijalne proizvodnje koje je posljedica ciklinih gibanja makroekonomije jedne zemlje.Najvei takav lom u ekonomskoj historiji desio se u vrijeme Velike ekonomske krize (50 mil. nezaposlenih u Evropi), zbog ega je i nastala Keynesova ekonomska teorija, na osnovu koje su drave nakon Drugog svjetskog rata intervenisale javnim radovima i kreditno-monternom i fiskalnom politikom.(4) Ostale vrste nezaposlenosti. Pored gore spomenute tri osnovne vrste nezaposlenosti neki autori razlikuju jo neke vrste nezaposlenosti. Tako, na primjer, R. Shone navodi definicije ak 11 vrsta nezaposlenosti. Pored definisanja strukturne i frikcionalne nezaposlenosti on definie jo i sezonsku nezaposlenost, zatim nezaposlenost koja nastaje zbog nedostatka agregatne tranje (ona odgovara naem pojmu cikline nezaposlenosti), nezaposlenost zbog traenja novog posla, uvozna stopa nezaposlenosti, dobrovoljna nezaposlenost, nedobrovoljna nezaposlenost, stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju (NAIRU), nezaposlenost zbog predostronosti i spekulativna nezaposlenost.Kao razlog nezaposlenosti u trinoj privredi esto se istie (mikroekonomska) neelastinost plaa zbog ega se ponuda rada ne prilagoava dovoljno brzo promjenama u tranji za radom. Plae su neelastine jer trite rada nije slobodno poput ostalih roba i usluga, ve administrativno (odreeno kolektivnim ugovorima sindikata sa poslodavcima a i u nekim preduzeima i uspostavljeni platnim razredima). Kad bi plae bile elastine, sva nezaposlenost bila bi dobrovoljna nezaposlenost.4.2. PRIRODNA (NARAVNA) STOPA NEZAPOSLENOSTI I OKUNOV ZAKONZaposlenost nikada ne moe biti potpuna (100%-na). Postojanje dobrovoljne (frikcione) nezaposlenosti i jednog dijela strukturne nezaposlenosti uspostavlja prirodnu stopu nezaposlenosti.Prirodna (naravna) stopa nezaposlenosti je stopa koja odgovara nivou pune zaposlenosti u makroekonomiji. Puna zaposlenost je stanje u kojem svi koji ele posao mogu raditi. .Prirodna stopa nezaposlenosti je ravnotena stopa (dobrovoljne) nezaposlenosti pri kojoj ne postoji ni viak ponude niti viak tranje na tritu rada. Na ovom nivou nezaposlenosti pritisak na plae je uravnoteen, tako da se stopa inflacije niti poveava niti smanjuje.

8.5.. CIKLINE MAKROEKONOMSKE FLUKTUACIJEOsnovna karakteristika ekonomskih veliina u realnom svijetu je njihova stalna promjena. Zato se kae da je trina privreda podlona poslovnim (konjukturnim) ciklusima, koji se meusobno smjenjuju veom ili manjom pravilnou.

Pod poslovnim ciklusima podrazumijevamo fluktuaciju ukupne proizvodnje, nacionalnog dohotka i zaposlenosti. Prema savremenim odreenjima, poslovni ciklusi predstavljaju rekurentnu ekspanziju i kontakciju nacionalne privrede. Poslovni ciklusi mogu biti: kratkoroni poslovni ciklusi(u trajanju do dvije godine) dugoroni (u trajanju do deset godina ili do dvanaest godina)Poslovni ciklusi se sastoje od etiri faze: (1) vrh poslovnog ciklusa, (2) kontrakcija ekonomskih aktivnosti, (3) dno poslovnog ciklusa i (4) ekspanzija ekonomske aktivnosti. Duina ciklusa se odreuje protokom vremena od poetka bilo koje od faza cilkusa do poetka te faze u narednom ciklusu (na naem dijagramu vrijeme t1 - t2). Iako su ove faze zajednike svim ekonomskim ciklusima, one su i po trajanju i po intenzitetu razliite kod pojedinih ciklusa (zato kaemo da su promjene rekurentne ali ne i periodine). Zato su i objanjenja, ali i predvianja ekonomskih ciklusa nepouzdana.

10 godina(1) Vrh (peak) poslovnog ciklusa karakterie puna zaposlenost kapaciteta. U ovom periodu privreda biljei polet: rastu investicije, proizvodnja i zaposlenost, dostie se najvea nivo GNP-a (boom). Agregatna ponuda moe nadmaiti agregatnu tranju (pregrijavanje privrede).2) Kontrakcija predstavlja blagi pad ekonomskih aktivnosti. Poto je u vrhu zabiljeena poveana agregatna ponuda i pad agregatne tranje - smanjuju se prodaje, to s jedne strane, poveava zalihe, a s druge, smanjuje proizvodnju, zaposlenost i cijene. Profiti padaju i sve vie preduzea dolaze u tekoe. Oekivanja su pesimistina, investicije minimalne i postojei kapaciteti neiskoriteni, dolazi do otputanja radne snage. Veu nezaposlenost slijedi pad dohotka domainstava, to dalje ugroava tranju. Opadanje realnog GNP u dva ili vie uzastopnih kvartala oznaavamo recesijom (recession). Produbljavanje problema u nekim sluajevima dovodi i do krize hiperprodukcije (od kojih je najvea bila Velika ekonomska kriza 1929-33).3) Dno (trough) je najnii nivo ekonomskih kretanja. Obiljeena je najniom proizvodnje, najniim cijenama i visokom nezaposlenou, kao i najniom tranjom u odnosu na proizvodne kapacitete. Profiti su niski. Oekivanja za buduu prodaju su slabija, pa su kompanije nespremne izlagati se riziku novih investicija. Ako je dno duboko naziva se depresijom (depression).4) Ekspanzija - oporavak (recovery) oznaava fazu ponovnog poveavanja proizvodnje i zaposlenosti. Prepoznatljivi znaci oporavka su: zamjena dotrajale opreme, poveavanje zaposlenosti, dohotka i izdataka potroaa, optimistinija oekivanja zbog poveavanja prodaje...Unutar jednog ciklusa govori se takoer o fazama poleta, stagnacije i recesije. O recesiji se govori kada je privredni rast u dva uzastopna tromjeseja negativan, dakle kada se u tom razdoblju smanjuje GDP. Neki ekonomski strunjaci smatraju, meutim, da se o recesiji moe govoriti tek kada je pad zabiljeen u razdoblju od najmanje godinu dana. Kada zavlada recesija onda se smanjuju kako obim investicija poduzetnika, tako i njihova zarada. To dovodi do manjih plaa, poveanja broja nezaposlenih i ukupnog smanjenja osobne potronje.Odgovore na pitanja zato ekonomska kretanje poprimaju cikline oblike, odgovore daju dvije grupe teorija o poslovnim ciklusima:Prva grupa teorija se oslanja na argument sluajnih, iznenadnih udara u agregatnoj tranji (vanjske teorije) to utie na promjene u dohotku i zaposlenosti. Ove teorije uzrok poslovnim ciklusima nalaze u faktorima izvan ekonomskog sistema - ratovima, prirodnim katastrofama, politikim prevratima, otkriima novih izvora sirovina, ak i uticaju sunca (teorija sunanih pjega) i td.Druga grupa teorija polazi od teze o sistematskim promjenama koje izazivaju promjene unutar ekonomskog sistema. Ovdje se tvrdi da nakon svakog oivljavanja slijedi kontrakcija, a nakon svake kontrakcije slijedi ponovno oivljavanje.Najvanije teorije o poslovnim ciklusima su:(1) Monetarna teorija koja ciklinost objanjava ekspanzijom i kontrakcijom novca i kredita u privredi, pa je upravljanje novanom masom jedini i dovoljni instrument upravljanja privredom;(2) Model multiplikatora i akceleratora koji ciklinost tumai teorijom investiranja (akceleratorom);(3) Politike teorije ekonomsku ciklinost pripisuju politiarima koji prilagoavaju fiskalnu i monetrne politiku da bi ponovo bili izabrani.Teorije ravnotenih poslovnih ciklusa tvrde da pogrene predstave o kretanjima cijena i nadnica navode ljude da premalo nude ili da premalo radeNivo cijena

Kriva agregatne ponude

Poslovni cilkus

Realni

GNP

Uslovi ceteris paribus podraszumijevaju da se tehniko-tehnoloki uslovi proizvodnje ne mijenjaju, da su cijene faktora proizvodnje konstantne, da se kamata ne mijenja, da se oekivanja ne mijenjaju, da je novani teaj konstantan i da se trina struktura ne mijenja. Promjena bilo koje od ovih pretpostavki izmijenila bi itavu funkciju agregatne ponude, odnosno bilo bi izvreno pomjeranje udesno ili ulijevo.

PAGE