1. KOJA JE OSNOVNA ZADAA EKONOMSKE ANALIZE ?

Ekonomska analiza je primjena ekonomske teorije u rjeavanju odreenih, konkretnih ekonomskih problema, a definira se i kao skup ekonomske teorije, ekonomske statistike i ekonomske povijesti. Odgovara na pitanja kao to su: to se dogodilo koja se ekonomska varijabla promijenila, kada se promjena dogodila, zato je do promjene dolo, kakve e posljedice nositi na ostale varijable, rjeavanje problema itd. Osnovna je zadaa ekonomske analize da razne ekonomske pojave i procese: upozna i objasni, utvrdi meuzavisnosti koje meu njima vladaju, da predvidi ekonomska kretanja te da izabere optimalnu varijantu njihovih kretanja.

2. VRSTE EKONOMSKE ANALIZE ?

1. KVALITATIVNA ova vrsta ekonomske analize funkcionira pomou razliitih narativnih metoda, kao npr. povijesnim metodama, metodama indukcije i dedukcije, a cilj joj je da drugima nastoji utvrditi osnovne zakonitosti u ekonomskom svijetu.

2. KVANTITATIVNA ova vrste ekonomske analize nastoji, osim utvrivanja egzistencije te drugih analiza primjenom razliitih matematikih metoda, kvantificirati meuovisnosti koje postoje izmeu ekonomskih pojava i procesa u realnom ekonomskom svijetu te da u jedinstveni makroekonomski model nacionalne privrede obuhvati sve kvantitete i njihove meuovisnosti uz istovremeno iskazivanje pozitivnih i negativnih meuovisnosti.

Kvantitativna ekonomska analiza nastaje iz dva osnovna razloga: svaka ekonomska pojava i proces mogu se izraziti u obliku kvantiteta, te sve ekonomske pojave i procesi nalaze se u meusobnoj ovisnosti. Iz toga proizlazi da u kvantitativnoj ekonomskoj analizi operiramo sa kvantitetima (varijablama) i meuovisnostima tih kvantiteta (parametri).

3. MIKROEKONOMSKA bavi se prouavanjem ponaanja manjih jedinica ekonomskog sustava (kuanstva, poduzea itd.) te utvrivanjem njihovih meuovisnosti.

4. MAKROEKONOMSKA prouava ponaanja sveukupne privrede te utvruje meuovisnosti izmeu njezinih vanijih agregata, kao to su nacionalni dohodak, agregatna potronja, tednja, investicije, izvoz, uvoz itd.

5. STATIKA

6. DINAMIKA

3. NACIONALNO RAUNOVODSTVO I MAKROEKONOMSKA ANALIZA ?

Makroekonomska analiza prouava ponaanje sveukupne privrede i utvrivanja meuovisnosti izmeu njezinih vanijih agregata, kao to su nacionalni dohodak, agregatna potronja, tednja, investicije, neto izvoz itd. Cjelokupna privredna aktivnost drutva u odreenom vremenu prikazuje se u kvantitativnom obliku sistemom drutvenih rauna. Proizvodna se aktivnost u jednoj godini prikazuje u raunima proizvodnje ili raunima domaeg proizvoda. Financijski aspekt realnih tokova, koji su prikazani raunima domaeg proizvoda, dan je u raunima financijskih transakcija. Detaljne proizvodne meuovisnosti pojedinih proizvodnih sektora, na koje je narodna privreda ralanjena,dane su u I O (input output) tablicama. Kad se ovim skupovima rauna, koji s razliitih aspekata prikazuju proces reprodukcije u jednoj godini, dodaju i rezultati procesa reprodukcije iz prijanjih razdoblja, dobije se nacionalna bilanca ili bilanca drutvenog bogatstva.4. INSTITUCIONALNI SEKTORI U NACIONALNOM RAUNOVODSTVU ?

Drutvenim raunima mjere se ekonomske transakcije koje u nekome razdoblju te se klasificiraju u odreeni konceptualni okvir, a dijele se na realne i financijske. Privredne subjekte koji obavljaju ekonomske transakcije svrstavamo u tri institucionalna sektora (ije transakcije, unutar i izmeu njih te izmeu njih i ostalog svijeta, prati nacionalno raunovodstvo): 1. PRIVREDNA PODUZEA

2. DRAVA

3. STANOVNITVO

5. PRINCIPI GRUPIRANJA EKONOMSKIH TOKOVA ?

Ekonomski tokovi grupiraju se u sintetike kategorije i makroekonomske agregate,a grupirati ih se moe na dva naina:

1. PO PRINCIPU ISTIH DJELATNOSTI

2. PO ORGANIZACIJSKOM PRINCIPU

6. AKTIVNOSTI KOJE NISU UKLJUENE U SUSTAV DRUTVENIH RAUNA ?

1. SIVA EKONOMIJA oznaavaekonomskeaktivnosti nad kojimadravanema odgovarajui nadzor, odnosno koje se nalaze na rubuzakonaili u tzv. sivoj zoni, u uem smislu se pod time podrazumijevaju ekonomske aktivnosti vezane uz obinerobeiusluge, a koje nisu zakonski prijavljene, npr. angairanjeradnikana crno, neplaanjeporezaprilikom kupoprodaja i slino.

2. KRIMINAL

3. RELIGIJSKE, AMATERSKE I TOME SLINE AKTIVNOSTI

7. OSNOVNE BILANCE U RAUNU DOMAEG PROIZVODA ?

1. BILANCA PROIZVODNJE vrijednost BDP-a, jednadba se sastoji od dvije strane: lijeve (primarna raspodjela vrijednosti domae proizvodnje) i desne (finalna namjena domae proizvodnje na pojedine kategorije finalne potronje), pa je po tome BDP jednak je zbroju domaih komponenti (C, I, G) te korigiranim saldom izvoza (roba i usluga) i uvoza (intermedijarnih proizvoda).

2. BILANCA OSOBNE POTRONJE jednadba se sastoji od dvije strane: lijeva (raspoloivi dohodak) i desna (pokazuje kako se raspoloivi dohodak raspodjeljuje na izdatke za robu i usluge, te tednju).

3. BILANCA INVESTICIJA (AKUMULACIJE) jednadba se sastoji od dvije strane: lijeva (sredstva za financiranje investicija amortizacija, tednja, saldo budeta itd.) i desna (raspodjela izdataka za investicijska dobra).

4. BILANCA OPE POTRONJE jednadba gdje se saldo budeta dobije na nain da se razlici izmeu domaih prihoda i rashoda drave doda saldo njezinih odnosa s inozemstvom.

5. BILANCA INOZEMSTVA jednadba se sastoji od dvije strane: lijeva (bilanca tekuih transakcija koja se sastoji od: bilance tekuih transakcija i vanjskotrgovinske bilance) i desna (saldo kapitalnih transakcija).

8. RAUNI FINANCIJSKIH TOKOVA OSNOVNI POJMOVI ?

Rauni financijskih tokova predstavljaju financijski aspekt realnih tokova, koji su prikazani raunima domaeg proizvoda. U raunima financijskih transakcija, osnovni je agregat financijski promet svih organizacija ukljuenih u jedan sektor, kao zbroj njihovih prihoda i rashoda. Osnovna uloga rauna financijskih transakcija je ta da se na njima za svaki sektor (proizvoae, dravu i stanovnitvo) prikazuju najprije ukupni novani prihodi i rashodi u tekuoj godini, a razliku izmeu tekuih novanih prihoda i rashoda ini financijski viak ili novana akumulacija toga sektora (ona je jedan od izvora sredstava za financiranje investicija). Ako su novani izdaci za investicije razliiti od financijskog vika, tada e se eventualni manjak investicija pokriti od banaka, a eventualni viak sredstava novane akumulacije plasirati e se preko banaka u financiranje investicija deficitarnih sektora. Na taj nain nastaje mrea duniko vjerovnikih odnosa u nacionalnoj privredi, a rauni financijskih tokova su tu da pokazuju stanje tih odnosa na kraju godine te njihove promjene tijekom godine.

9. NACIONALNO RAUNOVODSTVO: RAUNI FINANCIJSKIH TOKOVA RAUNI TEKUIH I KAPITALNIH TRANSAKCIJA SEKTOR PROIZVODNJE (PODUZEA)?

Kompletnu bilancu svakog sektora moemo razdvojiti na dvije skupine: bilanca tekuih transakcija i bilanca kapitalnih transakcija.

1. BILANCA TEKUIH TRANSAKCIJA nastaje kao posljedica transakcija iz tekueg poslovanja.

2. BILANCA KAPITALNIH TRANSAKCIJA nastaje kao posljedica transakcija nastalih zbog promjena kapitala, dijeli se na jo dvije podskupine: bilancu kapitalnih (realnih) transakcija (investicije, tednje), te bilancu financijskih transakcija, koja pokazuje kako su financirane investicije tj. kako je plasirana tednja.

Meutim, pojavljuju se razlike izmeu investicija i tednje. Kada su investicije vee od tednje (I>S), tada sektor proizvoaa ima dva naina kojima pokriva razlike (prema stanovnitvu, vladi, financijskom sektoru ili inozemstvu): poveanje svojih financijskih obaveza (prodaja vrijednosnih papira, prodaja dravnih obveznica, poveanje kredita od banaka, te poveanje zaduenja ili prodaja vrijednosnih papira) ili smanjenje svojih financijskih potraivanja (smanjenje potroakih kredita, prolongiranje obveza, smanjivanje depozita od banaka, te prodaja deviznih potraivanja ili inozemnih vrijednosnih papira). U drugoj situaciji, kada je tednja vea od investicija (S>I), sektor proizvoaa viak tednje plasira u: poveanje (potroakih kredita, portfelja dravnih obveznica, gotovine ili depozita u bankama te poveanje kupnje inozemnih vrijednosnih papira) ili smanjenje (otkupa vrijednosnih papira od stanovnitva, otplate zajmova kod banaka, te smanjenje neto zaduenja u inozemstvu).

10. NACIONALNO RAUNOVODSTVO: RAUNI FINANCIJSKIH TOKOVA RAUNI TEKUIH I KAPITALNIH TRANSAKCIJA SEKTOR KUANSTVA (STANOVNITVO) ?

1. BILANCA TEKUIH TRANSAKCIJA prihodi i rashodi u procesu potronje.

2. BILANCA KAPITALNIH TRANSAKCIJA prihodi i rashodi u sferi akumulacije.

Takoer nailazimo na razlike izmeu investicija i tednje. Kada su investicije vee od tednje (I>S), sektor stanovitva ima dva naina kojima pokriva razlike (prema proizvoaima, vladi, financijskom sektoru ili inozemstvu): poveanje svojih financijskih obveza (poveanje potroakih kredita, porast obveza, poveanje zajmova od banaka, te poveanje zaduenja) ili smanjenje svojih financijskih potraivanja (prodaja vrijednosnih papira, prodaja dravnih obveznica te smanjivanje depozita ili gotovine). U drugoj situaciji, kada je tednja vea od investicija (S>I), sektor stanovnitva viak tednje plasira u: poveanje (vrijednosnih papira, dravnih obveznica, gotovine ili depozita u bankama, ili poveanje kupnje inozemnih vrijednosnih papira) ili smanjenje (potroakih kredita, otplate zajmova kod banaka, otplate zajmova dravi, ili smanjenje neto zaduenja u inozemstvu).

11. NACIONALNO RAUNOVODSTVO: RAUNI FINANCIJSKIH TOKOVA RAUNI TEKUIH I KAPITALNIH TRANSAKCIJA JAVNI SEKTOR ?

1. BILANCA TEKUIH TRANSAKCIJA prihodi i rashodi u proraunu.

2. BILANCA KAPITALNIH TRANSAKCIJA potraivanja i dugovanja u sferi akumulacije.

Uravnoteenje budetskog deficita postie se kada je tednja drave evidentirana u kapitalnim transakcijama jednaka tednji drave iz tekuih transakcija.

Takoer nailazimo na razlike izmeu investicija i tednje. Kada su investicije vee od tednje (I>S), javni sektor ima dva naine kojima pokriva razlike (prema proizvoaima, stanovnitvu, financijskom sektoru ili inozemstvu): poveanje svojih financijskih obveza (prodaja dravnih obveznica, poveanje zajmova od banaka, te poveanje zaduenja zajmom) i smanjenje svojih financijskih potraivanja (smanjenjem prolongiranjem poreznog kreditiranja ili smanjivanjem depozita). U drugoj situaciji, kada je tednja vea od investicija (S>I), javni sektor viak tednje plasira u: poveanje (otkupa dravnih obveznica, poreznog kreditiranja, depozita u bankama, ili poveanje kupnje inozemnih vrijednosnih papira) ili smanjenje (prodaje dravnih obveznica, otplate zajmova kod banaka, ili smanjenje neto zaduenja u inozemstvu).

12. NACIONALNO RAUNOVODSTVO: RAUNI FINANCIJSKIH TOKOVA RAUNI TEKUIH I KAPITALNIH TRANSAKCIJA SEKTOR FINANCIJSKIH POSREDNIKA ?

1. BILANCA KAPITALNIH TRANSAKCIJA potraivanja i dugovanja u sferi akumulacije.

Ovaj sektor nema tekuih prihoda i rashoda, bavi se iskljuivo dranjem financijskih sredstava ostalih sektora i stvaranjem financijskih obveza tih sektora. Sedam je funkcija financijskog sektora, a to su: prikupljanje i alokacija tednje, konverzija financijskih instrumenata u gotovinu, platni promet, provoenje monetarne politike, ouvanje vrijednosti imovine ulaganjem u vrijednosne papire, kreditna funkcija i zatita od rizika. Funkcija ovog sektora je da prikuplja slobodna sredstva od sektora koji imaju viak (pasivni poslovi) i daje ih na zajam sektorima s deficitom (aktivni poslovi). Viak zajmova domaih sektora nad njihovim depozitima pokriva se porastom zajmova u inozemstvu, odnosno smanjenjem stranih depozita u domaim bankama, a cilj je da porast neto zaduenja u inozemstvu bude jednak razlici izmeu investicija i tednje u zemlji. Financijske transakcije s akumulacijom izmeu pojedinih sektora narodne privrede slue samo financiranju investicija.

13. NACIONALNO RAUNOVODSTVO: RAUNI FINANCIJSKIH TOKOVA RAUNI TEKUIH I KAPITALNIH TRANSAKCIJA SEKTOR INOZEMSTVA ?

1. BILANCA TEKUIH TRANSAKCIJA prihodi od uvoza te rashodi za izvoz i transfere.

2. BILANCA KAPITALNIH TRANSAKCIJA dug u inozemstvu, depoziti i neto zaduivanja, te neto inozemna sredstva.

Tekue transakcije sektora inozemstva predstavljaju saldo bilance plaanja na tekuem raunu, koji se izravnava odgovarajuim inozemnim saldom na raunu kapitalnih transakcija. Zemlja nemoe investirati vie od tednje a da nema deficit bilance plaanja, a eventualni deficit bilance plaanja pokriva se saldom na raunu kapitalnih transakcija, poveanjem neto zaduenja u inozemstvu ili smanjivanjem meunarodnih (deviznih ili zlatnih) rezervi.

14. POJAM NACIONALNOG BOGATSTVA ?

Nacionalno bogatstvo definira se kao skupnost materijalnih dobara kojima raspolae jedna drutvena zajednica na odreeni dan promatranja. Nacionalno bogatstvo je kategorija koja u sebi ima statiki pristup jer je rije o sumi fondova na odreeni (inventurni) dan. Nasuprot tome, nacionalni dohodak shvaamo sa dinamikog aspekta kao sumu novoostvarene vrijednosti, odnosno potronje od prvog do posljednjeg dana promatranog razdoblja. Nacionalno bogatstvo predstavlja sumu u koju ulaze proizvedeno bogatstvo (ljudskim radom proizvedena dobra), prirodna bogatstva, te saldo obveza i potraivanja od inozemstva (saldo bilance plaanja). Razlikujemo tri metode procjene nacionalnog bogatstva: indirektni prorauni (podaci o porezima), direktna procjena (popis stanovnitva, ankete, zavrni raini itd.), te metoda stalne (kontinuirane) inventarizacije (vrijednost bogatstva tekue godine jednaka je njegovoj vrijednosti u nekoj ranijoj godini, uveanoj za kumuliranu vrijednost investicija, bruto ili neto, u toj ranijoj godini). Nacionalno bogatstvo neke zemlje sastoji se od prirodnog bogatstva (iako predstavljaju relevantan imbenik proizvodnje, nemogu se konkretno izraziti u vrijednosnom izrazu jer ne postoje mogunosti adekvatne valorizacije) i ljudskim radom stvorenog bogatstva (klasificira se na fiksne fondove i zalihe, kojima osnovnu razliku prestavlja injenica da fiksni fondovi postupno prenose svoju vrijednost na proizvode, a zalihe se u potpunosti utroe pri jednoj upotrebi). Raun nacionalnog bogatstva jo obuhvaa i neke od sljedeih stavki: radna snaga, nematerijalne stavke, odnos izmeu radom stvorenog i prirodnog bogatstva, zemljita, rudna bogatstva, umske fondove, povijesne spomenike te cijene u raunima nacionalnog bogatstva.

15. ANALITIKA SVRHA I MEUNARODNE KOMPARACIJE NACIONALNIH RAUNA ?

Analitika svrha i meunarodne komparacije nacionalnih rauna sadre sljedee stavke:

1. STOPA RASTA NACIONALNOG BOGATSTVA indikator bogatstva po stanovniku, pokazuje mogunost zadovoljavanja trajnih potreba zemlje.

2. ODNOS IZMEU BOGATSTVA ZA PROIZVODNE I NEPROIZVODNE SVRHE u 20. stoljeu nastupila je lagana ali sigurna tendencija relativnog poveanja komponente bogatstva za neproizvodne svrhe.

3. ODNOS IZMEU PROIZVEDENOG BOGATSTVA I DOHOTKA U POJEDINIM FAZAMA PRIVREDNOG RASTA odnos fondova i proizvodnje predouje se kapitalnim koeficijentima koliko jedinica bogatstva (osnovnih sredstava, fondova) dolazi na jednu jedinicu godinjeg proizvoda (dohotka).

Vaan je i koeficijent efikasnosti koritenja bogatstva (fondova) kao reciprona vrijednost kapitalnog koeficijenta: vrijednost proizvodnje (dohotka) po jedinici bogatstva (fondova).

16. DVA KONCEPTA MAKROEKONOMSKIH AGREGATA ?

Uvoenje sektora inozemstvo redefinira makroekonomske agregate i komplicira analizu, ali je ini realnijom. Globalno promatrano, sada se proizvodnja i potronja ralanjuju na sektore podrijetla: nacionalnu privredu (NAP) i inozemstvo (INO). Razlika izmeu nacionalnog i domaeg proizvoda jednaka je bilanci plaanja te zemlje s inozemstvom.

1. DOMAI PROIZVOD vrijednost ukupne proizvodnje domae privrede koju su ostvarili svi proizvodni imbenici bez obzira na njihovo domae ili inozemno podrijetlo, obuhvaa vrijednost svih dohodaka koje je isplatio sektor proizvodnje domae privrede bez obzira na odredite tih dohodaka.

2. NACIONALNI PROIZVOD vrijednost proizvodnje i suma dohodaka koju su ostvarili svi proizvdni faktori u zemlji i inozemstvu tokom jedne godine, bez obzira na podrijetlo tog dohotka, ovaj pojam identian je pojmu nacionalnog dohotka.

17. PROIZVODNA METODA IZRAUNAVANJA BDP-a ?

Proizvodna metoda izraunavanja BDP-a dobiva se zbrajanjem sljedeih komponenti: vrijednost proizvodnje gotovih proizvoda i usluga, porezi na proizvode i usluge, subvencije na proizvode i usluge, te vrijednost intermedijarnih proizvoda (koji su ugraeni u proizvode). Poveanje BDP-a oznaava i poveanje svih komponenti koje se zbrajaju u proizvodnoj metodi (osim subvencija te vrijednosti intermedijarnih proizvoda koje se smanjuju), i obrnuto, smanjenjem BDP-a smanjuju se sve komponente (osim subvencija i vrijednosti intermedijarnih proizvoda koje se poveavaju).

18. DOHODOVNA METODA IZRAUNAVANJA BDP-a ?

Dohodovna metoda izraunavanja BDP-a dobiva se zbrajanjem sljedeih komponenti: nadnice i plae, porezi (na proizvodnju i uvoz), subvencije na proizvode i usluge, viak koji se ostvaruje u privredi (dobit) i potronja fiksnog kapitala (amortizacija). Poveanje BDP-a oznaava i poveanje svih komponenti koje se zbrajaju u dohodovnoj metodi (osim subvencija koje se smanjuju), i obrnuto, smanjenjem BDP-a smanjuju se sve komponente (osim subvencija koje se poveavaju).

19. RASHODNA METODA IZRAUNAVANJA BDP-a ?

Rashodna metoda izraunavanja BDP-a dobiva se zbrajanjem sljedeih komponenti: vrijednost roba i usluga za osobnu potronju, vrijednost roba i usluga za javnu potronju, vijednost bruto investicija (uz fiksni kapital i zalihe), vrijednost roba i uluga koji su izvezeni te vrijednost roba i usluga koji su uvezeni. Poveanje BDP-a oznaava i poveanje svih komponenti koje se zbrajaju u rashodnoj metodi (osim vrijednosti roba i usluga koji su uvezeni, koje se smanjuju), i obrnuto, smanjenjem BDP-a smanjuju se sve komponente (osim vrijednosti roba i usluga koji su uvezeni, koje se poveavaju).20. INDEKS POTROAKIH CIJENA ?

Indeks potroakih cijena (CPI) ponderirani je prosjek promjene vrijednosti odreene skupine dobara ili usluga izmeu baznog i tekueg razdoblja,gdje su za pondere uzete koliine tih dobara ili usluga. CPI je najire koritena mjera inflacije na tritu, a s tim u vezi i vrlo bitan imbenik i indikator efikasnosti gospodarske politike same zemlje. Namjene indeksa su: opa mjera inflacije, indeksiranje plaa u kolektivnim ugovorima, indeksiranje mirovina, usporedbe kretanja stope inflacije s drugim zemljama, usporedbe kretanja indeksa cijena po COICOP grupama te za deflacioniranje pojedinih kategorija nacionalnih rauna, ali i drugih serija statistikih podataka.

21. NEZAPOSLENOST, STOPA NEZAPOSLENOSTI, STANDARDIZIRANA STOPA ?

Nezaposlenost, u ekonomskim terminima, se pojavljuje ako postoje kvalificiraniradnicikoji su voljni raditi po nadnicamakoje prevladavaju, ali ne mogu nai uposlenje. Nezaposlenima, dakle, smatramo one osobe koje nemaju posao, a ele raditi, to dokazuju aktivnim traenjem posla, obino prijavljivanjem na burzu rada.

Stopa nezaposlenosti definira se kao odnos broja nezaposlenih i radne snage. Kod meunarodnih usporedbi stope nezaposlenosti, treba biti oprezan jer neke zemlje raunaju nezaposlene kao samo one koji aktivno trae posao koji su prijavljeni na burzu rada. Pretpostavka glasi da svaki nezaposleni ima interesa prijaviti se na burzu i tako stei odreena prava (naknadu za nezaposlenost, zdravstveno osiguranje), pa zato ova mjera ima tendenciju da preuvelia stope nezaposlenosti.

Druge zemlje izraavaju stopu nezaposlenosti u tzv. standardiziranim stopama nezaposlenosti, prema definiciji ILO-a, temeljenim na anketama o nezaposlenosti, pa se ovaj tip esto zove i anketna nezaposlenost. Standardizirana stopa nezaposlenosti iskljuuje iz nezaposlenih obeshrabrene nezaposlene koji su izgubili nadu da e nai posao, ali i one koji rade samo dio radnog vremena, iako bi radije radili puno radno vrijeme, pa zato ova mjera ima tendenciju umanjivanja stope nezaposlenosti.

22. FRIKCIJSKA NEZAPOSLENOST ?

Frikcijska nezaposlenost nastaje zbog naputanja starog i traenja novog posla, ulaska na trite radne snage (prijavom na burzi rada), bilo prvi put ili nakon stanovitog vremena nezaposlenosti (ekanja). Ona je posljedica normalnog obrta na tritu radne snage, jer ljudi naputaju jedan posao i trae drugi, ulaze na trite radne snage ili ga naputaju. U ovu vrstu nezaposlenosti spada i sezonska nezaposlenost, te je takoer svrstavamo u vrste nezaposlenosti kratkorone naravi.

23. STRUKTURNA NEZAPOSLENOST ?

Strukturna nezaposlenost je posljedica neravnotee u strukturi ponude i potranje za radnom snagom. U procesu privrednog razvoja, mijenja se struktura potranje za radnom snagom, prije svega zbog tehnolokog napretka; trae se radnici novih obrazovnih profila, novih kvalifikacija itd., te zbog toga odreeni broj radnika neodgovarajuih profila gubi posao i dolazi do potrebe da se i struktura ponude radne snage prilagoava promjenama strukture potranje za radom. U dinamikoj privredi nikad se struktura potranje za radom i struktura ponude rada ne podudaraju, te upravo iz tog razloga uvijek postoji strukturna nezaposlenost. Ona se oituje u paradoksalnoj situaciji da istodobno postoji nezaposlenost tj. viak ponude radne snage i viak potranje za radnom snagom, koji se oituje u nepopunjenim radnim mjestima. U strukturnu nezaposlenost spada i regionalna neravnotea izmeu ponude i potranje za radnom snagom, dugorona je po naravi pa se moe smanjivati samo dugoronim mjerama ekonomske politike, a ne kratkoronim promjenama AD.24. CIKLIKA NEZAPOSLENOST ?

Ciklika nezaposlenost uvjetovana je odstupanjem stvarne od potencijalne proizvodnje zbog ciklikih gibanja cjelokupne narodne privrede, to znai da postoji kada je ukupna potranja za radom niska te kako ukupna potronja i output padaju, nezaposlenost raste praktiki svuda. Sam pojam podrazumijeva da se radi o pojavi koja nestaje u uvjetima ponovne ekspanzije gospodarstva. Ukoliko se radi o dugoronom niskom gospodarskom rastu, takav se tip nezaposlenosti uvjetovane nedostatkom potranje nazivastagnacijska nezaposlenost.

25. BILANCA PLAANJA ?

Bilanca plaanja je ukupni iskaz svih transakcija gospodarskih subjekata neke zemlje s inozemstvom tokom jedne godine, a svrha joj je osigurati informacijsku bazu za ekonomsku analizu uinaka meunarodne razmjene neke zemlje na temeljne makroekonomske agregate. Transakcije prikazane u bilanci plaanja predstavljaju mehanizam preko kojeg se prenose ekonomski impulsi izmeu zemlje i inozemstva. Analiza bilance plaanja u najuoj je vezi s analizom vanjske (eksterne) (ne)ravnotee nekog gospodarstva, te se sastoji od 3 temeljna rauna: raun tekuih transakcija (bilanca robne razmjene), raun kapitalnih transakcija (priljevi i odljevi kapitala) i raun rezervi (kompenzirajui raun deficit na tekuem raunu financira se suficitom na kapitalnom raunu).

26. DEFINICIJA AGREGATNE POTRANJE (AD) KAO SUME SVOJIH KOMPONENTI ?

AD = C + I + G + X

Agregatna potranja dijeli se na 4 dijela (osobnu potronju, investicije, dravnu potronju i neto izvoz) koji su svojim zbrojem, u sluaju ekonomske ravnotee, jednaki ponudi.

OSOBNA POTRONJA (C) prvi i najvei dio, oznaava osobnu potranju gospodarskih subjekata za robama i uslugama.

INVESTICIJE (I) investicijska potranja za kapitalnim dobrima koji se koriste u procesu proizvodnje.

DRAVNA POTRONJA (G) dravna potranja za robama i uslugama.

NETO IZVOZ (X) inozemna potranja za domaim proizvodima, oznaava razliku izmeu uvoza (I) i izvoza (E), moe biti neto pozitivna (E>I) i neto negativna (E 1, tada je trina vrijednost poduzea (dionica) vea od vrijednosti izgradnje novog poduzea (trokova) te se u tom sluaju vie isplati izgraditi novo poduzee nego kupiti postojee, jer pritom i investitori ulaze u realne investicije. U drugom sluaju, kada je q < 1, tada je trina vrijednost poduzea manja od trokova izgradnje novog takvog poduzea te se u tom sluaju vie isplati kupiti postojee poduzee nego izgraditi novo, jer se pritom i investitorima vie isplate portfolio investicije, akvizicije itd. pa nema poveanja realnih investicija niti poveanja BDP-a. Postoje dvije prednosti Tobinove teorije u odnosu na prethodne: poznati trokovi izgradnje novog poduzea ine q direktno mjerljivim (ne treba ga procjenjivati), i drugo, trina vrijednost poduzea na burzi sadri u sebi oekivanja buduih prihoda i trokova, dakle buduih dohodaka, te procjenu rizika.

49. VRSTE INFLACIJE ?

1. S OBZIROM NA INTEZITET blaga ili puzea (stopa inflacije do 5%), umjerena (stopa inflacije od 5 10%), jaka ili galopirajua (stopa inflacije preko 10%) te hiperinflacija (posebna vrsta inflacije kada je mjesena stopa rasta cijena vea od 50%).

2. S OBZIROM NA GEOGRAFSKO PODRIJETLO domaa i uvozna.

3. S OBZIROM NA POETNE UZROKE inflacija potranje, inflacija trokova te strukturna inflacija (karakteristina za zemlje u razvoju).

50. INFLACIJA POTRANJE ?

Inflacija potranje nastaje prilikom naglog porasta agregatne potranje u uvjetima pune zaposlenosti, to rezultira iskljuivo porastom cijena, a koliina proizvodnje ostaje ista dok se njena nominalna vrijednost poveava zbog porasta cijena. S obzirom na objanjenje uzroka vika agregatne potranje nad agregatnom ponudom, te se teorije inflacije mogu podijeliti u dvije grupe: klasina teorija i keynesijanska teorija.

1. KLASINA klasine teorije inflacije temelje se na kvantitativnoj monetarnoj teoriji (monetaristi), objanjavaju inflaciju kao pojavu poveanja novane mase iznad porasta ukupne proizvodnje u narodnoj privredi na razini pune zaposlenosti, zbog ega pretpostavljaju da je agregatna potranja funkcionalno ovisna i direktno proporcionalna veliini novane mase (uz konstantnu brzinu njenog optjecaja), te inflaciju smatraju iskljuivo monetarnim fenomenom.

2. KEYNESIJANSKA ne zanemaruju efekte monetarne politike na razinu domaeg proizvoda, ali keynesijanska teorije se, za razliku od klasine, temelji na meuovisnosti izmeu novane mase i domaeg proizvoda, te polazi od realnih veliina kao uzroka inflacije, pretpostavljaju da agregatna potranja raste zbog autonomnog porasta bilo koje njene komponente (C, I, G).

Razlika u veliini izmeu stare i nove agregatne potranje na razini pune zaposlenosti naziva se inflacijski jaz.

51. INFLACIJA TROKOVA ?

Inflacija trokova se, zbog toga to je uvjetovana mijenjanjem krivulje agregatne ponude (AS), jo i naziva inflacijom ponude, to znai da je uzrokovana smanjenjem agregatne ponude uz nepromijenjenu agregatnu potranju koja dalje vue posljedice te rezultira porastom cijena i smanjenom proizvodnjom. Najei uzroci smanjenja agregatne ponude su: porast materijalnih trokova, porast osobnih dohodaka iznad porasta produktivnosti rada, porast fiskalnih optereenja itd., koji dalje uzrokuju porast prosjene cijene proizvoda.

52. STAGFLACIJA ? Pod stagflacijom podrazumijevamo istodobno postojanje visoke stope inflacije i visoke stope nezaposlenosti, a karakterizira se i kao inflacija u situaciji stagnacije privredne aktivnosti. Stagflacija je proces neravnotee u privredi kojeg karakterizira viak ponude nad potranjom proizvodnog faktora i istodobno viak potranje nad ponudom na tritu dobara. Najee rabljeni indikator stagflacije je tzv. indeks neugodnosti koji se definira kao suma stope ope nezaposlenosti (neugodnost nezaposlenosti) i stope inflacije (neugodnost inflacije). Jedan od glavnih uzroka stagflacije jest smanjenje agregatne ponude. Prilikom nastanka stagflacije, dolazi se do dileme: nia stopa nezaposlenosti i vea stopa inflacije, ili via stopa nezaposlenosti a manja stopa inflacije.

53. DEFLACIONIRANJE ?

Pojam deflacije oznaava rast vrijednosti novca i pad ope razine cijena, suprotna je inflaciji te se pojavljuje kada ukupna ponuda nadmai ukupnu potranju. Problem deflacije rjeava se ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom kojima se potie poveanje potranje i potronje. Deflacioniranje je postupak odstranjivanja utjecaja promjena cijena na vrijednosno izraene pojavea a provodi se dijeljenjem nominalnih vrijednosti odgovarajuim indeksom cijena. Taj se skupni indeks cijena naziva deflacijskim indeksom ili deflatorom. Obiljeja deflatora ovise o strukturi pojave ije se vrijednosti deflacioniraju.Za deflacionirane vrijednosti se kae da su izraene u stalnim cijenama. Kako su promjene vrijednosti rezultat utjecaja promjena koliina i cijena proizvoda i usluga, odstranjivanjem utjecaja promjena cijena omoguen je uvid u razvoj realnih vrijednosti.

54. PHILLIPSOVA KRIVULJA ?

Phillipsova krivulja u ekonomskoj teoriji oznaava meuovisnosti izmeu nezaposlenosti, cijena i plaa. U ekonomskoj teoriji smatra se da postoji vrlo velika, ak i funkcionalna meuovisnost izmeu inflacije i nezaposlenosti, a grafika slika te meuovisnosti naziva se Phillipsova krivulja. Poveanje stope nezaposlenosti znai smanjenje stope inflacije oznaava manji postotak porasta cijena i plaa, pa poveanje stope nezaposlenosti u postocima obrnuto je proporcionalno poveavanju cijena i brzini rasta privrede, ali je zato proporcionalno sa stupnjem stabilnosti. Dugorona Phillipsova krivulja je okomita pri prirodnoj stopi nezaposlenosti (najnia odriva stopa zaposlenosti pri kojoj su cijene stabilne to znai da nema inflacije). Zbog pretpostavke o stalnom porastu produktivnosti rada, porastu cijena od 0% odgovara porast plaa od 2%, jer je porast produktivnosti rada od 2% potpuno apsorbiran poveanjem plaa.

55. POSLJEDICE INFLACIJE ?

1. DIREKTNE POSLJEDICE pad kupovne snage novca i njegove intervalutarne vrijednosti, deficit platne bilance (stimuliran uvoz, destimuliran izvoz), smanjenje razina efikasnosti proizvodnje (svaka koliina robe e se realizirati po povoljnijim cijenama), novac postaje bezvrijedan pa stoga ljudi bjee od novca (ulae se u nekretnine i vrijednosne papire, kupuje se strana valuta itd.) te dolazi do pojave destimuliranja tednje.

2. INDIREKTNE POSLJEDICE promjene u raspodjeli nacionalnog dohotka (redistribucija realne kupovne snage), koristi od inflacije za dunike i primatelje dohotka iz rada, a tete za primatelje fiksnog dohotka i vjerovnike bogatijih slojeva, te prisilna tednja za siromane koja predstavlja prisilno odricanje od dijela potronje.

56. ANTIINFLACIJSKA POLITIKA ?

Antiinflacijska politika obuhvaa ortodoksni (restriktivna fiskalna i monetarna politika) i heterodoksni (kontrola cijena i plaa) program. Jedna od glavnih antiinflacijskih mjera jest poticanje poveanja proizvodnje i agregatne ponude (AS) uz istodobnu restrikciju neracionalne finalne potronje. Ukupna antiinflacijska politika sadri kombinaciju mjera fiskalne politike (smanjenje dravne potronje u neproizvodne svrhe rezultira smanjenjem poreza, to je oznaava poticaj poduzetnike inicijative), monetarne politike (porast diskontne stope rezultira restrikciju i selekciju kredita, to oznaava stimuliranje tednje) te politike dohodaka (direktna dravna kontrola rasta cijena i dohodaka).

57. RADNA SNAGA ?

Radna snaga predstavlja stanovnitvo (dio aktivnog stanovnitva) neke zemlje u dobi od 15 60 godina (ili 15 65, ovisno o zakonu o minimalnoj dobi za zapoljavanja) koje je zaposleno ili aktivno trai zaposlenje. U radnu snagu su ukljueni, dakle, i nezaposleni koji aktivno trae posao, ali nisu ukljueni oni koji su izgubili nadu da e ga nai pa ga vie ne trae, kao ni drugi dijelovi aktivnog stanovnitva koji nisu zaposleni, ali ne trae posao (studenti, vojnici, kuanice, invalidi, penzioneri itd.). Koeficijent udjela radne snage u ukupnom stanovnitvu (odnos radne snage i aktivnog stanovnitva - radna snaga / aktivno stanovnitvo) pokazuje koji je dio aktivnog stanovnitva ukljuen u radnu snagu.

58. POTRANJA ZA RADOM ?

Analiza potranje za radom zapoinje sljedeim pretpostavkama: potranja za radom je na razini nacionalne ekonomije, rad je homogen (jednake kvalitete) i promjenjiv, te konkurencija koja postoji na tritu poistovjeuje se s onom na tritu roba. Prouavanje outputa vezano za poveanje ulaganja rada izvodi se iz konanog poveanja planiranog outputa, a po uvaavajuem zakonu opadajuih prinosa, marginalni fiziki proizvod rada (MPPn) opada kako fiziki input rada raste. Iz toga proizlazi da je marginalni prihod od rada (MRPn) obrnuto proporcionalan koliini angairanog inputa rada. Pretpostavljajui maksimalizaciju profita, rad se poveava, dugorono ili onoliko dugo koliko i poveanje prihoda nadmauje poveanje trokova po jedinici, to znai da e postojati potranja za dodatnom jedinicom rada dok se ne izjednae marginalni fiziki proizvod rada (MMPn) i realni troak tj. realne nadnice (W/p realne nadnice dobivaju se kada se u odnos stavi W troak po jedinici rada, i p cijena robe). Rad se uvijek natjee s dokolicom, to znai ako radnici preferiraju pozitivan stav prema dokolici, postojat e porast interesa vezan za svaki dodatni sat.

59. RAVNOTEA NA TRITU RADA, NOVCA I ROBA ?

Sam pojam ravnotee prestavlja izjednaavanje koliine agregatne ponude (AS) i agregatne potranje (AD) na nekom tritu. Ukljuivanjem trita rada u model, ravnoteno stanje zahtijeva istodobno postizanje ravnotee na tritu roba, novca i rada. Zajedno s tritem rada, uvjeti ravnotee uz punu zaposlenost zahtijevaju istodobnu ravnoteu na tritu rada, novca i roba, tako da je ravnotena razina dohotka (Yr) ispod one koja bi odgovarala ravnotei na tritu rada. Dakle, mogua je zaposlenost kao posljedica novog stanja gdje su realne nadnice (W / p) iznad ravnotene razine, ili ako postoji ravnotena razina nadnica, tj. nema dovoljne potronje.

60. POJAM I VRSTE EKONOMSKIH MODELA ?

Ekonomski model je slika pojednostavljene ekonomske stvarnosti i ekonomskog sistema, u kojoj su predoene meuovisnosti izmeu njihovih - ekonomskih varijabli tj.pokuaj da se ekonomija predoi uz pomo varijabli,odnosno njihovim matematikim ili statistikim relacijama. Ekonomski modeli dijele se na matematike i ekonometrijske (mikromodel i makromodel agregatni, strukturni i model rasta).

61. RAVNOTENI DOMAI PROIZVOD ?

Y = Z

Za ravnoteu na tritu dobara potrebno je da domai proizvod bude jednak potranji za domaim dobrima. Pri ravnotenoj razini domaeg proizvoda, vanjskotrgovinska bilanca moe biti i u suficitu i u deficitu.

62.DIREKTNI KOEFICIJENT BDP-a SEKTORA JE U I-O MODELU

dj = Dj / Xj

dj = ukupni koeficijent domaeg proizvoda sektora j, pokazuje veliinu domaeg proizvoda koji u cjelini sustava stvara jedinice finalne potronje proizvoda sektora j. Direktni koeficijent nam govori za koliko e porasti BDP u drugome sektoru ako proizvodnja u drugome sektoru poraste za jednu jedinicu rada.

63. DIREKTNI UVOZNI KOEFICIJENT SEKTORA j U I-O MODELU ?

mj pokazuje veliinu uvoznih intermedijarnih proizvoda svih vrsta koje u svom proizvodnom procesu mora direktno utroiti sektor j da bi proizveo jedinicu vlastite proizvodnje mj = Mj / Xj.