mak dizdar - kameni spavac
Transcript of mak dizdar - kameni spavac
meni Spavačk Dizdar
KaMa
PuteviPuteviPuteviPutevi
Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenuIdeš prema meni. I u jurišuSmijući se i plačućiPred sobomSve čistišI ništiš
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništišAli nikako da nađešIstinski putDo mene
JerTi poznaješ uklesane i utrte puteI niti ijedan drugi(A mali su zapravo i jaloviBez obzira koliko suZa tebeOholog i jakogI preteškiIDugi)
Ti poznaješ samo one puteveŠto prolazeOd srcaIOka
2
Ali to nije sveIma puteva što su se ispružili pred namaBez javnog traga kolovozaBez voznog redaBez vremenaI roka
Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog meneVeoma sigurna i česnaOnaŠto dolaziS lijevaIliZdesna
Zavaravaš se stalno da do mene treba ićiSmjerovima sličnimSa sjeveraIliJuga
Ali to nije sveKugaOči uvijekPametno mi tražiIspod ustalasale na vjetru ražiIz korijena zemlje gdje se zgusla tmina
A iz bezmjernih visinaOdozgoraPritiskivatiGrudiNajjačeMožeMora
3
Ali to nije sve
Ti ne znaš zakon raskrsniceIzmeđu svjetlilaITmice
Ali to nije sve
Jer najmanje znaš da u svome žićuNajteža rvanja suI ratovi praviU samomebiću
Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanjeizmeđu mnogihMojihVelikihZala
Ti ne znaš s kimImaš posla
Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putovaTi ne znaš da put od tebe do meneNije isto što i putOd meneDo tebe
Ti ne znaš ništa o mom bogatstvuSkrivenom za tvoje moćne oči(Ti ne znaš da meni jeMnogo više
4
Nego što mislišSudbinaNamrijelaIDala)
Ti si nakanio da me po svaku cijenu uništišAli nikako da nađeš istinski putDo mene
(Shvatam te:Čovjek si u u jednom prostoru i vremenuŠto živi tek sada i ovdjeI ne zna za bezgranični
Prostor vremenaU kojem se nalazim
PrisutanOd dalekog jučerDo dalekog sjutraMislećiO tebi
Ali to nije sve)
5
SLOVO O ČOVJEKUSLOVO O ČOVJEKUSLOVO O ČOVJEKUSLOVO O ČOVJEKU
Prvo
Satvoren u tijelu zatvoren u kožiSanjaš da se nebo vrati i umnoži
Zatvoren u mozak zarobljen u srceU toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce
Zarobljen u meso zarobljen u kostiProstor taj do neba
Kako da premosti?
Drugo
Zatvoren u rebra zarobljen od srebraI kad si visokan bjelji od srebra
Satvoren u tijelu zatvoren u kožiSanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnut od neba žudiš hljeba vinaAl u domu tvome
Kad će domovina?Treće
Zatvoren u meso zarobljen u kostiPa će tvoje kosti tvoje meso bosti
Otrgnut od neba želiš hljeba vinaKamena i idma samo ima svima
6
Od te ruke dvije tvoja jedna nijeJedna drugu ko
Hoće da pobije?
Četvrto
Zatvoren u mozak zarobljen u srceU toj tamnoj jami vječno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo približi i vratiTijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
U žilište slišćen zatvoren u krviU tom kolu bola
Potonji il'Prvi?
Peto
U tom kolu bola ni potonji ni prviIgrište si strvi i ročište crvi
Zaplijenjen od tijela greb za sebe djelaKad će tijelo samo da
Postane djelo?
7
SLOVO O NEBUSLOVO O NEBUSLOVO O NEBUSLOVO O NEBUPRAVEDNIK
Hodeći kroz zemljuKroz noći i daneVidio je navistVidio je bolest
I vidio rane
Pa izreko slovoDižuć glavu ka nebuPitajući o tajniNa putu ka grebu
Pitajuć o tajni
A nebo bi plnoMuka od olovaTe ta slova čušeOni što brez duše
Te ta slova čuše
Vraždom se zasmijaZmija aždahakaBo glas se izgubiU gluhoti mraka
Bo glas se izgubi
On se spusti u seMeđu katakombePsi kosti rastepuNakon hekatombe
8
Psi kosti rastepu
Tako tijelo stadeNa putu kroz tminuPade al glas jedanZvoni kroz tišinu
Al glas jedan zvoniGlas što vječno letiK nebu u visinuEže vječno leti
9
MOLITVA
Molitvu jednuJedinu imamU ovom svijetu
Beskrušnom
Molitvu jednuJedinu imamMolitvu o kruhu
Inosušnom
10
LABUD DJEVOJKA
Rekoh jojOd devet dveri zar nisi otključala devetOd devet odaja zar nisi otvorila devetOd devet kovčega zar nisi otklopila devetOd devet pečata zar nisiOtpečatila devet
A onaOna će meniOtključah devet dveriOtvorih devet odajaOtklopih devet kovčegaOtpečatih devet pečataAli ne otključahNe otvorihNe otklopihNe otpečatihPečatTvogaSrca
Dadoh joj znak ključaA ona zakliktaGle ptice one što juri k zelenoj graniGle ptice one zeleneIspod oblaka
Pogledah i ne vidjehTada ona rečeZnaj da tajna broja devetTajna labud djevojkeČik stigni me
11
Pretvorih se u sokola
Al labudica je već bila stigla za oblakU zemlju gdje je oko sokolovoMrtvo oko
12
ZAPIS O LOVUZAPIS O LOVUZAPIS O LOVUZAPIS O LOVU
Neka se sjajna voda budi u jasnom sjajnom ozoruiz svog dubokog sna i teče nekojdalekoj rijeci nekomumornommoru
neko nejako lane posrće kroz zlatnozelenu gorui neće da stane dok ne pristanesvom bistromizvoru
Jedna smetena košuta žuri kroz neke žute vriježetražeći nestali šapat tražeći davne dane štobježi kroz tavne trave kroz travnemreže
Vidim ljeljena onog što pati kad prati oči one srnei slijediće ih omamljen tako sve dokna zahodu sunce ne utrnesve dok mu koracine ucrne
Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokojaLijep Slijep od želje NijemBez glasa on gazi za lavežom pasaŠto urla što žedno diše ikidiše u krv budućegrazboja
13
Vidim sve to u jednom trenu U suncu ovog danaKao na dogledudlana
IZnam da nikada onaj gladni harni vrutak neće ućiu daleko ono ušće u svoj krotki kutakda nikada zagrliti neće svoj čistibjelutak
Košuta brižna više nikada neće čuti onaj mali glasšto pred njom ide što prati je kroz vlatišto nikad neće više rećimati
Na stijenu onu propeti ljeljen neće se nikada višena onaj zelen zovone zelene kišeodazvati
Ni konjik tragač veliki u sjajnom bojnom odijeluusred sjajne tragačke svite nikadodapeti neće iz sulice viteonu ubojnustrijelu
Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kadsobom obuzeti bjehu goniči svii sasvimsami
Te strane lovceulovih u nevidime konce ja kovač Grubači vjerno upisah i smjerno narisahu ove veleu bijele u kami
14
ZAPIS O OTKIVANJUZAPIS O OTKIVANJUZAPIS O OTKIVANJUZAPIS O OTKIVANJU
Tamo gdje su psalmitu su i prokletstva
16
KOLOKOLOKOLOKOLO
Ruka do rukeluka do lukeRuka u rucimuka u muci
Zemlja priteženebo visokoO da sam pticada sam soko
17
LJELJENILJELJENILJELJENILJELJENI
Bilo mi je krivo što ne odgonetnuše jezikakojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi
(NjimaLjudima)Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijenate iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku(I rastrkaše se na sve četiri strane)
Gonili su ih bezdušno u hajci što je raslaali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje
(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekajuda nova šuma naraste i da se ponovo nasele
(U ono okriljeiz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova)
18
ZAPIS O IZVORUZAPIS O IZVORUZAPIS O IZVORUZAPIS O IZVORU
Rastvorio sam seI potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sad sam tu
Sad sam tuBez tebe
Gorak
Kako svom izvoruDa se vratim?
19
SUNCESUNCESUNCESUNCE
Jedno mlado sunce odbjeglo od ocanastani se na ledini izmeđ ledenih planina
Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko
Ono zasuka rukave i preora zemlju dubokodok ne stiže do njene utrobe i njenog srca
Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukomi izdiže se kao tica na krilima iznad same tame
I obasja sve staze sva raskršća i stranputicei u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice
Postadosmo bliski pa smo kao jednoi jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili
Nije navraćalo sunc od ljeta do ljeta samoi na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta
Mlado sunce se nenadno iskrade od nas
Kuda je otišlo to i zaštoto sam dobri bog sada može da zna
I možda bismo ga zaboravili kao lijepu slučajnost(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)da se vascijelim svojim bićem ne grijemo još
Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova
20
RukeRukeRukeRuke
Kroz kamen živi nosih ruke dvijekao dva kamenaad ruke ove trudne živeU srcu tog kamena
RukaRukaRukaRuka
Motiv ruke, naročito prema nebu ispružene, veoma je čest ukamenim nadgrobnim spomeni-cima srednjovjekovne Bosne. Akoje kombinovan sa simbolima sunca, mjeseca i zvijezda, ondaoznačava adoraciju, jer su nebeska tijela lađe za putovanje dušapravednika, krstjana, u vječni svijet. Jedan od najstarijih poznatihmotiva ove vrste nalazi se na Kulinovoj ploči iz Muhašinovića, kojase sada čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Motiv na ploči jeveoma sličan onome koji se nalazi na sarkofagu iz Domozana ujužnoj Francuskoj, katarskog po-rijekla. Radimske (iz Radimlje,kraj Stoca, op.a) predstave ruke ispružene prema nebu potječu izsredine XV vijeka. Motiv ruke na nadgrobnim spomenicima nijeiščezao sa nestankom Crkve bosanske. Na jednom nišanu iz XVIvijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se može vidjeti lijeposvedena predstava ispružene ruke prema nebu i mjesecu nanjemu.
Mak Dizdar
21
MJESECMJESECMJESECMJESEC
Iz guste tame dana na umoru iznikao jeponad naših glava mlad i nježan lik mjeseca
Sada plovi cijelom širinom svoga nebabudeći iz snenosti one koji su sebe izgubili
Prije no što se umori na tom sjajnom putovanjui prije nego što u svom rašćenju izgubi korak
(i dobije okolo svih svojih stranabijelu i srebrnu kosu)
Ureži njegov znak u mekoj bjelini miljevinekako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku
Svoje neizrecive boli i nade
22
Zapis o vremenuZapis o vremenuZapis o vremenuZapis o vremenu
Davno sam ti legaoI dugo ti mi jeLežati
DavnoDa trava mi kosti
DavnoDa crvi mi meso
DavnoDa stekoh tisuću imena
DavnoDa zaboravih svoje ime
Davno sam ti legaoI dugo ti mi jeLežati
23
DAŽDDAŽDDAŽDDAŽD
Trebalo bi opet naučitida slušamo kako kiša pada
Trebalo bi se odkamenitii poći bez osvrtanja kroz kapiju grada
Trebalo bi ponovo pronaćiizgubljene staze od one plave trave
Trebalo bi u obilju biljazagrliti panične makove i mrave
Trebalo bi se iznova umitii sniti u jasnim kapima ozorne rose
Trebalo bi onesvjestiti seu tamnim vlasima neke travne kose
Trebalo bi načas statisa suncem svojim i sjenkom svojom stasati
Trebalo bi se konačno sastatisa već davno odbjeglim vlastitim srcem
Trebalo bi se odkamenitiI proći bez osvrtanjakroz kamenu kapiju ovog kamenog grada
Trebalo bi htjeti
I svu noć bdjeti slušajući kako dažd pravedni padapada pada
24
ZAPIS NA DVIJE VODEZAPIS NA DVIJE VODEZAPIS NA DVIJE VODEZAPIS NA DVIJE VODE
1
U ovom dobrom u radosnom u bijelom u svijetudobri radojica bjelić vavijek se radovao
i u tom kratkom u lijetu i kad je cvijetje braoi kad je ratio i kad patio vazda je zvijezde krao
na putu kroz žitije sije on bugario nijeput žarka sunca gledao je i modra neba
i kad obvlada ga biijeme stade u vrijemena tom putu pade dosegavši tamu samo svoga greba
sada mu nitkor sadar mu ništor ne trebau sjenci tog vječno plavog hlada
ne treba mu više ni vina ni hljebajer sitosti tu nije niti glada
ni sunca nit kiše
ne treba mu ništado sunčanih počivališta
2
Oprostite mišto ipak vas molju
i bratiju i družinu i gospodudo vratiju mojih do dođu da me pohodu
25
molju i kume i prijete i strine i nevjesteda me ne minu već da me kad pominuda me se kad sjete
jer ja sam bil kako vi sada jestea vi ćete biti kako sada jesam ja
26
KOLO BOLAKOLO BOLAKOLO BOLAKOLO BOLA
Koliko kola od dola do dolaKoliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do gradaKoliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih ranaKoliko smrti do suđenog dana
Koliko kola od dola do dolaKoliko bola od kola do kola
Kolo do kola od bola do bola
27
ZAPIS O RIJECIZAPIS O RIJECIZAPIS O RIJECIZAPIS O RIJECI
Jutros se jedan vrutak probudi u meni
U podne poče da tečePoče da raste da buja da pjeni
Naveče oblinom velike rijeke obremeni
U kasne čase noćiNestvarno tijelo ove tamne vode ove tajneNemirni koraci moji kao čudo svako pohode
28
RADIMLJARADIMLJARADIMLJARADIMLJARuka
Ova ruka što iz kama ničeNemušta je al bez priče nije
Ova ruka kaže ti da stanešI pomno pogledaš na svoje ruke
Ona te poziva da odahnešI zamisliš se nad svojim rukamaLoza i njene rozge
Ovdje je prisutan onajKoji po vjernom očitovanju rečeAz esam loza istinia a otac moj je vinogradarI vsaku rozgu na meni a plod ne da ja ću otsjećiAl onu koja rađa da polje bude boljeDa slađi dar i plod većiČistim
Vi već ste čisti slovom istim koje vam glagoljahBacite zato tvari svoje u oganj ovog plamaBudite tako u meni a ja ću svakako u vamaKao u onim što sam od iskoni koje voljahAz esam lozaA vi steGrozje
Ovdje je prisutan onajŠto spreman je uvijek na riječi na djeloGdje riječ je od prijeka lijekaA djelo kao vreloGvozje
On čeka me od vijeka
29
On čeka i vidim ga zacijeloI silazim k njemuKroz to bijeloLozje
Sunčani hristos
Ni život ni smrt ne pripada meniJa sam tek onaj koji je u sjeniOnog što u vremenu seOvremeni
Ovdje je prisutan onajKome zavidješe crni zakoniciObjesiše ga u šesti čas onoga danaPred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojniciKad veza ih za zemlju suncem svoga krstaRaširivši ruke od prsta do prstaOn pobijediSmrt
Smrt ga tražaše al ne nađe ništaNe nađe ni kosti ni meso ni krviOstao joj samo obris znameni i prviPut za nešto smrt zube nije imalaGle kako sad bezglavo skačePlače i rida očajnaI mala
Ni život ni smrt ne pripada meniJa sam samo onaj koji je u sjeniOnog što mu smrt ne mogaše ništaOnog što pretoči se u stubSunčani
30
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseniIz zatoka tvari iz te tvarne mukeU ona daleka sunčana počivalištaPružaRuke
Vrata
Ovdje smo još uvijek samo steći gostiI trebalo bi već jednom preći u krug svjetlostiKroz neka uska vrata trebalo bi se vratitiIz tijela ovog golog u tijelo vječnosti
Kada se doskitah u ovo veče kasnoOn mi reče a da ga ne pitahJa sam ta porta i kroz nju uđi u mene jako ja u tebe
On mi tako reče al gdje su usta brave gdje prst pravog ključa za vrata u stepeništa goruća?
Pa tragom po travi zato i tražim u glavi tako ključ taj plaviKroz cvijetja proljetja kroz kose smrti tražim ušće u te zelene dveriZađem u mrave u bilje u privide u zbilje Tažim i nađemAl od ruke moje do ključanice kto tu strogu istragu iznevjeri?
Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludiOstavljam sestru i brata ostavljam oca i majku između zvijeri i ljudiDa sebe budem našao u svom biću na putu svom
31
stubu sjajaKako ću kada u tom žiću da zgodim se u slovuŠto bi u otkriću?
On reče mitako kad ga za to i ne pitahUđi u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sadaBdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratkuA vjetar vjetar vjetar
Ako su vrata iz riječi samo san ako su samo gatka bajna
Ja ipak neću više da se s vrata vratimJa opet hoću tamo da snimTu slatkuGatku
Vijenac
Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada rečeKako se u ovo veče sva ostrva razbježašeI gore se više ne nađošeJer je vrijeme blizu
I reče k tomu još većeDa zbačena bi na zemlju otrovna guja aždahakaŠto zabludi vas svijet vasioni iz ždrijela svog mrakaDa čistih je malo na zemlju stalo da anđela nije ostaloPa teško onim koji žive na kopnu teško onima na moruJer opaka zvijer raširi krila i sakri zoruZnajući da vremena ima malo
I kuga i rat i glad pa žvatasmo jezike svoje od bolaI davasmo ruke svoje i davasmo vrelu krv i srca gola
32
Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru Oslobodi zato sesvijeta prezri njegov cvijetOstavi grad na ishodu ostavi grad na zapaduIzgradi grad u sebi okreni lice svom graduJer je vrijeme blizu
Želeći smrt al smrt je od nas bježalaJer je vrijeme blizu
U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zračeSunce mjesec i savršen čovjek snage su makrokozmaOn i djevica i um sred njih snage mikrokozma značeDa carstvo nebesko je u nama treba da se zna
Da carstvo nebesko je van nasNeka se spozna
I eto tako sva ostrva pobjegoše i gore se više ne nađošeSve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zađošePa kto čini nepravdu neka se još svetiJer je vrijeme blizu
Vas koji ste čisti sad mačem će da gone sa svakogastankaI kao podvig hvaliće čas tvog mučkograstankaStog uzmi štit i oklop izvuci mač na svoje goničeKroz smrt uništi smrt uzdigni tako jedino žićeJer je vrijeme blizu
Pa neka otvori oči kto hoće da vidiNeka otvori uši kto hoće sada da čujeJednim okom nek odmjeri i žali i hridi oko nasDrugim nek zađe u sebe duboko da nađe svoj glasJer je vrijeme blizu
33
Četvrti jahač
Vrijeme je da se misli o vremenuJer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjileVrijeme jest da se razmisli o vremenuJer velike vode na nas brodeGle kaako deru i žderu njine vilne sileVrijeme jest ubo da se zamisli u vremenuJer vjetar hitri vjetar zmajevitiNa nas će hudo danas da poletiVrijeme jest ubo da uđe se u ovo vrijemeJer vremena ima tako maloI vremena neće više biti
Bbbb1Riječ je slika svega onoga što okolo sebe vidimo ine vidimoRiječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimoOne su se nastanile u nama i one su pobjegle od nasOne imaju svoj miris i bojuOne su nemušte iliImajuGlas
Neka krhka riječ se pennje veoma smjeloZracima tankim i zlatnimKao sićušna puzavicaOna se vješto propinjeOd posnog kamenaDa sunčanog grmaI samogSunca
34
A neka se glavato i glasitoŠepuri da na vrh bunjištaA znamo da njome jeZauzet prostorI višeNišta
2Kao niz brzu vodu nekada riječi dođu brzo i još brže oduIma ih koje dugo čekaju svoj sanjani časIma ih što bezglavo jure svoju tjeskobuNa bilo kakav dan i bilo kakvu sloboduRiječ je tek tada riječ akoZa nju i čulo steknemoNajgolemija je nekada onaKoju i neReknemo
Jedna te ista riječNije ipak istaKada ulazi uI izlazi izUlišta
Riječi su zapravo sve i riječi upravo nisu ništa(Pa i na one ovdje izrečenePrašina je već gusta palaI odvela ih na kolovozeDo kalaI prašina ta još veće padaJerMada kazane tek sadaOne u hipu postaju uvele i stareI za njih više ne mare ništaNi gomile sa uliceNi žedna lica
35
Sjemeništa)Ali se čeka nova riječ
3Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robuNa teške tezge malih i velikih tragova trzanaBajate su olinjale i jalovePoput starih krzana -Čim ih ugleda novo jutroČim ih dotakneBistro okoDana
(Izgleda da vrijede samo još neke male riječiOd čije oštrine i gorčine nevidljiveČovjek zatečen u gledanjuPočinje uporno da se pitaDa l' postaje manjiIl' postajeVeći
Goleme one iz raznih bogoslavijaMetanisanja ili liturgijaPraznih slovoslovijaBića su letargijaI bićaPoraznihPrazno-Slovija)4Riječi su u svemu sadržaneRiječi su dakle sve ali i kao ograničenost su svega daneJedina je riječ koja se još čekaOna što valja da stigne iz iskoni Iz daleka
36
5Ali smo netom čuli neke nove riječi
Ali smo eto čuli takve riječi od kojihI kada su tiho rečene vaseljena ječiRiječi o božjem prstu u sunčanom krstuO gradu što valja ga sazidati u namaO vinogradaru i njegovom vinogradu
O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgamaČuli smo riječ o žrecima i vječnim vijencimaO nekim uskim vratima pred našim trudnim nogamaČuli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi štoih istraga crna prolivaUz križ i kaležuz palež i pseći lavežIma novih riječi o novim i oštrim mačimaI čudnim štitima spasenjaBudnim za badce bludneZa njima čtenija iBdenija
Čuli smo dakle riječi što nam umijuNešto novo reći
6Čuli smo eto sada neke nove riječiKakve ranije još niktoGovorio nijeČuli smo riječi o hljebu nasušnome:Da hljeba valja dati svakomeKoji ga treba
No neka se od sada zna da nije sve uHljebu ovome:Neka se istina zna o hljebu
37
Inosušnome
7Do nas stigle i kroz brenijaOve riječi su stvoreneZa čistaPrenija
8O govoraše glasom i glasnim i jasnimDa ništa ni ikoga i niti od koga da ne krijeOd takve riječi kroz usahlost kroz oholosti ilastiProcvjetaće iz pustih mladica zeleni jeleni mliječiOvako još nikto govorio ranije nijeDa svaka riječ je na ranu rečenada rane liječiOn tako toplo i meko govorašeKao da blagodetna proljetna kiša romorašeU pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gustiNa obali slanog mora kao u hramuNa cesti kao na maslinovoj goriKad nigdje još zlatne zrake kad nigdje glasaNi pijetlu navještenom ni bilo kakvoj hori U kojo bi od riječi daseUznemiri žićeUstalasaMasa
On slovom svojim gorkim a ne mačem i kopljemUčini se i žeteocemI snopljemOn slovom svojim krči puteI put otvoriZori
38
9Tako još nikto ovdje na zemlji govorio nijeGovori on nama dakle i smjerno i vjernoI silno govori on nekada Kao da fijuče bičemS medom i pelin daje nam u svojoj čašiNikada nas nikto ne časti takvim pićemSilno nekada govori kao da fijuče bičemTo nas on samo bićem riječiPlaši
I kad se slovom svojim on ponekad nasmijeNajtanjom zlatnom žicom iz tog smijehaNekad nas milujeA nekadaBije
Ovako još niktoGovorioNije
10Govoreći tako ja vam ne govorih sam od sebe ništaTo što vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pištaJa rekoh vam riječ od drugog što je stekohJa rekoh riječ tek onogakoji je kroz meneRekaoČuli smo eto sada njegove riječiKakve ne govoraše nikto prijeZato blago namaI zato jaoNama
Jer tako još nikto
39
GovorioNije
To kroza nj progovoriRiječSama
11Pokušavah ovdje pronaći prave riječi o RiječiOkušavah podobnu sliku naći za riječ čovjekaRiječ o onome svemu što nas oko nasOd iskoni tišti i što nasČekaKušah urezat slovo o SlovoŠto u nama vapijeI Vri/ti
Ne znađah ne umjehN kraju ništaJaNišti
12(Na putu zadanom između zraka i mrakaNa putu tvoga znakaSumnjen iSmušen
Ponovo se vraćamDubokoU sebeSrušen)
13
40
Ja ne znam još uvijek dakle kakoDa oslovim Tebe
Pa ostah na svome hudomeBe i BeBe iBe
14.(BožeOprosti miŠto sam tek došaoTamo odakle sam pun nade i pošao)
41
SUOČENJESUOČENJESUOČENJESUOČENJE
Vjetar u broju crnom kiša u mramorjuUsudna smjena godišnjih doba od bonog proljeća do proljećabonogKroz dane kroz godine kroz stoljeća hodimo zasuncem visokim kroz kamenje i šume ledenog gorja onog
S morom na grudima sa zorom u zjenama srljamoslanom gorkomodrom morjuA zamke zamamne u znacima neba u toploj mahovini tlai žutom žižku hljeba
Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoče korake na rubuove oštre javeNa povjerenje toplo one ostaju nijeme na zdušno one seravnodušno objaveImenujemo pitamo bilje žarke ptice pitamo zovemo davne zvijeriI u toj vjeri zato pravo i nemilice u lice zagledamo ljudePredjele beskonačnog obzorja molimo da se iz hladnog besćutjaprobude
Ronimo tajno tamnom maticom dana od jučeOmamljeni neizvjesnošću kraticom po dnevu ovom se skitamoPitamo mudrace nesigurne o tome šta s jutra bićeZovemo tako između oblaka na sve strane svoje pravo biće
A samo u snu znamo za ono zlatno lišće
Tražimo vrijeme a ono za nas kao i da ne znaVrijeme što ni sebe ne primjećuje u grotlu bezdnaU ovom tijestu glasova opet šutnja svakako caruje svijetomPa hajde da ti se s tim cvijetom šutnje uputimoU slutnji jednoj na iskonosku šutnju da i mi zašutimoSkrhani konačno slomljeni u zemlji ovoj zelenoj grani
42
U kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj udomljeni
Da uputismo se strasno u zagrljaj sa svojim slatkim jadomKad sastati se nikad nećemo sa nade svoje svojim gradom
Da više nikakav glas se ini u tišini iskonskoj ne čujeSamo ono zvono tišine nek se vine u meni-Čisto od vatre stare teško od novog smisla
Ko vjetar kroz borja crna umornaKo kiša kroz mramorja smrti pokislaKroz nebo tek pred nama otvoreno-Do zvijezda nekaOdjekuje
43
SMRTSMRTSMRTSMRT
Zemlja je smrtnim sjemenom posijanaAl smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjanaStaza uspona od gnijezda do gnijezda
44
PORUKA U MRAMORJE PRISPJELOMPORUKA U MRAMORJE PRISPJELOMPORUKA U MRAMORJE PRISPJELOMPORUKA U MRAMORJE PRISPJELOM
Tek što si pošao izgubio si se većna tom kratkom putu traganjaKroz drevna granja i davne paprati i prtiUz neka laka i plitka vaganjaO prošloj slavi i stvari
No čim odmače pun sebe i o sebiJer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijegaTi opet nevoljan stiže na drugi brijeg neumitne smrtiMada od te teške misli kako suKroz mećave crnog snijegaUmirali ili svisliPrezadovoljan sobomI bježa tiI stalnoBijegaZalutalomMeđu upitnicima ovih biljegaSada ti koljeno drhti i lede ti se prstiJerPovratka veše nemaI dalje ćeš tako beznadno ićiI stići od bola do bola što se za te spremaKao nagrada za saznanja o spasenju i propastiOd krika do krika koji se penje sa visa ka visuI ići ćeš tako i nećeš da se vratiš dok ne shvatišDa svi glasovi ne bjehu prisutni u ovme davorjuDa svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorjuOstaćeš klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorjuSve dok ne shvatiš da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisuSve dokle ne shvatiš da i mrtvaci u smrti od davninanejednaki su
45
BROTNJICEBROTNJICEBROTNJICEBROTNJICE
Čekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugočekali
Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobacitiSvi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznihIma ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisuIma ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikliPa sada blude kao pijani od stare nade do nove zabludeIma ih što marljivo djeljali ražanj a zec kao zecIma ih koji su voljeli bilo šta nego išta na visokoj graniAl onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca daliI gavrani ih ni zvali Opsjednuti vremenom što nasilno u nasuđePamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nijeKroz mreže od buđa davnom obećanju idemoŠto pred nama se krije sve zbiljnije sve luđeDobar dan odbri dane dobrom danu još uvijek dobrimoKroz kupinje crno kroz drače vremena kroz vražije krozvrače
Ruke su još tu al još se ne rukovasmoOd opčinjenosti još se ne izliječismoJer lijeka još ne nađosmoOsim one stare molitveOne stare kletveOsimOd Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i Neretve
Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetreZapreštaju vas sa vasemim silama nebesnim urilom irapailom i epimilomDa ne prihodite ka siemu ka metehu tom silamanečastivim pometenom
46
Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletveAli ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu zakletvuIako vraždu jaku sa vragom stalno i stameno vodimoDa oblasti se i vlasti vražje osvobodimoI tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesečineIzmed sokolara i gospara pokraj zdura i providuraonkraj agalaraKrčimo kroz grče kroz sulude grane kroz dane od laneKroz dane od sjutra Kroz ova nam jutraSve kroz žive raneS golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim štona tjeme paneOtkud kaži sada Kuda kaži tada Kuda kaži ikadA zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikadOpsjednuti vremenom što samo uđe u nas koji u njegnismo NiktoPamti li vrijeme koje iznevjerilo nije iktoIdemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje sida siJoš se ne izliječismo od lijekova mnogih jer
Lijeka još ne nađosmo sim ove molitve od čare čarkeod vilne varkeI kletve ove od kletvenika mnogih do kletvenika ubogihZapreštaju vam dijavola sa ancilijašom akomirašomcernicašomDa ne prihodite ka metehu ka siemuAl šta sam ja Glas vapijućeg u pustinji iakoNisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iakoNikad nisam je lipov krst ni kršćavao vodomMoja nada je prst u stubu svjetlosti
Moja svjetlost je u nadiOna je vjera da si ako siKao što ste već čuli
47
Tako mu jaA on nema uhaPa nehajan kao tisuć i dva gluhaOtsjekli su ga zbog otvorenosti
Prema svim stranama slovaOn nema ni glasa da san naš zatalasaGlas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravdeA ima pravde i osim nje i suda ima osim togkobnog sudaI neće dan imati moći sve do jednog danaSve do dana kad neće biti ni noćiZa dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srditeljubaviKroz tmuše i tmače neka sve jače moćni mačeviNeka svi lijepi svi dobri svi ružni i gubaviDo mrvice podijele ovo vino ove hljeboveKao što ubice i žrtve podijeliše bratski ove greboveJer treba do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesanDa nas ne nahrani truležDanes ne sahrani plijesanNe sudite nas po tom što nam je zamračeno liceNa putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijaviceKroz pupinje ovo kroz kupinje i lozjeNek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kamenogrozjeKroz suro i oštro inje kroz vitice siveIzmeđu moje molitve i kletveNek dođu one od vesneNek priđu te nebesneNek slete
Drobne lastaviceI kobne kukaviceSve stajačice i lutalice
48
Sve pjevačice i šutalicePrepelice jarebice i sjeniceNek se u ruke ove zapletuNek se upletu u trepaviceNek mi u sjećanje uđuKroz zjeniceKroz ovo vito valovitoKroz ovo vitoVilovitoJerNa ovom putuSada smo prvi put zastaliZnajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u očiVrijeme je da priznamo kako smo sastanak riječi i djelauzalud čekali(Na kraju valja i ovo reći s pravom mjerom u izrazu iglasu -Ako nam glas i nije stigao duboko do nebaVrisnuli smo barKako treba)
Pitao si me brate i pobrate za zbitijeŠto kriju ih brotnje Brotnjice
Ja rekoh ti sve što sam o tome znaoA više od toga ako hoćeš da saznašTi onda tadZapitajPtice
49
SVATOVSKASVATOVSKASVATOVSKASVATOVSKA
Smrću mojom umro je i moj svijetU prazne očiMrak sePradavniNaseli
Smrću mojom umro je i moj svijetAli svijet svijetaNeće da seRaseli
Sada kroz sudbinske tišineBijeli trak sjećanjaProbija oklopTmine
Kroz čuno oko tog prozoraRodi se neko novoDubokoOko
Pa vidim na svom obzorjuKako se iz ničegPodiže opetZora
Eno žuto podne od svog srca zrijeEno veče trudaNa trudnaRamena
Mojom smrću umro je i moj svijetAli on neće da stane
50
Zbog zaustavljenihMojihRuku
I kamen sam kao da nijeOd kamenaPod nebom veoma visokimPod nebom plavimI mekim kao svilaOpet se stanakU Podvisokim Sastao
A ja bez jedinih rukuA ja bez rokaA ja bez okaA ja bezKrila
Pa opet mi se nasred tog bolaBijela vila snilaPa opet seŽeljaVrelaOpet se ko ljuta gujaPod grloSavila
Mojom smrću umro je i moj svijetAli ni srce smrtiNije praznoNi jalovo
Žitka kad požute kad sazru žitaZažele da ih žanjuŽene
51
Za hrabrene bojneZa hrabre vojneZa mladeŽenike
I za žedne pute
Jer pravo od travničke Lašve Pa preko Rame i NeretveDo travunjske LastveLete te lasteNa LastovoPlavo
Samo ptice kamne ove ptice amoSve kroz puzaviceČuvaju vječnoČuvajuVjerno
Toplinu rukaviceOd mahovineSmrću mojom umro je i moj svijetAl cvijetja svijetaSvugdje i sadIma
Na krilima dimaNa kolimaSunca
Kroz sunčana biljaI klija iCvjeta
52
Među obalama negdjeOtančale vode šumeMoleći za kišu
Negdje kroz listja snaSnene se šumeU koluNjišu
Kroz šum kasne mjesečineOpet sad nekogU nedohodVode
Još sužnji u tankoj nadi dišuDok hladna rosaNa bose imNogePada
Tražeći trkom sebe u svom graduNekto je opet ostaoBez svog jedinogGrada
Mrtav samMrtavAli sa smrću mojomNije umroISvijet
53
Opet se u nekim očimaSvjetlostZanavjekGasi
U nekim mekimTek počinjuDa plamteSnovi
Pa preko visokih branaPreko zabranaPrekoGrobnogKamena
Preko kostiju što sve jačeSvijetleU tami
Gorom i dolomKićeniSvatovi
54
ZAPIS O JEDNOM ZAPISUZAPIS O JEDNOM ZAPISUZAPIS O JEDNOM ZAPISUZAPIS O JEDNOM ZAPISU
Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismoPred naše oči stiglo iz vremena davna i dalekaDuga i golema šutnja nekaMeđu nasUđe
Muk taj prekida tad jedan smiren i smion glas -Ovaj stari zapis kao da je risanKao rukom dijaka daI nijePisan
Potome drugi o zapisu će u nedoumici reći o tome Ovaj zapis kaoda ne ide s lijeve strane na desnoOn teče bez brige s desna na lijevo NaopakoKome je ovaj zapis pisan takoKome
Prevarit će se ipak svi oni čitači koji gaSa desne strane na lijevu čitali budu -Reći će tretji pomalo zbunjenI pomaloU čudu
Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremenaKao da niče pred nama iz dna nekog mutnog snaNjegovi znaci su kao iz kakvog pismaU zrcalu gledana -(apnuše slovaTiha i ledenaUsta Jedna
55
A peti od nas iz čvrstih pesti i drhtavih prstiOgledalo spasonosno i jasnoNehoticeNa tlePusti
Prepoznavši u tome trenu u njemuIzgubljenoSvojeDavnoLice
S podignutom rukom
S podignutom rukom do beskraja nebaZnamenjima veljim oko sebe velimSva nasušna slova spletena od grebaŠto me zaustavi u kretanju bonomBol da pojača na putuKa onom
StaniVelim suncuŠto tjeme mi pržiVelim zemlji čvrsto što me držiVelim danu što opet odlaziVelim zmiji drvenoj što okolo plazi
VelimPametaruŠto gori i plamtiKad pohodom čestim ka rukama mojimJoš uvijek me misli i uvijek se pamti
Velim
56
A ništa Ne zastaje Okolo mene je sve istoI jednako u kretanju svomeNe okreće se za sobom Teče i jednako traje
(U stvari svi rade svoj jadanI uzaludan posao)
I riječRečena u pustinji ovojNemušta i nijema gubi se i nestaje
Samo je moj krikČvrst kao ovaj moj kamen Stabilan i stalan
57
ZAPIS O PETORICIZAPIS O PETORICIZAPIS O PETORICIZAPIS O PETORICI
Četvorica jednog vodeJednog gone četvorica
Četvorica mrka licaPreko vode preko žica
I od ića i od pićaI od ruha i od kruha
Kroz živice kroj ižiceOd svodobe do slobode
I od hiža i od grebaI od zemlje i od neba
Četvorica jednog vodeJednog vode četvorica
Četvorica jednog brojiČetiri se jednog boji
58
ZAPIS O PRIJESTOLJUZAPIS O PRIJESTOLJUZAPIS O PRIJESTOLJUZAPIS O PRIJESTOLJU
Kakvo to lice Čudno vidimna svetoj stolici?
Kakvo to lice vidim na stolici
To lice sveto obraz je kletiSamog Dijavla!
59
SLOVO O SINUSLOVO O SINUSLOVO O SINUSLOVO O SINU
Šutjela bih kao kamenali kamen jadna nisam
Oprostite zato slovukoja će se skameniti:
Ljuto hrastu zgromovljenomuzeše mu zelen grane
Skršiše mu vite rukekojim se gorju dizo
Na putima nebosklonusa govorom nadonosnim
Kojim je ka zvijezdamasvoju vjeru govorio
Uzeše mu obje rukeostaviše grane dvije
Grdne rane neprebolnejednoj boli inokosnoj
Sve mrtvace sahranišea on osta tavnu vranu
šta će majka samohranana svijetu bešćutnome?
Šutjela bih kao kamenali kamen jadna nisam
61
ZAPIS O ODLASKUZAPIS O ODLASKUZAPIS O ODLASKUZAPIS O ODLASKU
Na svijetu uvom dugo ja žihBih osaamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu
U svoj dom mnogo blaga spremih i skrihNe časih ni časa namjernika na častih ne pogostih gosta
Na svijetu sijem ja živjeh dostaI mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh
Sada u končiniOdlazim
Sa sobom ništa ja ništi ne ponesohPusto iza mene sve blago osta
62
ZAPIS O VITEZUZAPIS O VITEZUZAPIS O VITEZUZAPIS O VITEZU
Volio je trave volio je ptice volio oblakeVolio je nebo volio je zemljuI dane razigraneKo konjiceLake
I zato i tako smrt nikada ne poiskaAl smrt je uza nj vavijek bilaPrisutna iBliska
Za službu temže vjernuZa svog gospodinaBodoše gaSjekoše gaDeraše ga
I u tom danuI u toj noći boja velegaTuj smrti junak smrti ne dopade
U buni jednoj on padeU pobni protiv nevjerstva svijeta on skoča slavnoUmrije davno pred mnogo godinaUmrije a mrtavJoš nije
Zapitaj sad za ime njegovog gospodinaDjelo mu bijaše nevjerstvoI ime da bijaše mu zloTo samo seSadaZna
63
ZAPIS O NESPINIZAPIS O NESPINIZAPIS O NESPINIZAPIS O NESPINI
Na ishodu jedan badac stojiTisuće badaca na istoku postoji
Posvunoć badi badac povazdan badiBudan je badac kad ruši budan kad gradi
Na mostu badac badi na drumu bdijeBadac nikada ne plače niti se smije
Na gradu badi badac badi na vasiBadac se nikadar ne vidi niti se glasi
Na naše ruke badac vreba cijele noćiVreba na naše danju i uši i oči
Za jedan pogled mrki badci u tmaču vodeZa jednu riječ dobru badac u srce bode
Na ishodu jedan badac stojiTisuće badaca na istoku postoji
Badci su ovi bludni svagda budni budni
Ej ej ejAšte su badci budniNi nespine klete ne spiju
64
KOSARAKOSARAKOSARAKOSARA
Kad je nekud gone preko oštrog dračaGradim most od ruku njime da korača
Sve dalje je vode preko mutne vodeAli čudom stiže meni sve to bliže
Glavu čistu meću pod oštricu mačaU sebi si viša U meni si jača
Tebe više nema Al ti nisi nijemaNa nebu se javi ko crvena rana
Ozvjezdana
65
GORČINGORČINGORČINGORČIN
Ase ležitVojnik GorčinU zemlji svojojNa baštiniTuždi
ŽihA smrt dozivahNoć i dan
Mrava ne zgazihU vojnikeOdoh
Bil samU pet i pet vojniBez štita i oklopaE da ednomPrestanuGorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopjeNe ustreli strijelaNe posječe sablja
Zgiboh od boliNepreboliVoljuA djevu mi ugrabišeU robje
67
ZAPIS O ŠTITUZAPIS O ŠTITUZAPIS O ŠTITUZAPIS O ŠTITU
Poiskah štit dobri da štiti me
Bacih ga potom dobrog jerTišti me
68
ZAPIS O ČASTIZAPIS O ČASTIZAPIS O ČASTIZAPIS O ČASTI
...S da e vidimo vaskome komu se podobu...
Velika čast svakoj vlasti koja je data od gospodanašeg velikog bogaVelika čast svakoj vlasti što stiže nam bilo ma od kogaČast kralju našem i svoj vlasteli rusaga bosanskogČast neka je kralju otcu i kraljici majciČast djeci kraljevskoj i blagorodnoj kraljevskoj bratijiČast pobratima njihovim i svoj bratskoj satnijiVelikom dvorskom vojvodi čast što dvorom upravljana čast kralju i gospodiVelikom vojvodi bosanskom čast jer bojeve vele imale vodi i predvodiNeka je čast kaznancu i tepačiji neka je čelniku ipeharnikuI svim ostalim uzmnožnim i umnožnim bojarimaSvim knezovima županima i drugim glavarimaSvim oblastnicima naredbenicima i vlastnicimaSvim dukatarima mitničarima globarima i sokolarimaI glavi glavnoj svim vlaškim katunarimaČast lastnoj vlasteli velikoj i malojČast sestrama njihovimStrinama i nevjestamaČast muškim im i ženskim otrocimaČast zetima i domazetimaRodbini toj čast i ostalojČâst vlasteli jako i vlastelićimaČast svakoj vlasti velim koliko je imaČast i stavilcu ki postavlja povelenije o častiČast neka je bratijo u častiI svim inim časnicimaSa velikog stola časti neka i meni na kraju ostanenešta -
70
ZAPIS O NADIZAPIS O NADIZAPIS O NADIZAPIS O NADI
A ovo pisaSužanj koji se ne raduje
Nek bude potonji sužanjŠto izgubio nadu je
71
NEVOLJNI VOJNONEVOLJNI VOJNONEVOLJNI VOJNONEVOLJNI VOJNO
Kroz mnoge ova glava vojne projdeOd morja južnog do sjevernog gorja
I svugdje su je vjenčale čast i slavaUz zvuke ubojne roga i trube strojne
U bitci jednoj dvogubo ranjen sam jaRane mi vadili mliječom od cvijeta
U rvanju potonjem al desnica mi palaA hvala i slava na dane krvi na rane nestala
Slava ko magla što se u nebo nenadno diglaSlava ko slama što je u oganj stigla
Što ostah bez službe novo nije na svijetu tomBez družbe što ostah hudo je na putu pustom
Okolo šapću kako mi život bje uzaludanNe znaju da ranjen ovako već sam budan
Ne znaju kako ću potonji udarac da damZlehudi o kojoj sada sve znam
Sobom i sam
72
HIŽA U MILAMAHIŽA U MILAMAHIŽA U MILAMAHIŽA U MILAMA
Djedovska tu hiža bi stvorenaKrepča da krepostU srcimaOstane
Pa neka je zato vazda otvorenaZa doste drageI velikaneSrčane
Za sve pod nebom dobre ljudeI za sve dobreBošnjane
Za sve vojnike u velikoj vojniŠto vojuju se ProtivVojne
I raznih drugih golemih zalaI inih silnihI sitnihZlica
Za sve one što u vijeku bježeIz svoje hižeKoja im seOžeže
Iz širokog ognjenog krugaU kojima zapaljeneLomačeLeže
Ispod visokih krvnikovih vješalaI križnih
73
I kužnih
Za sve one koji se opekošeJer k suncu dalekomI velikomTeže
Za sve one što pravu riječU pravi čas RekošeI na stazi krvavog ishodaŠto ruku imOdsjekoše
Za riječ da hljeb je hljebDa vino je vinoA voda da jeVoda
Za one kojima su meso smudiliI ognjenim pečatomČist obrazŽigosali
Oni koji se vazda pozivajuNe samo na zakone zakonikaNego i na zakoneMilostiBožije
Za one kojima su jedini jezikU grlu iščupaliJer datu riječNijesuOdali
Za one koji su bez suda osuđeniDa umru na repovima konja
74
Između dva crna klikaDvojice crnihKonjika
Neka je ova djedovska kućaVazda i širomOtvorena
Za one koje su sa svetih oltaraProvanse i LombardijeZare i RasijeI ArkadijeProklinjali
U omami teškog tamjanaU bornome zboruKrstova iMačevaU tome gorkome koruRiječi od KuzmeI od Damjana
Za one koji su trikleto kleliJer još ih nisuU svome mlinuSamljeli
Neka je djedovska velika kućaUvijek i širomotvorenaZa one koji nikada ne mareZa starostavneNi za noveCare
Koji ne mare za kralje
75
Niti za baneNi bojare
Za njihova moćna blagaZa dukate zlateZa dinareZa teZlePare
Neka je otvorena za sve ljudeŠto mitnice ne minuAl mitničareNe mite
Nego ih uvijek jasno i javnoI ružeI kude
Neka su vrata djedovske hižeŠirom otvorena
Za one što na mučnom ročištuZnaju za riječ
Blagu iČistu
Za riječi koje su jednako daneZa one daleke i neznaneKao za one uz skuteŠto su namBliže
Za one što život bez jala živeA život im sePovazdan
76
Ruga
Neka je otvorena za neznanog brataI za neznanogDruga
Za one koji u tmici svoje tamniceU čami svog čamovog tijelaZbog toga pate
Žudeći da slovo ono budeZa svekolikeLjude
Da se svi oni konačnoSa tim slovomZbrate
Neka je djedovska hižaŠirom otvorenaPosvunoć iPovazdan
Za onog što davno je već pošaoI sada po tmuši gaziVeoma trudanIz dalekaAl zna da stići će jednom budanTamo gdjeNekto ga ČekaNeka je zato djedovska hižaOtvorenaŠirom
A ako li kto ta vrata krepostiU sebeljublju svom
77
NenadnoZatvori
Neka se hiža djedovska do temeljaSori i srušiU mojojDuši
U obor čađavi neka se oboriNeka se u gar goliI pepeo crniNeka seU veliko ništaNeka seSatvori
Neka se u njojKao u satanskom loguIzlegu skorpije i zmije
(Oprostite svi viKoji ste kleti i prokletiNa ovoj kletvi kletvenika
Ali hiža djedovskaBez milog gosta i dostaHiža moja ni hiža tvojaNit hiža djedovska više nije)
78
BLAGOBLAGOBLAGOBLAGO
(Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)
Liblaliga linelimaLido liočilinjeg livilida
Lidraliža lisi limiLiod lioličiliju
Lidraliga
79
RAZMIRJERAZMIRJERAZMIRJERAZMIRJE
U davno u slavno u bana StipanaVukcu se rodi sin VučihnaTad vrati se s grčkih stranaS deset uboja s deset rana -On zgibe tako u službi vjernojZa svoga gospodina
U vrijeme bana i kralja TvrtkaVučihna Vučić rodi sina VukaU vjernoj službi iza svog gospodinaUbi ga tagda negdje na razmirjuUngarska carska ruka
I Vukić njegov rodi sina VukajlaPoželiv zdravlje i snage da budeHude ga tad turačke sablje pogubeZa smjernu i vjernu službuZa svoga gospodinaU vrijeme kraljice našeJelene Grube
U jednom zapisu dijaka kralja OstojeOvakvi dani ovakve noći ovakviKonci života i smrti smrti stoje:Kada jedinac porasteI za mač stasaLjeta tisuć četiri sta petnadeset godinaPogubi ih vlastita družina oba
I baci kao dva psaZa zdravlje i slavljeZa svoga gospodina
80
A potom potomstvo ovoPrema predanju starom ide ovako:Po smrti Vukas svojoj rodi sina VukanaI Vukan onda jedne godi rodi VukomanaVukoman poslije -I sve tako redomDo današnjegDana
Sve za vjernu za službuZa svoga gospodina
81
ONEMUŠTIOONEMUŠTIOONEMUŠTIOONEMUŠTIO
1Mislio jeDaSlušajući vodopadKrvi u venamaNa svijetu je takoGolub traži golubicuMjesec zvijezduDanicuRekao jeDaI baci seU sedlo vrancuSada jezdiU sretanje zvijezdi
2Strepnja je umrlaKad nikla je sjena na drumuU umu se umornom sama iskovaNova strijela vjereCvijet i raste u gordinjuDa se ubere
3Sada se je povezalaPovezalaOpasalaSuncem se je povezalaMjesčinom opasalaU očimaZvijezdeGore
82
4Gazio je noćKopitama odlukeZa zvijezdom u noćiPružio rukeDa Rekao jeJednom i to treba da počneTreba i to jednom da se svrši
Jenom valja većPopeti se na vrhunceDa bi se uhvatile dubine
Jednom već treba sePretočiti u sunce
5Pjevao jeCarskim drumomGlasom čežnjePunimSrcem
Sada se je povezalaPovezalaOpasala
Suncem se je povezalaMjesečinom opasalaZvijezde goreU očima
Da je nijeDa nje nijeNe bi
83
Ne biNe bi biloNitiDana
6Kada je stigaoNa vidiku su ga dočekaliBodežiTišine
Pogledao je u ruke uzrokaI osjetio miris snijegaU njemu su ostavili stopeTuđi konji
7Htio je da pitaHtio jeDa vičeO konjiKonji vremenaKoje je izmakloNa kakvom je vatraljupobjeglo moje pitanjePitanje moje
I mojOdgovor
Htio je da pitaAl noć je bilaPredubokaI jezikZaleđen
84
ZAPIS O BLAGUZAPIS O BLAGUZAPIS O BLAGUZAPIS O BLAGU
Nikada nikom ne rekohKako stekoh blaga
Sada neka se znaDa tagda u ruke vragaStigoh
Da s njegaZbog blaga da pogiboh
85
SLOVO O SMIJEHUSLOVO O SMIJEHUSLOVO O SMIJEHUSLOVO O SMIJEHU
(Kako ga je izgovorio Mravac tisuću četiristapet desetog ljeta dva na deseti dan februarau Dubrovniku)
Nekad davno ja ti bijah pa se smijahVijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah
Osmijavah nasmijavah zasmijavahI sve oha i sve eha I ne spavah od smijeha
Kad se smijah tim se grijahSve u svemu kad se smijah tad i bijah
Onda smijeh posta grijehGrešni grijeh Grešni smijeh
Pa tad smijač smijulji se Smiješno smijePreko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije
Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijehGrijeh smijeha Smijeh grijeha
Opet sada ko nekada smijač može da se smijeSmije smijehom smije grijehom
Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavamOd smijeha od tog grijeha i ne spavam
Od svih kvaka ponajviše smijeh kvačiI od griješnog i od smiješnog smijeh je jači
Kad se smijah tad i bijahPa se smijem Tim se grijem Tim se bijem
87
ZAPIS O OČIMAZAPIS O OČIMAZAPIS O OČIMAZAPIS O OČIMA
Vidim da se divimDivim se kad vidim
A vidik vas mi sadSad u bojama sivim
I ne znam tadDa li da vid vidam
Ili drukčijeNeke vidike
Da zidam
88
USPAVANKAUSPAVANKAUSPAVANKAUSPAVANKA
Kako si nježan i krhakI kako si lijep i čistKao svako dijete kad se rodiKosa ti je zasvilila i orosilaKao lišće mlade stabljike u apriluUsne su tvoje pupoljak ruže još nerazvijenRuke kao plavi nagovještaj zoreNoge o jadniče kao i da nemašTo su dva ljiljana samo za tetošenjePa kako ćeš u svijet poći tako sitanKako nezašićenNikad se zbog toga nećemo rastati miliNikad se nećemo rastatiNikad tijelu moga tijelaDušo moje dušeNikadaZnamTi ćeš me nositi u srcuJer sam ti srce i sve oko srca dala
Ti ćeš me nositi dokle god budešPozdravljao rađanje danaI javljanje zvijezdaDokle god budeš pozdravljao pupanje krošanjaI žalio padanje lišćaTi ćeš živjeti i kad ti se oči sklopeŽivjet ćeš u tvojoj djeciU tvojoj djeci i djeci njihove djeceŽivjet ćešŽivjetiZnaće se da smo bili trenuci trajanjaZrnce u pijesku na spruduVarnica u ognju
89
Vlat u traviVječnosti
Kako siNježan i krhakA treba da živišTreba da živiš med ljudima a riječi nemašTrebaš da živiš med vucima a zuba nemašA kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vukaVuka i čovjekaRuke su tvoje plavi dozivi zoreA njima valja da se hvataš u koštacDa dijeliš bojeve na razmirjimaSa zmijskim čudima u kojima živi aždahakazato nek rastu brzoNek rastu i jačaju brže
Noge su tvoje dva nježna ljiljana za tetošenjeAl ja ću te pitati rosom sa mog najljepšeg vijetaJa ću ti pričti najljepšu pričuOvog i onog svijetaDa budeš spreman za snoveZa pletisanke i nesaniceU srcu tijesnih krugovaU trnju dugihDrumova
Usta su tvoja mladi pupoljciHraniću te vodicom iz kljuna lasteDa ozubatiš za kletvu na zlotvoraDa progučeš za dobrodušna namjernikaU životu trebaš mudro da šutišAl riječako reknešNeka bude teška kao svaka istinaNeka bude rečena za čovjeka
90
Došao si ovdjeGdje je najnezahvalnije bilo doćiOvdje gdje je najluđe bilo nićiJer ovdje se ne živi samo da bi se živjeloOvdje se ne umire samo da bi se umrloOvdje se i umireDa bi seŽivjelo
Sada je kraj pjesmeSada je moje slovo cijeloPajiBajiNikada se nećemo rastati miliNikada tijelu moga tijelaNikada dušo moje dušeNikadaJer život treba da produžišŽivot na zemlji valjaDa produžiš
91
JABUKOV CVIJETJABUKOV CVIJETJABUKOV CVIJETJABUKOV CVIJET
Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesiU životu koji se bliži svome kraju
Hoćemo li još uvijek imati očiKada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet
92
KRAJINAKRAJINAKRAJINAKRAJINA
Iz onog bijelog kama eno niče klicaIz one davne ruke iz nekog tavnog lica
Niče i raste u neko bolno bijelo cvijeće
Već ptica iz svog skrivenog gnijezda slijećeU skrovit krug nečijih samotnih svijetlih sanja
Slijeće ta ptica sa zelenog granja
Kraj ovaj kajni zar može bez zmijeBez otrova njenog zar može zar smije
Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije
Iz onog bijelog kama eno niče klicaIz ruke davne iz tavnog lica sad žiće kliče
Iz znanog kama znamen stamnog plama
93
KRINOVIKRINOVIKRINOVIKRINOVI
U polju i u gori bijeli krinovi procvali
Po polju i gori krin kao da nešto zboriPo gori i dolu svaki krinKao da gori
I kada tiho između procvalih cvjetovaZamišljen takoProlaziš
Možda kao i ja pomisliš na one koji suPrije tebe ovuda tihoProlazili
Između procvalih bijelih cvjetova
Pitajući se isto tako kao i tiŠta li su ovi bijeliKrinovi
Da li su to nečiji klikoviIliKrikovi
Znaci onih koji su nekada prolaziliI u bespućima ovimBeznadnoGazili
U potrazi za bijelim cvijećem
94
SLOVO O ZEMLJISLOVO O ZEMLJISLOVO O ZEMLJISLOVO O ZEMLJI
Zapis o zemlji
Pars fuit Illyrici quam nunc vocat incola Bosniam.Dura sed argenti munere dives humus.Non Illic virides spacioso margine campi.Nec sata qui multo foenore reddat ager.Sed rigidi montes, sed saxa minantia coleo.Castell et summis imposita alta jugis.
Iani Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. VI)
Pita jednom tako jednoga vrli pitac nekiA kto je ta šta je ta da prostišGdje li je ta
Odakle je taBosnaRekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:Bosna da prostiš jedna zemlja imadeI posna i bosa da prostišI hladna i gladnaI k tomu jošDa prostišPrkosnaOdSna
95
SLOVO O SLOVUSLOVO O SLOVUSLOVO O SLOVUSLOVO O SLOVU
PROSLOVPROSLOVPROSLOVPROSLOV
Ovo slovoosloviti
oslovitisuočice
sučelicesuglavice
suglaviceosloviti
oslovitisve u lice
ako očijošte vide
ako čelojošte plamti
ako glavajošte pamti
sve u liceosloviti
oslovitislovo ovo
96
PRVOPRVOPRVOPRVO
Gdje je ono slovo što će da se rodiGdje je ono slovo što će
Da se zgodi?
DRUGODRUGODRUGODRUGO
Jedno slovo krto Drugo slovo škrtoJedno iz okova Drugo od olova
Slovo kudi slovo Dok fa ne probudiA kad poludi hita da osudi
Slovo zna da grmi Od jeda pocrniSlovo jede slovo Oba ublijede
Slovo nekad drema Kao da ga nemaDreman pak se zaroti
Pa pobunu koti
TREĆETREĆETREĆETREĆE
Slovo je u grozdju Slovo je u gvozdjuSlovo je u duši I slovo je u tmuši
Zatrepti u zraku Zasvijetli u mrakuSlovo zna da voli Znade i da boli
Slovo kad se rađa bremena je lađaGdje stići će ne zna Do sunca
Il bezdna
97
ČETVRTOČETVRTOČETVRTOČETVRTO
Ima slovo staro što će s jutra doćiIma slovo novo al nestaje
S noći
PETOPETOPETOPETO
U dimu ono U vatri U srcu što snatriU snu o slobodi U kami U vodi
U zvuku svakom U muku i gluhnjiU vjeri I u
Sumnji
ŠESTOŠESTOŠESTOŠESTO
Neko slovo zlatno Neko slovo blatnoJedno slovo iz okova Drugo od olova
Ima slova mekih Veće ima jetkihIma slova britkih ma od roda plitkih
Slovo nekad slav a radi o glaviJedno sebe pravi Drugo se zaboravi
Ima slovo nužno Volim slovo južnoSlave slovo ružno Ako je
Okružno
98
DUBOKODUBOKODUBOKODUBOKO
Ovo slovo slogovo Ono slovo bogovoSlovo od aždaha I slovo bez straha
Slovo trči za slovom Hvataju se u koloKad to drvo jelovo A to kolo jalovo
Neko slovo staro Neko slovo novoSlovo što je bilo Što bit će I ovo
Vidio sam slovo Leti do oblakaA čuo sam slovo Dublje nego
Raka
OSMOOSMOOSMOOSMO
Ima slovo budno Ima uzaludnoA oholo u kolo grede sred srijede
Jedno slovo slogovo drugo slovo bogovoJedno sebe pravi Drugo se zaboravi
Slovo je u duhu Slovo i u sluhuSlovo od aždaha I slovo bez straha
Hoće i da snije Pa se negdje skrijeAli tako ne može Nek se za san
Bije
99
DEVETODEVETODEVETODEVETO
Slovo je u grozju Slovo i u gvozjuSlovo je u duši Slovo i u tmuši
To je jedan jauk To je jedan sanSlovo život sam je S više ljubve
Da nam je
KOLOKOLOKOLOKOLO
O topole kolo igramo u tlapnjiDok nas kolo svuče sve do kože gole
Tada Čelom lupamo o zakone zidaA slovo se javi oku da ga vida
Pobacasmo bezdnu tmačne himbe skrinjeNek izjedu srebro crvi prah i inje
Puzavice kad nam ocvjetaju liceDođe slovo jedno svrh te nesanice
Iz raspuklog lesa na krilima snovaPutuju bezglasja da vrha nebesaNikto nije bio Nikto nije bioAl je nekto
Snio
100
JEDANAESTOJEDANAESTOJEDANAESTOJEDANAESTO
Ima slovo staro što će s jutra doćiIma slovo novo al nastane s noći
Jedno živi za se Drugo
Razdaje se
DVANAESTODVANAESTODVANAESTODVANAESTO
Ima staro slovo što glagoli svimaSlovo novo ima što sam si ga skovo
Ima jedno slovo U zvijezdama svijetliO njem taje noši O njem ćute pijetli
Sad se traži slovo vječito da važiMožda pravo gnjije negdje
I gdje nije?
TRINAESTOTRINAESTOTRINAESTOTRINAESTO
Slovo grizu crvi Ono će ih stritiSlovo je u krvi Slovo je
U smrti
101
RAZBOJIŠTERAZBOJIŠTERAZBOJIŠTERAZBOJIŠTE
Sa dveri slova drvenaotključaj teški lokoti glavu nujnu sa nebomu tome hramu vjeri
Bez lova u krv goluležat će nijeme zvijerina stolu puste usneZelen sazreti čokot
U dol gonjena pticasletjet će da se sjetii ruka davno odbjeglaruci će da se vrati
Suha sa bila rozganeka se čisti do smislana ročištima mozgada nada ne bi svisla
Polovina će sebesastat s polovinomi tada neceš znatišta bi sa onim vinom
Šta bi sa onim vinomtad više nećeš znatial zato natrag slatkotu kožu možeš dati
Na razbojištuNevinom
102
PETNAESTOPETNAESTOPETNAESTOPETNAESTO
Neko slovo velmi staro Neko slovo mnogo novo slovo što je biloŠto bit će Što više I ovo
Kad je svijet tijesan Kad je život nesanSlovo se ugnijezdi Tu
U moju pjesan
SANSANSANSAN
Ima slovo tajno O sebi što šutiTajni su mu snovi Tajanstveni puti
Zbog tog slova čudnog odagnasmo pticeZbog njega smo sada nagrdili lice
U snu mekom lakom letimo ka plavomProbudi nas zemlja S krvavom smo glavom
Zbog tog slova dragog živimo od snovaDa nas slovo ovo na javi
Ne ostavi?
SEDAMNAESTOSEDAMNAESTOSEDAMNAESTOSEDAMNAESTO
Slovo plavi gore Ono ore moreSlovo stup plameni Slovo plam znameni
Najveće je slovo što se samo slutiNajdublje je ono što u nama
Ćuti
103
OSAMNAESTOOSAMNAESTOOSAMNAESTOOSAMNAESTO
Neka slova stara Neka slova novaRazbijena Cijela Slova raznog kova
Ova slova bolna Ona slova bijelaUnutra i spolja Puna
Protuslovlja
SLOJEVITOSLOJEVITOSLOJEVITOSLOJEVITO
Ono slovo neuhvatnoZnači dvore a bez vrataSlovo ono što ne hvataDveri znači a bez braveKad je cijelo da je djeloNi primaći ni umaćiŠto nikome ne dijeli seNaći bijelo usred danaNi dodati ni uzetiCrno znači usred noćiKako kada kamo kudaDa bi kao sunce sjaloČisto suho žuto zlatoMa hodilo blatištimaNa sve straneNa sve raneSve okato sve bogatoČisto suho žuto zlatoKako slovo moćno naćiU nemoći neizmjernojNe mjereći vjerom mjereA da srcu radost biva
104
Pod kožu muU srce muRavno zaćiOnom slovu neuhvatnomNe vjereći vjerom mjereSlovo ono što ne hvataDa sve sanja i da snivaSrcu bola srcu slaveU glavi se sunca naćiA da srcu radost bivaI iz njega nigdje maćiNigdje maćiNigdje maćiTu ostati tu ostatiVjenčan s nebom onebitiSnebiti seTu ostati tu ostatiUmrijeti u toj klijetiSmrću svojomTu postati
DVADESETODVADESETODVADESETODVADESETO
OooOvo ov ovo os ovo olO oso o olo o ovo o ovosOvo solos ovo sovos ovo slovosSov o volos sol o lovos o sovol
O oiOslovio ovolosi olosovi ovo slovo
105
SLOVOSLAVLJESLOVOSLAVLJESLOVOSLAVLJESLOVOSLAVLJE
Od proslova do zaslovamnogo noga mnogo slovaod proslova do zaslovamnogo gloga mnogo boga
Slova dobrog slavoslovljaslova gorkog slovoslavljaslova mnogog slovoslovljasvova ova protuslovlja
U tom moru raznoslovljabit će nešto pravoslovlja
(Sačuvaj me molim ti sepričuvaj memutnevodepraz-nos-lov-lja)
Pa i ta slova kraj imajute idemo tome kraju -znaš da slovo jest o slovuznaš da slovo jest o slovu
A potonje potomu
I k tomu
106
DVADESET I DRUGODVADESET I DRUGODVADESET I DRUGODVADESET I DRUGO
Ovo slovo oslovitisuočice sučelice
sučelice suglaviceosloviti sve u lice
ako oči jošte videako čelo jošte plamti
ako čelo jošte plamtiako glava jošte pamti
ovo slovo prosloviti
SLOVO O BOLESTISLOVO O BOLESTISLOVO O BOLESTISLOVO O BOLESTI
Kad je svijet tijesanKad je život nesanSlovo se ugnijezdiTu u moju pjesan
Slovo stiha volimVolim ga i molimMolim ga i lovimLovim gaI lomim
Prav sam zdrav sams njegatek kadaobolim
Tekkadaobolim
107
Modra rijekaModra rijekaModra rijekaModra rijeka
Nikto ne zna gdje je onamalo znamo al je znano
iza gore iza dolaiza sedam iza osam
i još huđe i još luđepreko mornih preko gorkih
preko gloga preko dračepreko žege preko stegeiza devet iza deset
i još dublje i još jačeiza šutnje iza tmače
gdje pijetlovi ne pjevajugdje se ne zna za glas roga
i još huđe i još luđeiza uma iza boga
ima jedna modra rijekaširoka je duboka je
sto godina široka jetisuć ljeta duboka jest
o duljini i ne sanjajtma i tmuša neprebolna
ima jedna modra rijeka
ima jedna modra rijeka-valja nama preko rijeke
108
ČEONO I POTONJEČEONO I POTONJEČEONO I POTONJEČEONO I POTONJE
Gdje je slovo ono što će da se rodigdje je ono slovo što će da se
Zgodi?
109
PORUKAPORUKAPORUKAPORUKA
Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjeveraI srušiti do temelja moj gradBlažen u sebiVeleći
Uništen je on sadI uništena jeNevjernaNjegovaVjera
I čudit ćeš se potom kad čuješ kakoPonovno koracamTih po graduOpet teŽeleći
Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapadaMoje želište sažećiDo samog dnaI pada
I reći ćeš onda svoje tamne riječiSada je ovo gnijezdo već gotovoCrknut ć e taj pas psećiOd samihJada
A ja ću začudo još na zemlji prisutan snitiPa kao mudar badac sa istokaŠto drugom brani da bdije i snije
Sasut ćešOtrov
110
U moj studenacIz koga mi jePiti
I smijat ćeš se vas opijenKako me više nećeBiti
(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živimTi nemaš pojma o kući u kojoj ja jedemTi ne znaš ništaO hladnom zdencuIz koga jaPijem)
Sa juga lukav robac prerušen kao trgovacVinograd ćeš moj do žile sasjećiPod nogama ubogim daBude manje hladaI ponor veći
I više glada da imaU staništima
A ja ću ti ovako iz daljineSvoju prastaruIstinuIzreći
(Ti ne znaš ništa o znacima vinogradaNiti vinogradaraNjegovog
Ti ne znaš vrijednost takvog dara)Da tavorenje moje na tvrdoj zemljiVeoma je kratkoAli opako
111
Ništeći njegove prave pojaveUtvrđuješ tiUpravo takoNjegoveJaveINjegoveSne
Oružnik si najzad najstrožijiI istražnik božijiKrvav do očijuDo očajaBijesanOd borbeZa živeI mrtveRobeZapalit ćeš me znam na kraju priče
Zapalit ćeš me znamNa tvojoj presvetojI svijetlojLomači
KojaUTebiEtoVećNiče
A ja se na tome tvome strasnomI strašnomeStratištuNeću
112
NitiPo-Ma-Ći
I bit ću vjeruj kao stranac kamenDok posao svoj ne svršišI ne svršiPosaoTvojPlamen
Taj kraj takav slavit ćeTvoj trikratiAmenAmenAmen
Na mome mjestuLežati će pepeoZa kojim će se otimati žene
Al ostat će zato poslije meneNa prvoj kamenoj gromačiIz nekih dobrihI bolnih rukaProcvalaCvjetna Poruka
Kada učini ti se da cilj tvoja jeSvrsi tvojoj najbliža -Znaj da jestI tijelo toNjegovoBiloSamo
113
ČasitaNjegovaHiža
Ti tijelo dakle njegovo tek uzeA tijelo to bijahu za njega -Zatvor njegovI njegoveSuze
(Ne rekoh li ti već jednomDa o meni zaista ne znaš ništa -Da ne znaš ništa o mome luku i stijelida ne znaš o mome štitu i mačuDa nemaš pojma o timLjutim oružjimaDa ne znaš ništa o mome bijednom tijeluNiti kakav on žarki plamenU sebiIma)
Čekam teJer te znamDoći ćeš opet jednog dana
(Zakleo si se čvrsto na toNa kaležu na križu na oštrici mačaPijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)
PaDođiNavikao sam davno na tvoje pohodeKao na neke velike bolestiŠto stižu iz daleka