M U Z E O L O G I J A 4 6 MUZEOLOGIJA 46., 2009. · This issue of Muzeologija continues with the...

1

M U Z E O L O G I J A 4 6

M U Z E O L O G I J A 4 6 . , 2 0 0 9 .Zagreb, Hrvatska, ISSN 0353-7552


2

Glavna i odgovorna urednica/Editor – in - ChiefUrednica/EditorVišnja Zgaga

Lektura/Language AdvisorZlata Babić

Uredništvo/Editor s Offi ceMuzejski dokumentacijski centar, Ilica 44/II, Zagreb, Hrvatska

Dizajn korica/Cover DesignBoris Ljubičić, Studio International

Priprema i tisak/Printed bySveučilišna tiskara, Zagreb

Naklada/Impression500

ISBN 978-953-6664-16-0

3


PREDGOVOR 5

FOREWORD (Višnja Zgaga) 7

Dr. sc. Žarka VujićIZIDOR KRŠNJAVI - PIONIR MUZEALNE ZNANOSTIU HRVATSKOJ 9

Martina MatijaškoGIPSANI ODLJEVI ANTIČKIH UMJETNIČKIH DJELA SMJEŠTENIU PROSTORIJAMA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU 37

Uvod 37

Gipsani odljevi antičkih umjetničkih djela od 1891. do danas 38 Začeci Zbirke i mnogobrojna preseljenja 40 U Gliptoteci (1940.-1961.) 51 Preseljenje u zgradu Filozofskog fakulteta (1961.) 54

Muzeološka analiza gipsanih odljeva 61 Vrijednosni odnos gipsanih odljeva i originala 64 Gipsani odljevi kao zamjena za original i njihova samostalna muzealna umjetnost 65 Zaštita gipsanih odljeva 67

Zaključak 71

Popis fotografi ja s legendama i izvorom 72

Popis izvora 74

Popis korištene literature 75

KATALOG 79

Literatura 134


4

5


PREDGOVOR

Ovaj broj Muzeologije nastavlja pro-gramsko usmjerenje časopisa koje se, u jednom dijelu, odnosi na objavlji-vanje rezultata povijesno - muzeoloških istraživanja u Hrvatskoj. Studije Žarke Vujić, Izidor Kršnjavi – pionir muzealne znanosti u Hrvatskoj i Martine Matijaško, Gipsani odljevi antičkih umjetničkih djela u prostorijama Filozofskog fakul-teta u Zagrebu, populariziraju teme koje sustavno izgrađuju sliku prikupljanja, obrade i prikazivanja muzejske građe u širem povijesnom kontekstu. U središtu takvog stručnog usmjerenja, objavljene su studije vezane uz značaj pojedinaca u konstituiranju hrvatske muzejske scene - kao što su Mijat Sabljar i Antun Bauer - ili pak istraživanja nastanka i povijesnih promjena važnih muzejskih zbirki (kao što je Zbirka Jelačić). Ova dva rada vrlo argumentirano otkrivaju nove pojedinosti i uvjerljivo obrazlažu mjesto Izidora Kršnjavija (1845.-1927.) u povijesti hrvatske muzeologije. Pritom se podsjeća na Kršnjavijev golemi doprinos u osmišljavanju i osnivanju muzejskih ustanova analiziranjem nekih od njegovih brojnih tekstova te se govori o njegovim izravnim zaslugama vezanima za nabavu djela antičke skulpture, Zbirke gipsanih odljeva antičkih umjetničkih djela, koja su svojom „plemenitom jednostavnošću i tihom veličinom“ bila generacijama ljudi estetski uzor, mjera ljepote.Profesorica muzeologije Žarka Vujić dugi se niz godina bavi poviješću priku-pljanja umjetnina, istraživanjima nastanka muzejskih institucija te fenomenom i funkcioniranjem tržišta umjetnina u Hrvatskoj. O tome svjedoče njeni brojni

radovi koji nisu tek pojedinačno obrađene teme i „slučajevi“ već krajnje studiozne i ozbiljne sinteze; Postanak i razvoj umjet-ničkih muzeja u Zagrebu, Izvori muzeja u Hrvatskoj i Salon Ullrich o stotoj obljet-nici. To su djela koja temeljito i sustavno donose istraživanja o brojnim muzejskim postignućima pojedinaca i o njihovim na-porima za osnutak muzejskih institucija te govore o analizi smisla i funkcije muzeja. U tim knjigama Iso Kršnjavi, dakako, ima neosporno mjesto zbog svojih velikih projekata na području umjetnosti, kulture i obrazovanja kao i zbog djelovanja na području muzeologije. U radu koji ovdje objavljujemo prethodna se istraživanja ko-legice Vujić dopunjuju analizom tekstova Ise Kršnjavoga u kojima autorica pronalazi i interpretira muzealnu dimenziju i tako, s pravom, gradi sliku o njemu kao „pioniru muzealne znanosti“ u Hrvatskoj.Prvi kustos Strossmayerove galerije, prvi urednik njezina kataloga, osnivač Muzeja za umjetnost i obrt i autor njegova prvog statuta, organizator izložbi umjetničkog obrta u Trstu i Budimpešti….. Izidor Kršnjavi imao je jasnu viziju muzeja kao obrazovne i dinamične ustanove, koja bi se trebala ostvarivati u stalnom kontaktu sa univerzitetima i školama; smatra da bi znanstveni rad u muzeju, koji u mnogim slučajevima ne daje rezultate i koji je netransparentan, trebao biti od praktične koristi samom muzeju. . . Od praktičnih, muzeografskih rješenja i ideja (dizajner izložbi, korištenje lutaka kao muzeo-grafskog pomagala, razmišljanje o svijetlu u galeriji), do efikasnog organizatora izložbi područja su na kojima se okušao Iso Kršnjavi.


6

U Kršnjavijevu konceptu muzeja za umjetnost i obrt, kolegica Vujić vidi re-volucionarni preokret kojeg uspoređuje sa pojavom eko-muzej 70-ih godina prošlog stoljeća. Koliko je snažna misija Ise Kršnjavog na polju hrvatske muzeologije rječito govori i diplomski rad Martine Matijaško, studentice profesorice Vujić. Radi se o istraživanju postanka i kataloškoj obradi Zbirke gipsanih odljeva najznačajnijih djela grčke i rimske umjetnosti koja su nabavljana za Arheološki odjel Narod-nog muzeja u Zagrebu a danas se nalaze u prostorijama Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nabavu tih odljeva omogućio je i inicirao Izidor Kršnjavi. Od ideje da bude temelj muzeja gipsanih odljeva do danas, Zbirka, koja je stara 120 godina, je doživjela veliku degra-daciju. Čestim seljenjem od Rektorata Sveučilišta do podrumskih prostorija u Gundulićevoj, u zgradi Akademije, u Boškovićevoj, Zbirka se uništava, rasipa i propada. I da nije bilo Antuna

Bauera, koji osniva Gipsoteku i Zbirku Arheološkog zavoda uspijeva preseliti i izložiti u Gipsoteci, vjerojatno danas ne bi bilo ni građe za izradu kataloga odljeva djelomično preseljenih u novu zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1961.god. Ovdje je riječ je o 128 kataloških jedinica odljeva ploča partenonskog friza, 15 odljeva metopa, četiri odljeva fi gura ukrasa partenonskih zabata, te 16 odljeva različitih antičkih umjetnina. Odljevi koji su danas smješteni na Filozoskom fakul-tetu dijelovi su originalne Zbirke s kraja 19 st. i upravo je nevjerojatno da njihova vrijednost nije prepoznata i valorizirana ni pri izgradnji nove knjižnice Filozofskog fakulteta, kao ni u prigodi obilježavanja stote godišnjice studija arheologije na Sveučilištu u Zagrebu.Možda će ovaj broj Muzeologije pomoći da se prigodom 120 godišnjice tog jubi-leja, 2013. Zbirka dostojno prezentira.

Višnja Zgaga

7


FOREWORD

This issue of Muzeologija continues with the programmatic orientation of the journal, which, in one part, relates to the publication of results of historical/museo-logical research in Croatia. The studies of Žarka Vujić, “Izidor Kršnjavi – Pioneer of Museum Science in Croatia” and of Mar-tina Matijaško, “Plaster casts of ancient works of art in the premises of the Faculty of Philosophy in Zagreb”, are popular treatments of topics that systematically build up a picture of the assembly, study and presentation of museum material in a broader historical context. The journal has to date published studies at the centre of interest of this specialised orientation, related to the importance of some indi-viduals in the constitution of the Croatian museum scene, such as Mijat Sabljar and Antun Bauer, or, on the other hand, the results of research into the origin of and historical changes in such important museum collections as the Jelačić Col-lection. These two papers reveal with great co-gency new details concerning and con-vincingly expound the position of Izidor Kršnjavi (1845-1927) in the history of Croatian museology. At the same time, Kršnjavi’s vast contribution to the devis-ing and foundation of museum institutions is recalled by the analysis of some of his numerous writings, and there is discus-sion of his immediate services related to the procurement of works of ancient sculpture, the Collection of plaster casts of ancient works of art, which with its “no-ble simplicity and quiet majesty” was for generations of people an aesthetic model, the very criterion of beauty.

Professor of museology Žarka Vujić has for a good number of years dealt with the history of the collection of artworks, with research into the origin of museum institu-tions and the phenomenon and function of the market for artworks in Croatia. In witness thereof are her many papers which are not just individually treated topics and cases, but extremely meticulous and serious syntheses: The Origin and Devel-opment of Art Museums in Zagreb, The Sources of Museums in Croatia and The Ullrich Salon on its Centenary. These are works that fundamentally and systemati-cally include researches concerning the numerous achievements of individuals in the museum activity and their efforts to found museum institutions, and also ana-lyse the point and functions of museums. In these books, of course, Iso Kršnjavi has an indisputable place because of his great projects in the domain of art, culture and education, as well as pursuant to his activity in the area of museology. In the paper that we are publishing here, the previous investigations of Žarka Vujić are supplemented with an analysis of writings of Kršnjavi, in which the author fi nds and interprets the museum dimension and thus, with justice, builds up a picture of him as “pioneer in the activity of the museum” in Croatia.First curator of the Strossmayer Gallery, fi rst editor of its catalogue, founder of the Museum of Arts and Crafts, for which he wrote the fi rst statutes, organiser of fi ne crafts exhibitions in Trieste and Budapest – Izidor Kršnjavi had a clear vision of the museum as a dynamic and educational in-stitution that has to be fulfi l itself in lasting


8

contacts with universities and schools. He thought that scholarly work in museums, which in many cases was unprofi table and opaque, should be of practical use to the museum itself... From practical, museo-graphic solutions and ideas (exhibition design, the use of dolls as museum aids, considerations of lighting in a gallery) to the effi cient organisation of museums – these were areas at which Iso Kršnjavi tried his hand. In Kršnjavi’s concept of the Museum of Arts and Crafts, Ms Vujić sees a revolu-tionary turn that she compares with the appearance of the eco-museum in the 1970s.How powerfully the mission of Iso Kršnjavi affected the fi eld of Croatian museology is told eloquently by the graduation thesis of Martina Matijaško, a student of Professor Vujić. The paper consists of research into the origin and a catalogue treatment of the collection of the plaster casts of the most important works of Greek and Roman art that were acquired for the Archaeological Depart-ment of the National Museum in Zagreb, today to be found in the premises of the Faculty of Philosophy in Zagreb. It was Izidor Kršnjavi who enabled and initiated the acquisition of these casts.From the idea of it being the foundation of a museum of plaster casts, the Collec-tion, which is 120 years old, has under-gone great degradation. In its frequent

transfers, from the Rector’s Building of the University, to basement premises in Gundulićeva, in the building of the Academy, in Boškovićeva, the Collection underwent destruction, dissipation and deterioration. Had it not been for Antun Bauer, who founded the Gypsotheque and managed to move the collection of the archaeological institute to and exhibit it in the Gypsotheque, probably there would have been today no material for the mak-ing of a catalogue of the casts, some of which were moved to the new building of the Faculty of Philosophy in 1961. At issue are 128 catalogue entries of casts of slabs of the frieze of the Parthenon, 15 casts of metopes, four casts of decorative fi gures from the Parthenon’s pediment and 16 casts of diverse works of ancient art. The casts that are today housed in the Faculty of Philosophy are parts of the original collection from the end of the 19th century, and it is actually quite amazing that the value of them was not recognised and properly evaluated during the devel-opment of the new library of the Faculty of Philosophy or during the celebration of the centenary of the study of archaeology at Zagreb University.Perhaps this issue of Muzeologija will help the Collection to be properly pre-sented to mark the 120th anniversary of that event, in 2013.

Višnja Zgaga

9


IZIDOR KRŠNJAVI – PIONIR MUZEALNE ZNANOSTI U HRVATSKOJ

Dr. sc. ŽARKA VUJIĆ

Iznimno je zadovoljstvo svakom profeso-ru pisati tekst koji će poslužiti kao uvod i priprema za čitanje rada njegova stu-denta. A upravo to osjeća autorica ovog priloga, koji je od početka dogovaran kao prolegomena središnjoj temi ovog broja Muzeologije - uređenome i dopunjenome diplomskom radu mlade arheologinje, povjesničarke te muzeologinje Martine Matijaško pod naslovom Gipsani odljevi antičkih umjetničkih djela u prostorijama Filozofskog fakulteta u Zagrebu.No istodobno je iskorištena prilika i u ovoj je prigodi još jedanput istaknuto, ali i dodatno interpretirano, ono što je već bilo u određenoj mjeri napisano o Izidoru Kršnjavom u ratnim godinama 1991. i 1992. unutar redaka o povijesti umjetničkih muzeja u Zagrebu.1 Tome je pridruženo i dodatno istraživanje njego-va muzealnog djelovanja2 te su uključene sve nove objavljene spoznaje o pojedinim dijelovima njegova bogatog kruga pro-fesionalnoga i životnog interesa, i to iz pera drugih autora.3 Jasno je kako je riječ

1 Vujić, Ž. Postanak i razvoj umjetničkih mu-zeja i galerija u Zagrebu. Muzeologija, br. 29/30, 1991.-1992., str. 12-141.

2 Vujić, Ž. Izložba u Zagrebu 1881. godine. Ži-vot umjetnosti, br. 56-57, 1995. str. 14-19.

3 Olga Maruševski do kraja se života bavila dje lom Ise Kršnjavoga. On je posredno za-stupljen i u njezinoj monografi ji o Društvu

o takvoj kulturnoj golemoj stijeni unutar čijeg će sastava svaka generacija ne samo otkrivati nove slojeve i činjenične po-datke vrijedne intepretiranja, nego pro-nalaziti i kreativne poticaje za ponovno promišljanje onih starih. No pritom valja naglasiti i dosada uočenu razliku u pri-stupima. Naime, dok muzeolozi uzimaju, ili barem moraju uzeti u obzir rezultate ostalih disciplina (ta je interdiscipli-narnost bitno obilježje njihove temeljne znanosti!), drugačije se od njih ponašaju njihovi kolege specijalisti, posebice oni s područja humanističkih znanosti, koji razmjerno teže uočavaju dokaze što govo-re u prilog postojanju muzeološki oboje-nih promišljanja i praktičnih muzealnih akcija i djelovanja u pojedinaca, pa tako i u Izidora Kršnjavoga. Čak se i nedavno, 2006., našao opisan u početnome kratkom predstavljanju kao povjesničar umjetno-sti, zastupnik područja na Zagrebačkom sveučilištu, slikar, pravnik, političar, ministar kulture, autor različitih studija i putopisa, kritičar, prevoditelj i tumač Danteovih djela ...4, dok je njegova briga za prosvjetu i vođenje Ministarstva pro-svjete, kao i brojna muzejska postignuća te organiziranje institucijskog života na

umjetnosti, svakako u monografskom prikazu Palače za bogoštovlje i nastavu itd. Koristi-li smo se i prilogom Tihane Petrović Leš o Kršnjavome kao etnografu, mislima Zlatka Posavca o Kršnjavijevim estetskim nazorima te poticajnim doktorskim radom Libuše Jir-sak, objavljenim u izvorniku na njemačkom jeziku, u nakladi Matice hrvatske 2006., jer bi, pretpostavljamo, hrvatska inačica morala biti prerađena i prilagođena višem dosegu znanja o toj temi u Hrvatskoj.

4 Jirsak, L. Izidor Kršnjavi und die Wiener Schu-le der Kunstgeschichte. Elektronička izdanja Matice hrvatske, knj. 6., str. 22.


10

tom području i upravljanje njime ostalo izvan okvira citiranog nabrajanja. Nema dvojbe kako se upravo i zbog toga vrijedi-lo pribrati i pokušati još jedanput oslikati muzealni portret tog velikana, i to upra-vo uoči 85. obljetnice njegove smrti, koja se planira svečano proslaviti 2012. g. u Zagrebu. Pri tome se nije moglo isključiti ni osob-no nagnuće prema toj iznimnoj osobno-sti, koje je nastalo tijekom rada na ma-gisteriju, dakle na početku akademske karijere i u nezaboravnim okolnostima druženja s profesorom na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulte-ta i nekadašnjim konzervatorom za grad Zagreb – Tihomilom Stahuljakom. Nai-me, s malobrojnim kolegama dijelila sam iznimnu mogućnost posjećivanja njego-va stana, vođenja višesatnih razgovora, druženja i šetnji pojedinim dijelovima grada Zagreba. U stanu sam kao posjeti-telj u toplijim razdobljima godine sjedila u profesorovoj spavaćoj i radnoj sobi, i to na stolcu Ise Kršnjavoga, s njegovim

pisaćim stolom za leđima i glasovitim krevetom s baldahinom također u vido-krugu.5 (sl. 1) U tom okruženju znali smo raspravljati i o muzealnim doprinosima Kršnjavoga, ali i o njegovim životnim izazovima, a profesor je posjedovao i arhivske dokumente kojima se u poje-dinim trenucima razgovora koristio kao argumentima. Kao muzeologu koji je već po naravi svoje znanosti obuzet potrebom kontekstualiziranja baštinskog svijeta, taj netom opisani kontekst u kasnijim je godinama postao ključ za razumijevanje višegodišnje osobne senzibiliziranosti za Izidora Kršnjavoga. No krenut ćemo re-

5 Te je ostatke nakon smrti Kršnjavijeve supru-ge Iskre profesor Stahuljak doslovno spasio od odnošenja na otpad. Nažalost, mi ih kao zajednica nismo uspjeli, uza sve napore dje-latnika Muzeja grada Zagreba, spasiti kao Zbirku Stahuljak unutar spomenutog muzeja i sada se nalaze u drugom okruženju, u stanu antikvara J. Gašparca. Vidjeti više, posebice fotografi je, u prilogu P. Kiš Zbirka Stahuljak. Jutarnji list, 28. svibnja 2011., str. 67-69.

Slika 1. Kršnjavijeva ostavština iz zbirke Stahuljak (presnimka)

11


dom osvjetljavati njezine detalje, posebi-ce one muzealne. Je li njima pripadao i Kršnjavijev prvi zapaženi nastup u domaćoj javnosti 1868. g.? Mislimo, dakako, na njegovo nastojanje na uspostavi institucionalnog okvira za život umjetnosti u Zagrebu i Hrvatskoj, odnosno na doprinos osnutku glasovitog Društva umjetnosti spomenu-te godine. Naime, upravo je tada dokto-rand Kršnjavi (zapravo student završene druge godine Studija filozofije u Beču) pročitao u Zagrebu, u gluho doba godine – u subotu 22. kolovoza 1868. u 17 h – na sastanku zainteresiranih u Narodnom domu, nacrt pravila Društva umjetnosti6, iako su neki umjetnici i prije njega, po-put slikara F. Mückea, imali slične ideje. I sam je Kršnjavi priznao – potakla se u novije vrijeme pomisao utemeljenja ovakova družtva istodobno u Zagrebu i Beču.7 Inače, Kršnjavi je i prije toga počeo u Dragoljubu objavljivati Listo-ve o praktičnoj fi lozofi ji, u kojima je na popularan način mladim čitateljicama i ostaloj publici objašnjavao osnovne poj-move etike i estetike, što ih je zasigurno svladao na studiju u Beču, u sklopu kole-gija R. von Zimmermanna (Praktična fi -lozofi ja i Estetika s vježbama, 1866./67.), poznatog pobornika promišljanja J. Frie-dricha Herbarta. Danas nam se tih de-vet pisanih priloga iz Beča, prekinutih u trenutku kad je Kršnjavi odlučio Stu-diju fi lozofi je pridodati i studij na Aka-demiji likovnih umjetnosti u Beču, pa u Münchenu – u posljednje vrieme u mom životu toliko toga promijenilo, da mi je

6 Temelj Družtva umjetnosti u Zagrebu. Drago-ljub, br. 34, 1868., str. 538-540.

7 Kršnjavi, I. Umjetničko družtvo u Zagrebu. Narodne novine, br. 185, str. 3.

ovaj rad nemogućim postao8, doima pra-vim mladenačkim uradcima, uradcima jednoga lucidnoga, načitanoga i pisanju vičnoga mladog čovjeka. Družtvo umjet-nosti bilo je ipak daleko ozbiljnija i za domaće okruženje važnija tema. No unutar nje, unutar promidžbenih tek-stova o osnutku, kao i o ciljevima, svrsi i pravilima Društva, muzeji i galerije se ni na koji način izravno ne spominju. Sve je, posebice cilj i sredstva kojima će Društvo djelovati u javnosti, podređeno stva-ranju institucionalnog okvira za razvoj umjetnosti, odnosno tome da se u nas umjetnosti prokrči put.9 Unutar precizno nabrojenih i opisanih sredstava, kao mu-zealno obojeno prepoznajemo samo isti-canje potrebe izlaganja, kako suvremene, tako, i češće, izlaganja umjetnina starije škole.10 To su mogli činiti i izložbeni pro-stori, ali i umjetnički muzeji, odnosno galerije. Njihovu ulogu i snagu Kršnjavi je osjetio odmah nakon dolaska u Beč, na studij povijesti umjetnosti, 1866. g.: Kad sam došao u Beč, bacio sam se na proučavanje umjetnosti kao gladan vuk na plijen…Išao sam u galerije… 11 Dakle, iskoristio ih je odmah za potrebe učenja i praćenja sveučilišne nastave i još se k tome čudio kako to drugi hrvatski studenti u Beču nisu radili. Osim toga, iz prve je ruke – od svoga profesora Ru-dolfa Eitelbergera, mogao uočiti važnost osnutka zbirki u funkciji nastave. Upravo je zbog toga profesor Eitelberger i uspo-stavio prvi obrtni muzej u Monarhiji, a

8 Dragoljub, uvezano godište 1868., str. 712.9 Kršnjavi, I. Nav. djelo, str. 3.10 Temelj Družtva umjetnosti u Zagrebu, str.

539.11 Kršnjavi, I. Pogled na razvoj hrvatske umjet-

nosti u moje doba, str. 153.


12

i Zbirku odljeva Akademije likovnih umjetnosti! Kad se njegov student 1868. predstavljao javnosti u domovini, pa se u nju i nakratko vratio kako bi osigurao financijsku potporu za dodatno (čitaj: praktično) umjetničko obrazovanje, ulo-ga umjetničkih muzeja posve mu je bila jasna, a i povezana s razmišljanjem o napretku te javnosti. Umjetnički su mu-zeji, učili su ga u Beču, svojim zbirkama mogli utjecati na estetsko obrazovanje društva, a time i na oblikovanje (lijepih)

karaktera njegovih članova: Pogledajmo u inozemstvo. Već se djeci uz pisane rieči daju slike u ruke, pokazuju umjetničke sbirke, a najmanja i najneznatnija slika često više djeluje nego najpromišljenija rieč.12 Dakle, u jakome medijskom na-stupu potkraj ljeta 1868. (Narodne no-vine, posebice Dragoljub) Kršnjavi prije svega pokušava nadobudno mladićki utjecati na razvoj nacionalne umjetnosti

12 Vidjeti bilješku 7.

Slika 2. Kršnjavijevo vizualno sjećanje iz djetinjstva: Quodlibet, poč. 19. st., Zavičajni muzej Našice

13


jer je ona važan faktor naobraženja i, prema njegovu mišljenju, u sklopu toga, umjetnički muzeji i galerije u kojima se čuva umjetnička baština imaju važno mjesto. (sl. 2). No čini se kako Kršnjavi već u tom trenutku na domaću pozornicu uvodi i novi muzejski koncept, koncept muzeja za umjetnost i obrt, koji mu je bio detaljno poznat iz predavanja i životnog djelovanja već spomenutoga prvog pro-fesora povijesti umjetnosti na Bečkom sveučilištu R. Eitelbergera. Naime, usu-dili smo se to napisati uzimajući u obzir retke zanimljivog priloga o Narodnome muzeju u Zagrebu, objavljenoga također u Dragoljubu u isto vrijeme kad su objavljeni i ostali Kršnjavijevi prilozi.13 Potpisali su ga predsjednik i tajnik Jugo-slavenske akademije, dakle dr. sc. Franjo Rački i Đuro Daničić, no mislimo kako je upravo Kršnjavi svojim razmišljanjima morao utjecati na njegov sadržaj. Prilog je i inače paradigmatičan za pro-mišljanje o muzejima u nas u tom vre-menskom trenutku te može poslužiti i za odmjeravanje Kršnjavijevih kasnijih do-prinosa području muzeja ili, kako je on to sam rekao – muzealnoj znanosti 14 i stoga ćemo mu se malo detaljnije posvetiti. Prije svega, iz cjeline teksta jasno je kako je povod njegova nastanka nezado-voljstvo novih vlasnika stanjem u Naro-dnome muzeju. Valja podsjetiti da je od konačne potvrde Pravila Muzeja od cara Franje Josipa I. godine 1866., službenu brigu o njemu preuzela Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, što je

13 Narodni muzej. Dragoljub, br. 30, 1868., str. 475.-478.

14 Kršnjavi, I. Naš „arkeologijski“ muzej. Ob-zor, br. 113, 1879., str. 2. Čini se kako je to bio njegov prijevod njemačkog pojma za mu-zeologiju – das Museumswesen.

značilo i osiguranje redovitijih, premda i dalje skromnih, fi nancijskih sredstava iz fonda Zemaljske vlade. No sve se to, čini se, nije odrazilo na stanje zbirki Mu-zeja, pa ni na ostalo muzejsko djelovanje. Autori teksta poznavali su inozemne pri-mjere i na njima su gradili i svoju defi ni-ciju i viziju te muzejske ustanove. Muzej je za njih općenito bio posvetno mjesto… gdje su te ljepote sastavljene u povećih grupah, gdje se na oči gledaocu stavlja razvitak svega onoga, što se po sadanjih formah svojih može nazvati liepo i ko-ristno i gdje se napokon zrcali prošlost pojedinih naroda.15 Ima li jasnije izja-ve o tome da je muzej tada bio shvaćen kao hram? Pod ljepotama se, dakako, razumijevala raznovrsna građa i njezino prikupljanje i klasifi ciranje, što je staja-lo u središtu defi nicije. Moguće je u njoj razabrati i kriterije prikupljanja. Domi-nirao je kriterij materijalno i oblikovno lijepoga, ali se nazire i kriterij prenošenja korisnih informacija – gledaju te u oči i mnogo se možeš naučiti, a s njim i kri-terij sposobnosti svjedočenja o prošlosti, odnosno učvršćivanja zajedničkoga (čitaj: narodnog) pamćenja. Posljednji kriterij u preporodno je doba svakako bio najvažniji i u tom smislu i navedena de-fi nicija muzeja svjedoči kako se 1868. u našemu skromnomu muzejskom svijetu još uvijek osjeća preporodno doba. Vidlji-vo je to i iz vizije Narodnog muzeja, koju su autori teksta iznimno precizno formu-lirali u nastavku: Naš muzej treba da s vremenom bude narodni hram, u kojem će poviestnik naći sakupljene sve preo-stale spomenike prošlosti naše, u kojem će prirodoslovac naći sve životinje, bi-

15 Daničić, Đ.; Rački, F. Narodni muzej. Drago-ljub, br. 30, 1868., str. 476.


14

ljke i rude, štono ih imade naša domo-vina u izobilju, u kojem će svaki sin do-movine naći sustavno uredjene ostanke i sakriveno blago ove majke svoje. Takav muzej zahtieva nauka, zahtieva naša do-movina. Zanimljivo je da je upravo po-sljednji pojmovni par – znanost i domo-vina – rasut cijelim tekstom – …nauci na korist, a našoj domovini na slavu… – i stoga nema dvojbe kako za autore upravo on prezentira svrhu Muzeja – služiti zna-nosti i domovini. Takvo će se razumije-vanje ustanove muzeja u nas promijenit dolaskom I. Kršnjavoga u Zagreb potkraj 1870-ih godina i postupnom realiza-cijom njegova golemog projekta razvoja umjetnosti, kulture i obrazovanja u Hrva-tskoj. No sitno sjeme promjene, tvrdimo, ostavio je Kršnjavi već 1868. Bila je to ideja o osnutka obrtničkog odjela Naro-dnog muzeja – U smislu pravila dieli se (Muzej, nap. a.) u dva glavna razdiela: u sbirku prirodnina, te u sbirku starina s knjižnicom: a imao bi se još osnovati i obrtnički odsiek.16 Koliko nam je pozna-to, dosada taj rani detalj u našoj sredini nismo zapazili, ni odvojeno, a ni poveza-no s našim utemeljiteljem, kako s pravom za mnoga područja kulture i obrazovanja možemo nazvati Kršnjavoga. Taj detalj na neki način potkrepljuje i kasnije ve-likanovo razmišljanje o potencijalima Narodnog muzeja s obzirom na sbirke uzornih umjetnina u najširem smislu, kakve su činile osnovu obrtnog muzeja: U našem muzeju (Narodnom, nap. a.) ima znamenita sbirka grčkog posudja i narodnih tkanina. To je početak našem obrtnom muzeju.17 Vjerujemo da će se

16 Narodni muzej, str. 476.17 Kršnjavi, I. Nov dar biskupa Strossmayera.

Vienac, br. 15, 1875., str. 245.

pronaći još i jačih dokumentarnih argu-menata kojima bismo potkrijepili tezu kako je tekstu Račkoga i Daničića „ku-movao“ Kršnjavi. U domaćoj javnosti on ponovno nastupa tek 1874. g. Do tada je uspio pohađati nastavu na Akademiji likovnih umjet-nosti u Beču (od 1869.) i Münchenu (od 1870.), doktorirati na Studiju filozo-fi je u Beču (1870.), oženiti se imućnom gospođicom iz obitelji Fröschl (1872.), nadasve putovati, posjećivati mnogobroj-ne muzeje i galerije, boraviti i slikati u Italiji itd. Taj novi i zreliji Kršnjavijev nastup nije moguće sagledati izolirano, i to prije svega izolirano od političkoga, prosvjetnoga i kulturnog djelovanja biskupa Strossmayera, koji je upravo te godine u javnosti obznanio da odustaje od ideje da se njegova zbirka preda Aka-demiji tek nakon njegove smrti, jer se osvjedočio da je glavnomu gradu ova sbirka osobito nuždna čim prije toli ob-zirom na sveučilište i nauku, koli obzi-rom na umjetnost i viši obrt18. Jednako tako, Kršnjavijeve tekstove nije moguće odijeliti ni od pravnika i publicista Ladi-slava Lacka Mrazovića, s kojim ga vežu slična razmišljanja i koji je, jednako kao i Kršnjavi, biskupova intelektualna mlada perjanica na političko-društvenoj razini Zagreba. Njih dvojica 1874. dje-luju sinkronizirano u Viencu i Obzoru, a sve kako bi zacrtali osnovu razvoja umjetničkoga, ali i gospodarskog života u Zagrebu i Hrvatskoj, dakako, u uskoj svezi s pogledima biskupa Strossmayera. Prvi se u Viencu javlja Mrazović člankom Skrajnje je vrijeme, u kojemu naglašava

18 Tekst uredništva Vienca u nastavku Kršnja-vijeva priloga Nešto o razsvjeti naše galerije. Vienac, br. 40, 1874., str. 639.

15


ulogu umjetnosti u izgradnji nacionalnog ponosa te u buđenju i očuvanju nacio-nalnog identiteta. Kritički se osvrće na postojeću umjetničku situaciju, osobito na umjetnine Narodnoga muzeja, koje su za njega tek sbirčica. Upućuje na moguća „skrivena blaga“ u nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, te u utvrđenim gradovima na Trsatu ili u Trakošćanu, najavljuje do-lazak Strossmayerove zbirke u Zagreb, zalaže se za postavljanje skulpturalnih portreta na Zrinjevcu kao jednog muzeja pod vedrim nebom, u kom će stotine njih kao iz žive knjige učiti poviest naroda 19 itd. Posebice je zanimljivo kako Mrazović odmah na početku kao veliku zapreku napretku kulture i umjetnosti spominje činjenicu da tada prema stajalištu Ze-maljske vlade kazališta, muzeji, galerije itd. spadaju u područje tako zvanog unu-tarnjega čisto upravno političkoga odjela umjesto u odjel nastavni, kamo bi po na-ravi svojoj imali pripasti. Kasnije, u vre-menu Kršnjavijeva političkog angažiranja u vladi (1891. – 1896.), očito će doći do promjene jer će Kršnjavi biti predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu te će time postati odgovoran i za upravo nabrojene kulturne ustanove. Jednako tako, valja reći kako će za Kršnjavoga one biti prije svega važne ustanove u funkciji obrazovanja, ali o tome ćemo kasnije nešto opsežnije. Nakon Mrazovićeva velikog priloga u kojemu je obrazložio …političku važnost umjetnosti, izlazi i onaj glasoviti pro-gramski Kršnjavijev Kako da nam se domovina obogati.20 U njemu se, zapra-

19 Mrazović, L. Skrajnje je vrieme. Vienac, br. 7, 1874., str. 125.

20 Vienac, br. 20, 1874., str. 317-318. Citati u neposrednom tekstu u nastavku preuzeti su iz tog priloga.

vo, s gospodarskog stajališta, a svakako vrlo praktično ili, ondašnjim rječnikom rečeno, materijalno izlaže zašto je važno pokrenuti umjetnički život na prostoru Hrvatske. Razumljivo, Eitelbergerovu studentu ispisivanje riječi umjetnost po-drazumijeva i umjetnički obrt, a vođenje brige o razvoju umjetnosti za njega ide usporedno s brigom za razvijanje umjetničkog obrta, koji je, u skladu s tadašnjim pogledima, trebao pridonijeti i gospodarskom napretku. No nama su i danas u ovom tekstu najvažnija sredstva, odnosno okosnice napretka umjetničkog života. Prije svega, to je već zahtijevano Umjetničko družtvo i njegove metode podupiranja umjetnosti i umjetničkog obrta – izložba umjetnosti novije dobe u Zagrebu, kupovanje i naručivanje umjet-nina i grafičkih djela, češće izlaganje umjetnina starije dobi itd. Tu je i ute-meljenje elementarne umjetničke škole, svakako i one obrtne, i uz nju uredjenje permanentne izložbe uzornih umjetnina (čitaj: obrtni muzej). Napokon je važan i zastupnik na sveučilištu (čitaj: Kate-dra, studij i profesor povijesti umjet-nosti), a uz njega i Društvo, koji su kao zrake posloženi izvori umjetničke pouke – Strossmayerova zbirka slika koja će doći u Zagreb, po ugledu na Francu-ze …sbirka kopia najboljih slika svieta (bakropisi), kopije u sadri najvažnijih plastičnih umotvora stare dobi i srednje-ga vieka (Gyps-Museum), i na razno-like načine predočena zbirka najljepših zgrada te arhitektonskih i dekorativnih motiva. Dakle, funkcija svih nabrojenih zbirki – i onih originalnih umjetničkih djela i obrtnina te ciljano načinjenih ko-pija – jest zorno po(d)učavanje o umjet-nosti i obrtu te razvijanje ukusa uopće. Edukativna zadaća glavni je smisao


16

njihove uspostave, a time i uspostave muzeja i galerija. Tako je ključne riječi poput znanosti i, prije svega, prošlosti, na kojima se temeljio koncept narodnog muzeja, zamijenila (zorna) pouka u duhu koje je djelovao u drugoj polovici 19. st. njegov dominantni muzejski koncept – obrtni muzej. Stoga ne treba čuditi kako i Mrazović i Kršnjavi u svojim vizijama i programima napretka umjetnosti po-djednako naglašavaju i važnost domaćeg obrta i industrije ili, kako je posljednji istaknuo, najvažnije je prije svega: da se uz umjetnosti goji umjetnički obrt za poboljšanje narodnog ukusa ne samo već i poglavito za povećanje narodnog blagostanja. Dok piše taj tekst, Kršnjavi se nala-zi u Sorrentu i, kao svaki pragmatičar koji se prema potrebi realizacije nekog projekta oglašava teoretskim tekstovi-ma, iznosi i praktične primjere iz svo-ga okruženja. Tako tvrdi da u samom Sorrentu pučanstvo si obrtom mno-go novca zaslužuje i to tkanjem svi-le i sačinjavanjem mozaika od drva tako zvanom intarzijom…21 Na temelju toga ima pregršt prijedloga za domaće pučanstvo, među kojima je i ideja da bi trebalo aktivno djelovati Društvo umjet-nosti itd. Pokušajmo još jedanput donije-ti zaključke o Kršnjavijevim muzealnim promišljanjima na temelju ovog teksta, koji ima najjače programsko obilježje od svih njegovih istupa. Pri tome valja uzeti u obzir kako ga piše mlad čovjek koji nije napunio ni trideset godina, no prije svega čovjek koji je obrazovan na Studiju po-vijesti umjetnosti Sveučilišta u Beču, kod profesora Rudolfa Eitelbergera, i koji do-

21 Kršnjavi, I. Nav. djelo, str. 319.

bro poznaje njegova nastojanja da osnuje Muzej za umjetnost i industriju 1864. g., kao i načela na kojima se taj muzej te-meljio. Jednako tako, poznaje napor svo-ga profesora na uspostavi zbirke sadrenih odljeva za potrebe nastave na Sveučilištu, ali i na Akademiji likovnih umjetnosti. Doista, Eitelberger je gipsanim odljevima pridavao iznimnu pozornost. Prije svega, služili su za pouku, ali i za ostvarivanje fi nancijske zarade. Uostalom, u njegovu je muzeju izrada i prodaja trodimenzio-nalnih uzoraka bila sastavnim dijelom muzejskog poslanja.22 Kršnjavi sve to dobro zna, upućen je u stanje muzeja u Beču, jednako kao i u Münchenu, ali i u malim gradovima Ita-lije koje posjećuje i u kojima slika. U svi-ma njima nalazi poticaje za svoj široko zasnovan program napretka umjetnosti, kulture i obrazovanja u Hrvatskoj. Unu-tar tog programa muzeji i njihove zbirke imaju ulogu mjesta za razgledavanje i istraživanje primjera i uzoraka, jednom riječju, oni su mjesta za opću pouku. Ako njihove zbirke i ne posjeduju relevantne originale, legitimno ih je dopunjava-ti kopijama u svim mogućim oblicima – uljanim kopijama, sadrenim odlje-vima, bakropisima, pa i ilustrativnim materijalom u knjigama, koji također na svoj način postaje sastavnim dijelom zbirki. To je najbolje moguće razumjeti iz dijelova Kršnjavijeva priloga o zbirci grčkih vaza u Arheološkom odjelu Naro-dnog muzeja. Prema njegovu mišljenju, ona je još mogla kako-tako poslužiti za poduku o tehnologiji izrade keramike u sklopu obrtne nastave, no da bi potpu-nije služila poduci, posebice studentima

22 Jirsak, L. Izidor Kršnjavi und die Wienerschu-le der Kunstgeschichte, str. 109.

17


arheologije, trebalo bi nabaviti bar po jedan primjerak raznih doba i vrsti pra-vih starogrčkih posuda … a uz to sbirku popuniti, što obilnije dosad štampanimi publikacijami, tako da učenik imade proučiti u knjigah i slikah bogati mate-rijal, a da mu zbirka bude za tehničku, pri tumačenju velevažnu stranu svesrd-nom ilustracijom.23 Krajem iste, 1874. g. izlazi još jedan zanimljiv Kršnjavijev prilog. Riječ je o tekstu Nešto o razsvjeti naše galerije, objavljenome također u Viencu. Kršnjavi je i dalje u Sorrentu, ali i u Strossmaye-rovu društvenom okruženju jer je tekst intoniran u duhu potpore institucionali-ziranju biskupove zbirke: Držim, da će biskup smatrati za najbolju zahvalnost, ako svaki prihvati njegove ideje, te po mogućnosti pridonese k oživotvorenju njihovomu.Dužnost mi je dakle, da svoje misli priobćim i načinu, kojim se postupa-ti ima kod razsvjete i smještanja gale-rije, na koja se načela nacrt obazrieti ima…24

Naravno, ta je galerija buduća Stros-smayerova galerija starih majstora u Za-grebu, za koju je na samom početku broj-nih promišljanja o prostornom smještaju bila predviđena dogradnja palače Narod-nog doma u Opatičkoj ulici. Kršnjavi tada još nema njezin nacrt, a i slike biskupove zbirke za njega su još bez prave jasnoće (čitaj: nije ih dugo vidio), pa on načelno piše o rasvjeti umjetničkih galerija tada u Europi, što bi se moglo prispodobiti konkretnoj zagrebačkoj situaciji. Dakle,

23 Kršnjavi, I. Sbirka grčkih posuda u Zemalj-skom narodnom muzeju. Obzor, br. 172, 1877., str. 3.

24 Vienac, br. 40, 1874., str. 638.

on piše o specifi čnome uskom problemu s područja primijenjene muzeologije, no upravo ga po tome u našoj (povijesnoj) muzeologiji, uostalom, kao i na drugim područjima kulture i obrazovanja koji-ma je uvelike pridonio, prepoznajemo kao pionira u doslovnom smislu te riječi. Jer, koliko je nama poznato, o rasvjeti u umjetničkim muzejima i galerijama do danas se u nas pisalo samo uzgredice, i to ponajviše unutar brige o zaštiti umjetni-na. Stoga je Kršnjavijev prilog do danas ne samo prvi nego gotovo i jedini prilog o toj temi na hrvatskom jeziku. U njemu on udružuje svoje znanje povjesničara umjetnosti i iskustvo slikara i posjeti-telja umjetničkih galerija duž Austrije, Njemačke i Italije. Rečenice koje se od-nose na zgradu za galerije općenito već su postale glasovitima: Slikam namienjena sgrada mora biti udešena tako, da slike budu što bolje razsvietljene, te da ih što više na što manjem prostoru namještenih biti može, bez uštrba učinka.25 Poslje-dnje se riječi odnose na modificiranje prevladavajućeg pravila, koje je podrazu-mijevalo prezentiranje cijelog fundusa na zidovima, što je u praktičnom smi-slu značilo izlaganje u nekoliko redova. Kršnjavi uzima u obzir potrebu kvali-tetnog sagledavanja, dapače, pokazuje kako poznaje i suprotan, pročišćeni način postavljanja umjetnina: …U Parmi n.p. obstoje pojedine sobice, u kojih je samo po jedna, osobito izvrstna slika. On poznaje i stropno osvjetljenje, kao i bočno, kroz prozorske otvore, on zna da smještanje izložbenih prostorija na sjeve-ru omogućuje stalno svjetlo itd. No pose-

25 I ovaj i dva prijašnja citata pripadaju Kršnja-vijevu članku Nešto o razsvjeti naše galerije. Vienac, br. 40, 1874., str. 638.


18

bice je zanimljivo Kršnjavijevo precizi-ranje poslanja galerije, prema kojemu bi ona trebala biti što jasnija i razumljivija ilustracija poviesti umjetnosti, da i laik pogledavši ju, bar slutiti može razvoj slikarstva u svieh faza svog napredka. Slike dakle ne smiju biti pomiešane s obzirom na format i veličinu kao u Mo-nakovu, mletcih i drugdje, već poglavito obzirom na škole i mjesta što ih slika-ri zauzimaju.26 Citatom smo učvrstili tadašnje viđenje uloge muzeja i galerija, koje se potpuno iscrpljivalo u pouci, i to stručnjaka (veza galerije i temeljne disci-pline povijesti umjetnosti), kao i običnih posjetitelja. Više od četiri desetljeća ka-snije potvrdio je to i sam Kršnjavi: …išlo (se je, nap. a.) da galerija u neku ruku bude i nastavni zavod za poduku publike i naročito učeće se mladeži u povijesti umjetnosti…27 I daljnji Kršnjavijevi prilozi iz tih godina boravka u Italiji i intenzivnog druženja s biskupom Strossmayerom odnose se na uspostavu i izgradnju zgrade za Ga-leriju. Kršnjavijev naglašeni pragma-tizam iskazuje se prije svega u planu i troškovniku male palače na gričkom pla-tou. Nije bez razloga biskup Strossmayer kao prvu svotu za izgradnju izdvojio 40 000 forinti! Ta mladi mu je nadobudni tridesetogodišnjak osmislio i gotovo za te novce (za 50 000) ponudio prvo izvedivo idejno rješenje na spomenutom terenu. Malo je četverokrilno stakleno zdanje, osim Akademije s knjižnicom u prizem-lju i galerijom slika te drugim zbirkama na katu, trebalo imati i staklom nadkri-veno dvorište za skulpture (kipove) te

26 Isto, str. 639.27 Kršnjavi, I. Povijest gradnje akademijine pa-

lače. Savremenik, br. 4, 1917., str. 156.

iskorišten podrumski prostor za izla-ganje liepih predmeta umjetnosti i obr-ta.28 Dakle, i u tim početnim, skromnijim okolnostima doktor fi lozofi je se, osim za galeriju, brinuo i za prezentiranje obrta i za obrtnu školu: U galeriji biti će dvo-rana za svečane sjednice akademijine, u galeriji biti će obrtnička škola, pri kojoj će i učitelji realke sudjelovati, u galeriji biti će predavanja o umjetnosti i obrtu za učenike sveučilišta…29 Zbog povezanosti Akademije, Sveučilišta i muzeja (Narod-nog) te zbog činjenice da su sve te usta-nove bile na Gornjem gradu, Kršnjavi se snažno zalagao za lokaciju na Griču. Kao argument za nju isticao je i veću opasnost od požara u Donjem gradu, u kojemu je, prema njegovu mišljenju, svakodnevni život bio burniji, za razliku od onoga mirnijeg u Gornjem gradu. Godinu dana kasnije Kršnjavi u Obzoru obasiplje zagrebačku javnost primjerima inozemnih galerija koje poznaje i koji svjedoče o posebnim uvjetima potreb-nima za takve građevine, a jednako tako uvjerljivo nabraja i primjere stradanja galerija i umjetnina u požarima30 te po-kazuje kako mu je pitanje sigurnosti mu-zejskih zgrada bilo potpuno jasno. Nara-vno, opasnost je rasla ako je galerija bila u dodiru s nekom drugom ustanovom. Činjenica da je Kršnjavi odmah od početka u muzeološki program Strossmayerove zbirke slika uključio i obrtni muzej, spojen sa školom, nikoga ne treba čuditi. Bio je, ponavljamo, ve-

28 Akademička palača u Zagrebu. Vienac, br. 1, 1876., str. 14.

29 Kršnjavi, I. Gdje da gradimo galeriju? Obzor, br. 149, 1875., str. 1.

30 Kršnjavi, I. I opet: Sgrada za galeriju slika. Obzor, br. 50, 1876., str. 1.

19


liki pragmatičar. Odmah je shvatio da će najveću šansu za realizaciju u Zagrebu imati zgrada za Strossmayerovu zbirku, pa je stoga uz nju gurao ideju muzeja koji mu je najviše bio i na umu i na srcu. Tako bismo, naime, mogli pjesnički označiti udio utjecaja školovanja kod profesora R. Eitelbergera u Beču, ali i udio vlastite rane naklonosti prema obrtu i stjecanju obrtničkih vještina.31 Kršnjavi je u važnost te nove vrste mu-zeja bio uvjerio i samog biskupa. O tome zorno svjedoči biskupova kupnja predmeta umjetničkog obrta na dražbi nakon smrti slikara Mariana Fortunyja u Rimu. Od početka nismo dvojili kako je tada, 1875. g., kupnji maurske keramičke zdjele, kožnatih tapeta, staroarapskog sanduka, goblena iz Arezza itd. „kumo-vao“ Kršnjavi.32 U prilogu u kojemu te predmete opisuje zagrebačkoj javnosti 33 prvi put govori o važnosti i potrebi osnutka obrtnog muzeja kojemu bi kao temelj stajala sbirka uzornih umjetni-na u najširem smislu. A za jednu takvu zbirku nabavljene su i Fortunyjeve dra-gocjenosti. Isticanje važnosti obrta i ba-vljenja obrtom za gospodarski napredak zemlje u spomenutom prilogu ne treba-mo ni spominjati, jer su oni bili temeljna poslanja te vrste muzeja. Kampanju za osnutak takvog muzeja u domovini Kršnjavi indirektno nastavlja

31 Kršnjavi je još kao gimnazijalac u Vinkov-cima učio lončarstvo, a poslije i uvezivanje knjiga. Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba, str. 151.

32 I sam je kasnije, 1878., u poznatom članku Pliene nas! (Vienac, br. 21, 1878.) otkrio kako je u biskupovo ime predmete, a svakako i go-blene iz Arezza, kupovao on sam.

33 Kršnjavi, I. Nov dar biskupa Strossmayera. Vienac, br. 15, 1875., str. 245-246.

iste godine i dok svojim sunarodnjacima opisuje Božićnu izložbu austrijskog mu-zeja za umjetnost i umjetnički obrt i dok ih upozorava da se naše stvari opet pod tudjim vjesilom u svietu šire34, misleći pri tome na izložene tkanine izrađene u ino-zemstvu, ali ukrašene uzorcima preuze-tima iz naših krajeva. Kampanju će oso-bito osnažiti nakon svoga konačnog po-vratka u Zagreb i preuzimanja dužnosti prvog profesora povijesti umjetnosti i arheologije na Zagrebačkom sveučilištu 21. studenog 1877. U proljeće 1879. napokon će uspjeti osnovati Društvo umjetnosti, koje u svibnju raspravlja o mogućnosti otvaranja Odjela za obrt unutar Narodnog muzeja. U funkciji kampanje koja će javnost, no prije sve-ga tadašnje vlastodršce, pripremiti na to bit će poznata Kršnjavijeva serija članaka u Obzoru koju smo već isticali – Kako su postali umjetničko-obrtnički muzeji, Djelovanje umjetničko-obrtničkoga muzeja, Organizacija … itd. Takav promidžbeni nastup u području kulture, posebice pri uspostavi nove vrste mu-zeja, nećemo pronaći u nas sve do danas. Kršnjavijevo doziranje i gradiranje infor-macija (od općenito poznatih prvih pri-mjera i njihovih učinaka do konkretnoga domaćeg slučaja), upravo je maestralno. Ponovljeno je iščitavanje pokazalo kako ga valja shvatiti i kao dokaz da je rađanje koncepta muzeja za umjetnost i obrt sre-dinom 19. st. revolucionaran preokret u svijetu muzeja, kojemu paralelu možemo naći samo u pojavi ekomuzeja početkom 1970-ih godina.Pri tome nikako ne možemo mimoići Kršnjavijevu pričicu o stolaru u muzeju.

34 Vienac, br. 52, 1875., str. 854.


20

Ona slikovitije i jasnije od bilo kojeg dru-gog teksta govori o karakteru i važnosti spomenutog koncepta. Dakle, što se dogo-dilo zainteresiranom stolaru u muzeju? Od prilike prije dvadeset godina došao je u njeki muzej stolar. Vidjevši ondje krasan ormar, zamoli pazitelja da si ga smije prerisati.„Pitajte gospodina kustosa“, odgovori otaj, te ga uputi na namrgodjena buldo-gu slična gospodina, koji se je zadubio u debele knjižurine. Stolar ponovi svoju molbu, ali naopako, jer se kustos na nje-ga istrese: „K ravnatelju!“I tako se jednostavna potreba pretvorila u pretežak zadatak za cijelu hijerarhiju muzejske uprave (kustos – ravnatelj – ministarstvo), odnosno za inertno osob-lje. U kozerski intoniranom nastavku teksta Kršnjavi se obrušio i na minimal-nu otvorenost muzeja za javnost, i na visoki zid učenosti, i na besplodni znan-stveni rad s obzirom na predmete zbirki (petnaestogodišnji nedovršeni rad na katalogu zbirke!). Tako je na svoj način opisao ono što danas, stotinu i trideset godina kasnije, u nekim muzeološkim krugovima u Hrvatskoj običavamo na-zivati tradicionalnim muzejom. Dakle, i 1879. postojali su tradicionalni i suvre-meni muzeji:Ovako su prije četvrt stoljeća bili rav-nani muzeji. Ravnatelj bio je svakomu neprijatelj, koji bi šta više od njega htio, nego li obćinstvo, koje na riedke dane zbirke pohadja; on bi znao svim, koje zbirka s kog razloga zanima, omraziti muzej, učiniti mu nemogućim uporabu. Muzealno ravnateljstvo bile su sinekure za učenog kakvog špecialistu…35

35 Kršnjavi, I. Kako su postali umjetničko-obrt-nički muzeji. Obzor, br. 107, 1879., str. 2.

Nasuprot takvim muzejima, nova mu-zejska vrsta – umjetničko- obrtnički muzej, čiji je razvoj započeo s osnutkom South Kensington muzeja u Londonu (današnji V&A Museum), temeljila se na sasvim drugačijim osnovama. Kakva je razlika medju onim starimi muzeji i medju novim? Zar nije svejedno kako su stvari ponamještene samo kad ih čovjek vidje-ti može?36, pitao se retorički Kršnjavi, ali i opisivao djelovanje obrtnih muzeja kao ono koje se zasnivalo na dostupno-sti i otvorenosti publici, na služenju po-duci, posebice obrtnika, na praktičnom spajanju izlagača i onih zainteresiranih za kupnju itd. Naravno, već u prvom no-vinskom pripremanju zagrebačke publike za osnutak tog muzeja Kršnjavi je morao spomenuti i svoj glavni uzor – Austrijski muzej za umjetnost i industriju, „dijete“ njegova profesora, u to vrijeme i kolege s kojim je počeo razmjenjivati pisma, Ru-dolfa Eitelbergera.37 I taj je muzej nastao na plodonosnome engleskom valu. Dak-le, muzejski p(re)okret širio se iz zemlje u kojoj je i započeo povratak vrijednosti obrtu, obrtničkim vještinama i njihovim materijalnim rezultatima, a jednako je tako započelo i osnivanje zbirki uzoraka u obliku muzeja, koji su također mogli pridonijeti tom cilju. Kršnjavi izričito spominje pojam pokre-ta: Stari, inače velevriedni učenjaci ali za novotarije i napredak slabo zauze-ti ravnatelji raznih zemaljskih muzeja,

36 Isto.37 Podatak iz doktorata L. Jirsak (str. 93. ). Posve

je razumljivo kako je njihova korespondencija mogla započeti tek u trenutku kad su na svoj način i do određene mjere postali ravnoprav-ni, odnosno tek kad je 1877. Kršnjavi postao izvanrednim profesorom na Zagrebačkom sveučilištu.

21


nerazumeći ili nehtijući razumjeti nov pokret, usplahiriše se, bojeći se da je kucnula hora njihovom kontemplativnom životu. I u nastavku dodaje objašnjenje svojih već poznatih razmimoilaženja i problema s arheologom i ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja Šimom Ljubićem: Bilo svagdje borbe i kreševa, ali napokon pobiedili mla-dji, muzeji se razriediše u znanstvene zavode, strogo arheologičke i umjetno-obrtničke muzeje.Svakako nas je iznenadilo da je već tada Kršnjavi nastojao pridobiti javnost za svoju izabranu vrstu muzeja i navođenjem broja posjetitelja Obrtnog muzeja u Brnu (u tri godine porast sa 16 921 na 19 935), ali i broja korisnika knjižnice, broja slušača predavanja te broja onih koji su prema izloženim predmetima crtali u muzeju. Naime, za Kršnjavoga su sve to bili oblici djelovanja muzeja u zajednici. U idućem broju Obzora Kršnjavi još je-danput naglašava svrhu i karakter obrt-nog muzeja: … takav muzej mora biti mjesto agitacije, upravo on mora biti živ, djelatan u neposrednom dodiru s praktičnim životom38, da bi u trećem pri-logu izrijekom spomenuo kako on treba biti aktivan muzej.39 I po tom važnom detalju Kršnjavi je bio vjerni učenik R. Eitelbergera i domaćoj je javnosti citirao njegove riječi iz djela Die Kunstbewegung in Ősterreich seit der Pariser Weltaus-stellung (Beč, 1867.):…ovi obrtni muzeji slijedili su sasvim drugačije namjere nego li takozvani zemaljski muzeji koji

38 Kršnjavi, I. Djelovanje umjetničko-obrtničkih muzeja. Obzor, br. 108, str. 1.

39 Kršnjavi, I. Organizacija umjetničko-obrtnič-kih muzeja. Obzor, br. 111, 1879., str. 2.

su igrali više jednu pasivniju ulogu.40 Moderni versus tradicionalni, aktivni versus pasivni, okrenuti praktičnome i ljudima, versus okrenuti znanosti itd. … sve to zvuči nama, današnjim muzeolozi-ma i muzealcima, tako poznato, posebice povezano sa spomenutom muzejskom re-volucijom s početka 1970-ih godina. Kakva se to živost i praktični doprinos očekivao od obrtnog muzeja u Zagrebu – muzej spojen s risaćom školom, uprava muzeja kao posredujući organ za vrstne proizvode domaćeg obrta, predavanja, obuka, permanentno izlaganje liepih proizvoda – možda je najbolje opisao Lacko Mrazović u svom članku Ima li lieka našem obrtu.41 U njemu nam je objasnio golemu potrebu za razvijanjem domaćeg obrta i kućne industrije, po-sebice se koristeći institucijom obrtnog muzeja. Navodimo njegove riječi samo zato što bismo ih, bez ostatka, možda neznatno osuvremenivši jezik, mogli ispisati i za stanje obrta u Hrvatskoj da-nas, 2011., poglavito u njezinim regio-nalnim metropolama: …sve (se, nap. a.), počam od čavala pak do najviših umjet-nina, importira iz vana, a naši obrtnici prometnuli se u puke trgovce koji se još samo tako bave svojim zanatom, da oba-vljaju razne popravke.42 Dakle, u takvim društveno-gospodarskim okolnostima doista ne treba čuditi Kršnjavijeva, pa i Mrazovićeva, bitka za osnutak aktivnoga

40 Isto, prijevod citata s njemačkog jezika. 41 Vienac, br. 5 i 6, 1880. Čitajući njegove riječi,

možemo shvatiti kako je Trgovačko-obrtnički muzej, današnji Etnografski muzej, izgrađen 1903. i opskrbljen početnim stalnim posta-vom upravo zato što Kršnjavijev obrtničko-umjetnički muzej nije zaživio navrijeme.

42 Mrazović, L. Ima li lieka našem obrtu? Vie-nac, br. 5, 1880., str. 71.


22

ili, bolje, aktivizirajućega obrtnog mu-zeja u Zagrebu.U službi toga bili su predloženi i oblici komunikacijskoga i prezentacijskog dje-lovanja takvog muzeja. Prije svega, bile su to tri vrste izložaba – permanentna su-stavna izložba, mijenjajuća se i putujuća izložba.43 Ne treba ni naglašavati kako je to tipologija izložaba koju naša prak-sa poznaje i danas. I dok su prve dvije bile udomaćene od početka djelovanja muzeja u današnjem smislu riječi, dak-le od kraja 18. st., čini se da je treći tip izložaba, premda ne raspolažemo čvrstim dokazima, na prostoru Europe prilično povezan s djelovanjem obrtnih muzeja.44 Oni su zbog svoga poslanja morali dje-lovati ne samo u metropolama, nego i u manjim mjestima – gdje se radi o zornoj obuci, tu dotični zavod ne smije spokoj-no i nepomično u glavnom gradu sjediti, a idealno je bilo ako su ta manja mjesta bila smještena uz željeznicu (olakšano je dopremanje izložaka!) te ako su imala kakvu proizvodnu tvornicu uz koju se mo-gao vezati sadržaj i organizacija putujuće obrtne izložbe. No da bi stalne i putujuće zbirke doista mogle ispunjavati svoju pra-vu poučnu i poticajnu ulogu, trebalo ih je

43 Kršnjavi, I. Djelovanje umjetničko-obrtničkih muzeja. Obzor, br. 108, str. 1.

44 Takvim, samo naoko nevažnim detaljima mo-rat ćemo se ozbiljnije pozabaviti. Čitajući tis-ak iz vremena ranog djelovanja I. Kršnjavoga, zapazili smo zanimljive primjere putujućih atrakcija, primjerice Anatomičkog muzeja gospodina Willarda (Dragoljub, 1868.), koje su mogle utjecati i na uspostavu putujućih muzejskih izložaba. U ovoj prigodi samo upozoravamo na nevjerojatno korespondiran-je spomenutoga anatomskog muzeja s etički upitnom izložbom Bodies Revealed, održa-nom u Zagrebu 2010.

dopuniti „živom riječju“ – javno (će, nap. a.) predavanje na temelju muzealnih sbi-rkah veoma dalekog zamašaja biti…Još bi učinkovitiji bio niz predavanja.45 Uspo-redimo li taj popis predviđenih sredstava edukativnog djelovanja obrtnog muzeja u Zagrebu s onim što ga je Kršnjavi zapa-zio boraveći u Muzeju za umjetnost i obrt u Nürnbergu, vidjet ćemo da se oni goto-vo ne razlikuju, osim što onaj njemački spominje i izdavačku djelatnost (knjige namijenjene unapređenju obrta i lijepo ilustrirani časopis) te natječaj za najljepše radove obrtnika.46 U stvarnosti, realizacija zagrebačkog Muzeja krenula je, uza svu Kršnjavijevu novinsku agitaciju i izravno lobiranje među članovima Zemaljske vlade, vrlo sporo i mukotrpno. Ne čekajući insti-tucije, Kršnjavi je na svoju ruku i pod patronatom Društva umjetnosti godine 1880. otvorio Obrtni muzej u stanu u Kukovićevoj 8 (Gajeva 26), no razor-ni potres ne samo da je načinio štetu u skromnom postavu (zasnovanome na predmetima kupljenim na prvoj izložbi Društva 1879. i na onima dobivenim ili razmijenjenim s inozemstvom), nego ga je i prisilno zatvorio. Pribrojimo li tome i neplaćeni početni rad na Sveučilištu, iznimno mali broj slušača i sl., shvatit ćemo kako je morala biti riječ o kriznim godinama u Kršnjavijevu životu, koje je pokušao prebroditi poslovnim bijegom u

45 Spomenimo i Kršnjavijevo znanstveno-umjetničko poduzeće Urania, koje je od 1900. djelovalo u Zagrebu i okolici, gostujući najčešće u školama i koristeći se medijem pokretnih slika i fi lmom (slike europskih gra-dova, spomenika, fi lm o Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. itd.), također za edukaciju.

46 Kršnjavi, I. Nürnberg i njegovi muzeji. Vie-nac, br. 21, 1880., str. 336.

23


Beograd i Beč.47 Povoljne se prilike nisu razvile u konačno povoljno rješenje, no iz današnje perspektive i znajući što se sve dobra za hrvatsko školstvo i kulturu pod kasnijim Kršnjavijevim vodstvom dogo-dilo, zapravo smo zahvalni na tome. Iduće, 1881. iz Ugarske je stigla zamolba za sastavljanje zbirke hrvatskih narodnih veziva za budimpeštanski Narodni mu-zej. Spretni Kršnjavi iskoristio je tu pri-liku kako bi potaknuo ponovno otvaranje obrtnog muzeja u Zagrebu. Naime, takvu je zbirku mogao načiniti samo obrtni muzej, no trebalo je prije toga sagledati stanje obrta u cijeloj Hrvatskoj. Isprva je bila predviđena ekspedicija i istraživanje svih krajeva prije stvaranja reprezentati-vne zbirke, no na kraju se Kršnjavi, po-sebice zbog nedostatka vremena i ljudi, morao zadovoljiti izložbom narodnog obrta u metropoli. I ona se doista dogodila u jesen 1881., a bila je rezultat Kršnjavijeve predanosti, kreativnosti i inventivnosti na području izložbene djelatnosti, jer ono što smo razabrali iz detaljnog proučavanja novinskih i knjižnih izvora, svjedočilo je o doista posebnome izložbenom događaju za ove naše prostore. Netko će reći kako nije ni bilo teško ostva-riti posebnost s obzirom na malobrojne izložbene prigode. Naime, dovoljno je vidjeti opseg popisa izložaba održanih u

47 U Beogradu je 1879. na Velikoj školi osno-vana Katedra za arheologiju i Kršnjavi je razmišljao i o njoj, kao i o asistenturi kod R. Eitelbergera i o mjestu kustosa u Galeriji Akademije za likovne umjetnosti u Beču. To je, zahvaljujući svojoj akribiji, detektirala i naša O. Maruševski 1981. (Izidor Kršnjavi i dnevnik njegove borbe za „profesuru“. Rado-vi Odsjeka za pov. umjetnosti, br. 7), no priču o prelasku u austrijsku prijestolnicu iscrpno je donijela L. Jirsak. Nav. djelo, str. 148-158.

Zagrebu u drugoj polovici 19. st., obja-vljen u XXIII. rukopisnoj knjizi iz Arhiva Bauer (Izložbe u Zagrebu 1842.-1931.)48 , i sve će postati jasno. Do 1881. sve naše izložbe mogli smo gotovo nabrojiti na pr-ste obiju ruku. Važna rana izložba koju ni u ovoj prigodi nikako ne smijemo zabo-raviti jest poznata Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska izložba, održana 1864. u zgradi Zemaljske bolnice (današnji Rek-torat), kao i na prostoru današnjega Trga maršala Tita. Ona je svojevrsni kamen-temeljac izložbene djelatnosti u nas i njome smo se i mi priključili svjetskome gospodarskom izlaganju, koje je znatno utjecalo i na ono muzejsko. Osim toga, prvi smo put u sklopu spomenute izložbe prezentirali i nešto više umjetničkih djela na okupu, unutar glasovitih podrazreda XXXI. i XXXII., naslovljenih Slikarije, risarije, obrasci i kipotvorine, izloženih na drugom katu spomenute zgrade. U kontekstu Kršnjavijeva aktivnog su-djelovanja u organizaciji i oblikovanju izložaba, manje nam je važna prva umjetnička izložba u Narodnom domu 1874., a bitnija Prva izložba Društva umjetnosti u Vraniczanyjevoj palači na Zrinjskom trgu (današnja Moderna gale-rija) godine 1879. Kršnjavi je tada bio taj-nik Društva i stoga se upravo on osobno, sa suradnicima, našao u nezavidnoj situa-ciji i pred jedinstvenim muzeografskim problemom – svježe obojenim zidovi-ma netom dovršene zgrade, u koje se nije smio zabiti ni jedan jedincati čavao. Stoga su svi izlošci, u tom vremenu cva-ta taksonomskog pristupa u izlaganju, razvrstani u četiri skupine (građevinske

48 http://antunbauer.mdc.hr/index.php/static/kronologije/XXIII, 20. studenog 2011.


24

osnove i nacrti, slike, kipovi i tekstil)49, složeni na stolove i štalaže, a dio njih je obješen na skele.50 Jedini je prezentacijski pomak bila posljednja soba, namještena i zatvorena za ophod, u kojoj je dominirao blagovaonički stol opremljen priborom i prekriven stolnjakom s 12 ubrusa, rad zagrebačkih sestara milosrdnica. Upravo je taj komplet kupilo samo Društvo kako bi ga poslije moglo razdijeliti kao lutrijski dobitak svojim članovima. Dakle, ta po-sve uredjena soba, kako je napisao L. Mrazović, bila je svojevrsna simulacija jednoga realnog prostora na umjetničkoj izložbi. Na temelju dosadašnjih brojnih

49 Dakako, sama izložba utemeljena je na uz-dizanju obrta na razinu umjetnosti i stoga je materijal moguće na prvoj razini vidjeti očima Lacka Mrazovića kao onaj podijeljen na višje čiste umjetnosti i tehničke umjetnosti (Umjet-ničko-obrtnička izložba u Zagrebu II., Vienac, br. 52, 1879., str. 830.).

50 Vujić, Ž. Izložba u Zagrebu 1881. godine. Ži-vot umjetnosti, br. 56-57, 1995., str. 15.

uvida u fenomene povijesne muzeologije, čini se kako su tu metodu u svijet muzeja uvele upravo spomenute gospodarske izložbe. Iso Kršnjavi, pak, efektno ju je iskoristio i na Izložbi narodnih obrtnina u susjednoj Akademijinoj palači godine 1881. (sl. 3)Tada je protiv njega bilo kratko vrijeme za pripremu izložbe, slab odaziv na te-renu, među pomoćnicima, nezaintere-siranost potencijalnih izlagača – naša stara indolencija, reprezentativni prostor palače itd. Slab odaziv pokušao je nadv-ladati putem u Slavoniju, rezultat čega su bili njegovi Listovi iz Slavonije i raspra-va o narodnim građevinama u Glasniku Društva umjetnosti. Nakon toga počinju stizati i prve prijave predmeta za izla-ganje. Kad je riječ o samoj organizaciji, Kršnjavi kao da je rođen s prirodnim vještinama organiziranja na području kulture, posebice u pripremama izložaba i upravljanju njima, ali jednako tako i s neobičnim razumijevanjem za primjenu

Slika 3. Primjer obrtnine nastale potaknute tradicijom: ćilim iz Kršnjavijeve ostavštine 19.st. Zavičajni muzej Našice

25


promidžbe. U Obzoru je na početku, u kolovozu, tiskan službeni poziv i pro-gram izložbe51, a za one koji su trebali prikupljati obrtnine na terenu priprem-ljen je naputak s preciznim kriterijima – valjalo je odabirati originalne, što starije, te podrijetlom što raznolikije predmete i dr. Jednako tako, osim materijalnog dijela, trebalo je prikupiti i onaj intelek-tualni – podatke o narodnim izrazima za pojedine vrste predmeta, materija-le i način obrade. Tako je u posljednjoj četvrtini 19. st. nastala odlična osnova za svojevrsni tehnologijski rječnik. Je-dnako bi divljenje danas mogle izazvati i kategorije podataka kojima su opisi-vani predmeti što su stizali na izložbu. Pri stvaranju popisa primjenjivala su se pravila Međunarodnoga statističkog kon-gresa, pa su bilježeni materijalni podaci, ali i starost predmeta, spomenuti izvorni nazivi i vlasnici. Na kraju su članovi Or-ganizacijskog odbora uz predmet trebali zabilježiti i predviđeno mjesto izlaganja, a na svoj način naznačiti i tehniku izla-ganja – na stolu, uza zid, na tlu, usred sobe, u staklenim ormarima itd. Tako se doista na temelju predanih prijavni-ca mogla navrijeme steći slika izložbe rano i u sgodno doba.52 Što reći kad znamo da i danas naše najveće muzejske kuće, unatoč informatičkoj tehnologiji, mehanički premještaju predmete u pro-storu jer nisu navrijeme predvidjele mje-sto i metodu izlaganja!?Ostali elementi te povremene izložbe, čiji dizajn i organizaciju bez ostatka potpisuje Kršnjavi, bili su stolovi i vi-trine za izlaganje, ali i drvene skele, pa i one u obliku drvenih piramida, infor-

51 Obzor, 5. kolovoza 1881.52 Obzor, br. 183, 1881., str. 3.

mativni materijal – legende, katalog, uz gospodične koje su davale usmene in-formacije itd. Osobito naglašavamo de-talj kako su na izložbi, prvi put u nas, upotrijebljene lutke, i to lutke odjevene u lekeničku narodnu nošnju i izrađene u tvornici Baumgärtnerovih nećaka. Inače, lutke u narodnim nošnjama pojavile su se na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867., i to u posebnom odjelu namijenjenome „narodnim nošnjama iz različitih po-krajina“ Francuske i iz drugih zemalja. Jedanaest godina kasnije, na tzv. Uni-verzalnoj izložbi u Parizu, već su se uz pomoć lutaka prikazivali cijeli prizori.53 Njih je moralo biti i na Svjetskoj izložbi u Beču 1873., kojoj je cilj bio nadmašiti sve prethodne izložbe. No unatoč pažljivom čitanju brojnih prikaza o izložbi, obja-vljivanih u Obzoru od otvorenja izložbe početkom svibnja do kraja lipnja54, u kojima je davana odlična slika velebne izložbe iza scene, posebice njezine de-fragmentiranosti55, opisivani problemi vezani za organizaciju, svađa oko našeg odjela koji nije ni otvoren navrijeme, ni-smo pronašli prave dokaze o tome. Dakle, svoj prvi muzealni prizor Kršnjavi je priredio usred Akademijine palače u

53 Čeplak, R. Festival – alternativni model mu-zejske komunikacije (neobranjeni magistarski rad). Zagreb, 2011., str. 37.

54 Izložba je zatvorena u studenome, no već su u lipnju članci o problemima na bečkoj Burzi postali važniji od nje. Monarhija je te godine doživjela i slom Burze, čemu je uvelike prido-nijela i organizacija divot-izložbe u Prateru.

55 Autor priloga u Obzoru br. 42 i 43 iz 1873. razočaran je jer nije vidio kako su se pojedine grane umjetnosti i obrta postupno razvijale dok su do današnjeg stepena došle, nadalje koju korist imade današnji rad iz učenja proš-losti itd. Kao da je prilog pisao sam Kršnjavi!


26

Zagrebu. No nije bila riječ o slici iz života seljaštva nego iz života uznika. Naime, u trećoj izložbenoj dvorani, usred gomile obrtnina koje su nastale u Kraljevskoj ze-maljskoj kaznioni u Lepoglavi (užarska i tkalačka roba, bravarski radovi itd.), pojavila se inscenacija četiriju ćelija, u koju su također bile uključene i lutke u naravnoj veličini, i to lutka kažnjenika i jednoga zatvorskog čuvara u izvornoj odjeći i s oružjem.56 Mi danas za tu povremenu izložbu pro-nalazimo samo riječi divljenja, no čini se kako autor ipak nije uspio izbjeći gomi-lanje građe jer su ga u novinama napa-dali zbog nepostojanja nikakvog sustava u izlaganju.57 Iz izvora znamo kako se Kršnjavi trudio, koliko je bilo moguće, klasifi cirati građu prema materijalu i teh-nologiji izrade. Bila je to podjela tipična za obrtne muzeje, koja je potvrđena i u njegovu prvomu ozbiljnijem stalnom postavu. Pri tome mislimo na postav Obrtnog muzeja na novoj lokaciji, u Prie-sterovoj kući u Ulici Marije Valerije 3 (današnja Praška ulica, kuća ne postoji), nastao 1882. Opis postava u tadašnjim je novinama stvorio dosta jasnu sliku njegove konce-pcije. U prvoj se prostoriji nalazila zbir-ka sadrenih odljeva (Hauserovi modeli grčkoga stupovlja, bizantinski diptisi, gotički ornamenti, odljevi ploča vrata gra-dske vijećnice Oudenardeu, zbirka odlje-va medalja itd.), u drugoj je bila izložena zbirka keramike i ploče od pečene zem-lje iz različitih krajeva, postavljene na zidu, te zvučna sbirka koricah od knji-

56 Iscrpan opis izložbe objavljen je u Narodnim novinama, br. 272, 1881., str. 3.

57 Švrljuga, I. K. Izložba domaćih obrtnina. Vie-nac, siječanj 1882., str. 12-14., 26-27.

gah od XVI. do XVIII. st. Treća soba bila je namijenjena različitim vrstama tkanja i tkanina – čipkama, damastima, brokati-ma itd., koji su u skoroj budućnosti treba-li biti razmješteni u nove Bolleove vitri-ne za izlaganje. Inače, i ostali izložbeni namještaj oblikovao je Bolle, i o tome se pisalo u novinama, jasno, s pohvalom, za-sigurno zagovorom Kršnjavoga: Posoblje načinjeno je po nacrtih velezaslužnoga graditelja na stolnoj crkvi gosp. Bol-lea. Koliko je jednostavno, svakome se mili.58 Četvrta je soba bila ispunjena afrikanskim, azijatskim i amerikanskim vezivima i pletivima, nasuprot kojima je stajala sbirka narodnih domaćih obrtni-na, koje su u nastavku izložene i u petoj, posljednjoj prostoriji. No Kršnjavi je već predvidio i mijenjanje postava, odnosno izlaganja i time nas opet iznenadio te posvjedočio koliko su avangardna bila razmišljanja pionira muzealne znanosti u Monarhiji. Muzej je bio otvoren javnosti nedjeljom i četvrtkom od 10 do 13 sati, ulaznica se nije naplaćivala59, a uz naja-vu se u tim prostorima moglo i crtati.60 Skromno, ali u skladu s poslanjem i cilje-vima kojima je edukacija bila najčvršća podloga. Kršnjavome je kao ravnatelju

58 Vanja Brdar održala je na Drugom kongresu muzealaca u Zagrebu ove godine zanimljivo predavanje o namještaju Muzeja za umjetnost i obrt, koji je bilo moguće rekonstruirati iz muzejske dokumentacije. Tada su predstavlje-ni i Bolleovi tlocrti za oblikovanje pojedinih prostorija, kao i nacrti za namještaj u novoj zgradi MUO 1901.

59 Ističemo zanimljiv detalj kako su svi posjeti-telji morali proći kroz pisarnicu i upisati se u knjigu posjetitelja.

60 Opis Muzeja i korišteni citati spojeni s tim po-tječu iz teksta Otvorenje muzeja za umjetnost i obrt. Narodne novine, br. 154, 1882., str. 3.

27


pomagao Ćiro Truhelka. Jedina službeno zaposlena osoba bio je čuveni August Posilović, poznat kao sjajan praktičar u crtanju, modeliranju, pa i klesanju, autor brojnih predložaka za onodobne veziljske radionice.61 Predlošcima je, uz novinsku reklamu, i dodatno zarađivao za život. Nema dvojbe kako su Kršnjavoga, kad je riječ o Posiloviću, mogle impresionirati mnogobrojne vještine, ali i očit primjer da je moguće zarađivati na poznavanju tradicijske kulture.U prilog naglašenome edukativnom poslanju Muzeja svjedoče i već spome-

61 O Posiloviću vidjeti više u: O. Maruševski. Iso Kršnjavi kao graditelj. Zagreb, DPUH, 1986., str. 113.

nuti odljevi, sadreni i galvanoplastički. Kršnjavi ih naziva i snimkama, a pri tome misli na kopije izvornika koji je u nekom drugom materijalu i zasigurno u nekoj drugoj veličini. Taj oblik pomaga-la u nastavi posebice je promovirao, pa i među svojim nekadašnjim studentima, profesor Eitelberger. Naime, tijekom 1879. g., u međusobnoj prepisci, svom je studentu Kršnjavom jasno naglasio potrebu redovitog izdvajanja novca za tu svrhu, odnosno za uspostavljanje takve povijesno uređene zbirke gipsanih odlje-va, i to kako za one studente koji moraju ovladati crtačkim vještinama, tako i za one koji se bave poviješću umjetnosti. I s austrijskim ministrom vjere i obrazo-vanja Leopoldom von Thunom Eitelber-

Slika 4. Najstariji dijapozitivi za nastavu povijesti umjetnosti, Zbirka Maroević, Filozofski fakultet, Zagreb


28

ger je dogovorio osnutak takve zbirke na Sveučilištu u Beču, i to još i prije svoga zapošljavanja 1851. Ono što je posebice bilo zanimljivo i što je išlo u prilog doista aktivizirajućoj ulozi obrtnog muzeja jest i izrada kopija trodimenzionalnih uzoraka u Muzeju za umjetnost i industriju kao dio poslanja Muzeja. Te su se kopije mo-gle kupovati po povoljnoj cijeni i na taj su način služile širenju obuke o obrtničkim vještinama, ali i pridonosile fi nancijskim resursima te baštinske ustanove.62

Kršnjavi je, pak, na početku svoga nastavničkog djelovanja, koje se provo-dilo u prizemnim prostorima Akademiji-ne palače, uspio postupno stvoriti jednu drugu zbirku kopija, također pomagala u nastavi, posebice u nastavi povijesti umjetnosti. (sl. 4) Pri tome mislimo na zbirku fotografi ja, bakropisa i oleogra-fi ja Društva Arundel.63 Riječ je o danas iznimno zanimljivom društvu koje se od 1848. do 1891. g. kontinuirano bavilo poslom kopiranja poznatih umjetničkih djela radi stvaranja ilustrativne potpo-re pri širenju i poticanju razumijevanja umjetnosti i time, posredno, radi utjecaja na oblikovanje javnog ukusa. Ne treba ni spominjati kako su preživjeli ostaci Arundelove komercijalne ponude danas prvorazredni predmeti baštine kojima se diči, primjerice, već spomenuti Muzej Viktorije i Alberta u Londonu. Dakle, Kršnjavi je uspio osigurati nabavu ko-

62 Jirsak, L. Nav. djelo, str. 107-108.63 Upravo ta pomagala Kršnjavi u pismu traži od

Strossmayera (Maruševski, O. Izidor Kršnjavi i dnevnik njegove borbe za „profesuru“, str. 29.). Njihove ostatke uspjeli smo vidjeti u pro-storu HAZU sredinom 1980-ih godina (npr. oleografski prikaz Rafaelove Sikstinske Mado-ne). Tada, bez profesionalnog iskustva, nismo bili svjesni vrijednosti koju smo gledali.

pija od najkvalitetnijih i najpoznatijih stručnjaka u Europi.Pri tome ne treba zaboraviti da su mu na raspolaganju mogla stajati i originalna umjetnička djela u sastavu Strossmayero-ve galerije, čije je preseljenje, pa i prezen-tiranje javnosti u obliku stalnog postava, također preuzeo kao svoju obvezu. Istina, Galerija mu nikada nije bila u središtu muzealnih interesa, a osim toga, otkako se počeo politički angažirati na suprotnoj strani od Strossmayera, odnos s biskupom je zahladnio, pa se 1883. i posve preki-nuo64, i to upravo u jeku rada na postavu Galerije u Zagrebu. Samo je tako moguće razumjeti Truhelkino kasnije sjećanje kako je upravo on 1883. i 1884. dane i dane sproveo … sustavno redajući slike prema različitim školama.65 No ipak smo sigurni kako konačna koncepcija na koju je svojedobno upozorio Đ. Vanđura66, i to koncepcija u kojoj se miješa stilsko (bi-zantska umjetnost na početku i mletačka škola u četvrtoj dvorani) i kronološko određenje (svi ostali prostori osim poslje-dnjega), te određivanje vrste radova (kar-toni i minijature u posljednjoj dvorani), pripadaju Izidoru Kršnjavome. Zanimljivo je kako je on čak odbio načiniti katalog Galerije i njegovu je izradu potpuno prepustio svom studentu i

64 Prilikom željenog oproštaja obojica smo bili sretni što se konačno rastajemo. Jasno sam osjećao da je to rastanak zauvijek, zapisao je Kršnjavi nakon posjeta Đakovu 1883. u: Zapisci: Iza kulisa hrvatske politike. Zagreb, Mladost, 1986., str. 730.

65 Truhelka, Ć. Uspomene jednog pionira. Za-greb, Hrvatski izdavalački bibliografski za-vod, 1942., str. 23.

66 Vanđura, Đ. Strossmayerova galerija starih majstora HAZU. Informatica Museologica, br. 1-4, 1994., str. 20.

29


kolegi Truhelki, iako je od 1882. do 1887. formalno obavljao i dužnost ravnatelja Galerije.67 Kršnjavi je Truhelku upozo-rio samo na to da biskupove napomene i pisma glede nabave umjetnina prihvati s najvećom sumnjom.68 Istodobno, bio je svjestan kako je riječ o ozbiljnom zada-tku jer je 1905. u javnosti priznao: Sa-stavljanje kataloga jedne galerije vrlo je težka zadaća, koja se ne da na harnak rješavati, a podaci antikvara koji slike prodaju, ne vriede ništa. Obično su lažni. Pripisivanje slika ovomu ili onom umjet-niku osobito je težak posao. Najkritičnije stanovište zahtieva, da se uopće ne krsti slike po ovom ili onom slikaru, ako nije autorstvo pouzdanim dokumentom ili barem vjerodostojnim svjedočanstvom dokazano.69 Zbog svega napisanoga gotovo bismo mogli zaključiti kako je sigurna zasluga Kršnjavoga vezana za prvi postav Gale-rije bila to što je Hermannu Bolleu dao izraditi nacrte za drvene skele, obojene prema tadašnjem ukusu – crnom bojom, s velikim poljima u pompejanskoj crvenoj, na koje su postavljene slike. U početku smo se pitali kako su doista izgledale te svojevrsne drvene obloge u prostoru Galerije, no onda nam se pred očima

67 Valja podsjetiti kako je Kršnjavi, nakon što je 1884. izabran u Sabor na strani narodnjaka i nakon obavljenog posla na preseljenju, pa i na postavu, udaljen iz Galerije. Nije više u Aka-demijinoj palači mogao ni održavati nastavu, stoga mandat ravnatelja nije do kraja ni odra-dio.

68 Vujić, Ž. Postanak i razvoj umjetničkih mu-zeja i galerija u Zagrebu. Muzeologija, br. 29/30, 1991.-1992., str. 49.

69 Kršnjavi, I. Izložba u Macerati i katalog Stro-ssmayerove galerije. Narodne novine, br. 217, str. 1.

pojavila Pompejanska soba u Palači za bogoštovlje i nastavu (Opatička 10), a prisjetili smo se i Kršnjavijeve rečenice izgovorene u dubokoj starosti: Da bi slike mogle stajati pravilno osvijetlje-ne, dao sam da se po uzoru na pregra-dnju drugog kata carske galerije slika u Beču podignu polukružne drvene ske-le. One su pružale najveću mogućnost da se sve umjetnine sagledaju doista u dobrom svjetlu.70 I opet se Kršnjavi po-kazao dobrim praktičarom, i to u vezi s osvjetljenjem u galerijama i muzejima, pa stoga možemo samo žaliti što dosada nismo pronašli nijednu fotografi ju toga prvog postava Strossmayerove galerije. Godine 1887., dočekavši početak izgra-dnje posebne zgrade za muzej i obrtnu školu, Kršnjavi odlazi u Beč, na studij prava, jer zna kako mu se smiješi mjesto predstojnika Odjela za bogoštovlje i na-stavu, koje će mu 1891. doista i pripasti. Prije nastupa službe načinio sam sebi privatno program koji sam kanio prove-sti… i u tom programu na srcu (mu, nap. a.) ležalo ponajprije racionalno rješenje muzealnog pitanja.71 Pri tome je zasi-gurno mislio na konačno institucionalno oživotvorenje obrtnog muzeja i škole, ali i na uređenje Arheološkog odjela Naro-dnog muzeja koji, prema Kršnjavijevu mišljenju, nikako više nije mogao voditi suvremenoj muzealnoj znanosti nevičan Šime Ljubić. Pritom se prihvaćanje sa-vjeta poznatoga austrijskog profesora arheologije Otta Benndorfa te, posebice, školovanje mladoga domaćeg čovjeka u

70 Prijevod s njemačkog teksta iz članka Neuor-dnung der Strossmayer – Galerie. Die Drau, br. 275, 1926., str. 2.

71 Kršnjavi, I. Pogled na razvoj hrvatske umjet-nosti, str. 195.


30

inozemstvu – Josipa Brunšmida – poka-zalo mudrijim i produktivnijim. Napokon, od 1893. svi odjeli Narodnog muzeja po-stali su sveučilišnim zavodima, spojenima s katedrama pojedinih studija. Znanost, ali i prosvjeta, u najslužbenijem su se obliku povezali s muzejima. Posljedice onoga što se Kršnjavome činilo najlogičnijim i najracionalnijim na svoj način i danas osjećamo u muzejskoj zajednici.Glede Umjetničko-obrtnog muzeja, ni-kako se nije uspijevala ostvariti racional-nost jer ni nakon dovršetka zgrade 1888. u nju ne useljava muzejska građa nego ženski licej. Samo je osobita neka kob htjela da za moje mezimče, za obrtni mu zej, ne samo nisam učiniti ništa mo-gao, nego da sam taj zavod protiv moje volje na dugo vrijeme zapretao, napisao je, očito vrlo razočarani Kršnjavi 1905. g.72 Kasnije će, 1909., dočekati otvorenje postava svoga mezimčeta, no nikada ne i rast i napredak u smislu prvobitno-ga izvornog koncepta aktivnog muzeja srasloga s obrtnom školom te s obrazo-vanjem i informiranjem obrtnika i osta-loga zainteresiranoga građanstva. Naime, već smo o tome pisali 73, Muzeju se dogo-dilo da je stjecajem različitih okolnosti i sukoba različitih oblika moći zaživio tek nakon Prvoga svjetskog rata, i to s pro-mijenjenim poslanjem, tj. kao umjetnički muzej. U godini u kojoj se Kršnjavi osvrće na zbivanja oko Školskog foruma njegovo Društvo umjetnosti počinje stvarati fun-dus buduće Moderne galerije.74 No ideju

72 Kršnjavi, I. Nav. djelo, str. 204. 73 Vujić, Ž. Nav. djelo, str. 49.74 Maruševski, O. Dva poglavlja u povijesti

Društva umjetnosti. Bulletin JAZU, br. 2, 1979., str. 40.

je sam nosio i obznanjivao i mnogo prije, primjerice u Kritičkim razmatranjima 1899., kada spominje da Društvo kupuje radove hrvatskih umjetnika da bi ih po-klonilo ili Akademijinoj zbirci moderne umjetnosti (čitaj: Strossmayerovoj ga-leriji) ili gradskoj galeriji ako se takva osnuje. Time, zapravo, navještava kasniju stvarnu, a svakako nepotrebnu, situaciju prikupljanja djela suvremene umjetnosti unutar dvaju fundusa u Zagrebu – stare Akademijine galerije i Moderne galerije Društva umjetnosti. Skromni počeci ga-lerije, tek će se poslije to jasno vidjeti, neće ga mučiti jer, primjerice, ni bečka moderna galerija nije odjednom stvo-rena već je počela s jednom skromnom dvoranom u donjem dijelu Belvederea.75 No vratimo se još na trenutak Kršnjavijevu privatnom predstojničkom programu, u koji je, zasigurno, bio uključen i spomenuti projekt Školskog foruma na današnjemu Rooseveltovu trgu.76 U njemu se, među ostalim, napokon trebao realizirati Mu-zej gipsanih odljeva u funkciji nastave, nadasve klasičnih jezika i povijesti, ali i dvije polukružne eksedre koje bi spaja-le dva para nasuprotnih školskih i mu-zejskih zgrada. Prva je trebala povezivati klasičnu gimnaziju i trgovačku školu, a bila bi ispunjena kopijama najboljih ki-parskih tvorevina klasične umjetnosti77, a u onoj između arheološkoga i priro-

75 Pitanje gradnje narodnog muzeja. Obzor, 13. travnja 1913., str. 3.

76 O školskom forumu valja vidjeti: O. Maru-ševski. Školski forum Ise Kršnjavoga. Studije Muzeja Mimara, br. 8, 1992., str. 40., jednako kao i oveći prilog Z. Jurića Školski forum u Zagrebu 1893-1906. Prostor, br. 1, 1999., str. 49-68.

77 Kršnjavi, I. Crkva Sv. Blaža u Zagrebu. Na-rodne novine, br. 273, 1905., str. 1-2.

31


doslovnog muzeja trebale bi se prika-zivati kopije djela kršćanske dobe.78 U Kršnjavijevo doba realiziran je najmanji dio Foruma koji se odnosio na zbirke odljeva skulptura, i o njemu će biti govo-ra u radu Martine Matijaško. Stoga samo spominjemo Kršnjavijevu nadu da će se radovi nastaviti: Nisam sebi utvarao, da ću ja sam provesti gradnju ciele skupine zgrada. Vjerovao sam ipak, da će tkogod nastaviti i dovršiti79, ali i priznanje kako su na njega u ovom projektu, uostalom kao i u svim ostalima, utjecali drugi. Koncept foruma nastavio je podržavati i dalje, 1907. odnosno 1908., na prostoru u nastavku dotadašnjeg dijela Foruma, dakle na prostoru nekadašnje Ciglane i u istom sklopu sa sveučilišnim zgradama i fi zikalnim kabinetom. Temi aglomeracije zbirki i, posredno, Forumu Kršnjavi se vratio još jedanput, i to 1913., kad se obratio javnosti u ime Društva umjetnosti u poznatome Me-morandumu. Bila je to, zapravo, pisana reakcija na odluku vlade da se Narodni muzej podigne na Akademičkom trgu, i to bez raspisivanja natječaja i prema izravno ugovorenom projektu s Lavom Kaldom.80 Priča o tom projektu, kao i o cijelom nizu ostalih zemaljskih kapital-nih projekata u gradu, poduzetih kako bi se, upravo kao i danas, potaknuo zamrli građevinski i njemu bliski obrti, iznimno je duga i prelazi okvire naše teme. No zato Memorandum zaslužuje našu pozornost jer je prepun podataka za vrednovanje

78 Temelji eksedri ostali su sačuvani u zemlji i autor prijedloga Muzejskog foruma s kraja 1980-ih godina dijelom ih je uzeo u obzir.

79 Isto.80 Knežević, S. Zagrebačka zelena potkova. Za-

greb, Školska knjiga, 1996., str. 252-253.

Kršnjavijevih muzealnih promišljanja.81 Prije svega, on svjedoči o promjeni shvaćanja poslanja muzeja, a time i nje-govih prostornih danosti. Tako prosto-ri za izlaganje zbirki više nisu jedini i najvažniji muzejski prostori jer se uz njih pojavljuju i tzv. nuzgredne prostorije – uprava, knjižnice, radionice, laborato-riji i spremišta (čitaj: čuvaonice). Tako razrađenih prostornih grupa u nas dotad još nismo imali (kasnije u tekstu Kršnjavi to naziva modernim načelima gradnje muzeja).82 Nadalje, Kršnjavi kao skriveni autor teksta jasno daje do znanja da nema više smisla koristiti se sustavom aglome-racije preraznih zbirki u jednoj zgradi, jer se po ovome sistemu muzeji više ni-gdje ne grade. Njemu se čini logičnijim da se spoje samo umjetničko-arheološko-etnografske zbirke, koje imaju sličnije zajedničke potrebe nego li one priro-doslovne. Dapače, za posljednje, koje nemaju reprezentativni karakter i svrha im je isključivo edukacijska (tome bi pridonijelo njihovo još jače spajanje sa sveučilišnim institutima), ne bi trebalo ni graditi tako sjajnih zgrada!? Dakle, iz Memoranduma smo komentira-li samo muzealne postavke, dok su drugi već davno to učinili s onim drugima. Je-dno je sigurno: nakon 1913. Kršnjavi se više nije javljao u novinama kad se radilo o muzejskim projektima.

81 Za potrebe ovog teksta konzultirali smo Me-morandum objavljen u novinama pod naslo-vom Pitanje gradnje narodnog muzeja. Ob-zor, 13. travnja 1913., str. 3. Svi citati u ovom odjeljku potječu iz njega.

82 Ideja o depou u podrumskim prostorima rodila se 1909. g. u glavi kustosa Odjela starina Lo-uvrea Salamona Reinacha. Vidjeti: Bazin, A. The Museum Age. Bruxelles, Dessoir, 1967., str. 263.


32

Godine 1918., u već staračkoj dobi, doživio je, kao malo tko na našoj javnoj sceni, kritičku analizu upravo svoga mu-zejskog djelovanja. No prije toga bio je suočen i s pravom policijskom istragom. Pritom mislimo na dan koji je u njego-vim Zapiscima označen nadnevkom 29.11.1918., kada su ga u njegovu domu posjetili detektiv i vojnik.83 Naime, upra-vo su ga se tako dojmili umjetnici Ljubo Babić i Sava Šumanović, koji su ga tada, u ime Narodnog vijeća, došli ispitivati o mnogim detaljima iz protekle nacionalne kulturne svakidašnjice vezane za poslove s Mađarskom, u kojima je Kršnjavi imao važnu ulogu. Bila je riječ o arhivskim dokumentima predanima Mađarima, o djelima hrvatskih umjetnika koja se na-laze u budimpeštanskome Narodnome muzeju, posebice o nesretnoj prodaji predmeta Riznice zagrebačke katedrale84 itd. Kršnjavijeve su riječi o Babiću bile oštre: Gospodin Ljubo Babić je također nadaren, ali silno neobrazovan i lud; pri tom je i vrlo nasrtljiv. No ni tom prili-lkom nije mogao zatomiti pogled esteta jer nije samo priznao njegovu darovitost, nego je u tom osobno neugodnom tre-nutku primijetio i pravilne i lijepe crte Babićeva lica. Umjetnik nam u svojoj autobiografskoj prozi Između dva svije-ta nije ostavio svoje viđenje tog trenutka. Za nas, mnogo kasnije interpretatore, bio je to zapravo obračun starijega, ali još

83 Zapisci: iza kulisa hrvatske politike, I. dio, Zagreb, Mladost, 1986., 812-816.

84 Kršnjavi je pokušao spriječiti tu prodaju, no nije uspio i godine 1905., nakon izlaska nje-gova Pogleda na razvoj hrvatske umjetnosti, polemizirao je s Crkvom o tome. Vidjeti i nje-gov članak Osvrt na članak o prodaji drago-cjenosti iz riznice prvostolne crkve. Katolički list, br. 28, 1905., str. 324-325.

uvijek lucidnog stvaratelja cjelokupnoga utemeljiteljskog institucionalnog života kulture i umjetnosti u Zagrebu, pa i na cijelomu hrvatskom prostoru, i mlađeg umjetnika i intelektualca koji još nije bio sposoban sagledati veličinu omraženog arbitra85, ali je u svom djelovanju upravo od tog trenutka kretao upravo njegovim stopama, stopama čovjeka koji se brine za obrazovanje umjetnika, za izgradnju njihovih atelijera, za jačanje umjetničkih muzeja i galerija, za razvoj područja opće i nacionalne povijesti, umjetnosti, kritike itd. Iste godine u Hrvatskoj njivi izlazi Babićev tekst u povodu podupiranja osnutka prve javne grafičke zbirke u Zagrebu86, no zapravo je riječ o nje-govu programu koji se odnosi na mu-zeje i galerije u gradu općenito, napose umjetničke. Kako programu i planovi-ma mora prethoditi analiza postojećeg stanja, to čini i Babić, no riječima koje taj odlomak pretvaraju u analizu i obračun s Kršnjavijevim muzealnim postignućima, koja nipošto nisu bila malena. Dakle, stanje umjetničkih ustanova u Zagrebu za Babića je 1918. žalosno. Neuredjeno, zbrkano i razasuto leže umjetnine u tim zbirkama. Kad je riječ o Strossmayero-voj galeriji, Babićevo se kritičko pero obrušava na Bolleovu množinu umjetni-na u njoj – na Bolleov namješteni Bilder-buch u Akademiji, od kojih neka djela i nisu originali: Stid nas je priznati da uz

85 Već 1930. Babić je znatno ublažio svoje mi-šljenje, dapače, o Kršnjavome govori kao o tragičnoj pojavi u našemu kulturnom životu. Prva je to uočila O. Maruševski. Vidjeti bilješ-ku 46.

86 Babić, Lj. Osnivanje javne grafi čke zbirke. Hrvatska njiva, br. 43, 1918., str. 733-734.

33


najbolja djela nalazite najgore kopije ili nedvoumno loše slike...Očito je vrijeme reprodukcija u službi pouke, koje su se u Strossmayerovoj galeriji naručivale od Arundela u Londonu, prošlo i poslanje umjetničkih galerija počelo se zasnivati ne na prezentacijama umjetničkih djela svih razdoblja, na maketama svjetskih arhitektonskih remek-djela i gipsanim odljevima skulptura klasične umjetnosti, nego isključivo na prikupljenim original-nim umjetninama. Tada Kršnjavi nije prošao ništa bolje ni u vezi s Modernom galerijom jer, pre-ma Babićevu mišljenju, naše najbolje i najkarakterističnije moderne slika-rije nisu u njoj našle mjesta...Dapače, njegova osuda loše nabavne politike, u kojoj nije bilo snage ni vizije za naba-vu najkarakterističnijih radova jednog Čikoša, posebice Kraljevića, bila je ja-sna i nedvosmislena. Privatni kupci kao Umjetnički Salon mogli su na-baviti najkarakterističnijeg Čikoša i Kraljevića, dok ih dugogodiš. predsjed-nik, onaj isti, koji je pokazao svoju spre-mu najbolje kod rušenja Bakačeve kule, nije nikako mogao dobiti, pisao je Babić. I, napokon, nije imao razumijevanja ni za Kršnjavijevo mezimče, odnosno za Muzej za umjetnost i obrt i tamnošnji „sustav“ tekstila gdje. Belović. Očito, on nije bio zasnovan na dokumentiranju narodnog stvaralaštva cijeloga slavenskog juga i stoga nije ni posjedovao potencijal jezgre velike jugoslavenske zbirke, koja bi za nas bila od prijeke potrebe. Dakako, bila je riječ i o političkom pamfl etu nastalome na početku života u trojednoj tvorevini. U konačnici, Babić je vidio sve ove zbirke neuredjene i zbrkane... te kao one koje ni u kakvoj vezi čekaju još na kulturne rad-nike, koji će ih primjereno sastaviti i ure-

diti. Tako je gotovo propagandistički utro put svome institucionalnom djelovanju, ali i nepravedno kritički završio pogla-vlje Kršnjavi. Bio je to, zapravo, samo jedan u nizu javnih udaraca koji su se sručili na starog profesora u to vrijeme. On se povukao, utihnuo, gotovo se posve posvetio likovnoj kritici izložaba u Salo-nu Antuna Ullricha, i to pišući ponajviše na njemačkom jeziku i objavljujući ih u novinama poput Die Drau i Der Mor-gen.87 Na taj način, komunicirajući na jeziku propale carevine, kao da je pružao osobni otpor novoj političkoj i društvenoj stvarnosti koja ga je odbacila.Iz toga posljednjeg razdoblja djelovanja u javnosti muzeološki su zanimljiva samo dva priloga, oba iz osječkih novina Die Drau. Prvi je prigodni tekst uz otvorenje Kulturno-povijesne izložbe grada Zagre-ba 1925., prve velike tematske izložbe pripremljene na našim prostorima, i to prema kreativnoj zamisli i rukom Kršnjavijeva studenta i nekadašnjega žestokog oponenta Ljube Babića.88 Drugi se prilog odnosi na preuređenje i pono-vno otvorenje Strossmayerove galerije 1926. godine.89 Iz njegova strukturi-

87 Za ovaj su prilog bila relevantna dva njego-va napisa iz Die Drau. To su kritički prikaz Kulturno-povijesne izložbe grada Zagreba (br. 256, 1925.) i o novom uređenju Stros-smayerove galerije (br. 276, 1926.). Nažalost, Knjižnice grada Zagreba u svom fundusu ne-maju osječke novine, a Sveučilišna knjižnica i dalje radi na njihovu restauriranju i zaštiti te stoga u ovoj prigodi nismo mogli doći do tih dragocjenih tekstova iz posljednjeg razdoblja Kršnjavijeva života (iako smo drugospome-nuti obradili u sklopu rada na magisteriju).

88 Die historische Ausstellung der Stadt Zagreb. Die Drau, br. 256, 1925., str. 1.

89 Neuordnung der Strossmayer - Galerie. Die Drau, br.276, 1926., str. 2.


34

ranja i načina prezentiranja sadržaja vi-dljivo je kako prilog piše stariji čovjek, okrenut prije svega prošlosti i samo-me sebi. Kršnjavi u prilogu na prvome mjestu pažljivo opisuje posljednji stadij razilaženja s biskupom Strossmayerom, ali i podsjeća što je sve on učinio za prvi postav Akademijine Galerije. Iznimno je zanimljiv detalj kojim objašnjava kako je na čelo toga prvog umjetničkog muzeja u Zagrebu mogao biti imenovan umjetnik, te kako je nastao naziv same Akademije – Akademija znanosti i umjetnosti. Naime, dodavanjem riječi i umjetnosti u naslovu biskup je želio utrti put osnutku Likovne akademije. Čini se kako je za njega i nje-gove nasljednike Galerija trebala ojačati obrazovnu ulogu Likovne akademije. I doista, kad je 1907. osnovana Privreme-na viša škola za umjetnost i umjetni obrt,

Galerija joj je na svoj način, posebice za-laganjem ravnatelja – umjetnika M. Cle-menta Crnčića, pridružena. Kršnjavi se s time nije slagao jer je polazio od znan-stvenoga i povijesno-umjetničkog po-slanja Galerije, dok je za Likovnu akade-miju, upravo na tragu Eitelbergera, pre-dlagao Galeriju kopija, uostalom, onako kako je i muzička akademija trebala ima-ti stručnu knjižnicu. Naglašavajući javno to stajalište, Kršnjavi je zapravo branio struku i status povijesti umjetnosti, kojoj je tada pripadala i zadaća uspostavljanja i vođenja umjetničke galerije. U prilogu se još kritički osvrnuo i na Crnčićev postav, koji je dokinuo njego-ve i Bolleove funkcionalne polukružne zidove i kronološku sustavnu podjelu materijala i zamijenio ih tzv. slikarskim načelima, a svakako diktatom formata u postavu, nezgrapnim debelim pregra-dnim zidovima i sl. Prema ironično in-toniranim riječima, bila je sreća da je Crnčić upoznao renomiranog autora no-vog postava dr. sc. Gabriela Tereya, koji se, općenito gledajući, gotovo potpuno vratio Kršnjavijevim postavkama. A da je sve to Akademiju koštalo popriličnu svotu novca, lucidni starac nije mogao izostaviti iz priloga. Zaključno pišući, ako je uopće što se tiče Izidora Kršnjavoga to moguće, moramo istaknuti kako smo u ovomu najvažnijem čovjeku našega utemeljiteljskog doba ima-li i posljednjega univerzalnog intelektual-ca. Pripadao je generaciji 19. st. koja je, bez obzira na to što se znala i umjela izbo-riti i za vlastiti probitak, gotovo dvadeset i četiri sata na dan radila za opće dobro90, i stoga su njezina postignuća golema.

90 Kršnjavi nije tražio drugo doli opće dobro svoga naroda, a kroz to napredak čovječan-

Slika 5. Nepoznat autor. Izidor Kršnjavi u na slo -njaču, oko 1925., Zavičajni muzej Našice

35


Kad je riječ o takozvanoj muzealnoj zna-nosti, Izidor Kršnjavi nije bio kreator njezinih temeljnih pojmova ni pravila djelovanja, no bio je izvrstan preuzi-matelj. Nadasve je preuzimao znanja i postignuća od svoga profesora Rudolfa Eitelbergera te crpio spoznaje iz dobrih rješenja muzealnih projekata koje bi službeno vidio ili samo doživio u Euro-pi, posebice iz onih koji su se odnosili na promoviranje umjetničkog obrta. Doista mu moramo biti zahvalni što je s tolikom ustrajnošću promicao ideju obrtnog mu-zeja u nas i poticao njegov osnutak. Bila je to, a nadamo se da smo to uspjeli i ar-gumentirati, muzejska vrsta koja je na-pravila revolucionarni pomak u svijetu muzeja u drugoj polovici 19. st. Nadalje, Izidoru Kršnjavome bili su potpuno jasni koncepti pojedinih vrsta muzeja, jednako kao i činjenica da su se ti koncepti tijekom vremena mijenjali, a time su se mijenjala i praktična rješenja i sama muzejska djelatnost. Pozna-vao je i osobno iskušavao najrazličitije oblike komuniciranja kulture, pa tako i

stva. To je bila njegova ambicija i jedini nje-gov cilj, napisao je u svom autonekrologu 1927. g. Vidjeti: Maruševski, O. Iso Kršnjavi kao graditelj. Drugo, dopunjeno izdanje. Za-greb, DPUH, 2009., str. 47.

u muzejima – putem stalnih i povreme-nih izložaba, predavanja, kataloga itd. Promidžba kulture također mu je bilo jasno i iznimno važno oruđe i o njoj će još biti govora.91 Jednako tako, Kršnjavi je imao izraziti smisao za organizaciju projekata, i to onih u najmanjemu, kao i onih u najvećemu mjerilu. Pri tome posebice valja spomenuti financijski aspekt, čije mu je uspješno ostvarivanje, dakle zatvaranje fi nancijske konstrukcije projekata i pozitivno poslovanje, gotovo redovito polazilo za rukom.A nije bilo lako djelovati u našoj sredini u tom vrlo često teškom okolišu za kulturno i obrazovno stvaranje. Sam je Kršnjavi to priznao ovim riječima: Doista nije težko vršiti apostolsko zvanje pod vatrenim je-zicima, ali je težko ne izgubiti volju u bla-tu i kiši.92 Kada, zahvaljujući kolegama iz Zavičajnog muzeja Našice,93 Kršnjavoga gledamo kao starca u naslonjaču, znamo da volju nikada nije izgubio. (sl. 5)

91 Autorica teksta namjerava na skupu o Krš-njavome, u organizaciji Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2012. govoriti upravo o toj temi.

92 Kršnjavi, I. Zaključna rieč o izložbi „Mane-sa“. Narodne novine, br. 146, 1904., str. 1.

93 Zahvaljujem ravnateljici Muzeja Silviji Lu-čevnjak na brzoj pomoći oko fotografi ja za ovaj prilog.


36

37


GIPSANI ODLJEVI ANTIČKIH UMJETNIČKIH DJELA SMJEŠTENI U PROSTORIJAMA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

MARTINA MATIJAŠKO

UVOD

Na svojim hodnicima i u prostorijama Filozofski fakultet čuva Zbirku gipsanih odljeva najznačajnijih djela antičke grčke i rimske umjetnosti. Dolaskom na Fakul-tet, studenti su često fascinirani odljevi-ma, međutim oduševljenje s vremenom nestane i odljevi se percipiraju kao ukra-si, bez stvarne didaktičke ili muzeološke vrijednosti. Svrha ovog rada jest skinuti veo nede-fi niranosti sa Zbirke te je prikazati kao legitimnu vrijednost čije se mogućnosti moraju u potpunosti iskoristiti. Kako bi se to ostvarilo, bilo je potrebno pretražiti arhivsku građu, dostupne službene doku-mente i objavljene informacije vezane za Zbirku, objektivno razgledati sve njezine dijelove, ali i razgovarati s pojedincima čija sjećanja obuhvaćaju i podatke koji nigdje nisu ostali zabilježeni. Sklapanjem tako dobivenih informacija nastalo je po-glavlje o povijesti Zbirke dugoj gotovo 120. godina. Osim povijesnog pregleda, Zbirku je potrebno definirati i na teoretskoj muzeološkoj razini te utvrditi njezinu legitimnost kao skupine predmeta koji

zaslužuju muzeološki pristup. Poseb-no mjesto dano je pregledu mogućnosti zaštite elemenata Zbirke kako bi se spriječilo njihovo daljnje fi zičko i značenj-sko propadanje. Kao poseban dodatak izrađen je katalog koji se predaje na upo-trebu onima koji vjeruju u edukacijsku vrijednost Zbirke.Protokom vremena Zbirka je izgubi-la mnogo od svojeg početnog značaja, međutim, ideje njezina začetnika dr. Izidora Kršnjavog o prosperitetu putem podučavanja mogu se oživjeti i tako spriječiti da još jedan element baštine u Hrvatskoj nestane bez traga. Tijekom rada autorica se susretala s mno-gim ljubaznim osobama čija je pomoć uvelike pridonijela nastanku ovog rada u njegovu konačnom opsegu. Ovdje izdvajam neke od njih i iskreno im zahvaljujem na uloženom trudu i vreme-nu. Na Odsjeku za arheologiju Filozo-fskog fakulteta to su pročelnik dr. sc. Krešimir Filipec, tajnica gđa Nada Begić te profesori dr. sc. Marina Milićević-Bradač, dr. sc. Tihomila Težak-Gregl i dr. sc. Marcel Burić. Nadalje, zahvaljujem i ravnatelju Arheološkog muzeja u Za-grebu prof. Anti Rendiću-Miočeviću te djelatnicima Tiflološkog muzeja u Za-grebu Željki Sušić, Davoru Šiftaru i dr. sc. Morani Vouk. Znatnu pomoć pružili su mi također knjižničarka Muzejskoga dokumentacijskog centra Snježana Ra-dovanlija-Mileusnić, djelatnica Arhiva Sveučilišta u Zagrebu Ranka Štern te dr. sc. Andrej Uchytil, profesor s Arhitek-tonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iskreno zahvaljujem svim imenovanim, ali i neimenovanim pomoćnicima čiji je doprinos ovom radu bio neprocjenjiv.


38

GIPSANI ODLJEVI ANTIČKIH UMJETNIČKIH DJELA OD 1891. DO DANAS

Naredbom bogoštovno – nastavnoga odjela kr. zemaljske vlade, br. 7816 od 9. srpnja 1892. nabavljene su od tvrdke formatora i modelara muzeja D. Bruc-ciani et Comp. u Londonu za arheološki odjel narodnoga muzeja sadrene kopije Parthenonovih skulptura (Elgin marbles) koje se nalaze u britanskome muzeju. Kopije, koje su stajale do 8000 for., pri-vremeno su smještene u jednoj dvorani obrtne škole. Prošle godine nabavljen je oveći broj sadrenih otisaka od znatnijih antiknih kipova, poprsja i relijefa kod raznih formatora u Londonu, Parizu, Berlinu, Kölnu, Monakovu (München, nap. a.), Beču i Rimu te su ovi smješteni u posebnoj dvorani nove srednjoškolske sgrade u Zagrebu.Vlada je tim liepim nabavama udarila temelj muzeju sadrenih kopija najznat-nijih umotvorina klasičnih naroda, koji će moći dobro poslužiti študiju arheo-logije na zagrebačkom sveučilištu, te koristno djelovati na estetsko izobrazi-vanje hrvatskoga naroda. Bilo bi željeti da se uzmogne započeto djelo nastaviti i dovršiti. Zato bi neobhodno nuždno bilo, da se namaknu sredstva za gradnju dostojne prostrane sgrade, u koju bi se mogao smjestiti muzej, kojemu sadanje prostorije u akademijinoj palači već dav-no ne dostaju.1

Ova crtica objavljena među Sitnim vie-stima Viestnika Hrvatskoga arheološkog

1 Muzej sadrenih otisaka u Zagrebu. // Viestnik Hr-vatskoga arheološkoga društva (dalje VHAD), n.s. I (1895). Zagreb: 1895-1896., str. 114.

društva davne 1896. god. kao da naja-vljuje sudbinu Zbirke koja je prikupljana da bi podučavala i obogaćivala, a danas, kao još jedno pravilo među iznimkama, potvrđuje razinu kulturne svijesti (…) puno „nadležnih“ organa (od kojih je, nap. a.) svaki pokazao gotovo nikakvu brigu za zbirku (…).2 Povijest Zbirke gipsanih odljeva usko je vezana za duh XIX. st. Burni politički događaji, polagano formiranje nacional-ne svijesti na prostoru Trojedne Kraljevi-ne, umjetnički dometi historicizma i in-dustrijska revolucija oblikovali su pozor-nicu na kojoj se Zbirka odljeva pojavila kao sporedan, ali ne i nevažan lik. Nakon potpisivanja Austro-ugarske nagodbe i stvaranja Dvojne monarhije, Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. god. uređeni su odnosi između tih dviju sastavnica polovice Carstva. Političkom uredbom Dalmacija i Istra odvojene su od Hrva-tske i Slavonije, što je otežalo nacionalnu integraciju, a ugarska je vlast Hrvatskoj ostavila upravu nad unutrašnjim poslovi-ma, pravosuđem i školstvom te vjerskim pitanjima. U tako zadanim okvirima hr-vatski političari reagiraju zahtijevanjem većih prava unutar Austro-Ugarske Mo-narhije te se okreću ostalim slavenskim narodima zastupajući ideju o jugosla-venskom jedinstvu.3 Političko stanje i nacionalne težnje najbolje se očituju na području kulture. Institucionalizacija hrvatske znanosti i umjetnosti počinje

2 Bauer, A. Pedesetgodišnjica zbirke sadrenih odljeva antikne plastike. Zagreb: 1943., str. 3. (rukopis, Muzejski dokumentacijski centar; dalje MDC).

3 Stančić, N. Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću. Zagreb: Barbat, 2002., str. 111-118.

39


osnivanjem profesionalnih udruženja. Za našu je temu posebno zanimljivo Hrvatsko-slavonsko gospodarsko druš-tvo, osnovano 1841. god. na poticaj za-grebačkog biskupa Jurja Haulika. Od svojeg osnutka Društvo je, uz Narodnu čitaonicu i Maticu ilirsku, intenzivno ra-dilo na prikupljanju novčanih i materijal-nih priloga za budući Narodni muzej.4 Muzej je osnovan 1846. god., nakon što je od grofa Karla Draškovića otkupljena palača u Opatičkoj 18 u Zagrebu. U Na-rodnom domu, kako je zgrada nazvana, smjestili su se Narodni muzej, Narodna čitaonica, Kazino te Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo.5 Prvi čuvar (ravna-telj, nap. a.) Narodnog muzeja bio je Dra-gutin Rakovac, no najveći obol začecima muzeja, prikupljanju predmeta za zbirke i njihovu usustavljivanju dao je Mijat Sabljar, njegov čuvar od 1862. do svoje smrti 1865. god.6 Šime Ljubić, njegov nasljednik na mjestu čuvara, ovako je opisao rad Mijata Sabljara: Imenovanjem Sabljarovim za čuvara nar. muzeja pre-stade i nered, koj je muzeom zavladao bio, i uredjenje navlastito arkeologičkih sbiraka, od g. 1857 obustavljeno, opet se kretati poče. (…) Mnogo se pako trudio i sada, da se sbirke muzealne novimi prinesci i darovi obogate, kao što nas uvjerava njegovo obsežno dopisivanje sa rodoljubi iz svih krajeva naše zemlje.7

4 Ljubić, Š. Narodni zemaljski muzej u Zagre-bu. // Viestnik narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu 1, 1(1870), str. 4-6.

5 Škiljan, M. 150 godina nacionalnog muzeja u Hrvatskoj. URL: http://public.carnet.hr/hom/150.htm (25. VII. 2011.).

6 Zgaga, V. Počeci muzeja u Hrvatskoj. // Mu-zeologija 28(1990), str. 12.

7 Ljubić, Š. Narodni zemaljski muzej u Zagre-bu. // Viestnik narodnog zemaljskog muzeja

Nakon osnutka Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: JAZU), car Franjo Josip I. 1866. god. potvrđuje Pra-vila Narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu. Sukladno Pravilima, Narodni je muzej podijeljen na Prirodoslovni i Starinarski (arheološki, nap. a.) razdjel s knjižnicom, a skuplja prirodnine te pre-dmete povijesne i umjetničke vrijednosti od osobite važnosti za Trojednu Kralje-vinu.8 Od tog su vremena na čelu dvaju odjela Spiridon Brusina i Šime Ljubić, koji je od 1869. god. ujedno imenovan čuvarom Narodnog muzeja.9 Kao jedna od posljednjih važnih kulturno-znanstve-nih institucija u Hrvatskoj, 1874. osnova-no je Sveučilište Franje Josipa I. u Za-grebu. Narodni je muzej uključen u rad Sveučilišta preko Mudroslovnog fakulte-ta (današnji Filozofski fakultet, nap. a.), na kojemu su Spiridon Brusina i Đuro Pilar kao pristavi Prirodoslovnog odjela imenovani profesorima Matematičko-prirodoslovnog odsjeka.10 Narodni je mu-zej, unatoč tome, sve do 1878. god. ostao

u Zagrebu 1, 1(1870), str. 12-13.; Škiljan, M. 150 godina nacionalnog muzeja u Hrvatskoj. URL: http://public.carnet.hr/hom/150.htm (25. VII. 2011.).

8 Pravila Narodnoga zemaljskog muzeja u Za-grebu. // Rad Jugoslavenske akademije zna-nosti i umjetnosti. Knjiga I. (1867), str. 20.

9 Ljubić, Š. Narodni zemaljski muzej u Zagre-bu. // Viestnik narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu 1, 1(1870), str. 15-16.

10 Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveu-čilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb: Akademički senat Kraljevskog sveučilišta, 1900., str. 27., 48-49.; Luetić, T. Šime Ljubić kao upravitelj Zemaljskoga narodnog muzeja u Zagrebu od 1867. do 1878. godine. // Zbor-nik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. 19(2002), str. 233.


40

u sastavu JAZU. Novim je zakonom te godine Prirodoslovni odjel podijeljen na Zoološki i Mineraloški, koji su kao za-vodi stavljeni pod upravu Sveučilišta. Arheološki je odjel ostao samostalan i pod upravom Odjela za bogoštovlje i na-stavu Kraljevske zemaljske vlade sve do 1893. god., kada se također imenuje za-vodom Sveučilišta.11

Veza između Arheološkog odjela Naro-dnog muzeja i Sveučilišta te Odjela za bogoštovlje i nastavu osnovna je posta-vka za razumijevanje formiranja Zbirke gipsanih odljeva. Duh vremena koji je vodio osnivača zbirke izvrsno oslikava Franjo Rački u svojem govoru u povodu osnivanja JAZU: (…) ova napredna zna-nost dala je narodom sredstva u ruke za blagostanje, državnoj vlasti za osvajanje tako, da je istinit onaj rijek: „znanost je moć“, te samo onaj je moćan, bio poje-dinac bio narod, koj se znanosti zavje-rio.12

Začeci Zbirke i mnogobrojna preseljenja

Na početku priče o sudbini Zbirke gipsa-nih odljeva koja se danas nalazi u zgra-di Filozofskog fakulteta u Zagrebu stoji ličnost Izidora Kršnjavog, čovjeka goto-vo renesansnih dometa, čiji je životopis

11 Luetić, T. Šime Ljubić kao upravitelj Zemalj-skoga narodnog muzeja u Zagrebu od 1867. do 1878. godine. // Zbornik Odsjeka za povi-jesne znanosti Zavoda za povijesne i društve-ne znanosti HAZU, 19(2002), str. 233-234.; Škiljan, M. 150 godina nacionalnog muzeja u Hrvatskoj. URL: http://public.carnet.hr/hom/150.htm (25. VII. 2011.).

12 Rački, F. Besjeda predsjednikova. // Rad Ju-goslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga I. (1867), str. 48.

pun iznimnih ostvarenja i kontroverzi.13

13 Izidor Kršnjavi rođen je u Našicama 1845. god. Rano školovanje prošao je u franjevač-koj pučkoj školi te u franjevačkoj gimnaziji u Požegi; maturirao je 1863. u Vinkovcima. Na početku svoga radnog vijeka bio je profesor osječke gimnazije. Školovanje je nastavio u Beču, gdje je završio trienium i upisao Aka-demiju umjetnosti. Nakon stjecanja diplome u Beču, odlazi u München, gdje također upisuje Akademiju umjetnosti. Godine 1870. promo-viran je u doktora fi lozofi je u Beču, nakon čega se vraća u München, na Akademiju. Sljedećih nekoliko godina putuje u Italiju, gdje slika i proučava umjetnine. Godine 1878. imenovan je izvanrednim profesorom povije-sti umjetnosti i arheologije na Zagrebačkom sveučilištu kao prvi na toj funkciji. Između poslova studirao je pravo u Beču te je 1901. god. promoviran i u doktora prava.

Utemeljio je Društvo umjetnosti (1868.), vo-dio Strossmayerovu zbirku umjetnina, osno-vao Muzej za umjetnost i obrt (1880.) i Obrt-nu školu (1882.), reformirao realne gimnazije, utemeljio žensku stručnu školu, utemeljio Zavod za slijepe i gluhonijeme u Zagrebu, napisao Studije k Historiji Salonitani Tome Arhiđakona, prvi na hrvatski jezik preveo Danteovu Božanstvenu komediju, napisao dva romana o životu sv. Franje, naslikao fre-sku Sv. Franjo propovijeda pticama u crkvi franjevačkog samostana na zagrebačkom Kaptolu i tako u nedogled. Najplodnije vri-jeme njegova rada jest razdoblje od 1891. do 1895., kada je bio predstojnik Odjela za bogo-štovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade. Njegove su zasluge često bile umanjivane jer je kao bliski suradnik bana Khuena Héder-váryja napadalo kao sramota hrvatskog na-roda. Moguće ga je samo obraniti njegovim vlastitim riječima: Kršnjavi nije tražio ništa drugo doli opće dobro svoga naroda, a kroz to napredak čovječanstva. To je bila njegova ambicija i jedini njegov cilj. Izidor Kršnjavi umro je 3. II. 1927. u Zagrebu (Kršnjavi, I. Autonekrolog. // Zapisci: iza kulisa hrvatske politike. Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Zagreb: Mladost, 1986., str. 1-9.; Maruševski, O. Iso Kršnjavi ili Kako da nam se domovina obo-

41


Kao student u Beču i Münchenu, Kršnjavi je upijao estetiku historicizma i duh ka-snoga XIX. st., koji je poticao napredak i razvoj na svim područjima ljudskog djelovanja. Nakon povratka u Zagreb Kršnjavi se usmjerava na obrazovanje naroda kako bi se cijela zemlja povoljno razvijala. Smatra kako treba razvijati in-dustriju i obrte za koje već postoje temelji i tako pokrenuti modernizaciju zemlje jer poljodjelstvo kao jedina ili bar glavna produkcija u tako maloj zemlji kao što je naša ne može biti izvorom bogatstva (...).14 Smisao njegove ideje o trostrukom obrazovanju jest promicanje umjetničkog obrta, tj. primijenjene umjetnosti, i to preko Muzeja za umjetnost i obrt, s njim povezane Obrtne škole te Katedre za povijest umjetnosti na Zagrebačkom sveučilištu. Njegovim riječima; reforma se može postići općim obrazovanjem ukusa i organiziranom praktičnom na-stavom, za što je potrebno osnivati muzeje sa zbirkama uzoraka, originalnih pred-meta ili faksimila te otvarati biblioteke, održavati javna predavanja i dr. Također je važno poticati izvedbu umjetničkih djela u kojima će sudjelovati umjetnici i obrtnici svih profi la. Takav je primjer bila palača Odjela za bogoštovlje i nasta-vu u Opatičkoj 10 u Zagrebu, ali i brojne druge monumentalne građevine nastale u sklopu uređenja Donjega grada.15

gati? // Kaj: časopis za književnost, umjetnost i kulturu 33, 5(2000), str. 48-50.).

14 Maruševski, O. Iso Kršnjavi ili Kako da nam se domovina obogati? // Kaj: ... 33, 5(2000), str. 55.

15 Maruševski, O. Iso Kršnjavi kao graditelj: izgradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvatskoj. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti, 1986., 44-45.; Maruševski, O. Iso Kršnjavi ili Kako

Obrazovna ideja Kršnjavoga zaživjela je osnivanjem Katedre za povijest umjetno-sti i arheologiju 1878. god., otvaranjem Obrtnog muzeja 1880. god. na drugom katu zgrade u Gajevoj ulici 23 te pokre-tanjem obrtne nastave u tzv. Plemićevoj kući na Dolcu.16 Paralelno s idejom o pokretanju obrta uz pomoć trokuta škola – muzej – fakultet, Kršnjavi planira i rekonstrukciju gimnazijskog obrazo-vanja u Zagrebu povratkom klasičnim osnovama i ideji antičkoga grčkog foruma kao obrazovnoga i vjerskog središta. Na zemljištu vojnog vježbališta, omeđenoga Vojničkom (danas Ulicom I. Kršnjavoga), Savskom i Kukovićevom (danas Klaićevom) cestom, prema pla-novima Izidora Kršnjavoga, trebao je nastati centar obrazovanja i kulture kakav do tada grad Zagreb nije imao.17 Uz već postojeću Obrtnu školu i Muzej za umjetnost i obrt, čija je zajednička zgrada dovršena 1889. god., tu je trebao izrasti spoj školstva, znanosti i umjetno-sti te brige kako za tijelo, tako i za duh, a sve u jedinstvenom stilu renesanse.18

da nam se domovina obogati? // Kaj: ... 33, 5(2000), str. 55.; Maleković, V. Historicizam u Hrvatskoj. Ideološki, narodno-gospodar-stveni i kulturološki aspekti pojave neostilova u Hrvatskoj. // Historicizam u Hrvatskoj. Sv. 1. / uredio Vladimir Maleković. Zagreb: Mu-zej za umjetnost i obrt, 2000., str. 23.

16 Vujić, Ž. Postanak i razvoj umjetničkih muze-ja i galerija u Zagrebu. // Muzeologija 1991.-1992., 29/30(1993), str. 47-48.; Jurković, M. Odsjek za povijest umjetnosti. // Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: monografi ja. / uredio Stjepan Damjanović. Zagreb: Filo-zofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 137.

17 Maruševski, O. Školski forum Ise Kršnjavo-ga. // Studije muzeja Mimara 8(1992), str. 5.

18 Kao student, Kršnjavi se upoznao s arhitektu-rom mnogih europskih gradova, ali najviše ga


42

Godine 1893. Kršnjavi šalje svoj nacrt i upute dvama arhitektonskim ateljeima i trojici arhitekata te tako pokreće pozivni natječaj za projektiranje tzv. Školskog fo-ruma.19 Kao što je na nacrtu uočljivo (sl.

se dojmio razvoj Beča, za čiji stil kaže da (…) nije nego opet „renaissanca“ tj. ponavljanje grčkoga, rimskoga i bizantskoga stila nu u po-sve samostalnom preporodu osebnim znača-jem (…). Kao teorijsku podlogu svojeg odabira stila iznosi tvrdnju kako za profane svrhe tre-ba primjenjivati klasičnu umjetnost jer se sva naobrazba temelji na klasici; s druge strane, za gradnju crkava treba se koristiti gotičkim slogom koji je ponikao u srednjem vijeku, u doba prevlasti kršćanstva (Maruševski, O. Iso Kršnjavi kao graditelj:…. Zagreb: Društvo po-vjesničara umjetnosti, 1986., 71-75.).

19 Na natječaj su pozvani arhitekti Hermann Bólle i Kuno Waidmann iz Zagreba, Josip Vrancaš iz Sarajeva te arhitektonski ateljei

1.), Kršnjavi je taj gradski blok namje-ravao ispuniti plaštem pojedinačnih zgrada različite namjene te ih kolonada-ma povezati u cjelinu. Kao „točka na i“ zamišljena je crkva sv. Blaža, zaštitnika Donjega grada. U sjeveroistočnom troku-tu zemljišta planirana je zgrada klasične gimnazije, na koju bi se kolonadom na-dovezao Glazbeni zavod. Njemu bi se priključile realna gimnazija i trgovačka škola. Zapadno od klasične gimnazije trebala je stajati zgrada aule i gombao-ne (gimnastička dvorana, nap. a.) te konvikt. Cijeli zapadni blok zapremale bi zgrade još neutvrđene funkcije, iako je Kršnjavi na tome mjestu naknadno zamislio zasebne zgrade Arheološkoga i Prirodoslovnog odjela Narodnog mu-zeja, koji bi tako bili izravno uključeni u nastavu.20 Prvu nagradu za arhitekton-sko rješenje Školskog foruma osvojio je Atelje Ludwig i Hülssner, ali njihovi nacrti nikad nisu zaživjeli u smislu gra-dnje. Zbog ograničenih sredstava plano-vi za gradnju sve su više smanjivani, dok naposljetku nije sagrađena samo velika jedinstvena zgrada trgovačke škole te klasične i realne gimnazije, s muzejom gipsanih odljeva i gombaonom (sl. 2.).21 Gradnja je započela u srpnju 1894., trakt koji čini pročelje i u kojemu se smjesti-la Kraljevska donjogradska velika gim-nazija dovršen je krajem 1895., dok je

Helmer i Fellner iz Beča te Ludwig i Hülssner iz Leipziga-Berlina (Jurić, Z. Školski forum u Zagrebu 1893-1906. g. // Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 17(1999), 50.).

20 Maruševski, O. Školski forum Ise Kršnjavoga. // Studije muzeja Mimara 8(1992), str. 4, 6.

21 Isto, 14., 19.; Jurić, Z. Školski forum u Zagre-bu 1893-1906. g. // Prostor: … 17(1999), str. 54-56.

Slika 1. Školski forum, idejna skica

43


ostatak zgrade, uključujući i budući Mu-zej gipsanih odljeva, predan na uporabu sredinom 1896. god.22

Planirajući izgradnju Školskog foruma, Kršnjavi je za potrebe nastave počeo stva-rati tzv. Zbirku sadrenih otisaka skulptu-ra staroklasičnih naroda (dalje: Zbirka).23 U literaturi se često nailazi na zbunjujuće tvrdnje o pravom razlogu stvaranja Zbi-

22 Jurić, Z. Školski forum u Zagrebu 1893-1906. g. // Prostor: … 17(1999), str. 56.

23 Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveu-čilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb: Akademički senat Kraljevskog sveučilišta, 1900., str. 111.

rke. Kršnjavi svoj Gyps-Museum u teoriji planira već 1874. god. u programatskom članku Kako da nam se domovina obo-gati?, u kojemu, među ostalim, kopije ubraja u nužna didaktička pomagala za razvoj umjetničke svijesti naroda.24 Tek s dolaskom na mjesto predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu počinje s konkretnim narudžbama. Potkraj života zapisao je kako je odljeve skupljao da bi

24 Maruševski, O. Iso Kršnjavi kao graditelj:…. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti, 1986., str. 54-57.

Slika 2. Zgrada Kr. donjogradske gimnazije u Zagrebu


44

oživio fi lološku naobrazbu,25 no službeni dopisi vezani za početke nabave govore u prilog tome da su odljevi pribavljani za Arheološki odjel Narodnog muzeja.26 Površni pregled dostupnih podataka na-vodi na zaključak kako vlasnik Zbirke i njezina prava namjena nisu definira-ni ili se zbog nedostatka dokumenta-cije ne mogu jasno razabrati. Međutim, ako se jednadžbi doda uredba Odjela za bogoštovlje i nastavu iz 1893. god., kojom Arheološki odjel Narodnog muzeja po-staje i Arheološki zavod Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, a njegov pre-dstojnik ujedno i profesor arheologije na novoosnovanoj samostalnoj Katedri za arheologiju Mudroslovnog fakul-teta Sveučilišta, računica prema kojoj Arheološki odjel posjeduje Zbirku, a uje-dno obrazuje studente, učenike i široke mase, tj. narod, postaje sasvim jasna.27 Prvi odljev koji se danas nalazi u zgradi Filozofskog fakulteta, Laokontovu sku-pinu (Kat. 128.), za Arheološki je odjel

25 Kršnjavi, I. Autonekrolog. // Zapisci: … . Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Zagreb: Mladost, 1986., str. 7-8.

26 Naredbom kr. zemaljske vlade, odjela za bo-goštovlje i nastavu, od 9. srpnja 1892. broj 7816. nabavljene su od britisch muzeja u Londonu za arheologički odiel zemaljskoga muzeja u Zagrebu sadrene kopije Pathenono-vih skulptura (Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada; odjel za bogoštovlje i nastavu Kraljevskoj ze-maljskoj blagajni u Zagrebu. br. 3322 (24. III. 1893.)).

27 Humski, V. Pregled povijesti muzeja u Hrvat-skoj: 19. i 20. stoljeće (do 1945.) s bibliografi -jom. // Muzeologija 24(1986), str. 37.; Spomeni-ca … . Zagreb: Akademički senat Kraljevskog sveučilišta, 1900., str. 54.; Kršnjavi, I. Autone-krolog. // Zapisci: … . Sv. 1. / priredio Ivan Kr-talić. Zagreb: Mladost, 1986., str. 8.

Narodnog muzeja od Kraljevskog mu-zeja u Berlinu (danas Altes Museum Ber-lin, nap. a.) 1891. god. naručio tadašnji ravnatelj Odjela dr. Šime Ljubić.28 Kako je tijekom 1880./81. Arheološki odjel Narodnog muzeja premješten u prizem-lje zgrade današnje HAZU (sl. 3.), može se pretpostaviti da je odljev Laokontove skupine bio smješten s ostatkom zbirke Odjela, iako o tome ne postoje pouzda-ni podatci.29 Također se može samo pretpostaviti kako je poticaj za narudžbu tog odljeva bila velika Jubilarna go-spodarsko-šumarska izložba, održana početkom jeseni 1891. god. u Zagrebu.30 Nakon umirovljenja dr. Šime Ljubića, dotadašnjeg ravnatelja Arheološkog odje-la/zavoda, god. 1895., na poticaj samoga Izidora Kršnjavog, na njegovo mjesto do-lazi dr. Josip Brunšmid31; među ostalim i kao ravnatelj Zbirke.32

28 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Sadreni odljevi. Dopisnica. (24. VII. 1891.); Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. General. Verwaltund der Königlichen Museen Berlin (10. III. 1891.).

29 Humski, V. Pregled povijesti muzeja u Hrvat-skoj … . // Muzeologija 24(1986), str. 36.

30 Korak do novog stoljeća. Gospodarska izlož-ba u Zagrebu 1891. uredio Goran Arčabić. Za-greb: Muzej grada Zagreba, 2007. str. 11-35.

31 Kao arheolog podrijetlom iz Vinkovaca, koji je na studiju u Beču doktorirao s temom grč-kih kolonija u Dalmaciji (Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien), Brun-šmid je bio poveznica za teritorijalno razje-dinjene, ali kulturološki sve čvršće povezane dijelove nekadašnje Trojedne Kraljevine (Ko-lar-Dimitrijević, M. i Wagner, E. Brunšmid i Hoffi ller, osnivači moderne sje ver nohrvatske arheologije. // Godišnjak Njemačke narodno-sne zajednice 15, 1(2008)., str. 84.).

32 Zaninović, M. Odsjek za arheologiju. // Filo-zofski fakultet / uredio Stjepan Damjanović.

45


Tijekom razdoblja planiranja i gradnje školskih zgrada na Školskom forumu i zakonske regulacije nastave arheologije na Sveučilištu nabava odljeva teče nesmetano, tj. koliko to fi nancijska sredstva dopuštaju.Kao što je već spomenuto, odljevi ukrasa hrama Atene Parthenos, tzv. Elgin Marbles, kupljeni su u srpnju 1892. god.33 Narudžba

Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 151.; Kolar-Dimitrijević, M. i Wagner, E. Brunšmid i Hoffi ller, ... . // Godišnjak Njemač-ke narodnosne zajednice 15, 1(2008)., str. 85.

33 Kršnjavi, I. Zapisci: … . Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Zagreb: Mladost, 1986., str. 40., 412. (Prema navodima VHAD-a, cijena tih od-ljeva bila je tadašnjih 8 000 forinti, što dalje prenosi i dr. A. Bauer, međutim, sudeći po nalogu Odjela za bogoštovlje i nastavu Kra-ljevskoj zemaljskoj blagajni da tvrdki For-matora i Modellera D. Brucciani & Comp. u Londonu…(isplati)…dvije hiljade, dvadeset i osam (2028) forinti…. iznos od 8 000 forinti vjerojatno se odnosi na ukupne narudžbe od-

se sastojala od odljeva fi gura obaju zaba-ta (Kat. 2.a, 2.b, 3., 5.), cjelokupnog friza (Kat. 20. – 113.) i 15 metopa s prikazom Kentauromahije (Kat. 4., 114. – 127.).34 Ti su odljevi do daljnje odredbe smješteni u zgradu Obrtne škole (sl. 4.) da bi kasnije, prema riječima samog Izidora Kršnjavog,

ljeva do 1895. god.; Arhiv MDC-a, GIPSO-TEKA GRADA ZAGREBA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada; odjel za bogoštovlje i nastavu Kraljev-skoj zemaljskoj blagajni u Zagrebu. br. 3322. (24. III. 1893.)).

34 Muzej sadrenih otisaka u Zagrebu. // VHAD n.s. I (1895). Zagreb: 1895-1896., str. 114.; Bauer, A. Gipsoteka. Zbirka grčke plastike. Zagreb: 1949. (rukopis, MDC), str. 4. (A. Ba-uer u rukopisu spominje narudžbu 17 metopa, međutim, to je pogrešno jer se u Britanskome muzeju u Londonu nalazi 15 metopa s Par-tenona, a toliko ih je i danas u zgradi Filo-zofskog fakulteta u Zagrebu.; Boardman, J. Greek Sculpture. The Classical Period. Lon-don: Thames and Hudson, 1995., str. 121.).

Slika 3. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti


46

bili preneseni u staru sveučilišnu zgra-du, gdje su, osobito kipovi iz timpanona, vrlo nezgodno smješteni.3535 Nakon te početne kupnje, nabave odljeva najpoznatijih umjetnina antičkog razdo-blja nastavile su se do 1895. god., kada je Izidor Kršnjavi morao odstupiti s položaja predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu.3636Protekom vremena dokumenti

35 36

koji bi posvjedočili o veličini i važnosti Zbirke sveli su se na šture zapise i pokoju fotografi ju. Tako VHAD navodi kako je nabavljen veći broj odljeva iz Londona, Pariza, Berlina, Kölna, Münchena, Beča i Rima, dok Antun Bauer tom popisu do-daje Napulj, Firencu i Atenu.373737U Spo-menici Sveučilišta iz 1900. god. uz popis gradova izvora navodi se i podatak kako

37

Slika 4. „Obrtna škola i obrtni muzej“

mađarsku zastavu da tim prosvjeduju protiv mađarske prevlasti. Kršnjavi je tobože zato morao odstupiti. Uistinu je njegovo revno-vanje mnogima u Budimpešti i Zagrebu bilo zazorno pa je njegovo umirovljenje već prije bilo zaključeno (Kršnjavi, I. Autonekrolog. // Zapisci: … . Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Za-greb: Mladost, 1986., str. 9.).

37 Muzej sadrenih otisaka u Zagrebu. // VHAD. n.s. I (1895). Zagreb: 1895-1896., str. 114.; Ba-uer, A. Gipsoteka 1937 – 1947. Zagreb: 1948. (rukopis, MDC), str. 8.

35 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada; odjel za bogoštovlje i nastavu Kraljevskoj zemaljskoj blagajni u Zagrebu. br. 3322. (24. III. 1893.); Kršnjavi, I. Autonekrolog. // Zapisci: … . Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Zagreb: Mladost, 1986., str. 8.

36 Zanimljiva je napomena samog Kršnjavog o razlozima njegova odstupanja, u kojoj stoji: Za boravka kralja Franje Josipa u Zagrebu god. 1895. spalili su sveučilišni đaci javno

47


Zbirka ima 199 komada.38 Sve je doneda-vno svaki pokušaj sastavljanja popisa ili inventara originalne Zbirke bio nezahva-lan i gotovo nemoguć posao. Međutim, u Arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu nedavno je otkriven nacrt Muzeja gipsa-nih odljeva (Grundris des Gypsmuseu-ms) kako ga je predvidio Izidor Kršnjavi, a projektirao Atelje Ludwig i Hülssner (sl. 5.). Naime, nova zgrada trgovačke škole te klasične i realne gimnazije (sl. 2.) već je u svojim početnim planovi-ma imala predviđen prostor za Muzej gipsanih odljeva, što spomenuti nacrt i potvrđuje. Nažalost, ni ta ideja zbog nedostatka financijskih sredstava nije izvedena u potpunosti; posebna gom-

38 Spomenica … . Zagreb: Akademički senat Kraljevskog sveučilišta, 1900., str. 112.

baona, kolonadama spojena s krakovi-ma zgrade srednjih škola, nije mogla biti izgrađena pa je dvorana predviđena za smještaj odljeva s Partenona morala biti prenamijenjena u gombaonu. Koliko se vodila briga o detaljima, govori činjenica kako duljina nesuđene „dvorane Parteno-na“ odgovara širini pročelja tog hrama.39 Nakon odlaska Izidora Kršnjavog s mje-sta predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu dolazi do svojevrsne stagnacije u brizi za izvanrednu Zbirku odljeva koju je prikupio. Jedina nova akvizicija bio je odljev tzv. Adoranta iz Berlina,

39 Maruševski, O. Iso Kršnjavi kao graditelj:…. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti, 1986., str. 210.; Kršnjavi, I. Autonekrolog. // Zapisci: … . Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Za-greb: Mladost, 1986., str. 8.

Slika 5. Nacrt Muzeja gipsanih odljeva i plan postava dr. Josipa Brunšmida


48

što ga je 1897. god. Zbirci poklonio Ze-maljski izložbeni odbor. Iako je Zbirka u tom početnom razdoblju bila smještena u zgradi Obrtne škole te u sveučilišnoj zgra-di, ona je i dalje u službenom vlasništvu Arheološkog odjela Narodnog muzeja, a time pod paskom njegova ravnatelja dr. Jo-sipa Brunšmida. Problemi s fi nanciranjem održavanja Zbirke te njezina dislociranost i nepristupačnost široj publici ponuka-li su dr Brunšmida da 1897. god. zatraži da se Zbirka priključi Sveučilištu kao Sveučilišna zbirka sadrenih otisaka.4040

Službena odluka o tome donesena je u li-pnju 1898. god., a potpisao ju je sam ban

40

Khuen Héderváry. Odlukom se dr. Josipu Brunšmidu nalaže da …u vestibulu nove zgrade dolnjogradskih srednjih škola … prema svojim nazorima i uviđavnosti … kipove rasporedi i smjesti … i …da po vještaku dade oštećene kipove opraviti i očistiti. Istom je odlukom određeno da se nakon uređenja postava Zbirka, kako ona u zgradi srednjih škola, tako … i ona u sveučilišnoj zgradi…, stavlja pod nadzor dr. Brunšmida.4141Novootkriveni nacrt Muzeja gipsanih odljeva (sl. 5.) iznim-no je važan upravo zato što je iz njega prvi put moguće iščitati sastav Zbirke u doba njezina najvećeg sjaja; naime, njime

41

Slika 6. Tlocrt drugog kata zgrade Sveučilišta s naznačenim pretpostavljenim položajem odljeva par-tenonske skulpture

40 Bauer, A. Gipsoteka. Zbirka grčke plastike. Zagreb: 1949. (rukopis, MDC), str. 7

41 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlada odjel za bogoštov-lje i nastavu Dekanatu mudroslovnog fakulte-ta kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. br. 7411. (10. VI. 1898.).

49


se dr. Brunšmid koristio kad je planirao postav te je olovkom upisao položaj i na-zive kipova koji su tu bili izloženi. Kako bi se stekao djelomičan dojam o bogat-stvu Zbirke, ovdje navodimo samo neke od najznačajnijih, a danas izgubljenih odljeva: reljef s Lavljih vrata u Mikeni, Tiranoubojice, Moskoforos, tzv. Egineti, Mironov Marsija, Diadumen, Nika sa Samotrake, Usnula Arijadna iz Vatika-na, Faun Barberini, Dječak s guskom, Venera Genetrix i mnogi drugi.42

Zbog već spomenute prenamjene dvo-rane predviđene za smještaj odljeva s Partenona u gombaonu, ti su odlje-vi smješteni na drugom katu zgrade tadašnjeg Sveučilišta Franje Josipa I., u današnju zgradu Rektorata Sveučilišta u Zagrebu i Pravnog fakulteta (dalje: zgra-da Sveučilišta). O položaju odljeva unu-tar same zgrade svjedoči nekoliko crtica zapisanih u spomenicama Sveučilišta. Tako se navodi da je Zbirka smještena …u hodniku i na stubištima drugoga kata sveučilišne zgrade i u fi losofskoj ispitnoj dvorani… te …u zbornici filozofskoga fakulteta,… .43 Uklapajući te opise u tlo-crt drugog kata zgrade Sveučilišta, u ne-dostatku drugih izvora može se pretpo-staviti položaj navedenih odljeva kakav je naznačen na slici 6.Takvo stanje Zbirke ostalo je nepro-mijenjeno sve do početka Prvoga svjetskog

42 Bilić, T. Zagrebačka zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture. // Vjesnik Arheološkog mu-zeja u Zagrebu (dalje VAMZ) III., 41(2008), str. 443-445. (Za cijeli popis čitatelja upuću-jem na ovaj rad., nap. a.).

43 Spomenica … . Zagreb: Akademički senat Kraljevskog sveučilišta, 1900., str. 112.; Sve-učilište Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu 1874-1924. Zagreb: Akademički senat, 1925., str. 160.

rata, kada su, zbog slabije mogućnosti nadzora, pojedini odljevi razneseni. Pre-ma navodima Antuna Bauera, određene su odljeve za svoje potrebe preuzeli Aka-demija likovnih umjetnosti, Tehnički fakultet, Obrtna škola i druge ustano-ve.44 Muzej gipsanih odljeva u zgradi srednjih škola, kako ga je oblikovao dr. Josip Brunšmid, time se počeo osipati, a Zbirka kao Sveučilišna zbirka sadre-nih odljeva praktički prestaje postojati. Nakon umirovljenja dr. Brunšmida s mje-sta ravnatelja Arheološko-historijskog odjela Narodnog muzeja i sveučilišnog profesora arheologije te imenovanjem njegova nasljednika, dotadašnjeg kustosa dr. Viktora Hoffi llera 1924. god., ostaci Zbirke premješteni su u unajmljeni po-

44 Bauer, A. Gipsoteka. Zbirka grčke plastike. Zagreb: 1949. (rukopis, MDC), str. 9.

Slika 7. Zgrada u čijim je podrumskim prosto-rijama Zbirka bila smještena od 1924. do 1931. god.


50

drum zgrade u Ulici Ivana Gundulića 23, gdje ostaju do 1931. god. (sl. 7.).45 Otada počinje razdoblje intenzivnog pro-padanja Zbirke zbog nepovoljnih uvjeta u kojima su odljevi čuvani te zbog brojnih preseljenja, pri čemu su mnogi odljevi nepovratno uništeni. Nakon osam godina propadanja u podrumu u Gundulićevoj, Zbirka je 1931. god. preseljena u podrum zgrade današnje HAZU, gdje je tada još uvijek bio smješten Arheološko-histo-rijski odjel Narodnog muzeja. Već godinu dana nakon toga Zbirka je ponovno pre-seljavana; ovaj put stotinjak metara dalje, u ondašnje nove prostorije Arheološkog zavoda u Ulici Ruđera Boškovića 3 (sl. 8.).46 Nakon preseljenja demonstratorom

45 Humski, V. Pregled povijesti muzeja u Hrvat-skoj: 19. i 20. stoljeće (do 1945.) s bibliogra-fi jom. // Muzeologija 24(1986), str. 38; Bauer, A. Pedesetgodišnjica … . Zagreb: 1943. (ru-kopis, MDC), str. 5.

46 O tadašnjem stanju Zbirke najrječitije govo-ri razmišljanje dr. Antuna Bauera: … zbirka je bila u vrlo jadnom stanju, jer je seleći od Poncija do Pilata, iz jedne nepodesne rupe u drugu još nepodesniju, stalno bila u takvim okolnostima, da je morala dnevno sve više

Zbirke pri Zavodu, ali i asistentom na Katedri za arheologiju Filozofskog fakul-teta, imenovan je Antun Bauer, tada još student arheologije i povijesti umjetno-sti. Osim brige za Zbirku odljeva, Antun Bauer tom odlukom dr. Viktora Hoffi lera postaje odgovoran i za knjižnicu i foto-teku Zavoda, tj. Katedre.47 U tom razdoblju Zbirka je bila iznimno nepristupačna zainteresiranim posjeti-teljima, …magazinski smještena…, tj. njome su se mogli koristiti samo zapo-slenici Zavoda i Odjela te studenti arheo-logije.48 O tome svjedoči i vrlo oštro pi-smo bivšeg studenta Franje Leovcera dr. Baueru. Naime, Leovcer je razočaran činjenicom što tako vrijedna zbirka nema primjerene prostorije te što je raštrkana po Zagrebu. Iako vrlo nepravedno, on za takvo stanje optužuje osobno Antuna Bauera, koji je na margini pisma zapisao: Kada sam ovo pokazao prof. Hoffi lleru – zabranio je da se ikoga pušta da raz-gleda zbirku u institutu (Boškovićeva ul. 3. II. l.) – i ostalo je sve po starom i ništa se nije maknulo.49

propadati,… (Bauer, A. Pedesetgodišnjica … . Zagreb: 1943. (rukopis, MDC), str. 5.).

47 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Pismo dr. Antuna Bauera uvaženom gospodinu Ministru. (3. XI. 1941.); Mihalić, V. Privatne zbirke daro-vane gradu Zagrebu i njihova uloga u kultur-nom razvoju grada. // Muzeologija 45(2008), str. 30.; Šulc, B. Višestrukost stručnog i znan-stvenog djelovanja. // Muzeologija 31(1994), str. 7.

48 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis. Arheološki zavod Sveučilišta Dekanatu Filozofskog fa-kulteta Sveučilišta Nezavisne Države Hrvat-ske (4. VIII. 1941.).

49 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Sadreni odljevi. Privatno

Slika 8. Nekadašnja zgrada Arheološkog zavoda i dijela Sveučilišne zbirke sadrenih odljeva

51


U Gliptoteci (1940. – 1961.)

Priča o Gipsoteci Antuna Bauera, da-našnjoj Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zoran je prikaz problema s kojima su se kroz desetljeća susretali, a i danas se susreću pojedinci posvećeni kulturi u Hrvatskoj. Duboko ukorijenjeno mišljenje kako je kultu-ra nepotreban trošak, a baština nešto o čemu se vodi briga tek kada treba sku-pljati političke bodove stavljala je, i sta-vlja, osobe kao što to bio je Antun Bauer u frustrirajući položaj. Kao student arheologije i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Antun Bauer je uočio nebrigu nadležnih za velik broj gipsanih odlje-va radova hrvatskih umjetnika. Nastali kao dio procesa izrade skulpture, a često jedini idejni ostatak djela, ti su odljevi bacani, uništavani i zaboravljani, a An-tun Bauer ih je neumorno prikupljao te tako počeo stvarati impozantnu zbirku, ponajprije didaktičke namjene.50 Osim odljeva suvremenih djela, nacrta, skica i druge dokumentacije o umjetnicima, počeo je prikupljati odljeve spomenika starohrvatske plastike te otisaka gema, plaketa, novca i medalja.51 Nakon dok-torata s temom Rimska olovna plastika god. 1937. odlučuje tu svoju zbirku daro-vati gradu Zagrebu te je time predati na upotrebu javnosti; jedini su uvjet bili ne-djeljivost zbirke i osiguranje adekvatnoga izložbenog prostora. Gipsoteka grada Zagreba tako je službeno

pismo Franje Leovcera prof. Antunu Baueru (Split, 3. I. 1938.).

50 Bauer, A. Gipsoteka 1937 – 1947. Zagreb: 1948. (rukopis, MDC), str. 29.

51 Vujić, Ž. Postanak … . // Muzeologija 1991.-1992., 29/30(1993), str. 75-77.

osnovana u listopadu 1937., a „adekva-tan prostor“ osiguran je smještajem zbi-rke u drvenu šupu na gradskome maju-ru u Bednjanskoj ulici 23.52 Uočljivo je kako je Gipsoteka Antuna Bauera bila izložena gotovo istim problemima kao i Sveučilišna zbirka sadrenih odljeva. Godine 1940. dio Zbirke još je uvijek bio smješten u skučenom prostoru II. kata u Boškovićevoj ulici, a Gipsoteka je od travnja te godine useljavala u jed-nu od zgrada kompleksa bivše Tvornice kože u Medvedgradskoj ulici 2 (sl. 9.).53 Paralelno s preseljenjem Gipsoteke tek-la su dva procesa: okupljanje Zbirke odljeva, tj. povratak određenih odljeva od institucija koje su ih preuzele za vrije-me Prvoga svjetskog rata54 te pregovori

52 Mihalić, V. Privatne zbirke … . // Muzeolo-gija 45(2008), str. 27.; Bauer, A. Gipsoteka 1937 – 1947. Zagreb: 1948. (rukopis, MDC), str. 39.

53 Bauer, A. Gipsoteka 1937 – 1947. Zagreb: 1948. (rukopis, MDC), str. 40.

54 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis. Akademi-ja likovnih umjetnosti Zagreb Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta Univerziteta Kraljevine Jugoslavije, br. 346/1940. (10. V. 1940.); Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRA-

Slika 9. Gipsoteka grada Zagreba, danas Glip-toteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti


52

između Antuna Bauera kao upravitelja Gipsoteke i donedavnog demonstratora Zbirke s Arheološkim zavodom Filozo-fskog fakulteta o konačnom rješenju pi-tanja smještaja Zbirke sadrenih odljeva u prostore Gipsoteke. Dopisima od 13. i 14. ožujka 1940. god. utvrđeno je kako Arheološki zavod predaje Gipsoteki gra-da Zagreba u pohranu „Zbirku sadrenih odljeva antikne plastike…“ (Viktor Hof-fi ller, m.p.), a Gipsoteka grada Zagreba uzima u pohranu od Arheološkog zavoda Sveučilišta u Zagrebu „Zbirku…“. (…) Zbirka ostaje vlasništvo arheološkog za-voda Sveučilišta i bit će izložena u Gi-psoteki grada Zagreba dok Arheološki zavod ne dobije za zbirku odgovarajuće prostorije ili dok Sveučilište ne raspoloži drugačije sa zbirkom (Antun Bauer, m.p.).55 Kao što je vidljivo iz daljnjih izvještaja o radu Arheološkog zavoda,56 takvo je

DA ZAGREBA, omot: Historijat. Dopis. Ar-heološki zavod Filozofskog fakulteta Kralj. Jugoslavije Dekanatu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. br. 251/1940. (3. V. 1940.). (Iz teksta doznajemo kako su na Teh-ničkom fakultetu bili smješteni odljevi: Dis-kobol, Doryphoros, Amazonka, Venera Mil-ska i Hrvač Borghese.)

55 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Prijepis dopisa; jedan list. Gipsoteka grada Zagreba Arhe-ološkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu, br. 138-1940. (13. III. 1940.); Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Univerziteta Kralj. Ju-goslavije Zagreb Gipsoteki grada Zagreba, br. 114/1940. (14. III. 1940.).

56 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Izvještaj o radu Arheološkog zavoda i Zbirke sadrenih od-ljeva Filozofskog fakulteta Sveučilišta Kra-ljevine Jugoslavije u Zagrebu u škol. godini 1939/40., br. 393/1940. (8. VII. 1940.); Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGREBA,

uređenje bilo na obostrano zadovolj-stvo Gipsoteke i Zavoda; Antun Bauer i dalje je vodio Zbirku u svojstvu asistenta Arheološkog zavoda, a posebno se vodi-la briga o dostupnosti Zbirke studentima arheologije i povijesti umjetnosti.57 Iako je Gipsoteci u pohranu predan velik dio Zbirke, dio odljeva s Partenona i dalje se nalazio na II. katu zgrade Sveučilišta, odvojen od studenata arheologije i povije-sti umjetnosti, čija se nastava ionako nije održavala u tim prostorima. Prema Inven-taru sastavljenome nakon primopredaje odljeva, vidljivo je da je riječ o metopa-ma (15) i pločama friza (98), od čega je devet ploča friza ipak bilo premješteno u Gipsoteku, zajedno sa slobodnim skulp-turama.58 Kako je i Antunu Baueru i Viktoru Hoffi lleru na umu bilo samo što bolje iskorištenje Zbirke za potrebe na-stave, pokrenuli su inicijativu preseljenja i tih odljeva. Osim mogućnosti kvali-tetnog izlaganja i korištenja Zbirke, kao razlog preseljenja navodi se i činjenica

omot: Historijat. Izvještaj o radu Arheološ-kog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u škol. god. 1940-41., br. 151-gps-1941. (30. VI. 1941.).

57 Stručnjacima i studentima arheologije i po-vijesti umjetnosti bio je omogućen besplatan ulaz u sve dijelove Gipsoteke, a izvan rad-nog vremena u prostorijama Zbirke mogla su se održavati predavanja i seminari (Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Historijat. Ugovor između Dekanata Filozofskog fakulteta Sveučilišta Nezavisne Države Hrvatske i Gipsoteke grada Zagreba (bez datuma)).

58 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Inventar Zbirke sadrenih odljeva antikne plastike Arheološ-kog zavoda Sveučilišta u Zagrebu predane u pohranu Gipsoteki grada Zagreba (2. XII. 1940.).

53


da Gipsoteka raspolaže sa stručnim oso-bljem, radionama i alatom za popravak svih fi gura, što je Arheološkom Zavodu nemoguće nabaviti.59 Vijeće Filozofskog fakulteta odbilo je prijedlog na sjedni-ci od 10. X. 1941. god. Potrebno je na-pomenuti kako su posrijedi vjerojatno bile osobne nesuglasice između članova Vijeća i dr. Viktora Hoffi llera, jer kako drugačije objasniti izjavu da …nisu taj prijedlog ni pročitali nego su negativ-no potpisali jer su uvjereni da „nije u interesu Sveučilišta“ čim predlaže prof Hoffiller. Vijeće Filozofskog fakulte-ta odlučilo je da se ništa ne mijenja, a predložilo je čak i da se odljevi Zbirke s vremenom vrate iz Gipsoteke.60 Ogorčen zbog takve odluke, dr. Antun Bauer tada je podnio ostavku na mjesto asistenta Arheološkog zavoda, no nije odustao od pokušaja da odljeve s Partenona smje-sti u Gipsoteku.61 Godine 1943. prije-vremeno je umirovljen Bauerov najveći oslonac, dr. Viktor Hoffi ller, a pokušaji

59 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis. Arheološ-ki zavod Sveučilišta Dekanatu Filozofskog fakulteta Sveučilišta Nezavisne Države Hr-vatske (4. VIII. 1941.). Arhiv MDC-a, GIP-SOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Histo-rijat. Dopis (nije poslan). Arheološki zavod Sveučilišta u Zagrebu Rektoratu Sveučilišta Nezavisne Države Hrvatske, br. 147-1941. (12. VII. 1941.).

60 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Bilješka Antuna Bauera, br. 201-gps-1941. (23. VIII. 1941.).

61 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis (nije po-slan). Arheološki zavod Sveučilišta u Zagre-bu Rektoratu Sveučilišta Nezavisne Države Hrvatske, br. 147-1941. (12. VII. 1941.); Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Historijat. Pismo dr. Antuna Bauera uvaženom gospodinu Ministru (3. XI. 1941.).

preseljenja ostatka Zbirke u Gipsoteku zamiru i zbog općenito nepovoljnih, rat-nih uvjeta.62 Nakon završetka Drugoga svjetskog rata i uspostave komunističke vlasti, Antun Bauer je u Gipsoteci za ja-vnost otvorio djelomično uređen postav odljeva.63 Veći broj ploča friza i meto-pa s Partenona i dalje se nalazio na II. katu zgrade Sveučilišta te nisu mogle biti uključene u postav, zbog čega su i dalje ostale nedostupne većini zainteresiranih korisnika. Svojevrsni sukob između dr. Bauera i Sveučilišta oko odljeva predanih Gipsoteci na čuvanje nastavio se 1947. god., kada je tadašnji rektor Sveučilišta dr. Grga Novak od Gipsoteke odrješito zatražio povrat svih odljeva koji su pri-padali Arheološkom zavodu u prostorije Filozofskog fakulteta.64 U odgovoru na taj zahtjev Antun Bauer iznosi nekoliko argumenata protiv takvog preseljenja; kao najvažnije mogu se izdvojiti njegove tvrdnje kako je (…) zbirka u sadašnjim prostorijama i u sadašnjem postavu

62 Dr. Viktora Hoffi llera je na položaju redovi-tog profesora klasične arheologije, upravitelja Arheološkog zavoda i Zbirke sadrenih odlje-va te ravnatelja Arheološko-historijskoga i upravitelja Prehistorijskog odjela Narodnog muzeja zamijenio dr. Mirko Šeper (Kolar-Di-mitrijević, M. i Wagner, E. Brunšmid i Hoffi -ller, … . // Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice 15, 1(2008)., str. 94.; Godišnjak Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu za školske godine 1933/34. – 1938/39. Zagreb, 1940., str. 132.).

63 Bilić, T. Zagrebačka zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture. // VAMZ III., 41(2008), str. 445.

64 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis. Rektor Sveučilišta u Zagrebu dru Antunu Baueru, upravitelju Gipsoteke grada Zagreba u Zagre-bu, br. 251-1947. (23. I. 1947.).


54

muzeološki jedna od najbolje postavlje-nih zbirka u Zagrebu…. (…) Ovo je je-dina zbirka u Jugoslaviji i prema tome ima biti pristupačna i ostalima kojima je potrebna za nastavu, a pogotovo širokim narodnim slojevima…. (…) Smještajem ove zbirke u Gipsoteki dobija se osim toga i kontinuitet razvoja likovne umjet-nosti…. (…) Sa strane Gipsoteke nije nikada bilo osporeno, da je Sveučilište vlasnik ove zbirke. (…) Ali je neospor-no, da je Gipsoteka za posljednje dvije godine više učinila za ovu zbirku nego je Sveučilište učinilo kroz 50 godina unatrag.65 Predanost Antuna Bauera očuvanju fragmenata hrvatske umjetnosti i njegova borba, uz bok Viktora Hoffi l-lera, za bolje uvjete obrazovanja mladih stručnjaka i zajednice bili su nagrađeni 1951. god. pripajanjem Gipsoteke grada Zagreba Jugoslavenskoj akademiji zna-nosti i umjetnosti te umirovljenjem dr. Bauera s položaja njezina upravitelja.66 Iste godine zasluženo je, nakon ponov-nog aktiviranja 1945. god., umirovljen i dr. Hoffi ller, čime je zatvoreno još jedno poglavlje u povijesti Zbirke – okupljanje ostataka Zbirke Izidora Kršnjavog i pokušaj njezine integracije u cjelinu Gi-psoteke. Sljedećih deset godina očita je svojevrsna šutnja o Zbirci kao cjelini, a novi spomen Zbirke odnosi se na njezino djelomično preseljenje u novosagrađenu zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1961. god.

65 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis. Gipsoteka grada Zagreba Dekanatu Sveučilišta Zagreb, br. 128-gps-1947. (25. II. 1947.).

66 Vujić, Ž. Postanak … . // Muzeologija 1991.-1992., 29/30(1993), str. 91.

Preseljenje u zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1961.)

Zgradu Filozofskog fakulteta u današnjoj Ulici Ivana Lučića arhitekt Božidar Tušek projektirao je kao dvokatnu široku i nisku zgradu koja izvana djeluje kao čvrst četverokut, a zapravo je plašt hod-nika, dvorana i soba koji okružuje dva unutrašnja dvorišta.67 Zgrada je dovršena 1961. god., nakon čega je uslijedilo pre-seljenje svih odjela i službi Filozofskog fakulteta. Dekanat i većina odsjeka tada su iselili iz prostorija Sveučilišta, a Odsjek za arheologiju i Arheološki zavod preselili su na Fakultet iz zgrade Arheološkog mu-zeja na Zrinjevcu 19, gdje su se nalazili od 1945./46. god.68 Usporedno s preseljenjem nastave i znanstvenog rada u novu zgra-du planirano je i preseljenje odljeva friza i metopa s Partenona, o čemu svjedoči detaljna uputa Odsjeka za arheologiju o načinu rukovanja odljevima pri skidanju sa zidova II. kata zgrade Sveučilišta i o

67 Maroević, I. O Zagrebu usput i s razlogom: izbor tekstova o zagrebačkoj arhitekturi i urbanizmu (1970-2005). Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2007., str. 41-42.

68 Agičić, D. Kratka kronologija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. // Filozofski fakultet… . / uredio Stjepan Damjanović. Za-greb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 19.; Majnarić-Pandžić, N. O časopisu. http://opuscula.ffzg.hr/ocasopisu.html (16. V. 2010.); Arheološko-historijski odjel Narod-nog muzeja u Zagrebu reorganiziran je 1945. god. u samostalnu ustanovu pod nazivom Arheološki muzej Zagreb te je iz prostorija u prizemlju današnje HAZU preseljen u bivšu Vraniczanyjevu palaču na Zrinjevcu 19, gdje se i danas nalazi. Do 1961. god. u istim se prostorijama održavala i nastava arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Humski, V. Pregled povijesti muzeja u Hrvatskoj: … // Muzeologija 24(1986), str. 38.)

55


pripremi za prijevoz.69 Kako o samom postupku prijenosa tih odljeva ne postoje službeni zapisi ni fotografije, možemo samo zamisliti teškoće organizacije i iz-nos fi nancijskih sredstava uloženih u cijeli pothvat. Odljevi friza i metopa postavljeni su na hodnike I. kata nove zgrade Filo-zofskog fakulteta, gdje se i danas nalaze. Reorganizacijom nastave na Filozofskom fakultetu 1955. god. službeno su formi-rani Odsjek za arheologiju kao nastavna i Arheološki zavod (kratkotrajno Institut) kao znanstvenoistraživačka jedinica, obje sa zajedničkim kadrom i kao sljednice cjelina osnovanih 1893. god.70 Gipsani su odljevi kao didaktička sredstva tada potpali pod nadležnost Odsjeka za arheo-logiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U nedostatku pisanih izvora, za ra z-rješenje problematike same kronologije prijenosa odljeva autorica se oslonila na

69 Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Dopis. Odsjek za Arheologiju Filozofskog fakulteta Dekanatu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ur. br. 145/1960. (20. IX. 1960.).

70 Zaninović, M. Odsjek za arheologiju. // Filo-zofski fakultet … . / uredio Stjepan Damja-nović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 153.; Težak-Gregl, T. Odsjek i Za-vod. Privatna poruka (2. VI. 2010.).

svjedočanstva te na vlastito istraživanje u Gliptoteci i na Filozofskom fakultetu. Kao početna točka uzeti su inventarni po-pisi sastavljeni 1940. i 1946. god. u Gip-soteci, u kojima se navodi kako se odljev partenonskog friza sastoji od ukupno 98 ploča, od čega se devet (1940.) odno-sno šesnaest (1946.) nalazi u Gipsoteci. Jednako tako, metopa ima 15, a sve su tih godina i dalje smještene na II. katu zgrade Sveučilišta.71 Nakon preseljenja u novu zgradu Filozofskog fakulteta, u inventarnoj knjizi Odsjeka za arheo-logiju iz 1963. god. odljevi se navode pod brojem 799-99 kao Gipsani odljevi „Partenona“ – 15 kom. i Gipsani odljevi s „Partenona“ – 104 kom.72 Zapis u koje-mu se spominje 15 komada odljeva očito se odnosi na odljeve metopa s Parteno-na, međutim, mnogo je problematičnije utvrđivanje stvarne liste onih 104 koma-da. Kao što je već navedeno, Gliptoteka je u svojim inventarnim knjigama uvijek navodila kako ima 98 ploča odljeva friza s Partenona, što bi značilo da su se u tom trenutku na Filozofskom fakultetu nala-zile sve ploče friza i šest dodatnih slo-bodnih fi gura s „Partenona“, tj. odljevi ukrasa zabata tog hrama. Jednako tako,

71 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Inventar Zbirke sadrenih odljeva antikne plastike Arheološ-kog zavoda Sveučilišta u Zagrebu predane u pohranu Gipsoteki grada Zagreba (2. XII. 1940.); Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRA-DA ZAGREBA, omot: Historijat. Popis Od-ljeva grčke i rimske plastike sastavljen dne 15-II-1946 po prof. Lelji Dobronić, br. 124, u Zagrebu, dne 24. II. 1946. (15. II. 1946.).

72 Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Popi-sna lista nepokretne imovine – inventarskih predmeta. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta (31. XII. 1963.).

Slika 10. Filozofski fakultet u Zagrebu 1962. god.


56

moglo bi se zaključiti da do tog vremena iz Gliptoteke na Filozofski fakultet nije stigla nijedna druga fi gura koja se danas ondje nalazi. Takvo stanje nimalo se ne mijenja pogledom u inventarnu knjigu Odsjeka za arheologiju iz 1968. god., kada se pod brojem 799-99 nalazi zapis: Gipsanih odljeva 15 kom. i Gipsanih odljeva 104 kom.73 To bi značilo da ni te godine na Filozofskom fakultetu nije bilo nijednog drugog odljeva osim onih s Partenona. Novo svjetlo na problematiku točnog utvrđivanja kronologije prijenosa određenog broja gipsanih odljeva u zgra-du Filozofskog fakulteta baca sjećanje dr. Ante Rendića-Miočevića, današnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja u Za-grebu. On je u ljubaznome telefonskom razgovoru napomenuo kako je, zajedno sa svojim kolegama studentima, sudjelo-vao u preseljenju odljeva, da bi ih kasnije spašavali od velike poplave.74 Naravno,

73 Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Popi-sna lista nepokretne imovine – inventarskih predmeta. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta (31. XII. 1968.).

74 Rendić-Miočević, A. Telefonski razgovor (28. IV. 2010.).

riječ je o poplavi koja je pogodila Zagreb 1964. god. (sl. 11.), a kako su odljevi par-tenonskog friza i metopa bili smješteni na zidovima I. kata zgrade Filozofskog fakulteta, što znači nedostupni vodi, ovdje može biti riječ samo o odljevima nekih pojedinačnih antičkih kipova i poprsja (Kat. 1. – 19., 128.) koji se i danas nala-ze u prostorijama Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema tome, možemo zaključiti kako se pod inv. br. 799-99 doista nala-ze svi danas postojeći odljevi smješteni u prostorijama Filozofskog fakulteta. Kao što je vidljivo iz priloženoga kataloga, riječ je o 128 kataloških jedinica koje čine odljevi ploča partenonskog friza (Kat. 20. – 113.), 15 odljeva metopa s Partenona (Kat. 4., 114. – 127.), četiri odljeva fi gu-ra ukrasa partenonskih zabata (Kat. 2.a, 2.b, 3., 5.) te 16 odljeva različitih antičkih umjetnina (Kat. 1., 6. – 19., 128.). Razlike u broju odljeva koje se pojavljuju u in-ventarnim knjigama Gipsoteke i Odsjeka za arheologiju te u kataloškim jedinica-ma ovoga kataloga mogu se opravdati pogreškama u prebrojavanju ploča odlje-va partenonskog friza, čije su granice često slabo uočljive.75 Odljevi koji se danas nalaze na Filozofskom fakultetu dijelovi su originalne Zbirke s kraja XIX. st. (dalje „originali“), dok se u Gliptote-ci HAZU nalaze njihove kopije.76 Osim

75 Stvarni broj ploča vjerojatno je 84 jer su do-ista mogle biti razdvojene kao pojedinačne ploče i detaljno prebrojene tek pri preseljenju iz zgrade Sveučilišta u novu zgradu Filozof-skog fakulteta. Stoga se oduzimanjem broja samostojećih odljeva (20) od ukupnog broja odljeva navedenoga u inventarnim knjigama Odsjeka za arheologiju (104) dobiva broj od 84 samostalne ploče odljeva friza.

76 Iznimke su Aristionova stela i Umirući Gal. Stela je razbijena već 1938. god. te je u Glip-

Slika 11. Velika poplava u Zagrebu 1964. god. Zgrada Filozofskog fakulteta u sredini lijevo.

57


toga, u Gliptoteci postoje odljevi antičkih umjetničkih djela kojih nema na Filozo-fskom fakultetu, što znači da na fakultet nije prenesena cijela Zbirka već je napra-vljen odabir. Kao primjer navodim odlje-ve fi gura zabata hrama Atene Parthenos, koje se kao cjelovite grupe nalaze u Glip-toteci, dok Filozofski fakultet posjeduje samo četiri primjerka.77 Pregledom oznaka na pojedinim ko-madima u Gliptoteci i na Filozofskom fakultetu utvrđeno je kako je postojao jedinstveni način označivanja odljeva pri njihovu nastanku i skupljanju u Zbirku. Svaka pojedina radionica odljeva svoj je primjerak označila metalnom pločicom, svojevrsnim potpisom majstora. Osim toga, odljevi su signirani urezanom oz-nakom koja se sastoji od kombinacije slo-va i broja. Na primjercima koji su odli-veni u Gliptoteci uočljiv je oblik ili čak otisak metalne pločice, dok je urezana signatura zamijenjena onom ispisanom crnom tintom. Na temelju svih iznesenih podataka, može se zaključiti kako je u razdoblju između 1961. i, najkasnije, 1964. god. postignut dogovor o prijenosu određenog

toteci restaurirana i izlivena u dva dodatna primjerka, od kojih se jedan nalazi u Glipto-teci, a „original“ i dodatna kopija nalaze se na Filozofskom fakultetu (Arhiv MDC-a, GIP-SOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Hi-storijat. Inventar Zbirke …. (2. XII. 1940.)). Umirući Gal također postoji u tri primjerka: „original“ je gotovo potpuno uništen i čuva se na Filozofskom fakultetu, a po jedna njegova kopija nalazi se u Gliptoteci i na Filozofskom fakultetu.

77 Gliptoteka HAZU. Zbirka sadrenih odljeva djela antičkog kiparstva od V. st. pr. Krista do I. st. pr. Krista. URL: http://gliptoteka.mdc.hr/zbirka_anticke_skulpture.aspx (22. VI. 2010.).

dijela odljeva iz Gipsoteke u novu zgradu Filozofskog fakulteta, pri čemu je Gipso-teka za svoje potrebe izradila kopije tih odljeva.

Nakon prijenosa u zgradu Filozofskog fakulteta odljevi su raspoređeni u pro-storu, međutim, njihov je točan postav moguće utvrditi samo fragmentarno i uz dozu opreza. Iz razgovora s dr. Marinom Miličević-Bradač doznaje se da su odlje-vi skulptura Laokont i sinovi, Dorifor te Venera Miloska bili smješteni u auli Fakulteta.78 Ne postoje fotografski zapisi tog postava, ali znajući da je oplata zgra-de Filozofskog fakulteta u to vrijeme još bila potpuno prozirna, bez današnjih pre-gradnji (sl. 12.), te da su, kao zrnce monu-mentalnosti, postojala dva ulaza u zgradu, efekt na posjetitelja pri ulasku zasigurno je bio dojmljiv. Ostatak odljeva bio je izložen u sobi A-018, svojevrsnom izložbenom prostoru Odsjeka i Zavoda za arheologiju s replikama i odljevima predmeta ma-

78 Miličević-Bradač, M. Intervju (9. XII. 2008.).

Slika 12. Aula Filozofskog fakulteta neposred-no nakon izgradnje. Na ovom mjestu danas su prostorije Kluba studenata Filozofskog fakulteta.


58

terijalnih kultura iz raznih arheoloških razdoblja. Iako izvanredno zamišljena, ta prostorija didaktičke namjene s vre-menom se počela pretvarati u Knjižnicu Odsjeka za arheologiju, a odljevi su nestali iza polica i stisnuti su na prašnjave ormare (okvir 2.). Dodatna, gotovo nepopravljiva, šteta Zbirci nanesena je 1977. god., kad su nepoznati počinitelji razbili odljeve koji su bili izloženi u auli Fakulteta. Najviše su stradali Laokont i sinovi te Dorifor, koji ni danas nije potpuno restauriran.79 Od tog trenutka svi su samostojeći odlje-vi povučeni u A-018, gdje su sačuvani od daljnjih većih oštećenja, ali skučenost prostora Knjižnice i neposredna blizina studentske radne sobe uvjetovali su sitna oštećenja kakva uvijek nastaju kad postoji

79 Isto.

mogućnost neposrednog dodira bez poz-navanja stvarne vrijednosti objekta (okvir 1.). Odljevi polako, ali sigurno gube svoju didaktičku ulogu i pretvaraju se u ukras. Oni partenonskog friza izazivaju di-vljenje i znatiželju posjetitelja Fakulteta i novih generacija studenata, ali bez do-datnih objašnjenja i sustavnog upućivanja na njihovu vrijednost već dugi niz godi-na nemaju drugu do dekorativnu ulogu. Poput friza, i partenonske metope gotovo u potpunosti služe kao ukras hodnika I. kata fakultetske zgrade. Osim toga, zbog prilično niskog položaja na zidu gotovo su sve oštećene dodirivanjem, šaranjem, urezivanjem ili lomljenjem (sl. 13.). Sve do 1993. god. i do svečane pro-slave stote godišnjice studija arheologije na Sveučilištu u Zagrebu samostojeći

Okvir 1. Odljevi u bivšoj Knjižnici Odsjeka

59


su odljevi bili spremljeni u Knjižnici Odsjeka jer nije postojala mogućnost iz-laganja kojom bi se istodobno zadovoljile potrebe studenata, odagnala bojazan za-poslenika Odsjeka i Zavoda te udovoljilo stalnoj težnji nadležnih za štednjom.80 Proslava velikog jubileja – stote godišnjice nastave arheologije na Sveučilištu u Za-grebu, bila je prilika da se odljevi ponov-no izlože i predoče svim studentima, za-poslenicima i posjetiteljima Filozofskog fakulteta koji su se tih dana ondje zatekli (sl. 14.). Stogodišnjica je obilježena pri-godnim skupom, izložbom te posebnim izdanjem časopisa Opvscvla Archaeo-logica. Pregledom videozapisa proslave uočeno je kako su odljevi izloženi kao dopuna svečanosti, međutim, gotovo se i ne spominju u brojnim obraćanjima okupljenima. Jednako tako, ni u prigo-dnom časopisu nema znatnijeg spomena Zbirke.81 Promatrač sa strane možda bi

80 Isto.81 Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Sto go-

dina studija arheologije na Sveučilištu u Za-grebu. Zagreb: 11. XI. 1993. (VHS; snimio Marcel Burić); Opvscvla Archaeologica 17, 1(1993) / uredio Marin Zaninović. Zagreb:

zaključio kako ti kipovi doista služe samo kao dekoracija iako se vjerojatnije radilo o namjernom izbjegavanju bavljenja neu-godnom temom; dovoljno je napomenuti kako do te godine odljevi razbijeni 1977. još uvijek nisu bili restaurirani.Zaposlenicima Odsjeka i Zavoda za arheo-logiju nije nedostajalo entuzijazma, želje za promjenom postojećeg stanja, kao ni svijesti o neadekvatnim uvjetima u kojima se odljevi nalaze. Problem su, kao gotovo uvijek u takvim slučajevima, fi nancijska sredstva potrebna da bi se cijela Zbirka restaurirala, kvalitetno izložila i konačno upotrijebila za ono zbog čega je stvore-

Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu, 338 str.

Slika 13. Namjerna oštećenja na jednome od odljeva metopa (Kat. 120.)

Slika 14. Venera Miloska u auli Filozofskog fakulteta 1993. god.


60

na – za obrazovanje.82 O tome svjedoči uspješno proveden projekt restauracije razbijenog odljeva grupe Laokont i sinovi, koju je 2000. god. obavio hrvatski kipar i restaurator Slavimir Slaviček.83 Nakon

82 Prema riječima dr. Miličević-Bradač, samo za čišćenje odljeva partenonskog friza potrebno je oko 200 000 kuna (Miličević-Bradač, M. Intervju, 9. XII. 2008.).

83 Slavimir Slaviček ustvrdio je kako je resta-uracija grupe Laokont i sinovi bila iznimno zahtjevna. Određeni se dijelovi nisu mogli obnoviti pa su u radionici Gliptoteke izrađeni odljevi koji su pridodani „originalu“. Nakon što je odljev fi ksiran i dopremljen u zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, obavljen je i postupak patiniranja površine, čime je re-stauracija završena (Slaviček, S. Telefonski razgovor, 8. VII. 2011.).

restauracije odljev je smješten u donji de-sni kut velike dvorane (D-VII) na Filozo-fskom fakultetu, gdje se i danas nalazi (sl. 15.).84 Nažalost, torzo i glava odljeva Do-rifora bili su toliko uništeni da je restau-racija nemoguća te je za Zbirku potrebno pribaviti potpuno nov odljev toga iznimno važnoga umjetničkog djela.Godine 2009. sagrađena je i otvorena nova Knjižnica Filozofskog fakulteta. Pre-seljenjem Knjižnice Odsjeka za arheolo-giju, prostoriji A-018 mogla je biti vraćena njezina prvotna funkcija – u njoj je ponov-no izložena Zbirka Odsjeka za arheologiju. Kao dio Zbirke, samostojeći su gipsani odljevi raspoređeni unutar prostorije te

84 Isto.

Slika 15. Grupa Laokont i sinovi u dvorani D-VII nakon restauracije

61


označeni jednostavnim legendama, čime su ostvareni prvi koraci prema pravome, otvorenom izlaganju u didaktičke svrhe. Iako dio Zbirke, odljevi izloženi na I. katu zgrade Fakulteta te u dvorani D-VII nisu obilježeni na jednak način, pa stoga i dalje funkcioniraju gotovo isključivo kao ukra-sni elementi u prostoru.Povijesni pregled razvoja ideje obra-zovanja uz pomoć gipsanih odljeva

najznačajnijih umjetničkih ostvarenja antike navodi na zaključak kako se s protokom godina didaktička uloga Zbi-rke znatno umanjivala, a njezina stvarna vrijednost mnogima ni danas nije poz-nata. Zbirka, kako ju je zamislio Izi-dor Kršnjavi, nestala je već u davnim međuratnim godinama, a njezini dije-lovi koji su prije gotovo pedeset godina stigli u prostore Filozofskog fakulteta u Zagrebu s vremenom su, na veliko žaljenje zaposlenika Odsjeka i Zavo-da za arheologiju, iz statusa vrijednih odljeva umjetnina prešli u sferu ukra-snih fi gura. Potencijal Zbirke, međutim, još uvijek nije izgub ljen. Ovaj je rad na-stao upravo s ciljem da predstavi iznim-nu viziju koja je vodila osnivača Zbirke, da prikaže probleme u kojima se ona da-nas nalazi, ali i da, uz dozu optimizma, uputi na mogućnost povratka njezinoj originalnoj namjeni, koja nije nestala već je samo zanemarena.

MUZEOLOŠKA ANALIZA GIPSANIH ODLJEVA

Britanski povjesničar Eric Hobsbawm okarakterizirao je XIX. st. kao doba re-volucije, kapitala i rađanja nacija. Tra-ganje za dalekim korijenima okrenulo je tada kulturna strujanja većine europskih naroda prema istraživanjima vlastitog podrijetla i posebnosti, ali i dalje, prema antičkim izvorima, koji su doista temelji određene kolektivne svijesti Europe i Sredozemlja. U industrijaliziranim se zemljama po-činje stvarati srednji sloj željan dosega visoke kulture, a golema fi nancijska sre-dstva koja se koncentriraju u središtima proizvodnje i trgovine ulažu se u javna kulturna događanja kao što su svjetske

Slika 16. Detalj odljeva zapadnoga partenons-kog friza (Kat. 71.)


62

izložbe.85 Niz velikih privatnih zbi-rki umjetnina koje se otvaraju javnosti započinje pretvaranjem pariške palače Louvre u Muzej Republike 1792. god.86 Kao što je to stoljeće gledalo na antiku i njezinu renesansu kao na temelje vlastite kulture, tako je i obnovilo antičko negi-ranje nedodirljivosti originala u umjet-nosti ako on stoji samostalno i nema edukacijsku ulogu. Kopije, reprodukcije, odljevi i rekonstrukcije postali su prihva-tljivi kako bi se uz pomoć njih formirale sveobuhvatne i zorne zbirke ponajprije antičkih umjetničkih djela, dostupne širokoj javnosti.87 Poput rimskog cara Hadrijana, koji je na posjedu svoje vile u današnjem Tivoliju izložio makete najpoznatijih građevina antike te kopije tada najcjenjenijih umjetnina, skupljači XIX. st. na jednome mjestu okupljaju re-produkcije reprezentativnih umjetničkih djela antičkog razdoblja, najčešće u obliku gipsanih odljeva.88 Želja za prika-zom razvoja antičke umjetnosti pritom nadvladava poniznost pred originalom, koji u svojoj muzejskoj zaštitnoj ovoj-nici često ne može običnom posjetitelju ili studentu približiti okruženje iz koje-ga je prenesen. Tvrdnju kako se takve

85 Maroević, I. 19. stoljeće – tradicija i moder-ne nacije. //Muzeologija 37(2000), str. 11.; Hales, S. J. Re-Casting Antiquity: Pompeii and the Crystal Palace. // Arion. III, vol. 14, 1(2006), str. 99. URL: http://www.jstor.org/stable/29737292 (12. IV. 2010.).

86 Maroević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Za-vod za informacijske studije, 1993., str. 33.

87 Hales, S. J. Re-Casting Antiquity: Pompeii and the Crystal Palace. // Arion. III, vol. 14, 1(2006), str. 117. URL: http://www.jstor.org/stable/29737292 (12. IV. 2010.).

88 Šulc, B. Zbirke umjetnina u antičko doba. // Muzeologija 22(1978), str. 36.

zbirke stvaraju prije svega zbog eduka-cijskih razloga potkrepljuje činjenica da se njihov najveći broj i danas nalazi u različitim obrazovnim ustanovama.89

Slika 17. Galerija odljeva Ashmolean muzeja

Jedna od takvih zbirki je Galerija odljeva Ashmolean muzeja (Ashmolean Museum Cast Gallery) Sveučilišta u Oxfordu, koja se smatra najstarijom i najvećom zbirkom te vrste u Velikoj Britaniji.90 Usko vezana za Fakultet klasike (Faculty of Classics) i za Arheološki institut Sveučilišta (Insti-tute of Archaeology), Galerija odljeva po-najprije služi za akademska istraživanja i

89 Popis velikog broja zbirki gipsanih odljeva iz cijelog svijeta nalazi se na stranicama Među-narodne udruge za očuvanje i promociju zbir-ki gipsanih odljeva (A.I.C.P.M.); http://www.plastercastcollection.org/fr/index.php (12. VI. 2010.).

90 University of Oxford. Ashmolean Museum. History of the Ashmolean. URL: http://www.ashmus.ox.ac.uk/about/historyandfuture/ (12. VI. 2010.); University of Oxford. Ashmole-an Museum. About the department. URL: http://www.ashmus.ox.ac.uk/departments/ca-stgallery/about/ (12. VI. 2010.).

63


podučavanje.91 Formiranje zbirke podu-dara se s dolaskom sir Arthura Evansa na mjesto kustosa Ashmolean muzeja 1884. god.92 Njegovim zalaganjem rasle su i zbirka originala i Galerija odljeva. Sve do 1959. god. i preseljenja u vlastitu novu zgradu, odljevi su bili izloženi uz bok originalnim umjetninama, što dodatno svjedoči o njihovu značenju i didaktičkoj funkciji cijelog Ashmolean muzeja. Ga-lerija odljeva danas se može pohvaliti s oko 900 gipsanih odljeva statua, arhitek-tonskih skulptura i reljefa grčke i rimske klasične umjetnosti. Među odljevima zbirke ističu se partenonski friz, grupa Laokont i sinovi, August s Prima Porta, kao i model atenske Akropole.93

Na Sveučilištu u Oxfordu Galerijom odlje-va najviše se koriste studenti i istraživači klasične arheologije, tj. članovi Fakulteta klasike. U suradnji s Arheološkim insti-tutom Sveučilišta, taj je fakultet pokre-nuo nekoliko projekata baziranih upravo na zbirci Galerije odljeva Ashmolean muzeja, od kojih je svakako najznačajniji

91 University of Oxford. Classical Archaeology at Oxford. URL: http://www.classics.ox.ac.uk/clasarch/index.asp (12. VI. 2010.); Uni-versity of Oxford. Institute of Archaeology. URL: http://www.arch.ox.ac.uk/institute.html (12. VI. 2010.).

92 Originalni Ashmolean muzej osnovan je dav-ne 1686. god. kao zbirka prirodnih i umjet-ničkih rariteta, a do kraja XIX. st. polako se pretvarao u muzej umjetnosti i arheologije; god. 1908. i službeno je osnovan u tom obliku (Maroević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 1993., str. 30., 66.; University of Oxford. ….URL: http://www.ashmus.ox.ac.uk/about/historyandfutu-re/ (12. VI. 2010.)).

93 University of Oxford. …. URL: http://www.ashmus.ox.ac.uk/departments/castgallery/about/ (12. VI. 2010.)

Centar za istraživanje klasične umjetno-sti, poznatiji kao The Beazley Archive.94 Centar je utemeljen na golemoj zbir-ci fotografija, bilježaka, crteža, knjiga, kataloga i otisaka gema koje je tijekom nekoliko desetljeća rada prikupio profe-sor klasične arheologije i umjetnosti sir John Beazley. Godine 1965. kolekciju je otkupio Fakultet klasike Sveučilišta u Oxfordu te je tako u svom „analognom“ obliku u prostorijama Galerije odljeva Ashmolean muzeja postala dostupna stu-dentima i stručnjacima. Tijekom godina arhiva je postupno digitalizirana te je 1998. osvanula na mreži kao svima do-stupna baza podataka o klasičnoj umjet-nosti. Osim originalne arhive, u bazi se nalaze i podaci o zbirci Galerije odljeva čiji su dijelovi dokumentirani fotografi -ranjem i kataloški stručno obrađeni.95 Centar za istraživanje klasične umjetno-sti Fakulteta klasike u Oxfordu ogledan je primjer kako institucija okrenuta obra-zovanju mora postupati s informacijama kojima raspolaže da bi doista ispunila svoje poslanje; informaciju nije dovolj-no posjedovati, ona mora biti prenesena svim zainteresiranim korisnicima putem svih dostupnih kanala.Iako je Galerija odljeva Ashmolean mu-zeja samo mali segment Sveučilišta u Oxfordu, njezina je didaktička funkcija potpuno ispunjena. Osnovni podaci o odljevima i originalima koje predstavljaju

94 University of Oxford. …. URL: http://www.classics.ox.ac.uk/clasarch/index.asp (12. VI. 2010.); Beazley Archive 1997-2010. URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/archive/history.htm (21. IV. 2010.).

95 Beazley Archive 1997-2010. URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/archive/history.htm (21. IV. 2010.).


64

dostupni su bez ograničenja u svakom kutku informatiziranog svijeta, a sama je zbirka izložena i dostupna poput bilo kojega drugog muzejskog odjela.

Vrijednosni odnos gipsanih odljeva i originala

Filozofski fakultet u Zagrebu, kao je-dno od glavnih rasadišta stručnjaka humanističkih i društvenih znanosti u Hr-vatskoj, nudi gotovo bezbroj mogućnosti korištenja Zbirkom odljeva Odsjeka za arheologiju. Zbog svoje osnovne eduka-cijske uloge Zbirka je namijenjena ponaj-prije studentima Fakulteta i doista nije teško zamisliti npr. studenta sociologije kako uz pomoć odljeva partenonskog fri-za promišlja o važnosti kolektivnih pro-slava u društvu ili studenta grčkog jezika i književnosti koji pred bistom Euripida ponavlja gradivo ispita iz kolegija Grčka tragedija. Predstavljanje svih sličnih mogućnosti koje pruža Zbirka bilo bi gotovo nemoguć zadatak. Stoga se ovdje treba ograničiti na definiranje značenja odljeva Zbirke za dvije humanističke znanosti koje su obilježile život njezina osnivača dr. Izi-dora Kršnjavog – povijest umjetnosti i arheologiju.Povijest umjetnosti je za potrebe analize umjetničkih djela razvila bogatu znan-stvenu terminologiju kojom se opisuju različiti oblici ponavljanja originala. Tako je kopija samostalno djelo izrađeno jed-nakim tehnikama i jednakim procesom kao i original. Budući da nastaje umjet-nikovom rukom, kopija nikad nije potpu-no istovjetna originalu, ali upravo zbog te činjenice ima i vlastitu umjetničku vrijednost te se može zasebno vredno-vati. Kopiju može izraditi autor originala

da bi, primjerice, posjedovao primjerak djela koje je prodano ili student koji ko-piranjem uči umjetničke tehnike.96 Ako kopija nastaje radi ilegalnih namjera ili da bi bila podmetnuta kao original, tada se naziva falsifi katom.97

Za razliku od kopije, reprodukcija ponav-lja originalno djelo izvedeno u nekom dru-gom materijalu ili tehničkim postupkom različitim od originalnoga.98 Najčešće su reprodukcije u obliku fotografi je koja do-nosi opći izgled djela i prenosi većinu po-ruka umjetnine, osim materijala i tehnike izrade, pa je stoga za povjesničare umjet-nosti daleko iza kopije. Gipsani odljevi nastali prema originalnome umjetničkom djelu, najčešće skulpturi, ulaze u kate-goriju reprodukcija.99 Studenti povijesti umjetnosti mogu se njima koristiti za proučavanje razvoja umjetnosti ili za vrednovanje sadržaja i oblika, ali ne i za analizu tehnika izrade i materijala djela koje predstavljaju. Arheologija kao znanost, a posebno nje-zina sastavnica klasična arheologija, usko se veže za dostignuća povijesti umjetno-sti, međutim, umjetnička djela promatra iz ponešto drugačijeg rakursa. Gipsa-ni su odljevi za arheološke stručnjake fizički prikaz umjetničkog djela otkri-venoga u arheološkim istraživanjima ili analiziranoga in situ, koje je materija-lizacija civilizacije ili ljudske kulture u određenome vremenskom razdoblju.

96 Hamann, R. Original i kopija. // Anali Galerije Antuna Augustinčića 13/14(2001), str. 33-35.

97 Kečkemet, D. Pitanje originala, replika, kopi-ja, krivotvorina, oponašanja i suvenira u skul-pturi. // Anali… 13/14(2001), 30.

98 Hamann, R. Original i kopija. // Anali… 13/14(2001), str. 33.

99 Isto, str. 33.

65


Materijal izrade i tehnika obično se za potrebe arheološke rasprave izvode iz istraživanja povjesničara umjetnosti ili arheologa specijalista, te se gotove uklapaju u vlastite analize. Vrhunska umjetnička djela nepoznatog nalazišta i datuma izrade za arheologa imaju mno-go manju važnost od često neugledne i povjesničarima umjetnosti nezanimljive keramike.Može se zaključiti kako su odljevi Zbir-ke Odsjeka za arheologiju reprodukcije originala kojima će se svaka znanstvena disciplina koristiti na svoj način iako oni nikako ne mogu u potpunosti zamijeniti originalna djela i njihova svojstva. S tog stajališta, zadaća je odljeva da bolje od najkvalitetnije fotografi je u stručnoj lite-raturi olakšaju učenje svim studentima Filozofskog fakulteta, a posebno oni-ma koji proučavaju povijest umjetnosti i arheologiju. Kako bi se to i ostvarilo, Zbirka mora biti dostupna te objašnjena uz pomoć alata što ih pružaju katalog i izložba.

Gipsani odljevi kao zamjena za original i njihova samostalna muzealna vrijednost

Nakon vrednovanja Zbirke gipsanih odljeva sa stajališta povijesti umjetnosti i arheologije te utvrđivanja mogućnosti njezina doprinosa obrazovanju mladih stručnjaka u tim znanostima, Zbirku je potrebno analizirati i uz pomoć parame-tara koje nudi muzeologija kao informa-cijska znanost.100

100 Muzeologija je dio informacijskih znanosti koji se bavi izučavanjem identifi kacije, zašti-te i komuniciranja muzealnosti materijalnih svjedočanstava kulture i prirode (prvenstve-

Poput svakoga drugog potencijalnog muzejskog predmeta, i elementi Zbi-rke odljeva Odsjeka za arheologiju nose nekoliko slojeva informacija, čime po-staju višeznačni predmeti. Ovdje ćemo se ograničiti na, u muzeološkom smislu, njihove najvažnije uloge: oni su zamjena za originalan muzejski predmet i ujedno su samostalna muzealija. U muzeologiji su zamjene za originalan predmet razvr-stane u nekoliko kategorija, a zbirke ko-pija ili reprodukcija umjetničkih djela stvorenih u edukacijske svrhe smatraju se dijelom prve kategorije, koja zamjene defi nira kao kopije izrađene radi zaštite ili zbog nemogućnosti pribavljanja ori-ginala za muzej.101 Nadalje, muzealija je svaki muzejski predmet koji, izdvojen iz svoje prave realnosti i prenesen u mu-zejsku, može svjedočiti o onoj realnosti iz koje je izdvojen.102 Predmeti se u raznim muzejima priku-pljaju upravo zbog informacija koje nose i važnosti tih informacija za kulturu i baštinu određenog kruga ljudi, područja, naroda ili čovječanstva u cjelini.103 Ori-ginalna umjetnička djela prema kojima

no muzealija) radi zaštite ljudske baštine i prijenosa njezinih poruka, kao i oblicima or-ganiziranog i institucionaliziranog ljudskog djelovanja (uglavnom muzejima) za postiza-nje navedenih ciljeva (Maroević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 1993., str. 92-93.).

101 Maroević, I. Baštinom u svijet. Petrinja: Ma-tica hrvatska, Ogranak Petrinja, 2004., str. 51-52. (Ostale su kategorije: kopije izrađene kao rekonstrukcija oštećenih ili izgubljenih predmeta, izvorni muzejski predmeti skuplje-ni zato što su izrađeni kao kopije te zamjene koje se koriste drugim izražajnim i prostor-nim medijem.)

102 Isto, str. 120.103 Isto, str. 39-41.

124


66

su odliveni dijelovi Zbirke posjeduju vla-stiti identitet koji gipsani odljev nikad ne može u potpunosti prenijeti. Kao što je već rečeno, ovi su odljevi samo repro-dukcije, zbog čega im nedostaju svojstva materijala originalnog djela kao što su boja, toplina, lom svjetlosti, pa čak i zvuk i težina. Međutim, što je važnije od toga, reprodukcija ne može preuzeti identitete predmeta koje muzeologija razlučuje i to-liko cijeni – idejni identitet koji prethodi materijalizaciji, stvarni identitet koji se ostvaruje u trenutku nastanka predmeta te zbiljski identitet čija je promjena stal-na jer se ostvaruje u trenutku kontakta s predmetom.104 Kvalitetno korištenje Zbirkom odljeva zbog tih je činjenica moguće samo uz minimalno poznavanje idejnoga i stvarnog identiteta originalnih umjetnina na temelju kojih je Zbirka na-stala, dok je dohvaćanje zbiljskog iden-titeta originala preko njihovih odljeva potpuno nemoguće.Definiranje elemenata Zbirke odljeva samo kao zamjene za nedostupne umjet-nine rasute po europskim muzejima i zbirkama značilo bi negiranje gotovo 120 godina starosti Zbirke i njezine vlastite vrijednosti kao skupine predmeta koji su stekli pravo da ih se naziva muzea-lijama. Kako bi se izdvojila samostalna muzealna vrijednost Zbirke, potrebno je odbaciti sloj koji prenosi identitet ori-ginalnih umjetnina te odčitati identitete samih odljeva. Proučavanjem povijesti Zbirke može se zaključiti kako se nje-zin idejni identitet ogleda u željama dr. Izidora Kršnjavog da stvori didaktičku zbirku najznačajnijih umjetnina antike, koja će biti smještena u posebno dizajni-


ranoj dvorani tada nove zgrade srednjih škola u Zagrebu (sl. 5.). Stvarni identi-tet gotovo se i ne razlikuje od idejnoga – Zbirka je formirana u željenom opsegu iako nije smještena u planirani prostor. Odmah nakon formiranja Zbirke počelo je i slojevito stvaranje onoga što se na-ziva zbiljskim identitetom. Slojeve koji označavaju razliku između zbiljskoga i stvarnog identiteta muzeologija naziva povijesnim identitetom ili identitetom trajanja, a on se prati kroz promjene strukturnoga i funkcionalnog identite-ta.105 Gledamo li Zbirku kao cjelinu koja ima svoju strukturu, možemo ustvrditi da se s protokom vremena ona uvelike promijenila te da je njezin sadašnji struk-turni identitet iznimno degradiran u od-nosu prema onome što ga je imala u tre-nutku formiranja njezina stvarnog iden-titeta. Ostaci originalne zbirke Izidora Kršnjavog razmješteni su i ne čine cjelinu, a mnogi su pojedinačni predmeti izgubi-li čak i svoj zbiljski identitet, tj. potpuno su uništeni, kako fizički, tako i infor-macijsko-dokumentacijski. Fokusirajući se samo na Zbirku odljeva Odsjeka za arheologiju, možemo ustanoviti kako je ona samo mali segment Zbirke Izidora Kršnjavog koji posjeduje vlastiti identi-tet trajanja, djelomično paralelan s ori-ginalnom Zbirkom. Njezin je strukturni identitet nakon preseljenja u novu zgradu Filozofskog fakulteta drastično mijenjan, što je posebno uočljivo nakon 1977. god. i uništenja dijela Zbirke. Daljnje promje-ne u strukturi odnose se na klasično pro-padanje materijala zbog neodržavanja i lošeg smještaja, na što se posebno upozo-rava u okviru 2.

105 Isto, str. 116.

67


Osim putem strukturnoga, cjelovitost zbi-ljskog identiteta očituje se i proučavanjem funkcionalnog identiteta pojedinog pred-meta ili Zbirke. Funkcionalni se identitet odnosi na promjene važnosti predmeta, tj. informacija koje predmet može prenijeti svojim korisnicima.106 Kao i strukturni, i funkcionalni je identitet Zbirke znatno degradiran. Njezina je primarna uloga u određenom razdoblju bila gotovo potpu-no negirana te su odljevi Zbirke na Fi-lozofskom fakultetu bili svedeni na puke dekorativne predmete. Tek nakon 2009. i djelomičnog otvaranja Zbirke studentima može se ustvrditi kako se njezin zbiljski identitet, tj. njegov funkcionalni dio, po-novno kreće u granicama prvotne zami-sli njezina tvorca.Kao što je već napomenuto, zbiljski iden-titet nastaje u slojevima, pa se stoga stal-no mijenja. Upravo zbog te sposobnosti Zbirka odljeva ima dvije mogućnosti daljnjeg razvoja – sivu budućnost u kojoj će se nastaviti njezino strukturno i funkcionalno propadanje do potpunog nestajanja, ili daljnje privođenje primar-noj funkciji putem stalnog postava , uz nužnu brigu o zaštiti materijala i o doku-mentiranju.

Zaštita gipsanih odljeva

Unutar muzejskih institucija zaštita je, uz istraživanje i komunikaciju, temeljna zadaća koja istodobno znači i obvezu, kako prema zbirci, tako i prema njezinim korisnicima. Iako Filozofski fakultet kao obrazovna i istraživačka institucija nije muzej u užem smislu riječi, već mu samo posjedovanje Zbirke, okarakterizirane

106 Maroević, I. Baštinom u svijet. Petrinja: Ma-tica hrvatska, Ogranak Petrinja, 2004., str. 55.

kao muzeološki vrijedne, nameće moral-nu i zakonsku odgovornost.107 Fizička zaštita muzejskih predmeta, pa tako i dijelova Zbirke gipsanih odljeva Odsjeka za arheologiju, provodi se na četiri osnovne razine: kao preventiva, zaštita materijala, zaštita oblika i zaštita značenja s dokumentacijom.108 Temeljni je aspekt zaštite preventiva, koja se mora očitovati u planiranome, sa-vjesnome i sustavnom smanjivanju svih vrsta opasnosti za materijal i oblik pre-dmeta. Najčešće se provodi uređivanjem mikroklimatskih i bioloških uvjeta u kojima su predmeti smješteni te pomnim planiranjem rukovanja muzejskim zbi-rkama u uvjetima prirodnih ili ljudskom rukom prouzročenih nezgoda.109

Zbirka odljeva sastavljena je od predmeta izrađenih od gipsa110, bez dodatka boje ili metalnih aplikacija na površini. Veći su predmeti iznutra ojačani metalnom arma-turom, a kao pomoćni materijali koji po-sjeduju vlastita svojstva mogu se izdvojiti drvena postolja, metalni okviri te kuke friza i metopa. Kao materijal geološkog podrijetla, gips zahtijeva posebne, ali ne

107 Muzejsku djelatnost obavljaju muzeji kao ustanove te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba pod uvje-tima propisanim ovim Zakonom (Zakon o muzejima (NN 142/98). Zagreb: Narodne novine, 1998. Čl. 4., stavak 1. URL: http://na-rodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_10_142_1746.html (22. VI. 2010.)).

108 Maroević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Za-vod za informacijske studije, 1993., str. 174-178.

109 Maroević, I. Baštinom u svijet. Petrinja: Mati-ca hrvatska, Ogranak Petrinja, 2004., str. 44.

110 Gips (sadra). Mineral, kalcijev sulfat s vodom (CaSO

4•2H

2O), obično bijelosive boje, a pojav-

ljuje se i u bezbojnim kristalima (http://www.geografi ja.hr/rjecnik/Zw (22. VI. 2010.)).


68

i rigidne uvjete zaštite. Mikroklimatski uvjeti također ovise o primarnoj namje-ni prostorija u kojima se dijelovi Zbirke nalaze. Hodnici Filozofskog fakulteta te dvorana D-VII ponajprije služe zaposle-nicima i studentima, zbog čega se mikro-klimatski uvjeti mogu znatnije regulirati samo u sobi A-018, gdje se nalazi veći dio slobodnih skulptura. Ukratko ćemo razmotriti idealne uvjete u kojima bi Zbirka trebala biti čuvana te mogućnosti njihova postizanja u prostorijama Filozo-fskog fakulteta u Zagrebu.

Temperatura i relativna vlažnost zraka

Gips je materijal koji snažno reagira na promjene vlažnosti zraka. Zbog svoje strukture iznimno je higroskopan, zbog čega prevelike oscilacije u vlažnosti uzrokuju stalno naprezanje materijala. Jednako tako, nagli pad temperature, uz visoku relativnu vlažnost, može dovesti do mikroskopskih lomova koji nakon nekog vremena uzrokuju raspadanje odljeva.111 Zbog takvih svojstava mate-rijala preporučuje se održavanje stalne temperature zraka u prostorijama na ra-zini između 18 i 23 oC, uz odstupanja od 0,5 oC po satu, dok je preporučena rela-tivna vlažnost zraka između 55 i 60%, uz toleranciju pada do 45% i dopuštene oscilacije od 0,5% po satu.112

111 Vokić, D. Restauracija nije alternativa pre-ventivnoj zaštiti. // Informatica Museologica 26, 1/4(1995), str.15.; Šeparović, M. Zaštita od fi zičkog propadanja gipsane skulpture „Rimska Pieta“ u Galeriji Ivana Meštrovića. Split: 2000. (rukopis, MDC).

112 Šeparović, M. Zaštita od fi zičkog propadanja …. Split: 2000. (rukopis, MDC).

Svjetlost i razina UV zračenja

Svjetlost je dvostruka prijetnja materija-lu dijelova Zbirke – podiže razinu tem-perature u prostoriji, a svojim UV dije-lom spektra uzrokuje promjene boje te krhkost gipsa.113 Za materijale geološkog podrijetla, kao što je gips, preporučljiva je razina vidljive svjetlosti od 150 luksa, dok se UV zračenje mora smanjiti na mi-nimalno 50 mikrovata po lumenu.114

Onečišćenje iz zraka

Osim što posjeduje određenu tempera-turu i relativnu vlažnost, zrak prenosi i mnoštvo čestica, većina kojih je estetski problem, a neke mogu uzrokovati štetne kemijske reakcije na materijalu Zbirke. Kako je većina prašine u prostorijama gdje boravi veći broj ljudi biološkog po-drijetla, njezino taloženje na odljevima i reakcija s različitim česticama koje čine gradski zrak mogu uzrokovati razvoj plijesni ili drugih mikroorganizama. Osim toga, prašina dodatno utječe na higroskopnost gipsa, a može reagirati i s kiselinama u zraku, pri čemu dolazi do sitnih oštećenja na površini odljeva.115 Dugotrajna izloženost oscilacijama tempe-rature i relativne vlažnosti olakšava prodi-ranje zraka i prašine dublje u materijal, a krajnja je posljedica toga korodiranje me-talne armature pojedinih odljeva.

113 Vokić, D. Restauracija nije alternativa pre-ventivnoj zaštiti. // Informatica Museologica 26, 1/4(1995), str. 16.

114 Wilthew, S. Briga o geološkim zbirkama. // Osnove zaštite… . / uredila Jadranka Vinter-halter. Zagreb: MDC, 1993., str. 61.

115 Vokić, D. Restauracija nije alternativa preven-tivnoj zaštiti. // Informatica Museologica 26, 1/4(1995), str. 17.; Šeparović, M. Zaštita od fi zičkog propadanja …. Split: 2000. (rukopis, MDC).

69


Biološki nametnici

Geološki materijal kao što je gips nema prirodnih nametnika pa stoga nije po-trebna posebna zaštita samih odljeva od insekata ili glodavaca. Pozornost treba pridati pomoćnim objektima, posebno drvenim postoljima, koja već pri izradi treba premazom zaštititi od nametnika. Kao što je već spomenuto, interakcija bioloških elemenata s različitim spora-ma i mikroorganizmima u prašini mogu pretvoriti gipsane odljeve u pogodno mjesto za razvoj gljivica ili plijesni.116 Zbog toga je potrebno, uz nadzor konzer-vatora, odljeve očistiti od prašine te što je više moguće spriječiti njezino ponovno taloženje na njima.

Čovjek i njegov odnos prema Zbirci

Namjerno ili nehotično, čovjek može uzrokovati najveće štete na muzejskim predmetima.117 Zbirka gipsanih odlje-va bila je uništavana nemarom, lošim uvjetima čuvanja i čestim preseljenjima. Najgore su oštećenje elementi Zbirke pretrpjeli 1977. god., kada su dvije statue gotovo potpuno uništene, ali i nakon toga čovjek je zbog nehaja i nepoznavanja stvarne vrijednosti Zbirke pridonosio njezinu daljnjem propadanju. Da bi se takva praksa u budućnosti spriječila, u posjetitelja, studenata i za-poslenika Filozofskog fakulteta potreb-no je razviti svijest o važnosti čuvanja

116 Šeparović, M. Zaštita od fi zičkog propadanja …. Split: 2000. (rukopis, MDC).

117 Vokić, D. Restauracija nije alternativa preven-tivnoj zaštiti. // Informatica Museologica 26, 1/4(1995), str. 17.; Šeparović, M. Zaštita od fi zičkog propadanja …. Split: 2000. (rukopis, MDC).

Zbirke te ih upozoriti kako odljeve nije uputno dodirivati. Odljeve koji su za to prikladni treba postaviti na čvrste i sta-bilne drvene postamente tako da budu dostupni za razgledavanje bez opasnosti od nenamjerne štete. Opsežnija čišćenja elemenata Zbirke moraju se provoditi u prisutnosti konzervatora ili uz njegov savjet, dok restauraciju treba u potpu-nosti prepustiti stručnjacima. Važno je napomenuti kako pri radovima na samoj zgradi radnike i njihove nadređene tre-ba upoznati s mogućim oštećenjima ma-terijala Zbirke, a poželjno je imenovati osobu koja će biti prisutna pri izvođenju radova.Svakako se potrebno osvrnuti na problem dodirivanja izložaka u muzejima, poseb-no skulptura izrađenih od čvrstih mate-rijala kao što su kamen, beton ili gips. Poznata je činjenica kako Arheološki muzej u Zagrebu dopušta dodirivanje originalnih izložaka smještenih u Lapi-dariju, međutim, gips je kao materijal mnogo mekši i nježniji od različitih vr-sta kamena. Osim mogućnosti fi zičkog oštećivanja, dodirom se prenose masnoća i sitne čestice kože s ljudskih ruku, što pogoduje lakšem prihvaćanju prašine i pojavi mnogih problema što ih to sa so-bom nosi. Muzeji koji dopuštaju dodiri-vanje dijelova svoje zbirke najčešće su specijalizirani tifl ološki muzeji ili veliki svjetski muzeji koji u svojim programi-ma imaju ugrađenu brigu za posjetitelje s posebnim potrebama.118 Jednaku brigu

118 Izložba Dodir antike. Zagreb: Tifl ološki mu-zej, 2005., 64 str.; Sušić, Ž. Muzej gdje mo-žete vidjeti i dodirnuti. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 1-4 (1999), str. 108-110.; Sušić, Ž. Intervju (5. XII. 2008.); Metropolitan Mu-seum of Art, The. Programs for Visitors with Disabilities. For Visitors Who Are Blind or


70

za svoje slijepe i slabovidne studente po-kazuje i Filozofski fakultet u Zagrebu, zbog čega bi se isključivo toj skupini mogućih korisnika Zbirke dopustilo do-dirivanje njezinih elemenata. Rukovanje izlošcima pri njihovu premještanju, kon-zervaciji ili restauraciji, za razliku od do-dirivanja radi upoznavanja, mora se oba-vljati u tankim pamučnim rukavicama. Zaštita materijala muzejskih predme-ta odnosi se na kurativne mjere koje se provode nakon što preventivna zaštita nije uspjela. Konzervacija je najneutral-niji oblik fi zičkog zadiranja u original, a podrazumijeva učvršćivanje struktura i materijala unošenjem novih materijala ili elemenata na predmet.119 Bez detaljne dokumentacije teško je utvrditi sve po-stupke konzervacije koji su provedeni na elementima Zbirke odljeva; ostaju samo šture izjave o radu na uređenju i popra-vljanju Zbirke.120 Golim je okom uočljivo da je površinski sloj materijala na ele-mentima Zbirke Kat. 1., 4., 14., 16., 18. i 19. konzerviran, međutim, takva procje-na nije ni izdaleka dostatna za analizu cjelokupnih konzervatorskih postupaka provedenih na dijelovima Zbirke. Osim konzerviranja, zaštita materijala provodi se i postupkom restauracije.121 Minimalna restauracija vidljiva je na

Partially Sighted. URL: http://www.metmu-seum.org/events/visitorsdisabilities/blind (23. VI. 2010.).


120 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Izvještaj o radu Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u škol. god. 1940-41., br. 151-gps-1941. (30. VI. 1941.).

121 Maroević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Za-vod za informacijske studije, 1993.,str. 175.

odljevu Kat. 12., dok je odljev Kat. 128. rezultat gotovo potpune restauracije. Zaštita oblika kao zasebnog elementa muzejskih predmeta provodi se, uz zaštitu materijala, najčešće izradom kopija i mo-dela kojima se nastoji sačuvati trenutačni zbiljski identitet originala ili upozoriti na njegov izgubljeni stvarni identitet.122

Zaštita značenja obuhvaća zaštitu identi-teta predmeta, posebno njegova funkcio-nalnog dijela, koji je u muzeološkom okruženju osnovna vrijednost muzealije. Kako je značenje iznimno promjenjivo svojstvo muzejskog predmeta, potrebno ga je neprekidno bilježiti, tj. dokumentirati.123 Prenošenjem dijela značenja predmeta u dokumentaciju osigurava se sve bolje poz-navanje predmeta, ali i čuva trag o njegovu postojanju, čak i pri nestanku originala. Osim osnovne muzejske dokumentacije, značenje predmeta čuva se i publiciranjem spoznaja te kvalitetnim izlaganjem, tj. prenošenjem poruka koje predmet nosi.Zbirka odljeva u tom je segmentu zaštite gotovo potpuno podložna propadanju. Dokumentacija se svodi na već spominja-ne inventarne knjige te na snimku prosla-ve stote godišnjice nastave arheologije iz 1993.124 Zbirka do sada nije bila detaljno

122 Isto, 176-177.123 Isto, 177.124 Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-

GREBA, omot: Historijat. Inventar Zbirke sadrenih odljeva antikne plastike Arheološ-kog zavoda Sveučilišta u Zagrebu predane u pohranu Gipsoteki grada Zagreba (2. XII. 1940.); Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Popisna lista nepokretne imovine – inventar-skih predmeta. Odsjek za arheologiju Filozof-skog fakulteta (31. XII. 1963.); Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Popisna lista nepokret-ne imovine – inventarskih predmeta. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta (31. XII. 1968.); Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG.

71


obrađena ni publicirana, a izlaganje je minimalistički izvedeno u sobi A-018. U skladu s tim, moguće je predložiti de-taljno i kontinuirano fotografsko i pis-meno dokumentiranje elemenata Zbirke odljeva, kao i prezentaciju Zbirke putem stalnog postava muzejskog tipa.

Sto godina studija arheologije na Sveučilištu u Zagrebu. Zagreb: 11. XI. 1993. (VHS; sni-mio Marcel Burić).

ZAKLJUČAK

Zbirka koja je začeta kao segment ostvarivanja vi-zije obrazovanog naro-da i napredne domovine danas je okrnjena, razje-dinjena i gotovo potpuno neiskorištena, međutim, njezin golemi potencijal još uvijek nije izgubljen. U prostorima Filozofskog fakulteta u Zagrebu stoje potpuni i l i djelomični od ljevi najznačajn ijih umjetničkih djela antike, kao i poprsja ličnosti koje su, svaka na svoj poseban način, pridonijele razvoju kulture kakvu danas poz-najemo i živimo.Uz pomoć informacija iz arhivskih zapisa, službenih dokumenata, objavljenih informacija te istraživanja, ovaj je rad uspješno upozo-rio na stvarnu vrijednosti

Zbirke koja postoji već gotovo 120 godi-na iako je tijekom tog razdoblja malo kad bila vrednovana na pravi način. Njezina vrijednost kao dvostrukog nositelja infor-macija zahtijeva pravilnu zaštitu i prezen-taciju. Prilozi na tragu tog razmišljanja dio su i ovog rada: prijedlog izlaganja i katalog mogu poslužiti vraćanju Zbirke na trag ideje njezina začetnika, tj. služiti podučavanju – da nam se domovina obo-gati.

Slika 18. Niz odljeva metopa Kentauromahije (I. kat – zapadni hod-nik)


72

POPIS FOTOGRAFIJA S LEGENDAMA I IZVOROM

Slika 1. Školski forum, idejna skicaMaruševski, O. Školski forum Ise Kršnjavoga. // Studije muzeja Mimara 8(1992), sl. 2., str. 6.

Slika 2. Zgrada Kr. donjogradske gimnazije u ZagrebuRaspo, V. Gimnazija u Zagrebu. // Klasične gimnazije u Hrvatskoj. / uredila Štefka Batinić. Zagreb: Hrvatski školski muzej, 2007., str. 122.

Slika 3. Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiURL: http://info.hazu.hr/osnutak_akademije (19. V. 2010.)

Slika 4. „Obrtna škola i obrtni muzej“Maleković, V. Historicizam u Hrvatskoj. Ideološki, narodno-gospodarstveni i kulturološki aspekti pojave neostilova u Hrvatskoj. // Historicizam u Hrvatskoj. Sv. 1. / uredio Vladimir Maleković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000. str. 30.

Slika 5. Nacrt Muzeja gipsanih odljeva i plan postava dr. Josipa BrunšmidaBilić, T. Zagrebačka zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture. // Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu III., 41(2008), sl. 3., str. 448-449.

Slika 6. Tlocrt drugog kata zgrade Sveučilišta s naznačenim pretpostavljenim položajem odljeva partenonske skulptureArhiv Sveučilišta u Zagrebu, neoznačeno, datum nepoznat. Označila autorica.

Slika 7. Zgrada u čijim je podrumskim prostorijama Zbirka bila smještena od 1924. do 1931. god.Fotografi rala autorica, 23. VII. 2011.

Slika 8.Nekadašnja zgrada Arheološkog zavoda i dijela Sveučilišne zbirke sadrenih odljevaFotografi rala autorica, 10. V. 2010.

Slika 9. Gipsoteka grada Zagreba, danas Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiURL: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c5/Gliptoteka_HAZU_280309.jpg (19.V.2010.)

Slika 10. Filozofski fakultet u Zagrebu 1962. god.Agičić, D. Kratka kronologija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. // Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: monografi ja. / uredio Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 18.

Slika 11. Velika poplava u Zagrebu 1964. god. Zgrada Filozofskog fakulteta u sredini lijevo. http://www.iahr.org/e-library/beijing_proceedings/Theme_C/THE%20SAVA%20RIVER%20FLOOD%20FORECAST.html (19. V. 2010.)

Slika 12. Aula Filozofskog fakulteta neposredno nakon izgradnje. Na ovom mjestu danas su prostorije Kluba studenata Filozofskog fakulteta.Krznarić, Z. Filozofski fakultet u Zagrebu. // Arhitektura-urbanizam god. 3, 18(1962), str. 12.Slika 13. Namjerna oštećenja na jednome od odljeva metopa (Kat. 120.) Fotografi rala i uredila autorica, 19. IV. 2010.

Slika 14. Venera Miloska u auli Filozofskog fakulteta 1993. god.Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Sto godina studija arheologije na Sveučilištu u Zagrebu. Zagreb: 11. XI. 1993. (VHS; snimio Marcel Burić), isječak.

Slika 15. Grupa Laokont i sinovi u dvorani D-VII nakon restauracijeFotografi rala i uredila autorica, 10. V. 2010.Slika 16. Detalj odljeva zapadnoga partenonskog friza (Kat. 71.)Fotografi rala i uredila autorica, 12. V. 2010.

73


Slika 17. Galerija odljeva Ashmolean muzejaURL: http://www.admin.ox.ac.uk/po/ioannou_images/classics03fs.jpg (12. VI. 2010.)

Slika 18. Niz odljeva metopa Kentauromahije (I. kat – zapadni hodnik) Fotografi rala i uredila autorica, 21. IV. 2010.

Okvir 1.Odljevi u bivšoj Knjižnici OdsjekaFotografi rala i uredila autorica, 4. XII. 2008. Primjeri oštećenja odljevaVenera MiloskaFotografi rala i uredila autorica, 4. XII. 2008. Umirući GalFotografi rala i uredila autorica, 8. XII. 2008.DoriforFotografi rala i uredila autorica, 8. XII. 2008.


74

POPIS IZVORA

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. General. Ve-rwaltund der Königlichen Museen Berlin (10. III. 1891.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Sadreni odljevi. Dopisnica (24. VII. 1891.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada; odjel za bogoštovlje i na-stavu Kraljevskoj zemaljskoj blagajni u Zagrebu, br. 3322 (24. III. 1893.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Sadreni odljevi. Dopis. Kr. hrv. slav. dalm. zem. vlada; odjel za bogoštovlje i nastavu Dekanatu mudroslovnog fakulteta kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, br. 7411 (10. VI. 1898.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Sadreni odljevi. Privatno pismo Franje Leovcera prof. Antunu Baueru (Split, 3. I. 1938.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Prijepis dopisa; jedan list. Gipsoteka grada Zagreba Arheološkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu, br. 138-1940. (13. III. 1940.); Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Univerziteta Kralj. Jugoslavije Zagreb Gipsoteki grada Zagreba, br. 114/1940. (14. III. 1940.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Dopis. Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Kralj. Jugoslavije Dekana-tu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 251/1940. (3. V. 1940.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGREBA, omot: Historijat. Dopis. Akademija likovnih umjet-nosti Zagreb Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta Univerziteta Kraljevine Jugoslavije, br. 346/1940. (10. V. 1940.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Izvještaj o radu Arheološkog zavoda i Zbirke sadrenih odljeva Filozofskog

fakulteta Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Za-grebu u škol. godini 1939/40, br. 393/1940. (8. VII. 1940.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Inventar Zbirke sadrenih odljeva antikne plastike Arheološkog zavoda Sveučilišta u Zagrebu predane u pohranu Gipso-teki grada Zagreba (2. XII. 1940.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Ugovor između Dekana-ta Filozofskog fakulteta Sveučilišta Nezavisne Države Hrvatske i Gipsoteke grada Zagreba (bez datuma).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Izvještaj o radu Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagre-bu u škol. god. 1940-41., br. 151-gps-1941. (30. VI. 1941.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Dopis. Arheološki zavod Sveučilišta u Zagrebu Rektoratu Sveučilišta Ne-zavisne Države Hrvatske, br. 147-1941. (12. VII. 1941.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZA-GREBA, omot: Historijat. Dopis (nije poslan). Arheološki zavod Sveučilišta Dekanatu Filozo-fskog fakulteta Sveučilišta Nezavisne Države Hr-vatske (4. VIII. 1941.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Bilješka Antuna Bauera, br. 201-gps-1941. (23. VIII. 1941.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Pismo dr. Antuna Bauera uvaženom gospodinu Ministru (3. XI. 1941.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Popis Odljeva grčke i ri-mske plastike sastavljen dne 15-II-1946 po prof. Lelji Dobronić, br. 124, u Zagrebu, dne 24. II. 1946. (15. II. 1946.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Dopis. Rektor Sveučilišta u Zagrebu Dru Antunu Baueru, upravitelju Gipso-

75


teke grada Zagreba u Zagrebu, br. 251-1947. (23. I. 1947.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, omot: Historijat. Dopis. Gipsoteka grada Za-greba Dekanatu Sveučilišta Zagreb, br. 128-gps-1947. (25. II. 1947.).

Arhiv MDC-a, GIPSOTEKA GRADA ZAGRE-BA, Omot: Historijat. Knjiga inventara za stvari trajne vrijednosti, bez broja (bez datuma).

Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Dopis. Odsjek za Arheologiju Filozofskog fakulteta Dekanatu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ur. br. 145/1960. (20. IX. 1960.).

Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Popisna li-sta nepokretne imovine – inventarskih predmeta. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta (31. XII. 1963.).

Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Popisna li-sta nepokretne imovine – inventarskih predmeta. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta (31. XII. 1968.).

Arhiv Odsjeka za arheologiju FFZG. Sto godina studija arheologije na Sveučilištu u Zagrebu. Za-greb: 11. XI. 1993. (VHS; snimio Marcel Burić).

Bauer, A. Gipsoteka 1937 – 1947. Zagreb: 1948. (rukopis, MDC).Bauer, A. Gipsoteka. Zbirka grčke plastike. Za-greb: 1949. (rukopis, MDC).

Bauer, A. Pedesetgodišnjica zbirke sadrenih odljeva antikne plastike. Zagreb: 1943. (rukopis, MDC).

Miličević-Bradač, M. Intervju (9. XII. 2008.).

Rendić-Miočević, A. Telefonski razgovor (28. IV. 2010.).

Slaviček, S. Telefonski razgovor (8. VII. 2011.).Sušić, Ž. Intervju (5. XII. 2008.).

Šeparović, M. Zaštita od fi zičkog propadanja gi-psane skulpture „Rimska Pieta“ u Galeriji Ivana Meštrovića. Split: 2000. (rukopis, MDC).

Težak-Gregl, T. ([email protected]) (2. VI. 2010.). Odsjek i Zavod. E-mail za Jalšovec, M. ([email protected]).

Zakon o muzejima (NN 142/98). Zagreb: Narodne novine, 1998. URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe-ni/1998_10_142_1746.html (22. VI. 2010.).

POPIS KORIŠTENE LITERATURE

Agičić, D. Kratka kronologija Filozofskog fakul-teta Sveučilišta u Zagrebu. // Filozofski fakul-tet Sveučilišta u Zagrebu: monografi ja. / uredio Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 13-23. Bilić, T. Zagrebačka zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture. // Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu III., 41(2008), str. 439-456.

Boardman, J. Greek Sculpture. The Classical Pe-riod. London: Thames and Hudson, 1995., 252 str.Geografski rječnik. Gips (Sadra).URL: http://www.geografija.hr/rjecnik/Zw (22.VI.2010.).

Godišnjak Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu za školske godine 1933/34. – 1938/39. Zagreb, 1940.

Hales, S. J. Re-Casting Antiquity: Pompeii and the Crystal Palace. // Arion. III., vol. 14., 1(2006), str. 99-134. URL: http://www.jstor.org/stable/29737292 (12. IV. 2010.).

Hamann, R. Original i kopija. // Anali Galerije Antuna Augustinčića 13/14(2001), str. 33-59.

Hill, L. J. K. Svjetlost. // Osnove zaštite i izla-ganja muzejskih zbirki. / uredila Jadranka Vinte-rhalter. Zagreb: Muzejski dokumentacioni centar, 1993., str. 10-13.

Hill, L. J. K. Temperatura i vlažnost. // Osnove zaštite i izlaganja muzejskih zbirki. / uredila Ja-dranka Vinterhalter. Zagreb: Muzejski dokumen-tacioni centar, 1993., str. 5-9.


76

Humski, V. Pregled povijesti muzeja u Hrvatskoj: 19. i 20. stoljeće (do 1945.) s bibliografi jom. // Muzeologija 24(1986), str. 5-285. Izložba Dodir antike. Zagreb: Tifl ološki muzej, 2005., 64 str.Jurić, Z. Školski forum u Zagrebu 1893-1906. g. // Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i ur-banizam 17(1999), str. 49-68.

Jurković, M. Odsjek za povijest umjetnosti. // Fi-lozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: monogra-fi ja. / uredio Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozo-fski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 137-150. Kečkemet, D. Pitanje originala, replika, kopija, krivotvorina, oponašanja i suvenira u skulpturi. // Anali Galerije Antuna Augustinčića 13/14(2001), str. 23-32.

Kolar-Dimitrijević, M. i Wagner, E. Brunšmid i Hoffiller, osnivači moderne sjevernohrvatske arheologije. // Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice 15, 1(2008), str. 79-98.

Korak do novog stoljeća. Gospodarska izložba u Zagrebu 1891./ uredio Goran Arčabić. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2007., 143 str.

Kršnjavi, I. Autonekrolog. // Zapisci: iza kulisa hrvatske politike. Sv. 1. / priredio Ivan Krtalić. Za-greb: Mladost, 1986., str. 1-9.

Kršnjavi, I. Zapisci: iza kulisa hrvatske politike. Sv. 1./ priredio Ivan Krtalić. Zagreb: Mladost, 1986., 442 str.

Luetić, T. Šime Ljubić kao upravitelj Zemaljskoga narodnog muzeja u Zagrebu od 1867. do 1878. godi-ne. // Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i druš tvene znanosti HAZU. 19(2002), str. 215-261.

Ljubić, Š. Narodni zemaljski muzej u Zagrebu. // Viestnik narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu 1, 1(1870)., str. 3-16.

Majnarić-Pandžić, N. O časopisu. URL: http://opuscula.ffzg.hr/ocasopisu.html (16. V. 2010.).

Maleković, V. Historicizam u Hrvatskoj. Ideološki, narodno-gospodarstveni i kulturološki aspekti pojave neostilova u Hrvatskoj. // Historicizam u Hrvatskoj. Sv. 1. / uredio Vladimir Maleković. Za-greb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000. str. 13-41.

Maroević, I. 19. stoljeće – tradicija i moderne na-cije. // Muzeologija 37(2000), str. 7-14.

Maroević, I. Baštinom u svijet. Petrinja: Matica hr-vatska, Ogranak Petrinja, 2004., 222 str.Maroević, I. O Zagrebu usput i s razlogom: izbor tekstova o zagrebačkoj arhitekturi i urbanizmu (1970-2005). Zagreb: Institut za povijest umjet-nosti, 2007., 376 str.

Maroević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 1993., 286 str.

Maruševski, O. Iso Kršnjavi ili Kako da nam se domovina obogati? // Kaj: časopis za književnost, umjetnost i kulturu 33, 5(2000), str. 47-72.

Maruševski, O. Iso Kršnjavi kao graditelj: iz-gradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i umjet-nič kih objekata u Hrvatskoj. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti, 1986., 262 str.

Maruševski, O. Školski forum Ise Kršnjavoga. // Studije muzeja Mimara 8(1992), 40 str.

Metropolitan Museum of Art, The. Programs for Visitors with Disabilities. For Visitors Who Are Blind or Partially Sighted.URL: http://www.metmuseum.org/events/visitor-sdisabilities/blind (23. VI. 2010.).

Mihalić, V. Privatne zbirke darovane gradu Zagre-bu i njihova uloga u kulturnom razvoju grada. // Muzeologija 45(2008), str. 1-267.

Muzej sadrenih otisaka u Zagrebu. // Viestnik Hrva-tskoga arheološkoga društva n.s. I (1895), str. 114.

Opvscvla Archaeologica 17, 1(1993) / uredio Ma-rin Zaninović. Zagreb: Arheološki zavod Filozof-skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 338 str.

Pravila Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu. // Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-nosti. Knjiga I. (1867)., str. 19-22.

77


Rački, F. Besjeda predsjednikova. // Rad Jugosla-venske akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga I. (1867)., str. 44-53.

Raspo, V. Gimnazija u Zagrebu. // Klasične gim-nazije u Hrvatskoj. / uredila Štefka Ba tinić. Za-greb: Hrvatski školski muzej, 2007., str. 119-124.

Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveu čilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb: Akademički senat Kraljevskog sveučilišta, 1900., 216 str.

Stančić, N. Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću. Zagreb: Barbat, 2002., 255 str.

Sušić, Ž. Muzej gdje možete vidjeti i dodirnuti. // Vijesti muzealaca i konzervatora, 1-4 (1999), str. 108-110.

Sveučilište Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu 1874-1924. Zagreb: Akademički senat, 1925.

Šiftar, D. Fotografi ja u muzeju – vrste, informa-cijska i komunikacijska uloga. // Informatica Mu-seologica 33, 1-2(2002), str. 101-103.

Škiljan, M. 150 godina nacionalnog muzeja u Hr-vatskoj. URL: http://public.carnet.hr/hom/150.htm (25. VII. 2011.).

Šulc, B. Višestrukost stručnog i znanstvenog dje-lovanja. // Muzeologija 31(1994), str. 5-17.

Šulc, B. Zbirke umjetnina u antičko doba. // Mu-zeologija 22(1978), str. 1-43.

University of Oxford. Ashmolean Museum. About the department.URL: http://www.ashmus.ox.ac.uk/departments/castgallery/about/ (12. VI. 2010.).

University of Oxford. Ashmolean Museum. Hi-story of the Ashmolean.URL: http://www.ashmus.ox.ac.uk/about/histor-yandfuture/ (12. VI. 2010.).

University of Oxford. Beazley Archive 1997-2010. URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/archive/hi-story.htm (21. IV. 2010.).

University of Oxford. Classical Archaeology at Oxford.URL: http://www.classics.ox.ac.uk/clasarch/in-dex.asp (12. VI. 2010.).

University of Oxford. Institute of Archaeology.URL: http://www.arch.ox.ac.uk/institute.html (12. VI. 2010.).

Vokić, D. Restauracija nije alternativa preven-tivnoj zaštiti. // Informatica Museologica 26, 1/4(1995), str. 15-17.

Vujić, Ž. Postanak i razvoj umjetničkih muzeja i galerija u Zagrebu. // Muzeologija 1991.-1992., 29/30(1993), str. 3-141.

Wilthew, S. Briga o geološkim zbirkama. // Osno-ve zaštite i izlaganja muzejskih zbirki. / uredila Ja-dranka Vinterhalter. Zagreb: Muzejski dokumen-tacioni centar, 1993., str. 61-65.

Zaninović, M. Odsjek za arheologiju. // Filozo-fski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: monografi ja. / uredio Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998., str. 151-161.

Gliptoteka HAZU. Zbirka sadrenih odljeva djela antičkog kiparstva od V. st. pr. Krista do I. st. pr. Krista.URL: http://gliptoteka.mdc.hr/zbirka_anticke_skulpture.aspx (22. VI. 2010.).

Zgaga, V. Počeci muzeja u Hrvatskoj. // Muzeolo-gija 28(1990), str. 7-13.


78

79


KATALOG

Katalog Zbirke gipsanih odljeva sastav-ljen je kako bi se Zbirka približila nje-zinim ciljanim korisnicima te je začetak dugog procesa obrade i dokumentiranja elemenata Zbirke. Reprodukcije odljeva unutar kataloga poredane su tako da prate položaj odlje-va unutar zgrade Filozofskog fakulteta, kao i kronološku klasifi kaciju klasične umjetnosti, a nastale su od fotografija koje je snimila i obradila autorica.1

1 Kat. 2.a, 3., 4., 5., 8., 10., 12. – 18. (4. XII. 2008.), Kat. 1., 2.b, 6., 7., 11. (8. XII. 2008.), Kat. 20. – 32., 114. – 127. (19. IV. 2010.), Kat. 33. – 63. (20. IV. 2010.), Kat. 64., 65. (23. IV. 2010.), Kat. 128. (10. V. 2010.), Kat. 66. – 113. (12. V. 2010.). Sve su fotografi je snimljene uz odobrenje dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu (ur.br. 3804-850-08-2).

Kataloške su jedinice podijeljene u slje-deća četiri segmenta.1. Tehničke informacije; donose naziv

i oznaku odljeva, položaj unutar pro-stora Filozofskog fakulteta, podatak o materijalu izrade te o mjestu i vreme-nu nastanka odljeva, kao i informacije o oštećenjima ili popravcima. Treba napomenuti kako pojedini odljevi nose osnovnu urezanu i dodatnu upi-sanu oznaku; u kataloškim jedinica-ma oznake su naznačene u zagradi – urezane su oznake navedene običnim slovima, a one upisane naznačene su kurzivom.

2. Opis odljeva i umjetničkog djela koje odljev predstavlja.

3. Osnovni podaci o originalu.4. Literatura korištena za izradu jedini-

ce. Radi uštede prostora i estetskog dojma, izostavljeno je upisivanje pu-nih poveznica.


80

1. Aristionova stela (AP-36)FFZG; A-018 (dva identična primjerka)gips; mjesto i datum izrade nisu pouzdano odredivizaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenja; konzerviranoOdljev nadgrobnog spomenika hoplita Aristiona. Vojnik je prikazan u profi lu, naoružan kratkim kopljem te opremljen zaštitnom kapom, prsnim oklopom i knemidama. Ispod oklopa se nazire lagana košulja. Na samom dnu stele uočljiv je potpis autora, grčkog kipara Aristokla, dok je ime pokojnika sačuvano na bazi stele koja nije odlivena. Velik broj samostojećih fi gura arhajskog razdoblja prikazuje muški lik (kuros) kao nagoga, golobradog mladića duge kose, te se stoga ti likovi često identifi ciraju s Apolonom. Međutim, ovo je prikaz stvarne osobe, što je dodatno naglašeno licem vojnika obraslim gustom bradom i brkovima.Stela je otkrivena na lokalitetu Velanideza na Maratonu u Grčkoj, a original se čuva u Nacionalnome arheološkom muzeju u Ateni. Datira se oko 510. pr. Krista. Lit.: Ducati, 1937:52-53.; www.namuseum.gr (27. V. 2010.)

81


2. Partenon – Konji Helijeve zaprege(bez oznake)FFZG; A-018gips; London, 1892.zaprljano prašinom – mehanička ošte ćenjaOdljevi glava dvaju konja četveroprega boga Helija, čija se zaprega uzdizala iz lijevog kuta istočnog zabata Partenona. Položaj glava konja upućuje na propinjanje, oči su im izbuljene, a prema odljevu manje oštećenog konja može se zaključiti da su usta konja bila širom otvorena te da su u originalu bili zauzdani brončanim uzdama, od čega su kao ostaci uočljive četiri plitke udubine u nizu od usta do zatiljka konja.Glave su dio ukrasa istočnog zabata hrama Atene Parthenos na atenskoj Akropoli, za čije je likovno rješenje zaslužan kipar Fidija. Datiraju se oko 438. pr. Krista, a originali se od 1817. god. čuvaju u British Museumu u Londonu. Lit.: Boardman, 1995:96-103.; Janson & Janson, 2003:149.; www.britishmuseum.org (9. V. 2010.)

3. Partenon – Konj Selenine/Nyxine zaprege (AP-8)FFZG; A-018gips; London 1892.zaprljano prašinom – mehanička oštećenjaOdljev glave konja četveroprega božice Mjeseca Selene ili božice noći Nyx koji se spuštao u desnom kutu istočnog zabata Partenona. Oči konja su izbuljene, usta širom otvorena, a položaj glave upućuje na poniranje. Glava je znatnije oštećena na grivi.Odrednice i literatura: vidjeti 2.a, 2.b.


82

4. Partenon – metopa; Kentauromahija (bez oznake)FFZG; A-018gips; London 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenja; konzerviranoOdljev metope br. II južne strane Partenona. Na metopi je prikazan Lapit kako pritišće i davi kentaura koji je posrnuo. Preko Lapitova lijevog ramena prebačen je ogrtač.Metopa je dio ukrasa južne strane hrama Atene Parthenos na atenskoj Akropoli, za čije je likovno rješenje zaslužan kipar Fidija. Metope se datiraju oko 438. pr. Krista, a originali se od 1817. god. čuvaju u British Museumu u Londonu.Sve su metope hrama tematski prikazivale borbe; na južnoj strani bila je prikazana borba između kentaura i pripadnika roda Lapita na vjenčanju grčkog junaka Piritoja i kneginje Hipodamije.Lit.: Boardman, 1995:96-97., 103-105., 122.; Schwab I., 1985:196-198.; www.britishmuseum.org (9. V. 2010.)

5. Partenon – Irida; glasnica bogova (AP-4)FFZG; A-018gips; London, 1892.zaprljano prašinom – mehanička oštećenja na bazi i tijelu; desna noga odlomljenaOdljev ukrasa zapadnog zabata Partenona koji vjerojatno prikazuje olimpsku glasnicu Iridu, personifi kaciju duge. Hiton u koji je božica obučena priljubljen joj je uz tijelo i ostavlja dojam brzog pokreta – možda leta. Desna noga odljeva je odlomljena i nalazi se u spremištu. Statua je dio ukrasa zapadnog zabata hrama Atene Parthenos na atenskoj Akropoli, za čije je likovno rješenje zaslužan kipar Fidija. Statue se datiraju oko 438. pr. Krista, a originali se od 1817. god. čuvaju u British Museumu u Londonu. Lit.: Boardman, 1995:96-101.; Schwab III., 1985:731-732.; www.britishmuseum.org (9. V. 2010.)

83


6. Diskobol s pogrešno restauriranom glavom (AP-32)FFZG; A-018gips; London, oko 1895.zaprljano prašinom – mehanička oštećenja na bazi i tijelu; lijeva šaka odlomljenaRiječ je o odljevu statue sportaša – ba cača diska. Lik je prikazan u trenutku maksimalne koncentracije i fi zičke napetosti prije samog izbačaja diska. Koljena su mu blago zgrčena, tijelo povijeno prema naprijed, a desna ruka u kojoj je disk potpuno je ispružena. Iako statua odražava znatan pomak u načinu prikazivanja ljudskog tijela, glava, a posebno oblikovanje kose, ostavlja dojam arhajske jednostavnosti. Originalan izgled brončane statue kipara Mirona iz sredine V. st. pr. Krista poznat je iz kasnijih rimskih kopija i opisa, a ovaj je primjer nakon otkrića pogrešno restauriran – glava originala bila je okrenuta prema disku u ruci. Lijeva šaka odljeva je odlomljena i nalazi se u spremištu. Mramorna statua pronađena je u Hadrijanovoj vili u Tivoliju, u Italiji, a danas se čuva u British Museumu u Londonu. Lit.: Ducati, 1937:62-63.; Boardman, 1985:80.; www.britishmuseum.org Discus-thrower (…) (22. V. 2010.)


84

7. Dorifor – Kanon (AP-33)FFZG; A-018gips; Napulj, oko 1895.zaprljano prašinom i tekućinom smeđe boje – znatna mehanička oštećenja na bazi i tijelu; odlomljen dio statue od pojasa navišeOdljev statue sportaša – pobjednika na Olimpijskim igrama u bacanju koplja ili grčkog junaka Ahileja. Originalan izgled brončane statue koju je oko 440. pr. Krista izradio grčki kipar Poliklet poznat je iz kasnijih rimskih kopija u mramoru, od kojih je najpoznatija ona nađena u Pompejima, čiji je ovo odljev.Statua se često naziva i Kanon jer se smatra kako je upravo ovom izvedbom Poliklet izrazio svoj nov i revolucionaran način prikazivanja idealiziranoga ljudskog tijela. Nosač koplja prikazan je u tzv. kontrapostu, a njegova je visina određena mjerilom sedam visina glave statue. Najvažnija je odlika kontraposta podjela tijela na dvije obrnuto simetrične strane. Tako Dorifor težinu oslanja na „aktivnu“ desnu nogu, dok je lijeva potpuno opuštena i neopterećena. U skladu s tim, desna je ruka opuštena niz tijelo, a lijeva je „aktivna“, tj. drži koplje. Kukovi i ramena također su pomaknuti iz vodoravnog položaja; desni kuk i lijevo rame prema gore, a glava je lagano okrenuta udesno.Odljev je od pojasa naviše gotovo potpuno uništen, a ulomci nisu sačuvani.Mramorna statua pronađena je u Pompejima, u Italiji, a danas se čuva u Napulju, u Museo Archeologico Nazionale. Lit.: Ducati, 1937:78-79.; Boardman, 1985:205.; Janson & Janson, 2003:140.; museoarcheologiconazionale.campaniabeniculturali.it Spear-carrier (22. V. 2010.)

85


8. Portret muškarca (AP-55)FFZG; A-018gips; Pariz, oko 1895.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev poprsja vjerojatno prikazuje nagog mladića. Prema izvedbi glave, može se usporediti sa statuama koje se pripisuju grčkom kiparu Praksitelu, međutim, nemoguće je odrediti o kojoj je točno skulpturi riječ.Autor, vrijeme nastanka i mjesto otkrića poprsja nepoznati su. Prema oznaci na postolju može se zaključiti da pripada kolekciji muzeja Louvre u Parizu.

9. Periklo (AP-40)FFZG; A-018gips; London, oko 1895.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljevu herme prikazuje idealizirani portret atenskog državnika i vojskovođe Perikla. Smatra se da je herma jedna od brojnih djelomičnih kopija brončane statue Perikla koju je za atensku Akropolu oko 430. pr. Krista izradio grčki kipar Kresil. Periklo je prikazan kao dostojanstven i zreo muškarac s podignutom kacigom na glavi.Herma je vjerojatno pronađena u Hadrijanovoj vili u Tivoliju, u Italiji, a mramorni original čuva se u British Museumu u Londonu.Lit.: Boardman, 1995:206.; Ducati 1937:78.; www.britishmuseum.org (…) Perikles (21. V. 2010.)


86

10. Aleksandar Rondanini (AP-38)FFZG; A-018gips; London, oko 1895.zaprljano prašinom i olovkom – sitna mehanička oštećenjaOdljev u obliku biste dijela statue poznat je kao Aleksandar Rondanini. Kompletna mramorna skulptura vjerojatno je kopija dijela brončane grupe koja je prikazivala Filipa II. Makedonskog i njegova sina Aleksandra na četveropregu, a koju je u čast pobjede Makedonaca nad Grcima u bitci kod Heroneje u Beotiji 338. pr. Krista izradio grčki kipar Eufranor.Sačuvani dio kopije prikazuje Aleksandra kako se uspinje na kočiju i uzima uzde. Prinčev pogled uperen je u daljinu, a kosa mu je iznimno bujna te navješćuje buduću razigranost helenizma. Kopist je uz lijevu Aleksandrovu nogu dodao oklop i ogrtač, čega u originalu nije bilo. Mramorna je statua vjerojatno pronađena u Hadrijanovoj vili u Tivoliju, u Italiji, a original se čuva u münchenskoj Gliptoteci.Lit.: www.mlahanas.de Alexander (…) (23. V. 2010.); Munich Glyptothek.: books.google.com (28. V. 2010.); www.beazley.ox.ac.uk C156 (15. VI. 2010.)

87


11. Umirući Gal/trubač (bez oznake)FFZG; A-018 (kopija razbijenoga gipsanog odljeva s oznakom AP-16)gips; vjerojatno izrađen u Gliptoteci Zagreb; godina nepoznatazaprljano prašinom i tekućinom smeđe boje – mehanička oštećenja, posebno na baziOdljev rimske kopije brončanog kipa prikazuje nagoga keltskog ratnika na umoru. Originalna je skulptura bila dio kompozicije velikog spomenika koji je u čast pobjede pergamskog kralja Atala I. nad Keltima (Galima) 223. god. pr. Krista

postavljen na akropoli grada Pergama. Skulpture je izradio grčki kipar Epigon. Keltski ratnik umire na svom štitu. Pod nogama mu leži dugačka truba, a uz desnu ruku mač i njegove korice. Umjetnik je vrlo realistično prikazao keltske crte lica, kosu, brkove i tipičan torkves, a agonija na licu umirućega je, kao obilježje helenističke umjetnosti, vrlo realistična. Mramorna je statua pronađena početkom XVII. st. u temeljima Vile Ludovisi u Rimu, a danas se čuva u Rimu, u Museo Capitolino.Lit.: Janson & Janson, 2003:158-159.; Ducati 1937:113-114.


88

12.Venera Miloska (AP-30)FFZG; A-018gips; Pariz, oko 1895.zaprljano prašinom – mehanička ošte ćenja na bazi i lijevom koljenu; popravci na desnoj nadlakticiOvaj odljev mramorne statue najčešće se identifi cira kao Afrodita iako nema atributa prema kojima bi se to moglo defi nitivno potvrditi. Božica je prikazana polugola, tj. s ogrtačem koji joj je poput draperije spuznuo preko bokova. Lijeva joj je noga savinuta i odmara se, a desnom je rukom božica vjerojatno pridržavala odjeću preko trbuha. Pretpostavlja se kako je u podignutoj lijevoj ruci držala atribut, možda jabuku. Zbog položaja ruku i nogu može se zaključiti kako i na kraju helenizma, u II. st. pr. Krista, umjetnik ponavlja klasični kontrapost iako je božičin lik spiralno zakrenut pa se time odmiče od starih uzora.Prikaz se katkad identifi cira kao morska božica Amfi trita, koja je posebno štovana na antičkome Melosu.Mramorna statua pronađena je na egejskom otoku Milu, zajedno s bazom na kojoj je potpisan kipar [Aleks]andros sin Menidesov, a danas se čuva u Parizu, u Musée du Louvre. Lit.: Ducati, 1935:9-10.; www.louvre.fr Aphrodite (…) (21. V. 2010.); www.beazley.ox.ac.uk B148 (21. IV. 2010.)

89


13. Ares Ludovisi s malim Erosom (AP-18)FFZG; A-018gips; Rim, oko 1895.zaprljano prašinom – mehanička ošte ćenja, posebno na bazi i štitu; prsti desnog stopala su odlomljeniOdljev rimske kopije grčke statue s kraja IV. st. pr. Krista. Prikazuje boga rata Aresa u trenutku odmora. Ares opušteno sjedi na kamenu, bokova lagano omotanih ogrtačem. Pokraj njega je naslonjen štit, a lijevu nogu, koju je obujmio rukama, odmara na kacigi. Iako je u stanju mirovanja, lik u lijevoj ruci čvrsto drži mač, a desna kao da je spremna izvući ga. Oko Aresovih nogu igra se njegov i Afroditin sin Eros, kojim kao da je umjetnik htio poručiti kako ljubav počinje kad rat prestane.Za razliku od većine statua klasičnog razdoblja, ova je izrađena tako da poziva na pogled sa svih strana, što je svojevrsna inovacija kipara Lizipa, koji se najčešće imenuje kao autor ovog djela.Mramorna je statua pronađena početkom XVII. st. u blizini crkve San Salvatore in Campo u Rimu, gdje se i danas čuva, u Museo Nazionale Romano (Terme). Lit.: www.beazley.ox.ac.uk C132 (21. IV. 2010.); www.historiadelarte.us (22. V. 2010.)

14. Tiberije (AP-55)FFZG; A-018gips; Pariz, oko 1895.zaprljano prašinom – neznatna oštećenja; konzerviranoBista prikazuje rimskog cara Tiberija (14. – 37. god.). Car je prikazan bez odjeće, što sugerira herojsku skulpturu. Glava je snažno okrenuta ulijevo, a pogled uperen preko ramena.Bista je stigla u Pariz, u Musée du Louvre, početkom XVIII. st. kao dio kolekcije kardinala Alessandra Albanija te joj je podrijetlo nepoznato. Vjerojatno je otkrivena u Rimu.Lit.: cartelen.louvre.fr (22. V. 2010.)


90

15. Heraklo Farnese (bez oznake)FFZG; A-018gips; Napulj, oko 1895.zaprljano prašinom – neznatna oštećenjaOdljev glave mramorne statue prikazuje grčkog junaka Herakla. Sin tebanske princeze Alkmene i boga Zeusa prikazan je kako se odmara naslonjen na svoju toljagu preko koje je prebačena koža nemejskog lava. Polubog je potpuno gol, zbog čega do izražaja dolaze iznimno jaki mišići kojima je kipar Lizip u originalnome brončanom djelu nastojao naglasiti Heraklovu nadljudsku snagu. Sličan dojam ostavlja i gusta, isprepletena kosa te brada i brkovi vidljivi na ovoj bisti. Smatra se kako je Heraklo u desnoj ruci, savijenoj na leđima, držao zlatne jabuke iz vrta Hesperida, što bi značilo kako se upravo odmara od svog XI. posla. Mramorna kopija grčkog originala s kraja IV. st. pr. Krista otkrivena je u Kara kalinim termama u Rimu, a danas se čuva u Napulju, u Museo Archeologico Nazionale.Lit.: Schwab I., 1985:157-170.; (22. V. 2010.) museoarcheologiconazionale.campaniabeniculturali.it Farnese (…)

16. Imaginarni portret Homera (AP-41)FFZG; A-018gips; London, oko 1895.zaprljano prašinom i nepoznatom tvari na desnoj sljepoočnici – bez mehaničkih oštećenja; konzerviranoOdljev završnog dijela herme prikazuje zamišljeni portret pjesnika Homera. Takvi su portreti najstarijega grčkog pjesnika, kao poseban tip portreta, nastali u helenističkom razdoblju, na prijelazu iz III. u II. st. pr. Krista. Prema Pliniju Starijemu, takav se portret nalazio u velikoj knjižnici grada Pergama, dok je u Egiptu postojao hram posvećen Homeru, u kojemu je također stajao njegov kip. Do danas je sačuvano nekoliko rim skih kopija prikaza Homera na kojima je uočljiva posebna ikonografi ja: pjesnik je prikazivan kao slijepi starac, mršavog lica, kose zavezane trakom oko čela te vrlo guste brade i brkova. Iako neugledno, Homerovo lice odaje znatnu inteligenciju, što je dodatno naglašeno poluotvorenim ustima koja kao da upravo počinju pripovijedati ulomak iz Ilijade ili Odiseje. Ovaj je primjerak otkriven u gradu Baiae u Italiji, a danas se čuva u British Museumu u Londonu.Lit.: Ducati, 1935:45-46.; www.britishmuseum.org (…) Homer (22. V. 2010.)

91


17. Imaginarni portret Ezopa (bez oznake)FFZG; A-018gips; Rim, oko 1895.zaprljano prašinom – neznatna oštećenjaOdljev statue ikonografski prikazuje grčkog basnopisca Ezopa. Tradicionalni autor iznimno cijenjenih poučnih kratkih priča prikazan je s toliko atrofi ranim i pogrbljenim tijelom da cijelo djelo podsjeća na bistu, a ne na pravu statuu. Za razliku od tijela, Ezopova je glava vrlo brižno oblikovana: prikazan je čovjek srednjih godina, kovrčave kose i duge brade, pogleda uprtoga u daljinu. Usta su mu ironično izvijena, zbog čega cijelo lice odaje dojam podrugljivosti. Nepoznati je helenistički autor takvim portretom vjerojatno pokušao približiti Ezopa njegovim životinjskim likovima, koji su personifi kacija ljudske gluposti, s jedne strane, i inteligencije, s druge strane. Originalna mramorna statua dio je zbirke kardinala Alessandra Albanija, a čuva se u Rimu, u Villi Albani (danas Villa Torlonia).Lit.: Ducati, 1937:116-117.; www.mlahanas.de Ezop (16. VI. 2010.)

18. Eshil (AP-44)FFZG; A-018gips; Rim, oko 1895.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenja; konzerviranoOdljev mramorne biste prikazuje grčkog pisca tragedija Eshila. Nakon pojave individualnih portreta u helenizmu, umjetnici su izrađivali statue gotovo svih značajnijih pjesnika, pisaca, fi lozofa i drugih ličnosti. Kao što je uočljivo na portretu Homera i Ezopa, za osobe čiji je izgled bio nepoznat izrađivani su tipizirani portreti koji su slijedili određenu ikonografi ju. Ova bista prikazuje Eshila kao čovjeka zrelih godina, proćelavoga i duge guste brade. Čelo i obrve su mu nabrani kao pri dubokom razmišljanju. Preko ramena mu je prebačen rub ogrtača, što sugerira kako je bista, nastala u vrijeme Rimskog Carstva, zapravo kopija dijela kompletne grčke statue iz IV. st. pr. Krista Originalna bista vjerojatno je otkrivena u Rimu, a danas je dio kolekcije rimskog Museo Capitolino. Lit.: Janson & Janson, 2003:160.; www.beazley.ox.ac.uk C157 (21. IV. 2010.)


92

19. Euripid (AP-45)FFZG; A-018gips; Napulj, oko 1895.zaprljano prašinom – neznatna oštećenja; konzerviranoOdljev mramornog završetka herme portret je grčkog tragičara Euripida. Euripid je prikazan kao zreo čovjek, pomalo tužnog izraza lica. Kosa mu je poluduga i izgleda gotovo zapušteno, dok su mu brada i brkovi gusti, ali uredni. Herma je još jedna u nizu rimskih kopija grčke portretne plastike koja je u helenističkom svijetu postala iznimno popularna krajem IV. st. pr. Krista, u vrijeme djelovanja kipara Lizipa. Mjesto nalaska originala je nepoznato, a čuva se u Napulju, u Museo Archeologico Nazionale.Lit.: www.beazley.ox.ac.uk C142 (21. VI. 2010.); museoarcheologiconazionale.campaniabeniculturali.it (…) Euripide (22. V. 2010.)

93


20. Partenon – istočni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev početne ploče istočnoga partenonskog friza na jugoistočnom dijelu hrama. Na njemu je prikazan muškarac ogrnut himationom, koji se najčešće identifi cira kao jedan od voditelja povorke. Sljedeća je ploča otučena. Friz je bio dio dekoracije hrama Atene Parthenos (Djevica) na atenskoj Akropoli u Grčkoj. Prikazuje olimpske bogove, atenske heroje i povorku građana za vrijeme svetkovine najvažnijega atenskog blagdana – rođendana božice Atene, koji se svake četvrte godine slavio tzv. Velikim panatenejama. Prema legendi, proslavu je utemeljio Tezej. Umjetnički voditelj gradnje novog hrama posvećenoga Ateni bio je grčki kipar Fidija, a friz je dovršen do 438. god. pr. Krista, kad je hram posvećen. Od 1817. god. originali se čuvaju u British Museumu u Londonu. Lit.: Boardman, 1995:106-109.; Schwab I., 1985:194-195.; www.beazley.ox.ac.uk East (…) (21. IV. 2010.)

21. Partenon – istočni friz (oznaka nečitka)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Na njemu su prikazane četiri žene koje u povorci nose vrčeve za vino (oinohoe).Odrednice i literatura: vidjeti 20.


94

22. Partenon – istočni friz (No 16, III I)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Prikazuje povorku žena koja prilazi dvojici muškaraca. Tu završava jedan krak panatenejske povorke jer se prikazani muškarci identifi ciraju kao dvojica od desetorice atenskih heroja, tj. legendarnih kraljeva Atene.Odrednice i literatura: vidjeti 20.

23. Partenon – istočni friz (IV a)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Prikazuje trojicu od desetorice atenskih heroja, legendarnih kraljeva Atene. Muškarci su samo do pojasa ogrnuti himationom, što odaje njihov polubožanski status, a položaj njihova tijela govori kako oni ne sudjeluju u povorci već je dočekuju.Odrednice i literatura: vidjeti 20.

24. Partenon – istočni friz (No 17, IV b ist)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Nastavljajući se na prethodnu ploču, prikazuje jednoga od atenskih heroja, a nakon njega slijede četiri olimpska boga. U nizu slijeva nadesno to su Hermes, Dioniz, Demetra i Ares. Vrhovna božanstva grčkog Panteona prikazana su kako sjede na jednostavnim stolicama bez naslona, a njihovi su likovi vizualno mnogo veći i dojmljiviji od okolnih. Odrednice i literatura: vidjeti 20.

95


25. Partenon – istočni friz (No 18)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.Odljev istočnog dijela partenonskog friza. U prvom su planu prikazi vrhovnoga božanskog para, Zeusa i Here. Pokraj boginje stoji ženska osoba odjevena u peplos, koja se često identifi cira kao glasnica Irida. Friz se nastavlja prikazom dviju mladih žena koje na glavi nose stolice s jastucima (noga jedne od stolica sačuvana je na desnom prikazu).Odrednice i literatura: vidjeti 20.

26. Partenon – istočni friz (No 19, V c i V a ist)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i tekućinom smeđe boje – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Na ploči koja se nalazila iznad glavnog ulaza u hram Atene Parthenos prikazan je vrhunac Panatenejske svečanosti. Dijete predaje arhontu basileusu novi peplos koji su atenske žene pripremile za kultnu statuu božice Atene. Lijevo od te skupine nalazi se ženska osoba koja je vjerojatno Atenina svećenica, dok se desno nastavlja prikaz olimpskih božanstava; poimence, to su Atena i Hefest. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: Boardman, 1995:106-109.; www.beazley.ox.ac.uk East (…) (21. IV. 2010.), www.beazley.ox.ac.uk A086g (21. IV. 2010.)

27. Partenon – istočni friz (No 20, VI I)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Na lijevom su dijelu prikazani olimpski bogovi Posejdon, Apolon i Artemida, dok je desna strana odljev otučene ploče.Odrednice i literatura: vidjeti 20.


96

28. Partenon – istočni friz (1, 2)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Prikazuje vrhovna božanstva, a završava oštećenom fi gurom Afrodite na čije se noge naslanja njezin i Aresov sin, krilati Eros. Božanskoj obitelji leđima su okrenuta trojica od desetorice legendarnih atenskih kraljeva.Odrednice i literatura: vidjeti 20.

29. Partenon – istočni friz (3, 4)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Na njemu završava prikaz atenskih heroja; na lijevom dijelu ploče prikazan je posljednji od njih, oslonjen o štap. Likovi dvojice mlađih muškaraca ogrnutih himationom prikazuju obične građane Atene i vjeruje se da je riječ o voditeljima povorke čiji se likovi pojav ljuju na nekoliko mjesta na frizu.Odrednice i literatura: vidi 20.

30. Partenon – istočni friz (5)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Smatra se kako je jedna od na njemu prikazanih mladih žena počasna voditeljica panatenejske povorke kojoj je pripala čast da na čelu povorke nosi tzv. kanoun, košaru punu prvih plodova koji su darivani božici Ateni. Na odljevu je prikazan čin predaje košare svećeniku koji stoji s lijeve strane, ogrnut himationom. Iza dviju žena također stoji muškarac, koji se identifi cira kao još jedan od voditelja povorke. Odrednice i literatura: vidjeti 20.

97


31. Partenon – istočni friz (6)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Na njemu su četiri žene koje se u povorci kreću prema središtu zbivanja. Grupe žena na pločama friza Kat. 21., 22., 31. i 32. treba gledati kao jedinstvenu povorku koja se zajednički kreće prema središnjem prikazu (Kat. 26.) te ih identifi cirati kao dio atenskih žena koje su izradile novi peplos za statuu božice Atene. Odrednice i literatura: vidjeti 20.

32. Partenon – istočni friz (A-43, 7, 8)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev istočnog dijela partenonskog friza. Prikazuje grupu od pet žena koje u povorci donose predmete potrebne za žrtvu u čast Atene: kadionicu, dvije oinohoe i dvije patere za žrtvu ljevanicu.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: Boardman, 1995:106-109.; www.beazley.ox.ac.uk East (…) (21. IV. 2010.), www.britishmuseum.org (9. V. 2010.)

33. Partenon – sjeverni friz (II a)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. To je prikaz povorke s istočnog friza i nastavak povorke prikazane na sjevernoj i južnoj strani hrama. Riječ je o prikazu ploče sa sjeveroistočnog ugla hrama, na kojoj su prikazana tri muškarca koja vode žrtvena goveda. Tijekom Velikih panateneja žrtvovala se hekatomba te je na cjelokupnom frizu prikazan i taj segment svetkovine (Kat. 33., 34., 107.-113.).Odrednice: vidjeti 20.Lit.: Boardman, 1995:106-109.; Schwab I., 1985:194-195.; www.beazley.ox.ac.uk North (…) (21. IV. 2010.)


98

34. Partenon – sjeverni friz (IV)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na njemu se vide dva mladića i oštećeni prikaz trećeg muškarca kako vode ovnove, također kao žrtvene životinje.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

35. Partenon – sjeverni friz (22)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Prikazuje muškarca zaogrnutoga himationom, koji na ramenu nosi pladanj, vjerojatno pun prinosa za žrtvu.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

36. Partenon – sjeverni friz (A-25)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na ploči su prikazana trojica muškarca koji na ramenima nose tzv. panatenejske amfore. Umjetnik je želio prikazati djelić od nekoliko stotina takvih amfora koje su se, pune maslinova ulja, darivale pobjednicima na Panatenejskim igrama. Igre su održavane kao dio Velikih panateneja, a bile su kombinacija sportskih i umjetničkih natjecanja.U desnom dijelu ploče uočljiv je četvrti muškarac koji se sprema podići amforu na rame, a zaklanja ga znatno oštećeni lik svirača frule. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: Boardman, 1995:106-109.; www.beazley.ox.ac.uk North (…) (21. IV. 2010.); www.beazley.ox.ac.uk Panathenaic (…) (17. VI. 2010.)

99


37. Partenon – sjeverni friz (VIII)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Ovaj je dio friza znatno oštećen, međutim, likovi na desnoj strani ploče identifi cirani su kao svirači u povorci. Muškarac s lijeve strane u rukama drži liru, dok iza njega slijedi svirač kitare. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

38. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Povorku svirača nastavlja niz muškaraca zrele dobi koji se najčešće identifi ciraju kao gradski starješine (usp. Kat. 106.).Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

39. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na znatno oštećenoj ploči prikazan je muškarac u raskoraku, prema kojemu nadiru konji četveroprega. Od brzine pokreta muškarčev se plašt rastvorio te se vidi da je potpuno gol, dok se broj konja razabire na temelju parova prednjih nogu koje se naziru iza prednjega i jedinoga doista prikazanog konja. Ta dinamična scena označava početak dijela friza koji više ne prikazuje panatenejsku povorku već utrke četveroprega kao dio Panatenejskih igara u čast božice Atene (Kat. 39.-48.; 100.-104.).Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


100

40. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza nastavak je scene s prethodne ploče s oštećenim kotačem kola u prednjem planu te kočijašem koji se može prepoznati po kratkom hitonu povezanome dvjema trakama prekriženima na prsima. Uz konja i kola stoje dva muška lika, vjerojatno voditelji povorke ili pomoćnici timaritelji. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

41. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Scena vožnje četveroprega nastavlja se iako se i na ovom odljevu o prikazu više od dvaju konja može zaključiti isključivo prema broju nogu životinja. Uz konje je prikazan muškarac odjeven u himation, vjerojatno pomoćnik. Na prvi se pogled čini da kočijaš stoji na prstima, ali riječ je o prikazu skoka iz kola, što je bila jedna od vještina cijenjena na natjecanju koje je prikazano na frizu. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

42. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Ploča je iznimno oštećena, ali prema prikazu odjeće na kojoj je uočljiva traka za povezivanje preko prsa može se zaključiti kako je riječ o jednome od vozača kola.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

101


43. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Iznimno dinamična scena na ovoj ploči sastoji se od prikaza vožnje četveroprega te jednoga od voditelja prema kojemu u punom trku juri konj. Natjecatelj u prednjem planu odjeven je u lagani hiton te je jedan od nekolicine likova na ovom frizu prikazan s oružjem; na glavi nosi kacigu s perjanicom, a u rukama okrugli štit. Za razliku od njega, voditelj je u naglom pokretu, možda u strahu, raskrilio svoj himation te je prikazan polugol.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

44. Partenon – sjeverni friz (A2, XVII sjever)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Prikazan je vozač bojnih kola u koja su upregnuta dva konja. Pokraj konja stoji još jedan od voditelja ili pomoćnika. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

45. Partenon – sjeverni friz (34, VIII)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – sitna mehanička oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Scena prikazana na ovoj ploči gotovo je identična prethodnoj (Kat. 44.). Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


102

46. Partenon – sjeverni friz (bez oznake/oznaka obrisana)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Ploča friza ovdje je znatno oštećena pa je raspoznatljiv samo fragment prikaza vožnje četveroprega.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

47. Partenon – sjeverni friz (bez oznake/oznaka obrisana)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na lijevom dijelu ploče friza prikazan je muškarac koji u punoj bojnoj opremi, s okruglim štitom, podignutom korintskom kacigom s perjanicom i prsnim oklopom, uskače na bojna kola u pokretu. Zaklonjen tijelom ratnika, uočljiv je i djelomično oštećeni muški lik, vjerojatno vozač kola. Iza te skupine vidi se mlađi muškarac u kratkom ogrtaču koji vodi dva konja.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

48. Partenon – sjeverni friz (XXII)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Ploča je nastavak prethodnog prikaza konja s timariteljem. Vidljivo je kako je riječ o konjima četveroprega na čijim kolima stoji vozač. Za razliku od prethodnih scena, na kojima su konji prikazani u punom trku, ovdje se radi o zaleđu skupine vozača pa se čini kao da taj četveropreg tek kreće u povorku.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

103


49. Partenon – sjeverni friz (35**

)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Nakon dijela friza koji prikazuje utrke četveroprega povorka se nastavlja prikazom velike skupine jahača na konjima (Kat. 49.-80.; 82.-99.).Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

50. Partenon – sjeverni friz (36)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Unatoč znatnom oštećenju, na lijevoj strani ploče uočljiv je prikaz konjanika. S desne strane prikazana su tri konjanika odjevena samo u lagane hitone.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

51. Partenon – sjeverni friz (‘7, XX’ SJEVER)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na ovoj se oštećenoj ploči nastavlja niz konjanika, a uočljiva su dva gotovo potpuno očuvana konjska lika s jahačima. Konji ispred i iza tih dvaju konjanika samo su djelomično sačuvani.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


104

52. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. U nastavku na prethodnu ploču prikazan je konjanik čiji se himation potpuno raskrilio, a za njim slijede dva odjevena jahača. Zanimljiv je prikaz muškarca koji stoji uz konjanike okrenut u smjeru suprotnome smjeru povorke, kao da signalizira ostatku konjanika da krenu ili da požure.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

53. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na iznimno oštećenoj ploči friza prikazan je nastavak povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

54. Partenon – sjeverni friz (6-A, 31)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Na ploči su prikazana četiri konjanika. Središnji je lik okrenut kao da gleda što se događa s njegove lijeve strane, čime je razbijeno ponavljanje istog položaja tijela većine jahača. Jednak je učinak postignut promjenom odjeće; posljednji konjanik odjeven je u hiton dugih rukava, za razliku od ostalih, koji nose lagane hitone bez rukava.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

105


55. Partenon – sjeverni friz (31)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. I na ovoj se ploči nastavlja povorka konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

56. Partenon – sjeverni friz (33)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Od petorice jahača prikazanih na ovoj ploči samo su trojica gotovo u cijelosti sačuvana. Osim promjenom položaja tijela i odjeće, umjetnik je monotoniju razbio i prikazom različite obuće. Tako prvi od trojice očuvanih konjanika na nogama nosi visoke čizme, a ostali su bosi ili nose jednostavne sandale. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

57. Partenon – sjeverni friz (34)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


106

58. Partenon – sjeverni friz (27, XXXV)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

59. Partenon – sjeverni friz (28.)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. U nastavku povorke ističe se muškarac s plaštem (hlamidom).Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


107


61. Partenon – sjeverni friz (XXX)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Povorku nastavlja muškarac s djelomičnom bojnom opremom; preko kratkog himationa nosi prsni oklop, ogrnut je plaštem, a na glavi nosi kacigu. Slično je opremljen i jahač koji ga slijedi, dok se u prvom planu prikaza vidi polugoli mladić koji oštrim pokretom ruku zauzdava svojega konja. Na ovom primjeru možemo uočiti kako su gotovo svi likovi na frizu bili opremljeni dodatnim metalnim dijelovima kao što su, primjerice, uzde. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


63. Partenon –sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Ploča je naknadnom pregradnjom hodnika ostala dopola uglavljena između zida i staklene pregrade. Osim što je ploča tada donekle oštećena, cijeli je friz optički skraćen, čime se izgubio dojam duljine, ali i logičan završetak/početak niza. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.


108

64. Partenon – sjeverni friz (XXX XL lijevo)FFZG; I. kat – sjeverni hodnik (unutar sobe A-129)gips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. U nastavku povorke prikazana su četvorica jahača. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

65. Partenon – sjeverni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – sjeverni hodnik (unutar sobe A-129)gips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev sjevernog dijela partenonskog friza. Iako posljednja u katalogu, ova je ploča zapravo početak sjevernog friza i središnji dio prikaza niza konjanika. Na njoj su prikazani jahači koji se tek spremaju pridružiti povorci. Na lijevoj je strani, u prednjem planu, mlađi muškarac koji stoji uz svog konja ogrnut samo hlamidom, dok se desno vidi zanimljiv prikaz muškarca kojemu dječak pomaže zavezati pojas hitona.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 33.

109


66. Partenon – zapadni friz (33, I z)FFZG; I. kat – južni hodnik (unutar sobe A-100)gips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Muškarac odjeven u himation na ovoj ploči identifi cira se kao jedan od voditelja povorke. Kao ugaoni dio zapadnog friza, prikaz je umjetniku poslužio kao prijelazna točka prema sjevernom frizu i nastavku povorke konjanika. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: Boardman, 1995:106-109.; Schwab I., 1985:194-195.; www.beazley.ox.ac.uk West (…) (21. IV. 2010.)

67. Partenon – zapadni friz (53)FFZG; I. kat – južni hodnik (unutar sobe A-100)gips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Iako friz na zapadnoj strani hrama uglavnom pokazuje pripreme jahača i svrstavanje u povorku, na ovoj su ploči prikazani konjanici u punom galopu. Jedan od njih zaogrnut je samo hlamidom, dok je drugi svoj himation spustio do pojasa pa se čini kao da nosi samo suknju. Na nogama istog jahača uočljive su visoke čizme.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.


110

68. Partenon – zapadni friz (75 A, III z)FFZG; I. kat – južni hodnik (unutar sobe A-100)gips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. U središnjem dijelu ploče prikazan je konj, a oko njega likovi triju muškaraca različite starosti. Ispred konja stoji mlađi muškarac zaogrnut ogrtačem i, sudeći prema položaju ruku, oprema konja ormom. Stariji bradati muškarac najvjerojatnije je jahač. Jedan je od malobrojnih muških likova na cijelom frizu prikazan s bradom. Dok čeka da mu konj bude zauzdan, razgovara s nagim dječakom koji opušteno stoji iza životinje. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

69. Partenon – zapadni friz (‘A)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – mehanička oštećenja na oba gornja uglaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Prikazana su dva muškarca na konjima koji lagano kaskaju. Mlađi je muškarac odjeven u kratki hiton preko kojega je navučen prsni oklop. Stariji, bradati muškarac svoj je hiton zaogrnuo lepršavom hlamidom, a na nogama nosi visoke čizme.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

70. Partenon – zapadni friz (A.77, V ist)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Prikazana su dva mlađa muškarca s konjima. Mladić na lijevoj strani ogrnut je samo hlamidom, a desni je jahač odjeven u jednostavan kratki hiton.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

111


71. Partenon – zapadni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Iako nisu u punoj bojnoj opremi, na odljevu su prikazana dva hoplita. Jahač nosi kacigu s perjanicom te prsni oklop s pterigama preko jednostavne košulje. Lik pokraj njega zaogrnut je samo hlamidom, na glavi mu je kaciga s perjanicom, a prikazan je u trenutku pripreme za uključivanje u povorku; lijevu je nogu podigao na kamen kako bi zavezao sandalu.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

72. Partenon – zapadni friz (A.79)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Prikazana su dva mlada jahača od kojih je osobito zanimljiv onaj s desne strane; potpuno jedinstveno na frizu, gornji dio tijela tog mladića ogrnut je lavljom kožom.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

73. Partenon – zapadni friz (A.80)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Cijelu ploču zauzima prikaz bradatog muškarca koji pokušava ukrotiti svoga konja. Muškarac je odjeven u kratki hiton s hlamidom koja, u dinamici scene, leprša daleko iza njega.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.


112

74. Partenon – zapadni friz (A.81, IX SJEVER)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza prikaz je dvaju mlađih jahača od kojih je posebno zanimljiv onaj desni. Odjeven je u kratki himation i zaogrnut ogrtačem. Naime, taj je konjanik jedini lik na frizu koji na glavi nosi tzv. putnički šešir, s kakvim je često prikazivan bog Hermes. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

75. Partenon – zapadni friz (X)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza nastavak je prikaza povorke konjanika. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

76. Partenon – zapadni friz (XI Z)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. U nastavku povorke konjanika prikazana su dvojica jahača. Desni je odjeven u kratak hiton, na glavi nosi kacigu s perjanicom, a na nogama visoke čizme. To je jedan od malobrojnih očuvanih prikaza na kojemu je još uvijek uočljivo remenje obuće.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

113


77. Partenon – zapadni friz (XII)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Ploče friza Kat. 77.-80. početne su scene zapadnog friza na kojima su prikazane pripreme za povorku konjanika. Na ovom je odljevu prikazan trenutak u kojemu jedan od timaritelja predaje uzde konja jahaču ogrnutome hlamidom. U pozadini je mladić čvrsto ogrnut himationom koji četka konja. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

78. Partenon – zapadni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. U zanimljivoj sceni mladić, kao da u dosadi, nehajno naslonjen na konja, čeka da povorka krene.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

79. Partenon – zapadni friz (zapad S XIII)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza prikazuje jahača i timaritelja koji pokušavaju ukrotiti konja. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.


114

80. Partenon – zapadni friz (oznaka nečitka)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Scena je slična onoj na ploči Kat. 71. Desno je jedan od timaritelja podigao ruke visoko iznad glave konja, pa se može pretpostaviti kako mu stavlja ormu. U lijevom dijelu ploče prikazan je jahač ogrnut hlamidom koji veže sandalu na lijevoj nozi.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

81. Partenon – zapadni friz (XVI)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev zapadnog dijela partenonskog friza. Prva ploča zapadnog friza smatra se ujedno i početnom točkom cjelokupnog friza na hramu Atene Parthenos. Od ove točke friz valja promatrati u smjeru Kat. 80.-26. i Kat. 82.-113., 20.-26.Muškarac na samoj ploči vjerojatno je bio prikazan u trenutku postavljanja orme na konjsku glavu ili u trenutku povlačenja konja za uzde.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 66.

82. Partenon – južni friz (I + ZAPAD)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Iako je južni dio friza najviše oštećen, može se zaključiti kako se u tom segmentu dalje nastavlja prikaz povorke konjanika. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: Boardman, 1995:106-109.; Schwab I., 1985:194-195.; www.beazley.ox.ac.uk South (…) (21. IV. 2010.)

115


83. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Na njemu je sačuvan prikaz dvojice jahača na konjima koji kaskaju.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

84. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Ploča je potpuno otučena.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

85. Partenon – južni friz (V jug)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Originalna ploča friza ovdje je iznimno oštećena, međutim, može se razaznati mladi konjanik koji jaše glave okrenute unatrag preko desnog ramena.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.


116

86. Partenon – južni friz (46)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Prikazuje dva konjanika odjevena u jednostavne kratke hitone.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

87. Partenon – južni friz (50)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Originalna je ploča i ovdje znatno oštećena, ali uočljiva su dva konjanika. Iako se čini kako jašu zajedno, na istom konju, vjerojatno je riječ o perspektivnom prikazu usporednog jahanja.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

88. Partenon – južni friz [47, III SUD (jug)]FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

117


89. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i zidnom bojom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

90. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

91. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.


118

92. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

93. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

94. Partenon – južni friz (48, 1)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

119


95. Partenon – južni friz (2)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

96. Partenon – južni friz (3)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

97. Partenon – južni friz [43, XIX ‘UD (jug)]FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.


120

98. Partenon – južni friz (44, XXI JUG)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

99. Partenon – južni friz (51, XVII)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke konjanika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

100. Partenon – južni friz (38)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Na toj znatno oštećenoj ploči prikazan je početak utrke četveroprega; prikazi na jedinicama Kat. 100.-104. moraju se promatrati kao parnjaci prikaza Kat. 39.-48. sjevernog dijela friza.Sam je prikaz teško razlučiv, međutim, u lijevom dijelu sačuvanog prikaza uočljiv je dio plohe okruglog štita, prema čemu se može zaključiti kako je doista riječ o prikazu vožnje četveroprega.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

121


101. Partenon –južni friz (53, XXV jug)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Prikazuje mirno kretanje četveroprega prije ulaska u samu utrku. Uz desni kotač kola hoda muškarac obučen u poludugi hiton; vjerojatno je to vozač kola. Od ostalih likova uočljiv je jedan od voditelja utrke, čija ispružena desna ruka pokazuje prema pozadini povorke, dok je lik naoružanog natjecatelja prepoznatljiv isključivo prema ostatku prikaza štita i fragmentima odjeće.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

102. Partenon – južni friz (54, XXIX jug)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Na tom iznimno oštećenome i otučenom dijelu friza uočljiv je samo prikaz konja četveroprega i ulomak kotača kola.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

103. Partenon – južni friz (‘6, XXX jug)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Prikazuje segment utrke četveroprega; konji su u punom galopu, lik vozača kola samo je djelomično sačuvan, a najdinamičniji lik je naoružani natjecatelj. Okrenut oštro udesno, gleda suparnika koji dolazi i čiji se četveropreg može naslutiti prema oštećenim prednjim nogama konja tik uz kotač kola. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.


122

104. Partenon – južni friz (55, XXXV)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Iako iznimno oštećena, scena se može usporediti s prethodnom (Kat. 103.). Bitna je razlika postojanje jednoga od voditelja utrke koji stoji uz konje četveroprega i lijevom rukom opušteno popravlja odjeću. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

105. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Dvije potpuno otučene ploče.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

106. Partenon – južni friz (XX[nečitko] JUG)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Ploča je u originalu iznimno oštećena, međutim, pretpostavlja se kako je na njoj bila prikazana povorka starješina grada Atene i kako je paralelna onoj na sjevernom dijelu friza (usp. Kat. 38.).Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

123


107. Partenon – južni friz (bez oznake)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Taj dio partenonskog friza završava prikazom povorke životinja predodređenih za žrtvovanje u čast božici Ateni (usp. Kat. 33., 34.). Na odljevu su prikazani muškarci odjeveni u hitone kako vode dva bika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

108. Partenon – južni friz (59, XXXIX SUD)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Scena povorke životinja i njihovih čuvara na ovoj je ploči nešto dinamičnija; jedan od snažnih bikova pokušava pobjeći pa čuvar u prvom planu mora upotrijebiti svu svoju spretnost kako bi ga zadržao. U žaru borbe hiton je spuznuo s muškarca te visi preko njegove lijeve ruke.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

109. Partenon – južni friz (61)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Na prikazu su trojica muškaraca odjevena u hitone koji vode snažnoga i nemirnog bika.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.


124

110. Partenon – južni friz (60, XLI JUG)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke žrtvenih životinja.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

111. Partenon – južni friz (58, XLII jug)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Nastavak je prikaza povorke žrtvenih životinja.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

112. Partenon – južni friz (XLIII JUG)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Ova je ploča friza iznimno oštećena, međutim, moguće je zaključiti kako je i na njoj prikazana povorka žrtvenih životinja. Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

125


113. Partenon – južni friz (XLIV JUG)FFZG; I. kat – južni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev južnog dijela partenonskog friza. Posljednja ploča južnog friza prikazuje završetak povorke žrtvenih životinja, a kao nastavak pripovjedačkog niza slijedi ploča Kat. 20.Odrednice: vidjeti 20.Lit.: vidjeti 82.

114. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 2)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – mehanička ošte ćenja donje poloviceOdljev metope br. III južne strane Partenona. Prikazana je borba između kentaura i Lapita. Zbog oštećenja na originalnoj metopi nije moguće sa sigurnošću reći jesu li protivnici u rukama držali oružje; sigurno je samo to da je Lapit ogrnut hlamidom otraga uhvatio kentaura za vrat te ga pritisnuo desnom nogom. Torzo kentaura oštro je zakrenut, kao da se pokušava izvući iz čvrstog stiska. Odrednice i literatura: vidjeti 4.


126

Tlo

crt h

ram

a A

tene

Par

then

os s

ozn

akam

a ka

talo

ških

bro

jeva

odl

jeva

fri

zaU

RL

: http

://w

ww

.aas

d.k1

2.w

i.us/

Staf

f/la

wre

nceb

arba

r/L

awra

nceb

arba

ra/c

h05/

5-43

.jpg

(18.

VI.

201

0.);

obr

adila

aut

oric

a.

127


115. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 14, XXXI)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev metope br. XXXI južne strane Partenona. Na toj metopi potpuno goli Lapit udara kentaura desnom rukom u lice, međutim, kentaur je u prednosti: jednom je rukom čvrsto uhvatio Lapita za vrat, dok je prednje noge omotao oko protivnikove desne noge i time ga imobilizirao. Prema položaju oštećenih ruku može se pretpostaviti kako su oba lika držala neku vrstu oružja. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

116. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 12)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i olovkom – manja mehanička oštećenjaOdljev metope br. V južne strane Partenona. Metopa je iznimno oštećena, ali je moguće zamisliti Lapita na kojega svom snagom nasrće propeti kentaur. Iza njega je jedva vidljiv trag ogrtača. Odrednice i literatura: vidjeti 4.


128

117. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 15, J)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev metope br. VI južne strane Partenona. Na metopi su znatno oštećeni udovi suparnika, pa je teško pretpostaviti način borbe. Kentaur je lijevom rukom uhvatio Lapita za lijevo rame te ga privukao sebi. Uočljivo je i kako su oba protivnika podigla desnu ruku, pa se može zaključiti kako se obojica spremaju zadati udarac jedan drugome.Odrednice i literatura: vidjeti 4.

118. Partenon – metopa; Kentauromahija (bez oznake)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i olovkom – oštećeno urezivanjemOdljev metope br. VII južne strane Partenona. Snažnim skokom i izvijanjem torza kentaur je uspio izbjeći udarac Lapitove lijeve ruke. Zanimljivo je da su na ovom odljevu oba suparnika djelomično odjevena. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

129


119. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 4, VIII J)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i olovkom – znatno oštećenje na desnoj Lapitovoj noziOdljev metope br. VIII južne strane Partenona. Kentaur svom snagom prednjih nogu pritišće posrnulog Lapita.Odrednice i literatura: vidjeti 4.

120. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 5, IX J)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i olovkom – znatno oštećeno urezivanjemOdljev metope br. XIX južne strane Partenona. Iako je tijelo kentaura na ovoj metopi znatno oštećeno, razaznaje se uzdignuta desna ruka kojom se vjerojatno sprema zadati udarac Lapitu. Muškarac je nespretno posrnuo i pada na keramičku posudu na tlu, a njegova ispružena lijeva ruka izgleda kao da se njome u padu pokušava uhvatiti za kentaura.Odrednice i literatura: vidjeti 4.


130

121. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 13, XXVI)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom i olovkom – oštećeno urezivanjemOdljev metope br. XXVI južne strane Partenona. Na metopi su prikazani kentaur i Lapit u ravnopravnoj borbi. Oba su tijela potpuno napeta; kentaur se uzdiže na stražnje noge dok objema rukama namjerava udariti Lapita, a muškarac lijevom nogom odguruje kentaura i sprema se zadati mu udarac desnom rukom. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

122. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 7)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev metope br. XXVII južne strane Partenona. Metopa prikazuje Lapita u potpunoj dominaciji nad kentaurom. Muškarac je tijelo savio kako bi prikupio svu snagu za udarac koji desnom rukom namjerava zadati kentauru. Prikaz kentaura ostavlja dojam nemoći – ruke kao da su mu vezane na leđima, a cijelo mu je tijelo okrenuto od Lapita te se čini kao da pokušava pobjeći. Poseban dojam daje Lapitov himation, raskriljen poput bogate draperije u pozadini scene. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

131


123. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 1, XXVIII)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – bez mehaničkih oštećenjaOdljev metope br. XXVIII južne strane Partenona. U suprotnosti je s prethodnim prikazom jer je na ovome potpuno dominantan kentaur. Preko lijeve ruke prebacio je lavlju kožu, a u desnoj diže keramičku posudu kojom namjerava zadati udarac Lapitu. Muškarac nemoćno leži pod kopitima kentaura te se čini kao da je već mrtav. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

124. Partenon – metopa; Kentauromahija (XXIX)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev metope br. XXIX južne strane Partenona. Metopa prikazuje jednoga od kentaura kako otima ženu, možda baš kneginju Hipodamiju. Odrednice i literatura: vidjeti 4.


132

125. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 9, XXX J)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – manja mehanička oštećenjaOdljev metope br. XXX južne strane Partenona. Kentaur snažno nasrće na Lapita kojega je uhvatio za kosu. Prema pokretu desne ruke može se zaključiti kako u njoj drži neku vrstu oružja kojim se sprema zadati Lapitu udarac. Nemoćan, Lapit kleči na lijevoj nozi i slabašno rukom pokušava odgurnuti kentaura. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

126. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 8)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – mehanička ošte ćenja donje poloviceOdljev metope br. IV južne strane Partenona. Snažan kentaur prednjim nogama nasrće na Lapita dok u rukama diže keramičku posudu kojom ga namjerava udariti. Lapit je pritisnut uz tlo, a štit u lijevoj ruci neće mu pomoći u obrani od udarca.Odrednice i literatura: vidjeti 4.

127. Partenon – metopa; Kentauromahija (No 10, XXXII J)FFZG; I. kat – zapadni hodnikgips; London, 1892.zaprljano prašinom – mehanička oštećenja donje poloviceOdljev metope br. XXXII južne strane Partenona. Kentaur snažnim prednjim nogama nasrće na potpuno golog Lapita. Uhvatio ga je lijevom rukom otraga za vrat, a desnu diže na udarac. Zbog oštećenosti Lapitova lika ne može se utvrditi je li i on u rukama držao oružje pa je ishod borbe na ovoj metopi neizvjestan. Odrednice i literatura: vidjeti 4.

133


128. Laokont i sinovi (AP-19)FFZG; D-VIIgips; Berlin, 1891.zaprljano prašinom – mehanička ošte ćenja donjeg dijela baze te prstiju desne ruke obaju sinova; pucanje uzrokovano svojstvima materijala, posebno u predjelu struka mlađeg sinaOdljev grupe Laokont i sinovi. Skulptura u natprirodnoj veličini prikazuje tro janskog svećenika Laokonta i njegova dva sina u trenutku kada ih napadaju i ubijaju dvije morske zmije. Laokont je bio svećenik boga Apolona u Troji koji je svoje sugrađane upozoravao na opasnost od drvenog konja što su ga kao varku pred gradskim vratima ostavili Grci. Prema pjesniku Vergiliju, njihova zaštitnica Atena zbog toga

je na sve ćenika i njegove sinove poslala dvije ubo jite morske zmije. Grupa Laokont i sinovi prikaz je trenutka kada postaje očito da je borba muškarca i djece protiv nemani izgubljena. Mlađi je sin potpuno zapleten i lijevom rukom pokušava odgurnuti glavu zmije koja ga ugriza, ali je već u padu, što sugerira njegovo umiranje. Uzdignuta desna ruka pogrešno je restaurirana i trebala bi biti privučena zatiljku. Sam Laokont sjedi na žrtveniku, tijela potpuno napeta i snažno zakrenuta u pokušaju da obrani sebe i djecu. Zmija koja ga ugriza za bok te bolna grimasa na Laokontovu licu ipak upućuju na to da je bitka izgubljena. Njegova uzdignuta desna ruka također je pogreška pri restauraciji te bi trebala biti snažno povučena prema zatiljku. Stariji je sin prikazan u mnogo povoljnijem položaju. Zmija mu se ovlaš omotala oko lijevoga gležnja i desne ruke te se čini kao da će izbjeći smrt, međutim, moguće je da je i taj lik pogrešno restauriran te da je u stvarnosti bio leđima okrenut ocu i jače prikliješten snažnim zmijskim tijelima.Ako je takva restauracija točna, cijela je grupa bila mnogo kompaktnija i prikladna za razgledavanje obilaženjem, a ne frontalno, kao što je danas. Kao autori najčešće se navode braća Agesander i Atenodor te njihov otac Poliodor, grčki kipari s Rodosa koji su na prijelazu era djelovali na tlu Italije.Mramorni original ovoga iznimnog djela s početka I. st. otkriven je 1506. god. na Eskvilinu, u Rimu. Restauracijom su dopunjeni dijelovi koji su nedostajali kako bi skulptura izgledala što sačuvanije, međutim, danas su ti dodaci uklonjeni. Tako sačuvani original čuva se u Vatikanu, u Museo Pio Clementino.Lit.: Janson, 2003:126., 163.; www.beazley.ox.ac.uk B130.b (21. IV. 2010.); Howard, 1959:366-369.; Schwab II., 1985:473-480.


134

Literatura

Aesop.URL: http://www.mlahanas.de/Greeks/Bios/Aesop.html (16. VI. 2010.)

Alexander Rondanini Glyptothek Munich 289. URL: http://www.mlahanas.de/Greeks/Bios/Al-exanderGlyptothek298_2.html (23. V. 2010.)

Boardman, J. Greek Sculpture. The Classical Pe-riod. London: Thames and Hudson, 1995., 252 str.

British Museum, The. Discus-thrower (discobo-lus).URL: http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/d/discus-thrower_discobolus.aspx (22. V. 2010.)

British Museum, The. Marble portrait bust of Homer.URL: http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/m/marble_por-trait_bust_of_homer.aspx (22. V. 2010.)

British Museum, The. Marble portrait bust of Perikles.URL: http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/m/marble_por-trait_bust_perikles.aspx (21. V. 2010.)

British Museum, The. The Parthenon Sculptures. URL: http://www.britishmuseum.org/research/search_the_collection_database/search_results.aspx?searchText=The+Parthenon+Sculptures (9. V. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: A086g.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/CGPrograms/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=A086g.html (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: B130b.URL: https://www.beazley.ox.ac.uk/CGPro-grams/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=B130b.html (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: B148.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/CGPrograms/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=B148.html (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: C132.

URL: https://www.beazley.ox.ac.uk/CGPro-grams/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=C132.html (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: C142.URL: https://www.beazley.ox.ac.uk/CGPro-grams/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=C142.html (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: C156.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/CGPrograms/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=C156.html (15. VI. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Cast Gallery catalogue number: C157.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/CGPrograms/Cast/ASP/Cast.asp?CastNo=C157.html (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. East Frieze of the Parthenon.URL: https://www.beazley.ox.ac.uk/Sculpture/ashmolean/context/parth-east-frzA086g.htm (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. North Frieze (east end) of the Parthenon.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/Sculpture/ashmolean/context/parth-north-frz.htm (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. Panathenaic prize amphora.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/tools/pottery/shapes/panathenaic.htm (17. VI. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. South Frieze (east end) of the Parthenon.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/Sculpture/ashmolean/context/parth-south-frz.htm (21. IV. 2010.)

Classical Art Research Centre. The Beazley Ar-chive. West Frieze of the Parthenon.URL: http://www.beazley.ox.ac.uk/Sculpture/ashmolean/context/parth-west-frz.htm (21. IV. 2010.)

Ducati, P. L’arte di Grecia e di Roma. Torino: Un-ione Tipografi co-editrice Torinese, 1937. 190 str.

Ducati, P. La scultura greca. Parte terza: L’Ellenismo. Firenza: Novissima enciclopedia monografi ca illustrata, 1935., 64 str.

135


Historia del Arte en Grecia. El arte en la antigua Grecia. Ares Ludivisi.URL: http://www.historiadelarte.us/grecia/ares-ludovisi.html (22. V. 2010.)

Howard, S. On the Reconstruction of the Vatican Laocoon Group. // American Journal of Archaeol-ogy 63, 4(1959), str. 365-369. URL: http://www.jstor.org/stable/501788 (22. VI. 2010.)

Janson, H. W. & Janson, A. F. Povijest umjetnosti. Varaždin: Stanek, 2003., 1032 str.

Lahanas, M. Laocoon and his sons and the aes-thetics of pain. URL: http://www.mlahanas.de/Greeks/Arts/Laocoon.htm (22. VI. 2010.)

Louvre Museum. Albani collection. Tiberius.URL: ht tp : / /car te len . louvre . f r /car te len/visite?srv=car_not_frame&idNotice=27448 (22. V. 2010.)

Louvre Museum. Aphrodite, known as the „Venus de Milo“.URL: http://www.louvre.fr/en/oeuvre-notices/aphrodite-known-venus-de-milo (21. V. 2010.)

Munich Glyptothek. The Greek and Roman sculp-ture; a brief guide By Dieter Ohly. URL: http://books.google.com/books?id=nZsBeXP3LAEC&lpg=PA96&dq=Alexander%20Rond

anini%20Glyptothek&pg=PA96#v=onepage&q=Alexander%20Rondanini%20Glyptothek&f=false (28. V. 2010.)

Museo Archeologico Nazionale, Busto di Eurip-ide (6135).URL: http://museoarcheologiconazionale.cam-paniabeniculturali.it/percorso/nel-museo/P_RA9/RIT_RA298?searchterm=Euri (22. V. 2010.)

Museo Archeologico Nazionale, Farnese Her-cules.URL: http://museoarcheologiconazionale.cam-paniabeniculturali.it/thematic-paths/in-museum/P_RA10/REN_RA70/?searchterm=Hercules (22. V. 2010.)

Museo Archeologico Nazionale, Spear-carrier.URL: http://museoarcheologiconazionale.cam-paniabeniculturali.it/thematic-views/in-museum/T_RA30/REN_RA71?searchterm=dorifo&set_language=en (22. V. 2010.)

National Archaeological Museum of Athens.URL: http://www.namuseum.gr/collections/sculp-ture/archaic/archaic18-en.html (27. V. 2010.)

Schwab, G. Najljepše priče klasične starine I-III. Zagreb: Grafi čki zavod Hrvatske, 1985., 802 str.

M U Z E O L O G I J A 4 6 MUZEOLOGIJA 46., 2009. · This issue of Muzeologija continues with the...

Documents

Transcript of M U Z E O L O G I J A 4 6 MUZEOLOGIJA 46., 2009. · This issue of Muzeologija continues with the...