Novozavjetni komentari Urednici : i Stjepan Tumacenje 2 Petrove poslanice i Judine poslanice 1 . 2. PETROVA, JUDINA UVOD 1 KOMENTAR MICHAEL GREEN DOBRA VEST Novi Sad, Koruska 24. 1984 Naslov izvnornika: Tyndale New Testan1ent Commentary The Second Epistle general of Peter and the general Epistle of Jude Michael Green Copyright @ Inter - Versity Press, London, 1964 (1974) Copyright za Jugoslaviju: Dobra vest, Novi Sad Preveo: To.nislav Jonke Lektor: Nives Korektor: Bogdanka Moravek Korice: Zivka Slog: Jelisaveta Tehn. urednik: Vlatko Moravek Odgovara: Stjepan Izdaje: DOBRA VEST, 24, Novi Sad Starnpa: Dobra vest, Novi Sad Tirat: 1000 PREDGOVOR IZDANJU ... svidjelo se /Jogu /LI(}oil'u propovljedanja spa-siti vjemike. Kor.J :21 . Rijetko tko u suvremenom jugoslavenskum smatrao sastavno izdavanje Svctog pisma. se potreba na podrucju Novog zavjeta . na- najcitanija knjiga , utkana u opcu pismenost , obrazovanje, umjetnicko naslijede, duhovne vrijednosti i - razumljivo -u i moral . Tako bilo i pri nastanku Crkve. Ocito-vale su se dvije cinjenjce: si\azak Svetog Dul1a i propovjjed Petra. Propovjjedalo se puno, to se cjni i danas. Rijec radala rijec: iz Svetog pisma stala jzvirati propovjjed. Tuma-cenja Bozije rjjecj su bila sastavnj djo bogosluzenja, poboznosti i razgovora. U otaca, za vrijeme velikih crkve sve do danasnjih dana , komenta-ri su nezaobilazni sastojak teoloske knjizevnosti . Ni literaturu nc motemo bez njih. U kulturnom se svake godine javljaju nova djela, novi nizovj komenatra. Novosadska D r v s t se nada da nizom N -v z v t n i k n t r i doprinjjeti popunjavanju jednog neoprostivo zanemarenog podrucja u nasoj i inace siro- teoloskoj literaturi. Izdavac vjeruje da cinj korak naprjjed u razumjevanju i vjerodostojnosti propovijeda-nja. Sama njsu propovijedj, nego grada za Zivot hitriji od knjjga. Zato treba proucavatj i Sveto pjsmo i ljude. Ovim ono prvo samo vjre okrenuto n t r i njsu kao nadomjestak Duha Svetog. nitko nj ne rnisli. vjeruje da su ova tu-macenja uz punu nazocnost Duha, te da istom prosvj- darovani svi koji ih budu proutavali u molitvi i ponjznosti - bez obzira na bogoslovno obrazovanje svrhu citanja. Neka Bog pomogne ovom nizu turnacenja da casno ispuni svoju svrhu i bude na svakom korisniku. Aleksandar BIRVIS Novj Sad, svibnja 1983. Stjepan ORCIC 5 N v z v t 11 i k n t i su niz zasnovan djelima koja su najsire prihvacena u pro-testantskom Pojedine knjige su obradili teolo-zi iz zemlje. Ukoliko nije napomenuto u samoj knjizi, novozavjetni navodi su iz prijevoda Bo-naventure Dude i Jerka ("Novi zavjet", izda-nje: "KrCanska sadasnjost" Zagreb). U tekstu oz-nacen s D - F. OPCI PREDGOVOR Sve koje danas ili proucavanje Novog zavjeta mora zabrinjavati nedostatak komentara koji zapadali u jednu od dviju krajnosti . u strucnill rojedinosti , u pretjeranu sazetost , od koje nema koristi . Ured-llik izdavac nadaju se da ova serua pridonijeti otklanja 11ju sromenutog nedostatka. cilj da studentima i ozbilj- citaocima Novog zavjeta stave na raspaloganje, uz umjerenu ci- komentare nekolicine znanstvenika, kojj su, iako da svojc tckstove vlastjtom u zajed-rJickoj dtoje rijecj oznacjo kao te spomjnje da potvrdio vjcrodostojnost Gospodjnova obecanja u vezj s drugim dalaskom (9 10). U svjetlu tih lsusovih rjjecj, Petar se okrete starom zavjetu za daljnje rasvjetljavanje te stvarj. Ulomcj poput Izajje 13,10-13; 24,19; 34,4; 64,1-4; 66,16 Miheja 1,4 raju nam odmah pasti na pamet; da vidimo lzajju 34,4: "Nebesa se svi.Se kao knjiga, pade sva njihova vojska" (stih se javlja u Petrovoj apokalipsi 5). No Isusov dolazak u svijet podijelio jedinstveno u vezi s Jahvinim Danom. Naime, tin1 su se do1askom neke prorecene stvari ostvarile, dok se tek trebaju ostvaritj. Takva vatra, sud i tome slicno pripadaju drugom dolasku. Petrov jezik n.ije potpuno jasan, sto nas posebno ne iznenadu-je. On se sluZi jezikom apokalipse, ne li uspio opisati neopisivo. 114 2 PETROVA 3,10 Glavna mu svrha i tako ta da svojih cjtatelja upravi prema svrsetku povijesti. cini u trima tockama. Prvo, nebesa (tj . nebo, koje se kao Zemljin omo tac) trijeskom uminuti, ili "nestati u plamenim praskovima". Q. vo vjerojatno znacenje novozavjetna l1a Jegome-non. Rijec onomatopejska i i moze se koristiti za fijuk strijele, ili za grmljavinu, kao i za pucketanje vatre, dok se na za huku velikih voda, ili za siktanje zmi Lumby veli da Petar "izabro tu ona sadrzi i povezuje u mnoge strahote". Da u Petrovim mjsJjma najvjerojatnjje vatra, proizlazi iz 7. stilia; sto se tice ideje, vjdj Otkrivenje 20,11; glede jezika, pogledaj Marka 13 1; za Petrovu cestu upotrebu vat-re , vidj 1.Petrovu 1,7; 4,12. Drugo, (stoicheia) se raspadati (luthesetai). Stoic-heia moze znaciti fizikalne elemente. poput zemlje, zraka, vatre i vode, iz cega su sve stvari i napravljene. Moze znacjtj nebeska tjje-la, Sunce, Mjesec, zvijezde (tako Justin, Apol 2,5 vecina o-taca). Za usporedbu, vidi Marka 13,24-26. Spjtta vjerojatno da Petar mjsli na duhove kojj su zaduzen.i za obdrzavanje prirodnih sila, ujstinu bilo zidovsko, mozda i Pavlovo, mjs-ljenje (Henvk 60,12; 2,2; Gal 4,3.9; Kol 2,8.20). No to gle ne odgovara ovom ulomku. Trece, Petar govori ili umihucu tai), rastaljenju (katakaesetai), mozda razotkrivenju (heurethe-setaij91 zemlje i svih njezinih djela. "Djela na njoj" moze stajatj i za gradevine i zdanja uopee, i za djela ljud.i .98 Tekst nejasan. Razna tumacenja i prijevodj imaju svoje zastupatelje; tako se pred-lazu slijedeta citanja: "wre zajedno .. ' "odlaze". "nece se naci"' suc1eni". itd. Reicke komentira: "Suncev sistem zajedno s velikim galaksijama, i odnosima izmeavla (Fil3,1 ; 2. Tim 2,14; Tjtu 3,1'). 28. Ujstinu, prema Stjepanovu govoru, trulet se pojavila kada mu "Salomon izgradio Dom" (Djela 7 ,47). 29. Cjtirarno kodSelwyn,The First Epist/e of St. Peter, 1946, str _ 169. 30. Zapjsanokod 3,39.15;5,8.3. 31. 6,14.5-7. 32. 3,10.6. 173 - 2 PI:TRO V 330 3,1.l;uspo 5,8 0 340 Josip, Antiqo,proemo 30 35 0 20 Tim 2,17180 360 Vidi Uvodo str 31 i 370 Vidi Uvod, stro 170 380 Vidi GOHO Boobyer, St o Mark and tl1e Transjiguration Story, 19400 390 Vidi Ramsey, The Glory o[God and tlle Transjigurao tio o[Christ, 1949, poglavlje 13. 400 Vidi Uvod, strol5 idaljeo 41 0 Vidi Hennecke, New Testament Apochrypha, svo 11, str 6800 daljeo 420 Javlja se samo ovdje u Novom zavjetuo Ali se odgovarajucj glagol, epopteue; nalazi u Novom zavjetu samo u l o Petrovoj 2,12; 320 li to jedan indirektni pokazatelj da isti pio sao poslanice? 430 Lk 9,43; Djela 19,270 440 9,20 45 Tako imaju i 72, sin, moj ljubljeni to", "Ovo moj sin, ljubljeni, to i veeina rukopisa "Ovo moj sin (pod utjecajem Matejeve verzije)o 460 Najbli!a paralela Mt 12,18, gdje najbolji tekst imajednoso tavno hon he psuc/1e mouo Jedini Matej medu sio nopticima prilikom preobrafenja daje " U njemu mi sva milio na! ", ali en 47 Sto Paul's Epistle to the Ephesians, 1903, stro 129233, "The as Messiani Title" 480 Vidi stro 260 490 New Testament Jntroduction, sv 11 (The Pauline Epjstles), 1961 , Dodatak "Epistolary Pseudepjgraphy" o 500 8jgg, stro 2320 510 Izl15,13;Ps 2,6; 3,4;1z 52,1 itdo 520 Vidi Hennecke,New Testament Apocryplla, sv 11, str o 6800 530 Teofil Antiohijski, koji poisao oko 170, tri puta spominje ove stihove 1921 0 U ad Autolo 2,13 govori da "njegove sjaje kao svjetlo u maloj kuci"o U 2,9 "Bofji ljudi, nosio te1ji Duha, postali su proroci, i Bog ih jer sam 174 2 PETROVA Botji Duh udahnut u njiho" Na kraju, u 2,33, veli: "Duh Sveti nas on koji govorio kroz svete proroke" Ovi navodj ne sarno da pokazuju koliko se unio u 20 Petrovu, se ponovno potvrduje rano nastajanje ove poso lanice, nego pokazuju kako razumio ovog ulomka 54 Ramsey, The Glory of God and the Transfiguration of Christ, stro 1260 55 Vidi Barrett, The Spirit and the Gospel Tradition, 1947, str 39 i dalje o 56 Meulten i Milligen, Vocabu/ary of tl1e New Testament, 1949, str 680 sov phosphoreso 57 mou se spomenuti kao primjer zanimo ljive egzegezeo On stihove 1921 gleda kao oprezno uvodenje prakse, protiv gndsis ovih entuzijastao Prvotno prestalo biJo preriso kantno da hijerarhija, zastupljena u 20 Petrovoj , to moglo dopustitio Tako se odnosiJo na Stari zavjet"o No ni to ne pomateo Naime, egzegeza tada zamjenjuje proricanja! Crkva prema tome, morala nadzio rati Pismao Zajednica se mora pokoriti onome autoritet objavi kao istinu (ICasemann, stro190)0 svemu tome, recimo usput , nema u samom tekstu ni tragao 58 Von Soden mozda ima pravo kada u ovome vidi izjavu koja se odnosi na lafne Pravi se proroci za razliku od latnih nisu na vlastite misl"i o Glas Bozji im doao, kao su ga i apostoli na gori preobrazenja (1,17021)0 590 Epilusis, onda, gotovo da "nadahnuce", kako to Jacobsoon iz Leydena preveo 1599 Ni jedno pismo nije iz samoinicirane ekstaze, nego od Boga; Tako JOLoow uNoderlands 1965 stro 2022120 600 Nema u ovome ni traga tvrdnjama da su oni poput glazbala kojim svira Sveti Duho Montanizam nastao sredinom 2. Da ova poslanica napisana poso lije tog vremena, pisac sigurno znatno razradio teo mu 210 stiha da montanist Ako nije, onda se i te kako 175 - 2 PETRO VA potrudio pokazatj da ne pripada. Osobno poimanje inspi-racije stoji u suprotnosti s meltanickjm pogledima na to pita-nje, koji su se uskoro poceli javljati. Petrove su rijeci suprot-ne mehanjckom razumijevanje inspiracije kod Filona, njegova fjdovskog suvremenika. Filon gleda kao nesto od Boga na-metnuto covjeku, sto doticnog covjeka ucinilo "koji nosi Boga" (Mut. Nem. 1, str. 609), de Somn., str. 689). Petar na inspiraciju gleda kao na osobnu kao na eticku suradnju jzmedu Boga i svetih ljudi. Nema ni spomena tome da su svetj pisci "jzvan sebe" Dok su pis-sali, kao sto to zastupa Filon navodeci Bakkove ekstaze kao primjer; sveti su pisci ponesenj uz pomoc Bozje volje svojjm radosnim voljnim prjstankom. 61. Dial. 82 1 ponovno, "u izmedu njegovog drugog do-laska , pojavit se, opomenuo il\ krjvovjerja i laznj proro-ci, koristeci se mojim jmenom (Dial. 51 ). 62. se stetnog korova kfjvovjerja" (Trallians 6). 63. Zanimljivo da Aleksandrijski povezuje ove dvije Petrove recenice ( ovu 1. Pet 1 ,19 u svojoj izjavi " Gospodjn (koga zove i "Gospodarem", kao ovdje) nasotkup-ljuje (agorazel) svojom dragocjenom krvlju" (Eccl. Proplr. 20) 64. bavljenju tom temom u 2. sto1jecu vidi Lindars, New Testament Apologetic, 1961, str. 22 dalje. 65. "Put istine koji one kojj njime putuju vodi u nebesko kraljev-stvo" (16. pogl.). Tako 35 , Herrna, Vis. 3,7.1 . 66. "Onj koji pogrduju put istine" (7. poglavlje). 67. Moguce da Petar mjsli na ulomak u kaznj an-dela, kao na primjer 10,4-6; 18, 11-21 ,10. 68. Apion. 2,33. 69. A1eksandrijski u Adumbrations, 1008, tako inter-pretira paralelni ulomak u udjnoj 8. Na zalost, njegovi se ko-mentari na 2. Petrovu nisu sacuvali. 70. Filon lterske sagc iz toga 'razloga, tj. da su svojim pricama ljubavi bogova ljudi pogrdjvali Bo-ga. 71. U 1/etukomj k11ji::i bl). i arhandeli, zgranuti stojc i BoLjc vo i zlocu gresnih andela. Ako Pctar 111isliu tai 1 il1 . slikom pruzio prikla- 2. PETROVA dan kontrast stavu laznih 72. Vidi P.W. Skehan, 41 (1, 1960. str. 69-71) koji drzj da adikoumenoi pripada ovom, apatais slijedecem stihu. 73 .. Paed. 2,1.6. 74. Apost. Trad. 26. 75. Memorabllia 2,1.4. 76. Demosten, 241, 2. 77. Vidi i komentar uz 11. 78. Mozda ovdje postoji neka ovisnost lzr. 10,11; 13,14; 14,27; 2,13. 79. Democracie Hemmerdir1ger-lliadon, pisuci u Revue 1957, str. 399. vjeruje da izvorno citanje ovog u-1omka u palimpsestu eframskom Syrus, tous tous logous, a-poplreugontas tous euttlreis kai tous en plane anstrephome-nous, "oni koji bjeze od odredenih jasnih rijeci, i oni koji Zi-ve pogresno". Harkleanski Sirijski ima slicno, "oni kojj za ne-ko1iko rjjeci bjeze (odlaze) od onih koji Zive pogresno". Ako to, uistinu, pravilno citanje, onda nas iznenaduje da se sa-cuvala u sirijskoj crkvi, gdje se 2. Petrova dugo nije priznavala kao kanonska , pogotovo u efraemskom Syrusu, za koga se donedavno mislilo da nije ni znao da postoji 2. Petrova! 80. Zapazio sam da Aleksanjrijskj posebno napadao krivovjerce koji su svoje preljube i razvrate nazivali "mistic-nim sjedir1jenjem": ''sunt autem, qui etiam pallicam venerem pronuntiant mysticam communionem; et sic ipsum contumelia afficiunt" (Strom. 3,4). autres temps, autres moeurs! 81. mogucnosti otpada vidi moju knjigu Meaning Salva-tion, 1965, 11. poglavlje. 82. nas ponovno vra6a na lzreke (8 ,20; 12,28, itd}. 83. Vidi Clanke 1 i 2 u E.G. Selwynovoj knjizi The First Epistle of St. Peter (1946), te Cqrrir1gtonovu Primitive Christian Catechism (1940} i Cullmannov clanak "The Tradition" u njegovoj knjizi Erzrly Church (1956). 84. Ahikar 8,18. recenzija blita 2. Petrovoj; ondje stoji: "idu s pristojnim 1judima u toplu kupku, i kada iza4e iz tople kupke, opazio jarak, do njega i valjao 177 2. se u (8, 15). 85. Usp. 1. Kor 5,9, gdje Pavao spomjnje svoje koje gotovo sjgurno njje sacuvano. Vidi Uvod, str 31 i dalje. 86. Izricito rasvjetljujucj postapostolskog stava poloza-ju apostola i proroka u jedinstvu objave jest Po1ikar-povo pismo 6: "Tako Kristu sa svjm strahom, kako nam on sam zapovjedio i apostoli koji su propoviJedali evandelje. proroci koji su pro-rekli Gospodnjj dolazak: 87. Vidi 2. poglavlje moje Called IV Serve. 1964. 88. Vidi Vit. Mos. Orac. 7.11:/. 9.4. 89. 1.2.3. 90. Seneka. Nat Quaest. 3.29 : Djog. Laert . 7.134: Plutarl1. 10770. 91. Ps 1 ,3; Iz 13,9-13: 30,30: 64, 66,15-16: Da11 7,9-11: Nal1 1,5-6. 92. Vidi 1. GH 3,19-36: Orac. 3,71-87: 1/enokma knjiga 10,3. 93. Vjdj Mt 3,11; 1. Kor 3,13; 2. So11 ,8; 12,29: 1. Pct 1.7: i Otk passim. 94. Apol. 1 ,20. 95. 1 QH 3,28 i da1je. 96. D.S. Russell and Message Jewislt Apocaly ptic, 1964, str. 212) daje pjscjma tog vr1o jzrazjtj nadvremensku jdeju vjecnostj. Varirali su jz. medu izjava poput ove u 4,30 "Tjsucu godjna u nebeskirn zapjsima samo jedan dan", one u Abraltamovoj apokalipsi 28 "Jedan sat u vjecnostj, stotjni go-dina" i ove u Henvkmvj knjizi 91,17, gdje se vjecnost opjsu-je kao tjedana zauvjjek''. Vjecnost u sva-kom slucaju, uvijek vremenska. Ona potpunost vreme-na. 97. Ovo citanje brani F.W. Danker u ZNTW. 1962, str. 82-86. Usporedivanjem s jednom drugom upotrebom iste riJeci u Salamonovim Psalmima 17 ,10, do zakljucka da znacenje "pravni postupak kojj presude". 98. Tako to uzima Lenl1ard (ZNTW, 1961 , str. 128 i dalje). 1 zemlja ( covjecanstvo) dje1a na njoj ucinjena predoce-17R 2. PETROVA na pred BoZjjm sudom. Citav svijet nestati, dok covjek ostati da podnese racun svojem Stvorjte1ju. 99. Tako se palingenesia, ''novorodenje'', korjsti za osobnj pre-porod, za svemirsku obnovu (Mt 19,28: Tjt 3,5). 1 Za nedavno napustanje toga, vidj Munck , Paul and tlte Sal-vation Mankid. 1959. 101 . Vjdi T.W. Manson, "St. Paul's Epistle to tl1e Romans. and Others".BJRL. Nov. l948. 102. Ne treba nas iznenadjtj da Petar cjtao vecinu pi-sama. Bilo cudnije da "Mozemo pretpostavitj da su prvi krscanski ucite1ji prirodno slali svoja jedan drugo-me, i da su se ta pjsma cjtala kao da sadrze Dul1a za opcu crkvu" (Mayor). 103. Fi/ip/janima 3. 104. Aleksandrjjski mjs1j ovaj still: "drugi. prcpustaju-cj se uzjcirna, jskrivljuju Pjsma prema svojjm pozut!at11:t. (Strom. 7 .16). 105. Vjdj C.W. Dugmore, The tlte upon tl1e Divine Ojflce, 1964. str. 1-25, i Fourtlt Gospel and Jewislt Worship, 1960 , str. 6-24. 106. Ejssfeldt , temelju Barulta 1,14 i apokalipse. ka-ze: "Mora da ... u citati napjsane poslanjce zapazenill voda (0/d Testa-ment Introduction. 1965. str. 24 ). 107. Cjnj se, Boobyer to pri11vaca. ' ' Ovo ne znacjti da Pe-tar Pavlova pisanja do kraja morao poistovjetjtj sa Starjm jetom oko pitanja autorjteta. 'Pjsma moglo Stari zavjet i osta1a pjsanja koristena u poducavanju stovanju. 108. 1. 5,18, navodeci Pnz 25,4 i Lk 10,7; vidj 1. 23; 13,7. 09. sadrzanirn u ovom vidi daljnjj tekst Uvod, str 26 i da1je. 11 Drugdje se rjjec jav1ja za tocno odredivanje po1ozaja zvjjez-da i sta1no isijavanje svjetla. 111 . Petar ponovno glagol u 1 ,12 (q.v .) i 1. Pet 5, 1 11 2. Vidi 1. Pet 4,1 u vezi s "razlicitim (raznovrsnim) BoZjjm 1ostirna". 113. Da li prjpisjvanje slave molitva ili izjava, vidi komentar uz Judinu 25. 179 1. 3. 4 . 5. 6. 7. 8. .10. 11. - JUDINA Nasuprot ovom Isusove zapovijedj njegovjm ute- (Lk 22.26 dalje) postavj nesklonost crka-va opeenjto da velicina nekog covjeka ovisj opsegu njegove slutbe. Pravj pokazate\j duhovnog uzrasta jest kvaljteta du- tovjekova Isusu njegovjm bliinjjma. Vjdi Uvod, str.J7 Slitno se mozda dugodilo sa ''u Efezu" u Poslanki Efetanj-ma 1,1. Usp. Ef 1,5 Armjtagea Roblnsona u njegovom djelu St . Paul's Epistle to tl1e Epl1esians, \903, str. 229-233. Usp. sam u Ocu Otac u menj" (lv 14, 10). Motda zajednjckim apostolima citate\jj ma, motda zajed- Zjdovu i poganinu. Vjdj, dakako, Uvod, str . 39 dalje. U vezj s paradvsis, za razliku od ljudskih predaja tradjcija, vidj Cullmann, Tradjtjon'' u djelu Tile Ear/y Cl1urch, 1956, str. 59 dalje , Davided, 1962, str . 7 dalje . Vjdj Uvod, str 26 i Pavao agonizest/1ai za vrUedne koje nailazj dok jzgraduje moHtvama, samo- ocuvanju cjelovitosti krscanskog vjerovanja sve-mu ostalom sto ostvaruje krscanjnov zjvot 1 .29; 4 ,12; 1. Kor 9,25: 1. Tjm 6,1 2; 2. Tjm 4,7). 2. 142. 1 2. Mvral. 216 13 . 13.2-11: Iz28,7; Jer23, 14: Ezk 13,9. 14. 15. 16 . 18. Mk 13,22: Mt 7,15. Djela 20.29-30: 1. Tim 4, 1 dalje; 2. Tjm 3, 1 dalje ; 2. Pet 2.2-3. Ako tako. onda to pomalo s\icno knjizi 48 , 1 ''zanjjekali su Duhova njegovog Pomaza-J1jka." Trukjdjd tu na t aj nacjn ( 4, 126), usp. Jus-tjnovu apostola. "ta 1 1 1 1 JUDINA moneumata .ton aposto!On '' ( Apol. 1,6 7). 19. Pojedinosti potra.fi u Plumperovim biljeJkarna in loc. 20. Jublleji 4,15.22; 5,1-10; Test. 5; Test. Napth. 3; To- knjiga, i usp. tak.oder 1 ,3.1. 2 1. Pnz 29,23; 32,32; lz 1 ,9; 3,9; 12,19; Jer 23,14 ; 49 ,18; 50,40; Ezk 16,46 i dalje; 4 ,11 ; Mt 10,15; 11,24; 25,41; Uc: 10,12; 17 ,29; 2. Pet 2,6; Otk 11 ,8; 20,10 i passim. 22. oholosti Sodomljana, vidi Post 19 .12. 23. Rijetka slounica ekpomeuein, se prihvatiti jer znati i " protunaravnQ (opeenje)". 24. The Geography of the Land, 1931 , str. 508. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 34. 35. 36 . Vidi takoder Harland, "Sodom and Gomorrah" u dje1u The Arcl1eo/ogist Retlder, u izd. Wright i Freedman, 1961, str. 41-74. Nekada do1ina mora bila vr1o plodna ravnica. Mud-rost 10,7 i Filon, de 140 lcafu da i dalje gorje1o i dimilo se. U Henokovoj knjizi 67,4 i dalje, zli dusi su u doli-ni sumpomog ognja velikih voda ispod zemlje-prerna slici dogac1aja na Mrtvog mora. Usp. Mak Skice 1008. Post 19 usp. Test Asher 7, " ne budite poput Sodornljana koji su prezreli an4ele Gospodnje i propali". Tekst skolijasta obja!njava Bigg, in Vrijeme tog pisca nije poznato. Mojsijeva mudrost 16 daje priro - s nekim raz.lik.ama, isto i Jonalanov (na Pnz se mou prevesti i ovako: "osuditi ga nule", ali se to ne uklapa u kontekst; jer upravo to, prizivajuei 8oga da iuekne osudu. Ovo citat iz Zah 3,2, umetnut u Uznesenje, jer izvan-redno odgovara sadr1aju. U vezi s Judinim kori!tenjem apokrifne gra4e, vidi Uvod, str. 44 i dalje. Da powda razorna, vidi i 2. Pet 2,12; Ef. 4,22; Fil 3,19 itd Reicke navodi 1. 4,1-7, gdje stoji kao primjer koji su zavisti, bezvlada i dru!tvenog 181 JUDINA nezadovo1jstva svoju bra6u smrti. U tom smislu, jesu li ili nisu bili stvarni 1afni su bili bratoubojice koji su Kajinovim stopama. Naime, svojim su da Rim poduzeo dje1otvorne mjere protiv Crkve. Westcottova napomena uz 1. lvanovu 1 ,8 i ovdje korisna. On pik "ldeja uvijek povezana sa skretanjem s puta; ne u krivom PQimanju samog sebe, ve6 u krivom {kao i u Rim 1 ,27). Ta.kvo skretanje ug-lavnom pogubno". 1. Sol 2,3 i dalje. G.H. u rukopisu sv. 5, str. 45) pokazuje kako se u me