Lumen | Podrška darovitoj djeci · Web viewMarija Jurić Zagorka Sie war eine bekannte...

of 104/104
Metodički priručnik Vrijem e Broj sati 1. Formiranje projektne grupe - međusobno upoznavanje sudionika rujan 2 - popunjavanje upitnika o sebi – kratko predstavljanje (Steckbriefe erstellen) Prije početka projekta na zajedničkoj e-platformi (Moodle) učenici koji sudjeluju u projektu trebaju se kratko predstaviti na forumu (hobiji, omiljeni filmovi / knjige / glazbenici/ znanje jezika, osobine koje ih karakteriziraju, vještine na koje su posebno ponosni…). - Lov na autograme Temeljem upitnika priprema se radni list koji dobivaju svi učenici sa zadatkom da što je moguće brže prikupe 10 autograma različitih osoba. Autogram daje osoba koja može potvrdno odgovoriti na pitanje npr. „Tko je osoba koja… je održala izložbu svojih likovnih radova / svira bar jedan glazbeni instrument / govori bar tri strana jezika / je sudjelovala na državnom natjecanju / piše pjesme…) rujan 1 1 2. Upoznavanje s okvirnom temom - Igra asocijacija Prema modelu poznatom iz „Kviskoteke“: četiri stupca s pojmovima koji asociraju rješenje za svaki stupac, pojmovi rješenja stupaca A, B, C i D asociraju konačni odgovor (npr. Dragutin Gorjanović Kramberger, Hušnjakovo, špilja, lov kao asocijacija za rješenje stupca A „neandertalci“, zajedno s pojmovima Ljudevit Gaj, Čeh, Leh i Meh te Stari grad dolazi se do konačnog odgovora „Krapina“). - Pogodi tko Prije početka rada na samom projektu, učenike je potrebno podijeliti u grupe. Ova aktivnost služi upravo tome. Broj grupa jednak je broju znamenitosti / lokacija / osoba u Krapini koje su odabrane kao tematska težišta projektnog rada (jedna grupa je Ljudevit Gaj, druga grupa Pračovjek, treća Barbara Celjska, Krapina, Hušnjakovo, Čeh, Leh i Meh). Učenicima se podijele radni listići na kojima se nalaze pitanja o jednoj od tema/lokacija i to na način da ako na radnom listiću ima pet pitanja, svaki učenik unutar iste grupe
  • date post

    06-Aug-2021
  • Category

    Documents

  • view

    4
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of Lumen | Podrška darovitoj djeci · Web viewMarija Jurić Zagorka Sie war eine bekannte...

rujan
2
Prije poetka projekta na zajednikoj e-platformi (Moodle) uenici koji sudjeluju u projektu trebaju se kratko predstaviti na forumu (hobiji, omiljeni filmovi / knjige / glazbenici/ znanje jezika, osobine koje ih karakteriziraju, vještine na koje su posebno ponosni…).
- Lov na autograme
Temeljem upitnika priprema se radni list koji dobivaju svi uenici sa zadatkom da što je mogue bre prikupe 10 autograma razliitih osoba. Autogram daje osoba koja moe potvrdno odgovoriti na pitanje npr. „Tko je osoba koja… je odrala izlobu svojih likovnih radova / svira bar jedan glazbeni instrument / govori bar tri strana jezika / je sudjelovala na dravnom natjecanju / piše pjesme…)
rujan
1
1
- Igra asocijacija
Prema modelu poznatom iz „Kviskoteke“: etiri stupca s pojmovima koji asociraju rješenje za svaki stupac, pojmovi rješenja stupaca A, B, C i D asociraju konani odgovor (npr. Dragutin Gorjanovi Kramberger, Hušnjakovo, špilja, lov kao asocijacija za rješenje stupca A „neandertalci“, zajedno s pojmovima Ljudevit Gaj, eh, Leh i Meh te Stari grad dolazi se do konanog odgovora „Krapina“).
- Pogodi tko
Prije poetka rada na samom projektu, uenike je potrebno podijeliti u grupe. Ova aktivnost slui upravo tome. Broj grupa jednak je broju znamenitosti / lokacija / osoba u Krapini koje su odabrane kao tematska teišta projektnog rada (jedna grupa je Ljudevit Gaj, druga grupa Praovjek, trea Barbara Celjska, Krapina, Hušnjakovo, eh, Leh i Meh). Uenicima se podijele radni listii na kojima se nalaze pitanja o jednoj od tema/lokacija i to na nain da ako na radnom listiu ima pet pitanja, svaki uenik unutar iste grupe ima
odgovor na samo jedno od tih pitanja, a njihov zadatak je da kretanjem po uionici i razgovorom s drugim uenicima pronau odgovore na sva ostala pitanja sa svog radnog listia te na taj nain pronau lanove svoje grupe. Osim pitanja mogua je i uporaba imenica, glagola, pridjeva; npr. jedna grupa moe. imati pridjeve kojima se opisuje ciljana osoba (npr. Ljudevit Gaj), druga grupa glagole koji su vezani za lokaciju (npr. Hušnjakovo), trea imenice koje zajedno tvore okosnicu legende/prie (npr. o ehu, Lehu i Mehu). Poanta je da se komunikacijom uenike dovede do toga da saznaju nešto o temi i usput se podijele u grupe u kojima e na
tom satu (ili i tijekom rada na projektu) zajedno raditi.
3. Rad s polaznim tekstovima – tehnike kreativnog rada s tekstom
listopad
3
Prijedlozi za obradu teksta:
a) Tekst se podijeli na dijelove priblino jednake duljine te se izree na nain da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a uenici trebaju logikim redoslijedom posloiti tekst.
b) Tekst se podijeli na nekoliko duih dijelova (npr. 5), a uenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo oteao, moe se dodati jedan podnaslov više, ili ako elimo postii njihovu kreativnost moe im se rei da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
c) Tekst se nalazi na zidovima uionice, a uenici moraju ii do teksta i u njemu pronai ciljane informacije. Uenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronai odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put trai drugi lan skupine, vremenski rok je ogranien, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajedniki u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje meu skupinama, skupina s najviše tonih odgovora dobiva nagradu. Igra se moe organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako openita, ima ih manje, i vremenski rok je dui (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok krai (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
d) Uenici u skupinama dobiju slike koje trebaju sloiti u priu. Kao uputa samo im se kae da su mjesta/likovi na slikama iz razdoblja Srednjeg vijeka. Ako im se eli dodatno pomoi, mogu im se dati i ciljane rijei (npr. Crna Kraljica, Medvedgard, alkemija, legende, itd.). Tek nakon što oni napišu svoju priu, dobiju cjeloviti tekst kojeg proitaju da bi vidjeli ima li slinosti izmeu onoga što su oni napisali i što je u tekstu.
Ovisno o uenicima s kojima se radi, nastavnik bira jednu od metoda rada s tekstom, ili se po elji mogu obraivati svi tekstovi, ali svaki drugom metodom. U sluaju da se radi o veoj grupi u kojoj je mogua podjela na manje skupine, svakoj se grupi moe dodijeliti jedan tekst, a svaka grupa tekst obrauje drugom metodom. U plenumu grupe jedne drugima kratko prenose osnovne informacije. Varijacija u sluaju da je na raspolaganju vei broj sati: sve grupe rade na svim tekstovima, ali svaki put zadana im je neka druga metoda rada.
4. Krapina in Stationen – priprema za terensku nastavu
5
- Stationenlernen
Na više mjesta u uionici postavljene su postaje (Stationen) na kojima se nalaze materijali vezani uz razliite aspekte povijesti Krapine. Za svaku je postaju definiran zadatak te socijalni oblici rada (individualno / rad u paru / rad u skupini). Redoslijed obrade nije definiran jer rješavanje pojedinih zadataka nije uvjetovano prethodnim rješavanjem nekog drugog zadatka. Uenici rade svojim tempom, a ukoliko se postaje / zadaci definiraju kao obvezni i izborni, uenici mogu u skladu sa svojim interesima definirati i osobna tematska teišta.
Materijali za rad u prilogu (Die Chronik der Stadt Krapina, Krapina in Wort und Bild, Bekannte Personen in meiner Stadt, Glazbena slika Krapina)
Ova aktivnost ujedno slui i kao priprema za terensku nastavu (Radni list „Tjedni plan“ u prilogu)
studeni
3
2
2
1
5. Kreativni rad s tekstom (Kaffeekränzchen bei Gaj)
Metodama kreativnog rada s tekstom (odgoeno itanje – prekid itanja teksta na odabranom mjestu, postavljanje hipoteza kako e se radnja razvijati dalje; uivljavanje u perspektivu nekog lika i prianje prie iz njegove perspektive; opisivanje likova i situacija – od asocijacija preko reenica do teksta: kako izgleda taj lik, ime se bavi u slobodno vrijeme, kako se odijeva, kakvu glazbu voli, što voli jesti, tko su mu prijatelji, kako izgleda njegov dom…)
6. Uvod u projektni rad
Uvod u projektni rad: odabir tematskih aspekata, planiranje eljenih produkata te u skladu s tim aktivnosti, vremena, podjela zadataka.
Radni list: Uvod u projektni rad
7. Terenska nastava: obilazak lokaliteta u Krapini
Uenici organiziraju razgled grada u formatu „Lova na blago“ uz pomo QR-kodova ijim uitavanjem se otkrivaju zagonetke / zadaci koji vode na odreenu lokaciju. Na svakom lokalitetu voenje preuzima grupa koja se bavila tom temom (voenje na stranim jezicima, kombinacija povijesnih injenica i zanimljivih pria koje se veu uz tu lokaciju ili osobu). Nakon što su pronašli lokaciju uenici izvršavaju zadatke vezane uz tu lokaciju (fotografiraju se u odreenoj pozi, rade intervju s prolaznicima, pjevaju…ve prema postavljenom zadatku koji su dobili).
Nakon što izvrše zadatak odgovore/slike/videa moraju poslati svom moderatoru/voditelju terenske nastave npr. putem Vibera, WhatsAppa. Grupa koja prva izvrši i pošalje odgovore odnosno fotografije i video je pobjednik.
Jedna od mogunosti je da uenici nakon Lova na blago svoje uratke prezentiraju tj. kao grupa objave na Facebooku gdje su za te potrebe izradili posebnu grupu tj. stranicu. Nakon što sve grupe objave svoje izvršene zadatke, otvara se anketa i svi uenici glasaju za najbolji tim.
Prosinac
4
2
8. Kreativni rad s tekstom (igra uloga, dramatizacija…priprema za pisanje scenarija i razvoj uloga)
9. Rad na projektu: kritiko mišljenje / debata/ vrijednosna os/tehnika šest šešira
Sijeanj
4
Veljaa
6
dokument u prilogu
IME I PREZIME:
KAD BIH IMAO/IMALA TRI ELJE, POELIO/POELJELA BIH:
MOJ MOTO / CITAT KOJI ME INSPIRIRA:
MOJI PLANOVI ZA BUDUNOST:
c Tko je on?
Tko je on?
2.
3.
4.
5.
Krapina
Tko su oni?
Tko su oni?
MATERIJALI
Zadatak 1: Slike iz Krapine
Nastavnik e izrezati slike i tekstove zasebno te ih pripremiti kako bi uenici mogli povezati slike sa njihovim opisima.
Pogledajte slike i proitajte tekstove. Svakoj slici pridruite odgovarajui opis. Koji tekst opisuje sliku?
Stari grad – od krapinske srednjovjekovne utvrde - grada na breuljku iznad Krapine sauvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njezin vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj opini. Vlasnici Krapine tijekom povijesti esto su se mijenjali, a krajem 16.st. kao suvlasnici grada pojavljuje se obitelj Draškovi. Za vrijeme banovanja Ivana Draškovia u Krapini je odrano 5 hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607.godine).
Danas je rodna kua Ljudevita Gaja Memorijalni muzej. Uglavnom sadri eksponate vezane za samog Gaja i njegov privatni ivot. U kui su izloeni namještaj, umjetnike slike, te dokumenti i kopije Gajevih radova, tiskanih tekstova, knjiga i novina koje je ureivao i izdavao.
Idejni voa hrvatskog narodnog preporoda bio je dr.  Ljudevit Gaj . Gaj izdaje  pravopis  i poinje s izdavanjem novina i knjievnog priloga "Danice". 1891. godine na središnjem trgu u Krapini koji nosi njegovo ime podignut je i spomenik Ljudevitu Gaju, djelo kipara Ivana Rendia.
Jedna od poznatijih kua izgraenih pred kraj 19. stoljea u Krapini je kua odvjetnike obitelji Majcen. U nju su navraale mnoge ugledne linosti:  Josip Juraj Strossmayer ,  Ante Starevi , a dr.  Vlatko Maek bio je odvjetniki pripravnik kod dr. Josipa Majcena. Potomci obitelji Majcen, keri Zdenka i Nada poklonile su kuu gradu da u njoj bude galerija. Galerija grada Krapine je otvorena povodom 800-te godišnjice postojanja grada i u njoj se odravaju razne izlobe.
Muzej krapinskih neandertalaca smješten je nedaleko od svjetski poznatog nalazišta krapinskih neandertalaca „Hušnjakovo“ s kojim ini jedinstvenu cjelinu za obilazak. Arhitektura, evocira stanište praovjeka – poluspilju, a njezin volumen, proporcije i proelje proizišli su iz analize nekadašnjeg izgleda danas urušene krapinske poluspilje.
„Hušnjakovo“ (poznato i kao Hušnjakovo brdo/ Hušnjakov brijeg)  paleolitsko  je nalazište na kojem su naeni ostaci  neandertalaca . Nalazi se u zapadnom dijelu grada  Krapine . Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Vaan je paleontološki, paleoantropološki i  arheološki  lokalitet. 
Trilikum-suvenir izraen od keramike i gline. Sastoji se od tri spojena vra iz kojih se ispija zdravica. Povijest trilikuma vezana je uz legendu o ehu, Lehu i Mehu koji su ivjeli u okolici Krapine i utemeljili ešku, Poljsku i Rusiju.
Crkva svete Katarine i samostan franjevaca Provincije sv. irila i Metoda iz 1641. godine je najstariji sakralni objekt u Krapini. U samostanu postoji knjinica utemeljena 1650. godine i muzej s rijetkom zbirkom knjiga i sakralne umjetnosti Hrvatskog zagorja.
upna crkva sv. Nikole prvi se puta spominje  1311 . god., kasnije je razrušena potresom u 19. stoljeu, a obnovljena je prema projektu Josipa Vancaša na starim temeljima na prijelazu iz 19. u 20. st. Sv. Nikola je ujedno zaštitnik grada i upe.
Festivalska dvorana grada Krapine moe primiti 529 posjetitelja, što u prizemlju, što na balkonu i u loama. Jedna je od 5 najveih dvorana ovakvog tipa u Hrvatskoj savršene akustike sa digitalnom elektronikom. Veliina pozornice (11 x 13 m) adekvatna je za nastup i velikih ansambala sa vrlo zahtjevnim i velikim scenografijama. Dvorana se nalazi na atraktivnoj lokaciji, u samom središtu grada Krapine.
Park skulptura «Forma prima» jedinstveni je park suvremenih drvenih skulptura na otvorenom u Hrvatskoj. Zbirka je to više od 30 skulptura velikog formata koje potpisuju najpoznatija imena svjetskih i domaih kipara 80-tih godina 20. stoljea. Park ima svojstvo kulturnog dobra i upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. 
ili
Zadatak 3: Plan grada
Zadatak 4: Memory
Izradi memory karte sa fotografijama znamenitosti grada Krapine i njihovim opisima na stranom jeziku koje bi kao uspomenu na Krapinu mogao kupiti svaki posjetitelj grada.
Zadatak 5: Poster
Odaberite jednu od lokacija grada Krapine o kojoj biste eljeli saznati više. Istraite o toj temi na internetu ili neposredno u gradu te izradite poster kojim ete privui panju buduih posjetitelja Krapine kao bi se kod svojeg posjeta gradu oni odluili posjetiti upravo to mjesto. Uz informacije o lokaciji moete osmisliti i dogaanje koje e se tamo odvijati.
Poster moete izraditi online na https://padlet.com .
Zadatak 6: Krapinskim ulicama i trgovima
a) Pogledajte video „Stara Krapina“ https://www.youtube.com/watch?v=EZ4fX7A2_yc .
b) Prošeite gradom i snimite svoje vlastite video zapise o Krapini danas.
Intervjuirajte prolaznike, uenike, studente, turiste. Pitajte ih po emu je Krapina poznata, imaju li svoje omiljeno mjesto u gradu, što bi svakako preporuili svakom posjetitelju Krapine…
Za obradu svojih video zapisa moete koristiti Windows Movie Maker kako bi ih objedinili u jedan video tj. film koji ujedno moe biti vaš promotivni video grada Krapine.
Video zapise moete objaviti na web ili facebook stranici koju ete izraditi u svrhu objave svojih uradaka, a moete ih prezentirati i pojedinano izradom prezentacije na www.prezi.com ili na www.padlet.com .
Zadatak 7: Dobri duh Krapine
Oivite svojom priom „dobrog duha Krapine“ koji je zaspao u nekim od utvrda, spomenika, drugih objekata ili predmeta. Udahnite mu ivot tako što ete ispriati njegovu priu u prvom licu jednine. Opišite što ste sve nekada doivjeli, kao ste se osjeali, na što ste posebno ponosni, za im alite, što biste eljeli promijeniti?
(npr. Ja sam Stari grad / Hušnjakovo / trilikum…Nekad davno…)
Svoju priu moete proitati i snimiti te je kao zvuni zapis ili tekstnu datoteku staviti na vaš poster.
Napomena: Nastavnik temu moe proširivati dodatnim sadrajima i zadacima ovisno o veliini grupe i broju sati kojim raspolae, a uenici svoje radove mogu izraditi na hrvatskom ili stranom jeziku.
KRAPINA
Krapina, glavni grad Krapinsko-zagorske upanije koji krase ne samo prirodne ljepote nego i bogato kulturno naslijee. Starodrevni hrvatski grad Krapina prvi put se spominje u pisanim povijesnim zapisima krajem 12. stoljea, a razvijeno gradsko naselje koje je nosilo isto ime od sredine 14. stoljea. Sam je grad postojao i ranije, a to potvruju brojni arheološki nalazi ne samo iz razdoblja vladavine Rimljana nego i iz ranijih razdoblja kamenog doba.          Najstariji pisani spomenici, u smislu izvorne arhivske grae, potjeu dakle s kraja 12. stoljea, a nastavljaju se, u obliku kraljevskih povlastica, od poetka 13. pa sve do sredine 19. stoljea. Sama povijest grada najviše se uva upravo u tim povlasticama preko kojih saznajemo o brojnim zanimljivostima o ivotu i radu graana Krapine. 1347. godine kralj Ludovik I. Anuvinac dodijelio je Krapini privilegij slobodnog kraljevskog grada i time Krapincima omoguio znatnu autonomiju. Nakon njegove smrti, krapinsku utvrdu i pravo izravnog vladanja u Krapini naslijedio je novi hrvatsko-ugarski kralj – igmund Luksemburški koji je vladao od 1387. do 1437. godine. Kroz povijest krapinska je utvrda esto mijenjala vlasnike, bilo da se radilo o kupnji, enidbi ili darivanju i tako su tamo stolovali kneevi Celjski (nakon što su dobili „Stari grad“ od kralja igmunda dobivaju i titulu grofovi Zagorski), obitelj Keglevi, obitelj Draškovi, grof Wojkffy, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
Kolika je bila vanost Krapine svjedoi i injenica da je za vrijeme najteih turskih navala na Hrvatsku, krajem 16. i poetkom 17. stoljea, u krapinskoj utvrdi odrano ak pet hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine). Na to je utjecao status samog grada u kojem su cvjetali trgovaki i obrtniki poslovi, redovito se odravali godišnji i kraljevski sajmovi na kojima su sudjelovali i strani graani što je ujedno i doprinijelo razvoju školstva, urbanizacije, uprave i sudstva.  1848. godine je Josip Jelai imenovan hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Te je iste godine ukinuo feudalni poredak i o tome obavijestio sve opine i gradove posebnim Banskim pismom, pa tako i Krapinu. Na taj je nain Krapina zakoraila u novo doba – doba moderne Krapine, moderne gradske uprave, modernog graanskog društva.          Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljea pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata. Grad dobiva modernu upravu i sudstvo, a i mijenja se socijalna struktura stanovništva - prisutno je poveanje puanstva, stvaranje novih društvenih struktura, u javni ivot polako ulaze i ene, poveava se pismenost. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske eljeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje vanosti prozvana je „ilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja. Daljnji razvoj Krapine vidljiv je u otvaranju brojnih kulturnih i prosvjetnih ustanova od javnoga znaenja - osim puke i srednje škole, tu su i Društvo itaonice, Pjevako društvo, Društvo Crvenoga kria, Vatrogasno društvo i razliita dobrotvorna društva. Brojne se obrtnike zadruge takoer nastoje modernizirati. Neke od njih postupno se ureuju u moderna industrijska postrojenja i zapošljavaju vei broj radnika, kao npr. glasovita tvornica kamenine („Krapinske kamenine“) u krapinskoj kuriji sauvanoj sve do danas na uglu Magistratske ulice i Ulice D. G. Krambergera.      Kada govorimo o Krapini, moramo staviti naglasak i na vjerski ivot grada u kojem je ve od sredine 13. stoljea katolika upa, a upna crkva sv. Nikole spominje se ve poetkom 14. stoljea. Uz crkvu su djelovali brojni zasluni upnici i sveenici, a tijekom druge polovice 18. stoljea posebno sveano i vano mjesto u gradu zauzima crkva Majke Boje Jeruzalemske na Trškom Vrhu koja ubrzo postaje naširoko poznato proštenište. Ona predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Crkva je sagraena kako bi u nju bio smješten udotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoama - pa su ga ljudi smatrali udotvornim. Crkva nadahnjuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izraenim oltarima, umjetnikim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza.
upna crkva sv. Nikole i pripadajue kapele te kasnije crkva i samostan franjevaca s bogatom knjinicom od 8000 naslova, bili su i ostali simbolima Krapine, ali i središnja urbana jezgra grada.     Sastavni dio ope kulture graana potvruje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na razliite naine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini ve u razdoblju srednjovjekovlja. Modernija zdravstvena kultura razvija se od sredine 18. stoljea kada na podruju Krapine nalazimo više strunih ranarnika, ljekarnika i lijenika. Poetkom 20. stoljea, tonije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo ljeilište tzv. krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas.      Krapina je danas kulturno, upravno i politiko središte upanije Krapinsko-zagorske te grad koji je izrazito ponosan na svoju povijesnu baštinu, dugu tradiciju školstva i obrtništva.
Prijedlozi za obradu teksta:
Nain obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove priblino jednake duljine te se izree na nain da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a uenici trebaju logikim redoslijedom posloiti tekst.
Uputa za rad:
Proitaj tekst koji si izvukao / izvukla.
Potrai uenike koji imaju dijelove teksta koji se odnose na istu temu kao i tvoj odlomak. Formirajte grupu i pokušajte rekonstruirati toan redoslijed teksta.
KRAPINA
Krapina, glavni grad Krapinsko-zagorske upanije koji krase ne samo prirodne ljepote nego i bogato kulturno naslijee. Starodrevni hrvatski grad Krapina prvi put se spominje u pisanim povijesnim zapisima krajem 12. stoljea, a razvijeno gradsko naselje koje je nosilo isto ime od sredine 14. stoljea. Sam je grad postojao i ranije, a to potvruju brojni arheološki nalazi ne samo iz razdoblja vladavine Rimljana nego i iz ranijih razdoblja kamenog doba.
Najstariji pisani spomenici, u smislu izvorne arhivske grae, potjeu dakle s kraja 12. stoljea, a nastavljaju se, u obliku kraljevskih povlastica, od poetka 13. pa sve do sredine 19. stoljea. Sama povijest grada najviše se uva upravo u tim povlasticama preko kojih saznajemo o brojnim zanimljivostima o ivotu i radu graana Krapine. 1347. godine kralj Ludovik I. Anuvinac dodijelio je Krapini privilegij slobodnog kraljevskog grada i time Krapincima omoguio znatnu autonomiju.         
Nakon njegove smrti, krapinsku utvrdu i pravo izravnog vladanja u Krapini naslijedio je novi hrvatsko-ugarski kralj – igmund Luksemburški koji je vladao od 1387. do 1437. godine. Kroz povijest krapinska je utvrda esto mijenjala vlasnike, bilo da se radilo o kupnji, enidbi ili darivanju i tako su tamo stolovali kneevi Celjski (nakon što su dobili „Stari grad“ od kralja igmunda dobivaju i titulu grofovi Zagorski), obitelj Keglevi, obitelj Draškovi, grof Wojkffy, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
Kolika je bila vanost Krapine svjedoi i injenica da je za vrijeme najteih turskih navala na Hrvatsku, krajem 16. i poetkom 17. stoljea, u krapinskoj utvrdi odrano ak pet hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine). Na to je utjecao status samog grada u kojem su cvjetali trgovaki i obrtniki poslovi, redovito se odravali godišnji i kraljevski sajmovi na kojima su sudjelovali i strani graani što je ujedno i doprinijelo razvoju školstva, urbanizacije, uprave i sudstva. 
1848. godine je Josip Jelai imenovan hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Te je iste godine ukinuo feudalni poredak i o tome obavijestio sve opine i gradove posebnim Banskim pismom, pa tako i Krapinu. Na taj je nain Krapina zakoraila u novo doba – doba moderne Krapine, moderne gradske uprave, modernog graanskog društva.          Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljea pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata.
Grad dobiva modernu upravu i sudstvo, a i mijenja se socijalna struktura stanovništva - prisutno je poveanje puanstva, stvaranje novih društvenih struktura, u javni ivot polako ulaze i ene, poveava se pismenost. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske eljeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje vanosti prozvana je „ilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja.     
Daljnji razvoj Krapine vidljiv je u otvaranju brojnih kulturnih i prosvjetnih ustanova od javnoga znaenja - osim puke i srednje škole, tu su i Društvo itaonice, Pjevako društvo, Društvo Crvenoga kria, Vatrogasno društvo i razliita dobrotvorna društva. Brojne se obrtnike zadruge takoer nastoje modernizirati. Neke od njih postupno se ureuju u moderna industrijska postrojenja i zapošljavaju vei broj radnika, kao npr. glasovita tvornica kamenine („Krapinske kamenine“) u krapinskoj kuriji sauvanoj sve do danas na uglu Magistratske ulice i Ulice D. G. Krambergera.
Kada govorimo o Krapini, moramo staviti naglasak i na vjerski ivot grada u kojem je ve od sredine 13. stoljea katolika upa, a upna crkva sv. Nikole spominje se ve poetkom 14. stoljea. Uz crkvu su djelovali brojni zasluni upnici i sveenici, a tijekom druge polovice 18. stoljea posebno sveano i vano mjesto u gradu zauzima crkva Majke Boje Jeruzalemske na Trškom Vrhu koja ubrzo postaje naširoko poznato proštenište.
Ona predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Crkva je sagraena kako bi u nju bio smješten udotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoama - pa su ga ljudi smatrali udotvornim. Crkva nadahnjuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izraenim oltarima, umjetnikim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza.
upna crkva sv. Nikole i pripadajue kapele te kasnije crkva i samostan franjevaca s bogatom knjinicom od 8000 naslova, bili su i ostali simbolima Krapine, ali i središnja urbana jezgra grada.     Sastavni dio ope kulture graana potvruje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na razliite naine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini ve u razdoblju srednjovjekovlja.
Modernija zdravstvena kultura razvija se od sredine 18. stoljea kada na podruju Krapine nalazimo više strunih ranarnika, ljekarnika i lijenika. Poetkom 20. stoljea, tonije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo ljeilište tzv. krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas.      Krapina je danas kulturno, upravno i politiko središte upanije Krapinsko-zagorske te grad koji je izrazito ponosan na svoju povijesnu baštinu, dugu tradiciju školstva i obrtništva.
Nain obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko duih dijelova (npr. 5), a uenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo oteao, moe se dodati jedan podnaslov više, ili ako elimo postii njihovu kreativnost moe im se rei da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Proitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajui podnaslov. Paljivo: jedan podnaslov je višak!
Modernizacija Krapine
A
KRAPINA
Krapina, glavni grad Krapinsko-zagorske upanije koji krase ne samo prirodne ljepote nego i bogato kulturno naslijee. Starodrevni hrvatski grad Krapina prvi put se spominje u pisanim povijesnim zapisima krajem 12. stoljea, a razvijeno gradsko naselje koje je nosilo isto ime od sredine 14. stoljea. Sam je grad postojao i ranije, a to potvruju brojni arheološki nalazi ne samo iz razdoblja vladavine Rimljana nego i iz ranijih razdoblja kamenog doba.
A
         Najstariji pisani spomenici, u smislu izvorne arhivske grae, potjeu dakle s kraja 12. stoljea, a nastavljaju se, u obliku kraljevskih povlastica, od poetka 13. pa sve do sredine 19. stoljea. Sama povijest grada najviše se uva upravo u tim povlasticama preko kojih saznajemo o brojnim zanimljivostima o ivotu i radu graana Krapine. 1347. godine kralj Ludovik I. Anuvinac dodijelio je Krapini privilegij slobodnog kraljevskog grada i time Krapincima omoguio znatnu autonomiju. Nakon njegove smrti, krapinsku utvrdu i pravo izravnog vladanja u Krapini naslijedio je novi hrvatsko-ugarski kralj – igmund Luksemburški koji je vladao od 1387. do 1437. godine. Kroz povijest krapinska je utvrda esto mijenjala vlasnike, bilo da se radilo o kupnji, enidbi ili darivanju i tako su tamo stolovali kneevi Celjski (nakon što su dobili „Stari grad“ od kralja igmunda dobivaju i titulu grofovi Zagorski), obitelj Keglevi, obitelj Draškovi, grof Wojkffy, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
B
Kolika je bila vanost Krapine svjedoi i injenica da je za vrijeme najteih turskih navala na Hrvatsku, krajem 16. i poetkom 17. stoljea, u krapinskoj utvrdi odrano ak pet hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine). Na to je utjecao status samog grada u kojem su cvjetali trgovaki i obrtniki poslovi, redovito se odravali godišnji i kraljevski sajmovi na kojima su sudjelovali i strani graani što je ujedno i doprinijelo razvoju školstva, urbanizacije, uprave i sudstva.  1848. godine je Josip Jelai imenovan hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Te je iste godine ukinuo feudalni poredak i o tome obavijestio sve opine i gradove posebnim Banskim pismom, pa tako i Krapinu. Na taj je nain Krapina zakoraila u novo doba – doba moderne Krapine, moderne gradske uprave, modernog graanskog društva. 
C
        Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljea pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata. Grad dobiva modernu upravu i sudstvo, a i mijenja se socijalna struktura stanovništva - prisutno je poveanje puanstva, stvaranje novih društvenih struktura, u javni ivot polako ulaze i ene, poveava se pismenost. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske eljeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje vanosti prozvana je „ilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja. Daljnji razvoj Krapine vidljiv je u otvaranju brojnih kulturnih i prosvjetnih ustanova od javnoga znaenja - osim puke i srednje škole, tu su i Društvo itaonice, Pjevako društvo, Društvo Crvenoga kria, Vatrogasno društvo i razliita dobrotvorna društva. Brojne se obrtnike zadruge takoer nastoje modernizirati. Neke od njih postupno se ureuju u moderna industrijska postrojenja i zapošljavaju vei broj radnika, kao npr. glasovita tvornica kamenine („Krapinske kamenine“) u krapinskoj kuriji sauvanoj sve do danas na uglu Magistratske ulice i Ulice D. G. Krambergera.
D
     Kada govorimo o Krapini, moramo staviti naglasak i na vjerski ivot grada u kojem je ve od sredine 13. stoljea katolika upa, a upna crkva sv. Nikole spominje se ve poetkom 14. stoljea. Uz crkvu su djelovali brojni zasluni upnici i sveenici, a tijekom druge polovice 18. stoljea posebno sveano i vano mjesto u gradu zauzima crkva Majke Boje Jeruzalemske na Trškom Vrhu koja ubrzo postaje naširoko poznato proštenište. Ona predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Crkva je sagraena kako bi u nju bio smješten udotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoama - pa su ga ljudi smatrali udotvornim. Crkva nadahnjuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izraenim oltarima, umjetnikim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza.
E
upna crkva sv. Nikole i pripadajue kapele te kasnije crkva i samostan franjevaca s bogatom knjinicom od 8000 naslova, bili su i ostali simbolima Krapine, ali i središnja urbana jezgra grada. Sastavni dio ope kulture graana potvruje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na razliite naine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini ve u razdoblju srednjovjekovlja. Modernija zdravstvena kultura razvija se od sredine 18. stoljea kada na podruju Krapine nalazimo više strunih ranarnika, ljekarnika i lijenika. Poetkom 20. stoljea, tonije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo ljeilište tzv. krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas.      Krapina je danas kulturno, upravno i politiko središte upanije Krapinsko-zagorske te grad koji je izrazito ponosan na svoju povijesnu baštinu, dugu tradiciju školstva i obrtništva.
F
Nain obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima uionice, a uenici moraju ii do teksta i u njemu pronai ciljane informacije. Uenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronai odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put trai drugi lan skupine, vremenski rok je ogranien, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajedniki u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje meu skupinama, skupina s najviše tonih odgovora dobiva nagradu. Igra se moe organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako openita, ima ih manje, i vremenski rok je dui (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok krai (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. Kada se prvi put spominje Krapina? (u 12. stoljeu)
2. Što je dokaz vanosti Krapine kroz povijest? (etiri zasjedanja Sabora)
3. Što je dodatno potpomoglo modernizaciju Krapine? (eljeznica)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Tko je Krapini dodijelio privilegij slobodnog kraljevskog grada? (Ludovik I. Anuvinac)
2. Navedi što više poznatih obitelji koje su stolovale u krapinskoj utvrdi (Celjski, Keglevi, Draškovi, Ottenfels, Wojkffy, Lichtenberg)
3. Koliko je zasjedanja Sabora odrano u Krapini? (5)
4. Koje godine je ukinuto kmetstvo? (1848.)
5. Kojem razdoblju pripada crkva na Trškom Vrhu? (barok)
6. Kada je otvoreno Kneippovo ljeilište u Krapini? (1905.)
Primjer radnog listia broj jedan (prvi krug):
Pronai odgovore na pitanja tako što eš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a eš vidjeti na projektoru, priekaj znak nastavnice.
1
2
3
1. Kada se prvi put spominje Krapina? (u 12. stoljeu)
2. Što je dokaz vanosti Krapine kroz povijest? (etiri zasjedanja Sabora)
3. Što je dodatno potpomoglo modernizaciju Krapine? (eljeznica)
Primjer radnog listia broj dva (drugi krug):
Pronai odgovore na pitanja tako što eš u 20 sekundi proitati dio teksta. Pitanje/a eš vidjeti na projektoru, priekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Tko je Krapini dodijelio privilegij slobodnog kraljevskog grada? (Ludovik I. Anuvinac)
2. Navedi što više poznatih obitelji koje su stolovale u krapinskoj utvrdi (Celjski, Keglevi, Draškovi, Ottenfels, Wojkffy, Lichtenberg)
3. Koliko je zasjedanja Sabora odrano u Krapini? (5)
4. Koje godine je ukinuto kmetstvo? (1848.)
5. Kojem razdoblju pripada crkva na Trškom Vrhu? (barok)
6. Kada je otvoreno Kneippovo ljeilište u Krapini? (1905.)
Prijedlog aktivnosti: Uvod u projektni rad
(moda se moe staviti kod upoznavanja s okvirnom temom ili uvod u projektni rad, svakako prije terenske nastave jer bi to olakšalo i uvelo uenike u odabir odreenog tematskog aspekta koji bi dodatno istraivali tijekom terenske nastave)
Metoda: Stationenlernen (rad po postajama/stanicama)
„Krapina in Stationen“
Opis: Uenici formirani sluajnim odabirom u parove/grupe od 2-3 uenika putem spajanja slagalice (puzzle-fotografija grada Krapine ili ukoliko su ve grupe formirane tijekom prethodnih aktivnosti, mogu ostati iste) samostalno rade na postajama te se upoznaju sa sadrajima koji se odnose na razliite aspekte ivota grada Krapine kao što su znamenitosti, povijesna dogaanja, poznate osobe, glazba i sl.
Svaka stanica sadravala bi zadatke u odnosu na jedan tematski sadraj. Uenici u grupama samostalno ue tj. rješavaju zadatke te time odreuju svoj tempo uenja, a ujedno se odabirom razliitih vrsta zadataka i razliitih sadraja mogu fokusirati na zadatke koji najviše odgovaraju njihovom stilu uenja (vizualni, auditivni, kinestetiki) te posvetiti sadrajima koji ih najviše zanimaju. Na svakoj stanici uenici nakon rješavanja zadataka provjeravaju tonost rješenja pomou listia s rješenjima koji je priloen na svakoj postaji. Svaki uenik ima kontrolni listi na kojem oznaava zadatke koje je riješio.
Prijedlozi za teme postaja/stanica:
1. Krapina-Abecedarium- što te asocira na Krapinu-uenici svoje asocijacije upisuju na abecednu listu
2. Chronik der Stadt Krapina- uenici kratke opise povijesnih dogaanja unose na lentu vremena
3. Bilder aus Krapina – uenici itaju kratke opise te ih spajaju sa slikom
4. Krapina im Lied – uenici slušaju pjesme te rješavaju radne listie uz iste
5. Berühmte Personen – uenici povezuju imena s biografijom poznatih osoba iz Krapine
6. Legenden aus Krapina- uenici itaju dijelove legendi te ih pridruuju naslovima; odlomke legendi razvrstavaju loginim slijedom
7. Stadtplan –uenici na slijepu kartu unose sliice s odreenim lokacijama grada Krapine
8. Krapina unter der Decke – uenici zavlae ruku ispod prostirke kojom su prekriveni predmeti koji se odnose na Krapinu (npr. suveniri-bilikum, peharek, skulptura praovjeka s obitelji, lutka Gaj, lepeza, stari grad od keramike, grb..), zavezanih oiju opipavajui pogaaju predmet i objašnjavaju kakve on veze ima s Krapinom
Nastavna sredstva i pomagala:
Radni listii sa zadacima, fotografije mobiteli sa instaliranim itaem QR-kodova, slušalice, laptop, linkovi sa audio-vizualnim zapisima te tekstovima, lenta vremena, suveniri, listii s rješenjima, kontrolni listi (Laufzettel)
Nakon završetka rada na postajama grupice najprije samostalno, a onda zajedno u plenumu razmjenjuju svoja iskustva i dojmove te se odluuju što e biti njihov sadraj koji e svaka grupa samostalno istraiti na terenskoj nastavi.
Nakon toga za svaku grupu pojedinano slijedi aktivnost:
Prijedlog aktivnosti: Priprema terenske nastave
Metoda: Tjedno planiranje (Wochenplanarbeit)
Uenici se u ve unaprijed formiranim grupama tjednim planiranjem aktivnosti pripremaju za terensku nastavu. Svoje aktivnosti planiraju samostalno kao grupa, a njihovo izvršenje biljee u svoj online-tjedni planer koji tijekom tjedna izrauju i ureuju npr. na google disku
Prijedlog tablice za tjedno planiranje
Wochenplan


Dienstag
-im Internet über dieses Thema recherchieren und dazu ein Mind Map mit wichtigsten Infos zu diesem Thema erstellen
Donnerstag
Freitag
-informacije koje su saznali, kao i fotografije te videe koje su snimili uenici nakon terenske nastave mogu prezentirati u obliku online interaktivnih panoa koje zajedniki mogu izraditi u aplikaciji LearningApps.org https://learningapps.org/createApp.php
Nastavna sredstva i pomagala: online tablica za tjedno planiranje, Internet, kompjuter, laptop, aplikacija www.learningapps.org
Prijedlog aktivnosti: Terenske nastava
Metoda: Lov na blago
Uenici se sastaju na dogovorenoj polaznoj toki u gradu.
Svaka grupa izvlai kovertu s pitanjima/ili listi sa QR-kodom te proita zadatke.
Uenici potom odlaze u grupicama u potragu za lokacijom koju moraju pronai.
Nakon što su pronašli lokaciju uenici izvršavaju zadatke vezane uz tu lokaciju (fotografiraju se u odreenoj pozi, rade intervju s prolaznicima, pjevaju..ve prema postavljenom zadatku koji su dobili).
Nakon što izvrše zadatak odgovore/slike/videa moraju poslati svom moderatoru/voditelju terenske nastave npr. putem Vibera, WhatsAppa. Grupa koja prva izvrši i pošalje odgovore odnosno fotografije i video je pobjednik.
Jedna od mogunosti je da uenici nakon Lova na blago svoje uratke prezentiraju tj. kao grupa objave na Facebooku gdje su za te potrebe izradili posebnu grupu tj. stranicu. Nakon što sve grupe objave svoje izvršene zadatke, otvara se anketa i svi uenici glasaju za najbolji tim.
Nastavna sredstva i pomagala: mobiteli s itaem QR kodova te instaliranim Viberom ili WhatsAppom; eventualno listi s pitanjima, laptop/kompjuter, Facebook,
/*terenska nastava moe se sastojati od nekoliko etapa:
-igra Lov na blago
-struno voenje gradom za sve uenike
KRAPINSKI PRAOVJEK
Hušnjakovo brdo (poznato i kao Hušnjakov brijeg) je nalazište na kojem su naeni ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Vaan je paleontološki, paleoantropološki i arheološki lokalitet. 
Istraivanja su zapoela 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanovi Kramberger, poznati hrvatski geolog, paleontolog i paleoantropolog, a na poziv fra Dominika Antolkovia, posjetio nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi prouio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronaeni. Tijekom šest godina iskapanja naeno je oko devet stotina ljudskih  fosilnih  kostiju, brojna kamena orua iz razdoblja paleolitika, te fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i drugih ivotinja. Takoer su pronaeni i ostaci ognjišta, po emu se moe zakljuiti, da je krapinski praovjek poznavao vatru. ivio je u špiljama, a pješenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su zatrpane nanosima rjeice Krapinice. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130 000 godina.
Rije je o jednoj od najveih zbirki neandertalalca uope, pa moe posluiti za prouavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadri gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, ivotne dobi izmeu 3 i 27 godina. Naeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sauvanih lubanja, ni itavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraivae na pretpostavku da je krapinski praovjek bio ljudoder. Novija su istraivanja pokazala da takva ošteenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava
Krapinski praovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova.
Vano je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka praovjeka koji su pronaeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po grai tijela i linoj fizionomiji. Kramberger ih je podijelio na višu i niu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugaku lubanju, produljeno lice i udove, nii je bio robusnije grae, kraih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica.
Ono na što treba posebno skrenuti panju jest nain na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je nainjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima. Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bia. To je potpuno krivo. Oni su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izraivati sofisticirana orua, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Za krapinskog praovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne moemo tvrditi da je ivio na isti nain tj. imao istu kulturu ivota kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge dijelove svijeta. S obzirom na brojne kosti praovjeka koje su pronaene razbacane po spilji zajedno s kostima ivotinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Moemo zakljuiti da su bili jednostavna bia koja su smrt blinjeg poistovjeivali sa smru bilo koje ivotinje. Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o nainu na koji je krapinski praovjek nestao. Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice.
Najouvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanovi Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za prouavanje fosilnih ostataka kostiju.
Ovo nalazište je zaštieno kao prvi paleontološki spomenik prirode RH, te je uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog ovjeka u Hrvatskoj i Europi.
Prijedlozi za obradu teksta:
Nain obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove priblino jednake duljine te se izree na nain da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a uenici trebaju logikim redoslijedom posloiti tekst.
KRAPINSKI PRAOVJEK
Hušnjakovo brdo (poznato i kao Hušnjakov brijeg) je nalazište na kojem su naeni ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Vaan je paleontološki, paleoantropološki i arheološki lokalitet. 
Istraivanja su zapoela 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanovi Kramberger, poznati hrvatski geolog, paleontolog i paleoantropolog, a na poziv fra Dominika Antolkovia, posjetio nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi prouio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronaeni.
Tijekom šest godina iskapanja naeno je oko devet stotina ljudskih  fosilnih  kostiju, brojna kamena orua iz razdoblja paleolitika, te fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i drugih ivotinja. Takoer su pronaeni i ostaci ognjišta, po emu se moe zakljuiti, da je krapinski praovjek poznavao vatru.
ivio je u špiljama, a pješenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su zatrpane nanosima rjeice Krapinice. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130 000 godina.
Rije je o jednoj od najveih zbirki neandertalaca uope, pa moe posluiti za prouavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadri gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, ivotne dobi izmeu 3 i 27 godina.
Naeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sauvanih lubanja, ni itavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraivae na pretpostavku da je krapinski praovjek bio ljudoder. Novija su istraivanja pokazala da takva ošteenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava
Krapinski praovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova.
Vano je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka praovjeka koji su pronaeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po grai tijela i linoj fizionomiji.
Kramberger ih je podijelio na višu i niu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugaku lubanju, produljeno lice i udove, nii je bio robusnije grae, kraih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica.
Ono na što treba posebno skrenuti panju jest nain na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je nainjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima.
Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bia. To je potpuno krivo. Oni su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izraivati sofisticirana orua, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Za krapinskog praovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne moemo tvrditi da je ivio na isti nain tj. imao istu kulturu ivota kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge dijelove svijeta.
S obzirom na brojne kosti praovjeka koje su pronaene razbacane po spilji zajedno s kostima ivotinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Moemo zakljuiti da su bili jednostavna bia koja su smrt blinjeg poistovjeivali sa smru bilo koje ivotinje. Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o nainu na koji je krapinski praovjek nestao.
Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice.
Najouvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanovi-Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za prouavanje fosilnih ostataka kostiju.
Ovo nalazište je zaštieno kao prvi paleontološki spomenik prirode RH, te je uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog ovjeka u Hrvatskoj i Europi.
Nain obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko duih dijelova (npr. 5), a uenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo oteao, moe se dodati jedan podnaslov više, ili ako elimo postii njihovu kreativnost moe im se rei da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Proitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajui podnaslov. Paljivo: jedan podnaslov je višak!
Predrasude
D
Hušnjakovo brdo (poznato i kao Hušnjakov brijeg) je nalazište na kojem su naeni ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Vaan je paleontološki, paleoantropološki i arheološki lokalitet. 
Istraivanja su zapoela 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanovi Kramberger, poznati hrvatski geolog, paleontolog i paleoantropolog, a na poziv fra Dominika Antolkovia, posjetio nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi prouio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronaeni. Tijekom šest godina iskapanja naeno je oko devet stotina ljudskih  fosilnih  kostiju, brojna kamena orua iz razdoblja paleolitika, te fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i drugih ivotinja. Takoer su pronaeni i ostaci ognjišta, po emu se moe zakljuiti, da je krapinski praovjek poznavao vatru. ivio je u špiljama, a pješenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su zatrpane nanosima rjeice Krapinice. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130 000 godina.
A
Rije je o jednoj od najveih zbirki neandertalaca uope, pa moe posluiti za prouavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadri gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, ivotne dobi izmeu 3 i 27 godina. Naeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sauvanih lubanja, ni itavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraivae na pretpostavku da je krapinski praovjek bio ljudoder. Novija su istraivanja pokazala da takva ošteenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava
B
Krapinski praovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova.
Vano je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka praovjeka koji su pronaeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po grai tijela i linoj fizionomiji. Kramberger ih je podijelio na višu i niu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugaku lubanju, produljeno lice i udove, nii je bio robusnije grae, kraih udova, zdepastog tjela, oble lubanje i širokog lica.
C
Ono na što treba posebno skrenuti panju jest nain na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je nainjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima. Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bia. To je potpuno krivo. Oni su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izraivati sofisticirana orua, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Za krapinskog praovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne moemo tvrditi da je ivio na isti nain tj. imao istu kulturu ivota kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge dijelove svijeta. S obzirom na brojne kosti praovjeka koje su pronaene razbacane po spilji zajedno s kostima ivotinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Moemo zakljuiti da su bili jednostavna bia koja su smrt blinjeg poistovjeivali sa smru bilo koje ivotinje.
D
Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o nainu na koji je krapinski praovjek nestao. Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice.
Najouvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanovi-Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za prouavanje fosilnih ostataka kostiju.
Ovo nalazište je zaštieno kao prvi paleontološki spomenik prirode RH, te je uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog ovjeka u Hrvatskoj i Europi.
E
Nain obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima uionice, a uenici moraju ii do teksta i u njemu pronai ciljane informacije. Uenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronai odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put trai drugi lan skupine, vremenski rok je ogranien, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajedniki u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje meu skupinama, skupina s najviše tonih odgovora dobiva nagradu. Igra se moe organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako openita, ima ih manje, i vremenski rok je dui (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok krai (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. Koliko je trajalo iskapanje? (šest godina)
2. Koliko rasa je Kramberger razlikovao meu ostatcima? (dvije)
3. Koliko su stare kosti? (oko 130000 godina)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Koliko godina su imali neandertalci u trenutku smrti? (izmeu 3 i 27)
2. Navedi vrste ivotinja iji su ostatci pronaeni. (špiljski medvjed, vuk, los, golemi jelen, toplodobni nosorog, divlje govedo)
3. Kako se zove lubanja koja se nalazi u mnogim udbenicima? (Lubanja C)
4. Koje polemike prate neandertalca? (je li bio kanibal ili ne)
5. Navedi razlike izmeu dviju pronaenih rasa praovjeka! (Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugaku lubanju, produljeno lice i udove, nii je bio robusnije grae, kraih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica.)
6. Po emu su znanstvenici zakljuili da krapinski praovjek nije bio priglup? (koristio je vatru, brinuo se za zajednicu, izraivao orue, pokapao mrtve)
Primjer radnog listia broj jedan (prvi krug):
Na zidovima uionice izvješeni su tekstovi u kojima se nalaze odgovori na pitanja o povijesti Krapine. Kad se na ploi pojavi pitanje, jedna osoba iz grupe odlazi do odgovarajueg teksta i u njemu trai odgovor. Za to vam je na raspolaganju 30 sekundi. Za svako novo pitanje odgovore odlazi traiti drugi lan vaše grupe.
Pronai odgovore na pitanja tako što eš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a eš vidjeti na projektoru, priekaj znak nastavnice.
1
2
3
Primjer radnog listia broj dva (drugi krug):
U ovom krugu igre traimo detaljnije odgovore na pitanja. Pravila ostaju ista: kad se na ploi pojavi pitanje, jedna osoba iz grupe odlazi do odgovarajueg teksta i trai potrebne informacije. Oprez: ovaj put na raspolaganju vam je samo 15 sekundi za pronalaenje tonih odgovora. Za svako pitanje do teksta odlazi druga osoba iz grupe.
Pronai odgovore na pitanja tako što eš u 20 sekundi proitati dio teksta. Pitanje/a eš vidjeti na projektoru, priekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
Ljudevit Gaj i Ilirski preporod
Hrvatski politiar, jezikoslovac, ideolog, novinar i knjievnik, Ljudevit Gaj bio je središnja osoba ilirskog preporoda koja je imala vanu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.
Roen je u Krapini 1809. godine u obitelji dobrog imovinskog stanja. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pruala najviše podrške. Iako je odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemaki jezik, vano je napomenuti kako je njegova majka njegovala i kajkavštinu. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u gimnazijama u Varadinu i Karlovcu. Nakon oeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na Ljudevitovo školovanje, zbog ega je odluila da obrazovanje nastavi u Beu. Tako je 1826. godine upisao studij filozofije u Beu, nastavio ga u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti. Poetkom 1832. došao je u Zagreb, a dvije godine poslije doktorirao filozofiju Leipzigu. Po povratku u Zagreb okupio je skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridruio grof Janko Draškovi, te su poeli planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja junih Slavena, a u uem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Dobivši kraljevo odobrenje, 1835. poeo je izdavati Novine horvatske s tjednim knjievnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu. Središte sveukupne djelatnosti Ljudevita Gaja bila je ideja o hrvatskoj slovopisnoj i knjievnojezinoj reformi. U poetku je smatrao da kajkavsko narjeje najbolje uva obiljeja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga knjievnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj knjievnoj baštini. Vano je napomenuti kako je još 1830. objavio knjiicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predloen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom knjievnom jeziku, dok je 1835. u “Danici” u lanku “Pravopisz” ostavio je jednoslove (, š, ), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je  i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinino pismo koje je s vremenom doivjelo male promjene te je prihvaeno u Hrvatskoj.
Za širenje pokreta Gaju su sluile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izloio u proglasima Danice. Poeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je ve u prvom godištu prelazio na štokavski knjievni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao junoslavenski znaaj, ali je istodobno isticao etniku samostalnost Hrvata. Kao voa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije. Vrhunac svojega politikog djelovanja doivio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u upanijskim skupštinama u Varadinu 1841. i u Zagrebu 1842.
Punih sedam godina trajao je u Hrvatskoj silni ilirski zanos. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva. Budnica koju je napisao sam Gaj 1833 . godine, "Horvatov sloga i zjedinjenje" poznatija po prvom stihu "Još Horvatska ni propala", je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se esto još i danas A onda je, 1843. godine, stigla kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena s obrazloenjem da kralj nee zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se meu njegovim podanicima sije sjeme razdora. Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. sijenja 1843., izišle su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo ve je idui broj izišao pod naslovom Narodne novine, s knjievnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska. Sedmogodišnja ilirska epizoda bila je tako završena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni završeno. Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na kojima je i poeo prije osam godina. Bilo je to mogue upravo zato jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše sa zahvalnošu; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za  hrvatstvo . Njime je htio ojaati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije; a kako je u meuvremenu ta svijest ojaala, ilirski mit nije mu više bio ni potreban.
Zahvaljujui Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen slubenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj knjievnoj baštini.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u irilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju  Mirogoju .
kontroverze oko Gaja
Prijedlozi za obradu teksta:
Nain obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove priblino jednake duljine te se izree na nain da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a uenici trebaju logikim redoslijedom posloiti tekst.
Ljudevit Gaj i Ilirski preporod
Hrvatski politiar, jezikoslovac, ideolog, novinar i knjievnik, Ljudevit Gaj bio je središnja osoba ilirskog preporoda koja je imala vanu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu. Roen je u Krapini 1809. godine u obitelji dobrog imovinskog stanja. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pruala najviše podrške.
Iako je odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemaki jezik, vano je napomenuti kako je njegova majka njegovala i kajkavštinu. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u gimnazijama u Varadinu i Karlovcu. Nakon oeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na Ljudevitovo školovanje, zbog ega je odluila da obrazovanje nastavi u Beu.
Tako je 1826. godine upisao studij filozofije u Beu, nastavio ga u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti. Poetkom 1832. došao je u Zagreb, a dvije godine poslije doktorirao filozofiju Leipzigu. Po povratku u Zagreb okupio je skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridruio grof Janko Draškovi, te su poeli planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje.
Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja junih Slavena, a u uem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Dobivši kraljevo odobrenje, 1835. poeo je izdavati Novine horvatske s tjednim knjievnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu. Središte sveukupne djelatnosti Ljudevita Gaja bila je ideja o hrvatskoj slovopisnoj i knjievnojezinoj reformi.
U poetku je smatrao da kajkavsko narjeje najbolje uva obiljeja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga knjievnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj knjievnoj baštini. Vano je napomenuti kako je još 1830. objavio knjiicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predloen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom knjievnom jeziku,
…dok je 1835. u “Danici” u lanku “Pravopisz” ostavio je jednoslove (, š, ), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je  i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinino pismo koje je s vremenom doivjelo male promjene te je prihvaeno u Hrvatskoj. Za širenje pokreta Gaju su sluile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izloio u proglasima Danice. 
Poeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je ve u prvom godištu prelazio na štokavski knjievni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i  Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao junoslavenski znaaj, ali je istodobno isticao etniku samostalnost Hrvata. Kao voa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije.
Vrhunac svojega politikog djelovanja doivio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u upanijskim skupštinama u Varadinu 1841. i u Zagrebu 1842. Punih sedam godina trajao je u Hrvatskoj silni ilirski zanos. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva.
Budnica koju je napisao sam Gaj 1833 . godine, "Horvatov sloga i zjedinjenje" poznatija po prvom stihu "Još Horvatska ni propala", je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se esto još i danas. A onda je, 1843. godine, stigla kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena s obrazloenjem da kralj nee zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se meu njegovim podanicima sije sjeme razdora.
Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. sijenja 1843., izišle su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo ve je idui broj izišao pod naslovom Narodne novine, s knjievnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska.
Sedmogodišnja ilirska epizoda bila je tako završena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni završeno. Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na kojima je i poeo prije osam godina. Bilo je to mogue upravo zato jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše sa zahvalnošu; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za  hrvatstvo .
Njime je htio ojaati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije; a kako je u meuvremenu ta svijest ojaala, ilirski mit nije mu više bio ni potreban. Zahvaljujui Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen slubenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj knjievnoj baštini.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u irilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju  Mirogoju .
Nain obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko duih dijelova (npr. 5), a uenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo oteao, moe se dodati jedan podnaslov više, ili ako elimo postii njihovu kreativnost moe im se rei da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Proitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajui podnaslov. Paljivo: jedan podnaslov je višak!
Tko je uope taj naš Gaj?
Kraj pokreta i kraj ivota?
Gaj i Draškovi
Sjajna zvijezda Danica!
Osnova i poetak politikog djelovanja
A
Ljudevit Gaj i Ilirski preporod
Hrvatski politiar, jezikoslovac, ideolog, novinar i knjievnik, Ljudevit Gaj bio je središnja osoba ilirskog preporoda koja je imala vanu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.
Roen je u Krapini 1809. godine u obitelji dobrog imovinskog stanja. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pruala najviše podrške. Iako je odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemaki jezik, vano je napomenuti kako je njegova majka njegovala i kajkavštinu. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u gimnazijama u Varadinu i Karlovcu. Nakon oeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na Ljudevitovo školovanje, zbog ega je odluila da obrazovanje nastavi u Beu. Tako je 1826. godine upisao studij filozofije u Beu, nastavio ga u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti. Poetkom 1832. došao je u Zagreb, a dvije godine poslije doktorirao filozofiju Leipzigu.
B
Po povratku u Zagreb okupio je skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridruio grof Janko Draškovi, te su poeli planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja junih Slavena, a u uem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Dobivši kraljevo odobrenje, 1835. poeo je izdavati Novine horvatske s tjednim knjievnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu. Središte sveukupne djelatnosti Ljudevita Gaja bila je ideja o hrvatskoj slovopisnoj i knjievnojezinoj reformi. U poetku je smatrao da kajkavsko narjeje najbolje uva obiljeja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga knjievnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj knjievnoj baštini. Vano je napomenuti kako je još 1830. objavio knjiicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predloen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom knjievnom jeziku, dok je 1835. u “Danici” u lanku “Pravopisz” ostavio je jednoslove (, š, ), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je  i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinino pismo koje je s vremenom doivjelo male promjene te je prihvaeno u Hrvatskoj.
C
Za širenje pokreta Gaju su sluile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izloio u proglasima Danice. Poeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je ve u prvom godištu prelazio na štokavski knjievni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao junoslavenski znaaj, ali je istodobno isticao etniku samostalnost Hrvata. Kao voa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije. Vrhunac svojega politikog djelovanja doivio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u upanijskim skupštinama u Varadinu 1841. i u Zagrebu 1842.
D
Punih sedam godina trajao je u Hrvatskoj silni ilirski zanos. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva. Budnica koju je napisao sam Gaj 1833 . godine, "Horvatov sloga i zjedinjenje" poznatija po prvom stihu "Još Horvatska ni propala", je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se esto još i danas A onda je, 1843. godine, stigla kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena s obrazloenjem da kralj nee zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se meu njegovim podanicima sije sjeme razdora. Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. sijenja 1843., izišle su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo ve je idui broj izišao pod naslovom Narodne novine, s knjievnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska. Sedmogodišnja ilirska epizoda bila je tako završena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni završeno.
E
Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na kojima je i poeo prije osam godina. Bilo je to mogue upravo zato jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše sa zahvalnošu; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za  hrvatstvo . Njime je htio ojaati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije; a kako je u meuvremenu ta svijest ojaala, ilirski mit nije mu više bio ni potreban.
Zahvaljujui Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen slubenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj knjievnoj baštini.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u irilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju  Mirogoju .
Nain obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima uionice, a uenici moraju ii do teksta i u njemu pronai ciljane informacije. Uenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronai odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put trai drugi lan skupine, vremenski rok je ogranien, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajedniki u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje meu skupinama, skupina s najviše tonih odgovora dobiva nagradu. Igra se moe organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako openita, ima ih manje, i vremenski rok je dui (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok krai (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. U kojem razdoblju je ivio Ljudevit Gaj? (u 19. stoljeu)
2. Kako se zvao pokret kojeg je vodio? (Ilirski preporod)
3. Kako se zove knjiica objavljena 1830. godine? (“Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana”)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Gdje je sve školovan Ljudevit Gaj? (Krapini, Varadinu, Karlovcu, Grazu, Beu, Leipzigu)
2. Koja je bila središnja ideja Ljudevita Gaja? (Ideja o hrvatskoj slovopisnoj I knjievnojezinoj reformi)
3. Kako je Ljudevit gaj širio svoju misao? (Kroz Danicu i uz pomo vlastite tiskare)
4. Kako se zove najpoznatija budnica ilirskog preporoda? (Horvatov sloga i zjedinjenje)
5. Koliko dugo je trajao Ilirski preporod? (sedam)
6. Kada je hrvatski jezik proglašen slubenim jezikom? (1847.)
7. Gdje je grobnica Ljudevita Gaja? (Na MIrogoju u Zagrebu)
Primjer radnog listia broj jedan (prvi krug):
Pronai odgovore na pitanja tako što eš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a eš vidjeti na projektoru, priekaj znak nastavnice.
1
2
3
Primjer radnog listia broj dva (drugi krug):
Pronai odgovore na pitanja tako što eš u 20 sekundi proitati dio teksta. Pitanje/a eš vidjeti na projektoru, priekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
7
BARBARA CELJSKA
Veoma malo se zna o eni imena Barbara Celjska. Roena je u eškoj 1392. godine kao ki Hermana II Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Moni knez Herman II. Celjski je bio hrvatski ban i jedan od najmonijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske upanije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog Carstva i viteza slavnog Reda zmaja. Ve 1406. spominje se kao ena kralja igmunda i hrvatsko-ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek 1408. godine kada je Barbara imala samo 16 godina. igmund ju je uskoro uveo u dravne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Ve 1419. estoko se sukobila s muem, koji je nju i njihovu zajedniku ker Elizabetu prognao na više od godine dana. Nakon pomirbe, Barbara od 1420. nosi naslov eške kraljice, a od 1433. carice (kad je njen mu okrunjen za  njemako-rimskog  cara). Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se da prijestolje naslijedi Albert II. Habsburgovac, koji se ve bio oenio njenom keri Elizabetom. No, Albert je ipak zavladao te ju je nakon preuzimanja vlasti zatoio. Nakon svog oslobaenja i unato prividnoj pomirbi s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u eškoj podupre mladoga Kazimira Jagelovia.
Prema zapisima povjesniara i crkvenjaka poput pape Pia drugog, Barbara je bila lijepa ena, odjevena u crno, ali je njezin ivot bio opisivan kao razuzdan i grešan te su je ljudi smatrali vješticom i optuivali je za okultizam i alkemiju. Kako to biva u narodu, glasine brzo putuju te su sve mahom prihvaene. Ova Crna Kraljica, nazvana tako zbog svoje „crne duše“ i crne odjee, posjedovala je ljubimca gavrana koji je vjerno slušao sve njene naredbe. Te naredbe su se uglavnom svodile na napad kraljiinih protivnika koje bi gavran potom usmrtio kandama. Na njezinu ljepotu padali su mnogi udvarai, koje bi ona potom iskoristila i bacila sa kule Medvedgrada ili ih pak zatvorila u kavez s veprovima te gledala borbe ljubavnika i ivotinja. Trenutak njezine prodaje duše vragu, dogodio se kada su Medvedgrad opkolili Turci. S obzirom da ju je pratio zao glas u narodu, nitko joj nije bio voljan priskoiti u pomo. U trenutku bespomonosti zazvala je vraga rijeima: „Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe“. Vrag joj je priskoio u pomo i otjerao Turke, ali je Barbara morala platiti cijenu svoje duše i prokletstva za to. Pokušala je ak i prevariti vraga te platiti onome tko ju prenese tri puta oko tvrave, dvanaest jedara zlata. No, sam vrag je postavio stupice oko dvorca te stoga nikome nije uspjelo to napraviti. Njezin pokušaj skidanja prokletstva, naljutio je vraga i samo je postala još više prokleta te je nakon smrti postala zmijska kraljica. Prema legendi, zlato se i danas nalazi u podzemnim hodnicima koje uvaju zmije, a sami hodnici vode do Kaptola ili putem tunela u Griu. Takoer, jedna od legendi u više inaica odnosi se na kraljiin zdenac. Naime u vrijeme suše  presušila su sva vrela i zdenci okolice, osim jednog: onog koji se nalazio na Medvedgradu. Narod se u oaju i slabosti uputio prema kraljici i zatraio njezinu pomo, ali ona im je uskratila tu vodu. Narod u gnjevu, proklinje gradinu te se prepuštaju milosti i nemilosti šume pune divljih zvijeri. Narod nailazi na vrelo u šumi koje prije nije postojalo, a zdenac Crne Kraljice na dvoru je za to vrijeme presušio. Druga inaica govori da je slala bijesne pse na seljake koji su htjeli pristupiti njenom izvoru. Nakon što je i njen izvor presušio, napali su je njeni bijesni, edni psi te se ona u oaju i strahu bacila niz bedeme Medvedgrada.
Legende vezane za Crnu Kraljicu su brojne, a jedna od rijetkih koja ima pozitivan ishod je ona da je Crna Kraljica stvorila Plitvika jezera. U to vrijeme, ona je stolovala na dvorima Velebita te ju je pratio dobar glas. U vrijeme velike suše, nakon brojnih molitvi naroda, kraljica se uz svoju velianstvenu pratnju spustila u doline te dozvala jak vjetar i grmljavinu. Obilne koliine kiše su padale, dok voda nije dovoljno narasla te stvorila jezero, tonije trinaest jezera u koritu Crne Rijeke, od kojih je prvo nazvano Prošanski zbog prošnje naroda za vodu.
Iza ovih legendi, krije se pomalo tuna istina, a ta je da je ova ena imala sve predispozicije za postati vrsnom vladaricom. Bila je ambiciozna, obrazovana, pametna, talentirana za politiku, ak i posesivna. Istina spletkarila je kao i svatko tko se pokušava domoi prijestolja, ali ostala je zapamena samo kao dijelom niza legendi od kojih nikad nije ni utvreno da li se sve odnose na nju, s obzirom da su u Medvedgradu ivjele još dvije ene: kraljica Marija-supruga Bele 4. i prva ena kralja igmunda, a obje od njih su takoer bile odjevene u crno. Dana 11. srpnja 1451. godine umrla je od kuge u eškom gradu Melniku, na utoku rijeke Vltave u Labu.
Preuzeto i djelomino preraeno s:
Prijedlozi za obradu teksta:
Nain obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove priblino jednake duljine te se izree na nain da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a uenici trebaju logikim redoslijedom posloiti tekst.
BARBARA CELJSKA
Veoma malo se zna o eni imena Barbara Celjska. Roena je u eškoj 1392. godine kao ki Hermana II Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Moni knez Herman II. Celjski je bio hrvatski ban i jedan od najmonijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske upanije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog Carstva i viteza slavnog Reda zmaja.
Ve 1406. spominje se kao ena kralja igmunda i hrvatsko-ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek 1408. godine kada je Barbara imala samo 16 godina. igmund ju je uskoro uveo u dravne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Ve 1419. estoko se sukobila s muem, koji je nju i njihovu zajedniku ker Elizabetu prognao na više od godine dana.
Nakon pomirbe, Barbara od 1420. nosi naslov eške kraljice, a od 1433. carice (kad je njen mu okrunjen za  njemako-rimskog  cara). Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se da prijestolje naslijedi Albert II. Habsburgovac, koji se ve bio oenio njenom keri Elizabetom. No, Albert je ipak zavladao te ju je nakon preuzimanja vlasti zatoio. Nakon svog oslobaenja i unato prividnoj pomirbi s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u eškoj podupre mladoga Kazimira Jagelovia.
Prema zapisima povjesniara i crkvenjaka poput pape Pia drugog, Barbara je bila lijepa ena, odjevena u crno, ali je njezin ivot bio opisivan kao razuzdan i grešan te su je ljudi smatrali vješticom i optuivali je za okultizam i alkemiju. Kako to biva u narodu, glasine brzo putuju te su sve mahom prihvaene. Ova Crna Kraljica, nazvana tako zbog svoje „crne duše“ i crne odjee, posjedovala je ljubimca gavrana koji je vjerno slušao sve njene naredbe.
Te naredbe su se uglavnom svodile na napad kraljiinih protivnika koje bi gavran potom usmrtio kandama. Na njezinu ljepotu padali su mnogi udvarai, koje bi ona potom iskoristila i bacila sa kule Medvedgrada ili ih pak zatvorila u kavez s veprovima te gledala borbe ljubavnika i ivotinja. Trenutak njezine prodaje duše vragu, dogodio se kada su Medvedgrad opkolili Turci.
S obzirom da ju je pratio zao glas u narodu, nitko joj nije bio voljan priskoiti u pomo. U trenutku bespomoi zazvala je vraga rijeima: „Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe“. Vrag joj je priskoio u pomo i otjerao Turke, ali je Barbara morala platiti cijenu svoje duše i prokletstva za to. Pokušala je ak i prevariti vraga te platiti onome tko ju prenese tri puta oko tvrave, dvanaest jedara zlata. No, sam vrag je postavio stupice oko dvorca te stoga nikome nije uspjelo to napraviti.
Njezin pokušaj skidanja prokletstva, naljutio je vraga i samo je postala još više prokleta,te je nakon smrti postala zmijska kraljica. Prema legendi, zlato se i danas nalazi u podzemnim hodnicima koje uvaju zmije, a sami hodnici vode do Kaptola ili putem tunela u Griu. Takoer, jedna od legendi u više inaica odnosi se na kraljiin zdenac. Naime u vrijeme suše  presušila su sva vrela i zdenci okolice, osim jednog: onog koji se nalazio na Medvedgradu.
Narod se u oaju i slabosti uputio prema kraljici i zatraio njezinu pomo, ali ona im je uskratila tu vodu. Narod u gnjevu, proklinje gradinu te se prepuštaju milosti i nemilosti šume pune divljih zvijeri. Narod nailazi na vrelo u šumi koje prije nije postojalo, a zdenac Crne Kraljice na dvoru je za to vrijeme presušio. Druga inaica govori da je slala bijesne pse na seljake koji su htjeli pristupiti njenom izvoru. Nakon što je i njen izvor presušio, napali su je njeni bijesni, edni psi te se ona u oaju i strahu bacila niz bedeme Medvedgrada.
Legende vezane za Crnu Kraljicu su brojne, a jedna od rijetkih koja ima pozitivan ishod je ona da je Crna Kraljica stvorila Plitvika jezera. U to vrijeme, ona je stolovala na dvorima Velebita te ju je pratio dobar glas. U vrijeme velike suše, nakon brojnih molitvi naroda, kraljica se uz svoju velianstvenu pratnju spustila u doline te dozvala jak vjetar i grmljavinu.
Obilne koliine kiše su padale, dok voda nije dovoljno narasla te stvorila jezero, tonije trinaest jezera u koritu Crne Rijeke, od kojih je prvo nazvano Prošanski zbog prošnje naroda za vodu.
Iza ovih legendi, krije se pomalo tuna istina, a ta je da je ova ena imala sve predispozicije za postati vrsnom vladaricom. Bila je ambiciozna, obrazovana, pametna, talentirana za politiku, ak i posesivna.
Istina spletkarila je kao i svatko tko se pokušava domoi prijestolja, ali ostala je zapamena samo kao dijelom niza legendi od kojih nikad nije ni utvreno da li se sve odnose na nju, s obzirom da su u Medvedgradu ivjele još dvije ene: kraljica Marija-supruga Bele 4. i prva ena kralja igmunda, a obje od njih su takoer bile odjevene u crno. Dana 11. srpnja 1451. godine umrla je od kuge u eškom gradu Melniku, na utoku rijeke Vltave u Labu.
Nain obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko duih dijelova (npr. 5), a uenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo oteao, moe se dodati jedan podnaslov više, ili ako elimo postii njihovu kreativnost moe im se rei da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Proitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajui podnaslov. Paljivo: jedan podnaslov je višak!
Istina o Barbari?!
BARBARA CELJSKA
Veoma malo se zna o eni imena Barbara Celjska. Roena je u eškoj 1392. godine kao ki Hermana II Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Moni knez Herman II. Celjski je bio hrvatski ban i jedan od najmonijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske upanije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog Carstva i viteza slavnog Reda zmaja. Ve 1406. spominje se kao ena kralja igmunda i hrvatsko-ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek 1408. godine kada je Barbara imala samo 16 godina. igmund ju je uskoro uveo u dravne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Ve