Lumen | Podrška darovitoj djeci · Web viewMarija Jurić Zagorka Sie war eine bekannte...
104
Metodički priručnik Vrijem e Broj sati 1. Formiranje projektne grupe - međusobno upoznavanje sudionika rujan 2 - popunjavanje upitnika o sebi – kratko predstavljanje (Steckbriefe erstellen) Prije početka projekta na zajedničkoj e-platformi (Moodle) učenici koji sudjeluju u projektu trebaju se kratko predstaviti na forumu (hobiji, omiljeni filmovi / knjige / glazbenici/ znanje jezika, osobine koje ih karakteriziraju, vještine na koje su posebno ponosni…). - Lov na autograme Temeljem upitnika priprema se radni list koji dobivaju svi učenici sa zadatkom da što je moguće brže prikupe 10 autograma različitih osoba. Autogram daje osoba koja može potvrdno odgovoriti na pitanje npr. „Tko je osoba koja… je održala izložbu svojih likovnih radova / svira bar jedan glazbeni instrument / govori bar tri strana jezika / je sudjelovala na državnom natjecanju / piše pjesme…) rujan 1 1 2. Upoznavanje s okvirnom temom - Igra asocijacija Prema modelu poznatom iz „Kviskoteke“: četiri stupca s pojmovima koji asociraju rješenje za svaki stupac, pojmovi rješenja stupaca A, B, C i D asociraju konačni odgovor (npr. Dragutin Gorjanović Kramberger, Hušnjakovo, špilja, lov kao asocijacija za rješenje stupca A „neandertalci“, zajedno s pojmovima Ljudevit Gaj, Čeh, Leh i Meh te Stari grad dolazi se do konačnog odgovora „Krapina“). - Pogodi tko Prije početka rada na samom projektu, učenike je potrebno podijeliti u grupe. Ova aktivnost služi upravo tome. Broj grupa jednak je broju znamenitosti / lokacija / osoba u Krapini koje su odabrane kao tematska težišta projektnog rada (jedna grupa je Ljudevit Gaj, druga grupa Pračovjek, treća Barbara Celjska, Krapina, Hušnjakovo, Čeh, Leh i Meh). Učenicima se podijele radni listići na kojima se nalaze pitanja o jednoj od tema/lokacija i to na način da ako na radnom listiću ima pet pitanja, svaki učenik unutar iste grupe
Transcript of Lumen | Podrška darovitoj djeci · Web viewMarija Jurić Zagorka Sie war eine bekannte...
Metodički priručnik
Vrijeme Broj sati
1. Formiranje projektne grupe - međusobno upoznavanje sudionika
rujan 2 - popunjavanje upitnika o sebi – kratko predstavljanje (Steckbriefe erstellen)Prije početka projekta na zajedničkoj e-platformi (Moodle) učenici koji sudjeluju u projektu trebaju se kratko predstaviti na forumu (hobiji, omiljeni filmovi / knjige / glazbenici/ znanje jezika, osobine koje ih karakteriziraju, vještine na koje su posebno ponosni…). - Lov na autogrameTemeljem upitnika priprema se radni list koji dobivaju svi učenici sa zadatkom da što je moguće brže prikupe 10 autograma različitih osoba. Autogram daje osoba koja može potvrdno odgovoriti na pitanje npr. „Tko je osoba koja… je održala izložbu svojih likovnih radova / svira bar jedan glazbeni instrument / govori bar tri strana jezika / je sudjelovala na državnom natjecanju / piše pjesme…)
rujan1
1
2. Upoznavanje s okvirnom temom- Igra asocijacijaPrema modelu poznatom iz „Kviskoteke“: četiri stupca s pojmovima koji asociraju rješenje za svaki stupac, pojmovi rješenja stupaca A, B, C i D asociraju konačni odgovor (npr. Dragutin Gorjanović Kramberger, Hušnjakovo, špilja, lov kao asocijacija za rješenje stupca A „neandertalci“, zajedno s pojmovima Ljudevit Gaj, Čeh, Leh i Meh te Stari grad dolazi se do konačnog odgovora „Krapina“).- Pogodi tkoPrije početka rada na samom projektu, učenike je potrebno podijeliti u grupe. Ova aktivnost služi upravo tome. Broj grupa jednak je broju znamenitosti / lokacija / osoba u Krapini koje su odabrane kao tematska težišta projektnog rada (jedna grupa je Ljudevit Gaj, druga grupa Pračovjek, treća Barbara Celjska, Krapina, Hušnjakovo, Čeh, Leh i Meh). Učenicima se podijele radni listići na kojima se nalaze pitanja o jednoj od tema/lokacija i to na način da ako na radnom listiću ima pet pitanja, svaki učenik unutar iste grupe imaodgovor na samo jedno od tih pitanja, a njihov zadatak je da kretanjem po učionici i razgovorom s drugim učenicima pronađu odgovore na sva ostala pitanja sa svog radnog listića te na taj način pronađu članove svoje grupe. Osim pitanja moguća je i uporaba imenica, glagola, pridjeva; npr. jedna grupa može. imati pridjeve kojima se opisuje ciljana osoba (npr. Ljudevit Gaj), druga grupa glagole koji su vezani za lokaciju (npr. Hušnjakovo), treća imenice koje zajedno tvore okosnicu legende/priče (npr. o Čehu, Lehu i Mehu). Poanta je da se komunikacijom učenike dovede do toga da saznaju nešto o temi i usput se podijele u grupe u kojima će natom satu (ili i tijekom rada na projektu) zajedno raditi.
3. Rad s polaznim tekstovima – tehnike kreativnog rada s tekstomlistopad 3 Prijedlozi za obradu teksta:
a) Tekst se podijeli na dijelove približno jednake duljine te se izreže na način da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a učenici trebaju logičkim redoslijedom posložiti tekst.
b) Tekst se podijeli na nekoliko dužih dijelova (npr. 5), a učenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo otežao, može se dodati jedan podnaslov više, ili ako želimo postići njihovu kreativnost može im se reći da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
c) Tekst se nalazi na zidovima učionice, a učenici moraju ići do teksta i u njemu pronaći ciljane informacije. Učenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronaći odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put traži drugi član skupine, vremenski rok je ograničen, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajednički u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje među skupinama, skupina s najviše točnih odgovora dobiva nagradu. Igra se može organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako općenita, ima ih manje, i vremenski rok je duži (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok kraći (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
d) Učenici u skupinama dobiju slike koje trebaju složiti u priču. Kao uputa samo im se kaže da su mjesta/likovi na slikama iz razdoblja Srednjeg vijeka. Ako im se želi dodatno pomoći, mogu im se dati i ciljane riječi (npr. Crna Kraljica, Medvedgard, alkemija, legende, itd.). Tek nakon što oni napišu svoju priču, dobiju cjeloviti tekst kojeg pročitaju da bi vidjeli ima li sličnosti između onoga što su oni napisali i što je u tekstu.
Ovisno o učenicima s kojima se radi, nastavnik bira jednu od metoda rada s tekstom, ili se po želji mogu obrađivati svi tekstovi, ali svaki drugom metodom. U slučaju da se radi o većoj grupi u kojoj je moguća podjela na manje skupine, svakoj se grupi može dodijeliti jedan tekst, a svaka grupa tekst obrađuje drugom metodom. U plenumu grupe jedne drugima kratko prenose osnovne informacije. Varijacija u slučaju da je na raspolaganju veći broj sati: sve grupe rade na svim tekstovima, ali svaki put zadana im je neka druga metoda rada.
4. Krapina in Stationen – priprema za terensku nastavu5 - Stationenlernen
Na više mjesta u učionici postavljene su postaje (Stationen) na kojima se nalaze materijali vezani uz različite aspekte povijesti Krapine. Za svaku je postaju definiran zadatak te socijalni oblici rada (individualno / rad u paru / rad u skupini). Redoslijed obrade nije definiran jer rješavanje pojedinih zadataka nije uvjetovano prethodnim rješavanjem nekog drugog zadatka. Učenici rade svojim tempom, a ukoliko se postaje / zadaci definiraju kao obvezni i izborni, učenici mogu u skladu sa svojim interesima definirati i osobna tematska težišta. Materijali za rad u prilogu (Die Chronik der Stadt Krapina, Krapina in Wort und Bild, Bekannte Personen in meiner Stadt, Glazbena
slika Krapina)Ova aktivnost ujedno služi i kao priprema za terensku nastavu (Radni list „Tjedni plan“ u prilogu)
studeni 3
2
2
1
5. Kreativni rad s tekstom (Kaffeekränzchen bei Gaj)Metodama kreativnog rada s tekstom (odgođeno čitanje – prekid čitanja teksta na odabranom mjestu, postavljanje hipoteza kako će se radnja razvijati dalje; uživljavanje u perspektivu nekog lika i pričanje priče iz njegove perspektive; opisivanje likova i situacija – od asocijacija preko rečenica do teksta: kako izgleda taj lik, čime se bavi u slobodno vrijeme, kako se odijeva, kakvu glazbu voli, što voli jesti, tko su mu prijatelji, kako izgleda njegov dom…)
6. Uvod u projektni radUvod u projektni rad: odabir tematskih aspekata, planiranje željenih produkata te u skladu s tim aktivnosti, vremena, podjela zadataka.Radni list: Uvod u projektni rad
7. Terenska nastava: obilazak lokaliteta u KrapiniUčenici organiziraju razgled grada u formatu „Lova na blago“ uz pomoć QR-kodova čijim učitavanjem se otkrivaju zagonetke / zadaci koji vode na određenu lokaciju. Na svakom lokalitetu vođenje preuzima grupa koja se bavila tom temom (vođenje na stranim jezicima, kombinacija povijesnih činjenica i zanimljivih priča koje se vežu uz tu lokaciju ili osobu). Nakon što su pronašli lokaciju učenici izvršavaju zadatke vezane uz tu lokaciju (fotografiraju se u određenoj pozi, rade intervju s prolaznicima, pjevaju…već prema postavljenom zadatku koji su dobili).Nakon što izvrše zadatak odgovore/slike/videa moraju poslati svom moderatoru/voditelju terenske nastave npr. putem Vibera, WhatsAppa. Grupa koja prva izvrši i pošalje odgovore odnosno fotografije i video je pobjednik.
Jedna od mogućnosti je da učenici nakon Lova na blago svoje uratke prezentiraju tj. kao grupa objave na Facebooku gdje su za te potrebe izradili posebnu grupu tj. stranicu. Nakon što sve grupe objave svoje izvršene zadatke, otvara se anketa i svi učenici glasaju za najbolji tim.
Prosinac 4
2
8. Kreativni rad s tekstom (igra uloga, dramatizacija…priprema za pisanje scenarija i razvoj uloga)
9. Rad na projektu: kritičko mišljenje / debata/ vrijednosna os/tehnika šest šešira
Siječanj 4 10. Izrada scenarija, razrada uloga, podjela uloga
Veljača 6 Glazbena / dramska radionica (prema interesu učenika)dokument u prilogu
IME I PREZIME:
MOJI HOBIJI:
MOJA NAJDRAŽA KNJIGA:
MOJ OMILJENI FILM:
GLAZBA KOJU VOLIM:
PET RIJEČI KOJE ME NAJBOLJE OPISUJU:
ONO NA ŠTO SAM POSEBNO PONOSAN/PONOSNA:
KAD BIH IMAO/IMALA TRI ŽELJE, POŽELIO/POŽELJELA BIH:
MOJ MOTO / CITAT KOJI ME INSPIRIRA:
MOJI PLANOVI ZA BUDUĆNOST:
c Tko je on?
1. Pravopis
2.
3.
4.
5.
Uvodna aktivnost: Podjela učenika u skupine!
Tko je on?
1. 1.
2. 2.
3. budnice 3.
4. 4. novine
5. 5.
Tko je on?
1.
2.
3.
4.
5. političar
Tko je ona? Tko je ona?
1. Crna Kraljica 1.
2. 2. Medvedgrad
3. 3.
4. 4.
Ljudevit Gaj
5. 5.
Tko je ona? Tko je ona?
1. 1.
2. 2.
3. 15. stoljeće 3.
4. 4. kuga
5. 5.
Tko je ona?
1.
2.
3.
4.
5. ljepota i okrutnost
Gdje je to? Gdje je to?
1. 1.
2. Trški Vrh 2.
3. 3. od stoljeća dvanestog
4. 4.
5. 5.
Gdje je to? Gdje je to?
1. 1.
2. 2.
3. 3.
4. bogato kulturno nasljeđe 4.
Barbara Celjska
5. 5. rijeka istog imena
Gdje je to?
1. brdašce
2.
3.
4.
5.
Gdje je to? Gdje je to?
1. 1.
2. kosti 2.
3. 3. 1899.
4. 4.
5. 5.
Gdje je to? Gdje je to?
1. 1.
2. 2.
3. 3.
4. Kramberger 4.
5. 5. muzej
Hušnjakovo
Tko su oni?
1. utvrda
2.
3.
4.
5.
Tko su oni? Tko su oni?
1. 1.
2. tri brata 2.
3. 3. jedna sestra
4. 4.
5. 5.
Tko su oni? Tko su oni?
1. 1.
2. 2.
3. 3.
4. legenda 4.
5. 5. most
Čeh, Leh, Meh i Vilina
KRAPINA U RIJEČI I SLICI
MATERIJALI
Zadatak 1: Slike iz Krapine
Nastavnik će izrezati slike i tekstove zasebno te ih pripremiti kako bi učenici mogli povezati slike sa njihovim opisima.
Pogledajte slike i pročitajte tekstove. Svakoj slici pridružite odgovarajući opis. Koji tekst opisuje sliku?
Stari grad – od krapinske srednjovjekovne utvrde - grada na brežuljku iznad Krapine sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njezin vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Vlasnici Krapine tijekom povijesti često su se mijenjali, a krajem 16.st. kao suvlasnici grada pojavljuje se obitelj Drašković. Za vrijeme banovanja Ivana Draškovića u Krapini je održano 5 hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607.godine).Danas je rodna kuća Ljudevita Gaja Memorijalni muzej. Uglavnom sadrži eksponate vezane za samog Gaja i njegov privatni život. U kući su izloženi namještaj, umjetničke slike, te dokumenti i kopije Gajevih radova, tiskanih tekstova, knjiga i novina koje je uređivao i izdavao.
Idejni vođa hrvatskog narodnog preporoda bio je dr. Ljudevit Gaj. Gaj izdaje pravopis i počinje s izdavanjem novina i književnog priloga "Danice". 1891. godine na središnjem trgu u Krapini koji nosi njegovo ime podignut je i spomenik Ljudevitu Gaju, djelo kipara Ivana Rendića.
Jedna od poznatijih kuća izgrađenih pred kraj 19. stoljeća u Krapini je kuća odvjetničke obitelji Majcen. U nju su navraćale mnoge ugledne ličnosti: Josip Juraj Strossmayer, Ante Starčević, a dr. Vlatko Maček bio je odvjetnički pripravnik kod dr. Josipa Majcena. Potomci obitelji Majcen, kćeri Zdenka i Nada poklonile su kuću gradu da u njoj bude galerija. Galerija grada Krapine je otvorena povodom 800-te godišnjice postojanja grada i u njoj se održavaju razne izložbe.
Muzej krapinskih neandertalaca smješten je nedaleko od svjetski poznatog nalazišta krapinskih neandertalaca „Hušnjakovo“ s kojim čini jedinstvenu cjelinu za obilazak. Arhitektura, evocira stanište pračovjeka – poluspilju, a njezin volumen, proporcije i pročelje proizišli su iz analize nekadašnjeg izgleda danas urušene krapinske poluspilje.
„Hušnjakovo“ (poznato i kao Hušnjakovo brdo/ Hušnjakov brijeg) paleolitsko je nalazište na kojem su nađeni ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Važan je paleontološki, paleoantropološki i arheološki lokalitet.
Trilikum-suvenir izrađen od keramike i gline. Sastoji se od tri spojena vrča iz kojih se ispija zdravica. Povijest trilikuma vezana je uz legendu o Čehu, Lehu i Mehu koji su živjeli u okolici Krapine i utemeljili Češku, Poljsku i Rusiju.
Crkva svete Katarine i samostan franjevaca Provincije sv. Ćirila i Metoda iz 1641. godine je najstariji sakralni objekt u Krapini. U samostanu postoji knjižnica utemeljena 1650. godine i muzej s rijetkom zbirkom knjiga i sakralne umjetnosti Hrvatskog zagorja.
Župna crkva sv. Nikole prvi se puta spominje 1311. god., kasnije je razrušena potresom u 19. stoljeću, a obnovljena je prema projektu Josipa Vancaša na starim temeljima na prijelazu iz 19. u 20. st. Sv. Nikola je ujedno zaštitnik grada i župe.
Festivalska dvorana grada Krapine može primiti 529 posjetitelja, što u prizemlju, što na balkonu i u ložama. Jedna je od 5 najvećih dvorana ovakvog tipa u Hrvatskoj savršene akustike sa digitalnom elektronikom. Veličina pozornice (11 x 13 m) adekvatna je za nastup i velikih ansambala sa vrlo zahtjevnim i velikim scenografijama. Dvorana se nalazi na atraktivnoj lokaciji, u samom središtu grada Krapine. Park skulptura «Forma prima» jedinstveni je park suvremenih drvenih skulptura na otvorenom u Hrvatskoj. Zbirka je to više od 30 skulptura velikog formata koje potpisuju najpoznatija imena svjetskih i domaćih kipara 80-tih godina 20. stoljeća. Park ima svojstvo kulturnog dobra i upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
ili
Zadatak 2: Quizlet
Odgovori na pitanja u Quizletu na https://quizlet.com/_4vrglp
Zadatak 3: Plan grada
Pronađi neke od gore navedenih znamenitosti na karti
https://learningapps.org/5133489
Zadatak 4: Memory
Izradi memory karte sa fotografijama znamenitosti grada Krapine i njihovim opisima na stranom jeziku koje bi kao uspomenu na Krapinu mogao kupiti svaki posjetitelj grada.
Zadatak 5: Poster
Odaberite jednu od lokacija grada Krapine o kojoj biste željeli saznati više. Istražite o toj temi na internetu ili neposredno u gradu te izradite poster kojim ćete privući pažnju budućih posjetitelja Krapine kao bi se kod svojeg posjeta gradu oni odlučili posjetiti upravo to mjesto. Uz informacije o lokaciji možete osmisliti i događanje koje će se tamo odvijati.
Poster možete izraditi online na https://padlet.com .
Zadatak 6: Krapinskim ulicama i trgovima
a) Pogledajte video „Stara Krapina“ https://www.youtube.com/watch?v=EZ4fX7A2_yc.b) Prošećite gradom i snimite svoje vlastite video zapise o Krapini danas.
Intervjuirajte prolaznike, učenike, studente, turiste. Pitajte ih po čemu je Krapina poznata, imaju li svoje omiljeno mjesto u gradu, što bi svakako preporučili svakom posjetitelju Krapine…Za obradu svojih video zapisa možete koristiti Windows Movie Maker kako bi ih objedinili u jedan video tj. film koji ujedno može biti vaš promotivni video grada Krapine.Video zapise možete objaviti na web ili facebook stranici koju ćete izraditi u svrhu objave svojih uradaka, a možete ih prezentirati i pojedinačno izradom prezentacije na www.prezi.com ili na www.padlet.com .
Zadatak 7: Dobri duh Krapine
Oživite svojom pričom „dobrog duha Krapine“ koji je zaspao u nekim od utvrda, spomenika, drugih objekata ili predmeta. Udahnite mu život tako što ćete ispričati njegovu priču u prvom licu jednine. Opišite što ste sve nekada doživjeli, kao ste se osjećali, na što ste posebno ponosni, za čim žalite, što biste željeli promijeniti?
(npr. Ja sam Stari grad / Hušnjakovo / trilikum…Nekad davno…)
Svoju priču možete pročitati i snimiti te je kao zvučni zapis ili tekstnu datoteku staviti na vaš poster.
Napomena: Nastavnik temu može proširivati dodatnim sadržajima i zadacima ovisno o veličini grupe i broju sati kojim raspolaže, a učenici svoje radove mogu izraditi na hrvatskom ili stranom jeziku.
KRAPINAKrapina, glavni grad Krapinsko-zagorske županije koji krase ne samo prirodne ljepote
nego i bogato kulturno naslijeđe. Starodrevni hrvatski grad Krapina prvi put se spominje u pisanim povijesnim zapisima krajem 12. stoljeća, a razvijeno gradsko naselje koje je nosilo isto ime od sredine 14. stoljeća. Sam je grad postojao i ranije, a to potvrđuju brojni arheološki nalazi ne samo iz razdoblja vladavine Rimljana nego i iz ranijih razdoblja kamenog doba. Najstariji pisani spomenici, u smislu izvorne arhivske građe, potječu dakle s kraja 12. stoljeća, a nastavljaju se, u obliku kraljevskih povlastica, od početka 13. pa sve do sredine 19. stoljeća. Sama povijest grada najviše se čuva upravo u tim povlasticama preko kojih saznajemo o brojnim zanimljivostima o životu i radu građana Krapine. 1347. godine kralj Ludovik I. Anžuvinac dodijelio je Krapini privilegij slobodnog kraljevskog grada i time Krapincima omogućio znatnu autonomiju. Nakon njegove smrti, krapinsku utvrdu i pravo izravnog vladanja u Krapini naslijedio je novi hrvatsko-ugarski kralj – Žigmund Luksemburški koji je vladao od 1387. do 1437. godine. Kroz povijest krapinska je utvrda često mijenjala vlasnike, bilo da se radilo o kupnji, ženidbi ili darivanju i tako su tamo stolovali kneževi Celjski (nakon što su dobili „Stari grad“ od kralja Žigmunda dobivaju i titulu grofovi Zagorski), obitelj Keglević, obitelj Drašković, grof Wojkffy, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
Kolika je bila važnost Krapine svjedoči i činjenica da je za vrijeme najtežih turskih navala na Hrvatsku, krajem 16. i početkom 17. stoljeća, u krapinskoj utvrdi održano čak pet hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine). Na to je utjecao status samog grada u kojem su cvjetali trgovački i obrtnički poslovi, redovito se održavali godišnji i kraljevski sajmovi na kojima su sudjelovali i strani građani što je ujedno i doprinijelo razvoju školstva, urbanizacije, uprave i sudstva.
1848. godine je Josip Jelačić imenovan hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Te je iste godine ukinuo feudalni poredak i o tome obavijestio sve općine i gradove posebnim Banskim pismom, pa tako i Krapinu. Na taj je način Krapina zakoračila u novo doba – doba moderne Krapine, moderne gradske uprave, modernog građanskog društva. Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljeća pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata. Grad dobiva modernu upravu i sudstvo, a i mijenja se socijalna struktura stanovništva - prisutno je povećanje pučanstva, stvaranje novih društvenih struktura, u javni život polako ulaze i žene, povećava se pismenost. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske željeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje važnosti prozvana je „žilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja. Daljnji razvoj Krapine vidljiv je u otvaranju brojnih kulturnih i prosvjetnih ustanova od javnoga značenja - osim pučke i srednje škole, tu su i Društvo čitaonice, Pjevačko društvo, Društvo Crvenoga križa, Vatrogasno društvo i različita dobrotvorna društva. Brojne se obrtničke zadruge također nastoje modernizirati. Neke od njih postupno se uređuju u moderna industrijska postrojenja i zapošljavaju veći broj radnika, kao npr. glasovita tvornica kamenine („Krapinske kamenine“) u krapinskoj kuriji sačuvanoj sve do danas na uglu Magistratske ulice i Ulice D. G. Krambergera. Kada govorimo o Krapini, moramo staviti naglasak i na vjerski život grada u kojem je već od sredine 13. stoljeća katolička župa, a župna crkva sv. Nikole spominje se već početkom 14. stoljeća. Uz crkvu su djelovali brojni zaslužni župnici i svećenici, a tijekom druge polovice 18. stoljeća posebno svečano i važno mjesto u gradu zauzima crkva Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu koja ubrzo postaje naširoko poznato proštenište. Ona predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Crkva je sagrađena kako bi u nju bio smješten čudotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoćama - pa su ga ljudi smatrali čudotvornim.
Crkva nadahnjuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izrađenim oltarima, umjetničkim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza. Župna crkva sv. Nikole i pripadajuće kapele te kasnije crkva i samostan franjevaca s bogatom knjižnicom od 8000 naslova, bili su i ostali simbolima Krapine, ali i središnja urbana jezgra grada. Sastavni dio opće kulture građana potvrđuje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na različite načine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini već u razdoblju srednjovjekovlja. Modernija zdravstvena kultura razvija se od sredine 18. stoljeća kada na području Krapine nalazimo više stručnih ranarnika, ljekarnika i liječnika. Početkom 20. stoljeća, točnije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo lječilište tzv. krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas. Krapina je danas kulturno, upravno i političko središte županije Krapinsko-zagorske te grad koji je izrazito ponosan na svoju povijesnu baštinu, dugu tradiciju školstva i obrtništva.
Izvori:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Krapina
http://www.tzg-krapina.hr/o_krapini/o_krapini-1-krapina
http://www.krapina.hr/grad-krapina/povijest-grada/o-povijesti-grada
http://www.krapina.hr/grad-krapina/povijest-grada/kronologija-iz-povijesti
http://www.kzz.hr/Povijest
Prijedlozi za obradu teksta:
Način obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove približno jednake duljine te se izreže na način da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a učenici trebaju logičkim redoslijedom posložiti tekst.
Uputa za rad:Pročitaj tekst koji si izvukao / izvukla.Potraži učenike koji imaju dijelove teksta koji se odnose na istu temu kao i tvoj odlomak. Formirajte grupu i pokušajte rekonstruirati točan redoslijed teksta.
KRAPINA
Krapina, glavni grad Krapinsko-zagorske županije koji krase ne samo prirodne ljepote nego i bogato kulturno naslijeđe. Starodrevni hrvatski grad Krapina prvi put se spominje u pisanim povijesnim zapisima krajem 12. stoljeća, a razvijeno gradsko naselje koje je nosilo
isto ime od sredine 14. stoljeća. Sam je grad postojao i ranije, a to potvrđuju brojni arheološki nalazi ne samo iz razdoblja vladavine Rimljana nego i iz ranijih razdoblja
kamenog doba.
Najstariji pisani spomenici, u smislu izvorne arhivske građe, potječu dakle s kraja 12. stoljeća, a nastavljaju se, u obliku kraljevskih povlastica, od početka 13. pa sve do sredine 19. stoljeća. Sama povijest grada najviše se čuva upravo u tim povlasticama preko kojih saznajemo o brojnim zanimljivostima o životu i radu građana Krapine. 1347. godine kralj Ludovik I. Anžuvinac dodijelio je Krapini privilegij slobodnog kraljevskog grada i time Krapincima omogućio znatnu autonomiju. Nakon njegove smrti, krapinsku utvrdu i pravo izravnog vladanja u Krapini naslijedio je novi hrvatsko-ugarski kralj – Žigmund Luksemburški koji je vladao od 1387. do 1437. godine. Kroz povijest krapinska je utvrda često mijenjala vlasnike, bilo da se radilo o kupnji, ženidbi ili darivanju i tako su tamo stolovali kneževi Celjski (nakon što su dobili „Stari grad“ od kralja Žigmunda dobivaju i titulu grofovi Zagorski), obitelj Keglević, obitelj Drašković, grof Wojkffy, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.Kolika je bila važnost Krapine svjedoči i činjenica da je za vrijeme najtežih turskih navala na Hrvatsku, krajem 16. i početkom 17. stoljeća, u krapinskoj utvrdi održano čak pet hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine). Na to je utjecao status samog grada u kojem su cvjetali trgovački i obrtnički poslovi, redovito se održavali godišnji i kraljevski sajmovi na kojima su sudjelovali i strani građani što je ujedno i doprinijelo razvoju školstva, urbanizacije, uprave i sudstva. 1848. godine je Josip Jelačić imenovan hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Te je iste godine ukinuo feudalni poredak i o tome obavijestio sve općine i gradove posebnim Banskim pismom, pa tako i Krapinu. Na taj je način Krapina zakoračila u novo doba – doba moderne Krapine, moderne gradske uprave, modernog građanskog društva. Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljeća pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata.
Grad dobiva modernu upravu i sudstvo, a i mijenja se socijalna struktura stanovništva - prisutno je povećanje pučanstva, stvaranje novih društvenih struktura, u javni život polako ulaze i žene, povećava se pismenost. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske željeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje važnosti prozvana je „žilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja. Daljnji razvoj Krapine vidljiv je u otvaranju brojnih kulturnih i prosvjetnih ustanova od javnoga značenja - osim pučke i srednje škole, tu su i Društvo čitaonice, Pjevačko društvo, Društvo Crvenoga križa, Vatrogasno društvo i različita dobrotvorna društva. Brojne se obrtničke zadruge također nastoje modernizirati. Neke od njih postupno se uređuju u moderna industrijska postrojenja i zapošljavaju veći broj radnika, kao npr. glasovita tvornica kamenine („Krapinske kamenine“) u krapinskoj kuriji sačuvanoj sve do danas na uglu Magistratske ulice i Ulice D. G. Krambergera.
Kada govorimo o Krapini, moramo staviti naglasak i na vjerski život grada u kojem je već od sredine 13. stoljeća katolička župa, a župna crkva sv. Nikole spominje se već početkom 14. stoljeća. Uz crkvu su djelovali brojni zaslužni župnici i svećenici, a tijekom druge polovice 18. stoljeća posebno svečano i važno mjesto u gradu zauzima crkva Majke Božje
Jeruzalemske na Trškom Vrhu koja ubrzo postaje naširoko poznato proštenište.
Ona predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Crkva je sagrađena kako bi u nju bio smješten čudotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoćama - pa su ga ljudi smatrali čudotvornim. Crkva nadahnjuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izrađenim oltarima, umjetničkim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza.
Župna crkva sv. Nikole i pripadajuće kapele te kasnije crkva i samostan franjevaca s bogatom knjižnicom od 8000 naslova, bili su i ostali simbolima Krapine, ali i središnja urbana jezgra grada. Sastavni dio opće kulture građana potvrđuje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na različite načine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini već u razdoblju srednjovjekovlja.
Modernija zdravstvena kultura razvija se od sredine 18. stoljeća kada na području Krapine nalazimo više stručnih ranarnika, ljekarnika i liječnika. Početkom 20. stoljeća, točnije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo lječilište tzv. krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas. Krapina je danas kulturno, upravno i političko središte županije Krapinsko-zagorske te grad koji je izrazito ponosan na svoju povijesnu baštinu, dugu tradiciju školstva i obrtništva.
Način obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko dužih dijelova (npr. 5), a učenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo otežao, može se dodati jedan podnaslov više, ili ako želimo postići njihovu kreativnost može im se reći da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Pročitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajući podnaslov. Pažljivo: jedan podnaslov je višak!
Modernizacija Krapine D
Vjerska pripadnost E
Važnost grada kroz povijest C
Povijesni razvoj grada B
Zdravstveni razvoj F
Željeznica kao pokretač /
Prvi spomen grada A
KRAPINAKrapina, glavni grad Krapinsko-zagorske županije koji krase ne samo prirodne ljepote nego i bogato kulturno naslijeđe. Starodrevni hrvatski grad Krapina prvi put se spominje u pisanim povijesnim zapisima krajem 12. stoljeća, a razvijeno gradsko naselje koje je nosilo isto ime od sredine 14. stoljeća. Sam je grad postojao i ranije, a to potvrđuju brojni arheološki nalazi ne samo iz razdoblja vladavine Rimljana nego i iz ranijih razdoblja kamenog doba.
A
Najstariji pisani spomenici, u smislu izvorne arhivske građe, potječu dakle s kraja 12. stoljeća, a nastavljaju se, u obliku kraljevskih povlastica, od početka 13. pa sve do sredine 19. stoljeća. Sama povijest grada najviše se čuva upravo u tim povlasticama preko kojih saznajemo o brojnim zanimljivostima o životu i radu građana Krapine. 1347. godine kralj Ludovik I. Anžuvinac dodijelio je Krapini privilegij slobodnog kraljevskog grada i time Krapincima omogućio znatnu autonomiju. Nakon njegove smrti, krapinsku utvrdu i pravo izravnog vladanja u Krapini naslijedio je novi hrvatsko-ugarski kralj – Žigmund Luksemburški koji je vladao od 1387. do 1437. godine. Kroz povijest krapinska je utvrda često mijenjala vlasnike, bilo da se radilo o kupnji, ženidbi ili darivanju i tako su tamo stolovali kneževi Celjski (nakon što su dobili „Stari grad“ od kralja Žigmunda dobivaju i titulu grofovi Zagorski), obitelj Keglević, obitelj Drašković, grof Wojkffy, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
B
Kolika je bila važnost Krapine svjedoči i činjenica da je za vrijeme najtežih turskih navala na Hrvatsku, krajem 16. i početkom 17. stoljeća, u krapinskoj utvrdi održano čak pet hrvatskih Sabora (1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine). Na to je utjecao status samog grada u kojem su cvjetali trgovački i obrtnički poslovi, redovito se održavali godišnji i kraljevski sajmovi na kojima su sudjelovali i strani građani što je ujedno i doprinijelo razvoju školstva, urbanizacije, uprave i sudstva.
1848. godine je Josip Jelačić imenovan hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Te je iste godine ukinuo feudalni poredak i o tome obavijestio sve općine i gradove posebnim Banskim pismom, pa tako i Krapinu. Na taj je način Krapina zakoračila u novo doba – doba moderne Krapine, moderne gradske uprave, modernog građanskog društva.
C
Modernizacijski procesi u gradu nastavljaju se i tijekom druge polovice 19. stoljeća pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata. Grad dobiva modernu upravu i sudstvo, a i mijenja se socijalna struktura stanovništva - prisutno je povećanje pučanstva, stvaranje novih društvenih struktura, u javni život polako ulaze i žene, povećava se pismenost. Veliku ulogu u svemu tome imala je i gradnja „Zagorske željeznice“ koja je prvi put protutnjila ovim krajem 1886. godine i zbog svoje važnosti prozvana je „žilom kucavicom“ Hrvatskog zagorja. Daljnji razvoj Krapine vidljiv je u otvaranju brojnih kulturnih i prosvjetnih ustanova od javnoga značenja - osim pučke i srednje škole, tu su i Društvo čitaonice, Pjevačko društvo, Društvo Crvenoga križa, Vatrogasno društvo i različita dobrotvorna društva. Brojne se obrtničke zadruge također nastoje modernizirati. Neke od njih postupno se uređuju u moderna industrijska postrojenja i zapošljavaju veći broj radnika, kao npr. glasovita tvornica kamenine („Krapinske kamenine“) u krapinskoj kuriji sačuvanoj sve do danas na uglu Magistratske ulice i Ulice D. G. Krambergera.
D
Kada govorimo o Krapini, moramo staviti naglasak i na vjerski život grada u kojem je već od sredine 13. stoljeća katolička župa, a župna crkva sv. Nikole spominje se već početkom 14. stoljeća. Uz crkvu su djelovali brojni zaslužni župnici i svećenici, a tijekom druge polovice 18. stoljeća posebno svečano i važno mjesto u gradu zauzima crkva Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu koja ubrzo postaje naširoko poznato proštenište. Ona predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Crkva je sagrađena kako bi u nju bio smješten čudotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoćama - pa su ga ljudi smatrali čudotvornim. Crkva nadahnjuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izrađenim oltarima, umjetničkim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza.
E
Župna crkva sv. Nikole i pripadajuće kapele te kasnije crkva i samostan franjevaca s bogatom knjižnicom od 8000 naslova, bili su i ostali simbolima Krapine, ali i središnja urbana jezgra grada. Sastavni dio opće kulture građana potvrđuje se i u njegovanju zdravstvene kulture, koja je na različite načine i u skladu s razvojem medicinske znanosti, prisutna u Krapini već u razdoblju srednjovjekovlja. Modernija zdravstvena kultura razvija se od sredine 18. stoljeća kada na području Krapine nalazimo više stručnih ranarnika, ljekarnika i liječnika. Početkom 20. stoljeća, točnije 1903. otvoreno je glasovito Kneippovo lječilište tzv. krapinske mrzlice, a potom i moderni Dom zdravlja koji djeluje i danas. Krapina je danas kulturno, upravno i političko središte županije Krapinsko-zagorske te grad koji je izrazito ponosan na svoju povijesnu baštinu, dugu tradiciju školstva i obrtništva.
F
Način obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima učionice, a učenici moraju ići do teksta i u njemu pronaći ciljane informacije. Učenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronaći odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put traži drugi član skupine, vremenski rok je ograničen, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajednički u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje među skupinama, skupina s najviše točnih odgovora dobiva nagradu. Igra se može organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su
jako općenita, ima ih manje, i vremenski rok je duži (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok kraći (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. Kada se prvi put spominje Krapina? (u 12. stoljeću)2. Što je dokaz važnosti Krapine kroz povijest? (Četiri zasjedanja Sabora)3. Što je dodatno potpomoglo modernizaciju Krapine? (Željeznica)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Tko je Krapini dodijelio privilegij slobodnog kraljevskog grada? (Ludovik I. Anžuvinac)2. Navedi što više poznatih obitelji koje su stolovale u krapinskoj utvrdi (Celjski, Keglević, Drašković, Ottenfels, Wojkffy, Lichtenberg)3. Koliko je zasjedanja Sabora održano u Krapini? (5)4. Koje godine je ukinuto kmetstvo? (1848.)5. Kojem razdoblju pripada crkva na Trškom Vrhu? (barok)6. Kada je otvoreno Kneippovo lječilište u Krapini? (1905.)
Primjer radnog listića broj jedan (prvi krug):
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. Kada se prvi put spominje Krapina? (u 12. stoljeću)2. Što je dokaz važnosti Krapine kroz povijest? (Četiri zasjedanja Sabora)3. Što je dodatno potpomoglo modernizaciju Krapine? (Željeznica)
Primjer radnog listića broj dva (drugi krug):
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 20 sekundi pročitati dio teksta. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Tko je Krapini dodijelio privilegij slobodnog kraljevskog grada? (Ludovik I. Anžuvinac)2. Navedi što više poznatih obitelji koje su stolovale u krapinskoj utvrdi (Celjski, Keglević, Drašković, Ottenfels, Wojkffy, Lichtenberg)3. Koliko je zasjedanja Sabora održano u Krapini? (5)4. Koje godine je ukinuto kmetstvo? (1848.)5. Kojem razdoblju pripada crkva na Trškom Vrhu? (barok)6. Kada je otvoreno Kneippovo lječilište u Krapini? (1905.)
Prijedlog aktivnosti: Uvod u projektni rad
(možda se može staviti kod upoznavanja s okvirnom temom ili uvod u projektni rad, svakako prije terenske nastave jer bi to olakšalo i uvelo učenike u odabir određenog tematskog aspekta koji bi dodatno istraživali tijekom terenske nastave)
Metoda: Stationenlernen (rad po postajama/stanicama)
„Krapina in Stationen“
Opis: Učenici formirani slučajnim odabirom u parove/grupe od 2-3 učenika putem spajanja slagalice (puzzle-fotografija grada Krapine ili ukoliko su već grupe formirane tijekom prethodnih aktivnosti, mogu ostati iste) samostalno rade na postajama te se upoznaju sa sadržajima koji se odnose na različite aspekte života grada Krapine kao što su znamenitosti, povijesna događanja, poznate osobe, glazba i sl.Svaka stanica sadržavala bi zadatke u odnosu na jedan tematski sadržaj. Učenici u grupama samostalno uče tj. rješavaju zadatke te time određuju svoj tempo učenja, a ujedno se odabirom različitih vrsta zadataka i različitih sadržaja mogu fokusirati na zadatke koji najviše odgovaraju njihovom stilu učenja (vizualni, auditivni, kinestetički) te posvetiti sadržajima koji ih najviše zanimaju. Na svakoj stanici učenici nakon rješavanja zadataka provjeravaju točnost rješenja pomoću listića s rješenjima koji je priložen na svakoj postaji. Svaki učenik ima kontrolni listić na kojem označava zadatke koje je riješio. Prijedlozi za teme postaja/stanica: 1. Krapina-Abecedarium- što te asocira na Krapinu-učenici svoje asocijacije upisuju na abecednu listu2. Chronik der Stadt Krapina- učenici kratke opise povijesnih događanja unose na lentu vremena3. Bilder aus Krapina – učenici čitaju kratke opise te ih spajaju sa slikom4. Krapina im Lied – učenici slušaju pjesme te rješavaju radne listiće uz iste5. Berühmte Personen – učenici povezuju imena s biografijom poznatih osoba iz Krapine6. Legenden aus Krapina- učenici čitaju dijelove legendi te ih pridružuju naslovima; odlomke legendi razvrstavaju logičnim slijedom7. Stadtplan –učenici na slijepu kartu unose sličice s određenim lokacijama grada Krapine8. Krapina unter der Decke – učenici zavlače ruku ispod prostirke kojom su prekriveni predmeti koji se odnose na Krapinu (npr. suveniri-bilikum, peharček, skulptura pračovjeka s obitelji, lutka Gaj, lepeza, stari grad od keramike, grb..), zavezanih očiju opipavajući pogađaju predmet i objašnjavaju kakve on veze ima s Krapinom
Nastavna sredstva i pomagala:Radni listići sa zadacima, fotografije mobiteli sa instaliranim čitačem QR-kodova, slušalice, laptop, linkovi sa audio-vizualnim zapisima te tekstovima, lenta vremena, suveniri, listići s rješenjima, kontrolni listić (Laufzettel)
Nakon završetka rada na postajama grupice najprije samostalno, a onda zajedno u plenumu razmjenjuju svoja iskustva i dojmove te se odlučuju što će biti njihov sadržaj koji će svaka grupa samostalno istražiti na terenskoj nastavi.
Nakon toga za svaku grupu pojedinačno slijedi aktivnost:
Prijedlog aktivnosti: Priprema terenske nastaveMetoda: Tjedno planiranje (Wochenplanarbeit)
Učenici se u već unaprijed formiranim grupama tjednim planiranjem aktivnosti pripremaju za terensku nastavu. Svoje aktivnosti planiraju samostalno kao grupa, a njihovo izvršenje bilježe u svoj online-tjedni planer koji tijekom tjedna izrađuju i uređuju npr. na google disku
Prijedlog tablice za tjedno planiranje
Wochenplan
Datum: TT.MM.-TT.MM.2018
Aufgabe erledigt von Lehrerin gesehen
Montag -z.B. Lokalität/Sehenswürdigkeit/Museum/Institution
auswählen, mit der/dem man sich während des außerschulsichen Unterrichts näher beschäftigen möchte √ √
Dienstag -im Internet über dieses Thema recherchieren und dazu ein Mind Map mit wichtigsten Infos zu diesem Thema erstellen
https://www.canva.com/de_de/diagramme/mindmaps/
Mittwoch -sich mit der Kontaktperson (z.B.der Leiterin/dem Leiter des Museums/der Touristischen Gemeinschaft) in Verbindung setzen und Termin verabreden
Donnerstag -Fragen für das Interview zusammenstellen
Freitag -Lokalität besuchen
-informacije koje su saznali, kao i fotografije te videe koje su snimili učenici nakon terenske nastave mogu prezentirati u obliku online interaktivnih panoa koje zajednički mogu izraditi u aplikaciji LearningApps.org https://learningapps.org/createApp.php
Nastavna sredstva i pomagala: online tablica za tjedno planiranje, Internet, kompjuter, laptop, aplikacija www.learningapps.org
Prijedlog aktivnosti: Terenske nastavaMetoda: Lov na blago (Schnitzeljagd/Schnipseljagd/Schatzsuche)
*jednostavnija verzija
Tijekom terenske nastave učenici igraju Lov na blago. Učenici se sastaju na dogovorenoj polaznoj točki u gradu.Svaka grupa izvlači kovertu s pitanjima/ili listić sa QR-kodom te pročita zadatke.Učenici potom odlaze u grupicama u potragu za lokacijom koju moraju pronaći.
Nakon što su pronašli lokaciju učenici izvršavaju zadatke vezane uz tu lokaciju (fotografiraju se u određenoj pozi, rade intervju s prolaznicima, pjevaju..već prema postavljenom zadatku koji su dobili).Nakon što izvrše zadatak odgovore/slike/videa moraju poslati svom moderatoru/voditelju terenske nastave npr. putem Vibera, WhatsAppa. Grupa koja prva izvrši i pošalje odgovore odnosno fotografije i video je pobjednik.
Jedna od mogućnosti je da učenici nakon Lova na blago svoje uratke prezentiraju tj. kao grupa objave na Facebooku gdje su za te potrebe izradili posebnu grupu tj. stranicu. Nakon što sve grupe objave svoje izvršene zadatke, otvara se anketa i svi učenici glasaju za najbolji tim.
Nastavna sredstva i pomagala: mobiteli s čitačem QR kodova te instaliranim Viberom ili WhatsAppom; eventualno listić s pitanjima, laptop/kompjuter, Facebook,
/*terenska nastava može se sastojati od nekoliko etapa:
-igra Lov na blago-individualni posjet grupe prema prethodnom tjednom planu aktivnosti koji je grupa izradila (Wochenplanarbeit) određenoj instituciji, udruzi, društvu, muzeju ili razgled-stručno vođenje gradom za sve učenike
KRAPINSKI PRAČOVJEK
Hušnjakovo brdo (poznato i kao Hušnjakov brijeg) je nalazište na kojem su nađeni ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Važan je paleontološki, paleoantropološki i arheološki lokalitet.
Istraživanja su započela 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanović Kramberger, poznati hrvatski geolog, paleontolog i paleoantropolog, a na poziv fra Dominika Antolkovića, posjetio nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi proučio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronađeni. Tijekom šest godina iskapanja nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, brojna kamena oruđa iz razdoblja paleolitika, te fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i drugih životinja. Također su pronađeni i ostaci ognjišta, po čemu se može zaključiti, da je krapinski pračovjek poznavao vatru. Živio je u špiljama, a pješčenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su zatrpane nanosima rječice Krapinice. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130 000 godina.
Riječ je o jednoj od najvećih zbirki neandertalalca uopće, pa može poslužiti za proučavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadrži gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, životne dobi između 3 i 27 godina. Nađeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sačuvanih lubanja, ni čitavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraživače na pretpostavku da je krapinski pračovjek bio ljudožder. Novija su istraživanja pokazala da takva oštećenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih raspravaKrapinski pračovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova.
Važno je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka pračovjeka koji su pronađeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po građi tijela i ličnoj fizionomiji. Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugačku lubanju, produljeno lice i udove, niži je bio robusnije građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica.
Ono na što treba posebno skrenuti pažnju jest način na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je načinjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima. Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bića. To je potpuno krivo. Oni su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izrađivati sofisticirana oruđa, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Za krapinskog pračovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne možemo tvrditi da je živio na isti način tj. imao istu kulturu života kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge dijelove svijeta. S obzirom na brojne kosti pračovjeka koje su pronađene razbacane po spilji zajedno s kostima životinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Možemo zaključiti da su bili jednostavna bića koja su smrt bližnjeg poistovjećivali sa smrću bilo koje životinje.
Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o načinu na koji je krapinski pračovjek nestao. Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice.Najočuvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udžbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanović Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za proučavanje fosilnih ostataka kostiju.
Ovo nalazište je zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik prirode RH, te je uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj i Europi.
Izvori:
http://www.mkn.mhz.hr/hr/o-muzeju/nalaziste/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Krapinski_pra%C4%8Dovjek
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hu%C5%A1njakovo_brdo
Prijedlozi za obradu teksta:
Način obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove približno jednake duljine te se izreže na način da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a učenici trebaju logičkim redoslijedom posložiti tekst.
KRAPINSKI PRAČOVJEK Hušnjakovo brdo (poznato i kao Hušnjakov brijeg) je nalazište na kojem su nađeni
ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Važan je paleontološki, paleoantropološki
i arheološki lokalitet. Istraživanja su započela 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanović Kramberger,
poznati hrvatski geolog, paleontolog i paleoantropolog, a na poziv fra Dominika Antolkovića, posjetio nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi proučio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronađeni.
Tijekom šest godina iskapanja nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, brojna kamena oruđa iz razdoblja paleolitika, te fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i drugih životinja. Također su pronađeni i ostaci ognjišta, po čemu se može zaključiti, da je krapinski pračovjek poznavao vatru.
Živio je u špiljama, a pješčenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su zatrpane nanosima rječice Krapinice. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130 000 godina. Riječ je o jednoj od najvećih zbirki neandertalaca uopće, pa može poslužiti za proučavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadrži gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, životne dobi između 3 i 27 godina.
Nađeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sačuvanih lubanja, ni čitavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraživače na pretpostavku da je krapinski pračovjek bio ljudožder. Novija su istraživanja pokazala da takva oštećenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih raspravaKrapinski pračovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova. Važno je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka pračovjeka koji su pronađeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po građi tijela i ličnoj fizionomiji.
Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugačku lubanju, produljeno lice i udove, niži je bio robusnije građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica. Ono na što treba posebno skrenuti pažnju jest način na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je načinjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima.
Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bića. To je potpuno krivo. Oni su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izrađivati sofisticirana oruđa, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Za krapinskog pračovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne možemo tvrditi da je živio na isti način tj. imao istu kulturu života kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge dijelove svijeta. S obzirom na brojne kosti pračovjeka koje su pronađene razbacane po spilji zajedno s kostima životinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Možemo zaključiti da su bili jednostavna bića koja su smrt bližnjeg poistovjećivali sa smrću bilo koje životinje. Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o načinu na koji je krapinski pračovjek nestao.Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice.Najočuvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udžbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanović-Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za proučavanje fosilnih ostataka kostiju.
Ovo nalazište je zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik prirode RH, te je uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj i Europi.
Način obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko dužih dijelova (npr. 5), a učenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo otežao, može se dodati jedan podnaslov više, ili ako želimo postići njihovu kreativnost može im se reći da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Pročitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajući podnaslov. Pažljivo: jedan podnaslov je višak!
Predrasude D
Fizički izgled C
Polemike postoje i danas?! E
Kako je sve počelo A
Kramberger /
Nalazište B
KRAPINSKI PRAČOVJEK
Hušnjakovo brdo (poznato i kao Hušnjakov brijeg) je nalazište na kojem su nađeni ostaci neandertalaca. Nalazi se u zapadnom dijelu grada Krapine. Proglašeno je paleontološkim spomenikom prirode. Važan je paleontološki, paleoantropološki i arheološki lokalitet. Istraživanja su započela 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanović Kramberger, poznati hrvatski geolog, paleontolog i paleoantropolog, a na poziv fra Dominika Antolkovića, posjetio nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi proučio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronađeni. Tijekom šest godina iskapanja nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, brojna kamena oruđa iz razdoblja paleolitika, te fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i drugih životinja. Također su pronađeni i ostaci ognjišta, po čemu se može zaključiti, da je krapinski pračovjek poznavao vatru. Živio je u špiljama, a pješčenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su zatrpane nanosima rječice Krapinice. Starost ovog bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130 000 godina.
A
Riječ je o jednoj od najvećih zbirki neandertalaca uopće, pa može poslužiti za proučavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadrži gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, životne dobi između 3 i 27 godina. Nađeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sačuvanih lubanja, ni čitavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraživače na pretpostavku da je krapinski pračovjek bio ljudožder. Novija su istraživanja pokazala da takva oštećenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava
B
Krapinski pračovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova. Važno je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka pračovjeka koji su pronađeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno
C
nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po građi tijela i ličnoj fizionomiji. Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugačku lubanju, produljeno lice i udove, niži je bio robusnije građe, kraćih udova, zdepastog tjela, oble lubanje i širokog lica.
Ono na što treba posebno skrenuti pažnju jest način na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je načinjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima. Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bića. To je potpuno krivo. Oni su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izrađivati sofisticirana oruđa, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Za krapinskog pračovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne možemo tvrditi da je živio na isti način tj. imao istu kulturu života kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge dijelove svijeta. S obzirom na brojne kosti pračovjeka koje su pronađene razbacane po spilji zajedno s kostima životinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Možemo zaključiti da su bili jednostavna bića koja su smrt bližnjeg poistovjećivali sa smrću bilo koje životinje.
D
Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o načinu na koji je krapinski pračovjek nestao. Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice. Najočuvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udžbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanović-Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za proučavanje fosilnih ostataka kostiju. Ovo nalazište je zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik prirode RH, te je uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj i Europi.
E
Način obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima učionice, a učenici moraju ići do teksta i u njemu pronaći ciljane informacije. Učenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronaći odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put traži drugi član skupine, vremenski rok je ograničen, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajednički u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje među skupinama, skupina s najviše točnih odgovora dobiva nagradu. Igra se može organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako općenita, ima ih manje, i vremenski rok je duži (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok kraći (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. Koliko je trajalo iskapanje? (šest godina)
2. Koliko rasa je Kramberger razlikovao među ostatcima? (dvije)
3. Koliko su stare kosti? (oko 130000 godina)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:1. Koliko godina su imali neandertalci u trenutku smrti? (između 3 i 27)
2. Navedi vrste životinja čiji su ostatci pronađeni. (špiljski medvjed, vuk, los, golemi jelen, toplodobni nosorog, divlje govedo)
3. Kako se zove lubanja koja se nalazi u mnogim udžbenicima? (Lubanja C)
4. Koje polemike prate neandertalca? (je li bio kanibal ili ne)
5. Navedi razlike između dviju pronađenih rasa pračovjeka! (Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugačku lubanju, produljeno lice i udove, niži je bio robusnije građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica.)
6. Po čemu su znanstvenici zaključili da krapinski pračovjek nije bio priglup? (koristio je vatru, brinuo se za zajednicu, izrađivao oruđe, pokapao mrtve)
Primjer radnog listića broj jedan (prvi krug):
Na zidovima učionice izvješeni su tekstovi u kojima se nalaze odgovori na pitanja o povijesti Krapine. Kad se na ploči pojavi pitanje, jedna osoba iz grupe odlazi do odgovarajućeg teksta i u njemu traži odgovor. Za to vam je na raspolaganju 30 sekundi. Za svako novo pitanje odgovore odlazi tražiti drugi član vaše grupe.
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
Primjer radnog listića broj dva (drugi krug): U ovom krugu igre tražimo detaljnije odgovore na pitanja. Pravila ostaju ista: kad se na ploči pojavi pitanje, jedna osoba iz grupe odlazi do odgovarajućeg teksta i traži potrebne informacije. Oprez: ovaj put na raspolaganju vam je samo 15 sekundi za pronalaženje točnih odgovora. Za svako pitanje do teksta odlazi druga osoba iz grupe.
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 20 sekundi pročitati dio teksta. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
Ljudevit Gaj i Ilirski preporodHrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik, Ljudevit Gaj bio je
središnja osoba ilirskog preporoda koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.
Rođen je u Krapini 1809. godine u obitelji dobrog imovinskog stanja. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pružala najviše podrške. Iako je odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemački jezik, važno je napomenuti kako je njegova majka njegovala i kajkavštinu. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u gimnazijama u Varaždinu i Karlovcu. Nakon očeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na Ljudevitovo školovanje, zbog čega je odlučila da obrazovanje nastavi u Beču. Tako je 1826. godine upisao studij filozofije u Beču, nastavio ga u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti. Početkom 1832. došao je u Zagreb, a dvije godine poslije doktorirao filozofiju Leipzigu. Po povratku u Zagreb okupio je skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, te su počeli planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Dobivši kraljevo odobrenje, 1835. počeo je izdavati Novine horvatske s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu. Središte sveukupne djelatnosti Ljudevita Gaja bila je ideja o hrvatskoj slovopisnoj i književnojezičnoj reformi. U početku je smatrao da kajkavsko narječje najbolje čuva obilježja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga književnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj književnoj baštini. Važno je napomenuti kako je još 1830. objavio knjižicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predložen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom književnom jeziku, dok je 1835. u “Danici” u članku “Pravopisz” ostavio je jednoslove (č, š, ž), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je ć i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinično pismo koje je s vremenom doživjelo male promjene te je prihvaćeno u Hrvatskoj.
Za širenje pokreta Gaju su služile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izložio u proglasima Danice. Počeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je već u prvom godištu prelazio na štokavski književni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao južnoslavenski značaj, ali je istodobno isticao etničku samostalnost Hrvata. Kao vođa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije. Vrhunac svojega političkog djelovanja doživio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u županijskim skupštinama u Varaždinu 1841. i u Zagrebu 1842.
Punih sedam godina trajao je u Hrvatskoj silni ilirski zanos. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva. Budnica koju je napisao sam Gaj 1833. godine, "Horvatov sloga i zjedinjenje" poznatija po prvom stihu "Još Horvatska ni propala", je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se često još i danas A onda je, 1843. godine, stigla kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena s obrazloženjem da kralj neće zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se među njegovim podanicima sije sjeme razdora. Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. siječnja 1843., izišle su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo već je idući broj izišao pod naslovom Narodne novine, s književnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska. Sedmogodišnja ilirska epizoda bila je tako završena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni završeno. Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na kojima je i počeo prije osam godina. Bilo je to moguće upravo zato jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše sa zahvalnošću; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za hrvatstvo. Njime je htio ojačati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije; a kako je u međuvremenu ta svijest ojačala, ilirski mit nije mu više bio ni potreban.
Zahvaljujući Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen službenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj književnoj baštini.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoju.
Izvori: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Gaj http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=21007#top https://www.biografija.com/ljudevit-gaj/http://ihjj.hr/iz-povijesti/ljudevit-gaj-kratka-osnova-horvatsko-slavenskoga-pravopisa-a/32/https://www.visitzagorje.hr/en/post/ljudevit-gaj
Dodatne informacije za eventualno istraživanje:kontroverze oko Gajahttps://www.mirovina.hr/vremeplov/20-4-druga-strana-povijesti-li-ljudevit-gaj-zapravo-lopov-prevarant/https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/tajni-dosjei-iz-19.-stoljeca-otkrivaju-ljudevit-gaj-je-prevarant-koji-je-kupiodoktorsku-titulu/798091/https://narod.hr/kultura/20-travnja-1872-umro-ljudevit-gaj-sto-niste-znali-o-vodi-hrvatskih-iliracahttps://kamenjar.com/mi-danas-znamo-kontroverznom-ljudevitu-gaju-18091872/
Prijedlozi za obradu teksta:
Način obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove približno jednake duljine te se izreže na način da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a učenici trebaju logičkim redoslijedom posložiti tekst.
Ljudevit Gaj i Ilirski preporodHrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik, Ljudevit Gaj bio je
središnja osoba ilirskog preporoda koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu. Rođen je u Krapini 1809. godine u obitelji dobrog imovinskog stanja. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pružala najviše podrške.
Iako je odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemački jezik, važno je napomenuti kako je njegova majka njegovala i kajkavštinu. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u gimnazijama u Varaždinu i Karlovcu. Nakon očeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na Ljudevitovo školovanje, zbog čega je odlučila da obrazovanje nastavi u Beču.Tako je 1826. godine upisao studij filozofije u Beču, nastavio ga u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti. Početkom 1832. došao je u Zagreb, a dvije godine poslije doktorirao filozofiju Leipzigu. Po povratku u Zagreb okupio je skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, te su počeli planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje.Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Dobivši kraljevo odobrenje, 1835. počeo je izdavati Novine horvatske s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu. Središte sveukupne djelatnosti Ljudevita Gaja bila je ideja o hrvatskoj slovopisnoj i književnojezičnoj reformi.U početku je smatrao da kajkavsko narječje najbolje čuva obilježja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga književnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj književnoj baštini. Važno je napomenuti kako je još 1830. objavio knjižicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predložen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom književnom jeziku,…dok je 1835. u “Danici” u članku “Pravopisz” ostavio je jednoslove (č, š, ž), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je ć i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinično pismo koje je s vremenom doživjelo male promjene te je prihvaćeno u Hrvatskoj. Za širenje pokreta Gaju su služile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izložio u proglasima Danice.
Počeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je već u prvom godištu prelazio na štokavski književni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao južnoslavenski značaj, ali je istodobno isticao etničku samostalnost Hrvata. Kao vođa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije.Vrhunac svojega političkog djelovanja doživio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u županijskim skupštinama u Varaždinu 1841. i u Zagrebu 1842. Punih sedam godina trajao je u Hrvatskoj silni ilirski zanos. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva.
Budnica koju je napisao sam Gaj 1833. godine, "Horvatov sloga i zjedinjenje" poznatija po prvom stihu "Još Horvatska ni propala", je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se često još i danas. A onda je, 1843. godine, stigla kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena s obrazloženjem da kralj neće zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se među njegovim podanicima sije sjeme razdora.Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. siječnja 1843., izišle su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo već je idući broj izišao pod naslovom Narodne novine, s književnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska.Sedmogodišnja ilirska epizoda bila je tako završena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni završeno. Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na kojima je i počeo prije osam godina. Bilo je to moguće upravo zato jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše sa
zahvalnošću; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za hrvatstvo. Njime je htio ojačati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije;
a kako je u međuvremenu ta svijest ojačala, ilirski mit nije mu više bio ni potreban. Zahvaljujući Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen službenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj književnoj baštini.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoju.
Način obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko dužih dijelova (npr. 5), a učenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo otežao, može se dodati jedan podnaslov više, ili ako želimo postići njihovu kreativnost može im se reći da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Pročitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajući podnaslov. Pažljivo: jedan podnaslov je višak!
Tko je uopće taj naš Gaj?
Kraj pokreta i kraj života?
Gaj i Drašković
Sjajna zvijezda Danica!
Ilirci ili Hrvati, pitanje je sad!
Osnova i početak političkog djelovanja
A Ljudevit Gaj i Ilirski preporodHrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik, Ljudevit Gaj bio je
središnja osoba ilirskog preporoda koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.
Rođen je u Krapini 1809. godine u obitelji dobrog imovinskog stanja. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pružala najviše podrške. Iako je odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemački jezik, važno je napomenuti kako je njegova majka njegovala i kajkavštinu. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u gimnazijama u Varaždinu i Karlovcu. Nakon očeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na Ljudevitovo školovanje, zbog čega je odlučila da obrazovanje nastavi u Beču. Tako je 1826. godine upisao studij filozofije u Beču, nastavio ga u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti. Početkom 1832. došao je u Zagreb, a dvije godine poslije doktorirao filozofiju Leipzigu.
B Po povratku u Zagreb okupio je skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, te su počeli planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Dobivši kraljevo odobrenje, 1835. počeo je izdavati Novine horvatske s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu. Središte sveukupne djelatnosti Ljudevita Gaja bila je ideja o hrvatskoj slovopisnoj i književnojezičnoj reformi. U početku je smatrao da kajkavsko narječje najbolje čuva obilježja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga književnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj književnoj baštini. Važno je napomenuti kako je još 1830. objavio knjižicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predložen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom književnom jeziku, dok je 1835. u “Danici” u članku “Pravopisz” ostavio je
jednoslove (č, š, ž), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je ć i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinično pismo koje je s vremenom doživjelo male promjene te je prihvaćeno u Hrvatskoj.
C Za širenje pokreta Gaju su služile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. Svoj je program najjasnije izložio u proglasima Danice. Počeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je već u prvom godištu prelazio na štokavski književni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao južnoslavenski značaj, ali je istodobno isticao etničku samostalnost Hrvata. Kao vođa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije. Vrhunac svojega političkog djelovanja doživio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u županijskim skupštinama u Varaždinu 1841. i u Zagrebu 1842.
D Punih sedam godina trajao je u Hrvatskoj silni ilirski zanos. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva. Budnica koju je napisao sam Gaj 1833. godine, "Horvatov sloga i zjedinjenje" poznatija po prvom stihu "Još Horvatska ni propala", je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se često još i danas A onda je, 1843. godine, stigla kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena s obrazloženjem da kralj neće zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se među njegovim podanicima sije sjeme razdora. Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. siječnja 1843., izišle su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo već je idući broj izišao pod naslovom Narodne novine, s književnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska. Sedmogodišnja ilirska epizoda bila je tako završena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni završeno.
E Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na
kojima je i počeo prije osam godina. Bilo je to moguće upravo zato jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše sa zahvalnošću; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za hrvatstvo. Njime je htio ojačati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije; a kako je u međuvremenu ta svijest ojačala, ilirski mit nije mu više bio ni potreban.
Zahvaljujući Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen službenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj književnoj baštini.
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoju.
Način obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima učionice, a učenici moraju ići do teksta i u njemu pronaći ciljane informacije. Učenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronaći odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put traži drugi član skupine, vremenski rok je ograničen, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajednički u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje među skupinama, skupina s najviše točnih odgovora dobiva nagradu. Igra se može organizirati tako da se odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako općenita, ima ih manje, i vremenski rok je duži (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok kraći (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. U kojem razdoblju je živio Ljudevit Gaj? (u 19. stoljeću)2. Kako se zvao pokret kojeg je vodio? (Ilirski preporod)3. Kako se zove knjižica objavljena 1830. godine? (“Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana”)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Gdje je sve školovan Ljudevit Gaj? (Krapini, Varaždinu, Karlovcu, Grazu, Beču, Leipzigu)2. Koja je bila središnja ideja Ljudevita Gaja? (Ideja o hrvatskoj slovopisnoj I književnojezičnoj reformi)3. Kako je Ljudevit gaj širio svoju misao? (Kroz Danicu i uz pomoć vlastite tiskare)4. Kako se zove najpoznatija budnica ilirskog preporoda? (Horvatov sloga i zjedinjenje)5. Koliko dugo je trajao Ilirski preporod? (sedam)6. Kada je hrvatski jezik proglašen službenim jezikom? (1847.)7. Gdje je grobnica Ljudevita Gaja? (Na MIrogoju u Zagrebu)
Primjer radnog listića broj jedan (prvi krug):
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
Primjer radnog listića broj dva (drugi krug):
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 20 sekundi pročitati dio teksta. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
7
BARBARA CELJSKA
Veoma malo se zna o ženi imena Barbara Celjska. Rođena je u Češkoj 1392. godine kao kći Hermana II Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Moćni knez Herman II. Celjski je bio hrvatski ban i jedan od najmoćnijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske županije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog Carstva i viteza slavnog Reda zmaja. Već 1406. spominje se kao žena kralja Žigmunda i hrvatsko-ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek 1408. godine kada je Barbara imala samo 16 godina. Žigmund ju je uskoro uveo u državne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Već 1419. žestoko se sukobila s mužem, koji je nju i njihovu zajedničku kćer Elizabetu prognao na više od godine dana. Nakon pomirbe, Barbara od 1420. nosi naslov češke kraljice, a od 1433. carice (kad je njen muž okrunjen za njemačko-rimskog cara). Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se da prijestolje naslijedi Albert II. Habsburgovac, koji se već bio oženio njenom kćeri Elizabetom. No, Albert je ipak zavladao te ju je nakon preuzimanja vlasti zatočio. Nakon svog oslobađenja i unatoč prividnoj pomirbi s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića.
Prema zapisima povjesničara i crkvenjaka poput pape Pia drugog, Barbara je bila lijepa žena, odjevena u crno, ali je njezin život bio opisivan kao razuzdan i grešan te su je ljudi smatrali vješticom i optuživali je za okultizam i alkemiju. Kako to biva u narodu, glasine brzo putuju te su sve mahom prihvaćene. Ova Crna Kraljica, nazvana tako zbog svoje „crne duše“ i crne odjeće, posjedovala je ljubimca gavrana koji je vjerno slušao sve njene naredbe. Te naredbe su se uglavnom svodile na napad kraljičinih protivnika koje bi gavran potom usmrtio kandžama. Na njezinu ljepotu padali su mnogi udvarači, koje bi ona potom iskoristila i bacila sa kule Medvedgrada ili ih pak zatvorila u kavez s veprovima te gledala borbe ljubavnika i životinja. Trenutak njezine prodaje duše vragu, dogodio se kada su Medvedgrad opkolili Turci. S obzirom da ju je pratio zao glas u narodu, nitko joj nije bio voljan priskočiti u pomoć. U trenutku bespomoćnosti zazvala je vraga riječima: „Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe“. Vrag joj je priskočio u pomoć i otjerao Turke, ali je Barbara morala platiti cijenu svoje duše i prokletstva za to. Pokušala je čak i prevariti vraga te platiti onome tko ju prenese tri puta oko tvrđave, dvanaest jedara zlata. No, sam vrag je postavio stupice oko dvorca te stoga nikome nije uspjelo to napraviti. Njezin pokušaj skidanja prokletstva, naljutio je vraga i samo je postala još više prokleta te je nakon smrti postala zmijska kraljica. Prema legendi, zlato se i danas nalazi u podzemnim hodnicima koje čuvaju zmije, a sami hodnici vode do Kaptola ili putem tunela u Griču. Također, jedna od legendi u više inačica odnosi se na kraljičin zdenac. Naime u vrijeme suše presušila su sva vrela i zdenci okolice, osim jednog: onog koji se nalazio na Medvedgradu. Narod se u očaju i slabosti uputio prema kraljici i zatražio njezinu pomoć, ali ona im je uskratila tu vodu. Narod u gnjevu, proklinje gradinu te se prepuštaju milosti i nemilosti šume pune divljih zvijeri. Narod nailazi na vrelo u šumi koje prije nije postojalo, a zdenac Crne Kraljice na dvoru je za to vrijeme presušio. Druga inačica govori da je slala bijesne pse na seljake koji su htjeli pristupiti njenom izvoru. Nakon što je i njen izvor presušio, napali su je njeni bijesni, žedni psi te se ona u očaju i strahu bacila niz bedeme Medvedgrada.
Legende vezane za Crnu Kraljicu su brojne, a jedna od rijetkih koja ima pozitivan ishod je ona da je Crna Kraljica stvorila Plitvička jezera. U to vrijeme, ona je stolovala na dvorima Velebita te ju je pratio dobar glas. U vrijeme velike suše, nakon brojnih molitvi naroda, kraljica se uz svoju veličanstvenu pratnju spustila u doline te dozvala jak vjetar i grmljavinu. Obilne količine kiše su padale, dok voda nije dovoljno narasla te stvorila jezero, točnije trinaest jezera u koritu Crne Rijeke, od kojih je prvo nazvano Prošćanski zbog prošnje naroda za vodu.
Iza ovih legendi, krije se pomalo tužna istina, a ta je da je ova žena imala sve predispozicije za postati vrsnom vladaricom. Bila je ambiciozna, obrazovana, pametna, talentirana za politiku, čak i posesivna. Istina spletkarila je kao i svatko tko se pokušava domoći prijestolja, ali ostala je zapamćena samo kao dijelom niza legendi od kojih nikad nije ni utvrđeno da li se sve odnose na nju, s obzirom da su u Medvedgradu živjele još dvije
žene: kraljica Marija-supruga Bele 4. i prva žena kralja Žigmunda, a obje od njih su također bile odjevene u crno. Dana 11. srpnja 1451. godine umrla je od kuge u češkom gradu Melniku, na utoku rijeke Vltave u Labu.
Preuzeto i djelomično prerađeno s:
https://meta-portal.net/legenda-o-crnoj-kraljici/
http://www.pp-medvednica.hr/kultura/price-i-legende/
http://www.teklic.hr/event/legenda-o-crnoj-kraljici/
https://povijest.hr/nadanasnjidan/barbara-celjska-crna-kraljica-s-medvedgrada-1451/
https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/povijest/22079-barbara-celjska-i-fridrik-ii
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1282
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=5838
https://darkoantolkovic.wordpress.com/2015/07/14/kraljica-barbara-celjska-kao-alkemicarka-u-samoboru/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Barbara_Celjska
Prijedlozi za obradu teksta:
Način obrade broj jedan:
Tekst se podijeli na dijelove približno jednake duljine te se izreže na način da svaki dio bude na svom komadu papira. Svi dobiveni komadi papira se izmiješaju, a učenici trebaju logičkim redoslijedom posložiti tekst.
BARBARA CELJSKA Veoma malo se zna o ženi imena Barbara Celjska. Rođena je u Češkoj 1392. godine kao kći Hermana II Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Moćni knez Herman II. Celjski je
bio hrvatski ban i jedan od najmoćnijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske županije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog
Carstva i viteza slavnog Reda zmaja. Već 1406. spominje se kao žena kralja Žigmunda i hrvatsko-ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek 1408. godine kada je Barbara imala samo 16 godina. Žigmund ju je uskoro uveo u državne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Već 1419. žestoko se sukobila s mužem, koji je nju i njihovu zajedničku kćer Elizabetu prognao na više od godine dana.
Nakon pomirbe, Barbara od 1420. nosi naslov češke kraljice, a od 1433. carice (kad je njen muž okrunjen za njemačko-rimskog cara). Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se da prijestolje naslijedi Albert II. Habsburgovac, koji se već bio oženio njenom kćeri Elizabetom. No, Albert je ipak zavladao te ju je nakon preuzimanja vlasti zatočio. Nakon svog oslobađenja i unatoč prividnoj pomirbi s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića.
Prema zapisima povjesničara i crkvenjaka poput pape Pia drugog, Barbara je bila lijepa žena, odjevena u crno, ali je njezin život bio opisivan kao razuzdan i grešan te su je ljudi smatrali vješticom i optuživali je za okultizam i alkemiju. Kako to biva u narodu, glasine brzo putuju te su sve mahom prihvaćene. Ova Crna Kraljica, nazvana tako zbog svoje „crne duše“ i crne odjeće, posjedovala je ljubimca gavrana koji je vjerno slušao sve njene naredbe. Te naredbe su se uglavnom svodile na napad kraljičinih protivnika koje bi gavran potom usmrtio kandžama. Na njezinu ljepotu padali su mnogi udvarači, koje bi ona potom iskoristila i bacila sa kule Medvedgrada ili ih pak zatvorila u kavez s veprovima te gledala borbe ljubavnika i životinja. Trenutak njezine prodaje duše vragu, dogodio se kada su Medvedgrad opkolili Turci.S obzirom da ju je pratio zao glas u narodu, nitko joj nije bio voljan priskočiti u pomoć. U trenutku bespomoći zazvala je vraga riječima: „Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe“. Vrag joj je priskočio u pomoć i otjerao Turke, ali je Barbara morala platiti cijenu svoje duše i prokletstva za to. Pokušala je čak i prevariti vraga te platiti onome tko ju prenese tri puta oko tvrđave, dvanaest jedara zlata. No, sam vrag je postavio stupice oko dvorca te stoga nikome nije uspjelo to napraviti.
Njezin pokušaj skidanja prokletstva, naljutio je vraga i samo je postala još više prokleta,te je nakon smrti postala zmijska kraljica. Prema legendi, zlato se i danas nalazi u podzemnim hodnicima koje čuvaju zmije, a sami hodnici vode do Kaptola ili putem tunela u Griču. Također, jedna od legendi u više inačica odnosi se na kraljičin zdenac. Naime u vrijeme suše presušila su sva vrela i zdenci okolice, osim jednog: onog koji se nalazio na Medvedgradu.
Narod se u očaju i slabosti uputio prema kraljici i zatražio njezinu pomoć, ali ona im je uskratila tu vodu. Narod u gnjevu, proklinje gradinu te se prepuštaju milosti i nemilosti šume pune divljih zvijeri. Narod nailazi na vrelo u šumi koje prije nije postojalo, a zdenac Crne Kraljice na dvoru je za to vrijeme presušio. Druga inačica govori da je slala bijesne pse na seljake koji su htjeli pristupiti njenom izvoru. Nakon što je i njen izvor presušio, napali su je njeni bijesni, žedni psi te se ona u očaju i strahu bacila niz bedeme Medvedgrada.Legende vezane za Crnu Kraljicu su brojne, a jedna od rijetkih koja ima pozitivan ishod je ona da je Crna Kraljica stvorila Plitvička jezera. U to vrijeme, ona je stolovala na dvorima Velebita te ju je pratio dobar glas. U vrijeme velike suše, nakon brojnih molitvi naroda, kraljica se uz svoju veličanstvenu pratnju spustila u doline te dozvala jak vjetar i grmljavinu.Obilne količine kiše su padale, dok voda nije dovoljno narasla te stvorila jezero, točnije trinaest jezera u koritu Crne Rijeke, od kojih je prvo nazvano Prošćanski zbog prošnje
naroda za vodu. Iza ovih legendi, krije se pomalo tužna istina, a ta je da je ova žena imala sve predispozicije za postati vrsnom vladaricom. Bila je ambiciozna, obrazovana, pametna, talentirana za politiku, čak i posesivna.Istina spletkarila je kao i svatko tko se pokušava domoći prijestolja, ali ostala je zapamćena samo kao dijelom niza legendi od kojih nikad nije ni utvrđeno da li se sve odnose na nju, s obzirom da su u Medvedgradu živjele još dvije žene: kraljica Marija-supruga Bele 4. i prva žena kralja Žigmunda, a obje od njih su također bile odjevene u crno. Dana 11. srpnja 1451. godine umrla je od kuge u češkom gradu Melniku, na utoku rijeke Vltave u Labu.
Način obrade broj dva:
Tekst se podijeli na nekoliko dužih dijelova (npr. 5), a učenici svakom dijelu trebaju pridodati podnaslov. Da bi im se proces malo otežao, može se dodati jedan podnaslov više, ili ako želimo postići njihovu kreativnost može im se reći da dijelovima teksta sami dodijele/osmisle podnaslove.
Uputa za zadatak:
Pročitaj tekst i svakom dijelu dodaj pripadajući podnaslov. Pažljivo: jedan podnaslov je višak!
Istina o Barbari?! EKraljičin zdenac CPovijesne činjenice ADama s Medvedgrada /Nije sve tako crno! DDogovor s vragom?! B
BARBARA CELJSKAVeoma malo se zna o ženi imena Barbara Celjska. Rođena je u Češkoj 1392. godine kao kći Hermana II Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Moćni knez Herman II. Celjski je bio hrvatski ban i jedan od najmoćnijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske županije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog Carstva i viteza slavnog Reda zmaja. Već 1406. spominje se kao žena kralja Žigmunda i hrvatsko-ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek 1408. godine kada je Barbara imala samo 16 godina. Žigmund ju je uskoro uveo u državne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Već 1419. žestoko se sukobila s mužem, koji je nju i njihovu zajedničku kćer Elizabetu prognao na više od godine dana. Nakon pomirbe, Barbara od 1420. nosi naslov češke kraljice, a od 1433. carice (kad je njen muž okrunjen za njemačko-rimskog cara). Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se da prijestolje naslijedi Albert II. Habsburgovac, koji se već bio oženio njenom kćeri Elizabetom. No, Albert je ipak zavladao te ju je nakon preuzimanja vlasti zatočio. Nakon svog oslobađenja i unatoč prividnoj pomirbi s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića.
A
Prema zapisima povjesničara i crkvenjaka poput pape Pia drugog, Barbara je bila lijepa žena, odjevena u crno, ali je njezin život bio opisivan kao razuzdan i grešan te su je ljudi smatrali vješticom i optuživali je za okultizam i alkemiju. Kako to biva u narodu, glasine brzo putuju te su sve mahom prihvaćene. Ova Crna Kraljica, nazvana tako zbog svoje „crne duše“ i crne odjeće, posjedovala je ljubimca gavrana koji je vjerno slušao sve njene naredbe. Te naredbe su se uglavnom svodile na napad kraljičinih protivnika koje bi gavran potom usmrtio kandžama. Na njezinu ljepotu padali su mnogi udvarači, koje bi ona potom iskoristila i bacila sa kule Medvedgrada ili ih pak zatvorila u kavez s veprovima te gledala borbe ljubavnika i životinja. Trenutak njezine prodaje duše vragu, dogodio se kada su Medvedgrad opkolili Turci. S obzirom da ju je pratio zao glas u narodu, nitko joj nije bio voljan priskočiti u pomoć. U trenutku bespomoći zazvala je vraga riječima: „Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe“. Vrag joj je priskočio u pomoć i otjerao Turke, ali je Barbara morala platiti cijenu svoje duše i prokletstva za to. Pokušala je čak i prevariti vraga te platiti onome tko ju prenese tri puta oko tvrđave, dvanaest jedara zlata. No, sam vrag je postavio stupice oko dvorca te stoga nikome nije uspjelo to napraviti. Njezin pokušaj skidanja prokletstva, naljutio je vraga i samo je postala još više prokleta,te je nakon smrti postala zmijska kraljica. Prema legendi, zlato se i danas nalazi u podzemnim hodnicima koje čuvaju zmije, a sami hodnici vode do Kaptola ili putem tunela u Griču.
B
Također, jedna od legendi u više inačica odnosi se na kraljičin zdenac. Naime u vrijeme suše presušila su sva vrela i zdenci okolice, osim jednog: onog
C
koji se nalazio na Medvedgradu. Narod se u očaju i slabosti uputio prema kraljici i zatražio njezinu pomoć, ali ona im je uskratila tu vodu. Narod u gnjevu, proklinje gradinu te se prepuštaju milosti i nemilosti šume pune divljih zvijeri. Narod nailazi na vrelo u šumi koje prije nije postojalo, a zdenac Crne Kraljice na dvoru je za to vrijeme presušio. Druga inačica govori da je slala bijesne pse na seljake koji su htjeli pristupiti njenom izvoru. Nakon što je i njen izvor presušio, napali su je njeni bijesni, žedni psi te se ona u očaju i strahu bacila niz bedeme Medvedgrada.
Legende vezane za Crnu Kraljicu su brojne, a jedna od rijetkih koja ima pozitivan ishod je ona da je Crna Kraljica stvorila Plitvička jezera. U to vrijeme, ona je stolovala na dvorima Velebita te ju je pratio dobar glas. U vrijeme velike suše, nakon brojnih molitvi naroda, kraljica se uz svoju veličanstvenu pratnju spustila u doline te dozvala jak vjetar i grmljavinu. Obilne količine kiše su padale, dok voda nije dovoljno narasla te stvorila jezero, točnije trinaest jezera u koritu Crne Rijeke, od kojih je prvo nazvano Prošćanski zbog prošnje naroda za vodu.
D
Iza ovih legendi, krije se pomalo tužna istina, a ta je da je ova žena imala sve predispozicije za postati vrsnom vladaricom. Bila je ambiciozna, obrazovana, pametna, talentirana za politiku, čak i posesivna. Istina spletkarila je kao i svatko tko se pokušava domoći prijestolja, ali ostala je zapamćena samo kao dijelom niza legendi od kojih nikad nije ni utvrđeno da li se sve odnose na nju, s obzirom da su u Medvedgradu živjele još dvije žene: kraljica Marija-supruga Bele 4. i prva žena kralja Žigmunda, a obje od njih su također bile odjevene u crno. Dana 11. srpnja 1451. godine umrla je od kuge u češkom gradu Melniku, na utoku rijeke Vltave u Labu.
E
Način obrade broj tri:
Tekst se nalazi na zidovima učionice, a učenici moraju ići do teksta i u njemu pronaći ciljane informacije. Učenici rade u skupinama, a pitanja na koja trebaju pronaći odgovor u tekstu se pojavljuju jedno po jedno na projektoru, odgovor svaki put traži drugi član skupine, vremenski rok je ograničen, a nakon izvršenog zadatka odgovori se provjere zajednički u razredu. Igra je organizirana kao natjecanje među skupinama, skupina s najviše točnih odgovora dobiva nagradu. Igra se može organizirati tako dase odvija u dva kruga: u prvom krugu pitanja su jako općenita, ima ih manje, i vremenski rok je duži (zbog prvog susretanja s tekstom, npr. 30 sekundi) – takozvani skim reading; u drugom krugu pitanja su detaljna, ima ih više, a vremenski rok kraći (npr. 15 sekundi) – takozvani scanning.
Pitanja (i odgovori) za prvi krug:
1. Kako još nazivaju Barbaru Celjsku? (Crna Kraljjica)2. Navedi barem dva pridjeva koja opisuju Barbaru! (prelijepa i okrutna)3. Kako je završila Barbara? (umrla je od kuge)
Pitanja (i odgovori) za drugi krug:
1. Gdje je rođena Barbara? (u Češkoj)2. Koliko je godina imala kad su je udali? (16)3. Kako se zvala njena kćer? (Elizabeta)4. Kojeg kućnog ljubimca je imala? (gavrana)5. Kako su, navodno, završavali njeni ljubavnici? (ili bi ih bacila s kule ili poslala da se bore s veprovima)6. Koja je pozitivna legenda o Barbari? (ona o nastanku Plitvičkih jezera)
Primjer radnog listića broj jedan (prvi krug):
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 30 sekundi ‘preletjeti’ kroz tekst. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
Primjer radnog listića broj dva (drugi krug):
Pronađi odgovore na pitanja tako što ćeš u 20 sekundi pročitati dio teksta. Pitanje/a ćeš vidjeti na projektoru, pričekaj znak nastavnice.
1
2
3
4
5
6
Način obrade broj četiri: Učenici u skupinama dobiju slike koje trebaju složiti u priču. Kao uputa samo im se kaže da su mjesta/likovi na slikama iz razdoblja Srednjeg vijeka. Ako im se želi dodatno pomoći, mogu im se dati i ciljane riječi (npr. Crna Kraljica, Medvedgrad, alkemija, legende, itd.). Tek nakon što oni napišu svoju priču, dobiju cjeloviti tekst kojeg pročitaju da bi vidjeli ima li sličnosti između onoga što su oni napisali i što je u tekstu.
+
DIE CHRONIK DER STADT KRAPINA
MATERIALIEN
Aufgabe 1: Die Chronik der Stadt Krapina
Lies die Texte über die wichtigsten Ereignisse aus der Geschichte der Stadt Krapina und ordne sie der richtigen Stelle auf der Zeitleiste zu.
Die Stadt Krapina wurde erstmals urkundlich erwähnt.
Der Urmensch von Krapina siedelte sich zu dieser Zeit im heutigen Stadtgebiet von
Krapina an.
Der Geologe und Paläontologe Dragutin Gorjanović-Kramberger entdeckte in den Höhlen neben
Krapina die Fundstätte der Neandertaler.
Zum ersten Mal wurde in Krapina „Die Woche der kajkawischen Kultur“ und „Das
Festival des kajkawischen Liedes“ veranstaltet.
In Krapina wurden fünf Sitzungen des kroatischen Parlaments (Sabor) abgehalten.
Zum ersten Mal wird urkundlich die gotische Pfarrkirche des hl. Nikolaus erwähnt. 1901-1903 wurde sie zu einer prächtigen, neugotischen Kirche umgestaltet.
Franjo Keglević ließ das Franziskanerkloster und die Kirche der hl.
Katarina errichten.
Ljudevit Gaj, der kroatische Slawist, Philologe, Dichter, Journalist, Schriftsteller,
Begründer der neuen kroatischen Schriftsprache, Politiker und Hauptvertreter
des Illyrismus wurde in Krapina geboren
Ljudevit Gaj veröffentlichte seine „Kurze Grundlage der kroatisch-slawischen
Rechtschreibung“, in der er sich für eine einheitliche Rechtschreibung für Kroatien,
Slawonien und Dalmatien einsetzte.
Ljudevit Gaj gründete „Novine Horvatzke“, die erste Zeitung in kroatischer Sprache mit
dem literarischen Beiblatt „Danicza Horvatzka“.
Das Museum und die Ausgrabungsstätte der Neandertaler wurden von der Europäischen
Kommission als europäisches Kulturerbe ausgezeichnet.
Die Gründung der Grundschule in Krapina
Entwicklung des Gesundheitstourismus mit der Gründung des Kneipp-Heilbades,
wo die Patienten mit Naturheilmitteln und heilkräftigem Thermalwasser behandelt
wurden
Krapina wurde zur königlichen Stadt ernannt, wodurch sie verschiedene
Privilegien zu genießen begann, was zur Aufschwung von Wirtschaft und Handel
führte.
ZEITLEISTE – KRAPINA
-130 000 1193 1311
1347 1598-1609 1644-1657
1809 1830 1835
1891 1899 1903
1911 1966 2016
ZEITLEITSE – KRAPINA
Lösungen
vor 130 000 Jahren
Der Urmensch von Krapina siedelte sich im heutigen Stadtgebiet von Krapina an.
1193
Die Stadt Krapina wurde erstmals urkundlich erwähnt.
1311
Zum ersten Mal wurde die gotische Pfarrkirche des hl. Nikolaus urkundlich erwähnt. 1901-1903 wurde sie zu einer prächtigen, neugotischen Kirche umgestaltet.
1347
Krapina wurde zur königlichen Stadt ernannt, wodurch sie verschiedene Privilegien zu genießen begann, was zur Aufschwung von Wirtschaft und Handel führte.
1598-1609
In Krapina wurden fünf Sitzungen des kroatischen Paraments (Sabor) abgehalten.
1644-1657
Franjo Keglević ließ das Franziskanerkloster und die Kirche der hl. Katarina errichten.
1809
Ljudevit Gaj, der kroatische Slawist, Philologe, Dichter, Journalist, Schriftsteller, Begründer der neuen kroatischen Schriftsprache, Politiker und Hauptvertreter des Illyrismus wurde in Krapina geboren.
1830
Ljudevit Gaj veröffentlichte seine „Kurze Grundlage der kroatisch-slawischen Rechtschreibung“, in der er sich für eine einheitliche Rechtschreibung für Kroatien, Slawonien und Dalmatien einsetzte.
1835
Ljudevit Gaj gründete „Novine Horvatzke“, die erste Zeitschrift in kroatischer Sprache mit literarischem Beiblatt „Danicza Horvatzka“.
1891
In diesem Jahr wurde das Ljudevit Gaj-Denkmal, ein Werk des Bildhauers Ivan Rendić in Krapina errichtet.
1899
Der Geologe und Paläontologe Dragutin Gorjanović-Kramberger entdeckte in den Höhlen neben Krapina die Fundstätte des Neandertalers.
1903
Entwicklung des Gesundheitstourismus mit der Gründung des Kneipp-Heilbades, wo die Patienten mit Naturheilmitteln und heilkräftigem Thermalwasser behandelt wurden.
1911
Die Gründung der Grundschule in Krapina
1966
Zum ersten Mal war in Krapina „Die Woche der kajkawischen Kultur“ und „Das Festival des kajkawischen Liedes“ veranstaltet.
2016
Das Museum und die Ausgrabungsstätte der Neandertaler wurden von der Europäischen Kommission als europäisches Kulturerbe ausgezeichnet.
Aufgabe 2: Zeitleiste-Fußballspiel
Rate das Jahr! Wann ist das passiert?
Die Lehrkraft zeichnet das Fußballfeld an die Tafel. Auf dem Fußballfeld werden die Positionen der Spieler von zwei Teams auf dem Weg zum Tor markiert.
Die Lernenden teilen sich in 2 Teams ein.
Die Lehrkraft liest die Fragen d.h. die Ereignisse aus der Chronik von Krapina vor und die Lernenden müssen das Jahr raten.
Die Frage beantwortet das Team, das sich am schnellsten gemeldet hat.
Wenn ein Team die Frage richtig beantwortet, bewegt die Lehrkraft ein Magnet zur nächsten, dem Tor näheren Position.
Im Falle einer falschen Antwort, darf das gegnerische Team die Frage beantworten.
Wer das erste Tor schießt, gewinnt.
oder
Aufgabe 3
Mit der Zeitleiste und den geschichtlichen Ereignissen der Stadt Krapina können die Lernenden auch online spielen, wenn sie folgenden Link besuchen:
Spiele Quizlet und beantworte die Fragen zur Geschichte der Stadt Krapina.
https://quizlet.com/_4vra21
Aufgabe 4
Informiere dich über die Geschichte von Krapina unter folgendem Link
http://www.tzg-krapina.hr/de/%C3%BCber_Krapina
Präsentiere die wichtigsten Ereignisse aus der Geschichte auf den Plakaten und bereite eine Ausstellung in deiner Schule vor!
Du kannst auch Poster und Plakate online machen
https://www.canva.com/de_de/erstellen/poster/
oder eine Prezi-Präsentation erstellen.
www.prezi.com .
Aufgabe 5
Wähle ein Ereignis aus der Chronik von Krapina aus und recherchiere zu diesem Thema im Internet, um dich darüber näher zu informieren.
Denk darüber nach, was du gelesen hast und schreib den Aufsatz zum Thema:
„Was wäre, wenn es anders gewesen wäre?“
BEKANNTE PERSONEN IN MEINER STADT
MATERIALIEN
Aufgabe 1: Bekannte Personen in meiner Stadt
Ordne der Beschreibung den richtigen Namen der Person und das Foto zu!
Die Lehrkraft schneidet die Namen, Beschreibungen und Fotos aus, so dass die Lernenden die einzelnen Teile richtig zuordnen können.
Ivo Andrić Im heutigen Evolutionsmuseum von Krapina befand sich Anfang des 20. Jh. das bekannte Kneipp-Kurheim, wo Patienten mit Naturheilmitteln und heilkräftigem Thermalwasser behandelt wurden. Da die Zahl der Patienten, die gerade im Kneipp-Heilbad von Krapina behandelt werden wollten, immer wieder anstieg, mussten die Patienten nach der Unterkunft in privaten Familienhäusern suchen. So wurde auch der Schriftsteller und Nobelpreisträger 1918 bei der Familie Capek in der damaligen Siedlung Paradiš untergebracht.
VladimirNazor
Der bekannte Schriftsteller, Dichter und Übersetzer schrieb 1939 nach seinem Besuch in Krapina die Erzählung „Dedek Kajmbumščak“. Die Erzählung verfasste er von der Fundstätte des Urmenschen und der Schönheit der Landschaft von Krapina inspiriert. Nach seiner Erzählung wurde auch einer der bekanntesten Wanderwege und Bergpfade in Krapina benannt.
August Šenoa Er war ein bekannter Schriftsteller, Kritiker, Herausgeber und Dramaturg und galt als Vater des kroatischen Romans und der modernen kroatischen Literatur. In seinen Werken beschreibt er den Kampf der kroatischen Bauern und Adeligen gegen die Fremdherrschaft der Venezianer, Österreicher und Ungarn vom 15. bis zum 18. Jh. In seiner schöpferischen Sprache kommt oft das kroatische Nationalgefühl zum Ausdruck, so dass er ein großer Verehrer von Ljudevit Gaj war und regelmäßig ihn in Krapina in seinem Haus besuchte.
Mirko DraženGrmek
Er war einer der herausragendsten Medizinhistoriker. Er stellte die Theorie der Pathozönose auf, in der es um die Koexistenz sämtlicher Erkrankungen zu einer bestimmten Zeit, an einem bestimmten Ort und in einer bestimmten Gesellschaft geht.Er wurde 1924 in Krapina geboren. Nach ihm wurde einer der Plätze in Krapina benannt.
Marija Jurić Zagorka
Sie war eine bekannte Schriftstellerin und die erste professionelle Journalistin in Kroatien. Sie war auch Mitarbeiterin des Magazins "Obzor" (Rundschau) und hat später die erste kroatische Frauenzeitschrift "Ženski list" (Frauen-Blatt), sowie "Hrvatica" (Die Kroatin) herausgegeben. Sie kämpfte gegen die gesellschaftliche Unterdrückung, die "Ungarisierung" und "Germanisierung" der kroatischen Gesellschaft, sowie für die Rechte der Frauen. Ihre Kindheit verbrachte sie in Zagorje und hielt sich oft in Krapina auf. Von ihrer Verbundenheit mit Krapina zeugt ihr kurzer Roman „Apoštolica“, den sie 1984 in der Zeitschrift veröffentlichte und dessen Handlung in Krapina spielte.
Ljudevit Gaj
Schon als 17-jähriger Junge publizierte er die Broschüre „Die Schlösser bei Krapina“ in deutscher Sprache.
Barbara von Cilli
In der Altstadt von Krapina hat sie am 15.November 1405 den kroatisch-ungarischen König Sigismund geheiratet. Sie war eine Frau von außergewöhnlicher Schönheit, aber auch eine gute Diplomatin und fähige Herrscherin. Ihre Zeitgenossen beschreiben sie als eine Frau, die zu Männern und Intrigen neigte. Sie war böse und gemein. Heute gibt es im Volk immer noch die Legende von der unglücklichen Schwarzen Königin, Herrin von Krapina, Cesargrad und Medvedgrad.
Dragutin GorjanovićKramberge
Er war ein Geologe und Paläontologe. Von 1886 bis 1924 war er ordentlicher Professor für Geologie und Paläontologie an der Universität Zagreb. Im Jahr 1899 entdeckte er die Neandertaler-Fundstätte Hušnjakovo bei Krapina, wo sich heute ein Neandertalermuseum befindet.
oder
Aufgabe 2
Löse die Zuordnungsaufgabe auf Quizlet unter https://quizlet.com/_4vyw86
Aufgabe 3
Ordne dem Autor den richtigen Text und den Titel des Werkes zu!
Die Lehrkraft schneidet die Namen der Autoren, Titel der Werke sowie die Auszüge aus denselben aus, so dass die Lernenden die einzelnen Teile richtig zuordnen können.
Vladimir Nazor Dedek Kajbumščak
Kak to da moč si svu On zgubi lehko tak? Kaj nas ni imel tu Naš Dedek Kajbumščak.
I kaj se zrušit dal Od Strele vu črni mrak? Kaj ni za pušku znal Naš Dedek Kajbumščak.
I zakaj on je bil Tak hud i tužen svat? Kaj ni tog vinca pil Naš Dedek Kajbumščak.
Marija Jurić Zagorka
Plameni inkvizitor Svjetlo baklje što leži na zemlji plazi blijedim joj licem. U očnicama jedne lubanje nešto se miče – svijetli – očnica trepće. Ono tamo giblje se kao da je lubanja progledala hitrim živim jednim okom, miče se amo-tamo, živo. Toliko užasa ne može podnijeti i potrčati u mrak vičući. Tu o nešto udari i posrne. Leži na zemlji i bori se s nesvjesticom, čini joj se da je hvataju nečije ruke. Čvrsto je stišću kao da je pala u velika, golema kliješta. Hoće da vikne, a nema daha, čujemo samo neki mukli, preneraženi glas, kao da dolazi s ono svijeta i zove nju: “Tajano, Tajano!...”
Ljudevit Gaj Die Schlösser bei Krapina
Da stehen nun auf Felsenhügeln die Ruinen der festesten dieser Burgen, und ragen nun noch seit einem Jahrtausend, wie verrostete Kronen der Vorzeit, über alles andere hervor, und fesseln die Blicke der erstaunten Reisenden.Groß auch noch in ihrem Untergange, zeigen sie von der Mächtigkeit und Riesenkraft ihrer Erbauer und Beherrscher; von ihrer vormaligen Herrlichkeit und ihrem nun entschwundenen Glanze.
Ljudevit Gaj Horvatov sloga i zjedinjenje
Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,visoko se bude stala kad ju zbudimo.Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,ak je sada u snu mala, će se prostranit.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,ter da stransko teško breme iz nas bacimo?Stari smo i mi Hrvati, nismo zabilida smo vaši pravi brati, zlo prebavili.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,razdružit nas neće sila baš nikakva već!Nas je nekad jedna majka draga rodila,hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.
Dragutin Gorjanović Kramberger
Homo Aurignacensis Hauseri in Krapina ?
…In einer sehr wichtigen Studie, betitelt „Homo Aurignacensis Hauseri, ein paläolithischer Skelettfund aus dem unteren Aurignacien der Station Combe-Capelle bei Montferrand (Perigord)" von Klaatsch und Hauser*), macht mein sehr geehrter Freund Klaatsch auch einige Bemerkungen betreffs einiger Krapinareste (pag. 338), die er als der Aurignacrasse angehörend betrachtet. Ja er meint geradezu, imstande gewesen zu sein, auf Grund meiner Tafeln des Werkes „Der diluviale Mensch aus Krapina in Kroatien" (Wiesbaden 1906) anzugeben, „ob ein Neandertal- oder ein Aurignacknochen als Vorlage gedient hat." Hauptsächlich soll es ein Ramusfragment eines Krapina-Unterkiefers mit kleinem dritten Molaren sein, der hierher gehören (Taf. V, Abb. 4) und welcher genau mit dem Unterkiefer von Combe-Capelle übereinstimmen soll…
oder
Aufgabe 4
Löse die Zuordnungsaufgabe auf Quizlet unter https://quizlet.com/_4vz1ea
Aufgabe 5
Recherchiere im Internet und unmittelbar in deinem Ort zum Thema „Bekannte Persönlichkeiten in meiner Stadt“.
Dokumentiere die Ergebnisse deiner Recherche in Form einer Prezi-Präsentation (www.prezi.com) oder erstelle dein eigenes E-Book (www,storyjumper.com).
Du kannst auch ein Quiz (www.kahoot.com) zu diesem Thema erstellen und die Kenntnisse anderer Schüler überprüfen.
Aufgabe 6
Vorschlag zur Aktivität bei der Bearbeitung von Texten über bekannte Personen
Kaffeekränzchen mit Čeh, Leh und Meh, Ljudevit Gaj, Barbara von Cilli und dem Neandertaler von Krapina
Veranstalte ein Kaffeekränzchen mit den oben genannten Personen!
Die Lernenden teilen sich in Gruppen ein und lesen die Texte, Legenden und Biographien über bekannte Personen aus ihrer Stadt.Jede Gruppe bekommt einen Text über eine bekannte Person oder eine Legende. Die Lernenden verteilen sich dann die Aufgaben innerhalb der Gruppe.
a) Sie wählen den Lernenden aus, der die Rolle der Hauptfigur spielen wird und die Biographie/Legende in der ersten Pers. Sg. nacherzählen wird, als ob er/sie diese Person wäre
b) Sie wählen einen Lernenden aus, der als ein echter Verehrer die Hauptfigur loben wird
c) Sie wählen einen Lernenden aus, der als ein unzufriedener Skeptiker die Hauptfigur kritisieren wird
d) Sie wählen einen Lernenden aus, der als Besserwisser alles besser zu wissen meintDie Lernenden lesen die Texte und bereiten ihre Kommentare, Lob, Kritik und Fragen vor.Danach wird „Kaffeekränzchen“ vorgeführt.Die Hauptfiguren stehen/sitzen vor der Klasse und stellen sich vor. Andere Lernende sind jetzt die Bürger von Krapina und loben begeistert ihre Gäste oder kritisieren sie doch und stellen Fragen, so dass sich ein lebendiges Gespräch entwickelt.
Krapina-Abecedarium
a Alte Burg
b bilikum, brežuljci, budnica
c Celjski (grofovi)
č Čeh
ć
d
dž
đ
e
f festival, Fundstelle der Urmenschen, franjevački samostan
g geološka škola
h
i Ilirci, inkunabule
j
k kamenina (keramika)
l Leh
lj Ljudevit Gaj
m Meh
n nalazište pračovjeka
nj
o
p puhački orkestar, popijevka
r
s stari grad, sveti Nikola, sabor
š
t Trški vrh
u
v Vilina
z
ž županijsko središte
Dramska radionica
Aktivnost Opis Funkcija
Kennenlern-Obstsalat Stuhlkreis mit einem Stuhl zu wenig Person in der Mitte macht Aussage: „Alle, die … haben / gerne mögen / machen“; alle Personen, auf die das zutrifft, wechseln den Stuhl; die Person in der Mitte versucht einen Platz zu ergattern(Hinweis: Vorsicht bei der Benennung von Minderheiten)
- Wortfeld Charakterisierung- Kennenlernen- Bewegung- Reaktion
Namensspiele • Namen (oder Wochentag) sprechen / flüstern / rufen... + Bewegung / Geste dazu; alle machen nach • „Wolfgang wie wischen“ einschl. Geste > alle machen nach > Raterunde: Geste von anderen nachmachen und Namen raten lassen
- upoznavanje- povezivanje geste s imenom radi boljeg pamćenja
Tier-Adjektiv-Vorstellung
Jede® überlegt sich zum eigenen Vornamen ein Tier und ein Adjektiv mit dem gleichen Anfangsbuchstaben und einer passenden Geste, dann wird reihum vorgestellt – alle anderen wiederholen den Namen, das Tier und das Adjektiv, z.B. „ich bin Nadine, das neugierige Nashorn“-„ Nadine, das neugierige Nashorn“
- Wortfelder Tiere & Adjektive- Kennenlernen- erste Gesten
Pozdravi Učenici se slobodno kreću prostorom. Svakog učenika s kojim se pri tom kretanju mimoiđe pozdravlja onim tipom pozdrava koji definira moderator. Pozdravni rituali mijenjaju se svakih 30-60 sekundi: formalno rukovanje, eskimski pozdrav (protrljati se nosovima), egzaltirano (zračni poljupci), scena velike sreće zbog ponovnog susreta, poput robota, kineski pozdrav (naklom), cool, arogantno…
Upoznavanje, zbližavanje grupe
Bewegung durch den Raum
• mit versch. Gangarten durch den Raum gehen, Raum bewusst wahrnehmen • alle, die man trifft, grüßen mit Namen und sich ansehen • auf unterschiedliche Arten grüßen (herzlich, distanziert, euphorisch) • zu zweit gehen, die Hand auf dem Nacken des Führenden oder Hinterer führt • alle gehen, einer bleibt stehen, alle bleiben auch stehen oder bilden Pulk
Raumlauf Fortbewegung
alle bewegen sich für sich durch den Raum (ohne berühren, anrempeln, sprechen, etc.)1.) auf ein Klatschen von außen hineingeben „und geh“, „und steh“, bzw. Gehen in Zeitraffer oder Zeitlupe2.) vorher auf Zettelchen gesammelte Fortbewegungsverben hineingeben
- Vokabular Fortbewegung- Untersuchung anderer Gänge- Etablierung theatraler Gestaltungsmittel
Assoziationskreis Učenici stoje u krugu. Moderator jednom od učenika „dobacuje“ neki pojam popraćen nekim zvukom, učenik ga „hvata“, ponavlja zvuk, asocira s njim neku novu riječ i „dobacuje“ ju idućem učeniku koji ju ponavlja…
- vježba vokabulara- povezivanje riječi, pokreta i zvuka- reakcija na agiranje drugih
Brojalica Učenici zauzimaju poziciju u prostoru. Jedan započinje brojiti od jedan, bez međusobnih dogovora idući učenik nastavlja brojem dva,… i tako dok ne dođu do ukupnog broja nazočnih. Ukoliko dvije osobe istovremeno izgovore neki broj, igra se prekida i kreće ponovno od jedan.
- uigravanje grupe- uočavanje reakcija drugih
Körper aufwärmen / bewusst machen
• Arme und Beine ausschütteln • Strecken / Äpfelpflücken • von den Füßen beginnend aufwärmen / kreisen / schütteln / abklopfen
- zagrijavanje za tjelesne aktivnosti- osvještavanje vlastitog tijela
Stimme aufwärmen / bewusst machen:
• Gähnen / Kiefer ausschütteln / Lippen flattern / „mhm“ kauen • „bla – ble – bli- blo – blu“ zum Ausdrücken von Emotionen • süjahaha singen mit seitlichem Armschwenken (süjehehe, süjohoho, süjihihihi) • kakekikoku (kaka-keke-kiki... verdoppeln und verdreifachen) > sa-, ma-, fa-, wa-, pa-... • „Pau“ in Reiterstellung mit den Fäusten „abschießen“ zum Gegenüber
- zagrijavanje glasnica – priprema za izgovaranje teksta
Klatschkreis Klatsch-Impuls weitergeben zum Nachbarn, Zurückklatschen als weitere Stufe, Hochspringen, sich Ducken, um Impuls auszuweichen, Klatschen über die Diagonalen hinweg (wichtig: Impuls immer mit Blickkontakt abgeben!)Alternativ: „swish, boing, pow!“ > Kreisspiel mit Impulsweitergabe bei „swish“, Anhalten bei „boing“ und quer durch den Kreis schicken mit “pow”
- usklađivanje grupe- vježba koncentracije
Affe-Elefant-Toaster Kreisspiel mit 1 Person in der Mitte, die auf jemand im Kreis zeigt und dabei Affe (Person in der Mitte: hält sich die Augen zu, Person rechts davon: hält sich die Ohren zu, Person links davon: hält sich den Mund zu), Elefant (Mitte: Rüssel, rechts/links: Ohren bilden), Toaster (Mitte: auf- und abspringender Toast, rechts/links: mit den Armen Toastschlitz darstellen), Palme (Mitte: Palmschopf, rechts/links: Palmwedel), Superman (Mitte: Superman-Haltung, rechts/links: Mantelbewegung) oder Kochtopf (alle drei liegen auf dem Boden und „brodeln“)fordert; „James Bond“:Mitte-JamesBond mit Pistole, links/rechts-mit Bewegung runter-„Uuuh James“; „Waschmaschine“: Mitte-kreisender Kopf, links/rechts-halten Arme zu Dreieck an Hüfte/Kopf; „Mixer“: Mitte-beide Arme schräg hoch ausstrecken, links/rechts-drehen sich
- breit gefächertes Vokabular- Bewegung- Reaktion- Erinnerungsfähigkeit- Bilder erfinden und bauen
>> Reduzierung der Darstellungsmöglichkeiten als Differenzierung!Lügengeschichten Vorstellungsrunde mit Namen und 3 Aussagen über sich selbst, davon 1 Lüge
(ohne Auflösung)- Sprechanlässe geben- Wortfeld Vorstellung- Kennenlern-Spiel- im Theater darf man lügen- freies Erzählen- biografisches Erzählen & Lüge als Motivation
Pričam ti priču Sjedeći u krugu učenici zajednički pričaju priču na odabranu temu na način da svaki idući u smjeru kazaljke na satu ponavlja sve što je bilo rečeno ranije te dodaje još jednu novu riječ.Varijanta: svaki učenik priči pridodaje jednu rečenicu.
- poticaj za pričanje
Was machst du gerade? wechselseitiges Befragen in 2er-Teams: „Was machst du gerade?“ „Ich…“; jedoch wird immer nur die Tätigkeit des/der Partner/-in ausgeführtRegeln: keine Wiederholungen/möglichst keine Pausen
- Wortfeld Freizeit- Tätigkeitsverben- Bewegung / Warm up- erstes pantomimisches Spiel ohne Zuschauer
Ich bin ein Baum es wird ein gemeinsames Standbild gebildet, indem alle nacheinander auf die Bühne gehen und sich in einem Standbild zu den anderen in Beziehung setzen erste Person beginnt mit „Ich bin ein Baum“ (oder „ich bin das Geschenk“ oder...) zweite Person ergänzt den ersten Gegenstand/Person, benennt sich und die Beziehung zum 1. Gegenstand/zur 1. Person , z.B. „Ich bin der Apfel, der am Baum dran hängt“
- Vokabular zu einem ausgewählten Wortfeld- Relativsätze- Bildung eines Gruppenstandbildes
Standbild-Wettbewerb - zwei gleich große Gruppen treten befinden sich auf der „Bühne“ und bekommen ein gesellschaftliches/kulturelles Ereignis genannt und müssen dann in 1 min gemeinsam als Gruppe ein Standbild dazu bauen; das bessere Standbild bekommt einen Punkt
- Wortfeld gesellschaftliche /kulturelle Ereignisse- Teamwork
Szenenaufgabe - in Gruppenarbeit:- Szenen aus Standbildern & Erzähler*innen zu Titeln wie: „der Unfall“, „der Diebstahl“, „das erste Date“ entwickeln Tipp: möglichst Titel mit hohem Potenzial an Handlung und Action wählen- Szenen zur Begegnung zwischen zwei Figuren aus a) Märchen, b) dem öffentlichen Leben, c) der deutschsprachigen Geschichte entwickeln
- freie Dialoge sprechen- Wortfeld Orte- evtl. mit Landeskunde verknüpfbar- Team-Work- Textverteilung innerhalb der Gruppe ausgewogener
Potraži osobu koja…
…zna tko je Leh.
…govori 3 ili više stranih jezika.
…jako dobro prezentira.
…piše pjesme ili literarne tekstove.
…je imala izložbu svojih likovnih radova.
…svira bar jedan glazbeni instrument.
…lijepo pjeva.
...može ispričati bar pet činjenica iz povijesti Krapine.
…je glumila u nekoj predstavi ili igrokazu.
…je vrlo vješta u uporabi make-upa.
…zna imena svih osoba u ovoj grupi. …voli povijest.
…rastura računalne igrice.
…je već sudjelovala u nekom projektu.
...je snimila neki film prikazan u javnosti.
…je već jednom igrala „Potragu za blagom“.
...se bavi fotografiranjem i snimanjem.
...je poput turističkog vodiča Krapinom vodila grupu posjetitelja.
…je bila u Muzeju krapinskih neandertalaca.
GLAZBENA RADIONICA
PJEVAJMO BUDNICE -Upoznavanje s temom- „Budnice“ -istraživački radIzrada plakata- Web alat npr. Poster my wall ili Story Jumper
-odabir budnica koje će se pjevati, npr. Još Hrvatska nij propala, Prosto zrakom ptica leti- analiza i razgovor o tekstu pjesme- učenje pjesama po sluhu metodom imitacije-izvođenje pjesme, individualno, u grupi
- promišljanje o mogućnostima modifikacije pjesme:
- Promijeniti tekst- Dodati pratnju npr.
Body percussion- Dodati modernije
ritmove
Upoznati kakva se glazba i u kojim prilikama izvodila u KrapiniProučiti kakva je uloga glazbe u predstavi, kakve i koje pjesme bi se mogle izvesti
Koje su mogućnosti vokalnog, instrumentalnog izvođenja
Mogućnosti prilagodbe skladbe potrebama scenskog prikaza
BODY PERCUSSION (TJELOGLAZBA)
-upoznavanje sa zvukovima koje možemo proizvesti vlastitim tijelom-pljeskanje, lupkanje po različitim dijelovima tijela, pucketanje prstima, udaranje nogama o pod, različiti zvukovi koje proizvodimo rukama, prstima, ustima-izvođenje jednostavnih ritamskih obrazaca- improvizacija ritmova -skupna i individualna-pjevanje uz tjeloglazbu
Body percussion je tehnika sviranja kod koje koristimo svoje tijelo kao udaraljkeGlazbeno predznanje nije potrebnoSluži za povezivanje grupe ,Opuštanje i razvijanje kreativnosti
Radni listić- GLAZBENA SLIČICA KRAPINE
1. Razmisli koja je vrsta glazbe je najkarakterističnija za Krapinu: a) Umjetnička glazbab) Festivalska glazbac) Rock glazbad) Jazz glazba
2. Dovrši stihove jedne od najpoznatijih pjesama s Krapinskog festivala:„ Dobro mi došel prijatel-------- --------------- ---------------------- ---------------,“budi kak doma vu vlastitoj hiži ------ ----- --------------------- ------- --------------------.
3. Da li ti znaš neku popularnu pjesmu s Krapinskog festivala? (navedi naslov)
____________________________________________________________________
4. Gl. primjer (1) Nakon odslušanog primjera zaokruži točan odgovor.
https://youtu.be/OqYj22rShfI
Kako se zove pjevač koji je ujedno i autor ove poznate skladbe.
a) Toni Cetinskib) Zvonko Špišićc) Oliver Dragojević
5. U Krapini trenutno djeluje samo jedan orkestar. Kakav orkestar ima Krapina? ( nakon odslušanog gl. primjera (2) zaokruži točan odgovor)
https://youtu.be/GvY7xqIj0UA
a) Simfonijski orkestarb) Puhački orkestarc) Tamburaški orkestar
6. Zvuk Krapine obogaćuju i vrijedna glazbala koja je obnovila umjetnička radionica Heferer, najpoznatija takva radionica u Hrvatskoj.
Poslušajte glazbeni primjer (3) i navedite koje je to glazbalo. _____________________ https://www.youtube.com/watch?v=-A8lyuLK9Qw
7. Sigurno prepoznaješ ime krapinskog glazbenika Rajka Suhodolčana i njegov hit „ Pod brajde“, pažljivo slušaj izvedbu skladbe ( gl. primjer 4) i odredi izvođački sastav:
____________________________________________________________ https://youtu.be/SiDqBiBNWYs
8. Za kraj, poslušaj ulomak skladbe mladog krapinskog glazbenika (nakon odslušanog gl. primjera (5) zaokruži točan odgovor)
https://youtu.be/jqeFPVLxTwI
Glazbenik je:a) Jura Miljanb) Jura Stublićc) Jura Pađen
Kojem glazbenom stilu pripada njegova glazba? __________________________________
ISTRAŽI!Ovim kratkim radnim listićem nije obuhvaćena potpuna glazbena slika Krapine, stoga predlažem da još malo istražuješ …
1.Pomoću Interneta pronađi podatke o glazbenicima rođenim u Krapini te spoji njihova imena sa odgovarajućim glazbenim zanimanjem:
1. Zoran Novačić a) KANTAUTOR/ ICA
2. Jelena Balent b) DIRIGENT/ICA I SKLADATELJ/ICA
3. Matija Habijanec c) JAZZ PJEVAČ/ICA
2. Pronađi (Youtube), preslušaj i odaberi po jednu skladbu od predloženih glazbenika, odabrane skladbe slušati ćemo pri sljedećem susretu.
GLAZBENI PRIMJERI:
BR.1 Zvonko Špišić- Suza za zagorske brege
BR.2 Gradski puhački orkestar Krapina- Svečana koračnica
BR.3 15. Festival Orgulja Heferer crkva sv. Nikole
BR.4 Kvartet Gubec i Tamburaški orkestar HRT - Pod brajde, Rajko Suhodolčan
BR.5 LaFamilia - Vrijeme za nas
