Ludwig Bechstein - Bajke

7/28/2019 Ludwig Bechstein - Bajke

1/97

1


2/97

2

LUDWIG BECHSTEIN

BAJKE

S njemakoga preveoJosip Tabak

Naslov izvornika:Mrchen


3/97

3

Sadraj

PATULJKOVA KAPICABJELOUKINA KRUNAMOMAK U TUINIJAKOTA KRALJEVII PASTIRSITNI SIUNIOVJEULJAKAROBNI PREDMETIVRAJI PUT NA FALKENSTEINORAHOVA GRANI CA ZLATNI SRNDAZAARANA KRALJEVNA AROBNJAK I DJECAMAGARAC KOJI GOVORIDVA OKRUGLA ML INARAUTRKIVALI SE ZEC I JEORLOVI I GAVRANI

Zec i kralj slonovaZec i ptica

Pustinjak i tri lupeaLukavi gavranLopov iavoPreoblieni miLukavstvo i osveta gavrana


4/97

4

PATULJKOVA KAPICA

(Zwergenmtzchen)

Bio jedan mlinar to je imao tri sina i jednu ker. Tu je kersilno volio, ali sa sinovima nikad da bude zadovoljan: nikako mu ne

mogahu ugoditi. Sinci stoga bili veoma alosni i utueni, te eljelida odu daleko od oinske kue. esto su zajedno sjedili i tunouzdisali jadajui se meu sobom; nisu braa znala to bi i kako bi.

Jednog dana, kad su ojaena braa opet zajedno sjedila,

jednome se izmeu njih ote uzdah:Ah, da nam je doi do kapice kakva patuljka, svoj bi trojicibilo pomoi.

Kako to?upitat e jedan od ostale dvojice.Patuljci to u zelenim brdima boravepoe objanjavati

prviimaju kapice to ih zovu nevidi: stavi li takav nevdna glavu, postaje nevidljiv. Lijepo vam je to,brao mila. Lako seovjeku ukloniti s puta onima koji gane ele i od kojih nikad lijeperijei da uje. Moe kamo te volja, moe uzeti to ti srcu drago, jer

te nitko ne vidi dok ti je takav nevd na glavi.Ali kako doi do takva nevida? javi se najmlai.Patuljciodgovori najstarijito ti je udan malen narod

to se rado igra i zabavlja. Veliko im je veselje da kadikad svojekapice uvis bacaju. Hop! ode kapica uvis, a patuljak vidljiv. Eto je

sada nazad, hop! hvata je i na glavu stavlja, te je opet nevidljiv. Ne

treba ti drugo nego pripaziti: kad kakav patuljak kapicu uvis hiti,

samo ga brzo dohvati i pridri a kapicu sam doekaj. Patuljak tadostaje vidljiv, nema mu druge, a ti si onda gso cijeloga onog soja.

Volja ti kapicu zadrati ili je vratiti: zadri li je, s njom si nevidljiv,vraa li je, moe u patuljka za njutraiti blaga da ti za cio ivot

bude; a zna se da patuljci gospodare svim kovinama u zemlji i da su

im znane sve moi prirode.E, ba bi nam to valjalo!uzdahnu jedan izmeu brae.

Idi onamo pa i sebi i nama pribavi takve kapice, ili barem sebi, pa

onda i nama pomozi da mognemo odavde.

Hou! prihvati najstariji brat, pa se odmah uputi u zelenabrda.

Put bio podugaak, pa dobro mome istom predveer stie brdu


5/97

5

gdje bijae nastan patuljcima. Ondje lee u zelenu travu na mjestugdje su se pokazivali tragovi patuljaka: bili to okrugli tragovi to su

ostali od njihove igre a jasno se vidjeli na mjeseini. Ubrzo ugledakako se sasvim blizu nekoliko patuljaka jedan preko drugogapremee i valja, bacaju kapice i svakako se zabavljaju i ale.Doskora jedna kapica pade na tlo blizu njega, momak posegnu za

njomali patuljak kojemu je pripadala bijae kudikamo bri odnjega, pograbi svoju kapu i povika:

Ho hio, ovdio lopovio!Razlijee se povik, a sva vojska patuljaka navali na momka, te

bijae kao da su mravi povrvjeli po kakvu kukcu. Od silnoga se

mnotva nije mogao obraniti, nego pusti da ga patuljci zarobe i daga sa sobom odvedu duboko pod zemlju, u svoje prebivalite.Kako najstarijeg brata ne b natrag, ostala se dvojica silno

ucviljee. I sestri bijae ao, jer je u nje bilo meko i dobro srce, te juje esto dua boljela to je otac tako okrutan i nesmiljen premanjezinoj brai i to samo za nju mari. A stari mlinar gunao:

Vrag odnio klipana, ba me briga za nj! Jedna beskorisnausta manje za stolom. Ve e se vratiti kad ogladni, ta nee kopriva

pozepsti.

No dan za danom promicao, a od momka ni traga ni glasa.Prema ostaloj dvojici sinova otac bivao jo krui i nesmiljeniji.Braa se meusobno jadala, te e srednji najmlaemu:

Zna li to, bracane? Sad u ja put pod noge pa u zelena brda,ne bih li se kako domogao kapice kojeg patuljka; tko zna, modauspijem. A to se naeg brata tie, sve mislim da se on jednedomogao pa krenuo u svijet da se za sreom ogleda, a nas zaboravio.Poslui li me srea, znaj da u se posigurno vratiti. Ne vratim li se,znak je da mi je srealea okrenula, a za taj slua: zbogomzauvijek!

Tuno se rastadoebraa, i srednji odmah usmjeri put zelenihbrda. Ondje se s njime u svemu zbilo to i s njegovim bratom.Ugledao je patuljka, segnuo za kapicom, ali ga patuljak pretekao te

povikao Ho hio, ovdio lopovio!a nato se sjatila sva mnoinapodzemnih ovjeuljaka, navalila na momka te ga tako sapela da senije mogao ni maknuti. Potom ga patuljci odvukli duboko dolje, u

svoj podzemni nastan.

ama napala najmlaeg mlinareva sina, teje nestrpljivo ekaoda mu se brat vrati, ali uzalud. Tuga ga obuze, jer mu se sad


6/97

6

objasnilo da se srednjem bratu nije srea nasmijeila. I sestra sestuila.A otac ostade ravnoduan i samo ree:

Ode pa ode; kome se kod kue ne svia, irok mu put. Svijetjeprostran, a na mojoj kui nisu graditelji smetnuli s uma da vratanaine. Dojadilo mu dobro, pa po zlo poao, ba k magare kad naled navre da nogu slomi. Nek ide skitnica, to ste za njim udarili ukuknjavu? Sretan sam to mi se s oiju maknuo!

Dotad se najmlai brat tjeio time to s nekim moe nevoljupodnositi, ali otkad su mu oba brata otila te on ostao sam bijae muupravo neizdrljivo, i stoga sestri kaza:

Odoh sad i ja, sestrice, pa teko da u se vratiti, bude li i sa

mnom to i s braom naom. Otac meba ne trpi, i tu nema drugeve put preda se. Grdnje to su prije padale po trojici zahvaaju sadmene jednoga, a to mi jepreteko breme. Da si mi zdravo, i Bog teuvao!

Sestra sprva nije htjela brata pustiti, jer je njega, najmlaega,najvie voljela, ali je on ipak otiao od kue, i to kradom.

Dok je iao, dobro je mozgao to e i kako e da bi se domogaopatuljkove kapice. Kad je stigao u brda, odmah po okruglim

tragovima u travi prepozna mjesto gdje patuljci izvode svoj noniples, gdje se igraju i zabavljaju. U suton lee u travu tepoeka dokne dooepatuljci i ne poee igrati i plesati i kapice uvis bacati.

Jedan izmeu njih prikui se sasvim blizu, baci kapicu uvis, alirazborito mome ne posegnu za njom ve u sebi prebirae: Taimam vremena; valja mi se drati tako da ovjeuljci postanu sigurnii pitomi pa da ih onda iznenadim. Patuljak vidje da nita nema odnjegove ale, uze svoju kapicu to bijae pala sasvim blizu djeaka,

pa se udalji.

Ne potraje dugo kadli pokraj momka pade druga kapica. Vidi,

vidipomisli momi pa tu kape padaju kao kia. Takopomisli, ali ne posegnu sve dok mu trea nije na ruku pala. Hop!mome zgrabi kapicu i brzo skoi na noge.

Ho hio, ovdio lopovio! Ho hio lopovio!prodera sepatuljak to ga grlo nosi, a glas mu, tanak i prodoran, jeknu tako daje u kosti prodirao.

Nato onamo povrvje narod patuljaka, ali momak, koji je sad

imao kapicu, bijae nevidljiv, pa mu nita ne mogoe. Svi udarie ulelek i kuknjavu zbog kapice, te nevidljivog lopova poee moliti ikumiti da im je vrati, pa traio to mu drago zauzvrat.


7/97

7

to mu drago zauzvrat?upita razborito mome. E, tomi je po volji, tako bismo se mogli pogoditi. Ali da najprije vidim u

emu je to vae to mu drago, i zato vas pitam: Gdje su dvojicamoje brae?Dolje su na dvorima, pod zelenim brdom!odgovori

patuljak ija ono kapica bijae.A to ondje rade?Slue!Tako, slue?E, pa lijepo, sad ete vi meni sluiti! Naprijed,

mojoj brai! Njihovu je sluenju sada kraj, a vae poinje!Tada podzemni moradoe sluiti zemnoga, jer jepomou one

kapice stekao mo nad njima.Smeteni i alosni, patuljci odvedoe svoga gospodara na nekomjesto gdje se u zelenom brdu nalazio nekakav otvor, taj se otvor ili

ulaz buno rastvori, pa svi brzo uoe te se spustie unutra.Dolje bijae divnih i neizmjerno golemih prostorija, velikih

dvorana, manjih soba i komorica, ve prema potrebi onoga sitnognaroda.

Prije nego io se i za ime ogledao, momi zatrai svojubrau, a patuljci odmah skoknue pa mu brau dovedoe. Bijahu njihdvojica odjeveni kao sluge, a im ga ugledae, tuni zabugarie:

Jesi li to ti, dragi i dobri brate? Evo nas sve trojice opetzajedno, ali u vlasti ovih podzemnih. Sueno nam da nikad vie neugledamo nebeskog plavetnila, zelenih uma i zlaanih polja!

Mila brao uzvrati najmlai poekajte malo, jermislim da emo drugi list okrenuti.

A onda e, obraajui se patuljcima i pritom smotreno i vrstodrei kapicu u ruci:

Ovamo gospodska odijela i sveano ruho, za me i za mojubrau!

Tako zapovjedi, a patuljci mu zapovijed posluae te je u trenoka izvrie. Kad braa bijahu gotova s preodijevanjem, gospodar

patuljaka naredi da se iznese stol s biranim jelom i najboljim vinom.

Zatim zatrai pjesmu i svirku, ples i glumu sva umijea u kojimase patuljci razumiju i u kojima su umjetnici bez premca. Zatrai

potom skupocjene postelje za poinak, zatrai sveanu rasvjetuitava podzemnog carstva, pa onda staklene koije s divnimkonjima, da se povezu svud po zelenim brdima i da razgledaju sve

to je vrijedno da se vidi. Vozila sebraa kroza spilje od dragog


8/97

8

kamenja, gledahu divne vodoskoke, promatrahu kovine to kaocvijee cvatusrebrne ljiljane, zlatne suncokrete, bakarne rue, a

sve se blistalo od pustoga sjaja i krasote.Najposlije se gospodar poe s patuljcima pogaati oko toga daim se kapica vrati, te im postavi teke uvjete. Zahtijevao je prvonapitak od najrjeega ljekovitog bilja, jer su biljke i njihoveljekovite moi patuljcima nadasve dobro znane; traio je taj napitakza bolesno srce svoga oca, ne bi li se okrenulo te ispunilo ljubavlju

prema trojici sinova. Kao drugo, zatrai bogat miraz za dragu sestru,toliko kao da je za kakvu kraljevnu. Tree, zaiska puna kola dragogkamenja i majstorskih izraevina to ih patuljci osobito umjeno

izrauju, i po vrhu puna kola zlatnog novca, jer ne veli poslovicazaludu: Pare govore i Pred zlatom se sva vrata otvaraju. A ibraa hotijahu da se vrata pred njima otvaraju. Naposljetku jozatrai po jedne koije za svakoga od njih trojice, koije vrloudobne, sa staklenim oknima, i sve ono to uz koije ide: koijae,konje, konjsku ormu i opremu.

Savijali se patuljci i previjali kolika ih je muka spopala od tih

zahtjeva, te zakukali tako tuno da bi se i stijena smekala. Nouzalud im bijae sav njihov cvil.

Neete likaza gospodari opet dobro: ostat emoovdje, sasvim je lijepo u vas. I svima u vam redom kapice uzeti. Aonda gledajte, gdje god se koji pojavi, gotovo je s njime. Ali to jonije sve! Odvest u se ja na gornji svijet, pa u aba nahvatati isvakome od vas po jednu u postelju staviti prije nego to legnete na

poinak.Tek to je gospodar spomenuo abe, svi patuljci u oaju padoe

na koljena i zavapie:Smiluj se, smiluj se, samo to ne! Za sve na svijetu! Samo to

ne!

A valja znati da su patuljcima abe strah i trepet i da im onesmrt donose. Uzdiui pristadoe na njegove zahtjeve te odmah

prionue na posao da saberu sve to je zaelio i da ispune svezapovijedi svoga strogog gospodara. Dotle u mlinu mrgodnog

mlinara, gore na zemlji, bilo zlo i naopako. Kad je i najmlai bratotiao od kue, mlinar mrmljao:

I on eto ode, izmaknu kao to voda u lijebu otjee. Takove biva, to ti je zahvala to si djecu othranio; lea ti okrenu. Sad mi

je samo ki ostala, moja ljubimica, zjenica oka moga.


9/97

9

A ljubimica sjela i u pla briznula.Opet kmei mrmljao stari.Misli, povjerovat u da

za braom plae! Plae ti zbog onoga kukavca to bi da te prosi.Nigdje nita nema, sama nema nita, ja nita nemam, sve troje smogolai. uje li u mlinu klopot? Ja nita ne ujem. Mlin stoji te stoji,

ja eto ne meljem, pa se ne moe udati, osim ako ti je elja daproslavimo prosjaku svadbu. to veli, a?

Takve je govore valjalo djevojci gotovo svednevice sluati, teje naprosto venula jad jadujui, nikom ne kazujui.

No jednoga lijepog jutra eto ti triju koija pred mlin. Malikoijai upravljali koijama, skoila mala sluad da vrata otvore, te

iz prvih kola izioe trojica prekrasne mlade gospode: bijahuodjeveni poput kakvih kraljevia.Mnotvo se slugu ustralo oko ostalih kola, razvezivali,

razmotavali, teret skidali: krinje i ormare, kovege i teke sandukei sve to u mlin unosili. Zabezeknuo se mlinar i njegova ki,zapanjili se i zanijemjeli.

Dobro jutro, oe! Dobro jutro, seko! Evo nas opet! javieim se braa.

A njih dvoje stoje k ukopani, snebivaju se od tolikog uda.Ded nam nazdravi dobrodolicu, dragi oe! kaza

najstariji.

I u tim rijeima jednome izmeu slugu uze bocu iz ruku tenatoi zlatan pehar, nadasve umjetniki izraen, natoi ga do vrha

plemenitim vinom pa ga prui ocu. A mlinar, poto otpi, doda pehardalje, te svi zaredae da piju. Starome mlinaru prostruja toplina uhladno srce, a toplina se prometnu u oganjoganj ljubavi. Zaplakastarac poput djeteta, pade sinovima u zagrljaj te ih poe cjelivati i

blagosivljati. Uto doe i zarunik djevojin, pa i on nazdravipridolima.

A nato, gle uda, mlinski tokovi, koji su toliko mirovali,poeli se od radosti brzo okretati, klip-klap! klip-klap! pa se vrtjelida bijae milina, sve klopoui klip-klap! klip- klap!


10/97

10

BJELOUKINA KRUNA

U staji nekoga krtoga seljaka, koji imae smjernu, dobrostivuslukinju, ivjela lijepa zmija u koje bijae zlatna kruna na glavi.Mogao si zmiju nou kadikad uti kako divno pjeva, jer te zmije

bjelouke u kojih je kruna na glavi, imaju dar da pjevaju ljepenegoli ijedna ptica pjevica.

Kad bi vjerna slukinja ula u staju te krave muzla, hranila ih iliim stelju steralaa ona je to nadasve brino obavljala, jer joj blagonjezina gospodara bijae iznad svega ponekad bi dopuzala

bjelouka, bijela poput bijelog mia, dopuzla iz pukotine u zidu gdjejoj nastan bio, te bi pametnim svojim oicama gledala u zaposlenudjevojku. Njoj se tada uvijek inilo da zmija neto od nje trai, pa bi,milostiva srca kakva bjee, redovito neto tople jmue1 nalila utanjuri te ga stavilapred lijepu bjelouku. A zmijska bi kraljica pilamlijeko veoma zadovoljna i okretala svoju glavicu, pa bi tada

zasjala mala kruna poput dijamanta ili alem-kamena i redovito

svijetlila u mranoj staji.Dobra se djevojka silno radovala bijeloj zmiji i opaala kako

krave, otkad zmiju mlijekom poji, naoigled idu unapredak, dajumnogo mlijeka, uvijek su zdrave, a telad im krasna. Djevojka setome od srca radovala.

Zbilo se jednom da je gospodar uao u staju upravo u asu kadje bjelouka sa svog tanjuria pila mlijeko to ga je dobra djevojkapred nju stavila. Kako je gospodar bio neizmjerno krt i pohlepan,toliko se raestio kao da je jadna djevojka mlijeko na kablove

prolijevala.

Nevaljala djevojko!prodera se zli seljak.Tako li tipostupa s imovinom svoga gospodara?Zar se ne stidi grijeha to

ga ini hranei i na staju navikavajui takva otrovnog gmaza kojiionako nou krave doji? Zar se takvo to ikad vidjelo? Gotovovjerujem da si zla vjetica i da s avolskim gmazom tjera svojesotonije!

Jadna djevojka nije na te nezasluene i otre prijekore znaladrugo doli da u pla brizne. Ali se seljak nije ni najmanje osvrtao nanjezine suze, nego je sveudilj vikao i sve vie zapadao u jarost,

1jomua - istom pomuzeno mlijeko


11/97

11

zaboravio je svu vjernost i marljivost djevojinu te nastavio da psujei da bjesni:

Van iz moje kue! Napolje! I to smjesta! Ne treba menizmij da ih gostim! Ne trebaju mi kradljivice mlijeka i vjetice! Dasi odmah svezala svoj zaveljaj i s oiju mi se makla! Tornjaj se izsela, i da se vie nikad nisi pokazala, jer u te inae prijaviti, pa e testrpati u zatvor i iibati, ti vjetice!

Djevojka, na koju su pale tako otre grdnje, izie iz staje glasnoplaui, uspe se u svoju sobicu, sabra svoje ruho i sveza zaveljaj.Izie iz kue i udari preko dvorita. Stee je oko srca, jer je upravoula gdje me njezina krava miljenica.

Kako je seljak meuto otiao odande, djevojka jo jednom ueu staju, da se tiho i u suzama rastane sa svojim milim blagom:krotkoj je posluzi blago njezina gospodara drago ba kao da je injezino vlastito.

Ue djevojka u staju, isplaka se te jo jednom pomilova svakukravu, njezina joj miljenica jo jednom liznu ruku i gle! dopuza izmija s krunom na glavi.

Zbogom ostaj, ubogi stvore, nitko te vie nee hranitikaza djevojka.

Mala se zmija nato podie kao da e joj glavicu u ruku poloiti,i najednom kruna pade djevojci u ruku, a zmija odgmiza iz stajeto prije nikad nije uinila. Bjee to znak da i ona od kue odlazi gdje

joj ubudue ne kane vie ni kaplje mlijeka dati.Sad jadna djevojka udari svojim putem, a nije znala kakvo je

bogatstvo stekla. Ne bijae joj znana velika mo bjeloukine krune.A tko tu krunu ima i sa sobom nosi, njemu se sve na veliku sreuokree, svima je ljudima mio, zapada ga ast i radost.

Kad je djevojka odmakla izvan sela, susretne je naelnikov sin,komu je otac ba nedavno umro. Bio to najljepi momak u selu.Djevojka mu odmah omilje, on jepozdravi i upita kamo e i zatoslubu ostavlja. Kad mu ona pripovjedi kakvi je jadi biju, on je uputisvojoj majci i napomenu joj neka kae da je on alje.

Kad je djevojka stigla staroj naelnikovici te joj rekla to joj sinporuuje, ena u djevojku stee veliko povjerenje pa je zadra ukui. Kad se uveer sluge i slukinje bogatog seljaka skupie naveeru, morade doljakinja izmoliti molitvu; svima se inilo damolitvene rijei dolaze s aneoskih usana, sve ih proe neobina

pobonost, svima djevojka silnoomilje. Poto poveerae i poto


12/97

12

smjerna djevojka opet izmoli molitvu i blagoslov nakon veere, tekad sva eljad izie iz sobe, bogati naelnikov sin uze djevojku za

ruku pa s njom izie pred majku i ree:Blagoslovi nas majko, jer ili u nju uzeti za enu ili nikojudrugu. Ona me oarala.

Sve nas je oarala odgovori stara majka.Toliko jedobra koliko i lijepa, a smjerna koliko i bez ljage. Blagosivljam vas

u ime boje, od srca je rado uzimam za svoju ker.I tako siromana slukinja postade najbogatija ena u selu i po

vrhu sasvim sretna.

A onome krtom seljaku, koji se onako raestio zbog dvije-tri

kaplje mlijeka te otjerao najvjerniju slukinju, ubrzo sve polorakovim korakom. S bjeloukom koja je imala krunu na glavi otilamu i sva srea iz kue; ubrzo mu valjalo sve blago rasprodati, a za

blagom i polja. Sve je pak kupio bogati naelnikov sin, a njegova jeena odvela drage krave, koje sad bijahu njezine, odvela ih zelenimvijencima okiene u svoju staju, milovala ih i opet putala da jojruke liu, muzla ih i svojom ih rukom hranila.

Kad jednom takobijae i opet u staji zaposlena, iznenada sepojavi njezina bijela zmija. Mlada ena odmah prui krunu i ree:

Lijepo je od tebe to mi dolazi. Sad e svaki dan imatisvjeeg mlijeka koliko eli, a evo ti i tvoje krune: tisu put ti hvalaio si mi njome tako pomogla. Nije mi vie potrebna, jer sam bogatai sretna s ljubavi, vjernosti i marljivosti.

Bijela zmija tada opet uze svoju malu krunu i smjesti se u staji

mlade ene, kojoj na cijelom imanju ostade mir, sreai bojiblagoslov.


13/97

13

MOMAK U TUINI

Iza nekog mesara ostala udovica, a bio u nje sin jedinac. Baneto prije oeve smrti sin poeo da ui oev zanat, pa kad je mesarsvijetom promijenio, njegova udovica dade momka drugome

majstoru, da doui to je zapoeo, a onda ga posla u svijet. Trebaloje da tri godine ostane na putu kako bi se nagledao bijelog svijeta i u

njemu togod valjano nauio. Lijepo je mati sinka na put opremila,opremila ga to je mogla bolje, a na polasku mu dala i njihova psakoji se zvao Rundov.

Zaputio se mladi mesar od kuepa idui tako stigao u nekakvuumu u kojoj bijae nastan razbojnicima. Napadoe razbojnicimladog putnika te ga htjedoe orobiti. Momak se hrabro hranio, asvojski mu je pomgao njegov pas Rundov, koji je napadae bijesnoujedao i tako ih ranjavao. Zbog toga se jedan izmeu onihrazbojnika toliko raestio da je vjernog Rundova smjerio udarcemod kojega je pas odmah uginuo.

Mladi je mesar umaknuo razbojnicima ali je bjeei pred njimasve dublje zalazio u umu kojoj kanda kraja nebijae; tako je sasvimzalutao te vie nije znao gdje se nalazi. Naposljetku ugleda u daljini

kuicu posred ume, te usmjeri onamo. U kuici zatee bakicu, svusijedu: grohnula ona od starosti te se nije ni micala s mjesta. Momakstarici stade kazivati to je s njime bilo te je zamoli da mu pokaekako e iz te puste ume. I dok je kazivao to mu se dogodilo, sve

jadikovae za jadnim Rundovom, kojega su mu razbojnici ubili.Nato e mu bakica:

I ja imam lijepe pse, moe jednoga izabrati i sa sobompovesti.

To ree pa viknu:

Grizi-Deri!Kako to izree, u kuicu ue velik pas, te starica upita momka:

Svia li ti se ovaj?Lijep je to pasodgovori momakali moj bijae jo

ljepi.Svedere!viknu opet starica, a nato ue jo vei i jo

ljepi pas.Je li ti ovaj po volji?upita starica momka, kad je drugi

pas uao.


14/97

14

Svia mi se, nema zbora odgovori momakali moj mibijae ipak drai.

Strelobrzi!viknu starica i po trei put, a nato se pojaviba golem, jak i neobino lijep pas.Kad se pojavio, momak vie nije niekao da ga starica upita

svia li mu sepas, nego sam odmah prozbori:Eh, taj mi se svia! Ba takav bijae moj pas, i da razbojnici

nisu dobrog Rundova ubili pred mojim roenim oima, prisegao bihda je to on i nikoji drugi.

Sva tri ti psa poklanjamdoeka bakica ali se morasjeati i mene, jadne starice u umi, i ne smije se mog siromatva

stidjeti.Momak joj to obea, a starica zatim izvue i neku pitaljku temu je dade govorei:

Dobro je uvaj, jer njome moe u svako doba sva tripsa upomo dozvati.

Momak najljepe zahvali dobroj starici na ljubaznosti, oprostise s njome i veselo se zaputi putem to mu ga bijae oznaila kao

pravi. Uzeo momak put pod noge, a tri ga lijepa psa pratila

poskakujui i poigravajui se as pred njim, as za njim; njemu tobilo veliko zadovoljstvo.

Kad se usutonilo, putnik stie do usamljene krme: nalazila seu onoj golemoj umi kojoj kanda kraja nebijae. Pred krmomstajala mlada djevojka: bila to slukinja to je prala drveno posue.Kad je djevojka ugledala lijepoga mladia, kao da se uplaila, te murukom dade znak, kao da ga eli upozoriti da ne prilazi. Uto se nakrmi otvorie vrata: na njima sepokaza krmar te okasnjelog

putnikapozva da u njega odsjedne, pogotovu to je i on, to jestkrmar, mesar po zanatu.

Momku se nekako stijesni oko srca, ali sad ve ne bijae druge:tu je eto, glad ga i e mori,a no samo to nije pala. Ue mladi udvoranu i sjede, a njegova se tri psa skupie oko njega. Putnikzatrai da mu dadu to za veeru; ne potraja dugo kad preda njdonesoe dobar komad mesa, u masnoj umaki, i uz to svjea kruha.

Putnik se naklopio na jelo, a krmar sjeo na klupu kraj pei teuzeo promatrati gosta, jer drugog posla nije imao: osim mladianijednog vie gosta ne bijae u krmi.

Kad je momak bio potkraj veere, otvorie se vrata te unutra


15/97

15

stupi krmarica nosei na tanjuru tri komada kruha u mastinamoena. Krmar odmah ustade te poe potiho razgovarati sa

svojom enom.Nazdravlje!javi se sad krmarica momku kad je ovajodgurnuo zdjelu ispred sebe. A momak joj uzvrati:

Hvala lijepa, gospo krmarice.A sada da mu pokaemo sobu u kojoj e noiti kaza

krmarica te muu tutnu svijeu u ruku. Psi e u staju.Psi e sa momodluno e mladi putnik.Vidjet e sedoeka krmarica.Krmar sada otvori vrata na nekoj pokrajnjoj sobi; on

posvjetljujui svijeom poe naprijed, dok je krmarica ila izagosta. Sveudilj je nosila tanjur i na njemu ona tri namaena komadakruha. Kriom ih pokazivae stranevim psima, izazivajui tako uivotinjama elju da ih pojedu. Uoe u neku prostoriju kojoj pozidovima bijaepovjeano svakakvo orue lanci, ueta, lisice idrugo tota na tu priliku, sve redom stvari pomou kojih se ljudimogu sputati i liiti obrane.

Mnogo je tu oruja u udue gost.Hja, kad je ovjek na ovakvoj umskoj osami objasni

krmar onda mu se valja i osigurati; moja se eljad dobro njimeslui.

Dok bijae u tim rijeima, krmar otvori druga vrata tepoetuda, a krmarica meuto baci na pod jedan od onih masnih komadakruha. Prvi pas, onaj to se zvao Grizi-Deri, odmah ga epa. Alidok je pas gutao kruh, krmarica zalupi vratima, tako te pas ostadezatvoren u dvorani s orujem.

Sasvim neobino bijae u odaji u koju su zatim stupili: bilo jetu kao u spremitu kakva trgovca ruhom u veliku gradu. Uza svezidove redale se police, a po njima skupocjeno ruhoza ljude,ene i djecu. U udu se momak obazirao na sve strane te nije mogaoshvatiti emu sve to. A krmar dotle otvorio i trea vrata i momkudao znak da ga slijedi. Za to vrijeme krmarica bacila drugi masnikomad kruha, a nato skoi drugi pas onaj kojemu ime bijaeSveder; dok je on zagrizao, krmarica i opet zalupi vratima, pa takoi drugi pas bijae odstranjen: ostade zatvoren u runici.

Trea odaja u koju je momak stupio idui za krmarom bijaezaista lijepo ureena. U njoj bilo upova punih novca, a uza zidovestajali stakleni ormari u kojima je sve blistalo od nakita, zlatnog i


16/97

16

srebrnog posua i dragog kamenja. Takvo to nije mladi mesarskimomak nikada vidio; nije se mogao dovoljno nauditi niti sebi

objasniti kako je to pusto blago moglo dospjeti u tu osamljenukrmu u umi.Krmar sad otvori etvrtu sobu, a krmarica baci i trei masni

komad kruha. Za njim brzo skoi i zinu trei pas, onaj to se zvaoStrelobrzi; dok je on zvocnuo zubima, krmarica zalupila vratima,

pa dobri pas ostao zatvoren u riznici.

Gospodar triju pasa nije opazio da uza nj vie nije ni jedna odnjegovih vjernih ivotinja, nego je radoznao slijedio krmara uetvrtu sobu. A tubijae pusto i jezovito kao u kakvoj tamnici:

zidovi krvlju poprskani, a po podu svuda krvave mrlje.Momka proe jeza cijelim tijelom, a zau on nesmiljenikrmarev glas:

Mnogi je tu gost, mome, ivot ostavio, pa e i tebe ovdjesmrt zatei, ukoliko ne obea da e nam postati ortak u pljakanjui ubijanju.

Na te se rijei jadnome mladiu sledila krv u ilama, ali se onnekako ohrabri pa e krmaru:

Radije u umrijeti negoli da vam drugom budem!

Kako te voljadoeka krmar. Spremi se onda, jer eodmah sad umrijeti!To rekavi pograbi teku sjekiru kojoj otrica sijevnu.

Prestravio se momak, jer je jasno razabrao da se krmar ne ali.Obazre se za svojim psima, ali nigdje ni jednoga: sam je i sasvim

bespomoan. Kad vidje to je i kako je, moleivim se glasom obratikrmaru te mu ree:

Kad ve valja umrijeti, onda mi barem daj toliko vremenada se Bogu pomolim.

Dobro, pomoli seodsijee krmar.Momak se poeo skrueno moliti, kadli mu usred molitve naum pade pitaljka koju mu je dala dobra starica, pitaljka pomoukoje moe sva tri psa dozvati. I odmah izvadi pitaljku te snanozazvida.

Zar je to molitva, mladiu? povika krmar sav bijesan tepodie svoju ubojniku sjekiru.

Ali prije nego to je stigao sa zamahne i da smrtno sjekne,unutra kao munja dojuri pas to se zvao Strelobrzi, zahvali krmara


17/97

17

s lea te ga obori, a nato ve stigoe i Sveder i Grizi-Deri pa takoutroje raskidae ubojicu.

Bogu hvala!uzviknu krmarica te pade na koljena.Bogu hvala, sad sam izbavljena!Ni govora!gnjevno e joj sada momak. Ti si sukrivac

krmara ubojice, pse si mi izdajniki pohvatala kako bih vambespomoan u ruke pao.

Milost! Milost!zavapi krmarica. Ta morala samizvravati volju krvoloka koji me i samu jednom uhvatio i odondame zasunjio. Potedi mi ivot, a ja u ti dati zlatnu burmuticu!

Ne treba mi burmutica, ja ne mrkam! odvrnu joj

momak.I ne treba ti da bi mrkao preuze krmarica. S tom jeburmuticom drugo posrijedi: tko god iz nje uzme da mrkne a tipoklopac okrene udesno, taj e sve dotle bespomono stajati, sjeditiili leati dokle god poklopac ulijevo ne zavrne. Ostavi me naivotu, dobri mladiu, zaradi Boga i za svoje dobro, jer jo nisi sve

pogibli preturio. Samo ja znam gdje su ortaci moga mua, gdje sekrije sva druba razbojnika i ubojica od koje ni sa svojim psima nisisiguran.

I ena tada svome osloboditelju pokaza ulaz u razbojnikognijezdo u koje se stizalo kroz vrataca na podu. Mladi mesar otvoripoklopac ili vrataca i pusti unutra svoja tripsa, kojima se nitko nijemogao oprijeti, a psi brzo dokrajie s razbojnicima.

Momak nato dio onog blaga podijeli posluzi, a osobito onoj

samilosnoj djevojci, koja ga je na zlo upozorila: jednoga slugu s

bogatim darovima posla dobroj starici u umu, onojbakici koja muje pse poklonila, a isto toliko blaga posla svojoj majci. A onda sa

svojim psima krenu dalje.

Idui tako jednog dana naie na nekakvu koiju: sve sa nje crniveo visi, crni veo po koijau i po konjima ba alosna slika.Momak zastade pun suuti. A koija, neotesanac, doviknu momku:

to bulji, klipane? Hoe li se maknuti kad se tudakraljevna vozi?

Na tu se neuljudnost dobri momak ba ljutnu, te on zovnuStrelobrzog, da koijaa malo poui to je red. Nato Strelobrzi skoi

put koijaeva sjedala, pograbi koijaa za ovratnik pa ga prodrmapoput kukavna zeia, svue ga s koije te ga stade namakati ukaljuu na putu dok sav ne bijae ukaljan i nakvaen, a onda ga,


18/97

18

takva jadna i kukavna, opet stavi na njegovo sjedalo. Jo momakdoviknu savjet koijau, koji se sad sav smekao i savio: ne eli li da

ga ubudue snae togod slino, neka pripazi da bude uljudnijiprema drugima, sve ako i pjeke ili.To rekavi, radoznalo pogleda kroza staklo na vratima koije u

crno zavijene, te opazi gdje unutra sjedi neka kraljevna sva u crnu

ruhu, a ta kraljevna sva zaplakana.

Momak je smjerno upita kakvi su joj jadi na srce pali, a ona mu

pripovjedi hudi udes svoj.

Ja sampoe ona ki kralja to kraljuje u ovoj zemlji, nadkojom je nekakav moan a zao arobnjak rasprostro svoju mo te

svu kraljevinu pritisnuo glau i skupoom, a te nevolje mogu minutisamo onda ako ja njegovom postanem. Kako moj otac vie volisvoju zemlju i svoj narod negoli mene i samog sebe, pristao je da

ispuni taj strani uvjet, pa tako meni, tunoj i alosnoj, valja sadaonome zloduhu.

Ali, lijepa kraljevno, zato idete tako sami? upitamomak.

Zato, dragi mladiu odgovori mu kraljevnato sesvatko bojao da sa mnom poe. Jedino je ovaj koija bio spremanda me odveze, te se sve bojim da se toga prihvatio samo stoga to jei sam pomaga onog arobnjaka.

Lijepa kraljevnopreuze momakdopustite mi da vaspratim kao va komorni: moda u vam tako uiniti najbolju uslugute vas istrgnuti iz panda onog arobnjaka.

Oh, kako te rado sluam! odgovori kraljevna.Bit emi komornik, ulazi odmah i sjedaj kraj mene!

Momak tako i uini, te je kraljevnu tako lijepo zabavljao da sesmijala i jade zaboravila. Tako stigoe arobnjaku.

arobnjak, sitna nakazna prilika, sjedio na panju i poodavnoekao da mu stigne mlda. Ali se silno iznenadi kad vidje da nedolazi sama.

Momak odmah prie arobnjaku; prie mu sa svom svojomotmjenou te mu kaza da je komornik u slubi svoje kraljevne.Tako ree te arobnjaku za pozdrav ponudi da uzme burmuta iznjegove zlatne burmutice. Neizmjerno se obradovao kad vidje

arobnjaka kako zaista posee prstima u burmuticu i uzima dobarmrk burmuta.

Tako, potovani gospodine arobnjae prozbori momak,


19/97

19

poto je sebi privukao burmuticu i na njoj poklopac okrenuo udesnosada moemo razborito razgovarati, jer ste eto ovjek koji je na

svoje mjesto vrsto zasjeo.to to ima da znai tikvane? povika arobnjak te htjedeposkoiti, ali ne uzmoe: valjalo mu ostati na panju, pa i ostade kaoda je prikovan.

Dokle e ta glupa ala trajati? bijesno e namagareniarobnjakDosta mi je sjedenja, hajde oslobodi me bre, daljeovako ne mogu.

Rei u ti neto, ali ti valja umuknuti, blagorodni gospodinearobnjae podrugljivo e mu momak. Odmah ti se moe

pomoi: treba samo da oslobodi ovu kraljevnu i da joj obea danikad vie nee na zemlju njezina oca navaliti glad, skupou, bunui sline gluposti. Sve mi to treba dati crno na bijelu, vlastitomrukom napisano, a po vrhu valja ti se pobrinuti da mi nikad vie naoi ne izie.

arobnjak uzdisao i stenjao, znojio se i previjao, ali mu svebijae uzalud: naposljetku se predao sudbini te pristao na zahtjeveprincezina izbavitelja. Ovaj nato ponovo izvadi burmuticu, okrenu

poklopac ulijevo pa onda uljudno upita:

Je li vam po volji jo malo burmuta.A arobnjak udari po burmutici tako da se sav burmut razletio,ustade s panja pa jurnu odande kao da ga vihor nosi.

Kraljevna i njezin izbavitelj opet uoe u koiju te najkraimputem usmjerie kraljevskim dvorima. Ondje ih kralj i svi sa dvoraradosno doekae. Svima se silno svidio izbavitelj kraljevske keri,a najvie njoj samoj.

Za njega u poi ree kraljevnaza njega, ili ni za kogadrugog!

Staromu kralju bilo to s voljom, i tako je eto hrabri mesarskimomak to se u svijet otisnuo, ubrzo postao zarunik kraljevskekeri i nasljednikom prijestolja.


20/97

20

JAKOTA

(Der starke Gottlieb)

Bio neko bogat posjednik, a sluilo u njega mnogo slugu. Kadse jednome od tih, koji se osobito iskazao vjernou, rodilo dijete,

ba krepak sini, gospodar sluzi obeao da e maliana, bude lisamo jak kako treba, uzeti sebi u slubu. Otac nije smetnuo s uma toobeanje, nego je svu brigu upravio na to da mu sinak, kome jenadjenuo ime Bogoljub, odraste to snaniji. I zato sinku sedam

godina nije davao nita drugo da pije doli mlijeko, a za jelo, kolikosu sredstva doputala, nita drugo doli meso. I tako mu se sinakprometnuo u velika i jaka djeaka.

Kad je izminulo sedam godina, sluga povede sina gospodaru, te

e ovome:Pogledaj, gospodaru, kako je to kran momi! Za svoje bi

godine mogao ve togod uiniti.U vrtu, gdje su otac i sin susreli gospodara, stajalo mlado drvo,

i gospodar e djeaku:Hajde, Bogoljube, iupaj to drvo iz korijena!Ali djeakne uzmoe, pa gospodar dovri besjedu:

Mali je jo premlad i preslab; bilo bi previe da ve sada odnjega traimo da vri teke poslove.

Sluga odvede svoga sinka te ga jo sedam godina uze mlijekompojiti i mesom hraniti.

Kad tako prohuja i drugih sedam godina, otac lijepo sina za

ruku pa s njime opet pred gospodara. Ovome se sada Bogoljub uinidovoljno odraslim i snanim za slubu, ali uza sve to htjede momkanajprije ogledati, tako te sinku valjade jedan dan provesti u pokusnoj

slubi.Bogoljub je ve po prirodi, a dijelom i od one krepke hrane,

postao strahovito jak, pa je odmah, za pokus, malim prstom iupaoiz korijena podebelo stablo, tako te se svi zaprepastie. Osobito setolike snage uplaila i prestravila ena onoga bogatog posjednika, teodmah postade momku nesklona.

Pristupilo se poslu, ali taj za Bogoljuba ne bijae drugo doliigra: svaki je rad obavio kao od ale. Kad je dolo doba ruku,slukinja iznese zdjelu punu krumpira i uz to mlaenice, te poe da


21/97

21

zovne ostalu eljad. Bogoljub, koji je prvi bio gotov sa svojimposlom, sjede za stol te se naklopi na jelo, i tako dok bi dlanom od

dlanzdjela prazna.Kad ostale sluge dooe i htjedoe da jedu, Bogoljub se oglasiiza pei, gdje bijae legao na klupu da otpoine; javi se on odande,

poea se iza uha te kaza:Bilo tu nekakve jestvine, ali ne mnogo: miljah da je jelo za

me, pa sam ga pojeo.

Zinue svi od uda kad razabrae kakav je u Bogoljuba tek, te usebi proklee takva neumjerena druga.

Poslije jela bijae na redu da se ito mlati. U Bogoljubovim

rukama poigravalo mlatilo ba kao kakvo perce: bacao ga on u zrak idoekivao kao to se djeaci poigravaju lakim tapiima. I zatoiupa iz korijena neko stablo da mu bude mlatilom, te uze njimetako estoko mlatiti da su se sitna zrnca odmah u brano pretvarala,slama se trinila kao sjeka, a sve se zajedno, pod snanim udarcima,u zemlju ubijalo.

Moete zamisliti kako je bilo gospodaru kad je to vidio.Momak je ba prekardaio. Uplai se gazda opasnog sluge te poesmiljati put i nain kako da ga se lijepo otarasi. I tako prebiruisvoje, upita jakotu kakvu plau trai. Momak se sasvim prikuigospodaru te mu neto priapnu na uho. Gospodar se zacrvenje kaomak, te e Bogoljubu:

Dobro, ali nikome ni rijei o tom!I pogodi jakotu za slugu, a tome se ostali, dakako, nisu nimalo

obradovali.

Taj gospodar bijae nadasve krt ovjek, pa je najradije plaaoto je mogao manje. Sve je to Bogoljub dobro odmjerio: nije mu ba

bilo drago to se opasao tolikom snagom da bi se sada za drugemuio i za njih teglio. I tako, kad se gospodar opet naao nasamu sasvojom enom a ona ga upitala uz kakvu se to pogodbu Bogoljubnajmio u slubu, mu eni mogae odgovoriti:

Ah, draga eno, tako jeftino nisam nikad imao tako snanamomka: Bogoljub ne trai nikakve plae!

Nikakve plae? Pa to je nemogue! u udu e ena.Pazi, tu se neto krije! ovjee, ne kazuje mi istinu!

Umiri se, draga eno blago e joj mu. Neto on ipaktrai, a ja sam mu to i obeao, jer naprosto nita ne stoji. Ali toostaje tajna izmeu nas dvojice.


22/97

22

Vas dvojice?doeka ena. Ne, nego izmeu nas! Taja to moram znati!

Bogoljub e mi neto dati kad izmine godina dana promuca mu.On tebi? to li jo neu uti! ljutnu se ena. Ta to bi

mogao da ti dade sin jednog sluge?

Dat e mi jednu kruku odgovori mu.Kruku? Nisi ti pri pameti, ovjee! povika ena

zapadajui u bijes. Ta gdje na naem imanju ima kruaka?O, ima ih mnogouzvrati mu. Bogoljub misli na

kruku priuku, to jest zauku.

Sad ena, sva uasnuta, povika:Jadnie jadni! Opet je tvoja krtost posrijedi! Radije e dati ast ukaljaju nego da slugu plati. Ta ubit e te Bogoljub ako te

pljusne, jer gdje on udari, ondje trava ne raste! Ne, takva se pogodba

jo nije ula! Ali pusti ti meni, ja u ti tu nesreu maknuti s vrata,rijeit emo se momka.

Ako ga moe maknuti, draga enice maloduno e muja sam od sveg srca za to.

Posjednikova ena odmah skuje zgodnu osnovu. Na imanjubijae mlin u kojem se javljaju sablasti to su ve mnogome imnogome vratom zakrenule. I tako malo zatim zapovjedi momku:

Bogoljube, danas e u mlin odnijeti pol inika2ita te ega ondje samljeti!

Razumijem, gospoo posluno e jakota, pa dohvatigolemu vreu, sasu u nju inik-dva ita, zametnu se vreom teveselo zvidei krenu put mlina.

Kad je stigao mlinu, Bogoljub uljudno pokuca na vrata,

jedanput, dvaput, triput. Kako nitko nije otvarao, on blago gurnu

vrata nogom, a im to uini, vrata se rastvorie prepuknuvi posredsrijede. Mlinsko kamenje, to mu je unutri na putu lealo, blagorazmaknu nogama nalijevo i nadesno i tako stie do rvnja.

Prije nego to je sasuo ito i pokrenuo napravu, naloi vatricu,pristavi lonac s vodom, stavi unutra butinu i tako sebi uze variti

orbu za doruak. Dok on u tome, eto ti najednom nekakve golememake ognjenih oiju: zazinu grdosija, upilji strahovite svoje oi u

jakotu te zamijauka:

2inik- mjera za ito


23/97

23

Miau!Pis, mako! prodera se Bogoljub pa dohvati maku

nogom, da se odmah okrenula.Sad on istrese ito i krenu rvanj pa se prihvati doruka. Ontako, a odnekle se opet stvori maka te zafrkta i mijauknu:

Miau!ic, nakazo! viknu Bogoljub pa je kou od one butine

tako smjeri po glavi da se zavrtjela poput zvrka i nestala. Najednom

pred jakotu Bogoljuba ispade nekakav straan div i zagrmje:Crviu branjenjae! Tko ti je dopustio da melje?A moj ti Bogoljub ne budi lijen ve dohvati jedan od mlinskih

kamenova te njime kvrcnu diva po elu viui mu:Crviu, branjenjae! Tko ti je dopustio da se razmee?Kako ga kvrcnu onim kamenom, div se strovali nauznak i riknu

da se mlin iz temelja zatresao. Bogoljub meuto sasu brano uvreu, u drugu to je bijae donio pokupi mekinje, zametnu seobjema te usmjeri kui.

Bog nam bio na pomoi! zakukala posjednikova ena.Eno klipana, iv se i zdrav kui vraa! Malo zatim smisli

ena drugu zamku.Valja bunar oistiti! zapovjedi sutradan.Voda je

smradna i muljevita, ne moe se piti. Nek se Bogoljub u bunarspusti.

A ostalim slugama potajno kaza:

Kad bude dolje, dobro pripazite da tome deronji, koji vamsve izjede, ne bi sluajno na glavu pao kamen, s bunarske ograde.

Sluge dobro razumjee tu tobonju opomenu. I zato, kad seBogoljub u bunar spustio, pomaknue i sruie gornje kamenje udubinu. Zatutnjae kameni i poee se ruiti u dubinu i padati na

jakotu Bogoljuba, koji onima gore doviknu:

Kakve su to ale ozgo? Tko to u tintarnicu sipa pijesak zaposuivanje? ekajte samo dok vam gore doem, pa ete vidjetisvoje!

Sluge u strahu umakoe pa se posakrivae, a Bogoljub izie izbunara kao to dimnjaar izlazi iz dimnjaka.

Posjednikova ena nikako da smisli to bi i kako bi da seBogoljuba rijei. Na um joj pade da visoko na brdu stoje ukleti dvoriu kojima nikome ne bijae sigurnosti. Ondje se naime javljao duhnekakva starog diva koji je u davno davnanje doba poinio mnoga i


24/97

24

mnoga nedjela i stoga ondje bio proklet. Taj je stari div, osim

ostalog, za prilino golem novac prevario i otetio pretke sadanjeg

vlasnika, kojima je neko davno prodao taj posjed. Na te je dvoregospodarica poslala jakotu. Hinei ljubaznost kaza mu kako goreivi prijanji posjednik imanja, a taj njezinu muu duguje dobranusvotu novaca; ubere li Bogoljub taj novac, i sm e dobiti priliandio.

Snani sluga uze odmah put preda se. Ubrzo je stigao na vrhbrda pa se zaudio.

Hm, hm, proguna u sebi: dolje su mi uvijek govorili kakotu stoje nekakvi stari, razrueni dvori, a gle: predamnom je nova

novcata kua i ba prelijepa. Tu e zacijelo biti dosta novca.I prikui se na ulaz u onu divnu zgradu. Ne bijae ruke dapotegne zvono i da zazvoni, pa stoga pokuca na vrata. Ali vrata, bak i ona u mlinu, ostadoe vrsto zakljuana.

Kojeta! promrsi Bogoljub. I tu mi valja bravarom biti isvoj otpira potegnuti.

I u tim se rijeima malo nasloni na vrata, a od toga se zaljujaei vratnice i dovratnici; sav se zid zatrese, i vrata se rastvorie uzgromovit trijesak.

No tek to je Bogoljub stupio unutra, okrui ga cijela etaduhova, a pred svima strani onaj div kojemu je Bogoljub u mlinu

bacio mlinski kamen u glavu.

Aha! Stari znanac!viknu Bogoljub.Da nisi ti onajgospodin Neplatia koji drugim ljudima njihov novacdie?

Ljudski crviu! zagrmje div i strahovito se namrti.Kako se usuuje i pisnuti? Pazi samo, maliane,kako u lako stobom!

E-he, polako, i ja sam tu!odvrnu Bogoljub pa otrgnujedno krilo od vrata te ga baci divu u elo, gdje se jo vidjelabrazgotina od mlinskog kamena.

Za tim krilom baci i drugo, a div nato podbrusi pete, poto seprije toga na Bogoljuba nabacio vreom novca. Bogoljub spodbivreu pa s njome kui.

Premda se gospodar silno obradovao vrei novca koju mu jeBogoljub donio, ipak je u sebi elio da avo to prije odnese togasnanog slugu: gospodar se naime bojaoneizbjene uke.

Naposljetku se sporazumio sa svojim ovarem da on primi pljusku,a on e mu, gospodar, zato dobro platiti.


25/97

25

Sazvao gospodar sve sluge, osim Bogoljuba, te im rekao kako

e ih sutra poslati u umu po drva. No, valja im se na vrijeme vratiti,

jer tko bude posljednji, gubi slubu. Ijo je priklopio kako mu neebiti krivo bude li Bogoljubposljednji. Slugama to bilo ba po volji.Sutradan svi poranili po drva, a ni jedan da Bogoljuba probudi.

A kad se ovaj, naposljetku, pojavio, jo onako trapovijesan,istresajui san iz oiju, gospodar se na nj okosi:

Hej, lijenino! Svi su ve u drva otili, a onoga, dazna,koji se zadnji vrati, najurit u iz slube.

Ahzijevnu Bogoljub, proteui miie nad glavom, idometnu:to mi je neto sasvim novo. Ali nita zato.

Tako ree pa uze sjekiru te se onda i sam zaputi u umu.Kad onamo, a to se drugovi ve vraaju s posla. Videito je ikako je, brzo poe put novoga velikog ribnjaka to mu preko isteka

bijae prebaen malen most: tuda je vodio jedini put iz ume naposjed. Tu istre stupove to suinili branu, tako te silna vodanavali u iroki odvodniprorov, nogama izlomi mosti na komade i

pusti da voda otplavi brvna. Nato polako poe u susret drugovima, aoni mu se uzee ismjehivati pokazujui kako se vesele toe gajoiste veeri vidjeti otjerana iz slube. On im meuto doviknu:

Nemojte se previe uriti, nego malko priekajte, eto meneodmah!

I u tim rijeima ode u umu.Ode on, a sluge ubrzo stigoe do vode to je s hukom i bukom

protjecala: preko vode nigdje ni mosta ni brvna. Kako ne bijaedrugog prijelaza, valjade im tu ekati dokse Bogoljub vrati. On je

pak svoj posao lako i brzo obavio, svrio ga u cigli jedan sat. Sad sevraao nosei sasobom sijensku stoinu.3Kako doe do vode,zabode stoinu u vodu te se u tren oka prebaci na drugu obalu.Posluio sestoinom kao to se gimnastiari slue motkom zaskakanje. Kad se tako naao s one strane, baci drvo nazad prekorijeke i viknu drugovima:

Hajte, za mnom!No tamo jedva da su dvojica bili kadri dii drvo, pa stoga

ostadoe gdje i bijahu, ekajui da iz ribnjaka otee pusta ona voda,a to je trajalo vie od jednog dana.

Da bi se napokon rijeio jakog Bogoljuba, gospodarpredloi da

3Stina, visoko drvo, stoer, oko kojega se sadijeva stog sijena. -Prev.


26/97

26

mu dade plau koju je momak zahtijevao. Kaza mu kako imazamjenika koji eprimiti uku, aposlije moe Bogoljub kud ga oi

vode i noge nose te ostati gdje ga volja. A Bogoljub uzvrati:Sve ovisi o pokusu. Ija sam bio na pokusnoj slubi.Doao tako ovar to je imao da gospodara zamijeni. Bogoljub

ga saalno i podrugljivo pogleda pa mu ree:Zar ti, kukave? Svega mi, ba mi te ao!I dohvati jadnika, die ga uvis, kao da je perce, te mu udari

uku da je ovar odletio u zrak kao lopta, i vie nije na zemlju pao.Kad posjednik i njegova ena vidjee kakva to estoka pljuska

bijae, prekrstie se i Bogu zahvalie na srei toje pljuska mimoila

posjednika. I kazae momku:A sad, Bogoljube, moe ii.to? doeka Bogoljub. Da idem? Ni govora o tome.

Ne pada mi na um, a tako i ne moe. Ovaj ne bijae pravi. Pogodbaje bila, milostivi gospodine, da vama udarim pljusku. Vi ste mi, po

vrhu, jo kazali da idem kamo me volja i da se skrasim gdje midrago. Zar niste tako rekli?

Jesam, doista sam tako rekaomrzovoljno e posjednik.A to jo sada eli od mene?

Idem sad u svoju postelju, a ovdje, na imanju, ostajem doklemi se svia.

Posjednik se razljuti i viknu:

Ostani, vrag s tobom, lupeu! A ja idem, neu vie da stobom budem i da se naposljetku izvrgavam pogibli da odjednom,

poput ovara, poletim zrakom kao lopta ili kao zvijezda u prosutku.Uzmi sve, i neka te pakao proguta!

Nato se bivi vlasnik i njegova bolja polovina, i jedno i drugoizvan sebe od muke i bijesa, pourie i uzee put pod noge, aBogoljub preuze imanje. Uze k sebi u slubusve sluge i slukinje,dovede u dvor ostarjelu majku, dade joj od zlata postelju i svilena

uzglavlja i pokrivala, te zapovjedi da je svednevice slue najboljimjelom i vinom, tako te mu je starica mati odonda ivjela u slasti ilasti kao kakva grofica.

Godinu dana poslije togaabijae upravo doba sjenokosa, tesve sluge i slukinje bijahu u polju na posluodjednom neto doletjeiz zraka i pade na zemlju: bio to, da znate, onaj ovar. Sve je dotad

plovio zrakom i letio povrh voda i gora, iznad svih dijelova svijeta.

Jo je ivio, i ostao je na ivotu, jer je pao na golemu hrpu sijena, a


27/97

27

to bijae njegova srea: ta inae bi se i za njega mogloreiono tostara pjesma kazujesa zemljom se, jadan, sastavio.


28/97

28

KRALJEVII PASTIR

Iz davnih vremena potjee pria o nekome monom kralju izTuringe. Kad je jednom taj kralj bio u lovu, njegov hrtpoeo uestaru poskakivati oko nekog stabla, te nikud odande. Jednomeizmeu kraljevih slugu valjade se popeti na drvo, koje ozgo bijaeuplje, da vidi to se u drvetu krije, a nato svi psi okrenue lajati. Udrvetu pako naoe nekakva malog, divljeg ovjeka, te ga odandeizvukoe. Kralja silno zabavljao taj dogaaj, te on malog divljana

posadi kraj sebe u kola, okani se lova za taj dan pa se vrati na dvore.

Naenome divljanu nadjenu ime Noa, smjesti ga u neku prostorijusa svodovima, te ga uze brino njegovati i obilaziti.

Jednoga dana, kad je kralj nekamo otiao, kraljev se sinak Jurajna dvorima igrao loptom, pa mu lopta pala u prostoriju u kojoj se

divljan nalazio.

Hej, divljane Noapovika mali kraljevi hitni mi loptuovamo!

Ne moguodgovori divljanjer ako je gore hitim,odletjet e tako daleko da jenikada nee nai. Nego, ti izoevesobe donesi klju i otkljuaj, pa u ti dati loptu. Kraljevi ode te iz

oeve sobe donese klju, kojim se jedino mogahu otvoriti vrata naonoj prostoriji. Otkljuao kraljevi vrata, a divljan izie te mu dadeloptu kazujui:

Ti si sad meni u nevolji pomogao, a zapadne li sam unevolju, samo doi u umu pa me zovni, i ja u ti odmah u pomo

priskoiti.Kralj se ubrzo vratio na dvore pa najprije poao da Nou obie.

Ali kako li se prepao kad je vidio da prostorija prazna zjapi! Odmah

je posumnjao da su tu prsti malog kraljevia i da je on divljana

pustio.Stoga odmah pozva kraljevia te ga upita:Jesi li ti uzeo klju od zasvoene prostorije, pa otvorio vrata

i divljana pustio?

Mali kraljevi iskreno kaza to je i kako je bilo. Kralj serazgnjevi te otjera kraljevia, jer mu divljan bijae miliji od svega.

Tuan i alostan poe kraljevi izoinske kue te poekojekuda tumarati kao kakav siromaak, dok ga najposlije neki

pastir ne uze k sebi. Pastir je odmah naslutio da to dijete nije od


29/97

29

niska roda, pa ga je kod sebe zadrao. I tako je Juraj odrastao kaosluga u toga pastira, a po vremenu se upoznao i s nekom djevojkom,

koju je potom i isprosio.U onom je kraju onda bio nekakav golem zmaj kojemu su

svake godine morali rtvovati po jednog ovjeka. Nisu li stranomezmaju njegovu rtvu prinijeli u odreeni dan, toliko je rikao da seorilo poput grmljavine. Bijae ba dolo vrijeme da se i opet bacikocka i vidi tko e biti rtva, i kocka pade upravo na zarunicu

pastira Juraja.

Momak se tada prisjeti to mu je divljan obeao, pa se javi izamoli da se rtvovanje odgodi: on e, veli, zmaja ubiti. I odmah

odjuri u umu te divljana Nou zovnu u pomo.Noa se stvori pred Jurjem te mu dade bijelca konja i ma; kazamu da se u bijelo ruho odjene, da zajae bijelca i s maem u ruci daudari ravno na onu neman; udovite e pohlepno razvaliti ralje, aliJuraj neka samo ma zarine nemani u drijelo.

Sve je hrabri pastir uinio kako mu bijae reeno, pa tako odone nemani bi izbavljena njegova izabranica, a i sva zemlja. U

narodu nastade veliko veselje, sve radost obuze, a Jurja stie ast isrea da bude oviteen. No kad su raspitivali o njegovu porijeklu, onizie s istinom nasrijedu i kaza da je kraljevski sin, te pripvjedikakva ga je sudba pratila. Nato mu rekoe kako mu je otac svijetom

promijenio pa kako sada moe mirno na oinske dvore, da preuzmesvoju kraljevinu. Tako je eto kraljevski sin postao pastirom, pastir

vitezom, a vitez opet kraljem.

Kad je Juraj preuzeo svoju kraljevinu, krenu na put po dravi,da upozna svoje zemlje i krajeve i da togod doivi. I dok je takozemljom obilazio, jednom ugleda neko mjestance, zapravo samo

naselje oko nekog mlina, a to naselje jo ni crkve ne imaae. Hoteida Svevinjem zahvali to mu je sudbinu tako sretno okrenuo, mladikralj odredi da se novoj opini sagradi kua boja, koju po njemunazvae Crkvom Svetog Jurja. Graditelji su morali neobinukraljevu povijest u kamen urezati pa ta klesarska djela, od kojih se i

danas tu i tamo mogu vidjeti tragovi, uzidati u zidove crkve. To je

poetak grada Mhlhausena4

4Mhlhausen znai Naselje kraj mlina. -Prev.


30/97

30

SITNI SIUNIOVJEULJAK

(Das winzige, winzige Mnnlein)

Bila jednom tri vesela momkakova, kroja i lovac. estose oni sastajali, jer bijahu dobri prijatelji, i tako se nakon dugog

dogovaranja momci sporazumjeli da zajedno krenu u tuinu: nije imse svialo da ive u svome rodnom kraju. to smislili, to i uinili.Zaputili se oni u svijet, a put ih vodio u neku gustu umu. Kako unju zaoe, izgubie se te ne znadoe kako e odande. Lutali su i

tumarali po umi, ne bi li kako iz nje van pogodili, a dotle se i noraskrilila, tako da vie pred sobom nisu vidjeli nikakve staze.Naposljetku se kova uspe na neko drvo, s kojega na stanovitojudaljenosti opazi nekakvu svjetlost: momak zapamti pravac pa s

drugovima krenu prema onoj svjetlosti. Idui tako izbie prednekakvu kuu. Primaknue se, a kad tamo kua otvorena i

prazna. Nitko se barem u kui nije pokazivao, samo je svjetlo u njojstajalo i svijetlilo.

Ma tko u kui ivio, nee nam za zlo uzeti ako u njojprenoimo, jer zaista ne moemo dalje rekoe momci meusobom.

Uoe i lijepo se smjestie, jer se za svakoga nalo udobnomjestance. Legoe na poinak te u miru prespavae cijelu no, a kad

je objutrilo, probudie se orni i zadovoljni.Baje lijepo u ovoj kui prozbori kova. Sve neto

mislim da i ne odemo tako brzo, eda bismo domainu moglizahvaliti na gostoprimstvu to smo ga sebi sami spremili.

Moda bih mu mogao togod zakrpati prihvati kroja.I ja sam za toprisnai lovac ali nam se valja za jelo

pobrinuti, jer mi se ini da se ovdje tanko jede. I zato vam je mojprijedlog da jedan od nas trojice ostane ovdje, a ostala dvojica da

pou u umu, ne bi li uhvatili kakvu lovinu.Dobar ti je savjetdoeka kova; pred kuom je eno

izvor, pa tko ostane, neka za to vrijeme podloi vatru i pristavi vodu,da bismo onda mogli orbu prirediti.

Kova i lovac odoe, a kroja ostade u kui. Lijepo je on vatrunaloio, napunio lonac vodom pa ga na ognjite pristavio, a ondasjeo kraj vatre. Ali gle!odjednom se na ognjitu pojavi nekakav


31/97

31

siuan, siuan ovjeuljak te e tananim glasom:Hej, krojau, krojaiu, ugasit u ti vatricu!

Ej! Samo se usudi!povika krojajunano, jer onajovjeuljak bijae tako sitan siuan.Ali nuto!onaj malia samo: pf! i oganj se ugasi. Nestade

vatre i ovjeuljka.Ubrzo se vratie lovac i kova nosei neto divljai i korijenja

za juhu. Kroja im ispria to mu se dogodilo, tako te im sadavaljade iznova vatru loiti i vodu pristavljati.

Kad su lovinu skuhali i jelo pojeli, u umu pooe kroja ikova, a u kui ostade lovac; ovaj lijepo podloi vatru, pristavi lonac

s vodom te sjede uz ognjite. I opet se pojavi sitni, sitni ovjeuljakte e lovcu potiho:Love, love, loviu, ugasih ti vatricu!Samo pokuaj! Vratom u ti zakrenuti! povika lovac, ali

pf! vatra se ugasi, a s njom i ovjeuljka nestade.Kad se ona dvojica vratie, u kui ni divljai ni vatre. Lovac

bijae posudio svoju puku krojau, pa se ovaj hvalio kako jemalofalilo te bi ustrijelio srndaa; pusto ono malo!

A sad u ja sreu ogledati kaza jakota kova. Samopazite kako u ja kepecu na rep stati!

Ostao kova u kui, a lovac s krojaem otiao u lov. Malo jeposjedio kova kraj vatre, koju je podloio tek poto je prije toganainio procijep kad eto ti i po trei put onoga sitnog siunogovjeuljka. Pojavi se on i zaapta:

Kovo, kovo, kovaiu, udunuh ti vatricu!No kova nije asa asio da mu odgovara, nego odmah

posegnu te ovjeuljka pograbi zajaku5, dobro ga protrese i vrstouklijeti u procijep, pa se malia samo koprcao i tuno cvilio. Ali munije cvil pomogao, jer ga kova jo i meu ake uze, a kad su se onadvojica vratila, i lovac mu povrhu dade svoj dio, a ni kroja neizosta da mu zakrpu priije.

ovjeuljak-vilenjak tuno cvilio u procijepu i vapio:Pustite me, pa neka jedan od vas poe sa mnom: jednoga

mogu usreiti, pa u to i uiniti. Krojaiu, hajde ti sa mom!Ne pada mi na umodvrnu kroja.Bi li onda ti, love? molio sitni siuni ovjeuljak.

5 jaka - ovratnik, okovratnik; kapuljaa; yaka - turski


32/97

32

Vrag e s tobom, a ne ja! odvrati lovac.Kovau, kovau, poi ti sa mnom! tuno moljae

ovjeuljak.A kova e na to:Dobro je, idem s tobom, ali nemoj misliti da u te pustiti:

lijepo li bi me ti vodio da te pustim. I da zna, i njih e dvojica maloza nama.

U redu, pristajemdoeka ovjeuljak. Samo menajprije ispusti iz procjepa!

Kova tako i uini, ali je ovjeuljka vrsto drao zajaku. Aonda pooe.

Ponajprije prooe kroz neka vrata u sobi i kroz nekakavpodzemni hodnik te stigoe u veliku dvoranu sa svodovima, blijedoosvijetljenu. Tu je na stolici od bjelokosti sjedio ljudoder, a za njimstajala njegova ena te mu kotanim eljem eljala dugu, upavukosu.

Kako oni unutra, ljudoder se oglasi:Hu, hu, tu po ljudskom mesu vonja!te rasklopi usta od

zadovoljstva.

Ta to ti na um pada, ovjee! uzvrati mu ena. Tkozna to ti je opet zamirisalo. Ja ne osjeam nikakva mirisa ljudskogmesa.

Jovre stegnu kova siunog ovjeka za jaku, jer da ga jeispustio, kepec bi i njega i njegove drugove predao ljudoderu. Aovako malia odvede kovaa u nekakav poboni prolaz; za njima etoti i ostale dvojice. Tu naioe na nekakav otvor u brijegu. Na tajotvor golem kamen navaljen. Tada e ovjeuljak kovau:

Odmakni kamen, provuci se kroz otvor i glasno vikni:ivio! ja sam izbavljen!

Da odmaknem kamen trebaju mi obje rukekaza kova.I zato ovjeuljka predade lovcu, da ga sad on zajaku dri:

krojau ga nije dao, jer mu se inilo da ovaj za to nije dovoljno jak.No i kroja je lovcu malko pomagao: vrsto je uhvatio ovjeuljkaza obje nogevrsto koliko je to slabanu krojau uope dano.

Kova sada odmaknu kamen, a nato se iz dvorane sasvodovima razlijee tutnjava i prasak, kao da se sve rui. A prednjima bljesnu sjaj k upol bijela dana, sjaj to zasljepljuje, i oni predsobom ugledae nekakve krasne dvore. Brzo se izvukoe na svjetlosva trojica, to jest, s ovjeuljkom etvorica. Prvo iao kova, za


33/97

33

njim lovac s ovjeuljkom, a posljednji bio kroja, koji nikako nijeisputao maliinih nogu. Izioe na svjetlo i sva trojica iz svega grla

povikae:ivio! Ja sam izbavljen!I gle, i siuni je ovjeuljak s njima vikao vikao i

odjednom im iz ruke nestao. A iz onih se dvora pojavi zbor

glazbenika u krasnu ruhu, te zaromoni divna glazba. Za

glazbenicima izioe tri divne kraljevne i zaplesae idui u susretkovau, lovcu i krojau. Za njima iao malen ovjek, ali ukraljevskom ruhu, s krunom na glavi i sa ezlom u ruci, ogrnut

purpurnim ogrtaemto bijae hermelinom opiven. Crte na licu te

kraljevske pojave bijahuba iste kao u onoga ovjeuljka.Hvala vam koji ste nas izbavili!dostojno prozbori malionaj kralj.Hvala vam, i evo vam nagrade.

I nato kralj trojicu momaka uzdie u ast i stale kraljevia, tese svaki od njih mogao oeniti jednom izmeu onih triju kraljevna.Svi odmah poivjeesretno na krasnim onim dvorima, sluilo ihmnogo slugu i dvorske eljadi, i ni jednome se od njih nije nikadavatra ugasila.


34/97

34

AROBNI PREDMETI

Neko vam na Sjevernom moru bio moan kralj, gospodarmnogih zemalja i brodova, a bila u njega tri sina. Kad su se sinovi

zamomili, valjalo im na more, da ogledaju snagu i dajunaka djelaizvre, a isto tako i da imutka steknu.

Kralj naredi da se sagrade tri nova, velika i krasna broda, da se

lijepo opreme i da se na njih ukrca valjana posada, a kad sve bijaegotovo, svakome sinku dade jedan od tih brodova.

to misli poeti s brodom to sam ti ga poklonio? upitakralj svoga najstarijeg sina.

Mislim, oe i gospodaru odgovori najstariji kraljevi mislim eto da se otisnem daleko preko mora, na istok, i da se

nakupim blaga po dalekim obalama i otocima.

Dobro si smisliodoeka kralj. Isplovi, i neka te sreaprati!

Nato kralj upita svoga drugog sina:

to si ti nakanio s brodom to sam ti ga darovao?Nakanio sam, oe i gospodaru odgovori srednji kraljevi

nakanio sam otisnuti se daleko preko mora, na zapad, da otkrijem

nove zemlje i otoke i da kui donesem dio ondjenjeg blaga.Dobro si naumiodoeka kralj. Hajde i ti, i srea te

pratila!

Tada se kralj obrati svome treem sinu te ga upita:A to si ti naumio s brodom koji sam ti poklonio?Naumio sam, milostivi moj kralju, gospodaru i oe

odgovori najmlai kraljevi naumio sam zaploviti u pustolovinete posvuda, kuda god me brod nanio, uvijek paziti, kao i dosad, da

se pokaem dostojan vaega dinog imena i vae ljubavi.

Zaudio se kralj tome odgovoru, jer se takvu nije nadao; nebijae tu nikakva protivljenja, pa je kralj ovako sinku odbesjedio:

Drago mi je to si naumio: poi na put, i sretno ti bilo!Priredie nato oprotajnu veeru, a sutra se ranom zorom tri

kraljevia na more otisnue.Neko su vrijeme sa svoja tri broda plovili naporedo, ali kad

isplovie na puinu, rastadoe se: svaki udari na svoju stranu jedan na istok, drugi na zapad, a trei na jug.

Onaj kraljevi to je zaplovio put istoka stie u zemlju srebra,


35/97

35

gdjeno su umjesto snijega padali taliri, i tu napuni brod pustim

srebrom, napuni ga koliko je samo mogao ponijeti. Drugi kraljev

sinak, onaj to je zaplovio put zapada, imao je prijei kudikamo duiput, ali je zato stigao u zemlju zlata to je zovu Eldorado, pa tunapunio brod zlatom, nakrcao ga koliko je brod samo mogao

ponijeti. Ta se dva brata onda vratie u domovinu, na oeve dvore,kamo stigoe zdravo i veselo te bie doekani s velikom radosti.

Trei brat, onaj to je svojim brodom krenuo put juga, nijenaao zemlju srebra ni zemlju zlata nije uope naiao ni na kakvokopno, pa mu je tako i hrane ve ponestalo. Naposljetku opazio on udaljini nekakvu tamnu toku teprema njoj zaplovi. vrsto se nadao

da e ondje naii barem na zemlju s kruhom. No kad se blieprimakao, vidje da je to pust otok, pun strmih i otrih grebena i golihstijenaba prava zemlja gladi. Jer premda je tri puna danavrludao i tragao po tome oito pustome otoku, kraljev sinak nijemogao nai ni mrve hrane za se i za svoju posadu.

Treeg dana od gladi pade u nesvijest te osta tako leei. Kadje doao k sebi, vidje kako pred njim stoji krasojka djevojka koja gasaalno gleda i pita:

Tko si, neznani junae, i kako si ovamo dospio?Ahuzdahnu kraljevi kamo sree da nisam ovamo

stigao! Kraljevi sam koji nema to da jede i koji e od gladisvisnuti.

Ako ti je sva nevolja u tome, lako u ti pomoi! Poi zamnom, kraljeviu! prozbori mu djevojka, a njezine rijeizaromonie kraljeviu poput glazbe.

Ljepojka odvede kraljevia maloj nekoj kui. Pred kuomsjedila starica i marljivo prela na preslici. Djevojka e starici:

Lijepo te molim, draga majice, da mi za ovoga mladogkraljevia, to ga je glad pritisla, dade arobni rubac elja. Ja sammu, zna, to obeala, pa me nemoj sad u la natjerati.

Starica nato, prilino nevoljko, otvori neki ormar te odandeizvadi lanen rubac s resama: bijae izvanredno umjetniki izraen,kako je to neko bilo u modi. Razastrije rubac po stolu kazujui

basmu:6

6 basma - verbalna formula iz narodne medicine, u prozi ili stihu, obino seizgovara pri vraanju


36/97

36

arobni rupiu,ded stol mi postavi,

pa jela i vinaza jednoga ostavi!

Tek to je starica to izrekla, na rupcu se nae kruh i sol,peenka i varivo, najljepe voe i boca vina, zajedno s aom, a istotako i no s viljukom, pa djevojka ponudi kraljevia da jede i pije.Izgladnjeli pomorac nije pustio da mu se dvaput kae. Naklopio seon na jelo, a prijalo mu je kako mu jo nikada nijedno jelo nije

prijalo za stolom na oevim dvorima. Kad se nasitio, ispi vino u

zdravlje svojih dviju dobrotvorki, lijepo im zahvaljujui na svemu, azatim se vrati na svoj brod, da krene dalje.Mlada djevojka, to je kraljeviu odmah omiljela, potra za

njim viui:Povedi me sa sobom! Povedi me sa sobom! Ovdje je tako

pusto, neu da ovdje bez tebe ostanem!A on joj odgovori:

Ne mogu te zasad sa sobom povesti, drago i dobro mojedijete; no ako mi sudba na dobro krene, eto me natrag da te sa

sobom povedem.

Neka bude, ali rije dri!doeka djevojka i nadoveza:A za spomen evo ti ovaj rubac elja: slui se njime onako

kako si mi u majke vidio. Dobro rubac uvaj, a mene ne zaboravi!Sretan i presretan vrati se kraljevi s arobnim rupcem na svoj

brod, na kojem nae posadu gdje od puste gladi sklibi lice. Kraljevise nasmija te zapovjedi da na palubu donesu velik stol; kad ga

donesoe, on naredi da svi posjedaju oko stola, a onda razastrijerubac govorei:


pa jela i vina

svima tu ostavi!

Ljudi od posade iskolaili oi kad su vidjeli kako se stol uaspokrio peenkom i salatom, sirom i vinom. I nastalo gozbovanje,prava sveanost. A kad se tako svi poslije dugog vremena opetjednom dosita najeli, u raspoloenju i veselju isplovie na puinu.


37/97

37

Kad je bilo k veeri, eto ti ih uz drugi otok: pristadoe uz obalu, jerje kraljevi htio da i taj otok razgleda. Nae da je pusto i tu

zacarila, pa kad se od mnogog hodanja umorio i ogladnio, opetrazastrje rubac elja te uze blagovati. Upravo kad se kraljevinajbolje na jelo naklopio, eto ti odjednom nekakva ovjeka; stadezauen te prozbori:

Kako to? Ti se tude gosti i gozbuje, a ja, koga je burabacila na ovaj otok gladi, evo gladujem, te umalo to nisam svisnuo!

Sjedi, brate, i budi mi gostom!ljubazno ga pozvakraljevi, te iznova prostrije rubac, da se pokrije svakimbojimdarom. Ujedno pridolome pripovijedi kako je do rupca doao.

Jest, jestpreuze tuinac ima razliitih takvih predmetato u sebi kriju aroliju te mogu elje ispuniti. Ali nisu svi ovjekuod jednake pomoi i koristi. Evo pogledaj moj tap: i on ti je punarolija. Okrenem li drak i zaelim stotinu, ili tisuu, ili stotinutisua pjeaka ili konjanika. odmah e se svi preda mnom stvorili iiniti sve to zapovjedim. Zakrenem li drak natrag, svi odjednomnestanu. I eto, kakva mi je korist od njih? Ta i vojnici hoe da ive,svega im i svaega treba, a to da im dadem kad ni sam nitanemam? A arobni rubac, kakav je u tebe, e to ti je neto sasvimdrugo, takvo to vrijedi, i za nj bih odmah dao svoj arobni tap.

Pa hajde onda da se mijenjamo, ako ti je s voljom predloimu kraljevi.

Upravo si mi sa vrh jezika skinuo to elim! uzviknutuinac, sav obradovan.

I njih dvojica odmah razmijenie to imaahu pa se zatim lijepooprostie.

Poto je malo odmaknuo putem, kraljevi okrenu drak natapu i viknu: Ovamo stotinu konjanika! U isti se taj as zauzveka oruja na konjanicima i topot konja to u kasu dohujae.

Brzo mi donesite moj arobni rubac! zapovjedi kraljevi,a konjanici pojurie poput vjetra da mu zapovijed izvre, i opet sekao vihor vratie nosei rubac, to im se na koplju vijorio poputstijega.

Kraljevi odmah razastrije svoje blago te izgovori:


pa jela i vina


38/97

38

stotini ostavi!

I lijepo se konjanici najeli i napili. Kraljevi nato zavrnu drak,a ona stotina uas nestade, kao da je u zemlju propala.Sretni se vlasnik dviju arobnih stvari vrati na svoj brod te

otplovi dalje, a sutradan doplovi treem otoku. I tu se iskrca i poetraitipustolovine. Nije jo ni pokroio putem, kad eto ti preda njstarice: umotala se u aren ogrta na kojem bijae zakrpa do zakrpe.Bila ona jadna i kukavna, a kad je izbila pred kraljevia, tunozajeca:

Ah, svisnut u od gladi i ei, ima dva dana kako nisam

nita okusila. Ima li moda malo kruha?Rado u ti ga dati, bakice odgovori kraljevi. Mogu tidati i svakoga drugog jela koje poeli.

O, Boe! doeka starica da mi je zdjelica kave!eludac mi prazan, da sve zjapi.

Kraljevi nato izvue svoj dragocjeni rubac, razastrije ga teree:

arobni rupiuded stol mi postavi,

kavu i doruakdvoma nam ostavi!

Tek to je to izgovorio, rubac se sav pokri zdjelicama itanjuriima, i loniima s toplom kavom, skorupom i mlijekom,

pokri se pecivom i kolaima, tortom i biskvitima, eerom i medom,maslacem i unkom, a ni vino ne izosta.

Starica zasjala od sree, cijelo joj se lice smijeilo od pustogzadovoljstva, voljko se naklopila na jelo i pilo, sva se razblaila pa urazdraganosti bacila ogrta uvis. Kako ga hitnu, one se zakrperazletjee kuda koja i popadae na sve strane po otoku. I gdje god

pade uta ili crvena zakrpa, ondje se odjednom uzdie krasandvorac; gdje god pade zelena, ondje se protee perivoj, a gdje kojamodra zemlju dotae, uas se ondje divno jezero stvori. I tako se,dok bi dlanom o dlan, sav onaj pusti otok u raj pretvori.

Svidje se to kraljeviu da ne moe vie, te e on onoj starici:Zaista ti mogu zavidjeti na blagu kao to je tvoj ogrta.Jest, jest, lijep je, nema zboradoeka starica ali kakva


39/97

39

mi korist i od najljepeg jezera, na to mi i najvei perivoj, emu mii najkrasniji dvorac, kad nemam ni kave da popijem niti iega da

prezalogajim? Drai bi mi bio taj arobni rubac.Pa moemo se mijenjati, bakice predloi kraljevi, astaroj to b toliko po volji da je od radosti pljesnula rukama.

Kako ona pljesnu dlanovima, svi se oni dvorci, perivoji i jezera

prometnue opet u arene zakrpe pa se u ogrta sastavie; staricanato dade ogrta kraljeviu u ruke, a od njega primi arobni rubac.

Nije starica daleko odmakla, kadli kraljevi okrenu drak nasvome arobnom tapu i zaelje stotinu ljudi. Kad seovi pojavie,on im zapovjedi da mu donesu njegov rubac. Dok bi okom trenuo,

zapovijed bijae izvrena, pa se onda kraljevi vrati na svoj brod iotplovi dalje.Sutradan i opet otkrie nekakav malen otok, a kraljevi i opet

poe po njemu lutati. Nije tu naiao ni na kakvu dragocjenost, a kadse umorio od hodanja, lee na ubavu mjestancu u umi i tuzadrijema.

Prenue ga neobino divni zvuci violine. Kraljevi ustade tepovie sebe ugleda gdje na stijeni sjedi gusla. Kraljevi ga pozdravite mu kimnu u znak da mu se silno svia njegova gudba. I gudaljubazno kimnu glavom i ree:

Ja sam, valja ti znati, kralj svih gudaa: prema meni svi sudrugi zgoljne eprtlje. Samo li povuem gudalom po jednoj struni,odmah ljudi padaju u zanos, zatvaraju oi, od blaenstva seonesvjeuju te gotovo umiru. Povuem li gudalom po drugoj ici,svi opet dolaze k sebi i svi uzvikuju: Ah, ah!i gotovo da

polude od pustog ushita. Jer u mene su arobne gusle, koje, samo lizaelim, same sviraju sve to mi na um padne, bilo ganutljivo iliraspusno.

Kraljevia ponijela elja da uz ostale arobne stvari ima jo i tegusle. I tako, kad je i gusla vidio i okuao divne darove arobnogrupca pa se pokazao spremnim da svoje arobne gusle mijenja za tajrubac, njih se dvojica i promijenie. A onda je kraljevi, ba kao i

prije, opet bez muke doao do svog rupca s pomou vojnika to ih jeu svako doba mogao dozvati okreui drak na tapu. Naposljetkukraljevi naumio da se vrati u zaviaj. Put mu se posreio, te je

poslije duge plovidbe pristao uz obalu oeve kraljevine i stigao ublizinu kraljevskih dvora. No kako se ve unoalo, potrai sebizgodno mjesto u perivoju, blizu dvora, pa tu lee i zaspa.


40/97

40

Sutradan bijae lov, u kojem je valjalo ubiti jelena za kraljevskistol. Lovaki psi to bijahu puteni ubrzo nanjuie stranca te lajui i

kevui pojurie drvetu pod kojim je kraljevi spavao. No im su sepribliili, odmah njuhom razabrae da je kraljevi, pa od radostipoee, kao da su pomahnitali, skakati oko njega i po travi se valjati.

uo kralj onu graju pa i sam priao onom drvetu i vidio da tonjegov najmlai sin upravo san s oiju goni. No nije se kraljunimalo svidjelo kakav mu je sin, te mu zato ree:

Trista mu jada, to si se ti vratio, ama kako to izgleda! Kaoda si se sa psima upao! Ne ini se da si kakvo blago stekao i donio.A ja se ovamo nadao da si, po ugledu nabrau svoju, koja su

dospjela u zemlju zlata i srebra, i ti moda stigao u zemlju dragulja,pa da e se odande vratiti s bogatim tovarom, da meni bude naradost i zemlji na korist. Zapleo sam se u sramotan rat sa susjednim

kraljem, a ovaj me ljuto goni, te mi je ve mnoga mjesta i dvorerazoro. Sve srebro i zlato to su ga tvoja braa u domovinu donijela

planulo je na oruje, na uzdravanjevojske, a ova mi je ve umnogim bojevima potuena.Valja se bojati da e mi neprijatelj svuzemlju porobiti, a nas otjerati kako s prijestolja, tako i iz samog

zaviaja. Uto upravo stigoe glasnici s vijeu da je neprijatelj sjakim snagama sa tri strane u zemlju provalio. Kralj je mislio, a isto

tako i oba njegova starija sina, da nema druge nego bjeati na onuetvrtu stranu. Ali najmlai ni dauje o tom, nego bre-bolje okrenudrak na tapu i zapovjedi: Stotinu tisua pjeaka i konjanika!Prognati neprijatelja!

Najedanput po svem onom kraju povrvjeli ratnici, a poslijejednog sata nigdje traga neprijatelju! I ne samo da ga vie ne bijaeu zemlji, nego je i susjedna neprijateljska zemlja bila sasvim

osvojena. Nato se kraljevi oglasi kazujui:A sad da priredimo veliajno pobjedniko slavlje i

gozbovanje!

I u tim rijeima izvue svoj arobni rubac, razastrije ga teizgovori:

arobni rupiu,stolove postavi,

pa jela i vina,

svoj vojsci ostavi!


41/97

41

I dok bi dlanom o dlan, stvorie se tisue i tisue postavljenihstolova.

Nema slavlja bez glazbe!uzviknu opet kraljevi. Samu evo zasvirati.

I poe guditi najprije na jednoj struni, a nato svi to ga sluahupadoe u zanos i sjetu, te se gotovo onesvijestie; onda uze prelazitipo drugoj, a od pustog ushita svi sluatelji okrenue uzvikivati: Ah,ah! i Bravo, bravo! Kralj, starija dvojica kraljevia, dvorjani i sviredom zapanjili se od uda.

Najmlai kraljevi naposljetku mirno proslijedi:

A sada da sagradimo, jo ljepe nego to je bilo, sve ono toje neprijatelj razorio, eda bismo izlijeili ratne rane!I govorei to baci uvis arobni ogrta i sva se zemlja osu

dvorcima i palaama, perivojimai jezerima. I s pomou arobnogrupca priskrbi narodu hrane i svakoga dara bojeg, s pomouarobnog tapa pribavi mu silu i ujedno potovanje u susjeda, a s

pomou gusala, napokon, unese u narod radost i veselje i pobudiljubav prema glazbi i drugim umjetnostima.

Poslije svega, dovede onu ljepojku djevojku s usamljenog

otoka tono mu je prva bila na pomoi, te je uzdie da mu budeenom, sve u sebi kazujui: Ona je odrala rije, pa je red da i jasvoju odrim. Sazvaoje i sve prijanje vlasnike ostalih arobnihstvari pa se iprema njima pokazao dareljiv i zahvalan, eda bi kako-tako ispravio nepravdu koju im je nanio.


42/97

42

VRAJI PUT NA FALKENSTEIN

(Der Teufelsweg auf Falkenstein)

Prije mnogo godina jedan od Saynskih vitezova prosio ker odroda plemia Falkensteinskih. Doao vitezu pronju, ali djevojinotac nije mario za prosca, nego ga je otpravio, podrugljivo mu

kazujui:Rado u vam svoju ker dati za enu, samo traim malu

protuuslugu: da mi preko noi ove hridi pretvorite u put prohodan za

pjeake i konjanike. Eto, to vam je moja pogodba i odluka.Nemogue je traio neumoljivi otac, jer da su tisue i tisueruku prionule na rad te se satrle od posla na tim tvrdim hridinama,

ne bi u tako malo vremena mogle to djelo izvriti.Sav alostan odjaha vitez od Sayna, po imenu Kuno, odjaha

odande i krenu na put u Svetu zemlju. Ondje se hrabro borio u

mnogim bojevima protiv Saracena i smrt traio, ali je nije naao.Neprestano se spominjao mlade djevojke koju je volio i koju bijaezaprosio, pa se naposljetku vratio u domovinu, gdje osim svoga

vitekog grada imaae i velik rudnik srebra.Utonuo u tune misli obilazio vitez oko grada Falkensteina to

se izvio na hridinama: obilazio onud eljan vijesti o svojojodabranici, te sjetan gledao one stijene to ga svojom krutou

podsjeahu na njegovu krutu sudbu.Tu nikakva ljudska mo ne pomae, jedino bi se arolijom

mogle te stijene poravnati i u put pretvoriti! uzdisao vitez.

I dok je tako u sebi prebirao, odjednom kao da ga netko po

imenu zovnu, a kad se vitez osvrnu, iz neke se prosjekline ukaza

patuljak u mrku haljincu, sijed k ovca, namrten u licu, te muneobinim glasom probesjedi:

Kuno, vitee od Sayna, zato doputa da na tvom podrujupod zemljom ruju, u potrazi za srebrom, te nam tako mir ometa? Tibi da ove stijene vidi u put pretvorene? Ti bi da svojom nazovenasljednicu grada Falkeinsteina, ljepojku tono gore, sveudilj sama,za tobom tui iza tobom ezne? Ako bi da ti se elja ispuni, samo

jedno obeaj, i zakuni se da e obeanje ispuniti.Vitezu bijae neobino pri dui kad vidje onu pojavu i kadu

one rijei: miljae da ga to sam neastvi iskuava i dae morati


43/97

43

vragu svoju duu zapisati. I zato u strahu priupita:A kakvo to obeanje trai?

Nato mu patuljak odgovori:Daj mi svoju viteku rije da e jo koliko sutra narediti dase zatrpaju svi rovovi, sva okna i sve jame, koje bismo ionako, ako

nam je s voljom, mogli preplaviti; to obeaj,a mi emo jo noasstijene poravnati, tako te e, uinili to traim, moi jo u osvitdana gradu odjahati i gospodara podsjetiti na njegovo obeanje.

Tome se vitez silno obveselio, pa stoga rado obea to patuljakod njega trai, te onda ode da poine.

Kad se no raskrilila, neobina vreva i radinost zapoe podno

grada Falkensteina: sve praskalo, sve kloparalo, kopalo i lopatalo jersu na obeanom djelu odjedanput radile tisue malih gorskihduhova, koji su divovi po snazi, premda patuljci rastom.

I tako, kad je pijetao zoru navijestio, djelo bijae dovreno, akad se sunce ukazalo iza dalekoga Spessarta, vitez Kuno od Sayna

ve je jahao novim putem; razlijee sezvuk njegova roga, a straarise na kuli grada Falkensteina snebivahu od uda. Jo se vie zaudiosam gospodar, ali se i obradovao gdje je eto sagraen put toga veodavno eli, pa odra svoju viteku rije i dadeker vjernome Kunuza enu.

Isto je tako i vitez Kuno od Sayna odrao obeanje to ga jedao patuljku: zapovjedio je da se zatrpaju i porue sva okna ukojima su kopali vadei srebro. A put kroza stijene to su ga gorskiduhovi sagradili jo se i danas zove Vraji put.


44/97

44

ORAHOVA GRANI CA

(Nuzweiglein)

Ono ti neko bio bogat trgovac komu je radi poslova valjalopoi u tuinu, u daleke zemlje. Bile u njega tri keri, pa kad se snjima opratao, ovako im ree:

Htio bih, keri moje, da vas neim obradujem kad se vratim,pa mi stoga kaite to da vam donesem.

Ja bih, dragi oe, lijepu bisernu ogrlicupohitje najstarija.

Ja bih prsten s alem-kamenomjavi se druga.Najmlaa se privila uz oca te mu proaptala:Meni, dragi oe, donesi lijepu zelenu orahovu granicu.Dobro, keri mojedoeka trgovac.Upamtit u sve, i

da ste mi zdravo!

Daleko putovao trgovac i u veliku kupovinu udarao, ali se

sjetio i elja svojih keri. Skupocjenu je bisernu ogrlicu ve spremiou putnu torbu, da najstariju obraduje, a isto tako i dragocjeni prsten s

alem-kamenom, za srednju ker. Ali zelene orahove granice nijenigdje mogao opaziti, koliko se god trudio. Na povratku kui znao jekadikad ii pjeke, sve u nadi da e, kako je put esto vodio krozaumu, napokonnaii na kakvo orahovo stablo. No zadugo mu jeuzalud bilo, i dobri se otac ve poeo alostiti to eto ne moeudovoljiti bezazlenoj molbi svoga najmlaeg i najdraeg djeteta.

Naposljetku, dok je tako alostan iao putem koji ga je upravovodio kroz nekakvu tamnu umu a pokraj gusta grmlja, zape mueir o granu, i od toga zauta, ba jakozauta. Trgovac pogledagore, a to ondje lijepa, zelena orahova grana i na njoj zlatni orasi

vise. Obradova se trgovac pa segnu rukom i odlomi divnu granu. No

u isti se as iz gutika pojavi straan medvjed pa se, ljutitobrundajui, osovi na stranje noge, kao da e trgovca odmahrastrgati.

Zato si odlomio moju orahovu granu, je li? Zato? Sadute pojesti!

Drui od straha trgovac mu ree:Nemoj me, dragi medo, pojesti, nego me pusti da s

orahovom granicom idem svojim putem, a ja u ti zauzvrat dativeliku unku i mnogo kobasica!


45/97

45

Ne trebaju meni tvoje kobasice ni tvoja unka! Samo ako miobea da e mi dati ono to te doma prvo doeka, neu te pojesti.

Trgovac rado pristade, sve mislei na to kako mu obino ususret izlazi njegov psi: on e ga dakle prvi doekati, injega erado dati, da ivot otkupi. vrsto se rukovae, te se medvjed mirnovrati u gutaru, a trgovac odahnu i veselo krenu odande.

Zlatna se orahova granica divno sjala trgovcu zaeirom, dokje zaviaju hitio.

Kad se trgovac kui primicao, u susret mu sva radosnapotranajmlaa ki, dok je psi ludo za njom skakutao.Starije dvije keri imajka pooe neto sporije, da ga doekaju. Moete misliti koliko se

trgovac prepao kad je vidio da mu prva u susret izlazi njegovanajmlaa ki!Zabrinut i tuan ote se sretnom djetetu iz zagrljaja te poslije

prvih pozdrava kaza svojima to mu se dogodilo s orahovomgranicom. Svi se stuie i u pla udarie, ali senajmlaa ki pokazanajhrabrijom te mirno ree da e ispuniti to je otac obeao.

Majka se brzo domisli lijeku te kaza:

Nemojmo se plaiti, dragi moji! Doe li medvjed da bi te,dragi muu, podsjetio na obeanje, mi emo mu umjesto naenajmlae dati pastirovu ker: medvjed e i njome biti zadovoljan.

Prijedlog bijae primljen, pa se keri uzee radovati lijepimdarovima. Najmlaa je svoju orahovu granicu uvijeknosila sasobom. Nije vie mislila na medvjeda i na oevoobeanje. Sve je

bilo lijepo i dobro, ali jednog dana iznenada se ulicom zau tropot,a pred kuom se zaustavie tamna kola. Sa njih sie runi medvjed,mumljajui ue u kuu te od zaplaenog trgovca zatrai da ispuniobeanje.

Ukuani brzo i potajno dovedoe pastirovu ker, koja bijaeveoma runa, lijepo je odjenue i nakitie pa je uvedoe medvjedu ukola.

Kola krenue, a kad bijahu izvan grada, medvjed svoju stranuupavu glavu poloi pastirici na krilo te joj zabrunda:

Lijepo e me poeat,ili u te poderati!

I djevojka poe da ga ee, ali medvjedu ne bijae po volji, ne


46/97

46

bijae kako treba, te on opazi da je prevaren. Htjede poderatinakienu pastiricu, ali ona u smrtnom strahu brzo skoi s kola.

Nato se medvjed vrati pred trgovevu kuu te strano prijeteizatrai pravu nevjestu. Ljupkoj djevojci ne preosta drugo nego dapoe, pa se poslije tekoga i gorkog oprotaja odveze s runimmladoenjom.

Kad bijahu vani, medvjed poloi runu glavu djevojci na krilote joj zabrunda:

Lijepo e me poeat,ili u te poderati!

Djevojka uini to je zatraio, i tako ga je lijepo i njeno ealada mu je godilo, te se i strani njegov medvjei pogled nekakoumekao i postao prijateljski, tako da se i jadna medvjedova mlada

bolje osjeala.Nije put dugo trajao, jer su kola nevjerojatno brzo jurila, kao da

vihor huji. Ubrzo su stigli u mranu umu, i tu kola stadoe predpeinom to je tamom zjapila. Tu medvjedu bijae nastan. O, kakose tresla jadna djevojka! Pogotovu kad ju je medvjed zagrlio

stranim apama i kad joj je, prijateljski mumljajui, rekao:Tu e ivjeti, ljepojko moja, i sretna biti. Lijepo se vladaj,

da te moja strana eljad ne razdere.Kad su uli u tamnu spilju i pokroili nekoliko koraka, medvjed

otkljua nekakva eljezna vrata pa s mladom stupi u sobu tobijaepuna zmija otrovnica, koje prema njoj zasiktae stranim jezicima.A medvjed joj promumlja na uho:

Ni lijevo ni desno,ve gledaj pravo,i tuda e proi

sretno i zdravo!

Djevojka proe onom odajom ne osvrui se, i ni jedna sezmija ne pomaknu. Tako je ila kroz deset jo soba, a posljednja

bijae puna najstranijh stvorova, zmajeva i zmija, otrovnihkrastaa, adaja i pozoja. A medvjed u svakoj sobi mumljao:

Ni lijevo ni desno,


47/97

47

ve gledaj pravo,i tuda e proi

sretno i zdravo!

Djevojka se od straha tresla kao prut na vodi, ali je ostala

postojana, nije se osvrtala ni lijevo ni desno.

A kad se otvorila dvanaesta odaja, zablista im krasna svjetlost,

zaromoni divna glazba, i sa svih se strana zaue radosni povici.Prije nego to se djevojka mogla snai, jo dok je sva drhtala

od vienih strahota, a sad se opet udila tome iznenaenju, prolomise straan trijesak i grmljavina, kao da je nebo na zemlju palo. Ali se

brzo sve smiri. uma, spilja, otrovne ivotinje, medvjed sve jenestalo. Umjesto svega toga ondje stajali krasni dvori s dvoranamato bijahu zlatom ureene, s poslugom u najljepem ruhu, ljepotanad ljepotom, a medvjed se pretvorio u krasna mladia, kneza naonim dvorima, koji je sada zagrlio svoju odabranicu te joj od srcazahvaljivao to je njega i njegove izbavila iz onoga stranog stanja.

Mlada je i bogata kneginja uvijek na grudima nosila lijepu

orahovu granicu, koja nije nikad venula, a sada ju je jo radijenosila, jer ta granica bijae klju njezine najvee sree.

Ubrzo se roditeljima i sestrama javilo o sretnoj sudbini njihove

keri i sestre, te i roditelji i sestre bijahu pozvani na dvore, da tuzauvijek ostanu i da ive u svakoj srei i zadovoljstvu.


48/97

48

ZLATNI SRNDA

(Der goldne Rehbock)

Bili jednom brat i sestra, pa ne imali nita pod kapomnebeskom. Djevojica se zvala Marica, a djeaku bilo ime Ivica.Roditelji im umrli ne ostavivi im nita u naslijee, tako te su djecamorala ii od vrata do vrata i prosjaenjem ivot odravati. Za radoboje bijahu jo preslabi i premaleni. Ivica se istom dohvatiodvanaeste, a djevojicabila jo i mlaa. Uveer bi doli pred kakvu

bolju kuu, zakucali na vrata i zamolili da prenoe. esto su ih dobriljudi, meka srca, znali pod krov primiti, nahraniti ih i napojiti, aponeko bi im se eljade smilovalo te im i ruha dalo.

Idui tako, jedne veeri dooe pred neku kuu to je stajala naosami. Pokucae na donji prozor, a odande odmah izviri nekastarica; upitae je bi li u nje mogli prenoiti, a ona im odgovori:

Moete, moete. Samouite!Kad bijahu unutri, starica nadoveza:

Drage u vas volje preko noi ovdje zadrati, ali ako mojmu sazna, propali ste. On vam naime rado jede mlado ljudskomeso, pa stoga kolje svu djecu koja mu pod ruku dou.

Djeci se strahovito stijesnilo oko srca, ali sad braco i seka ne

mogahu nikamo dalje, jer se ve sasvim unoalo. I zato lijepopustie da ih ena sakrije u neko bure, pa se tuuurie uvukaviduu u se. No zadugo nisu mogli usnuti, pogotovu kad se poslije satvremena zaue teki koraci nekog ovjeka: po svoj prilici, bijae toonaj ljudoder. Ubrzo se uvjerie da je upravo on, jer sad zagrmje nasvoju enu: svaao se s njome i na nju vikaoto mu nije priredila

peenku od ljudskog mesa.Ujutro on opet ode od kue, a izlazeitoliko je lupao nogama da su se od lupe i tropota probudila djeca,koja ipak bijahu nekako zaspala. Starica im dade neto za doruak,

pa im kaza:

Valja da i vi, djeco, togod uradite. Evo vam dvije metle,popnite se gore pa mi pometite sobe, kojih ima dvanaest, ali samo

jedanaest pometite, a dvanaeste da niste otvorili ni za to na svijetu!Ja u meuto izii, a vi budite marljivi, kako bi sve bilo gotovo dokse vratim.

Braco i seka prionuli na rad, te su vrijedno meli i istili, pa


49/97

49

uskoro bili s poslom gotovi.

U Marici silno kopkalo da dozna to je u dvanaestoj sobi, koje

nisu smjeli otvoriti. Ona malko proviri kroz kljuanicu te unutrividje malena zlatna kola u koja bijae upregnut zlatan srnda. Brzopozva Ivicu, da i on poviri.

Poto su se obazreli na sve strane,da vide ne vraa li se otkudona starica, i poto su se uvjerili da je jo nema,brzo otvore vrata,izvukoe kola zajedno sa srndaem,sjedoe u njih pa krenue.

Nisu se dugo vozili, kadli izdaleka opazie staricu i s njomeonog ljudodera: dolaze njih dvoje istim putem kojim su braco iseka s kolima udarilinema ta, eto e se su

Ludwig Bechstein - Bajke

Documents

Transcript of Ludwig Bechstein - Bajke