Lovreć - Opanci...Lovreć- Opanci, list župe Sv. Duha Lovreć – Opanci ISSN 1847-5094 Osnivač i...

Lovreć - OpanciLIST ŽUPE SV. DUH A GOD. 2. BOŽIĆ 2010. BROJ 1. (2.)

Lovreć- Opanci, list župe Sv. Duha Lovreć – OpanciISSN 1847-5094

Osnivač i izdavač Župni ured Lovreć – Opanci Tel.fax 723-255

Uredničko vijeće fra Dinko Bošnjak Petar Ujević Ivan Basić Renata Kolovrat Ankica Sekelez Ante Bošnjak Andrija Olujić

Glavni i odgovorni urednik fra Dinko Bošnjak, župnik

Lektor Petar Ujević

List izlazi povremeno uz dragovoljne novčane priloge čitatelja Račun otvoren kod: SC Splitska Banka Župa Sv. Duha Lovreć 2330003-1100368474

Naslovna stranica korica: Lovreć iz zraka

Četvrta stranica korica: Milenijska fotografija

Grafička priprema: Silvio Družeić

Tisak: Jafra-print d.o.o.

Uredništvo lista Lovreć-Opanci svim čitateljima

želi sretan i blagoslovljen Božić!

SadržajUvodna riječ

Teološki kutak«I riječ je tijelom postala» ............................................ 3Veselje ti navješćujem .................................................. 7Sveti otac Benedikt XVI. dolazi nam u Hrvatsku ........ 9Gospodin u podamentu života................................... 11Božansko milosrđe u župi Lovreć-Opanci .................. 15Došašće u župi .......................................................... 18Svečana proslava Sv. Nikole ...................................... 19Hodočašće sv. Vlahi u Dubrovnik ............................. 20Bl. Alojzije Stepinac u župi Lovreć-Opanci................ 21Blagdan Gospe Lurdske ............................................ 23Dar križa za procesiju ................................................ 24Veliki četvrtak ........................................................... 25Veliki petak ............................................................... 26Susret ministranata u Imotskom ................................ 27Stota obljetnica smrti nadbiskupa Milinovića ............ 28Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru ................. 31Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen u filijalnoj crkvi

na Nikolićima ..................................................... 32Hodočašće na Bleiburg .............................................. 33Razoreni grad ............................................................ 35Duhovi i krizma svečao proslavljeni u župi................ 36Krizma 2010. ............................................................ 37Svečano proslavljen Sv. Ante ...................................... 38XVI. godišnji susret Lovrećana u Zagrebu ................. 39Lovrećki Ćorići – domaćini 16. susreta Lovrećana ..... 40Bezgrešno srce Marijino u župi Lovreć-Opanci .......... 42Plodna suradnja crkvenih zborova ............................. 42Posjet lovrećkih crkvenih pjevača Samostanu svete Klare

u Splitu ............................................................... 44Pulski framaši u Lovreću ........................................... 45Misa zadušnica za lovrećke mučenike ........................ 46Dan župe Lovreć-Opanci u devetnici u čast Gospi od

Anđela u Imotskome ........................................... 47Svečano proslavljen zavjetni blagdan Gospe Lurdske . 48Vjerska proslava 100. obljetnice smrti nadbiskupa

Milinovića ........................................................... 49Znanstveni skup u Splitu ........................................... 50Crkveni zbor župe Sv. Duha ...................................... 54Krizma u župi Lovreć – Opanci 1786. godine ........... 55

Iz povijesti župeDuhovne osobe Župe Lovreć ..................................... 61Posljednji dani dr. fra Joze Olujića ............................ 67

Škola i djeca ........................................................ 71

Vijesti iz Lovreća ................................................ 81

Obavijesti iz Općine .......................................... 88

Iz kulture ............................................................. 103

Župna statistika ................................................. 115

Iz župne kronike

Telefonski imenik .............................................. 128

Uvodna riječLovreć - Opanci 1

Dragi župljani, braćo i sestre u Kristu!

Opet smo pred Božićem, najrado-snijim kršćanskim blagdanom, a s njim je pred nama i novi, već drugi broj, našega lista Lovreć – Opanci. Materijala da ga popunimo, imali smo, Bogu hvala, dosta jer mi smo vjerski i duhovno bogata i živa župa koja zauzeto živi svoju vjeru, svoje župno zajedništvo. Živimo ga s puno događaja i na župnom i na širem planu, na razini naše splitsko-makarske nadbiskupije i Crkve u Hrvata, živimo ga na kulturnom planu, živimo ga kroz razne duhovne, kulturne, športske susrete, kroz hodočašća, kroz proslave blagdana i obljet-nica, kroz pjesmu i molitvu, kroz duhovnu i materijalnu obnovu naše župe i, kroz ono što je najvažnije – kroz gradnju žive Crkve. A svaki od tih događaja koji je obogatio našu župnu 2010. godinu, a koji se nalazi zapisan na stranicama našeg župnog lista, jedan je od „matuna“ uzidanih u živo tkivo naše župne zajednice, naše domovinske Crkve.

Nadam se da je i ovaj drugi broj ne samo informativan, nego i više – duhovno, vjerski, nacionalno i kulturno formativan, što nam

je i bila želja kada smo odlučili pokrenuti ga. Da odgaja ne samo mlade, nego i nas odrasle vjernike za dobro, za zajedništvo, za ljubav prema Bogu i domovini. I da nas, dok ga listamo, podsjeća na godinu koja je minula a u kojoj smo proveli mnoge lijepe zajedničke dane - radovali se novim rođenjima i krštenjima, prvim pričestima i krizmama, slavili blagdane i svetkovine, ali i tugovali i ispraćali svoje pokojne, u kojima smo se sjetili i naših diljem svijeta raseljenih župljana, s kojima smo tko zna kada izgubili svaku vezu.

Vjerujem da su naš list primili i mnogi od njih negdje daleko od zavičaja i da su ga s ganućem čitali sjećajući se sa čežnjom kako je nekada bilo i pitajući se kako je sada kod kuće. Zato nam je želja da i svi u tuđini dobiju naš list, da preko njegovih stranica čuju dragu domaću riječ i saznaju što je s „našima“ u dragoj domovini. Zato pozivam vas, dragi župljani, i ovdje u našoj župi, a i vas u dalekom svijetu, da nam se pridruži-te, da ne zaboravite djedovska ognjišta, da zajedno radimo na očuvanju i obogaćivanju

Uvodna riječ

Lovreć - OpanciL I S T Ž U P E S V . D U H AGOD. 2. BOŽIĆ 2010. BROJ 1.(2.)

Sadržaj

Lovreć - Opanci2

naše duhovne, kulturne i povijesne baštine. Pišite nam, pošaljite neku vijest iz svijeta da čujemo što se s vama događa.

Osim spomenutih župnih događaja koji su svi kronološki - i riječi i slikom zabilježeni na stranicama našega lista, od najmanjega do najvećega, jer nama su svi oni podjadnako dragi i važni, na stranicama našega lista naći ćete i druge teme - teološke, povijesne, kulturne, zabavne…

Neka nam svi ti događaji koji su se zbili tijekom 2010. godine i koji će se zbiti u 2011., budu poticaj da budemo bolji,

složniji, da kršćanskije živimo sadašnjost i budućnost, ne zaboravljajući svoje prošlo-sti koju su živjeli naši preci na tim istim kršćanskim korijenima.

Neka vas kroz novu 2011. prati Božji blagoslov i zagovor One koja je u božićnoj noći rodila Svjetlo svijeta. Zato neka vas ne pokleba malodušnost i tjeskoba teških životnih okolnosti. Sa srcem, očima i ruka-ma uzdgnutim gore, ne trebamo se bojati.Radostan Božić i blagoslovljenu Novu

2011. želi vam vaš

......................... župnik fra Dinko Bošnjak

Teološki kutakLovreć - Opanci 3

«I riječ je tijelom postala»

Otajstvo je Božića tako jednostavno, a opet tako bogato sadržajem i tako tajnovito da ga do kraja nikad ne možemo domisliti ni razumjeti. Otajstvo po kojem Bog postaje čovjekom, ostaje ovije-no tajnom vjere. Da bi nam protumačila značenje jedinstvena događaja u povijesti čovječanstva, Crkva se služi svetopisamskim tekstovima. Jedan takav nalazi se na početku Evanđelja po Ivanu koji nam se navješćuje o svakom blagdanu Božića:

«U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog» (Iv 1,1).

Radi se o Riječi s velikim početnim slovom. Ne o ljudskoj riječi, nego o Božjoj Riječi, o Logosu, o Sinu Božjemu, samomu Bogu, jer u istom ulomku čitamo da «Riječ bijaše Bog!»

Pod pojmom Riječi Evanđelist podrazu-mijeva Božju Riječ, koja je stvarno i konkret-no, u prošlosti i u sadašnjosti, upućena nama ljudima. Ne radi se o nekom spoznajnom, filozofskom principu, ne radi se o smislu, ni sili, ni akciji, ne radi se o riječi uopće, ni o ideji nego o nevjerojatnom, čudesnom događaju koji je Bog pripravio svima nama u otajstvu Božića.

Božić je svjetlo i život

Bog je govorio i još uvijek govori. Radi se o Riječi koja je mišljena i izrečena u samoj Božjoj biti, tamo gdje je sami Bog

od početka, tamo gdje je na izvorištu svih stvari, svemira i čovjeka. Radi se o Riječi koja je jedne naravi, jedne biti s Bogom samim, radi se o njegovoj Riječi, o Bogu samome. To je ona Božja «Riječ po kojoj je sve stvoreno i bez nje ništa nije stvoreno» (Iv 1, 3). Radi se o Riječi koja u sebi sadrži život (Iv 1, 4), to jest spasenje, o Riječi čija svjetlost, to jest objava, «prosvjetljuje svakog čovjeka» (Iv 1, 9). Iako svijet tu Riječ nije ni prepoznao ni prihvatio, ipak je ona puna snage koja pobjeđuje tamu naše noći. Radi

se o Riječi koja stvara samu sebe i svoje sljedbenike, jer je ta Riječ zapravo Božja Riječ, sami Bog.

O toj riječi Evanđelist je zapisao « I Riječ tijelom postade i nastani se među nama» (Iv 1,14). To znači da se ta Riječ, Logos, Sin Božji, da se utjelovio, da je postao tije-lom. Ne radi se o nekoj preobrazbi, nego o

Teološki kutak

Teološki kutak


Lovreć - Opanci4

u događaju utjelovljenja, postala ljudskom osobom. Ili na drugi način rečeno: čovjek o kojem govori Evanđelje nije znak ni simbol, nije neka puka pojava Božje Riječi, nego sama Riječ Božja, prva i posljednja upućena nama ljudima.

To je, zapravo, bit evanđeoskog navje-štaja Božića. Sami pojam «tijelo» govori više od jednostavne riječi «čovjek» ili «postati tijelom», «utjeloviti se». U Novom zavjetu pojam «tijelo» označuje konkretnu ljudsku

narav, narav koju svi mi ljudi posjedujemo, narav koja je svojstvena čovjeku, narav koja je podložna grijehu i sili tame. Evanđelje nam ne kaže da je Riječ Božja postala nešto izvanredna, neki nadčovjek, heroj ili neka veoma važna osoba. Riječ je Božja ušla u svu stvarnost ljudske naravi, u dubinu naše ljudskosti. Čovjek, koji je Riječ Božja,ne pojavljuje se nasuprot tame drugih kao vladar u slavi i sjaju, ne pojavljuje se kao mudrac, nego kao «svjetlo koje svijetli u tami». Čovjek je to kao i svi drugi ljudi. To je, zapravo, ono što je neshvatljivo u Božićnom otajstvu, ali upravo u tome i je stvarnost objave, koja čini da se navještaj Božića razlikuje od svih maštanja. Riječ je Božja ovdje, gdje smo i mi, ne tamo gdje bismo možda željeli biti, ne na nekom nedostiživom vrhuncu, nego upravo ovdje gdje se ustvari i nalazimo. Mi, slabi i jaki, moćnici i prosjaci, ugledni i prezreni. Pojavljuje se u svoj zamršenoj stvarnosti u kojoj se i mi kojoj se i mi, koji smo u tijelu, nalazimo.

Zbog toga Evanđelje govori o pojavi svjetla, o dolasku svjetla u ovaj naš svijet. Zbog toga Riječ Božja koja je tijelom postala može dati nama konkretnim ljudima, koji živimo na ovom svijetu, milost da postanemo djecom Božjom. Kao stvarne osobe možemo ga prihvatiti, možemo mu vjerovati. Radi se o Božjoj Riječi koja je uzela lik i oblik sluge. To će otajstvo Pavao na jedinstven i neponovljiv način predočiti: «On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik» (Fil 2, 6-7).

Ta Riječ, taj Logos govori, djeluje, po-javljuje se i objavljuje Boga u tijelu i kao

nama neshvatljivom zajedništvu. Bez da je prestao biti ono što je bio od početka, tj. Bog, utjelovio se u vremenu, uzeo je naše ljudsko tijelo, sasvim konkretno, ne prividno tijelo, nego stvarno tijelo po kojemu ga možemo prepoznati. Postao je čovjekom, jednim od nas. To je stvarnost objave koja nam je opisana u ulomku iz Evanđelja po Ivanu. Božja je Riječ, a da se ne umanji njena slava i moć, koje se očituje upravo

Teološki kutak


Lovreć - Opanci 5

tijelo. A to sve čini kao Logos Riječ, kao Bog, a ne ukoliko je i tijelo kao takvo. Da je Riječ tijelom postala, da je Bog čovjekom postao, to je nevjerojatna tvrdnja i istina vjere, zapravo tajna vjere. Tim je, zapra-vo, proglašena nerazrješiva ravnopravnost onoga što se ne može usporediti, otajstvo koje odgovara tajni tame koju Logos, Riječ Božja susreće u tijelu.

Božić je Bog s nama

Riječ koja je postala tijelom je pravi Bog i pravi čovjek, ne ili jedan ili drugi ili pak nešto trećega. Utjelovljenje je Božji čin koji je namijenjen čovjeku, kojemu se Bog objavljuje. Objava ostaje uvijek objavom, otkriveni zastor prema Božjem otajstvu.

Riječ koja je tijelom postala boravila je, prebivala među nama. To znači da je Sin Božji došao k nama, bio među nama u našem vremenu i u našoj povijesti. Nada se temelji na vjeri, a vjera na činjenici da je Riječ Božja, Sin Božji boravio među nama i da je ostao kao Emanuel, Bog s nama i Bog za nas. Ostao je među nama, dobrima i lošima, koji slušamo, a ne čujemo, koji gledamo, a ne vidimo.

«I mi smo vidjeli njegovu slavu», slavu Riječi koja je tijelom postala, slavu Sina Bož-jeg koji se pojavio u našem ljudskom obličju. Riječ o božanstvu Sina Božjega koji nam se objavljuje i koji se daje da ga prepoznamo. Utjelovljenje je za nas objava. Njegova slava, koja mu je svojstvena kao Sinu Božjemu, koji je u biti istobitan s Bogom, koji je u svojoj biti Bog. On koji je Sin Očev, je apsolutno isti i jedini, sami Bog.

Riječ koju smo čuli, slavu koju smo vidjeli, ne dopuštaju da tražimo nešto više od toga ni nešto izvan toga. Riječ nam je upravljena na taj način da se moramo pri-državati onoga što je rečeno, Jedinorođeni nas je posjetio, Onaj koji je pun milosti i istine. U svom jedinstvu s Bogom, Riječ je sažetak, punina milosti i istine, punina onoga što je Bog sam i što objavljuje nama ljudima. Ukoliko on posjeduje božansku slavu, mogli smo vidjeti njegovu slavu.

Kako je mogao onaj koji je Bog, i koji ništa zajedničkoga nema s našim svijetom, kako je mogao postati prisutan u svijetu? Možemo li mi smrtnici Boga doista predo-čiti onakvim kakvim on uistinu jest? Teško, gotovo nemoguće! Postoji li mogućnost da ga dosegnemo? Ne postoji, jer onda Bog ne bi bio Bog. U tom smislu ostaje nam riječ s početka Evanđelja po Ivanu odlučujuća i revolucionarna poruka Božića i čitave kršćan-ske vjere. Bog ne ostaje daleki, nedostiživi, neshvatljivi Bog. On nije samo puka ideja,

Teološki kutak


Lovreć - Opanci6

ili neki plemeniti svjetonazor, on nije neki moralni sustav, nije nikakva teorija, niti misao, nego je u Isusu postao čovjekom, utjelovio se u našem tijelu, postao je takav da ga možemo dotaknuti, da ga možemo prepoznati, da mu se možemo obratiti.

U osobi Isusa Krista Bog se pojavljuje kao ljubav, Bog koji nas ljubi. Po tome spoznajemo da je ljubav temelj i oslonac u našem životu. Ne neka teoretska ljubav nego stvarna i praktična ljubav koju susre-ćemo kod Djeteta iz Betlehema, kod Isusa iz Nazareta. Bog se želi približiti ljudima, biti bliz svakom od nas. I zbog toga je dobro

Riječi Božje? Možemo li se još uvijek diviti ovim riječima, osjećamo li da nas Božja Riječ dotiče? Vjerujemo li u snagu Božje Riječi: «Samo reci riječ i ozdravit će duša moja!» Jer ako tako slavimo i shvaćamo Božić, onda će Riječ Božja i u nama tijelom postati, u našem životu i svjedočanstvu. Zbog toga se može ustvrditi da je Božić uvijek, da se Božja Riječ stalno utjelovljuje. Treba je s djetinjom jednostavnošću i otvorenošću prihvatiti i tada će Riječ Božja, Božić, doći k nama i nastaniti se među nama.

O Božiću Bog nam postaje bliz. Evan-đelje nam svjedoči da Onaj koji je kod samoga Boga, Bog od početka, njegova Riječ, po kojem je sve stvoreno, dolazi k nama i prebiva među nama. Kako nam je došao? Kao čovjek, kao dijete u našoj ljud-skoj naravi. Došao nam je kao svjetlo koji prosvjetljuje svakoga čovjeka. Svjetlo koje svijetli u tami, i koje tama ne može ugasiti. I Riječ je tijelom postala. Sin Božji utjelovio se i čovjekom postao. Ako je Bog postao čovjekom, onda se isplati biti čovjekom. I ovo nam slavlje Božića poručuje staru i novu istinu: čovječje, budi ono što jesi – budi čovjek, jer je upravo za tebe Bog postao čovjekom da te otkupi i spasi.

............................................. Dinko Aračić

da smo ljudi, jer nas upravo kao takve Bog susreće i prihvaća.

«I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama». Kad se utjelovio i čovjekom postao, Isus nije obukao tijelo kao odijelo. On, Vječna Božja Riječ, vječni Logos, po kojem je sve stvoreno, postao je tijelo da bi nam se povjerio, da bi postao jedan od nas, podijelio svu našu sudbinu, od kolijevke pa do groba. I tako on prebiva ovdje i danas među nama i poziva svakog od nas: Slušaj ovamo. Dajem ti svoju časnu riječ. Ti se možeš na moju riječ osloniti, u moju riječ pouzdati.

A mi, što mi radimo s Božjom Riječju? Jesmo li samo čitatelji Pisma ili slušatelji


Veselje ti navješćujem

Neko nam jelo golica nepce i godi u ustima, ali škodi organizmu. Neko, pak, svojom gorčinom stvara ne-ugodu dok je u ustima, ali je blagotvorna učinka nakon probave. Neki nas ljudi i događaji osvajaju na prvi pogled, ali se du-boko razočaramo kad ih bolje upoznamo. I većina je takvih stvari i događaja kratko-trajna, trgovačkim rječnikom rečeno, samo za jednokratnu uporabu. Bljesnu i ubrzo nestanu sa scene. Takvi događaji ne prelaze u običaje niti se prenose s koljena na koljeno.

Ali, postoje stvari i događaji kojima rok trajanja nije ograničen i ne prolazi tako brzo. I redovito prelaze u običaje koji se

duboko usijecaju u zajedničku svijest, pre-nose s generacije na generaciju, obogaćuju novim sadržajima. Ali traju dugo. O njima se stvaraju priče, pletu legende i često stva-raju mitovi. I osvajaju sve naraštaje, osobito najmlađe i najstarije.

Upravo u takve ubrajamo Božić i sve što se s njime povezuje. Činjenica da se svetkovanje Božića duboko ukorijenilo u svakom čovjeku dobre volje očito se radi o izvanrednom događaju koji zaslužuje da se oko njega splete vijenac ugodnih priča i mitova u koje odijevamo neizrecivu tajnu povezanosti neba i zemlje, Boga i čovjeka. Upravo u takvom ruhu prikazujemo do

Božićna priredba 2009.

Teološki kutak

Veselje ti navješćujem

Lovreć - Opanci8

kraja neizrecivu tajnu u kojoj se očitovala dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga … da opravdani njegovom milošću bu-demo, po nadi, baštinici života vječnoga, kako slušamo u bogoslužju mise zornice na Božić.

Tim otajstvom očaran naš duhovni pje-snik zanosno kliče: Veselje ti navješćujem, puče kršćanski! Jerbo se Kralj u Betlemu rodi nebeski! S istim osjećajima pjevamo i svi mi koji ovih božićnih dana dajemo oduška dubokom duševnom doživljaju radosti i veselja uza sve to što se možemo složiti s drevnim prorokom čije riječi slušamo na božićnoj polnoćki: Gle, svuda samo mrak i strava, tmina i tjeskoba (Iz 8, 21). To je stvarnost u kojoj živi svako pokoljenje i nije izmišljotina našega vremena. I zbog toga je i nama, kao i žiteljima u vrijeme proroka Izaije, upućena radosna vijest: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu (Iz 9, 1).

Božićno bogoslužje pred nas stavlja ra-zličite likove koji predstavljaju pozitivne i negativne tipove ljudi s kojima se možemo ili ne smijemo poistovjetiti u reakcijama na „veliku blagovijest“ kojom je obznanjeno otajstvo rođenja Sina Božjega. Pozitivci su u toj skupini: betlehemski pastiri, mudraci s istoka, Marija i Josip te nebeski glasnici. Oni se dive, vesele, zahvaljuju Bogu i očima vjere promatraju što se događa. Otvoreni su prema Božjem djelovanju. Na njih možemo primijeniti riječi iz Ivanova prologa: Onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja (Iv 1,12).

Negativci su: Herod, vlasnici gostinjca u kojemu nije bilo mjesta za Josipa i Mariju „kojoj dođe vrijeme da rodi“ te bezlično

mnoštvo koje je u to vrijeme spavalo du-bokim snom. Oni su zaokupljeni svojim brigama do te mjere da ne zapažaju da se u njihovoj blizini događa nešto veličanstveno. Ili ako, kao Herod, čuju za rođenje Velikoga kralja, opet misle samo na sebe bojeći se da će ih to ugroziti. Za sve te negativce skupa sv. Ivan postavlja jasnu dijagnozu: K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše! (Iv 1,11).

Među pozitivcima su veoma simpatični betlehemski pastiri koji su na vijest o Isusovu rođenju u štali „pohitjeli“ i poticali jedan drugoga da vide „što se to dogodilo“. Veliki crkveni oci Origen i Ambrozije naglašavaju upravo to da su pastiri pohitjeli jer Gospodina se ne smije tražiti lijeno. To je dirnulo Isusovu majku Mariju da je ona sve to duboko u sebi proživljavala i „pohranjivala sve te događaje prebirući ih u svome srcu“.

Pozitivci nam služe za vjernički uzor i poticaj, negativci za opomenu i preispitivanje vlastitih opredjeljenja i životnih ostvarenja. Potrebni su nam i jedni i drugi.

Zbog toga, kršćanine, kad čuješ – ili još bolje: kad zapjevaš – lijepu hrvatsku božićnu pjesmu Veselje ti navješćujem, pridruži se svim srcem i svom dušom anđeoskom zboru koji je kod Isusova rođenja navijestio veliku blagovijest za sve nas, daj slavu Bogu na visini i iskreno zaželi mir ljudima na zemlji. A sve to da se ostvari ono što molimo u popričesnoj molitvi na božićnoj polnoćki: Molimo te, Gospodine Bože, da ovdje na zemlji živimo kao pravi ljudi te zavrijedimo s njime zauvijek drugovati u slavi!

Na dobro vam došlo porođenje Isusovo!

....................................... Fra Marko Babić


Sveti otac Benedikt XVI. dolazi nam u Hrvatsku

Sad je već sasvim sigurno! Sveti otac dolazi nam opet u Hrvatsku gdje ga hrvatski vjernici s radosnim nestrplje-njem iščekuju. Ponovni dolazak Petrova na-sljednika u Hrvatsku, ovoga puta u osobi je Benedikta XVI., a pastirski pohod nije slučajno odabran baš početkom lipnja, u subotu i nedjelju 4. i 5. lipnja 2011. Sasvim određeno vezan je uz nacionalni susret kato-ličkih obitelji i proslavu Nacionalnog dana obitelji, što će se pod geslom „Zajedno u Kristu“ održati, kako se očekuje, 15. lipnja.

Sveti otac u Zagrebu će boraviti u dvodnevnom pastirskom pohodu i tom se prigodom pomoliti i na grobu našeg mu-čenika bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj prvostolnici. Susrest će se i s najvišim crkve-nim i državnim dužnosnicima, na čiji poziv i dolazi u Hrvatsku, svakako i s oduševljenim vjernicima. Svojim pohodom Hrvatskoj u ovim teškim i zabrinjavajućim vremenima, ne samo gospodarskim i političkim nego moralno ugroženim, čije posljedice ne poga-đaju samo Hrvatsku nego su i mnogo šire, Papa dolazi da nam donese poruku nade. Ali i upozori da ovaj naš svijet nije sazdan samo na materijalnim vrijednostima nego da ima svoj dublji temelj, duhovni temelj, da je sazdan na Božjim zakonima, na kršćanskim vrjednotama koje su oblikovale ovu našu europsku kulturu i uljudbu. Svjedoci smo strašnih grijeha, ne samo osobnih nego i društva, raskršćenjene Europe, grijeha koji izviru ponajviše iz medija koji danas imaju

veliku i razornu moć. Upravo se putem medija, elektroničkih, interneta a još uvijek i pisanih širi moralno zlo, moralna zaraza društva. I najviše pogađa mlade. Čini se sve da bi se srušile europske kršćanske zasade, pogazile svetinje, razorila obitelj. Upravo obitelj koja je sveta, koja je temelj svakoga društva, jedino mjesto rađanja i pravilnog odgoja djece. I baš je ta obitelj najviše na udaru, jer glasni su i uspješni oni koji se protive prirodnim i Božjim zakonima. Više

Teološki kutak

Sveti otac Benedikt XVI. dolazi nam u Hrvatsku

Lovreć - Opanci10

ni začeti život nije svet, znanost napreduje i ruši sve granice – do koje? Biblija nam svjedoči da je Bog stvorio muško i žensko da rađaju djecu i obrađuju zemlju koju im je dao. A danas kao da ništa više nije sveto ni normalno, kao da je sve izopačeno.

Ipak nije sve tako crno. Još ima ljudi, napose mladih ljudi, mladih obitelji isprav-noga pogleda na život, na obitelj, na vjeru, koji poštuju život od začeća do prirodne smrti, koji poštuju ustanovu braka i obitelji. U Hrvatsku Papa dolazi upravo k takvima, koji će uz nacionalni susret obitelji posvje-dočiti da u Hrvatskoj, koja se diči svojim 14 stoljeća dugim kršćanskim korijenima, još ima onih koji znaju čuvati prave vrjednote, kršćanske vrjednote, na kojima je sazdana europska uljudba. Takvima Benedikt XVI. donosi poruku nade, koja nas nikada, dok

god budemo vjerni Kristu, istinskom Svjetlu, nikada ne će napustiti.

Dokazali smo to kroz mnoga sto-ljeća, sve do nedavnih teških ratnih dana. Uvijek vjerni Bogu, Kristu i Petrovu nase-ljedniku, pod okriljem One koja je naša najvjernija odvjetnica, svladali smo i opet ćemo svladati sve teškoće. Ma kakve bile.

........................................................... (žv)

Pohod božanskog čeda

Netko mi nježan dohodi u san – i tiho prohodi.

Zvjezdice svjetlost livaju, dok bijele sanje snivaju.

Anđeli sanjke njijaju; grane se snježne svijaju.

Pahulje Njeg cjelivaju… I tihe nježne bivaju.

S. Marija od Presvetoga Srca .................................... Anka Petričević


Ja sam te na ramenima svojim nosio

Gdje si, Gospode? Tražih te u posrtanjima svojim, Teškim jaucima dozivah Tvoje ime,

Krv se ledila u meni, a tražih samo Tebe... Gdje si, Gospode? Gospodin mi reče: - Tu sam, s tobom! Kad bijaše ti ranjen, ja ti vidah rane, Bio sam melem tvojoj ranjenoj duši. Kako, Gospodine, Ja te ne vidjeh? Gospodin mi na to reče:- Bio sam Ti!

Da, vjerovah Ti, Bože, no moje stope ranje-ne gaziše zemlju, u samoći. Ne, čovječe, to nisu tvoje stope, To sam ja, tada sam te na ramenima svo-jim nosio, Jecao s tobom, ridao do očaja, a opet te podigao iz Ničega. I bio si pun nade Novog života U meni U svom Spasitelju...

Nekoć u vremenu, davno na ovom su-rovom, škrtom kamenu, rodi se djevojka, mnogo njih se rodi... Živjela skromno kao i druge, život upijala rosom čistih proplana-ka, gazeći prašnjave, seoske pute i živjela... U venama joj tekla teška krv Hrvata što se zorom budiše na pozdrav Gospi, svojoj zaštitnici.

Dani su počinjali blistavim jutrima, uzdignuta čela, sklopljenih ruku, u molitvi upućenoj Nebu, u čast svog Gospodina. Noći se noćile uz krunicu, kraj komina proseći blagoslov Svevišnjega i molilo se:

Gospodine moj, Pogledaj narod svoj! Blagoslovi, Gospodine, dom moj I izlij na nj svaki blagoslov svoj! Blagoslovi, Jaki, nejakoga, Pomozi, Silni, slaboga!

I živjelo se... Ponekad dani bijahu vedri, poliveni sunčevim sjajem, a noći umivene

Gospodin u podamentu života

Teološki kutak


Lovreć - Opanci12

bistrim svitanjima. No, kadikad bi tmine zastrle vidike i donosile svoje sivilo, pa ipak... bijaše puno radosti i topline u siromaštvu proživljene mladosti. Gospodin je bio tu, uvijek s njima u njihovoj iskrenosti, vjeri, poštenju i trudu.

Živio je njihove živote.Sanjao s njima njihove snove...

Hvala Gospodinu

Dođoše novi dani kad život okreće nove stranice i djevojci valja putovati k drugom ognjištu, savinuti svoje gnijezdo... Na tom novom putu blagoslovljenom Božjim sakra-mentom braka, porodiše se i djeca. Njih osmero, kao osam latica jednoga cvijeta. Življaše skromno, u trudu, u znoju lica svoga radili, puni bogobojaznosti i vjere u Gospodina, Stvoritelja života, provodili svoje dane radeći i moleći se Onomu koji im davaše snagu i milost. U tihim, snenim noćima tražili su blagoslov za svoje danas, jučer i sutra. Neki novi vjetrovi dopuhaše vihore rata, i sve se promijeni, jedino Gos-podin u njihovom srcu bi žešće privinut i obgrljen...

Rat raščerupa ognjišta... Ogoli dušu i tijelo, a vjeru ojača... raseli ih tako na sve strane. Potucahu se tih dana od nemila do nedraga kao i svi drugi... jer rat nema ni srce ni dušu, nego samo jauk, bol i patnju...

Majka pod križem

Stoji čvrsta ko’ kamen, Iz očiju plače Gospodin, Ruke pruža daljinama... Samo muk,

Tuga i čemer Samo mati i Gospodin, On na Križu, ona pod Križem.

Majčinu djecu razbaca rat svojim pono-rima. Tamo ih dočekala patnja, strah, suze, palež i crni bezdan smrti... Sin nestade u dvadeset i prvoj godinici, u bujici zla, kći bi pogubljena rukom zločinca, a bilo joj je samo osamnaest ljeta. Treći sin lutaše u strahu vrletima križnog puta, daleko, dale-ko, preko oceana... Tamo ostavi izmučeno tijelo darovano daljinama. Nepoznat sebi, u nepoznatu svijetu, s nepoznatim ljudima, a s Kristom u duši i čežnji...

A mati?!Mati ne proklinje, jer proklinjati ne

zna, nego u strepnji svoga bola okreće se Raspetome. U patnji, u boli jačoj od života, krvavi Krist joj je snaga, a majka Marija Njegova joj je supatnica pod Križem. Raspet je Krist u majci svojoj, a majka je raspeta u

Teološki kutak


Lovreć - Opanci 13

bolu za Kristom. Jedna mati moli, vapajem doziva Gospodina:

Gospodine moj, pomozi, Uzmi me k sebi, Odvedi me dici mojoj! Ne znam ti, Isuse, di su Ni groba ni spomenika! O Isuse moj, povedi me k njima, Oni su s Tobom, skrati, Gospodine, muke moje! O, oprosti mi, moj Gospodine!...

Suze osušiše isplakane oči, jedino ožive u vapaju Gospi Žalosnoj. I nizahu se dani ko’ kamenčići na planini života, dani mrtvi u sebi, jedino živi u Gospodinu. Prolazilo vrijeme, nosilo sobom teškoće i radosti ži-vota, a srce majke kao da je tiše kucalo od onih ratnih vremena, jedino kadikad bi ga ogrijalo sunce zaboravljene sreće i život bi se vratio u osušeno tijelo. To sjećanja imaju moć života, snagu vjere i sobom nose nadu...

U susret drugoj obali, vječnost

U hladnim zimama, kad bi snijeg bje-linom zrcalio selo, mati bi u Gospodinu vidjela čudesnu radost, u maloj snježnoj pahulji ugledala bi osmijeh svoje izgubljene i izmučene djece. U toplini podneva kad bi zvonjava crkvenih zvona pjevala Kristu, čula bi njihove riječi. I živjela tako u prošlosti za sadašnjost. Sadašnjost je zaostajala u hodu, negdje tamo davno, daleko u nekim ratnim vremenima, no Gospodin joj je vodio korake živeći s njom dan po dan... Drugačije se nije moglo! I bilo je teško. I bilo je jadno, al’ s Gospodinom se moglo živjeti. Jedino s Njim! Učila je životu i molitvi one oko sebe, teškom bremenitom rukom milovala je

svoju unučad pokazujući im put ispravnosti i Božje dobrote. Učila ih živjeti s Bogom i za Njega. Spremala se u susret drugoj obali, svom i našem Gospodinu, u vječnost...

Moć sjećanja

Jednom u vremenu bijaše starica, majka, baka, možda životom slična tolikima oko sebe... Bijaše žena što vapaj života svoga upućivaše na Boga i Bogorodicu. Život svoj i patnju svoju stavljaše pod noge Gospodinu, proseći njegov blagoslov djeci djece svoje...

Vrijeme prolazi, teče...Odnosi vrijeme godine i ljude, niže

događaje, pa ipak stane ponekad, u sjećanju, za tren oživi neki drugi svijet i neki drugi život...I danas u tišini pred oltarom Gospe Žalosne, zastane vrijeme i ljudi, samo krišom putuje pogled uprt nebu, Gospi Žalosnoj, majci...

Teološki kutak


Lovreć - Opanci14

Vrati se slika starice umorne, tihe, što u nadi, ranjenim srcem, razgovara sa svojim Gospodinom, jer On je razumije, On joj bijaše podamenat* života...

I moli starica:„Gospodine moj, Pogledaj narod svoj! Blagoslovi, Gospodine, dom moj I izlij na nj svaki blagoslov svoj! Blagoslovi, Jaki, nejakoga, Pomozi, Silni, slaboga!“*podamenat - fundament, temelj

(Mojoj baki) Studeni 2010. ........................................... Ankica Sekelez

U Božićnoj noći

O vječna Ljubavi moja,

na srcu počivaj mome,

Nek lavež s druma ne smeta

snu čistom, bijelome Tvome.

Jedino ja ću Ti šaptat

najljepšu besmrtnu bajku…

Jer Ti si sve blago moje…

Mariju uze za Majku.

S. Marija od Presvetoga Srca .................................... Anka Petričević

Božanskom čedu

Milovat ću Te kao čedo

nježnošću i toplinom majke;

najljepše ću snove

srcu Tvojemu tkati…

I šaptati dugo

kroz noć srebrene bajke…

O, svu rascvjetanu proljet

Tvojoj duši ću dati!

S. Marija od Presvetoga Srca

.................................... Anka Petričević


Božansko milosrđe u župi Lovreć-Opanci

- Slao sam svome narodu proroke s munjom i gromom, danas ja tebe šaljem cijelom čovječanstvu sa svojim Milosrđem. Ne želim ranjeno čovječanstvo kažnjavati, nego ga ozdravljati, pritisnuti ga na svoje milosrdno srce.

Kristove riječi svetoj sestri Faustini:

Izdvojeno iz dnevnika sv.Faustine:

- Kada sam ugledala Isusa, Gospodina u bijeloj odjeći, imao je jednu ruku podignutu za blagoslov, a druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:

- Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu.

Slika prikazuje raspetog i uskrsnulog Isusa koji čovjeku donosi uz cijenu svoga trpljenja mir i otkupljenje otpuštanjem grijeha kao i sve milosti i darove. Karakteristične su za tu sliku dvije zrake: crvena i blijeda.Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša. Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog Milosrđa kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu.

Zašto je ova slika u našoj crkvi?

Sveta Faustina Kowalska, apostol Božjeg milosrđa, pripada danas najpoznatijim svecima Crkve. Bog joj je udjelio mnoge izvanredne milosti. Njeno poslanje obuhvaća pobožnost Božjeg milosrđa u novim oblici-ma. Njezin je temelj stav pouzdanja prema Bogu i Milosrđa prema bližnjima. Po njoj Isus Krist posreduje svijetu veliku poruku o Božjem milosrđu. “U starom zavjetu“, rekao joj je Isus.

Teološki kutak


Lovreć - Opanci16

Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko bude živio u njihovoj sjeni jer ga ne će stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa. Tko toga dana dođe na Vrelo života, primit će potpuno oprost svojih krivica i kazni. Čovječanstvo ne će naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. Oh, kako me vrijeđa nepovjerenje jedne duše. Takva duša priznaje da sam svet i pravedan, a ipak ne vjeruje da sam Ja milosrđe. Ne vjeruju mojoj dobroti. Moje srce raduje se nazivu milosrđe. Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem.

Gospodin mi reče:

- Moja kćeri, ne popuštaj u širenju Mojeg milosrđa. Time donosiš ublaženje Mojem Srcu koje gori vatrom smilovanja za grješnike. Reci

Mojim svećenicima da će se okorjeli grješnici raskajati po njihovim riječima kad budu govori-li o mojem neiscrpivom milosrđu, o smilovanju koje za njih imam u Srcu. Onim svećenicima koji šire i proslavljaju Moje milosrđe, dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore.

Gospodin mi reče:

- Neprestano moli krunicu (Božanskog milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko god ju bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje velilo milosrđe. Ukoliko bi bio najokorjeliji grješnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama koje poklone povjerenje Mojem milosrđu. Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod

Župljani prigodom sv. mise

Teološki kutak


Lovreć - Opanci 17

umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg, ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzi-ma dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolinim mukama Mojeg Sina. O kakve velike milosti ću podijliti dušama koje će moliti ovu krunicu. Središte Mojeg milosrđa pokreće se za one koji mole ovu molitvu. Zapiši ove riječi, moja kćeri, i propovijedaj svijetu Moje milosrđe. Neka cijelo čovječan-stvo upozna Moje neiscrpivo milosrđe. To je znak konačnog vremena. Zatim dolazi Dan pravednosti. Dokle je još vrijeme, neka se utječu izvoru Mojeg milosrđa. Neka koriste Krv i Vodu što je za njih tekla. O duše ljudi, kamo ćete se zaklanjati u dan Božje srdžbe? Sada se utječite izvoru Božjeg milosrđa.

Poruka za kraj

- Draga braćo i sestre u Kristu; ne dozvolimo sebi da ostanemo gluhi i da zanemarimo Isusove riječi upućene svima nama. Uokvirimo sliku Milosrdnog Isusa sa potpisom - Isuse, uzdam se u Tebe! Zaroni-mo je duboko u svoje srce i okačimo je na zid naše sobe gdje prebivamo da naš dom zablista. Uzmimo krunicu u ruke i molimo krunicu Božanskog milosrđa za sebe, svoje bližnje i cijeli svijet. Budimo Kristovo svjetlo u tami ovoga svijeta.

Krunica Božanskog Milosrđa (moli se na običnu krunicu)

Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.

a) na velika zrnca: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga Preljubljenoga Sina, Gospodina našega

Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta.

b) na mala zrnca (10 X) Po pregorkoj muci Isusovoj, budi milosrdan nama i cijelome svijetu.

Na kraju se doda (3X): Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu.

..................................................Župljanin

Utjelovljenoj ljubavi

Ljubavlju - Srcem zagrli Zemlju, mukom ćeš svojom otkupiti Svijet…

Na Srcu Majke počivaj blago...

Jer Srca Njenog divan si Cvijet.

S. Marija od Presvetoga Srca ..................................... Anka Petričević

Teološki kutak Lovreć - Opanci18

Iz naše župe

Došašće u župi

S došašćem, koje je počelo u nedjelju 29. studenoga, u našoj su župi počele i mise zornice kao bliža duhovna priprava za radostan doček Božića. Došašće je vrijeme sjećanja na prvi Kristov dolazak, njegovo utjelovljenje i rođenje od Djevice Marije s nadom u njegov ponovni dolazak. Zato se mise zornice, zvane i „Rorate“, slave u osvit dana kao simbolično iščekivanje Spasitelja. Za vjernike imaju duhovno značenje ob-nove i novog htijenja u vjerničkom životu, preispitivanja sebe samoga kako bismo sa sebe skinuli „staroga i obukli se u novoga

čovjeka“ te tako duhovno obnovljeni radosno dočekali Božić.

Zornice imaju i pokorničko značenje. Slave se rano, u 6 sati ujutro. A zimi kada kasno sviće i kada stegne led, žrtva je to ustati iz tople postelje i krenuti na zornicu. A naši su vjernici kroz cijelo došašće u velikom broju dolazili na zornice i po mraku, ledu i snijegu, što je svakako pohvalno. I dobar je put za vježbu u odricanju i žrtvi. A onda, nema ljep-šeg početka dana od susreta s Isusom. I još u vrijeme radosnog iščekivanja njegova rođenja.

...................................................... Slavica


Svečana proslava Sv. Nikole

Blagdan Sv. Nikole biskupa, 6. prosinca, u našoj je župi proslavljen po običaju svečano. U župnoj crkvi Duha Svetoga u Lovreću slavljena je svečana služba Božja, a koncelebraciju je predvodio fra Marko Duran, gvardijan splitskog samostana Gospe od Zdravlja na Dobrom u suslavlju sa župni-kom fra Dinkom i susjednim svećenicima.

Uz orguljsku pratnju s. Zorislave Ra-dić pjevao je zbor župe Gospe od Zdravlja pod ravnanjem fra Stipice Grgata. Svečano euharistijsko slavlje počelo je procesijom kroz mjesto s mnoštvom vjernika iz župe te hodočasnika iz okolice, uz veći broj djece i mladih. Nakon mise koju je pratio naš mješoviti župni zbor, u župnoj je crkvi bio priređen već tradicionalni dolazak sv. Nikole, za što se pobrinuo naš župnik fra Dinko, a kojega su djeca očekivala s nestrpljenjem.

On im je na njihovu veliku radost podijelio darove, sponzor kojih je bila naša lovrećka općina.

Nakon završene svečanosti u župnoj crkvi, obitelji su se okupile oko svog obitelj-skog stola, a župnik je za svećenike i splitski zbor u župnoj kući priredio zajednički objed uz bratsko druženje.

......................................... Stefani Bekavac

Procesija na Sv. Nikolu 2009.

Zbor Gospe od Zdravlja u našoj crkvi


Hodočašće sv. Vlahi u Dubrovnik

Po već višegodišnjoj tradiciji župe, predvođeni svojim župnikom fra Din-kom, hodočastili smo i ove godine na blagdan Sv. Vlaha biskupa i mučenika u Dubrovnik na Parčevu festu, 1038. po redu, koja je počela 2. veljače na uočnicu svetkovine nebeskog zaštitnika grada Du-brovnika i Dubrovačke biskupije.

S našim župnikom fra Dinkom pošli smo u Dubrovnik na sam Parčev blagdan 3. veljače izjutra, punim autobusom. Stigli smo u grad prepun hodočasnika pristiglih sa svih strana. Vijorili su se barjaci bratovština, župa, crkvenih i drugih udruga...

Pred dubrovačku stolnicu stigli smo prije negoli je počela svečana služba Božja koju je ispred katedrale s nebrojenim svećenicima predvodio i propovijedao šibenski biskup Ante Ivas. Po običaju naš mještanin gvar-dijan male braće, fra Stipe Nosić, dočekao nas je u samostanu pokazao nam samostan i crkvu te priredio nam okrjepu. Hvala mu na gostoljubivosti i ljubaznosti!

U gradu je bila neopisiva gužva, jedva smo se probili do stolnice. Cijeli je grad bio u posebnom svečanom ozračju, što smo doživjeli i mi, od kojih smo neki prvi put hodočastili na Parčevu festu u Dubrovnik. Nakon službe Božje kroz grad je krenula svečana procesija sa svečevim kipom. Predvodili su je biskup, domaćin feste, Želimir Puljić i šibenski biskup Ivas, uz brojne svećenike, redovnike, redovnice, božji puk, među kojim smo bili i mi Lo-vrećani. Pjevali smo i molili, utjecali se u zagovor svetom biskupu mučeniku, a potom okrjepljeni sv. pričesti i molitvama, autobusom se zaputili kući.

Usput smo se zaustavili u Trstenu, gdje smo pohodli spomen-oblježje našim palim imotskim vitezovima, poginulma na dubro-vačkom bojištu. Uz molitvu i odriješenje za mrtve koje je podijelio fra Dinko, uputili smo se kući, kamo smo sretno stigli u predvečerje.

........................................... Bože Mustapić

Sa fra Stipom u samostanskoj blagavaonici


Bl. Alojzije Stepinac u župi Lovreć-Opanci

„Ne ću požaliti nijednog dana svojih dugih patnja, samo da se sačuva sloboda Crkve Božje

i da se naš narod može opet u slobodi klanjati Bogu, kojemu jedinome pripada čast i slava.“

S dubokom vjerom i pouzdanjem u Uskr-sloga Isusa Krista koji je put, istina i život te neizmjernoj ljubavi prema Presvetoj Djevici Mariji, našoj majci i za-govornici, mještani župe Lovreć-Opanci i ove godine svečano su proslavili blagdan blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i muče-nika. Svetu misu preslavio je naš župnik fra Dinko Bošnjak. Dan kada se slavi blagdan bl. Alojzija Stepinca, velikana naše vjerske i nacionalne povijesti, je 10.veljače. Blagdan Stepinčevo svečano je počeo 2006. g. kada je Crkvi darovan posvetni barjak s likom Bla-ženika. Također dvije godine poslije, Crkvi je darovan kip bl. Alojzija da svi možemo moliti i tražiti zagovor u svojim potrebama. U nastavku ćemo najkraćim crtama pokušati približiti lik i djelo bl. Alojzija Stepinca.

IN TE DOMINE SPERAVI (U tebe se, Gospodine, uzdam) bilo je životno geslo našega blaženika po kojemu je živio do po-sljednjeg daha svoga ovozemaljskog života. Ljubav prema Majci Božjoj i svoje pouzdanje u njezin moćni zagovor bl. Alojzije želio je prenijeti na svoje vjernike riječima: Po Mariji ka Kristu! Da bi mogao pospješiti duh molitve i žrtve na svim područjima života, često je preporučavao pobožnosti

u čast Majke Božje uvodeći prve subote u mjesecu.

Subota je dan Marijin, a Marija je svijetu dala Isusa po kojemu su nam došle milosti otkupljenja i posvećenja. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji treba da se ono i dovrši. Marija je posrednica svih milosti. Tko nađe Mariju, naći će život, to jest Isusa Krista koji je put, istina i život. Bio je, naime, svjestan da pobožnosti u njezinu čast donose neosporne duhovne milosti. Obrazložio je to ovim riječima: „Dok u čovjeku srce kuca, znak je da još živi. Isto je tako u čovjeku - dok se spominje Djevice Marije, znak je da još živi duhovnim životim.“ Veselilo ga je što među svećenstvo „sve više prodire duh Gospin“. Tom sviješću zauzeo se i pozvao svoje svećenike da budu prenositelji Marijine slave jer će ona, kao što bijaše spremna surađivati na Božjem planu čovjekova otkupljenja, biti na pomoć glede njegova posvećenja. Rukovodio se mišlju da „svuda procvate svetost, gdje se dođe u dodir s Marijom, Majkom Božjom.“ Zato je preporučivao svećenicima da šire među ljudi-ma marijanske pobožnosti bilo privatne, bilo zajedničke po obiteljima ili u crkvi.Njegova je misao bila da po marijanskim pobožnostima svećenici postižu kako osobno posvećenje,

Teološki kutak


Lovreć - Opanci22

tako i duhovno usavršavanja povjerenih im duša. Budući da bijaše čovjek velike nade, i u ovom svom pothvatu nije ostao razočaran. Osobno je iskusio zaštitu Majke Božje i to je posvjedočio ovim riječima: „Bog mi je dao milost da od svoje mladosti nikada nisam zapustio pobožnost Blaženoj Djevici.“

Blaženi Alojzije Stepinac je, uistinu, bio uvijek predan u volju Božju i spremno je opraštao svojim mučiteljima. On je svje-dok da se ljubavlju može pobjediti mržnja. Ponio je i nosio svoj križ progona s mirnim dostojanstvom moleći i opraštajući onima koji su mu taj križ položili na ramena. To svjedoče i sljedeći izvadci iz njegovih pi-sama: „ U najtežoj muci molio je Isus za svoje krvnike i one koji su Mu se rugali: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ (Lk 23,34). Mi ne bismo bili dostojni učenici našeg velikog učitelja kad Ga ne bismo na-sljedovali i u ljubavi prema neprijateljima. Njima je vodič i lozinka mržnja. Nama mora biti ljubav, koja ostaje i preko groba, kad nema više mjesta vjeri ni ufanju, jer ćemo biti u posjedu Onoga koga sada vjerom i ufanjem tražimo. Neprijatelj će proći, a Isus će ostati, a već Vam sada dovikuje što je rekako u Evanđelju: ‘Radujte se i kličite, jer je velika vaša plaća na nebesima.’ (Mt 5,12). Budite uvjereni da nema zbog progo-na crkve ni trunka mržnje na progonitelje njezine u mom srcu, a ne smije biti ni u srcu bilo kojeg katolika. Mržnja kojom odiše komunizam, to je vatra iz pakla. Ne pogase je često, kad uđe u srce čovjekovo, ni mnoge vode, a često ni sama smrt. Nek samo u srcu gori uvijek vatra ljubavi Božje prema svim ljudima, pa i neprijateljima komunistima.“

U svojoj oporuci ostavio nam je ovo svjedočanstvo: „Držim upitnim da i ov-dje zamolim za oproštenje, ako sam koga uvrijedio ili mu što nažao učinio. Sa svoje pak strane od srca opraštam svima svojim neprijeteljima i progoniteljima, kako nas je učio Krist Gospodin. ‘Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje zaista neće proći.’ Lk( 21,33-34)

Kada i danas čujemo riječi Gospodina našega Isusa Krista upućene svima nama: ‘Budite budni jer ne znate dana ni časa’, možemo li se upitati: Da li smo doista budni ili da li smo doista spremni stati pred lice Božje? Preispitajmo sebe: Da li nam je Bog na prvom mjestu, da li Boga ljubimo iznad svega, da li svetkujemo dan Gospodnji, da li poštivamo roditelje i bližnje, da li klevećemo i tražimo krivca uvijek u drugom, da li smo lecemjerni i oholi, da li živimo predbarčnu i bračnu čistoću, da li ljubimo bližnje kao što je Isus ljubio nas? Je li i dalje svjesno želimo biti gluhi govoreći ima vremena ili jedan je život. Ovo govori Gospodin: ‘Ja i moj Otac

stojimo pred vratima. Tko nam otvori vrata, k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.’ Otvorimo vrata svoga srca Gospodinu već danas jer sutra može biti kasno.

.............................................. Ivan Batinić

Teološki kutak


Lovreć - Opanci 23

Molitva u čast blaženog Alojzija StepincaGospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milostčvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti.Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubioi služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju.Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi, neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja.(Po njegovom zagovoru udijeli mi milost...)Po Kristu Gospodinu našem. Amen.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, sa zazivom:Blaženi Alojizje Stepinče, moli za nas!

Blagdan Gospe Lurdske

Premda svečanije slavimo našu Gospu Lurdsku Litnju, 5. kolovoza, zavjetni blagdan naše župe, svečano smo pro-slavili i liturgijski blagdan Gospe Lurdske u četvrtak 11. veljače na koji se slavi i Dan bolesnika. Misu u kojoj smo molili za sve naše bolesne, nemoćne i stare župljane predslavio je naš župnik fra Dinko, na kraju je molio za zdravlje svih bolesnika u župi.

Za blagdan je župna crkva dobila i lijep dar. Braća dr. Ante i Mili Nosić, rodom iz župe, darovali su dvije lijepe kamenice za blagoslovljenu vodu urešene hrvatskim pleterom i križem. Njihov otac, kojega su ubili partizani bacivši ga u jamu negdje u biokovskim vrletima, bio je kum na blago-slovu naše župne crkve.

................................................. (nazočna )


Dar križa za procesiju

Razmišljajući o veličini Božje ljubavi koju čovjeku pruža i koju je pružio meni i mojoj obitelji u našoj najtežoj životnoj nevolji: kod odlaska naše Kristine, i mi iz ljubavi prema dragome Bogu, a na čast, slavu i zahvalu dragoma Isusu koji je podnio muku na svetom križu za nas i naše spasenje, darujemo križ za procesiju župi Lovreć-Opanci i župljanima predragog nam Lovreća da kroz zajedništvo promišljamo o križu Isusa Krista, da ga hvalimo i slavimo, da slijedimo njegov put i nauk, da mu se

molimo da nas štiti i čuva od svih životnih nevolja, da nas ojača u našem poslanju i na putu života da uvijek nastojimo biti bolji.

U ovo adventsko vrijeme, očekivanje rođenja dragog nam malog prijatelja, na-šeg Isusa Krista, u svoje ime i u ime svoje obitelji još jedanput pozdravljam vas, sve moje sumještane i župljane!

Želim(o) svima sretan Božić, dobro zdravlje i sreću u novoj 2011.

........................................ Dušan Petričević

Obitelj Dušana Petričevića s darovanim križem


Veliki četvrtak

Nakon pričesti presveti oltarski sakra-ment je prenesen na krajnji oltar kao simbol Isusovog uhićenja i odvođenja. Tu su se vjernici klanjali Presvetom i pripremali za konačno slavlje uskrsnuća. Zvona su umu-knula, a križevi i kamenice su se prekrile, oltari ostali bez cvijeća i ukrasa kako bismo što bolje osjetili Isusovu muku.

Nakon mise pjevali smo Gospin plač, koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Razišli smo se u miru i tišini svojim kućama.

.........................................................N. Š.

Veliki četvrtak, dan posljednje večere našega Gospodina Isusa Krista, slavi se u našoj župi u poslijepodnevnim satima.

Preko mise naš župnik, fra Dinko, oprao je noge dvanaestorici odraslih muškaraca iz naše župe kao što je to Isus Krist učinio apostolima.

Bila je to velika čast i sretan trenutak za naše izabrane župljane – apostole.

U misi posljednje večere župnik je predstavio ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike.


Veliki petak

Veliki petak, dan muke i smrti našeg Gospodina Isusa Krista, slavimo veli-kom cjelodnevnom procesijom kroz cijelu župu i završavamo s obredima u crkvi.

Procesija počinje u 10,00 sati na Leta-ruši, u Kuli. Župnik fra Dinko je predvodio molitvu i prvi nosio veliki drveni križ, a nakon njega su se izmjenjivali ostali prisutni vjernici. Procesija je nastavljena preko samog mjesta Lovreća, Bošnjaka, Gradine, Matu-sinovića, Mrnjavaca, Nikolića, Bekavaca, Nosića, Batinića, a onda su se kod stare

crkve sv. Ante priključili ostali vjernici i išli smo u velikoj procesiji do crkve sv. Duha. U procesiji smo cijelim putem molili, a od crkve sv. Ante pjevali smo Gospin plač.

U crkvi Sv. Duha nastavili smo obre-de velikog petka čitanjem muke, zatim je slijedila propovijed, procesija s Presvetim, a po povratku u crkvu otkrivanje i lju-bljenje križa.

Nakon ovih dugih obreda razišli smo se u miru, napunjeni i ojačani vjerom.

........................................... Nikola Šamija

Ljubljenje križa na Veliki petak


Naši ministranti u dogovoru prije kviza

Susret ministranata u Imotskom

Napokon je došao i taj dan – 10. travnja 2010. Oko 9 sati mi, mini-stranti, svi smo se okupili kraj župne crkve. Sa župnikom smo pošli u Imotski.

Kad smo stigli, imotski svećenici srdačno su nas ugostili. Nakon sv. mise oko 10.30 sati započeo je kviz u samostanskom dvo-rištu. Puni nade krećemo. U prvom dijelu kviza bilo je 45 bodova, a mi smo osvojili 44 boda i osigurali 3 mjesto. Nakon kratkog predaha uslijedila su 3 teška pitanja. Na

njihovim točnim odgovorima osvojili smo svih 18 mogućih bodova. Sveukupno smo imali 62 boda od moguća 63 i tako smo dospjeli na 2. mjesto!

Naš se trud isplatio. Za nagradu smo dobili 3 dana ljetovanja u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Tamo nam je bilo lijepo, upoznali smo nove prijatelje i neza-boravno se proveli!!!

............................................. Mario Olujić


Stota obljetnica smrti nadbiskupa Milinovića

u organizaciji našega Provincijalata, Župe Lovreć-Opanci i općine Lovreć.

Na proslavi u Baru sudjelovao je i fra Željko Tolić, provincijal, sa šestoricom članova Provincije: Fra Zoran Kutleša, gvardijan i dekan u Imotskom, fra Dinko Bošnjak, župnik na Lovreću, fra Josip Grbavac, ravnatelj naše gimnazije, fra Ne-diljko Jukić, profesor na istoj gimnaziji, fra Kruno Bekavac, voditelj karitativne ustanove „Panis vitae“ i fra Marko Babić, prof. na KBF-u u Splitu. Na putu prema Baru primio nas je i pogostio u restoranu

Fra Šimun Milinović je rođen na Lo-vreću 1835. a nakon službe profesora i ravnatelja naše gimnazije u Sinju bio je barski nadbiskup od 1886. do 1910. Prigodom 100. obljetnice njegove smrti, u Baru je 18. i 19. travnja ove godine priređen prigodni znanstveni skup i svečana misa u katedrali te molitve na fra Šimunovu gro-bu. Organizaciju toga obilježavanja vodila je udruga „Hrvatsko građansko društvo“, ogranak Bar. To je bio prvi dio obilježavanja navedene obljetnice, a drugi će se održati u listopadu ove godine u Splitu i Lovreću

Sudionici simpozija u Baru

Teološki kutak


Lovreć - Opanci 29

„Bokeljski dvori“ msgr. Ilija Janjić, ko-torski biskup.

Uz navedene franjevce, na proslavi su sudjelovali i g. Milan Glibota, predsjednik ogranka Matice hrvatske u Imotskom te g. Ante Babić, načelnik općine Lovreć.

Brigu o cjelokupnoj organizaciji vodili su aktivisti udruge „Hrvatsko građansko društvo“ g. Vlado Marvučić i g. Ilija Vukotić, koji su se svojski trudili da nam boravak bude ugodan, ali i da se upoznamo s boga-tom kulturnom poviješću i znamenitostima grada Bara i barske nadbiskupije. Tako smo posjetili ostatke benediktinske opatije na lokalitetu Ratac te ostatke Starog Bara koji je jako stradao u potresu 1979. g. Tu smo s pažnjom slušali podatke o franjevačkoj crkvi sv. Nikole iz 13. st., i katedrali sv. Jurja u kojoj su Turci 1571. g. napravili veliki pokolj. Uz druge ostatke znameni-tih sakralnih i društvenih zdanja, ističe se obnovljena dominikanska crkva sv. Vene-rande iz 14. st. Prije dolaska Turaka u 16. st., samo unutar zidina, je bilo 30 crkava. Posjetili smo i lokalitet „Biskupada“ gdje se nalazi biskupova palača i katedrala posvećena Bezgrešnom začeću samo tri godine nakon proglašenja dogme.

Nakon toga smo posjetili groblje i crkvu sv. Vida u kojoj je pokopan fra Šimun. Na ulazu u crkvu stoji ploča s natpisom:

Groblje i ovu crkvu sv. Vita M. sagra-dio prabiskup o. Šimun Milinović G.G. MDCCCXCII

Pomolili smo se za pokojnika i položili cvijeće, a fra Nedo je sve to marljivo foto-grafirao. Potom smo išli na ručak u konobu „Spilja“ gdje nas je gostoljubivo pozdravio i domaćim specijalitetima pogostio g. Ljubo,

vlasnik konobe, rodom iz Šestana. Nakon ručka smo posjetili „Staru maslinu“ za koju se pripovijeda da je starija od dvije tisuće godina. Zaštićena je i pristup k njoj se plaća 1 euro po osobi.

Posjetili smo i časne sestre franjevke od Bezgrešne koje rade u biskupiji, te Sestre sv. Križa koje vode dječji vrtić i katehiziraju na nekoliko župa. U biskupskoj palači našu je pažnju osobito zaokupio portret fra Šimuna Milinovića što ga je 1892. izradio I. Vučetić.

Središnji kulturni događaj bio je mali znanstveni skup koji je održan u prekrasnom dvorcu i ljetnoj rezidenciji kralja Nikole, u svečanoj Balskoj dvorani sagrađenoj 1910. g. Dvorana je bila skoro popunjena, što je za njihove prilike bilo veoma zadovoljavajuće. Među sudionicima su zapaženi pravoslavni prota i muslimanski hodža te mjesni župnik Simon Ljuljić. Bili su i predstavnici Hrvat-skog konzulata u Kotoru, kao i gradskih i općinskih vlasti te fra Marijo Šikić iz Kotora.

Program je veoma profesionalno vodila gđa. Vesna Šoškić, novinarka, a bila su četiri izlaganja. Najprije je fra Josip Grbavac pri-kazao fra Šimuna kao profesora na sinjskoj gimnaziji i službu ravnatelja iste gimnazije u teškom vremenu zbog političkih i cr-kvenih previranja u drugoj polovici 19. st. Osobito je bilo zanimljivo i poučno slušati ambijentiranje u kulturna i politička gibanja onoga vremena.

Potom je Milan Glibota nizao podatke o plemenu Milinović, rodnom mjestu Lo-vreću i Opancima, o znamenitim ljudima koji su nosili to prezime te o fra Šimunovu spisateljskom i arheološkom radu.

Veoma zapaženo i dokumentirano izla-ganje iznio je prof. dr. Živko Andrijašević

Teološki kutak


Lovreć - Opanci30

na temu „Crnogorska država i nadbiskup Milinović“ rađeno na temelju korespon-dencije s vladom knjaza Nikole. Iz toga proizlazi kako je fra Šimun proživljavao veoma teške trenutke pritisnut neimašti-nom, manjkom svećenika, nerazumijevanjem dvora, bolestima…

Izlaganje što ga je pripremio prof. dr. Šerbo Rastoder, na temu: Konkordat Crne Gore i Vatikana i uloga Šimuna Milinovića, proči-tala je voditeljica. Osobito je istaknut rad i nerazumijevanja oko tiskanja staroslavenskog misala i različita politička podmetanja te rad na obnovi crkava i bogoslužja.

Nakon izlaganja priređen je obilan do-mjenak u restoranu na rivi. Državna televizija i nekoliko drugih TV kuća je snimalo čitav

program i o tome je bila vijest na držav-noj televiziji i reportaža u kulturnoj rubrici dnevnih novina.

U nedjelju 18. travnja bila je svečana koncelebrirana misa u crkvi sv. Nikole na Biskupadi. Predvodio je i propovijedao fra Željko Tolić, provincijal, a s njim su kon-celebrirala ostala šestorica franjevaca sveće-nika. Posluživali su sedmorica simpatičnih ministranata o čijoj se odjeći i poslužničkoj službi brinu časne sestre od Bezgrešne sa sje-dištem u Cetinju koje uvježbavaju i predvode crkveno pjevanje. Bilo je prisutno stotinjak vjernika svih uzrasta i svi su disciplinirano i skladno sudjelovali u obredima, odgovorima i pjevanju.

.......................................................Marko


Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru

Lovreća autobusom put Zadra. Sudjelovanje na Susretu HKM bla je ujedno i duhovna priprava našim ovogodišnjim krizmanicima, koji su se krizmali u nedjelju 23. svibnja na svetkovinu Duhova, zaštitnika naše župe. Usprkos kišnom jutru, raspoloženje je u punom autobusu bilo vesleo. Drijemalo se, pjevalo, molilo, šalilo, i u tom oduševlje-nom raspoloženju odmicali su kilometri, a mi smo s nestrpljenjem čekali da stignemo u Zadar, da vidimo taj lijepi stari grad uz more, susretnemo se s poznatim i nepoznatim

Pod motom Da vaša radost bude potpuna Zadar je u subotu i nedjelju 8. i 9. svibnja bio domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži na kojem se okupilo više desetaka tisuća djevojaka i mladića. Među razdraganom mladosti koja se sa svojim du-hovnim pastirima okupila u pjesmi, molitvi, na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić te u drugim duhovnim sadržajima, bili su i naši mladi župljani.

Predvođeni našim župnikom fra Din-kom, u subotu rano ujutro uputili smo se iz

Teološki kutak

Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru

Lovreć - Opanci32

mladima, da u zajedništvu molitve i euha-ristijske gozbe doživimo susret s Kristom u mnogobrojnoj mladoj braći i sestrama.

Iako je susret trajao dva dana, u subotu i nedjelju, mi smo se vratili istu večer, u subotu. Umorni, ali srca prepuna radosti, ojačane vjere i nade, s odlukom da i slje-deće godine sudjelujemo na susretu mladih u Sisku, opet smo u autobusu u molitvi i

pjesmi ugodno provodili vrijeme. Putujući prema Zadru, vidjeli smo krajeve koje nismo vidjeli, upoznali mlade koje nismo poznavali, stekli nove prijatelje, razmijenili brojeve mobitela s obećanjem da ćemo se čuti i, ako Bog da, vidjeti i dogodine u Kvirinovu gradu, u Sisku, sjedištu ponovno oživljene drevne Sisačke biskupije.

........................................Kristina Bekavac

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen u filijalnoj crkvi na Nikolićima

Svog nebeskog zaštitnika i naslovnika fi-lijalne crkve sv. Ivana Krstitelja na Ni-kolićima, vjernici istoimenog komšiluka svečano su proslavili 27. lipnja, u prvu nedjelju po svečevu blagdanu (24. 6.). Zbog radno-ga dana, slavlje je, u dogovoru sa Župnim

pastoralnim vijećem, župnik fra Dinko Bošnjak prenio na prvu nedjelju po blagdanu pa je u slavlju sudjelovalo vjerničko mnoštvo kako s Nikolića, tako i s Lovreća i okolnih zaselaka.

Svečano euharistijsko slavlje počelo je prijepodnevnom procesijom s cvijećem i

Teološki kutak

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen u filijalnoj crkvi na Nikolićima

Lovreć - Opanci 33

urešenim kipom sv. Ivana Krstitelja, kojega su, praćena molitvama i pjesmom vjernika, na rukama ponijeli momci. Svečana misa slavljena je u crkvi u koju svekoliko mnoš-tvo nije ni stalo, a službu Božju predslavio je župnik fra Dinko uz pjesmu mješovitog zbora župe Duha Svetoga Lovreć – Opanci.

Nakon iznimno lijepe i svečane pro-slave prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg blagdana Sv. Ivana na Nikolićima, odlučeno je da se odsada blagdan nebeskog zaštitnika sela i naslovnika filijalne crkve svečano slavi svake godine.

............................................ Frano Nikolić

Hodočašće na Bleiburg

Petak 14. svibnja bio je dan na koji smo pošli na naše već tradicionalno hodočašće na Bleiburg, mjesto naj-veće hrvatske povijesne tragedije u kojem i naša župa sudjeluje svake godine na sam spomen-dan u subotu najbližu tragičnom nadnevku oko 15. svibnja.

Nas petnaestak župljana, predvođeni našim župnikom fra Dinkom, krenulo je

kombijem. U Zagrebu smo prenoćili, a u subotu 15. svibnja rano ujutro išli smo put Slovenije i Austrije. Putovali smo kroz mje-sta koja su bila postaje hrvatskog Križnog puta nakon sramotnog čina Engleza koji su razoružanu hrvatsku vojsku i nebrojene civile predale u ruke mržnjom ispunjenih partizanskih zločinaca u svibnju 1945. Ma-celjska šuma, Maribor, Dravograd i druga

Teološki kutak


Lovreć - Opanci34

nebrojena mjesta stradanja naše hrvatske vojske redala su se uz cestu. U molitvi smo se sjećali tih nevinih žrtava mržnje i osvete.

Na Bleiburg smo stigli po lijepom prijepodnevu te se priključili središnjoj ko-memoraciji. Prvo smo sudjelovali u molitvi kod grobova hrvatskih žrtava na mjesnom groblju Unter – Loibach, a potom u dugoj procesiji krenuli prema Bleiburškom polju, s mislima prepunih bolnih osjećaja. U podne smo sudjelovali u svečanom euharistijskom slavlju za sve žrtve bleiburške tragedije i hrvatskog Križnog puta, u kojem je uz mno-gobrojne svećenike suslavio i naš fra Dinko. Svečanu službu Božju predslavio je sisački biskup Vlado Košić, koji je u propovijedi istaknuo da se nikada ne smiju zaboraviti ove nevine žrtve te podsjetio na Europsku deklaraciju o osudi svih totalitarnih sustava, od kojih je najgori i najdugotrajniji bio komunizam s više od stotinu milijuna žr-tava, koju je prihvatio i Hrvatski sabor, ali

koja se nikada u nas nije provela u djelo. Podsjetio je i na nedopustivost zaborava te istaknuo kako ni jedan od zločinaca jugo-partizansko-komunističkog zlosilja nije kažnjen za masovne zločine bespri-mjerne u povijesti, i ne samo hrvatskoj, koje su počinili u Drugom svjetskom ratu, nakon rata na Bleiburškom polju, potom na hrvatskom Križnom putu naše hrvatske vojske i civila, prema ondašnjoj Jugoslaviji prepunom znanih i neznanih jama i stratišta, a i kroz duge poslijeratne godine.

Kući smo se vratili u subotu uvečer prepuni bolnih osjećaja i slika koje su nam se redale pred očima gledajući među onim mnoštvom i već davno časne sijede glave staraca, koji su preživjeli užas Bleiburga i Križnoga puta. I koji su svjedoci zločina i zločinaca, koji će, čini se proći bez kazne. Iako ratni zločin nikad ne zastarijeva, barem ne za generale i branitelje Domovinskog rata, partizanski su zločinci, istina, već rijetki

Teološki kutak


Lovreć - Opanci 35

preživjeli, i danas „narodni heroji“ i done-davno su primali visoka odličja za zločine. Na sramotu mučeničkog hrvatskog puka – od samog bivšeg predsjednika države! A da se povijest ponavlja, svjedoci smo sramotno malih osuda u Haagu srpskih zločinaca, dok su za naše heroje - hrvatske generale i branitelje u Haagu „rezervirane“ najteže lažne optužbe i kazne..................................................... I. Olujić

Razoreni gradDani prolaze u nizu, Godine ove proljeća svoja redaju, Čudna su ta naša proljeća Suzom omagljena, Nježna i sjetna ko vali Dunava Što ljubavlju miluju razoreni grad.

Tko mu tamu donese, Otkud tišina u perivojima njegovim? Izdaleka, Nijema. Smrtni je to muk, Spodobe neke tuđe, razularene, Krvi ljudske žedne, Ubiše svjetlo u zjeni djeteta.

Al ruka se jedna vinu visoko, visoko Tisuću ruku zagrljeno, Draga ruka sina bojovnika vrati luč nad razoreni grad, I plamti luč ta plamenom života, U cjelovu njenu gori iskra i naše djece Za grad što mirom snivaše u svojoj ravnici.

Ljubljaše on domovinu ljubavlju do iskona, U crnoj jeseni umirao je patnjom za nas, Jecaji njegovi parahu nebo uzalud.

Živo on rodi iz krika umirućeg djeteta, Žar njegov žeže zemljom Hrvatskom.

Neka mirom sniva grad u slavonskoj ravni, Ognjište njegovo duša je Hrvatska.

Zapalimo svijeću danas, Tisuće njih sutra, Za jedan razoreni grad Koji zelena rijeka zaklinje nezaboravom Hrvata.

........................................... Ankica Sekelez


Duhovi i krizma svečao proslavljeni u župi

kojoj je nošena slika silaska Duha Svetoga, uz sudjelovanje svih koji su mogli hodati, djece, mladih, odraslih vjernika i mnogo starijega svijeta. Naravno, i krizmanika koji su te duhovske nedjelje iščekvali primanje sakramenta sv. potvrde i time postali puno-ljetni članovi Crkve, što im je u propovijedi svečanog euharistijskog slavlja posvjestio i dr. don Ante Mateljan, predvodeći ispred župne crkve koncelebraciju, u kojoj je podijelio krizmu četrnaestorici krizmanika. Uz našeg župnika fra Dinka, u svečanoj misi suslavo je i imotski dekan, župnik i gvardijan fra Zoran Kutleša. U ime krizmanika, predvoditelja misnog slavlja dr. Mateljana, profesora na

Svečano smo u nedjelju 23. svibnja pro-slavili Duhove, svetkovinu naše župe posvećene Duhu Svetome, za koju smo se duhovno pripravili devetnicom.

Već je od jutra cijelo mjesto bilo u posebnom svečanom ozračju. Crkva Duha Svetoga u središtu našega mjesta bila je urešena crvenim cvijećem, u znaku plame-nih jezika koji su o prvim Duhovima sišli nad Gospu i apostole sabrane u dvorani na zajedničkoj molitvi. Na ovogodišnje Duhove u župi smo imali i krizmu, što je uvijek osobito svečan dožvljaj za sve župljane.

Svečana proslava počela je rano-popodnevnom procesijom kroz mjesto u

Teološki kutak

Duhovi i krizma svečao proslavljeni u župi

Lovreć - Opanci 37

Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu pozdravila je krizmanica Ivana Petričević, a na kraju mise zahvalio je upravo krizmani Frano Matkov. Pjevao je župni mješoviti zbor pod ravnanjem profesorice glazbe Renate Kolovrat uz orguljsku pratnju Stipe Sekeleza.

U petak prije Duhova u župi je bila ispovijed za krizmanike, roditelje i kumove te

susret potvrđenika s podijeliteljem sv. krizme. Poslije popodnevne mise radost svetkotivne nastavljena je za obiteljskm stolom, a posebno je svečano bilo u domovima krizmanika. Kao duhovna priprava za svetkovinu Duhova i krizmu u župi je održana devetnica.

............................................Frano Matkov

Krizma 2010.

Dana 23. svibnja ove godine u našoj župi slavili smo blagdan Duhova, zaštitnika naše župe. Taj dan bio je dodatno uveličan podjelom sakramenta Svete potvrde.

Cijelu godinu nas trinaest krizmanika pripremalo se za ovaj sakrament, a u tome nam je jako pomogao naš župnik. Budući da naš biskup nije mogao doći, za podjelu

ovog sakramenta poslao nam je svoga iza-slanika, don Antu Mateljana.

Taj mi je dan otpočeo s velikim išče-kivanjem i uzbuđenjem jer sam imala čast reći našem don Anti riječi dobrodošlice i uručiti mu cvijeće.

Crkva je bila prepuna vjernika koji su, zajedno s nama, slavili ovaj za nas tako

Teološki kutak

Krizma 2010.

Lovreć - Opanci38

veliki dan. Misno slavlje uveličao je i naš župni zbor, čija sam i ja članica.

Sve je proteklo u najboljem redu, a don Ante nam je uputio tako lijepe riječi koje ne ćemo skoro zaboraviti.

Na samom kraju mise župnik nas je zamolio da svi mi krizmanici dođemo u crkvu ponovno u 18,00 sati kako bismo zahvalili Svevišnjemu na ovom divnom danu.

Zahvaljujem, u ime svih nas krizmanika, našem župniku na velikom trudu i žrtvi koju je učinio kako bi ovaj dan bio što ljepši i veličanstveniji.

.......................Krizmanica Ivana Petričević

Svečano proslavljen Sv. Ante

Naša župa svečano je proslavila blagdan Sv. Ante Padovanskoga na blagdan sveca svega svijeta u nedjelju 13. lipnja.

Dan je bio topao i sunčan pa je na obje mise, jutarnjoj u 9 i večernjoj u 18 sati, bilo mnoštvo svijeta, štovatelja sv. Ante, veoma omiljenoga u cijeloj Imotskoj krajini. Po ugodnoj lipanjskoj večeri prije svečanog euharistijskog slavlja pošla je procesija u kojoj su momci, imenjaci sveca, ponijeli cvijećem urešen svečev kip.

Po dolasku procesije, koja je obišla cr-kveno dvorište, nastavljena je svečana misa pred kapelom sv. Ante. Misno je slavlje predvodio župnik fra Dinko.

Na kraju je bio svečani blagoslov dje-ce i ljiljana te zahvala za završetak školske godine. Obje blagdanske mise pjesmom je uzveličao mješoviti župni zbor.

....................................................... (Bara)


XVI. godišnji susret Lovrećana u Zagrebu

Zagreb, 30. svibnja 2010., 12,30 sati u crkvi i Samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu

Zagreb, 30. svibnja 2010. –Zagrebački Lovrećani i Opančani okupili su se u nedjelju 30. svibnja, na blagdan Presvetoga Trojstva u crkvi Gospe Lurdske u Vrbanićevoj ulici 35 u Zagrebu na svoj godišnji susret s predstavnicima župe, zavi-čajnih sela i Općine Lovreć. Podsjetimo da su pokretanje susreta inicirali bivši župnik fra Dinko Bekavac i njegov pomoćnik fra Anđelko Šimić 1995. godine te da su Lo-vrećani utemeljili udrugu Društvo Lovrećana Zagreb 1997. i nastavili započetu praksu susreta.

Ovogodišnji je susret počeo sv. misom u 12,30 sati koju je predvodio župnik župe

Lovreć-Opanci fra Dinko Bošnjak. Župnik fra Dinko prisutne je pozdravio i održao dirljivu i poticajnu propovijed pozivajući prisutne da u svojim obiteljima i u sredini u kojoj žive svojim primjerom svjedoče vjeru koju su ponijeli iz svoje rodne župe i svoje obitelji. Sa župnikom je došao i Pjevački zbor župe Lovreć-Opanci koji je pjevanjem uveličao susret.

Poslije sv. mise sudionicima se obratio i predsjednik Društva Lovrećana Zagreb Ivan Bekavac Basić. Prvo je pročitao pozdravna pisma koja su sudionicima uputili ravnatelj OŠ S. S. Kranjčevića iz Lovreća Marijan Zdravko Sekelez te načelnik općine Lovreć,

Naš zbor predvodi liturgijsko pjevanje u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu

Teološki kutak

XVI. godišnji susret Lovrećana u Zagrebu

Lovreć - Opanci40

gosp. Ante Babić, a potom izvjestio prisutne o radu Društva kroz proteklo vrijeme od posljednjega susreta. Na kraju se prisutnima obratio i urednik časopisa Lovrećki libar, prof. Ivan Branko Šamija.

Nakon sv. mise u crkvi Gospe Lurdske bila je zakuska u samostanskoj dvorani. Okupilo se oko 200 Lovrećana, Opančana i prijatelja našega kraja. Domaćini ovogo-dišnjeg susret bili su Zagrepčani iz zaselka Ćorić u lovrećkoj Dubravi. Fratar je, po već uhodanom običaju, donio domaći kruh i vino. Stol je bio obilan, bogat i raznovr-stan po jelu i piću. Svi su bili zadovoljni, a domaćini su za toliko veliki skup priredili dostatno hrane da je i ostalo.

Na susretu su članovi Društva mogli platiti članarinu i kupiti župni list Lovreć-Opanci, Slikovni rječnik Imotske krajine autora I. B. Šamije, P. Tucaka i J. Petričevića te novi broj Lovrećkog libra koji donosi, između

ostaloga, desetak fotografija kipa Gospe od Puta našega akademskog kipara Krune Boš-njaka. Kip Gospe s djetetom Isusom visok 3 metra od segetskog kamena postavljen je na odmorištu Krka uz autoput Zagreb-Split.

O organizaciji susreta brine Društvo Lovrećana Zagreb koje okuplja svoje sumje-štane koji žive i rade u hrvatskoj metropoli. Pored okupljanja Lovrećana Društvo promiče i očuvanje lovrećke kulturne baštine i tradi-cije organiziranjem predavanja, izdavanjem biltena Lovreć i časopisa Lovrećki libar te knjiga sa zavičajnim temama i knjiga pisaca rodom iz Lovreća i Opanaka.

Susret je bio najavljen u dnevnom tisku i na radiju. Vijest je priredio naš član, ugled-ni novinar Jozo Petričević. A o održanom susretu je i Prvi program Hrvatskog radija donio vijest u 22 sata.

.................................... Ivan Bekavac Basić

Lovrećki Ćorići – domaćini 16. susreta

Lovrećana30. svibnja 2010.

Ovogodišnji susret Lovrećana održan je 30 svibnja 2010. u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu. Poslije sv. mise oko 13.30 sati organiziran je domjenak u samostanskoj dvorani.

Domaćini ovogodišnjih susreta bili su Ćorići koji su pripremili domjenak. Vrijedno

je spomenuti obitelji i imena sudionika jer je sve manje mještana u selu pa da se zna tko živi u Zagrebu i koja su prezimena udajom dobile naše Ćoruše.

Glavnu brigu o organizaciji vodili su Ante Ćorić-Capo i žena mu Mara s obitelji.

Teološki kutak

Lovrećki Ćorići – domaćini 16. susreta Lovrećana

Lovreć - Opanci 41

Evo obitelji i imena sudionika organi-zatora ovogodišnjeg susreta.

Iz kuće Jakovljevih:

Ante Ćorić – zvani Capo sa ženom MaromFranko ĆorićIvan – Iko ĆorićMarija Ćorić, udana PerkovićMario Ćorić MirkinMarjana Ćorić Petričina, udana PaleSlavica Ćorić, udana DizdarŽeljko Mate ĆorićAna Ćorić Pešina, udana BrkićAnte Ćorić, zvani ĆantaraDraženka ĆorićIvo Ćorić KrilinMario Ćorić RadinViktor ĆorićŽeljko Ćorić Kikićev (iz Čavrlja)

Domaći kruh i vino donio župnik fra Dinko Bošnjak iz župe Lovreć-Opanci.

Pjevački zbor župe Lovreć-Opanci su-djelovao je pjesmom na sv. misi.

..................................................... (I.B.B.)

Zagrebački Lovrećani na okrijepi u samostanskoj dvorani

Nakon završetka mise - pozdrav


Bezgrešno srce Marijino u župi Lovreć-Opanci

„O Marijo, slatki moj pokoju,Tebe, majku moju, ja ću vazda zvati.“

S vjerom u Boga i ljubavi prema majci Božjoj Mariji prve subote Marijina mjeseca, to jest 1. svibnja 2010., u zaseo-ku Batinići blagoslovljena je kapela u čast Bezgriješnog Srca Marijina. Blagoslov je obavio župnik fra Dinko Bošnjak uz na-zočnost mještana. Nakon svečanog događaja u blagoslovljenom i mirnom ambijentu, uz domjenak, radosti i pjevanjem nastavilo se slavlje kod obiteljskog stola.

..........................................................I. B.

Plodna suradnja crkvenih zborova

Već postaje tradicija, prijateljstvo i obveza koje prakticiraju crkveni zborovi svetišta Gospe od Pojišana i župe Sv. Duha Lovreć u slavljenju Boga pjesmom.

Ni nemoguće srpanjske vrućine u mjese-cu Gospe od Karmela i sv. Ilije nisu spriječile dolazak članova zbora na gostovanje u Split u svetište Gospe od Pojišana. Posjet, odno-sno gostovanje, zbora u Splitu odvijalo se u tijeku devetnice /devet/ subota za proslavu Velike Gospe na Pojišanu.

Zbor župe Gospe od Pojišana u crkvi Sv. Duha na Lovreću

Teološki kutak

Plodna suradnja crkvenih zborova

Lovreć - Opanci 43

Dana 17. srpnja 2010. godine pred-vođeni župnikom fra Dinkom Bošnjak i voditeljicom zbora prof. Renatom Kolovrat zbor je, došavši u Split u popodnevnim sa-tima. posjetio samostanu sestara sv. Klare u Splitu u kojem boravi i naša dična i časna sestra: sestra Marija od Presvetog Srca – An-kica Petričević. Pozdravi, sjećanje i razmjene pozdrava, a poglavito o životu naše župe i župljana Lovreća, potkrijepljeni su izvan-rednim pjevanjem našeg zbora pjesmama posvećenim Majci Božjoj. Posebno obeća-nje je da će sljedeće godine zbor prirediti dvoglasno pjevanje prekrasne pjesme Majci Božjoj – MAJKO LJUBEŽLJI VA, koja se tradicionalno pjevala u Lovreću pri svakoj svetkovini u čast Majci Božjoj.

Nakon posjeta časnim sestrama u sve-tištu Gospe od Pojišana slavljena je sv. misa koju je predvodio naš župnik fra Dinko Bošnjak. Propovijed je bila toliko dirljiva, stručna i poučna te je predloženo župniku da ju obvezno uvrsti u župni list Lovreća-Opanaka kao uzorak odlično pripremljene i poučne propovijedi.

Zbor župe Lovreć-Opanci je skladnim i pobožnim pjevanjem posebno oduševio prisutne u svetištu Gospe od Pojišana što je najboljim pokazateljem kako se ustrajno i kvalitetno radi.

Nakon završetka crkvenih obreda do-maćini su priredili zajednički domjenak za župnika i članove oba zbora.

Zbor svetišta Gospe od Pojišana ove godine će na Svetog Stjepana peti put go-stovati u Lovreću kojom će prilikom održati BOŽIĆNI KONCERT. Lovrećani, uistinu, svake godine s uživanjem i osobitom veseljem prisustvuju stipanjdanskom koncertu kako bi čuli razdragano pjevanje crkvenog zbora svetišta Gospe od Pojišana .

Riječju, zajedničko druženje zborova Lovreća i svetišta Gospe od Pojišana postala je tradicija i obveza kojoj se s radošću i posebnim zadovoljstvom pristupa i održava.

Pjevajmo zajedno slaveći Boga i odušev-ljavajmo naše župljane te ih potičimo da se u što većem broju uključuju u zborna pjevanja.

..............................................Nikola Nosić

Naš zbor u crkvi Gospe od Pojišana


Posjet lovrećkih crkvenih pjevača Samostanu svete

Klare u Splitu

lovrećkoga sina oca fra Šimuna Milinovića, koji bijaše nadbiskup u Baru i prijatelj kneza Nikole. Spomenuo je da će za tu prigodu doći i delegacija iz Crne Gore. Zamolio je i s. Mariju za sudjelovanje: ili znanstevenim radom ili recitalom.

Uz župnika bio je i g. Nikola Nosić, koji pomaže u pastoralu, a inače stanuje u Splitu.

Uz izmjenu potrebnih informacija o duhovnome napretku župe, kao i o mate-rijalnoj obnovi, pjevači su nam zapjevali nekoliko pjesama pod vodstvom nastavnice za glazbu, koja predaje u osmogodišnjoj lovrećkoj školi, a upravlja i ovim zborom te svira na orguljama. Posebno su lijepo izveli trogalasnu pjesmu Dajte mi sladak pjev, kao i pjesmu Gospi Lurdskoj Ave, ave Maria...

Draga Danica Šiškina, usprkos visokih godina, zadržala je zvučan, sonoran glas. Zapjevala je pjesmu Mariji Majko ljubežlji-va, a pratila ju je s. Marija, koja je skupa s njom nekada u lovrećkom zboru pjevala tu pjesmu.

Pjevače smo, kao i oca župnika, darovali knjigama “Symposiona“. Oni su se potom uputili na Pojišan gdje će o. Dinko u crkvi predvoditi sv. Misu a pjevači Zbora radosno pjevati okupljenome mnoštvu.

Od nas su otšli s lijepim uspomenama.

...................... S. Marija od Presvetoga Srca

I ove nas je godine obradovao dolazak lovrećkih pjevača crkve i župe Sveto-ga Duha koji izmjenjuju posjet crkvi i pjevačima Gospe od Pojišana odmah po blagdanu Gospe Karmelske, koja se u toj crkvi posebno časti, a pjevači s Pojišana dolaze na Lovreć za blagdan Sv. Stjepana da pjevanjem i recitacijama uveličaju slavlje tog prvomučenika.

Goste je predvodio o. fra Dinko Boš-njak, župnik, koji je inače zaslužan za du-hovnu i materijalnu obnovu župe. On nas je izvijestio o nekim crkvenim događajima, posebno o procesiji na Veliki petak koja obilazi cijelo mjesto, zaustavi se na Gradini gdje se na visu slavi sv. misa, zahvali Bogu na zaštiti za vrijeme nedavnoga rata. Naglasio je da će se u Lovreću, u mjesecu listopa-du, održati duhovno-znanstveni simpozij povodom 100-te obljetnice smrti velikoga

Naši pjevači u samostanu sv. Klare


Pulski framaši u Lovreću

Na Franjevačkom hodu „Put mira“ od Pule prema Međugorju, pulski su se framaši zaustavili i u Lovreću. Naime, u četvrtak 29. srpnja naša je

župa imala drage mlade goste – Framu iz Pule sa župnikom fra Tomislavom, koja je na Franjevačkom hodu zvanom „Put mira“ hodočastila od Pule do Međugorja.

Hodajući pješice, prevaljivali su više stotina kilometara pohodivši usputne fra-njevačke župe i svetišta – Gospu Trsatsku na Trsatu, sv. Antu u Kninu, svetište Ču-dotvorne Gospe Sinjske u Sinju te više us-putnih franjevačkih župa. Na svom dugom Franjevačkom hodu pulski su se framaši zaustavili i u jednoj od usputnih župa, u našem Lovreću.

Onako umornima, ali raspjevanima i radosnima, zajedno s njihovim župnikom, priredili smo im lijep doček. Najprije smo

zajedno proslavili večernju misu koju je predvodio njihov župnik fra Tomislav, a potom im je u župnoj kući naš župnik fra Dinko priredio večeru, gdje su i prespavali. Sutradan ujutro krenuli su put Imotskoga, a onda dalje prema Međugorju.

Bila je to nezaboravna večer u kojoj smo se družili u pravom franjevačkom duhu.

....................................... Marija Šimundić

Hodočasnici na molitvi u župnoj crkvi


Misa zadušnica za lovrećke mučenike

opomena svima da su mržnja i osveta naj-razorniji ljudski osjećaji. Misu zadušnicu za naše mučenike slavimo tradicionalno u prvu nedjelju po tragičnom nadnevku pa smo je i ove godine proslavili u nedjelju 25. srpnja. U prepunoj crkvi predslavio ju je fra Ante Kekez, župnik sv. Ante na split-skom Poljudu u suslavlju s fra Tomislavom Batinićem, poljudskim gvardjanom i našim župnikom fra Dinkom.

U homiliji je istaknuo da se žrtve ovog i svih zločina počinjenih iz mržnje i osvete, napose u ratu, nikada ne smiju zaboraviti kako se ne bi ponovili. Pozvao je na ljubav, opraštanje, suživot u bratskoj ljubavi i miru sa svima, bez obzira kakve nas razlike dije-le – u vjeri, rasi, naconalnosti. Svi smo mi djeca Božja, jednaki pred Bogom i nitko nema pravo ubijati drugoga jer je drugačiji. Različitost nas ne smije dijeliti, nego zbliža-vati i obogaćivati, kazao je župnik, pozvavši još jednom da nikada ne zaboravimo nevine žrtve, nego da se molmo i za njih i njihove krvnike, kao što je i naš Gospodin umirući na križu molio za svoje neprijatelje. Na žalost, u Domovinskom smo ratu opet bili svjedoci da se žrtve i stravični masovni zločini zaboravljaju, a mržnja i osveta caruju. Zlo je u ljudskoj naravi i treba ga suzbijati, a to možemo samo vjerom, molitvom, činjenjem dobra te što vjernije nasljedovati našega Gospodina živeći po njegovu zakonu ljubavi.

........................................................M. B.

Najtužniji dan u našoj župi svakako je 22. srpnja, dan sjećanja na naše lovrećke mučenike, kojih se spomi-njemo svake godine na obljetnicu njihova tragičnog stradanja.

Ove godine obilježili smo 67. obljetni-cu kako su život trag

Lovreć - Opanci...Lovreć- Opanci, list župe Sv. Duha Lovreć – Opanci ISSN 1847-5094 Osnivač i...

Documents

Transcript of Lovreć - Opanci...Lovreć- Opanci, list župe Sv. Duha Lovreć – Opanci ISSN 1847-5094 Osnivač i...