LJUDSKA PRAVA - Uvod u Teoriju Ljudskih Prava - Miomir Matul

SADRŽAJ

Ova je knjiga tiskana uz financijskupotporu Ministarstva znanosti itehnologije Republike Hrvatske

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna biblioteka,Zagreb

UDK 340:347 :;

MATULOVIĆ, Miomir

Ljudska prava / Miomir Matulović./ Zagreb : Hrvatsko filozofsko dru-štvo, 1996. - 384 str. ; 21 cm. - (Bi-blioteka Filozofska istraživanja ; knj.92)

Summarv - Kazalo imena.

ISBN 953-164-038-8 95892

7 PREDGOVOR9 UVOD9 1. Potreba za teorijskim istraživanjem ljudskih prava

12 2. Tri glavna pitanja teorije ljudskih prava15 3. Struktura i metoda teorija ljudskih prava ; ;

21 Prvi dio: TRADICIONALNE TEORIJE PRIRODNIH PRAVA23 1. PODRIJETLO TEORIJA PRIRODNIH PRAVA23 1. Glosatori o pravima

Franjevci i dominikanci o prirodnom zakonu, pravima i vlasništvuGersonova teorija prirodnih pravaNapuštanje gersonovske teorijeHOBBESOVA TEORIJA PRIRODNIH PRAVAZnačaj GrotiusaHobbesov etički relativizam i naturalističko objašnjenje moralnihizrazaPrirodno stanje, prirodno pravo na samoodržanje, prirodnizakon težnji k miru i ustanovljenje države ,..'Karakter suverenove vlastiMacphersonovo tumačenje Hobbesa i njegova kritikaLOCKEOVA TEORIJA PRIRODNIH PRAVAFilmerova obrana apsolutne i samovoljne monarhijeLockeov model djela i prirodni zakon

59 3. Kritika Filmera63 4. Koncepcija vlasništva :73 5. Prirodno stanje, politička zajednica i vlasništvo81 6. Waldronova kritika Tullveva tumačenja Lockea83 4. PAINEOVA TEORIJA PRIRODNIH PRAVA ••:•;,83 1. Monarhijski i republikanski oblik vladavine87 2. Prirodna prava, narodna suverenost i zastupnička demokracija98 3. Uzroci siromaštva i mjere za njihovo otklanjanje

4. Deizam i prirodna prava5. Kritika prirodnih prava u osamnaestom i devetnaestom stoljeću

263034

353639

41

4649

515254

234212

3

45312

102104

111

113114119125126129133

Drugi dio: SUVREMENE TEORIJE LJUDSKIH PRAVA5. RAVVLSOVA TEORIJA OSNOVNIH PRAVA1. Reflektivni ekvilibrij2. Kritika utilitarizma, odjelitost osoba i pravednost kao pravičnost3. Politički liberalizam4. Prava osnovne strukture društva5. Načelo jednakih osnovnih sloboda i osnovne slobode6. Načelo pravične jednakosti mogućnosti i ekonomske slobode

ISBN 953-164-038-8 95892

Uvod

1. Potreba za teorijskim istraživanjem ljudskih prava

Danas mnogi od nas vjeruju u ljudska prava. Ljudska su pravapoželjna, jer nas štite kao osobe. Nepoštivanje nečijeg ljudskogprava ne može se pravdati čak ni većim dobrom drugih koje biiz toga moglo proizaći. Svatko ima ljudska prava bez obzira jesuli ona priznata u pravnom sustavu države, čiji je državljanin, iona ne mogu biti predmetom političkog pogađanja. Država nesmije kršiti ljudska prava, a njezina uporaba sile opravdana jesamo protiv onih koji to čine. Ljudska su prava također brojna.Embriji imaju pravo na život koje ih štiti od pobačaja. Djecaimaju pravo na odgoj, uzdržavanje i školovanje. Punoljetne osobeimaju razna osobna, politička, ekonomska, socijalna i kulturnaprava. Narodi imaju pravo na samoodređenje, razvoj, mir i sigur-nost. Time lista ljudskih prava nije zaključena, ona se može nado-punjavati prema potrebi. Ili barem tako vjerujemo.

Ali ljudska prava nisu najsretnija stvar od svih mogućih stvari.Kad se sporovi o pitanjima društvene politike vode u kategori-jama ljudskih prava, postoji cijena koja se ima platiti. Onaj tkoje uvjeren da je ugroženo njegovo ljudsko pravo ne mora bitispreman na kompromis. Ako su ljudska prava moralna ograni-čenja, koja drugi ne smiju prekoračiti, tad ona postavljaju zahtje-ve kojima drugi moraju udovoljiti. Onaj tko je na osnovi ljudskogprava ovlašten na neki rezultat nema ga se obvezu odreći u svojimodnosima s drugima. Drugi moraju pristati na njegov zahtjev, pri-je nego započeti pregovore u kojima se svatko odriče nečeg zanešto drugo. Budući da se ljudska prava zahtijevaju, ona nisu mi-rotvorna. Primjerice, u bivšoj Jugoslaviji, zahtijevanja prava nasamoodređenje naroda bila su vjesnici rata, a ne mira.

Doduše, zahtijevanje ljudskih prava ne mora se odigrati bašna taj način u svakoj prilici. Onaj tko ima ljudsko pravo možeodlučiti da ga ne vrši, ili ga se može sasvim odreći. Svaki slučaj

ne mora biti prilika za presudnu obranu onoga što nekome popravu pripada, čak kad bi se ta obrana mogla pokazati uspješnom.Ako nešto što je slabije od beskompromisne obrane vlastitihprava bolje zadovoljava nečiju brigu za druge, ili želju za vlastitomumjerenosti, tad će se on uzdržati od postavljanja zahtjeva o ko-jima nema pregovora. Ali i u takvim mirotvornim slučajevima,imalac je ljudskih prava glavni djelatnik po kojem se drugi morajuravnati. Bez obzira zahtijeva li on svoje pravo, ili ga se odriče,on je taj koji donosi konačnu odluku. Kad se sporovi o sve većemi većem broju pitanja društvene politike vode u kategorijamaljudskih prava, tad to također može imati ozbiljne konzekvenceza društvenu harmoniju. Vrlo je teško uskladiti prava raznihskupina unutar velikih i raznorodnih društava. U mjeri u kojojsu prava priznata u društvu, područje je za političku djelatnostsuženo. Kad postoje brojna prava, gotovo da nema mjesta zamanevar. Primjerice, posljednjih je godina vrtoglav porast brojazahtijevanja prava izazvao zabrinutost u zapadnim demokracija-ma, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama.

Jedno je od mogućih rješenja odacivanje ljudskih prava. Onomože imati razne oblike i izvore. Pravni pozitivisti mogu smatratida je besmislena tvrdnja da ljudi kao ljudska bića imaju nekakvaprava, jer ne postoje nikakva prava pored prava priznatih u me-đunarodnom pravu, ili u unutarnjim pravnim sustavima. Utilita-risti mogu smatrati da je ta tvrdnja ne samo besmislena već ipolitički pogrešna, jer ako se ljudska prava smatraju apsolutni-ma u smislu da nisu dopušteni nikakvi kompromisi kad je riječo njihovu priznavanju i realizaciji, tad je nemoguća bilo kakvapolitička vlast u društvu koja nužno uključuje njihovo ograniča-vanje, a ako se ljudska prava smatraju relativnima u smislu da sudopušteni izuzeci u njihovu priznavanju i realizaciji, tad su onabez većeg političkog značaja kako za građane tako i za zakonodav-ca. Rasisti, seksisti ili meritokrati mogu smatrati da je nemoralnatvrdnja da ljudi imaju jednaka prava, jer budući da se rase, spo-lovi ili pojedinci razlikuju redom po inteligenciji, ćudi i sposob-nostima ili zasluzi, postupati s njima jednako predstavlja ne-pravdu. Konzervativci mogu smatrati da ljudi kao ljudska bićaimaju dužnosti prije nego prava, jer je dužnost osnovna moralnaideja. Moralni relativisti mogu smatrati da ljudska prava nisu uni-verzalno valjana, već su ovisna o kulturi iz koje proizlaze, jerono što se smatra ljudskim pravom u jednom društvu drugi ćenarodi smatrati antidruštvenim. Marksisti mogu također smatrati

10

da ljudska prava nisu univerzalno valjana, već su uvjetovana ras-padom feudalizma i posjedničkim karakterom građanskog druš-tva, te ne predstavljaju ništa drugo do izraz interesa egoističnapojedinca kao pripadnika građanskog društva koji je izoliran odzajednice i povučen sam u sebe i svoj privatni interes.

Bez obzira na narav bilo kojeg od navedenih prigovora, svakiod njih ima za rezultat odbacivanje ljudskih prava. Odbacivanjese ljudskih prava ne može unaprijed jednostavno smatrati po-grešnim. Možda je ideja ljudskih prava besmislena, ili je moždaona smislena, ali ne postoje ljudska prava, ili možda postojeljudska prava, ali ona imaju mali značaj u sporovima o pitanjimadruštvene politike. Odbacivanje ljudskih prava može biti krajnjakonzekvenca teorijskog istraživanja. Ali njihovo odbacivanje mo-re također biti motivacija za takvo istraživanje. Glavna je zadaćateorije ljudskih prava da navede dobre razloge za vjerovanje uljudska prava. Ako se pokaže da usprkos našim najboljim željamateorija nije izvršila tu zadaću, tad je ona jedva druga mogućnostodbacivanju. Međutim, kao što se ne može unaprijed jednostavnouzeti da je odbacivanje ljudskih prava pogrešno, ne može setakođer unaprijed jednostavno uzeti da je ono ispravno. Za mno-ge je nezamislivo da ljudska prava uopće ne postoje, ili da, akopostoje, trebaju imati mali značaj u sporovima o pitanjima druš-tvene politike. Naravno, mišljenje o tome kakve stvari jesu ne či-ni da one doista takve jesu. Usprkos raširenosti vjerovanja u ljud-ska prava u svakodnevnom mišljenju, može biti da su ljudska pra-va puka fikcija, ili iluzija. Ali vjerovanje u ljudska prava ne pružapotporu za njihovo odbacivanje. Dok je odbacivanje ljudskihprava moguća krajnja konzekvenca teorijskog istraživanja, ono ni-je njegovo primjereno pola-zište. Mogućnost, odnosno realnost,odbacivanja ljudskih prava na- meće potrebu za njihovim teorij-skim istraživanjem.

Teorijsko istraživanje ljudskih prava polazi od toga da svakiprigovor ljudskim pravima ne mora imati za rezultat njihovo od-bacivanje, kao što to imaju prethodni prigovori. Sasvim je mogućedopustiti da neka ljudska prava postoje i da su smislena, i poricatipojedino navodno pravo, primjerice pravo na život embrija. Što-više, shvaćanje postojanja ljudskih prava može se izoštriti kadase utvrde razni oblici takvog poricanja. Primjerice, poricanje daembrij ima pravo na život ne mora značiti poricanje da drugi ima-ju to pravo. Poricanje da embrij ima pravo na život ne mora zna-čiti poricanje da on ima druga prava. A poricanje da embrij ima

11

pravo na život protiv majke, čiji je život ugrožen, ne mora značitiporicanje da on ima to pravo protiv drugih.

Pitanja su teorijskog istraživanja ljudskih prava sljedeća:- Pitanje opravdanja ljudskih prava: Zašto ljudska bića imaju

ljudska prava i koja ljudska prava ona imaju?;- Pitanje sadržaja ljudskih prava: Što to znači da ljudska bića

imaju ljudska prava?;- Pitanje sukoba ljudskih prava: Je li dopušteno, a ako jest,

zbog kojih je razloga dopušteno ograničiti ljudska prava?;- Pitanje strukture teorije ljudskih prava: Koju funkciju i mjes-

to imaju ljudska prava u teoriji?;- Pitanje metode teorije ljudskih prava: Na koji način teorija

dolazi do spoznaje o ljudskim pravima?

Pitanja opravdanja, sadržaja i sukoba ljudskih prava pitanjasu unutar teorije ljudskih prava. Teorija koja ne razmatra neko odnjih bila bi manjkava. Za razliku od tih pitanja, pitanja strukturei metode teorije ljudskih prava pitanja su o teoriji. Razlikovanjeizmeđu dviju skupina pitanja odražava razlikovanje između teorijei metateorije ljudskih prava. Budući da još uvijek ne postoji i vje-rojatno nikad neće postojati idealna teorija ljudskih prava, raz-likovanje je korisno, jer sugerira da status ljudskih prava ne ovisio nekoj pojedinačnoj teoriji ljudskih prava.

2. Tri glavna pitanja teorije ljudskih prava

Jedno je od glavnih pitanja teorije ljudskih prava pitanjeopravdanja ljudskih prava: Zašto ljudska bića imaju ljudska pra-va i koja ljudska prava ona imaju? Odgovor nudi Univerzalnadeklaracija o ljudskim pravima koju je usvojila Generalna skup-ština Organizacije Ujedinjenih naroda 1948. U Uvodu Deklara-cije prešutno se sugerira da ljudska bića imaju ljudska prava naosnovi »prirođenog dostojanstva«, a u odredbama njezinih članakanabrajaju se razna građanska, politička, ekonomska, socijalna ikulturna prava. Budući da su ljudska prava u Deklaraciji općenitooblikovana, to na prvi pogled obećava mogućnost opravdanjakonkretnih prava na koja se pozivamo u pojedinim sporovima opitanjima društvene politike na osnovi nekog od apstraktnih pra-va s njezine liste. Bilo koje konkretno pravo bit će opravdano akose može izvesti iz nekog apstraktnog prava s liste. Ali isto toliko

12

koliko su prava u Deklaraciji općenita i apstraktna, ona su tako-đer neodređena, što umanjuje njezinu moć da služi kao osnova zaopravdanje posebnih prava. Uzmimo, primjerice, odredbe članaka3, 6 i 7 Deklaracije, koje redom glase: »Svatko ima pravo na život,slobodu i osobnu sigurnost«; »Svatko ima pravo da svugdje budepriznat kao pravni subjekt«; »Svi su pred zakonom jednaki iovlašteni su bez diskriminacije na jednaku pravnu zaštitu«. Kojeznačenje u tim odredbama imaju izrazi »svatko« i »svi«? Budućida se u Deklaraciji proglašavaju ljudska prava, ti se kvantifikatoripo svoj prilici odnose jedino na ljudska bića. Ali uključuju li kvan-tifikatori sva ljudska bića »bez diskriminacije«? Odreba članka 2Deklaracije zabranjuje diskriminaciju na osnovi rasne pripadno-sti, boje kože, spola, jezika, religije, političkog mišljenja, nacional-nog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili drugog statusa.Ali zabranjuje li ona diskriminaciju na osnovi dobi? Ako je toslučaj, tad će na osnovi Deklaracije biti opravdano pravo na životembrija. Ako to nije slučaj, tad ono neće biti opravdano. Među-tim, kako stvari stoje, Deklaracija ne pruža nikakav odgovor nato pitanje. Stoga se nju ne može navoditi niti u prilog niti protivprava na život embrija. Deklaracija će na isti način biti nedostatnakad god su prava koja proglašava višesmislena i neodređena. Takodok ona može poslužiti kao osnova za opravdanje nekih prava ulakim slučajevima, ona to neće biti u stanju u teškim slučajevima.

Drugo je glavno pitanje teorije ljudskih prava pitanje sadržajaljudskih prava: Što to znači da ljudska bića imaju ljudska prava?Uzmimo, primjerice, odredbu članka 12 Deklaracije: »Nitko nesmije biti izložen samovoljnom uplitanju u svoju privatnost, obi-telj, dom ili prepisku, niti napadima na svoju čast i ugled. Svatkoima pravo na zaštitu zakona protiv takvog uplitanja ili napada.«Ta odredba kojom se proglašava pravo na privatnost nameće pi-tanje o sadržaju tog prava. Ne samo da je pojam privatnosti ne-određen i da su moguća različita filozofijska tumačenja tog pojma,već je daleko od toga da bi bilo samo po sebi jasno što znači ka-zati da netko ima pravo na privatnost. Naime, znači li to da osobane smije biti izložena samovoljnom uplitanju u svoju privatnost,obitelj, dom ili prepisku, niti napadima na svoju čast i ugled, daona može tražiti da država stvori uvjete pod kojim će njezina pri-vatnost biti moguća? Znači li to da država mora to učiniti? Značili to da osoba može tražiti da se država samovoljno ne upliće unjezinu privatnost? Znači li to da ona može tužiti državu kad dotakva uplitanja dođe? Ili, pak, znači li to sve to, ili ništa od toga,

13

đusobno se razlikuju prema funkciji i mjestu koje u njima imajuprava.

Budući da teorija ljudskih prava sadrži prava, ona mora rabitikoncepciju prava. Mogu se razlikovati dvije koncepcije prava: in-teresna i voljna koncepcija. Prema interesnoj koncepciji, imati pra-vo znači imati interes koji je zaštićen skupinom dužnosti namet-nutih drugoj osobi, ili osobama. Prema voljnoj koncepciji, imatipravo znači imati nadzor nad interesom koji je zaštićen skupinomdužnosti nametnutih drugoj osobi, ili osobama, a koje su dužnostii same pod nadzorom imaoca prava. Objema je koncepcijamaprava zajedničko stajalište da je funkcija prava zaštita vrijednostina strani imaoca prava. Međutim, dvije se koncepcije međusobnorazlikuju s obzirom na vrijednost koja ima biti zaštićena: za prvusu to interesi, dok je za drugu to autonomija. Stoga one nisuekstenzionalno ekvivalentne. Glavna vrsta slučajeva koja ih raz-dvaja jesu slučajevi nametanja dužnosti drugim osobama u svrhuzaštite interesa pojedinca nad čime on nema normativan nadzor.U takvim će slučajevima interesna koncepcija priznati pojedincupravo, dok voljna koncepcija neće. Budući da interesna koncep-cija može tretirati autonomiju kao posebnu vrstu interesa, tad ćeona općenito priznati kao pravo sve ono što voljna koncepcijapriznaje kao takvo. Ali suprotno nije slučaj, jer postoje načinizaštite nečijih interesa, bez da se štiti njegova autonomija. Inte-resna koncepcija također će priznati svako biće koje je sposobnobiti autonomno kao biće koje ima interese, dok suprotno nijeslučaj.

Dočim koncepcija prava determinira funkciju prava koja sa-drži struktura teorije ljudskih prava, dotle koncepcija o svrsi poli-tike, ili moralnosti, determinira samu njezinu strukturu. Prema svo-joj strukturi, teorije ljudskih prava mogu se klasificirati na teorije:zasnovane na pravu, zasnovane na dužnosti i zasnovane na dobru.2

Teorija je zasnovana na pravu ako je pravo osnovno u njezinoj

2 Za takvu klasifikaciju političkih teorija, vidi Ronalđ Dworkin, Taking RightsSeriously. New Impression With a Reply to Critics (London: Duckworth, 1978), gl. 6,naročito str. 171-172. Za primjenu te klasifikacije na moralne teorije vidi J.L.Mackie, »Can There Be a Right-Based Moral Theorv?«, u Jeremy Waldron (ed.),Theories of Rights (CMord: Oxford Universitv Press, 1984), str. 171 ff, (prijevod:»Može li postojati moralna teorija utemeljena na pravu?«, u Miomir Matulović (ur),Ljudska prava. Zbornik tekstova iz suvremenih teorija ljudskih prava, II. izmjenjeno idopunjeno izdanje, ICR, Rijeka, 1992., str. 147 ff). Za detaljnu raspravu klasifi-kacije, kao i njenu primjenu na teorije vlasništva, vidi Jeremv Waldron, The Right toPrivate Property (CMord: Clarendon Press, 1988).

16

strukturi, a dužnosti i dobra su iz njega izvedena. Teorija je zasno-vana na dužnosti ako je dužnost osnovna u njenoj strukturi, aprava i dobra su iz nje izvedena. Teorija je zasnovana na dobruako je dobro osnovno u njenoj strukturi, a prava i dužnosti suiz njega izvedena. Svrha je tih određenja i čitave klasifikacije dase istakne ono što različite teorije ljudskih prava postavljaju kaokrajnju svrhu politike ili moralnosti. Za teoriju zasnovanu na pra-vu svrha je realizacija i zaštita neprekršivih prava osobe. Za teo-riju zasnovanu na dužnosti svrha je izvršavanje određenih apso-lutnih dužnosti. A za teoriju zasnovanu na dobru svrha je reali-zacija određenog vrhovnog dobra. Razne vrste teorija ljudskihprava s obzirom na strukturu shematski prikazuje Slika 1.

Slika 1.

Teorije ljudskih prava prema strukturi

Zasnovane na dobru Zasnovane na dužnosti Zasnovane na pravu

Primjer je za teoriju zasnovanu na pravu teorija prava poje-dinaca Roberta Nozicka, koja je zasnovana na vlasničkim pravimana vlastitu osobu i predmete vanjskog svijeta. Također, primjerje za teoriju zasnovanu na pravu teorija ljudskih prava AlanaGewirtha, koja je zasnovana na pravima na slobodu i blagostanje.Primjer je za teoriju zasnovanu na dužnosti teorija prirodnih pra-va Johna Lockea, koja je u stvari zasnovana na prirodnoj dužnostičovjeka prema Bogu da održi sebe i druge. A primjer je za teorijuzasnovanu na dobru teorija prirodnih prava Johna Finnisa, kojaje, ustvari, zasnovana na dobru ljudskog samorazvitka. Međutim,moguće je da se neka teorija ljudskih prava opire podvođenjupod jednu od kategorija klasifikacije. Primjerice, John Rawlssmatra da je njegova teorija pravednosti kao pravičnosti zasno-vana na idealu društva kao pravičnog sustava kooperacije, a da suprava, dužnosti i dobra samo njezini sastojci.3 Stoga je potrebna

3 Vidi John Ravvls, »Justice as Fairness: Political not Metaphvsical«, Philosophy &Public Affairs 14 (1985), str. 236, bilj. 19, (prijevod: »Pravednost kao pravičnost:politička, ne metafizička«, u John Rawls, O liberalizmu i pravednosti, izbor, prijevod, uvodi bilješka Miomir Matulović, Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1993., str. 48, bilj. 19).

17

sljedeća ograda: nije nužno da teoriju zasnovanu na pravu, ili duž-nosti, ili dobru, njezini zastupnici smatraju aksiomatski uređenomstrukturom; tvrdnja da je ona takva može biti polazište za njezinuaksiomatizaciju, prije nego obrnuto.

Drugo je pitanje metateorije ljudskih prava pitanje metodeteorije: Na koji način teorija dolazi do spoznaje o ljudskim pra-vima? Razne vrste teorije ljudskih prava međusobno se razlikujuprema stajalištu o mogućnosti spoznaje ljudskih prava. Teorija jeljudskih prava kognitivistička ako tvrdi da su ljudska prava objek-tivne činjenice koje možemo spoznati. Jedna je vrsta kognitivis-tičke teorije naturalistička teorija ljudskih prava. Teorija je ljud-skih prava naturalistička, ako tvrdi da su ljudska prava objektivnečinjenice koje su neovisne o našim vjerovanjima. Naturalizam jekarakterističan za tradicionalne teorije prirodnih prava, kao stosu to, primjerice, teorije Hobbesa i Lockea. U Hobbesovoj je teo-riji prirodno pravo na samoodržanje opravdano jer je izvedenoiz osnovnih vjerovanja o materiji, kretanju i zakonima prirode.A u Lockeovoj je teoriji prirodno pravo na održanje opravdanojer je izvedeno iz osnovnih vjerovanja o Bogu kao stvoritelju ičovjeku kao njegovu djelu. Mada se Hobbesova i Lockeova teorijarazlikuju u pogledu osnovnih vjerovanja o naravi ljudskih bića isvijetu u kojem ona žive, objema je teorijama zajedničko stajališteđa je istinitost naših osnovnih vjerovanja pitanje činjenica.

Oprečno je naturalizmu, nekognitivističko stajalište. Prema tomstajalištu, tradicionalne su teorije prirodnih prava primjer natu-ralističke pogreške, jer iz činjenica o tome kakve naravi jesu ljud-ska bića, ili kakve je naravi svijet u kojem ona žive, izvode sudoveo tome koja prava ljudska bića trebaju imati. Ljudska prava nisuobjektivne činjenice, te ih ne možemo ni spoznati. Možemo ihsamo prihvatiti, ili odbaciti, te djelovati u skladu s našom odlu-kom kakva god da ona bila.4 Tako je teorija ljudskih prava nekog-nitivistička ako tvrdi da su ljudska prava jednostavno stvar pri-hvaćanja i preferiranja pred drugim vrijednostima, kao što je to,primjerice, opće blagostanje.5 Prema nekognitivističkom stajališ-tu, pitanja metateorije ljudskih prava, za razliku od normativnihpitanja teorije ljudskih prava, kognitivna su pitanja.

4 Vidi Margaret MacDonald, »Natural Rights«, u Waldron (ed.), Theories ofRights, str. 34 ff, (prijevod: »Prirodna prava« u Matulović (ur.), Ljudska prava, str. 51 ff).

5 Vidi Mackie, »Can There Be a Right-Based Moral Theorv?«, str. 171-178,(prijevod: »Može li postojati moralna teorija utemeljena na pravu?«, str. 148-153).

18

Naturalizmu je u manjoj mjeri oprečan nenaturalizam. Teorijaje ljudskih prava nenaturalistička ako tvrdi da su ljudska pravaobjektivne činjenice, koje su ovisne o našim vjerovanjima. Natu-ralističke i nenaturalističke teorije ljudskih prava kognitivističkesu teorije. Obje vrste teorija usvajaju stajalište da spoznajemo,ili možemo spoznati, ljudska prava. One se pak međusobno raz-likuju u pogledu naravi statusa ljudskih prava: prema naturalis-tičkoj teoriji ta prava postoje neovisno o našim vjerovanjima, do-čim prema nenaturalističkoj teoriji njihovo je postojanje o nji-ma ovisno. Suvremene teorije ljudskih prava nenaturalističke suteorije. Dalje se mogu razlikovati dvije vrste nenaturalističkih teo-rija: konstruktivističke i fundacionističke. Teorija je ljudskih pravakonstruktivistička ako tvrđi da su ljudska prava objektivne činje-nice, jer subjekti vjeruju u ljudska prava, vjerovali bi u ta pravanakon razmišljanja, i pripadnici su skupine čija većina pripadnikavjeruje u ta prava, ili nešto tome slično. Prihvaćanje konstruk-tivizma u suvremenoj teoriji ljudskih prava rezultat je Ravvlsovautjecaja.6 Oprečne su konstruktivističkim teorijama, fundacionis-tičke teorije. Teorija je ljudskih prava fundacionistička ako tvrdida su ljudska prava objektivne činjenice, jer subjekti prihvaćajuljudska prava kao nužne istine, ili samoočevidne istine, ili neštotome slično. Teorije Nozicka, Gevvirtha i Finnisa fundacionisličkesu teorije.

lako je teorija ljudskih prava u načelu spojiva s različitim epi-stemologijskim stajalištima. Razne vrste teorija ljudskih prava sobzirom na metodu shematski prikazuje Slika 2.

Razne teorije (prirodnih) ljudskih prava potanko se opisujuu prva dva dijela knjige. U prvom dijelu knjige prikazuju se tra-dicionalne teorije prirodnih prava. Prikaz je tih teorija dat pogla-vito na osnovi rezultata novijih istraživanja povijesnika ideja. Udrugom dijelu knjige prikazuju se, prema mojem sudu, četiri naj-značajnije suvremene teorije ljudskih prava, teorije Rawlsa, Nozicka,Gewirtha i Finnisa. U njezinu trećem dijelu sustavno se rasprav-ljaju tri glavna pitanja teorije ljudskih prava, pitanja opravdanja,

Vidi naročito John Rawls, »Kantian Constructivism in Moral Theorv«, TheJournal of Philosophy 87 (9/1980), str. 515-572. Za prihvaćanje konstruktivizma uteoriji ljudskih prava, vidi Dworkin, Taking Rights Seriously, str. 159-168; Rex Mar-tin, Rawls and Rights (Lavvrence: Universitv Press of Kansas, 1985), str. 25-26,187-189; Kai Nielsen, Equality and Liberty. A Defense of Radical Egalitarianism(Totovra, N.J.: Rowman and Allanheld, 1985), str. 13-42; C.S. Nino, The Ethics ofHuman Rights (Oxford: Clarendon Press, 1991), gl. 3.

19

sadržaja i sukoba ljudskih prava. Zaštita je ljudskih prava pro-glašenih u međunarodnim dokumentima, kao i u temeljnim prav-nim aktima država, ovisna o odgovorima na ta teorijska pitanja.Mada su u tom dijelu knjige brojni relevantni problemi samo do-taknuti, vjerujem da bi se iznesene tvrdnje pokazale ispravnimkad bi se poduzela njihova izričita obrana. U najbolju ruku tajdio knjige nudi samo nacrt teorije ljudskih prava.

Slika 2.

Teorije ljudskih prava prema metodi

Nekognitivističke(Mackie)

1Kognitivističke

I

Naturalističke(Hobbes, Locke, Paine)

Nenaturalističke

Prvi dio

TRADICIONALNETEORIJE PRIRODNIH PRAVA

Konstruktivističke(Ravvls)

Fundacionističke(Nozick, Gevvirth,

Finnis)

20

1naestom stoljeću.3 Glosatori su podučavali na raznim sveučiliš-tima Europe, osobito na najstarijem i najuglednijem u Bologni,a njihova se znanstvena djelatnost sastojala iz kratkih objašnjenjapojedinih manje jasnih mjesta u tekstovima, tzv. glose. Iz takvejedne glose razvila se koncepcija prava prema kojoj su prava zah-tjevi upućeni drugima da postupe na određeni način prema njiho-vim imaocima, ili da im nešto dadu. Pozivajući se na pravilo izDigesta da vjerovnik koji poduzme jednostranu i nezakonitu rad-nju da silom oduzme dobra koja mu netko duguje, gubi svoje ius(pravo) na njih, bolonjski je glosator Azo protumačio poznatuUlpijanovu izreku »Pravednost je postojano i trajno nastojanje dase svakome prizna ono što mu pripada«4 na sljedeći način: »njihovoius, to jest, njihov zahtjev (meritum). Jer u pravu netko gubi svojeius na osnovi ili delikta ili kršenja kontrakta ili nečeg sličnog.«5

U tom se kontekstu klasifikacija prava na ima in re i pro re(kasnije ad rem) pripisuje Azovu učitelju Johannesu Bassianusu,koji je kazao: »Vjerovnik gubi svako ius koje ima ili in re ili prore koju je oduzeo.«6 Pojam ius ad rem je konzekvenca koncepcijeprava kao zahtjeva. Pravnici su u ranom srednjem vijeku shvaćalipojam pravo u širem smislu, tako da je sadržao zahtjeve osobana nešto što one još ne posjeduju, primjerice, zahtjev izabranogsvećenika na župu u koju još nije uveden i zahtjev najstarijegvladareva sina na prijestolje svoga oca. Takvi su zahtjevi bili usuštini zahtjevi protiv određene osobe, ili ustanove, koja je imalamoć dodijeliti dobro o kojem se radi. Na drugoj strani, ius in re biloje svako pravo osobe koja je u posjedu neke stvari, naročito pravadominium (vlasništvo) i ususfructus (uživanje). U tim je slučajevimaposjednik imao neku vrstu prava koje je mogao zahtijevati protivsvakoga, čak i protiv osobe čiji je zalog držao. Ali, sva iura in remnisu bila dominium. Dok je uživalac imao neodređeno i, kao kon-zekvenca toga, prenosivo pravo na svoj posjed, ono nije bilo pravo

3 Vidi isto, str. 13. Za stajalište da ni rimski pravnici, a ni glosatori, nisu imalipojam subjektivnog prava, vidi Michel Villev, Legons d'histoire de laphilosophie dudroit (Pariš: Dalloz, 1957), glave XI, XIV; Seize essais de philosophie du droit (Pariš:Dalloz, 1969), gl. X. Za raspravu o podrijetlu koncepcije subjektivnog prava, viditakođer odgovarajuće priloge raznih autora u Le Droit subjeetifen question,Archivesde philosophie du droit IX (1964).

4 »Iustitia est constans et perpetua voluntas suum cuique tribuendi.« Digesta 1,1,10.5 »Suum ius, id est, hominis meritum, nam et de iure propter delietum vel

pactum non servatum vel similia quis privatur iure suo.« (Navedeno prema Tuck,Natural Rights Theories, str. 14.)

6 »Amittit creditor ius suum tantum quam habet in re illa vel pro re illa quamrecuperavit.« (Navedeno prema istom.)

potpuna nadzora, koje je bilo pravo vlasnika, a on je imao zahtjevprotiv bilo koga da potpuno nadzire svoju zemlju, robove i novac.

U trinaestom je stoljeću slavni bolonjski glosator Accursius odstu-pio od razlikovanja između dominium i ususfructus, te je uveo novorazlikovanje između dominium direetum i dominium utile, rabeći prvipojam za ono što ima vrhovni gospodar, a drugi za ono što posjedujeuživalac. Tuck smatra da je priznavanje kategorije dominium ulile znači-lo transformaciju koncepcije prava", jer svako ius in re postaje domini-um: svako pravo, a ne samo pravo potpuna nadzora koje njegov imalacmože prenositi, ili otuđiti, i koje može braniti prema drugim osobama,jest vlasničko pravo; sva prava neke osobe predstavljaju njeno vlasništvo.7

Dominikanski teolog Silvestro Mazzolini da Prierio u SummaSummarum quae Silvestrina nuncupatur (1515) sažeo je raspravukoja je bila vođena o odnosu između dominium i ius: »Dominiumjest prema nekima isto što i ius. Tako svatko tko ima ius na nekojstvari ima dominium na stvari i svatko tko ima pravo na uporabuneke stvari ima dominium nad njom i konverzno... Prema drugimaovo nije isto što i ius, jer podređeni nema dominium nad nad-ređenim, a ipak ima ius prema njemu, tako primjerice, dijete imaius da se otac brine o njemu, a pripadnik kongregacije ima iusda primi sakrament od prelata itd. Tako oni kažu da je dominiumuvijek ius, ali ne i konverzno: jer na ius dodaju i vrhovništvo.«8

Prema skupini autora novatora, kojoj je pripadao i sam Mazzo-lini, svako ius mora biti dominium, tj. nešto što povlači nadzornjegova imaoca, a ne samo njegov zahtjev prema drugim osobamačiju opravdanost one trebaju priznati. Oprečno tome, prema dru-goj skupini autora moguće je da osoba ima iura koja ona samane može nadzirati, već koja ovise o priznavanju drugih osoba.Kao što je rečeno, ta je koncepcija prava bila opće prihvaćena udvanaestom stoljeću, a njen je posljednji zastupnik bio Azo. Tije-kom trinaestog stoljeća Accursius i njegovi sljedbenici počeli suodstupati od te koncepcije, tako da je sasvim moguće da se veću četrnaestom stoljeću vodila rasprava koju je Mazzolini sažeo.

7 Vidi Tuck, Natural Rights Theories, str. 16.»Dominium secundum aliquos, est idem quod ius. Unde qui ius habet in re,

habet in re dominium: & qui habet ius in usu rei, in eo habet dominium, & econverso...Secundum alios vero nos est idem quod ius, quia inferior in superiorem non habetdominium, & tamen habet ius, puta, filius in paterm ius alimentorum, & subditus inprelatum ius sacramentorum, & huiiusmodi: ideo, secundum eos dominium omne est'us, non encontra: sed super ius addit superioritatem.« S. Mazzolini da Prierio, SummaSummarum quae Silvestrina nuncupatur, I (Lyons: 1539), str. 159 (prvo izdanje, Bolog-n a : 1515), (navedeno prema Tuck, Natural Rights Theories, str. 5).

24 25

2. Franjevci i dominikanci o prirodnom zakonu, pravima ivlasništvu

Postoji mišljenje da su Accursius i njegovi sljedbenici počeli od-stupati od opće prihvaćene koncepcije prava, proširujući značenjepojma dominium, zbog potrebe prilagođavanja pravne terminologijestvarnosti tadašnjeg feudalnog društva.' Prema tom je stajalištu slo-ženost feudalnih odnosa u Europi dostigla vrhunac sredinom trinaes-tog stoljeća tako da se ili svim zemljoposjednicima imala pripisatineka vrsta dominiuma, ili je taj pojam gubio svaki smisao. Donekleje bilo jasno tko se prema uobičajenom shvaćanju imao računatikao dominus, ali prema starijoj bi koncepciji jedan takav dominusmogao ne imati dominium nad svojim zemljištem, dok bi to imao,recimo, njegov susjed koji se od njega ni po čemu drugom ne raz-likuje. U takvom je društvu dominium morao dobiti šire značenje.Sloga su sljedbenici Accursiusa počeli shvaćati prava na drugačiji načinnego njihovi prethodnici. Ipak, još se nije eksplicitno tvrdilo da susva iura, naročito iura ad rem, dominia, ali osnova je za takvu tvrdnjubila postavljena kada je pojam dominium bio proširen tako da je obu-hvaćao sva iura in re, jer je time preuzeta ideja nečijeg potpuna nadzoranad vlastitim svijetom koju je pojam dominium povlačio.

Međutim, Tuck smatra da se taj daljnji korak u razvoju koncepci-je prava ne može objasniti potrebom prilagođavanja pravne termino-logije stvarnosti tadašnjeg feudalnog društva, već se njegovo objaš-njenje mora tražiti u započinjanju teoretika politike da rabe pravnuterminologiju u raspravama o (ne)prirodnosti siromaštva.10 Poradirazumijevanja stajališta koja su bila zastupana u tim raspravama,korisno je spomenuti shvaćanja rimskih klasičnih pravnika o prirod-nom životu čovjeka. Prema njihovim shvaćanjima nitko nije imaodominium nad drugim ljudima (robovima) i dobrima na osnovi pri-rodnog zakona (ius naturale), već su u početku svi ljudi bili slobodnii sva su dobra bila zajednička. Vlasništvo nad dobrima i ljudima(ropstvo) rezultat je opće-ljudskogzakona (ius gentium). Ulpijan kažeda »po prirodnom zakonu svi se rađahu slobodni... ropstvo bijašenepoznato... i dok se po prirodnom zakonu svi nazivahu jednimljudskim imenom, po ius gentium nastadoše tri roda: slobodni i, nji-ma nasuprot, robovi i treći rod slobodnjaci, tj. oni koji su prestalibiti robovi«.11 A Hermogenijan kaže da »ius gentium uvodi ratove,

' Vidi E. Meynial, »Notes sur la formation de la theorie du domaine divise«,u Melanges pitting, II (Montpellier: 1908), str. 443, (navedeno prema Tuck, NaturalRights Theories, str. 17).

10 Vidi Tuck, Natural Rights Theories, str. 17.

26

odvojene narode, utemeljena kraljevstva, odjelita dominia, ome-đena zemljišta, grupirane domove, trgovinu, ugovore o prodaji,ugovore o zakupu, ustanovljene obveze«.12

Ta je shvaćanja izrazio u sintetiziranom obliku Isidor iz Sevilleu svom Etymologiarum, a njegovu je formulaciju preuzeo Gratianu Decretum (oko 1140.): »Ius naturale je zajedničko svim narodimai svugdje se prima prirodnim instinktom, a ne nekom konvencijom.Ono uključuje zajednicu muškarca i žene, podizanje djece, zajedničkiposjed svih {communio omnium possessionum) i slobodu za svako-ga.«13 Isidor i Gratian su razumijevali pod possessio (posjed) neštošto nije dominium. Naravno, prema rimskom klasičnom pravu pos-sessio i dominium nisu bili identični: nešto posjedovati značilo je tookupirati i rabiti, ali ne i imati pravo privatnog vlasništva nad tim.Uživalac je imao prirodni posjed nad svojim zemljištem, ali nije imaocivilni posjed, što znači da nije imao dominium. On je bjelodano imaoprirodni posjed, jer je doista hodao zemljištem, obrađivao ga i ubiraoplodove, ali nije imao civilni posjed, tj. nedostajalo mu je vlasničko pravokoje bi mogao zahtijevati protiv drugih pripadnika zajednice, To je bilosasvim u skladu s vjerovanjem da je dominium rezultat sporazuma, iličak grijeha, na osnovi zakona koji nije prirodni zakon i oboje, da jedominium konzekvenca građanskog prava i može biti nejednak, i takođerda postoji prirodni i civilni posjed. Svi ljudi imaju prava uživalaca naosnovi ius naturale: svi imaju prirodni posjed nad zemljom i njenimplodovima, ali nemaju dominium, tj. oni nemaju prirodna vlasnička prava.

Nova je koncepcija dominium utile predstavljala odbacivanjenavedenog shvaćanja, jer ako uživalac ima nekakav dominium, tadje također moguć nekakav prirodni dominium. Takav je zaključakizveo Toma Akvinski (1225-1274) u Secunda Secundae (1271-72):»Vanjski predmeti mogu se dvostruko razmatrati. Jedan način jests obzirom na njihovu prirodu, a ta nije podložna ljudskoj, većsamo božanskoj moći, kojoj su podređene sve stvari. Drugi načinjest s obzirom na njihovu uporabu i ovdje čovjek ima prirodnidominium nad stvarima, jer kroz svoj razum i volju on može rabiti

»Cum iure naturali oranes liberi nascerentur... cum servitus esset ineognita...et cum uno naturali nomine homines appellaremur, iure gentium tria genera essecoeperunt: liberi et his contrarium servi et tertium genus liberti, id est hi aui de-sierant esse servi.« Digesta, 1, 1, 4.

12 »Ex hoc iure gentium introdueta bella, discretae gentes, regna condita, do-ninia distineta, agris termini positi, aedeficia collocata, commercium, emptionesvenditiones, locationes conductiones, obligationes institutae.« Digesta, 1,1,5.

13 »Jus naturale est commune omnium nationium, et quod ubique instietunaturae, non constitutione aliqua habetur, ut: viri et feminae conjunetio, liberorumsusceptio et educatio, communio omnium possessionum, et omnium una libertas.«kidor S., Etpnologiarum, V. 4, (navedno prema Tuck, Natural Rights Theories, str. 18).

27

vanjske stvari u svojem interesu.«14 Ali, Akvinac nije slijedio kon-zekvence koncepcije prirodnog dominium utile, jer je na drugommjestu tvrdio da je ius naturale neutralan glede pitanja ropstva iprivatnog vlasništva: »Za nešto se može kazati da je u skladu sius naturale na dva načina. Jedan, ako nas priroda inklinira tome:kao što je ne nanositi štetu drugom ljudskom biću. Drugi, akopriroda ne propisuje suprotno: tako da bi smo mogli reći da ječovjek nag po ius naturale, jer od prirode nije dobio nikakvuodjeću, već je nju sam pronašao. Na taj se način kaže za 'zajed-nički posjed svih stvari' i jednaku slobodu svih da su u skladu sius naturale, jer razlikovanja posjeda i ropstvo nisu proizvodi pri-rode, već ljudskog razuma za dobrobit ljudskog života.«15

Jedan od ciljeva koji je Akvinac, kao pripadnik dominikanskogreda, želio postići svojom koncepcijom prirodnog dominiuma, biloje dovođenje u sumnju siromaštva apostola koje su prakticiralipripadnici rivalskog franjevačkog reda. Rasprava je između franje-vaca i njihovih protivnika o prirodnosti siromaštva vodena u dru-goj polovini trinaestog i prvoj polovini četrnaestog stoljeća. Pola-zeći od načela koja je oblikovao Bonaventura (1221-1274), fra-njevci su nastojali razraditi sustavno učenje o siromaštvu apos-tola, koje bi im dopuštalo uporabu dobara potrebnih za život bezda to povlači imanje bilo kakvih vlasničkih prava nad tim dobri-ma. Johannes Duns Scotus (1266-1308) dao je teorijsko objaš-njenje učenja: »Prema prirodnom ili božanskom zakonu u stanjunevinosti ne postoje odjeliti dominia nad stvarima, zapravo sveje tada zajedničko... Razlog je tome dvostruk: prvo, budući da jeuporaba stvari u skladu s ispravnim razlogom dopuštena ljudimasve dok doprinosi harmoniji, mirnim odnosima i nužnom uzdr-žavanju, svakome je u stanju nevinosti zajednička uporaba bez od-jelitog dominiuma dragocjenija od odjelitih dominia, jer tada nitko

M »Rex esterior potest dupliciter considerari. Uno modo quantum ad ejusnaturam, quae non subjacet humanae potestati, sed solum divinae, cui omnia ad nutumobediunt. Alio modo quantum ad usum ipsius rei, et sic habet homo naturale dominiumexteriorum rerum, quia per ratioriem et voluntatem potest uti rebus exterioribus ad suamutilitatem.« Aquinas, Summa Tlieologiae, 2a 2ae, 66.1, izd. M. Lefebure (London: 1975),str. 64, (navedeno prema Tuck, Natural Rights Theories, str. 19).

15 »Aliquid dicitur esse de jure naturali dupliciter: uno modo, quia ad hoc naturainclinat, sicut non eese injuriam, alteri faciendam; alio modo, quia natura non inducitcontrariam, sicut possemus dicere quod hominem esse nudum est de jure naturali, quianatura non dedit ei vestitutum, sed ars adinvenit. Et hoc modo communis omniumpossessio et una libertas dicitur esse de jure naturali, quia scilicet distinctio posses-sionum et servitus non sunt inductae a natura, sed per hominum rationem ad utilitatemhaumanae vitae.« Aquinas, Summa Theologiae, la 2ae, 94.5, izd. T Gilby (London:1966), str. 94, (navedeno prema Tuck, Natural Rights Theories, str. 19).

neće zaposjedati ono što je drugom potrebno, niti će on to moratiotimati silom, već onaj tko prvi naiđe na ono što mu je potrebno,prvi će to okupirati, rabeći to sve dok mu je potrebno...«16

Dakle, prirodni je zakon ustanovio zajedničku uporabu stvarikao optimalnu strategiju za ljude u stanju njihove izvorne nevi-nosti, a odbacio je dominium. Zajednička uporaba nije značilazajednički dominium u smislu da je čitavo čovječanstvo kolektivnoimalo neku vrstu prava nad predmetima vanjskog svijeta, već jeona značila da je svako ljudsko biće bilo sposobno uzeti ono štomu je potrebno i nije imalo pravo oduzeti drugom ono što jenjemu bilo potrebno. U potpunom skladu s takvim shvaćanjemprirodnog života ljudi bilo je siromaštvo franjevaca, kojima je biladopuštena uporaba stvari, ali ne i bilo koji oblik vlasništva nadnjima. Ali učenje je franjevaca imalo radikalnu konzekvencu: akoje moguće da neki ljudi žive prirodnim životom koji pretpostavljasiromaštvo, tad svi ljudi trebaju tako živjeti.

Papa Ivan XXII. se ogradio od radikalizma franjevaca u svojojbuli Quia vir reprobus (1329).17 U njoj se odbija njihovo učenje i tvrdise da je dominium koji čovjek ima nad svojim posjedom istovjetandominiumu koji Bog ima nad svijetom. Adam je prije stvaranja Eveimao dominium nad predmetima vanjskog svijeta, iako nije bilo nikogas kime bi razmjenjivao dobra. Tijekom ljudske povijesti Adamov jedominium pretrpio velike razdiobe, ali vlasništvo je prirodno čovjeku,podržava ga božanski zakon i ne može biti ukinuto. Odnosi ljudiprema predmetima vanjskog svijeta jesu vlasnički odnosi i izoliranipojedinac koji koristi plodove prirode, vrši vlasnička prava.

Zasnivajući svoju obranu univerzalnog i vječnog vlasništva natvrdnji o naravi odnosa između Boga i čovjeka, papa Ivan uveoje temu koja će zaokupljati pisce do kraja četrnaestog stoljeća.18

Tom se temom bavio Richard Fitzralph iz Armagha u svom djeluDe Pauperie Salavatoris (oko 1350), koje sadrži sažetu argumentacijuprotiv franjevaca. Fitzralph koncedira da sva iura nisu dominia, jer

16 »Lege naturae vel divina, non sunt rerum distincta dominia pro statu in-nocentiae, imo tune omnia sunt communia...Ratio ad hoc duplex est: Prima, quiausus rerum secundum rectam rationem ita debet competere hominibus, sicut con-grmt ad congruam et pacificam conversationem, et necessariam sustentationem; instatu autem innocentiae communis usus sine distincione dominiorum ad utrumqueistorum plus valuit, quam distinctio dominiorum, quia nullus tune occupasset quotfuisset alii necessarium, nec oportuisset illud ab ipso per violentiam extorqueri, sedquilibet hoc quod primo occurriset necessarium, occupasset ad necessariumusum...« J.D. Scotus, Opera omnia, XVIII (Pariš: 1894), str. 256-257, (navedenoPrema Tuck, Natural Rights Theories, str. 21).

17 Vidi Tuck, Natural Rights Theories, str. 22.18 Vidi isto, str. 24.

28 29

iz te kategorije isključuje ius utendi. Zastupnici vlasnika imaju iusutendi kada postupaju za njegov račun, primjerice, konjušar imapravo koristiti konja kada ga stavlja u staju, bez da ima dominiumna njemu. Međutim, prirodni čovjek nema ius utendi kada koristiplodove prirode, mada postoji njihov vlasnik. Fitzralph to objašnjavana osnovi svog teologijskog učenja: »Božanski dominium jest puniius posjedovanja svijeta i putem posjedovanja samog ius njegove pot-pune i slobodne uporabe zajedno sa svime što je u njemu sadržano;tako da je ius rod od dominium, a sve ostalo je specifična razlikana osnovi koje se božanski dominium razlikuje od svakog dominiumanjegovih stvorova.«19 Fitzralph postavlja čovjeka na istu ravan sBogom kad se radi o vlasništvu nad svijetom, jer je božanski domini-um isti kao i ljudski dominium, Bog je dopustio ljudima da imajuudjela u njegovu dominiumu. Ali ipak on čovjeku odriče božanski sta-tus, jer Bog na osnovi svoje milosti dopušta čovjeku udio u svom do-miniumu i samo čovjek koji uživa Božju milost, može imati dominium.Dvije su konzekvencc tog vjerovanja: jedna je da samo ljudi koji suu Božjoj milosti uživaju dominium, a druga je, katastrofalna, da otpad-nik od crkve koji više nije u Božjoj milosti, gubi i svoj dominium.

3. Gersonova teorija prirodnih prava

Napad na to posljednje Fitzralphovo stajalište, još uvijek unu-tar općeg okvira argumentacije protiv franjevaca, označava prije-laz na prvu teoriju prirodnih prava.20 Teoriju je izložio francuskinominalist i posrednik Jean Gerson (1363-1429) u svom djeluDe Vita Spirituali Animae (pisanom 1402). U njemu je sadržanasljedeća analiza pojma ius: »Ius ]esl facultas ili najbliža moć, pri-padna nekome u skladu s diktatima ispravnog razuma... Kaže-mo 'facultas ili moć', jer se mnoge stvari koje pripadaju po isprav-nom razumu ne računaju kao iura onih koji ih imaju, kao što sukazne za proklete ili kažnjavanje za žive. Niti kažemo da bilo tkoima ius da naškodi sebi, iako to nije toliko daleko od onog štose kaže u Svetom pismu da su iura ono što mudro naređuje bo-žanska providnost, kao što se u I Knjizi o kraljevima kaže da jeto ius regis itd. I kažemo da demoni imaju ius da kazne proklete.Definicija uključuje 'najbliža' jer mnoge stvari dopuštaju nekome

19 »Divinium dominium est ius plenum possidendi mundum, et mediante pos-sessione sola plene ac libere utendi, cum omnibus contentis in ipso; ita ut ius sitgenus dominii, et totum residuum tamquam differencia specifica per quam divinumdominium ab omnibus crcaturarum dominiis est distinctum.« (Navedeno premaTuck, Natural Rights Theories.)

20 Vidi Tuck, Natural Rights Theories, str. 25.

činiti nešto u skladu s ispravnim razumom... kao što netko tkoje sada u smrtnom grijehu ima facultas ili moć zaslužiti vječni ži-vot; ali nema takvu najbližu facultas, ili kako redovito kažemo neu skladu sa stvarnom pravednosti... Htjeli bismo reći da svako pos-tojeće biće ima od tako općenito definirana ius u istoj onoj mjeriu kojoj ima postojanja i time dobra. U tom smislu nebo ima iuskišiti) sunce sjati, vatra grijati, lastavica graditi svoje gnijezdo i svakistvor činiti ono što po svojoj prirodnoj sposobnosti dobro čini. Raz-log je tome očit: sve te stvari pripadaju tim bićima na osnovi diktatabožanskog ispravnog razuma, drugačije nitko od njih ne bi preživio.Tako čovjek, čak mada griješnik, ima ius na mnoge stvari, sličnodrugim stvorevima ostavljenim svojoj prirodi ... Analizu ius modi-ficirali su teoretici politike, koji rabe taj izraz jedino za ono što jeprikladno racionalnim stvorevima koji koriste svoj razum.«21 Ovdjese po prvi put ius opisuje kao facultas (sposobnost). Prije toga jepojam imao značenje koje nije bilo moralno: fizičke pojave i ne-razumna bića imali su sposobnosti. Mada je pojam zadržao to zna-čenje, Gerson izvodi zaključak da sva bića imaju nekakva prava.

Gerson je opisujući ius kao facultas izjednačio ius i libertas (slo-boda) i postavio razlikovanje između ius i lex (zakon), koje je kasnijeThomas Hobbes smatrao svojim otkrićem: »/us je facultas ili moćprikladna nekome u skladu s naredbama ispravnog razuma. Libertasje facultas razuma i volje s obzirom na dvije oprečne mogućnosti...Lex je ispravan praktični razum u skladu s kojim se kretanja idjelovanje stvari upravlja prema svojim ciljevima.«22

21 »Ius est facultas seu potestas propinqua conveniens alicui secundum dictamcnrectae rationis...Ponitur 'facultas seu potestas', quoniam multa conveniunt secundam dic-tamen rectae rationis aliquibus quae non dicunur jura eorum, ut poena damnatorum, etpunitiones viatorum; non enim dicimus aliquem jus habcre ad ejus noncumentum. Tamennon est penitus alienum a Scriptura Sacra quod ea dicantur jura quae divina providentiasapienter ordinat, sicut I Reg. dicitur quod hoc erit jus regis, etc. Et daemones dicimushabere jus ad punitionem damnatorum. Ponitur 'propinqua' quoniam multa possunt alicuicomeptere secundum dictamen rectae rationis...ut odstens actualiter in peccato mortalihabet potestatem seu facultatem merendi vitam aeternam, non tamen propinquam vel, utdići solet, non secundam praesentem justitiam...Dicamus ergo quod omne ens positiviumquantum habet de entitate et ex consequenti de bonitate, tantumdem habet de jure sicgeneraliter definito. In hunc modum coelum jus habet ad influendum, sol ad illuminandum,ignis ad calefadendum, hirundo ad nidificandum, immo et quaelibet creatura in omni eoquod bene agere naturali potest facultate. Cujus ratio perspicua est: quoniam omnia taliaconveniunt eis secundum dictamen rectae rationis divinae, alioquin nunquam persisterent.

lc homo etiam peccator jus habet ad multa sicut et aliae creaturae naturiš suis derelic-ae...Contractior tamen est ejus acceptio apud polizantes, ut jus dicatur solum de illis quae

»mpetunt creaturis rationalibus ut utuntur ratione.« J. Gerson, Oeuvres Completes, III, izd.p- GIorieiK (Pariš: 1962), str. 141-142, (navedeno prema Tuck, NaturalRitfits 'Iheories, str. 26).

»Jus est facultas seu potestas competens alicui secundum dictamen rectaelonis. Libertas est facultas rationis, et voluntatis ad utrumlibet oppositorum... Lex

30 31

Primjenjujući svoju analizu pojma ius na prirodni dominiumGerson je također izjednačio slobodu i dominium: »Postoji pri-rodni dominium kao dar Boga, na onovi kojeg svaki stvor imaius izravno od Boga uzeti inferiorne stvari za vlastitu uporabu iodržanje, svakom ono pripada jednako i neopozivo je podržanoizvornom pravednošću i prirodnim poštenjem. Na taj je načinAdam imao dominium nad pticama nebeskim i ribama morskim...S tim se dominiumom može također izjednačiti dominium slobodekoja je neograničena facultas data od Boga...«23 Taj je naturali-stički opis omogućio Gersonu da vrlo lako pobije Fitzralphovostajalište: kada Bog uskrati griješniku milost, nije mu oduzeo pri-rodnu sposobnost činjenja, pa time ni njegova prava.

Gersonovi sljedbenici dogradili su njegovu teoriju. ConradSummenhart je u Septipertitum opus de contractibus (1515) izveokonzekvencu za pojam iura ad rem, koja su bila zanemarena uraspravama o siromaštvu apostola: »Podređeni može imati iusprotiv nadređenog, jer je nadređeni obvezan prema podređenomna mnoge načine. Sin ima ius protiv svog oca... i žena ima iusprotiv svog muža. Ali ne kažemo u strogom smislu da podređeniima dominium nad svojim nadređenim, ni sin nad svojim roditelji-ma, ni žena nad svojim mužem. Ali ne prihvaćam da netko trebaimati takav uži pojam dominium. On se može shvatiti u širemsmislu i smatrati ekvivalentnim s ius na sljedeći način. Tko godima ius na nešto može se kazati da na tome ima dominium i stogaje ius isto što i dominium... Jer ako se nešto ukrade ili se nekomeotuđi protiv njegove volje, tad je počinjena krađa - a dio je defi-nicije krađe da je predmet bio otuđen protiv volje dominusa...«24

est recta ratio practica secundum quam motus et operationes rerum in suos finesordinatae regulantur.« J. Gerson, Oeuvres Completes, IX, izd. P. Glorieux (Pariš:1973), str. 134, (navedeno prema l'uck, Natural Rights Theories, str. 27).

23 »Erit igitur naturale dominium donum Dei quo creatura jus habet immediatea Deo assumere res alias inferiores in sui usum et conservationem, pluribus com-petens ex aequo et inabdicabile servata orginali justitia seu integritate naturali. Hocmodo habuit Adam dominium super volucres coeli et pisces mariš...Ad hocdominium spectare potest dominium libertatis, quae est facultas quaedem Ubereresultans ex dono Dei...« Gerson, Oeuvres Completes, III, str. 145, (navedeno premaTuck, Natural Rights Theories).

24 »Nam inferior habet ius in superiorem: quia superior tenetur inferiori inmultis. Et filius habet ius in patrem...Ex uxor habet ius in virum, Et tamen proprienon concederemus inferiorem habere dominium in superiores, aut filium in paren-tes, aut uxorem in viruem. Sed ista stricte hic non accipemus. Et autem possit italarge accipi ut convertitur cum iure; probo: quia quiscunque habet ius in aliqua re;

Jaques Almain je uAurea opuscula omnibus theologisperquamtilia (1525) izveo konzekvencu za pojam prirodni dominium:

»Dominium kao takav nije ništa drugo do ius uporabe nečega uskladu s ispravnim razumom. A ius (kao što Gerson kaže) nijeništa drugo do moć ili najbliža facultas koju svatko ima kao rezul-tat pravila ispravnog razuma... Prirodni dominium je tako moć ilinajbliža facultas uporabe stvari koju netko ima u pogledu uporabevanjskih stvari slijedeći naredbe prirodnog zakona po kojem sesvatko može brinuti za svoje tijelo i održati se.«25

Tuck naglašava da je gersonovska teorija prirodnih prava bilautemeljena na teologiji za koju je bitno vjerovanje da je čovjekovodnos prema svijetu konceptualno isti kao i odnos Boga.26 Čovjekbi mogao, kad bi rabio sve svoje intelektualne i duhovne sposob-nosti, te uz sakramentalnu milost, postati ista vrsta bića kao i Bog,a jedinstvo je čovjeka i Boga izraz tog generičkog jedinstva. Za Ger-sona postoji distanca između čovjeka i Boga, ali ona nije kategori-jalne naravi između dvije različite vrste bića. Ta je teologija vodilaGersona da preuzme, u modificiranom obliku, Fitzralphovo vjero-vanje o sličnosti čovjeka i Boga s obzirom na dominium. Također,ta ga je teologija vodila tomu da smatra odnos između čovjeka iBoga recipročnim odnosom među jednakima. Gerson je smatrao dapostoji prirodni sporazum između čovjeka i Boga iz kojeg proizlazeprava na obje strane. Čovjek je dobio pravo na svoj dominium nena osnovi građanskog, već na osnovi božanskog zakona. U tome ječovjek također jednak Bogu. Stoga je za Gersona sloboda bila zna-čajna vrijednost i on je uzdizao slobodnu volju obojice, čovjeka iBoga. Postojala je nužna kompatibilnost između slobodne voljeBoga, koja nije ničim ograničena, i slične slobodne volje čovjeka.

potuit dići dominus illius rei; igitur illud ius proterit dići dominium...Si ei surripieturvel subtraheretur res illa eo invito surripiens diceretur furtum commisisse; & si sic;quomodo surripiens contrectavit rem alienam invito domino; tenet consequentiaper deffinitionem furti...« C. Summenhart, Septipertitum opus de contractibus (Ha-genau: 1515), (navedeno prema Tuck, Natural Rights Theories, str. 28).

»Dominium in toto genere, nihil aliud est: quam ius utendi aliqua re secun-dum rectam rationem. & ius (ut dicit Gerson) nichil aliud est: quam potestas, velacultas propinqua competens alicui secundum dictamen rectae rationis... Domi-

nium naturale nihil aliud est: quam potestas seu facultas propinqua utendi rebus: alicuimpetens, circa usum aliquarum rerum, secundum regulas legis naturalis. His sup-

ponitur: quod de lege naturali, quilibet quantum šibi possibile est, tenetur corpus suum:se conservare in esse.« J. Almain, Aurea opuscula omnibus theologis perauam utilia

s: \S2S), s t r ^^ ( n a v e d e n o p r e m a T u c k > NaturalRights Theories, str. 29).

Vidi Tuck, Natural Rights Theories, str. 30.

32 33

4. Napuštanje gersonovske teorije

Iz prikaza rasprave između franjevaca i njihovih protivnikamože se uočiti kako je napad na siromaštvo apostola vodio premaprvoj teoriji prirodnih prava. Ako netko ima vlasništvo nad nečimšto koristi makar za osobnu uporabu i bez mogućnosti otuđenja,tad bilo kakva intervencija u vanjskom svijetu predstavlja vršenjevlasničkog prava. Čak se njegova sloboda, koju on nesumnjivokoristi za činjenje u vanjskom svijetu, računa kao njegovo vlasniš-tvo, uz konzekvencu da je može pod određenim pravnim uvjetimaotuđiti kao i svako drugo vlasništvo. Dominium se ne pojavljujekad nastaju zakoni koji dopuštaju prisvajanje i razmjenu, već onpostoji od trenutka stvaranja svijeta. Za gersonovsku je teorijubitna narav odnosa između Boga i svijeta: Bog je imao vlasništvonad svijetom, iako nije postojalo neko biće s kojim bi mogaorazmjenjivati dobra, a čovjek je u tome bio sličan svom stvoritelju.

Tijekom petnaestog, pa sve do drugog desetljeća šesnaestogstoljeća, gersonovska teorija suvereno je vladala. Gersonovskukoncepciju prava prihvatio je i Mazzolini, koji je bio dominikanaci stoga naklonjen tomističkom pogledu na svijet. Jedva da postojisvjedočanstvo o ozbiljnijem suprotstavljanju teoriji u petnaestomstoljeću, pa može izgledati da je već tada bilo ostvareno gotovosve ono što karakterizira teorije prirodnih prava sedamnaestogstoljeća. Ali to je varka, jer su tijekom šesnaestog stoljeća srušenitemelji teorije i trebalo ih je ponovno podići. Ukratko, kad suprotestanti napali Gersonov projekt izjednačavanja čovjeka i Bo-ga, teorija je izgubila dosta od svoje uvjerljivosti. Također, onaje bila simultano slabljena od strane pravnika humanista i do-minikanskih teologa. Prvi su vjerovali da su moralni odnosi svoj-stveni civilizaciji, a ne čovjekovu prirodnu životu, te da ne postojinikakav prirodni dominium, već da su sva prava društvene naravi.U skladu s tim oni su usmjerili svoju pažnju na pravne lijekove,a ne na prava. Drugi su, pak, ponovno oživjeli čistiji tomizam iveći su naglasak stavljali na blagostanje nego na slobodu, te sujedva govorili o prirodnim pravima. Tako se u razdoblju renesanseeuropska misao okrenula od prava prema humanističkom ili to-mističkom (dominikanskom) objektivizmu.27

27 Za razdoblje renesanse vidi isto, gl. 2. Vidi također Quentin Skinner, TheFoundations of Modem Political Thought, Volurae I: The Renaissance (Cambridge:Cambridge Universitv Press, 1978).

2 Hobbesova teorija prirodnihprava

Teorija prirodnih prava ponovno se javlja krajem šesnaestogi ima prevlast u sedamnaestom stoljeću. Jedan je od njenih glav-nih zastupnika bio Thomas Hobbes (1588-1679). Hobbesa sesmatra prvim velikim engleskim filozofom, a njegovo djelo Levi-athan (1651) prvim velikim filozofijskim djelom napisanim naengleskom jeziku.1 Hobbesa se također smatra značajnim filozo-fom za razvoj svekolike kasnije filozofije, iako njegov utjecaj nakasnije filozofe nije bio jednakog intenziteta tijekom tri stotinegodina od njegove smrti pa do danas.2

1 Pored Leviathana, Hobbesova su djela iz moralne i političke filozofije TheElements ofLaw, Natura! and Politic (1640) i De Cive (1642).

2 Za razna tumačenja Hobbesove moralne i političke filozofije, vidi, primjericeK.C. Brown (ed.), Hobbes Studies (CMord: Basil Blackwell, 1965); David Gauthier,The Logic of Leviathan. The Moral and Political Theory of Thomas Hobbes (CMord:Clarendon Press, 1969); Jean Hampton, Hobbes and the Social Contract Tradition(Cambridge: Cambridge Universitv Press, 1986); C.B. Macpherson, »Hobbes's Bour-geois Man«, u Democratic Theory: Essays in Retrieval (Oxford: CMord UniversitvPress, 1973), gl. 14; The Political Theory of Possessive Individualism. Hobbes to Locke(CMord: (Mord University Press, 1962), gl. 2, (prijevod: Politička teorija posjed-ničkog individualizma, s predgovorom Slavena Ravlića, prevela Anita Kontrec (CDD,Zagreb, 1981), gl. II); Introduction, u Thomas Hobbes, Leviathan or the Matter,Form and Power of a Common-tvealth, Ecclesiasticall and Civili (Harmondsvvorth:Penguin Books Ltd, 1968), str. 9-63; »Hobbes's Political Economy«, u The Rise andtali of Economic Justice and Other Essays. The role of state, class and property in'wentieth-century democracy (CMord, New York, Toronto: CMord Universitv Press,1 987), gl. 11; Leo Strauss, The Political Philosophy of Hobbes. Its Basis and ItsGenesis (CMord: At the Clarendon Press, 1936); Natural Rights and History, 7 t h

impression (Chicago and London: The Universitv of Chicago Press, 1971), str.166-202, prijevod: Prirodno pravo i istorija (Sarajevo: Veselin Masleša, 1971), str.145-175; Richard Tuck, Hobbes (CMord, New York: CMord University Press, 1989),naročito str. 51-76; Natural Rights Theories, gl. 6; Howard Warrender, Political Philo-s°phy of Hobbes. His Theory ofObligation (CMord: At the Clarendon Press, 1957).

34 35

1. Značaj Grotiusa y.;. . ., .,,,, . . . . , . , . ,

Tuck u svojoj knjizi o Hobbesu tumači njegovu moralnu i po-litičku filozofiju kao preoblikovani moderni humanizam zasnovanna idejama njegove filozofije znanosti.3 Moderni su humanisti,kao Michel de Montaigne (1533-1592) i Justus Lipsius (1547-1606), isticali krajnju raznolikost ljudskih vjerovanja i običaja iodustali su od otkrivanja zajedničkog nazivnika morala. Bili sumišljenja da sve što se pozitivno može kazati o ljudskim bićima,jest da su ona poglavito zaokupljena vlastitim samoodržanjem usvijetu opasnosti, koji je dvostruko opasan zbog prisutnosti kon-kurentnih ideologija. Međutim, oni nisu shvaćali taj nagon zasamoodržanjem kao sam po sebi moralan.

Prvi je holandski pravnik Hugo Grotius (1583-1645) u svomdjelu De iure belli ac pacis (1625) proglasio samoodržanje osnov-nim prirodnim pravom: ono je osnovno prirodno pravo na kojemsu imali biti konstruirani svi poznati morali i kodeksi društvenogponašanja. A ono je u ravnoteži s osnovnim prirodnim zakonomna uzdržavanje od nanošenja štete drugim ljudima, osim kad jeu pitanju vlastito samoodržanje. Grotiusova je ideja bila da morapostojati jedan ekvilibrij dopuštenog nasilja da bi se jedno druš-tvo održalo. Ako je dopušteno premalo nasilja - ako ljudima nijedopušteno da se brane kad su napadnuti - tad će nekoliko agresiv-nih pojedinaca uništiti ostale, a ako je dopušteno previše nasilja- ako je dopušteno da ljudi napadaju jedni druge zbog bilo kojegrazloga koji im se čini prikladnim - tad će to onemogućiti životu zajednici. Tako bez obzira koji zakoni i običaji bili vladajući uzajednici, oni dijelom imaju biti takvi da štite ekvilibrij nasilja.Onkraj te zajedničke jezgre društva se mogu uveliko razlikovatipo svojim zakonima, a ono što je prihvaćeno kao zakon u jednomdruštvu, bit će imuno od moralne kritike koja je izvanjska tomdruštvu.

Prema Tucku, pored Grotiusove prerade skeptičkog jezikahumanista o samoodržanju u jezik prirodnih prava, tj. u izvornomoralni jezik, još su dva obilježja njegova djela bila naročitoznačajna za Hobbesovu teoriju.4 Jedno je da je Grotius izveo tupreradbu bez spominjanja Boga: ustvari, on je na poznatom mjes-tu kazao da bi njegova teza bila valjana »čak ako trebamo kon-

3 Vidi Tuck, Hobbes, naročito str. 11.4 Vidi isto, str. 21 f. 51 f.

dirati, što se ne može koncedirati bez velike teškoće, da neman o g a ili da on ne vodi brigu o ljudskim poslovima«.5 Drugo je. :e Grotiusov minimalni sadržaj prava i dužnosti osnova prirod-na stanja (mada on nije često rabio taj izraz), tj. stanja u kojem

s v a ljudska bića nalaze kao ljudska bića i na koje su presađenirazličiti pripatci razvijenog civiliziranog življenja, uključujući be-nevolentnost. Tako, bez obzira koja prava i dužnosti države zah-tijevale, ona moraju proizlaziti iz prava i dužnosti prirodnogstanja, ili biti s njima kompatibilna. U tom je smislu Grotius pot-puni individualist, jer smatra da niti jedna politička zajednica nemože imati bilo kakvo moralno ovlaštenje nad svojim pripad-nicima, osim onog koje su joj oni na neki način dali.

Međutim, Grotius je rabeći tu minimalističku teoriju prirod-nih prava izveo neliberalne zaključke. Budući da svi imamo os-novno pravo na samoodržanje, tad je ono što je nužno za našesamoodržanje (isključujući ugrožavanje samoodržanja drugih lju-di), ipso facto legitimno. Grotius spominje dva takva slučaja: do-brovoljno ropstvo u koje se netko tko gladuje, ili mu je ugroženživot, prodaje gospodaru za svoj život i hranu; i apsolutnu monar-hiju gdje se čitav narod odriče svojih građanskih prava da bi seostvario društveni mir, ili razvitak. »Dopušteno je bilo kojem čo-vjeku da se preda u ropstvo kome god želi, kao što objavljuju ihebrejski i rimski zakoni, stoga zašto ne bi bilo dopušteno naroduda na vlastitu raspoložbu preda sebe bilo kojoj, jednoj ili višeosoba, i na nju ili njih prenese pravo vladanja nad sobom bez za-državanja bilo kojeg dijela tog prava za sebe?... Narod može iza-brati oblik vladavine koji god želi: niti se pravo koje suveren imanad svojim podanicima ima mjeriti prednostima ovog ili onog

»ht haec quidem quae jam dbtimus, locum haberent, etiamsi daremus, quodsine summo scelerc dari nequit, non esse Deum, aut non curari ab eo negotia hu-mana.« Hugo Grotius, De iure belli ac pacis (Pariš: 1625), Prolegomena, 11, (na-vedeno prema Tuck, Natura! Rights Theories, str. 76).

Prema Grotiusu, to je zato jer je prirodni zakon logički nužan: »Iako je besko-načna Božja moć, možemo reći da postoje neke stvari na koje se ona ne prostire, jerse one ne mogu izraziti iskazima koji imaju ikakav smisao, već bjelodano povlačeproturječnost. Primjerice, tad. kao što sam Bog ne može učiniti da dvaput dva nebude četiri, tako ne može ni da ono što je intrinzično zlo ne bude zlo.« (»Quanquamer>irn immensa est Dei potentia, dići tamen quaedam possunt ad quae se illa non« endit, quia ita dicuntur, dicuntur tantum, sensum autem qui rem exprimat nullum

a ent; sed šibi ipsis repugnant: Sicut ergo ut bis duo non sint quatuor ne a DeoH 'dem potest effici, ita ne hoc quidem, ut quod intrinsica ratione malum est malumnon sit.« Grotius, De iure belli ac pacis, str. 7, (navedeno prema Tuck, Natural Rights

36 37

oblika, o kojem različiti ljudi imaju različita mišljenja, već voljomkoja mu je pravom prenesena.«6

Grotiusova se teorija svojim zaključcima o dobrovoljnom rop-stvu i apsolutnoj monarhiji dobro uklapala u praksu svog vreme-na, jer su moderni apsolutistički vladari upravo posljednje uzimalikao opravdanje svoje despotske moći, dok su mnogi Europljanivjerovali da prvo opisuje način na koji su prodavaoci robova izzapadne Afrike stekli svoje zatočenike.

Ipak, Grotiusova je teorija sadržala i liberalne elemente. Zaliberalni je aspekt njegove teorije značajno načelo blagonaklonos-ti tumačenja, koje traži da u tumačenju ugovora koje su razumneosobe zaključile u prošlosti, pretpostavimo da, mada su se onemogle odreći svih svojih prava, one ih se, ustvari, nisu odrekle.7

Primjenjujući načelo blagonaklonosti tumačenja Grotius je izveodva vrlo značajna liberalna zaključka. Jedan je o postojanju pravana otpor: »Ovaj zakon koji sad prosuđujemo izgleda da ovisi ovolji onih koji su prvi ušli u građansko društvo, od kojih se iz-vorno izvodi pravo suverena. Ako bi bili upitani jesu li namjera-vali nametnuti svim građanima obvezu da prije umru negoli dauzmu oružje da bi se obranili od veće moći i to u svakom slučaju,ne znam bi li odgovorili da su htjeli, osim sa dodatkom da nijedopušteno oduprijeti se ako bi otpor neizbježno izazvao velikinemir u državi, ili izazvao uništenje mnogih nevinih. Ne sumnjamda ono što blagonaklonost preporuča u jednom takvom slučajumože biti uvedeno ljudskim zakonom.«8

6 »Licet homini cuique se in privatum servitutem cui velit addicere, ut & ex legeHebraea & Romana apparet, quidni ergo popolo sui iuris liceat se uni cuipiam, autpluribus ita addicere, ut regendi sui ius in eum plane transcribat nulla ejus iuris parteretenta?...populus eligere potest qualem vult gubernationis formam: neque expraes-tantia huius aut illius formae, qua de re diversa diversorum sunt iudicia, sed exvoluntate ius metiendum est.« Grotius, De iure belli acpacis, str. 67-68, (navedenoprema Tuck, Natural Rights Theories, str. 78).

7 Fraza »blagonaklonost tumačenja« (»interpretative charitv«) nije Grotiusova,već je koristi Tuck (vidi isto, str. 80), preuzimajući je od W.VO. Quinea koji je rabiu jednom posve drugom kontekstu [vidi W.Y0. Quine, Word and Object (Cam-bridge, Mass.: Harvard Universitv Press, 1960), str. 59]. Vidi također JeremvWaldron, »Natural rights in the seventeenth and eighteenth centuries«, u JeremvWaldron (ed.), 'Nonsense upori Stilts': Bentham, Burke and Marx on the Rights ofMan(London and New York: Methuen, 1987), str. 11.

8 »Haec autem lex de qua agimus pendere videtur a voluntate eorum, qui seprimum in societatem civilem consociant, a quibus ius porro ad imperantes manat.Hi vero si interrogarentur an velint omnibus hoc onus imponere, ut mori praeop-tent, quam ulio času vim superiorum armis arcere, nescio an velle se sint responsun,

Drugi je liberalan zaključak o zajedničkom vlasništvu: »Raz-trimo namjeru ljudi koji su prvi uveli pojedinačna vlasništva:koiu treba vjerovati da je bila takva da se što je moguće manje

dstupi od prirodne jednakosti. Jer ako se čak pisani zakonitrebaju tako objasniti koliko je to god moguće, mnogo više tovrijedi za običaje koji nisu vezani okovima pisma. Iz tog slijedi,orvo, da u slučaju apsolutne nužnosti prvotno pravo uporabe stva-[i kao da su ostale zajedničke, ponovno oživljava.«9

Iako je Grotius ostavio nešto liberalnog prostora u svojojteoriji, koja je, strogo uzevši, imala za konzekvencu apsolutizam.Stoga se Grotiusa može smatrati oboje, prvim konzervativnim iprvim radikalnim teoretikom prirodnih prava.10 Njegova je teorijaizvršila utjecaj kako na konzervativne autore sedamnaestog sto-ljeća, na čelu s Johnom Seldenom (1584-1654),11 koji su joj opros-tili apsolutizam i ropstvo, tako i na radikalne autore,12 koji supreuzeli načelo blagonaklonosti tumačenja.

2. Hobbesov etički relativizam i naturalištičkoobjašnjenje moralnih izraza

Grotiusova je teorija bila najsuvremenija moralna teorija udoba Hobbesove mladosti pa nije čudno da je odjek Grotiusastalno nazočan u Hobbesovim djelima, mada se njegovo ime ni-kad ne spominje. Prihvaćajući kao ispravnu Grotiusovu relativis-tičku ideju, Hobbes je vjerovao da je može objasniti vlastitomfilozofijom znanosti. Ali pokazujući da nešto nalik Grotiusovojteoriji slijedi iz osnovnih načela njegove filozofije znanosti, Hob-

nisi forte eum hoc additamento, si resisti nequeat, nisi eum maxima reipublicaeperturbatione, aut exitio plurimorum innocentium. Quod enim tali cireumstantiacaritas commendaret, id in legem quoque humanam deduci posse non dubito.«Grotius, De iure belli ac pacis, str. 105, (navedeno prema Tuck, Natural RightsTheories, str. 79-80).

»Spectandum enim est quae mens eorum fuerit qui primi dominia singulariamtroduxerunt: quae credenda est tališ fuisse, ut quam minimum ab aequitatenaturah recesserit. Nam si scriptae etiam leges in eum censum trahendae suntquatenus fieri potest, multo magis mores, qui scriptorum vinculis non tenentur. Hinepnmo sequitur in gravissima necessitate reviviscere ius illud pristinum rebus utendi

anquam si communes mansissent.« Grotius, De iure belli ac pacis, str. 144,(navedeno prema Tuck, Natural Rights Theories, str. 80).

Vidi Tuck, Natural Rights Theories, str. 71.

Za Seldenovu teoriju i njegove sljedbenike, vidi isto, gl. 4 i 5.

Za radikalne autore, vidi isto, gl. 7.

38 39

bes je u nju uveo jednu posve novu sumnju, a njegov odgovorna nju udaljio ga je od političkih zaključaka Grotiusa.

Hobbes je u The Elements of Law izrazio relativističku idejusljedećim riječima: »Svaki čovjek, što se njega tiče, zove ono štomu prija i pruža užitak Dobrim, a Zlim ono što mu ne prija: ta-ko sve dok se svaki čovjek razlikuje od drugog po ustrojstvu, onise razlikuju također jedan od drugog s obzirom na ovo uobičajenorazlikovanje dobra i zla. Također ne postoji ništa takvo kao dobropo sebi. Jer čak dobrota koju pridjevamo Svemogućem Bogu jestnjegova dobrota prema nama. I kako stvari koje nam prijaju i neprijaju zovemo dobrima i zlima; tako zovemo svojstva moći koji-ma se čine, dobrotom i nevaljalosti.«13

Hobbesovo je objašnjenje moralnih izraza naturalističko.14 Onpostupa s moralnim izrazima na identičan način na koji postupas izrazima za boje: mada nas običan jezik i zdrav razum moguzavesti da mislimo da postoji nešto što je objektivno dobro, naisti način na koji možemo misliti da postoji nešto što je objek-tivno crveno, ustvari, takve su ideje iluzije i fantazije, svojstvaonog što se nalazi unutar naših glava. Prema Hobbesovoj filozofijiznanosti predodžba boje jest čuvstvo uzrokovano nečim u vanj-skom svijetu što samo nije boja, već impuls svjetla koji vrši pri-tisak na naše oči. Slično, moralno se odobravanje ili neodobra-vanje ima shvatiti kao čuvstvo prouzrokovano utjecajem nečegšto je vanjsko sustavu strasti i želja koje čine ljudsku emotivnupsihologiju. Postojanje jednog takvog sustava Hobbes je smatraoizvjesnim na osnovi direktnog introspektivnog opažanja, a jed-nako je smatrao izvjesnim da taj sustav mora funkcionirati u skla-du s općim metafizičkim načelom koje je on ustanovio za svakoznanstveno objašnjenje, tj. on mora imati oblik takozvanog ba-lističkog sustava, u kojem tijela u pokretu međusobno djelujuna različite načine. Hobbes je mislio da postoji jedan mehaničkisustav u ljudskom tijelu kojim se osjetilna opažanja prenose umozak, gdje uzrokuju pritisak i protupritisak u »duhovima« (spi-rits) koji povezuju mozak i srce, a konzekventni pritisci i pro-tupritisci u srcu zahvaćaju cirkulaciju krvi. Različite su psihološkepromjene u tom procesu opisive u kategorijama jezika opažanja

13 Navedeno prema Tuck, Hobbes, str. 52-53.14 Vidi Tuck, Hobbes, str. 53-55. Za Hobbesov etički naturalizam vidi također

Jonathan Kemp, Ethical Naturalism: Hobbes and Hume (London: Macmillan, 1970),Kl. II.

„ v s t a v a : tako promjene u mozgu jesu opažanja, a promjene u1 ašanju krvi jesu strasti. Obje vrste promjena pogrešno navoder de da pridjevaju relevantna svojstva vanjskim predmetima: tako

mjerice, pauk može izgledati crn, zastrašujući i zao, mada nitidan od tih izraza stvarno ne referira na bilo što. Budući da suoralni sudovi stvar čuvstava kao i opažanja, za Hobbesa je bilo

azložno tvrditi na osnovi vlastite teorije da opis nečega kaodobrog mora biti ugrubo isti kao opis toga kao ugodnog, jer jeČuvstvo moralnog odobravanja na jedan način čuvstvo ugode kojuuzrokuje radnja o kojoj se radi. (Hobbes nije smatrao da raz-likovanje između ta dva čuvstva potrebuje objašnjenje.) Postavivšiidentitet između dobra i ugode Hobbes je izrazio i objasnio mo-ralni relativizam: ne postoje objektivna moralna svojstva, a onošto nam se čini dobrim, ono je što je ugodno za nekog pojedincaili je dobro za njega. Stoga je implicitni realizam svakodnevnogmoralnog jezika ozbiljna pogreška. Tuck smatra da je Hobbesuzimao tu pogrešku glavnom smetnjom za miran život, prije nošto je, kako se obično pretpostavlja, gledao na sukob golih se-bičnih interesa kao na temeljni problem ljudske egzistencije uzajednici.

3. Prirodno stanje, prirodno pravo na samoodržanje,prirodni zakon težnje k miru i ustanovljenje države

Pored ideje relativizma kod Hobbesa je prisutna i prešutnapretpostavka da ljudi ne mogu voditi pristojan život u zajednici,ako nisu u stanju rabiti zajednički moralni jezik za opisivanjesvojih radnji.15 Kako se tad ima riješiti moralno neslaganje? Hob-bes nije mogao prihvatiti tradicionalno moralističko rješenje pro-blema neslaganja, koje se zasnivalo na vjerovanju da će svatkoprije ili kasnije na jasan i racionalan način uvidjeti moralne či-njenice, već je predložio rješenje problema neslaganja u katego-rijama politike. Prema Tucku, osnovnu viziju čitave Hobbesovemoralne i političke filozofije izražava sljedeće mjesto u The Ele-ments ofLaw. »U prirodnom stanju, u kojem je svaki čovjek svojvlastiti sudac i razlikuje se od drugog s obzirom na imena i nazivestvari, a iz tih razlika nastaju svađe, i kršenje mira; nužno je dareba postojati zajednička mjera svih stvari oko kojih može nastati

5 Vidi Tuck, Hobbes, str. 55 f.

40 41

spor; kao na primjer: o tome što se ima zvati ispravnim, a št0

dobrim, što vrlinom, što velikim, što malim, što meum i tuumšto funtom, što četvrtinom itd. Jer u tim se stvarima privatnjsudovi mogu razlikovati i prouzrokovati spor. Neki kažu da je ta

zajednička mjera ispravan razum: trebao bih se složiti s njimaako postoje neke stvari koje se mogu otkriti ili spoznati in rerumnatura. Ali obično oni koji se pozivaju na ispravan razum da bipresudili bilo koji spor misle na svoj vlastiti. Jedino ovo je izvjes-no, kad već ne postoji ispravan razum, njegovo mjesto morazauzeti razum nekog čovjeka, ili ljudi; a taj čovjek, ili ljudi, jestonaj ili jesu oni koji imaju suverenu moć...; i dakle, za sve su po-danike građanski zakoni mjere njihovih radnji, čime se određujejesu li one ispravne ili loše, profitabilne ili neprofitabilne, kre-posne ili loše; i njima treba biti ustanovljena uporaba i definicijasvih imena za koja nije postignut sporazum i koja izazivaju spor.Kao na primjer, prigodom nekog neobičnog i deformiranog po-roda neće odlučivati Aristotel ili filozofi hoće li isti biti čovjekili ne, već zakoni.«16

Ako politika stvara moralni konsenzus, tad se postavlja pitanjekako je uopće moguća politika? Da bi odgovorio na to pitanje,Hobbes prelazi, slično Grotiusu, s govora o dobru, koji je biotradicionalna tema antičkih i renesansnih moralista, na govor opravima, koji su oni jedva dotakli. Ali unutar jezika o pravima,Hobbes je uveo novu sumnju koja čini neodrživim Grotiusov od-govor na relativizam i koja rađa najpoznatiji aspekt Hobbesoveteorije: sliku ljudi kao prirodnih i divljih bića u ratu jednih protivdrugih.

Prema Tucku, Hobbesova je argumentacija sljedeća.17 U svomnajpoznatijem djelu Leviathan, Hobbes polazi od toga da svi ljudiu prirodnom stanju imaju prirodno pravo na samoodržanje: »Pri-rodno pravo, koje pisci obično nazivaju ius naturale, jest slobodašto je svaki čovjek ima da koristi vlastitu moć onako kako samželi za održanje vlastite prirode; to jest, vlastitog života; i dakleda čini sve ono što će po vlastitom sudu i razumu smatrati naj-prikladnijim sredstvima za to.«18 Dakle, postoji jedna stvar oko

16 Navedeno prema Tuck, Hobbes, str. 57-58.17 Vidi isto, str. 58-64.18 Thomas Hobbes, Leviathan, Edited with an Introduction by C.B. Macpher-

son (Harmondsvvorth: Pengmn Books Ltd, 1968), gl. 14, str. 189.

čak u prirodnom stanju svi možemo složiti, a to je daA' maju pravo braniti se i koristiti sva sredstva koja smatraju

Suznim za tu svrhu.1"Da bi vršili svoje pravo na samoodržanje, ljudi moraju činiti

dređene stvari; oni ne mogu vršiti to pravo jednostavno ništa° poduzimajući i ne odgovarajući na napade. Hobbes to izražavakad govori o zakonu prirode: »uputa je ili opće pravilo razuma, sva\d čovjek treba težiti miru sve dotle dok se nada njegovomostizanju; a kad ga ne može postići, da može tražiti i koristiti sva

Sredstva i koristi rata. Prvi dio tog pravila sadrži prvi i osnovnizakon prirode, koji je težiti miru i pridržavati ga se. Drugi, najvišenrirodno pravo, koje je braniti sebe svim sredstvima kojima mo-žemo.«111 Dakle, ako ljudi imaju pravo braniti se, tad je apsurdnopretpostaviti da će se se oni bolje obraniti u stanju rata, nego ustanju mira. Stoga vršenje prirodnog prava traži od nas da sepridržavamo prirodnog zakona koji sadrži pogodna načela zamir,21 mada to ne znači da ćemo se uvijek pridržavati tih načela,jer onaj tko bi ih se pridržavao kad to nitko drugi ne bi činio,»samo bi postao plijen drugih«.22

Hobbesovo je razlikovanje između prirodnog prava i prirod-nog zakona često izazivalo nedoumicu u njegovih tumača. Naime,postavlja se pitanje u čemu je smisao razlikovanja između prirod-nog prava i prirodnog zakona, i nisu li to dvoje ipak jedna teista stvar, ako opća teorija glasi da imamo braniti svoj život iimamo slijediti određena načela da bi to činili? Nedoumica sejoš više pojačava kad se zna da je Hobbes pravio razliku izmeđuprava i zakona, za koje kaže da ih pisci brkaju: pravo (ius, right)»sastoji se u slobodi da se čini ili da se suzdrži od činjenja«, dokzakon (lex, law) »određuje ili obvezuje na jedno od toga«, takoda se »Pravo i Zakon razlikuju toliko koliko i Obveza i Sloboda,

19 Tuck je u Natural Rights Theories dokumentirano pokazao da je Hobbes uThe Elements of Law smatrao da ljudi u prirodnom stanju pored primarnog pravana samoodržanje imaju i prirodno pravo na sve stvari, dok je on u De Cive i Le-viathanu negirao da ljudi imaju prirodno pravo da čine bilo što drugo osim onog štoje nužno za njihovu obranu (vidi str. 121-122, 125, 129). Stoga zbunjuje njegovakasnija tvrdnja da Hobbes kad se radi o prirodnom pravu na sve stvari »nije nikadtvrdio takvo nešto« {Hobbes, str. 60, vidi također str. 112).

20 Hobbes, Leviathan, gl. 14, str. 190.

Hobbes je u glavama 14 i 15 Leviathana naveo devetnaest prirodnih zakona,u -Zaključku je dodao i dvadeseti. Pored tih prirodnih zakona Hobbes spominje i

r uge koji se tiču svih vrsta neumjerenosti, kao što je primjerice opijanje.22 Isto, gl. 15, str. 215.

42 43

koje su inkonzistentne u jednoj te istoj stvari«.23 Uvažavajući tučinjenicu Hobbesova terminologijskog razlikovanja, Tuck predla-že sljedeće tumačenje razlikovanja između prirodnog prava i pri-rodnog zakona: pravo na samoodržanje ima se shvatiti kao pravona racionalno korištenje vlastita suda o tome što predstavlja pri-jetnju našem održanju, a od čijeg se vršenja možemo uzdržati -slučaj uzdržavanja od vršenja tog prava jest ustanovljenje suvere-na kada se sporazumijevamo da nećemo koristiti vlastiti sud uvelikom broju slučajeva - dok su prirodni zakoni nepromjenljivai nepobitna načela o tome što vodi našem održanju i oni stoga,zapravo, strukturiraju racionalan izbor vršenja našeg prava.24

Ali, ako je u prirodnom stanju svatko vlastiti sudac kada i ka-ko se treba braniti, tad to ima za posljedicu da će prirodno stanjepraktično biti radikalno nestabilno, jer mada postoji polazna su-glasnost oko prava na samoodržanje, postojat će neslaganje okoprigode za njegovu implementaciju. Dakle, usprkos polaznoj su-glasnosti oko toga da ljudi općenito imaju pravo braniti se, po-novno se javlja sva nestabilnost relativističkog svijeta. Tako pri-rodno stanje postaje stanje rata, divljaštva i degradacije za kojeHobbes navodi dva primjera: prvi je način života divljaka »umnogim krajevima Amerike«, a drugi je način života u koji običnodegeneriraju ljudi, koji su ranije živjeli pod miroljubivom vlasti,kad bukne građanski rat.25 Ako su ljudi vlastiti suci o tome štopridonosi njihovom samoodržanju, tad su za Hobbesa izgubljene

2 3 Isto, gl. 14, str. 189.2 4 »Stvar koja je Hobbesa zanimala i koja čini to (pravo na samoodržanje)

pravom ili slobodom, a ne dužnosti, bila je ta da po prirodi svi mi činimo o n o što miželimo da bi sami sebe branili. To je ta otvorena tekstura (openendedness), ta za-visnost jedino o volji pojedinačnog djelatnika, što je značajno za pravo i to je biloono što je Hobbes uhvatio opisujući našu pr irodnu sposobnost da donosimo vlastiteodluke o tome kako štititi sami sebe kao stvar prava. 'Zakon ' prirode nam govorišto to trebamo odlučiti, ako racionalno mislimo, ali 'pravo' nam govori da smo mi tikoji moramo odlučiti i da smo pr i rodno i psihološki slobodni ići bilo kojim putemkoji izbaremo prema nužnom cilju našeg preživljavanja.« (Tuck, Hobbes, str. 63.) Zaprikaz i kritiku raznih tumačenja Hobbesova razlikovanja između prirodnog prava iprirodnog zakona, poglavito Warrenderova tumačenja uPoliticalPhilosophy of Hob-bes, vidi Tuck: Hobbes, str. 109-110; Natural Rights Theories, str. 120, 130-131.

25 Hobbes nije smatrao da je rat među državama primjer ratnog stanja kojegon opisuje, jer države ratom omogućavaju radinost svojih podanika, te iz toga neproizlazi sva ona bijeda koja prati slobodu pojedinih ljudi. Nije potrebno posebnoisticati da danas Hobbesov prvi primjer nije naročito zanimljiv, te da se ne možemosložiti s njegovim shvaćanjem rata među državama, jer barem jednako strahujemood posljedica takvog rata, kao i od građanskog rata.

44

sve antiskeptičke prednosti Grotiusove teorije, jer na osnovi Hob-besove opće filozofije ne postoji jasna i objektivna istina o vanj-skom svijetu i ljudi će donositi različite odluke o tome što seračuna kao opasnost po njih. A ako je to tako, tad neće postojatisuglasnost o tome što treba činiti i svatko će djelovati na osnovivlastitih različitih shvaćanja situacije. Neslaganje će se pojaviti,usprkos prividnom rješenju relativističkog problema pomoću ide-je prirodnog i univerzalnog prava na samoobranu. Nakon svega,izgleda da je najsablasnija verzija skeptičkog relativizma jedinamoguća etička vizija, a to je prema Tucku doista Hobbesov zaklju-čak za etiku uzetu nezavisno od politike.26

Hobbes je predložio rješenje problema sadržanog u vlastitojverziji etičkog relativizma u kategorijama politike, što mu je ko-načno dalo originalnu političku teoriju i što predstavlja njegov naj-značajniji doprinos političkoj filozofiji. Tuck smatra da je, premdau Hobbesovim djelima nalazimo različite formulacije rješenja,opća ideja ista: ljudi će u prirodnom stanju u svojim reflektivnimtrenucima uvidjeti da im zakon prirode nalaže da se odreknu svogprava na privatni sud o tome što u spornim situacijama predstav-lja opasnost po njihov život i prihvatit će sud zajedničkog auto-riteta. Tu ideju najbolje izražava slijedeće mjesto u Leviathanu:»Jedini način da se uspostavi takva zajednička vlast, koja bi moglabiti u stanju braniti ih od invazije stranaca i od šteta koje nanosejedan drugome i time ih osigurati tako da se vlastitom marljivošćui plodovima zemlje mogu prehraniti i zadovoljno živjeti, jest dasvu svoju moć i snagu povjere jednom čovjeku, ili jednoj skupiniljudi, koji smije sve njihove volje putem većine glasova svesti najednu volju: što će reći, da postave jednog čovjeka, ili jednu sku-pinu ljudi, koji će biti nosilac njihove osobe, a svaki autor da budei prizna sebe autorom svega onog što će onaj tko je nosilacnjihove osobe činiti, ili dati da se čini, u onim stvarima koje setiču zajedničkog mira i sigurnosti; i u tome da podvrgnu svojevolje, svatko njegovoj volji, i svoje sudove njegovom sudu.«27

Hobbes naziva ljude koji su se na taj način ujedinili u jednuosobu državom:28 država je osoba čija je djela veliko mnoštvo ljudi,međusobnim sporazumom jednoga s drugim, priznalo za svoja

2 6 Vidi Tuck, Hobbes, str. 64.2 7 Hobbes , Leviathan, gl. 17, str. 227.2 8 Vidi isto, str. 228.

45

vlastita, sa svrhom da ona uporabi snagu i imovinu svih njih onakokako nađe za potrebno radi njihova mira i obrane; nosilac te osob-nosti naziva se suveren i za njega se kaže da ima suverenu vlast, asvi su ostali, izuzev njega, podanici. Iz akta o instituciji države proiz-laze sva prava i ovlaštenja koja suveren ima prema svojim poda-nicima, a ona su sljedeća:29 podanici ne mogu mijenjati oblik vla-davine; suverena vlast ne može prestati krivnjom suverena; nitko nemože protestirati protiv institucije suverena koju je proglasila veći-na; podanik ne može optužiti suverena zbog njegovih postupaka;podanici ne mogu kazniti suverena ma što on radio; suveren je sudac0 tome što je potrebno za mir i obranu njegovih podanika i kakveih je doktrine prikladno učiti; suveren ima pravo donošenja propisa;ima sudsku vlast; pravo odlučivanja o ratu i miru s drugim narodima1 državama; pravo biranja savjetnika i službenika; pravo odlučivanjao nagradama i kaznama ako to zakonom nije već ranije odmjereno;pravo da odlučuje o časti i položajima. Ta prava i ovlaštenja činesuštinu suvereniteta, a ona su neprenosiva i nedjeljiva.

4. Karakter suverenove vlasti

Hobbesa se često smatra zastupnikom teorije apsolutne držav-ne moći.30 Za to shvaćanje navode se sljedeći razlozi: njegov spisThe Elements of Law, koji se može tumačiti kao obrana postojećevlasti u Engleskoj u kategorijama jezika prirodnih prava;31 njegovopis suverena u Leviathanu kao »onog velikog Levijatana, ili bolje(govoreći s više poštovanja) onog smrtnog Boga, kojem dugujemo

2 9 Vidi isto, gl. 18, str. 228-239.3 0 Za takvo shvaćanje u domaćoj l i teraturi vidi, primjerice, Ivo Krbek, Su-

verenitet, I dio ( J A Z U , Zagreb, 1964), str. 85-90.3 1 Tuck ističe da su neliberalni zaključci Grot iusove teorije - poglavito legitim-

nost apsolutne državne moći na osnovi osnovnog prava na samoodržanje - bilinaroči to relevantni za H o b b e s o v o stajalište glede političkih prilika u Engleskojtridesetih godina sedamnaes tog stoljeća. Tuck upozorava kako je kasnije H o b b e s uDe Cive naveo da je tada razvio svoje političke ideje jer je zemlja bila »burning vvithquestions of the rights of rulers and the duties of subjeets, forerunners of anapproaching war« (navedeno p r e m a Tuck, Hobbes, str. 23). Naime, kao što je po-znato, engleski kralj Charles I. zabrinut razvojem imperijalne hegemonije svogdotadašnjeg saveznika Holandije, pokušao je približiti Englesku njihovu dotadašnjemzajedničkom neprijatelju Španjolskoj. P o t r e b a n novac za novu flotu koja bi sesuprotstavila holandskoj, kralj je ht io prikupiti pozivajući se na s taro i s p o r n o pravoKrune da oporezuje gradove za uzdržavanje m o r n a r i c e ('Ship Money ' ) . To je iza-zvalo veliko protivljenje javnog mnijenja koje nije bilo sklono Charlesovoj politici

46

pod besmrtnim Bogom, svoj mir i obranu«;32 i njegova lista širokihprava i ovlaštenja suverena.

Ipak je takvo shvaćanje pretjerano.33 Prije svega, Hobbes uLeviathanu navodi određena prava koja se ne mogu otuđiti: »čo-vjek se ne može odreći prava oduprijeti se onima koji ga napadajusilom da bi oduzeli njegov život... Isto se može kazati za rane,okove i lišenje slobode...«34 Pojedinac se tih prava ne može od-reći, budući da sve njegove voljne radnje, uključujući ugovorekoje zaključuje, imaju za svrhu neko dobro za njega, a njegovavoljna radnja kojom bi se odrekao nekog od tih prava, imala biza svrhu uništenje onoga što je preduvjet njegova dobra, naimenjegovo samoodržanje. Hobbes dalje navodi da: »Sporazum dase neću od sile braniti silom uvijek je nevaljan... Jer čovjek poprirodi bira manje zlo, koje je opasnost od smrti u odupiranju,prije nego veće, koje je izvjesna i sadašnja smrt u neodupira-nju«.35 Za Hobbesa je priroda (psihologija) čovjeka ta koja nedopušta da se bilo kome pripiše namjera odricanja od svihsvojih prava, a ne kao za Grotiusa blagonaklonost tumačenjaugovora.36

približavanja Španjolskoj, a oprečna su stajališta izašla na vidjelo u poznatom prav-nom slučaju iz 1637. (Hampden's Case). Kruna je smatrala da svaki suveren moraimati ovlaštenje da podiže vojsku za obranu zemlje i da odlučuje o tome postoji liopasnost za zemlju, dok je opozicija koncedirajući prvo osporavala drugo, sma-trajući da javnost, naročito kad je zastupljena u Parlamentu, može isto tako suditi opostojanju opasnosti, a sigurnost Engleske očito nije ugrožena od Holandije. Tucksmatra da su to morala biti »questions« koja Hobbes spominje, te da se tad njegovaargumentacija u The Elements ofLaw, čiji je rukopis Hobbes dovršio 1641., sasvimispravno može shvatiti kao njegov doprinos raspravi o porezu za mornaricu, a nastrani Kralja: samo kralj može imati pravo suditi o tome gdje leže interesi Engleske,a njegovi podanici moraju plaćati porez ili boriti se kako on naredi. Tako je jezikprirodnih prava, kako na Kontinentu tako i u Engleskoj, bio prvotno rabljen zaobranu postojeće vlasti. Za promjenu Hobbesovih teorijskih stajališta nakon 1642.vidi Tuck, Natural Rights Theories.

32 Hobbes, Leviathan, gl. 17, str. 227.3 3 Tuck kaže da kad je riječ o Hobbesov im suvremenicima »(s)amo je politički

radikal u s e d a m n a e s t o m stoljeću čitao H o b b e s a kao groznog teoret ika državnemoći; bilo je također sasvim moguće shvaćati njegovo djelo umjesto toga kaosredstvo koje izjeda postojeće režime - mnogi su ga konzervativci ustvari osudiliupravo na tim osnovama« (Tuck, Hobbes, str. 76).

3 4 Hobbes , Leviathan, gl. 14, str. 192.35 Isto, gl. 14, str. 199.3 6 Vidi Waldron, »Natural Rights in the seventeenth and eighteenth centuries«,

str. 12.

47

Dalje, Tuck smatra da Hobbesova koncepcija karaktera suV e

renove vlasti sadrži značajna ograničenja. Prema istom autoruHobbes zamišlja da suveren zastupa građane u smislu da se njegovsud o opasnostima koje im prijete, računa kao njihov sud.37Ta]j0

Hobbes u Leviathanu često govori da suveren djeluje u odre-đenom smislu u ime svojih podanika i izgleda da on smatra raz-ložnim da suveren čini sve ono za što iskreno vjeruje da doprinosiodržanju građana koje zastupa, kao i vlastitom održanju: jer akosuveren čini bilo što drugo to »predstavlja povredu povjerenja iprirodnog zakona« - mada iz tog prema Hobbesu ne slijedi zak-ljučak da podanici imaju pravo da mu se suprotstave.38

Prema Tucku, to objašnjava zbog čega se na Hobbesovoj listisuverenovih prava ne nalazi dosta toga što je teorija apsolutnedržavne moći dopuštala. Jedan primjer predstavlja pitanje pri-vatnog vlasništva.39 Iz Hobbesova opisa prirodnog prava na sa-moodržanje slijedi da svatko ima pravo na materijalna dobra po-trebna za svoje fizičko preživljavanje, kao što su hrana, voda,stanovanje itd. Stoga će u prirodnom stanju postojati neka vrstaminimalne privatne imovine. Također, Hobbes smatra da nitkonema pravo zadržati stvari koje su mu nepotrebne, a drugom supotrebne: »Jer budući da se od svakog čovjeka, ne samo po pravu,već također po prirodnoj nužnosti, očekuje da pokuša postići sveono što je nužno za njegovu zaštitu; onaj tko će se tome suprot-staviti, zbog nepotrebnih stvari, kriv je za rat što će potom uslije-diti; i stoga čini ono što je oprečno osnovnom zakonu prirode.«40

Isto je opće načelo valjano i u državi. Mada je privatno vlas-ništvo nad zemljištem i materijalnim dobrima u društvu konzek-venca građanskog prava države, ili akta suverena, suveren morauvijek osigurati da svatko ima barem potreban minimum za pre-življavanje: »Jer budući đa se za suverena, to jest državu (čijuosobu on zastupa), kaže da čini sve samo za zajednički mir i sigur-

3 7 Vidi Tuck, Hobbes. str. 70. Vidi također analizu Hobbesove koncepcije za-stupništva, kao i bilješku o općenitom neuočavanju značaja zastupništva za Hol>besovo učenje od strane njegovih komentatora, kod H.F. Pitkin, The Concept ojRepresentation (Berkelev, Los Angeles, and London: Universitv California Press,1972), gl. 2 i bilj. 1 na str. 255-256.

38 Hobbes, Leviathan, gl. 24, str. 297.3' Za Hobbesovo shvaćanje prava suverena nad privatnim vlasništvom, kao i

nad javnom raspravom i pitanjima doktrine, vidi više Tuck, Hobbes, str. 70-76.

Hobbes, Leviathan, gl. 15, str. 209-210.

48

ta raspodjela zemlje ima se shvatiti da je izvršena za to isto:° kle bilo kakva raspodjela koju će on izvršiti tomu na uštrb,

eč'na je volji svakog podanika, koji je svoj mir i sigurnost pov-° rio njegovoj diskreciji i savjesti; i stoga po volji svakog od njihima biti smatrana ništavnom.«41

Jedna od konzekvenci ovlaštenja suverena da osigura svakomodaniku potreban minimum za preživljavanje, jest da on ima

Ovlaštenje oporezivati svoje podanike, bez njihove prethodne su-glasnosti, u onom iznosu koji mu se čini primjerenim za tu svrhu.Ali suveren vršeći svoje ovlaštenje ne bi smio, ili bolje rečeno,ne bi trebao, prijeći određenu granicu: on nema pravo provoditistrogo egalitarnu poreznu politiku koja se temelji na oporezivan-ju prihoda, već umjesto toga ima provoditi onu koja se temeljina oporezivanju potrošnje.42

Tako je Hobbesov suveren dvoznačna osoba kad se promatraiz perspektive moderne politike: on ima velika i o*čito neliberalnaovlaštenja, ali ipak postoje stvari koje on ne bi trebao činiti, akoje su za modernu državu bez sumnje legitimne. Sve dok se su-veren ne pokaže nesposobnim vršiti svoju zadaću jamčenja fizič-kog preživljavanja svojih podanika dovodeći zemlju na rub pro-pasti, ili je prestane obavljati napadajući njihov život, građaninemaju neko extra pravo da mu se suprotstave. Tako je kod Hob-besa malobrojnost prava koja građani imaju protiv suverena -malobrojnost koja u suštini proturječi osnovnim liberalnim pret-postavkama - u funkciji opće malobrojnosti prava koja ljudi ima-ju pod bilo kojim okolnostima, a to je opet u funkciji nemo-gućnosti otkrivanja jedne skladne, koherentne i uvjerljive mo-ralne teorije bilo kakve razrađenosti ili složenosti.

5. Macphersonovo tumačenje Hobbesa i njegova kritika

Hobbesa se također često smatra zagovornikom »buržoaskih«vrijednosti, naime »posjedničkog individualizma«. C.B. Macpher-son tvrdi da pretpostavke posjedničkog individualizma nalazimo

41 Isto, gl. 24, str. 297. Vidi također gl. 30, str. 397.42 Vidi isto. gl. 30, str. 386-387.

Macpherson, Politička teorija posjedničkog individualizma, str. 230. Za Mac-P ersonovo tumačenje Hobbesa, vidi isto, gl. II, kao i druge Macphersonove radovenavedene u bilj. 2, gore.

49

»najjasnije i najpotpunije u Hobbesa«.43 Prema istom autoruHobbesovo učenje o »fiziološkoj prirodi čovjeka«, ili njegov »materijalizam«, čini samo jednu premisu njegova glavna argumentao nužnosti države Levijatana, dok drugu premisu čini »određenimodel društva«, tj. posjedničkog tržišnog društva. Da su Hob-besova ljudska bića samo »sustavi samopokretne, samovođenematerije u kretanju«, ona ne bi bila po prirodi u stanju ratasvakog protiv svih. Ali, prema Hobbesu, ljudska bića se razlikujuod životinja po sposobnosti razumijevanja pojava kao uzrokamogućih posljedica i zbog toga po svijesti o mogućnosti i moći.Ljudska bića traže što više moći jedna nad drugima i stoga senalaze u stanju rata. Macpherson tvrdi da je ta premisa društvena,a ne fiziološka premisa, te da njoj odgovara jedino model posjed-ničkog tržišnog društva (buržoaskog društva) u kojem su svipojedinci u stalnom odnosu konkurentske moći. Hobbes je rabećiobje premise izveo zaključak o nužnosti države Levijatana. Is-todobno, prema Macphersonu, Hobbesova je pogreška u tomešto nije uočio da tržišno društvo stvara neki stupanj klasne ko-hezije, koja omogućuje politički autoritet koji se može održatina životu bez samodržećeg suverenog tijela, i stoga njegova po-litička teorija nije primjenjiva na posjedničko tržišno društvo.

Kritičari nalaze da je glavna poteškoća Macphersonova tuma-čenja što polazi od toga da je »moderni« čovjek u suštini buržuj,dok bi širokogrudniji i elastičniji osjećaj za povijest trebao priz-nati da su neke antiburžujske pretpostavke također dio moder-niteta.44 Na osnovi takvog osjećaja njemački socijalist iz devet-naestog stoljeća Ferdinand Tonnies propovijedao je, u jednoj fazi,socijalističko tumačenje Hobbesa. To ne znači da jedno od ta dvatumačenja mora biti ispravno, već samo pokazuje da je tumačenjeHobbesa kao kapitaliste isto toliko primjereno, ili neprimjereno,kao i njegovo tumačenje kao socijalista. Kapitalizam i njegovakritika jednako su dijelovi moderniteta, a politička filozofija kaošto je Hobbesova mogla se pozivati na oboje, kao što se i pozivala.Primjerice, spomenuti Hobbesov zahtjev suverenu da osigura sva-kom podaniku potreban minimum za preživljavanje, a kad je topotrebno i preraspodjelom imovine bogatih, oprečan je najvidlji-vijem »buržuaskom« entuzijazmu, onom za nedodirljivosti privat-nog vlasništva.

44 Za taj pravac kritike Macphersona, vidi Keith Thomas, »The Social Originsof Hobbes's Political Thought«, u Brown (ed.), Hobbes Studies, str. 186-236; Tuck,Hobbes, str. 103. Za odbacivanje Thomasove kritike vidi Macpherson, Hobbes sPolitical Economy, str. 136.

3 Lockeova teorija prirodnih prava

Drugi je glavni zastupnik teorije prirodnih prava u sedamnaes-tom stoljeću bio John Locke (1632-1704). Lockea smatrajufilozofom od izuzetnog značaja za razvoj svekolike kasnije filozo-fije a njegovo političkoteorijsko djelo Two Treatises of Govern-ment (1689) djelom od izuzetnog političkopovijesnog utjecaja.1

U njemu je kritizirao apsolutnu i samovoljnu monarhiju, tvrdećida svjetovni vladari imaju svoja prava ne na osnovi božanskogprava, već na osnovi ugovora među ljudima, te da ljudi imajupravo na otpor vladarima koji krše ugovor. U njemu je on takođerizložio svoje ideje o prirodnom zakonu i prirodnim pravima, tejednakosti i slobodi svih ljudi.2 Te su ideje utjecale na pojedincei pokrete koji su proveli američku i francusku revoluciju.3

1 Pored Two Treatises of Government, Lockeova su djela iz moralne i političkefilozofije Essays on the Law of Nature (1664), A Letter Concerning Toleration (1689)i Reasonableness of Christianity (1695).

Za razna tumačenja Lockeove moralne i političke filozofije, vidi, primjerice,Richard Ashcraft, Revolutionary Politics and Locke's 'Two Treatises of Government'(IMnceton, New.lersey: Princeton Universitv Press, 1986); Locke's 'Two Treatises ofGovernment' (London: Unwin Hyman, 1987); John Dunn, The Political Thought ofJohn Locke. An Historical Account of the Argument of the 'Two Treatises ofGovernment' (Cambridge: Cambridge University Press, 1969); Locke (Oxford, NewVork: Oxford Universitv Press, 1984); Peter Laslett, Introduction, u John Locke,* Tre"'ises of Government, (New York and Toronto: The New American Library,Inc., 1965), str. 15-169; Macpherson, The Political Theory of Possessive Indivi-dualism, gl. 5, (prijevod: Politička teorija posjedničkog individualizma), gl. V; AlanKyan, Property and Political Theory (London: Basil Blackwell, 1984), gl. 1; Leos t r

r a " ; j s ' Natural Rights and History, str. 202-252, (prijevod: Prirodno pravo i morija,/p' C~ ^' ^ a m e s Tully, A Discourse on Property: John Locke and his adversariesK ambndge: Cambrdige University Press, 1980); Jeremy Waldron, The Right to

lv"te I roperty (Oxford: Clarendon Press, 1988), gl. 6.

ame 'V^ n a p o m e n u t i d a Je d u g ° vladajuće shvaćanje prema kojem je ideologijaznač revoluciJe i Ustava (1787) bila u suštini liberalna i lockeovska doživjelou am

JnU» r e v i z i J u u posljednjih dvadeset godina. Tako se smatra da je politička misaoki lm k o ' o n ' J a m a tijekom borbe za nezavisnost bila prožeta jakim republi-

m n a z o r i m a i ideologijom. Također, smatra se da je bitna poveznica u pri-

50 51

1. Filmerova obrana apsolutne i samovoljne monarhije

U Engleskoj je u sedamnaestom stoljeću opravdanje apsolutnei samovoljne monarhije dostiglo svoj vrhunac u raspravama SirRoberta Filmera (1588-1652), od kojih je najznačajnija bilaPatriarcha (1680).4 U njima je Filmer branio dva načela apsolutnei samovoljne monarhije: božansko pravo kraljeva i dužnost pa.sivne poslušnosti podanika. Filmer se isticao među drugim ta-dašnjim ideolozima apsolutne i samovoljne monarhije po bes-kompromisnom karakteru svoje teorije političkog autoriteta.

Filmer odbacuje prirodni zakon kao neizbježivo zbrkan i lo-gički nekonzistentan oslonac za političku teoriju. On u svojojkritici Grotiusa izlaže podsmijehu nekonzistentnu podjelu sveko-likog prava na prirodno pravo, građansko pravo i međunarodnopravo, koju daju civilisti, kanonisti, političari i teolozi. Filmer

jenosu republikanske misli iz Engleske u američke kolonije bila politička teorijaJamesa Harringtona (1611-1677), koja je izvršila značajan utjecaj na američke re-volucionare i tvorce Ustava. Štoviše, nedavno je republikanizam označen kao orga-nizirajuće načlo ustavnog i upravnog prava Sjedinjenih Država. Za sve to, vidi,primjerice, P.P. Craig, Public Law and Democracy in the United Kingdom and theUnited States of America (Oxford: Clarendon Press, 1990), gl. 10.

A Robert Filmer, Patriarcha and Olhcr Political Works, Edited trom the originalsources and with an Introduction by Peter Laslett (Oxford: Basil Blackwell, 1949).Filmerove su rasprave pisane između 1638. i 1652. godine, pojedinačno su ob-javljivane 1648., 1652. i 1653., a zajedno objavljene u dva navrata, 1679. i 1680.Filmerova je glavna rasprava Patriarcha pisana oko 1637-1638., a prvi put je ob-javljena u zbirci 1680. Smatra se da je povod za ponovno objavljivanje Filmerovihrasprava bila Exclusion Crisis (1679-1681), koju su izazvali whigovci svojim po-kušajem da spriječe Jamesa, vojvodu od Yorka, da zasjedne na prijestolje. Whigovcisu smatrali Jamesov dolazak na prijestolje prijetnjom njihovu nastojanju da seustanovi djelotvoran nadzor nad monarhovim vođenjem politike i ustanovljenjemsamovoljne i katoličke monarhije. Torijevcima su F'ilmerove rasprave ideologijskislužile za neutraliziranje whigovske ocjene da je samovoljna monarhija prijetnja i zalegitimiranje pasivne poslušnosti nasljednika na prijestolju. U razdoblju od 1680. do1683., tri su autora napisala značajna djela protiv Filmerove obrane samovoljne iapsolutne monarhije: James Tvrrell (1642-1718), Patriarcha non Monarcha (1681),Algernon Sidnev (1622-1683), Discourses Concerning Government (1681-1683), iJohn Locke, Two Treatises of Government. Sva su trojica autora u svojim djelima uodređenoj mjeri rabila jezik prirodnog zakona i prirodnih prava, u svrhu ustanovljenjaprvotne jednakosti i slobode svih ljudi, zasnivanja vlade na suglasnosti i tumačenjauvjeta pod kojima je suglasnost data (prava na otpor). Politički je njihova kritiFilmera predstavljala napad na položaj torijevaca, a njihova koncepcija otpora,legitimaciju otpora vvhigovaca. Za politički kontekst, vidi, primjerice, Ashcra ,Revolutionary Politics and Locke's »Two Treatises of Government«; Locke s »iTreatises of Government«, gl. 1; Dunn, The Political Thought of John Locke, g1- >Tully, A Discourse on Property, str. 53.

i io »alavna osnova tih raznolikosti i suprotnosti podjelakaže da J & . vi- • j v ,

nogrešci, koju su poučavah pogani, da su u početku sve' bile zajedničke, i da su svi ljudi bili jednaki«.5 Razotkrivši

s t v a 7 b r k e u »zajednici svih stvari«, ili »jednakosti svih osoba«,

lZV] er pokazuje da je Grotiusova teorija kontradiktorna jer seiva na tom »snu«. Filmer se posebno usredotočuje na logičke

^konzistentnosti koje nastaju kad se na osnovi toga objašnjavan rrištvo: »Grotius kaže da su prema zakonu prirode u početku

stvari bile zajedničke, a ipak poučava da je, nakon što jevedeno vlasništvo, zajednička uporaba bila protivna zakonu

prirode. On time čini zakon prirode ne samo promjenjljivim, štokaže da Bog ne može učiniti, već on također čini zakon prirodesuprotnim samom sebi.«6

Filmer smatra da je učenje o prirodnoj jednakosti ljudi oprečnoSvetom pismu, praksi monarhija, a također i prirodnom poretkustvari. Ljudi nisu jednaki po prirodi, jer nisu slobodni po prirodi.Da ljudi nisu slobodni po prirodi očigledno je na osnovi toga dasu oni »rođeni u podložnosti svojim roditeljima«.7 Na osnovi činarađanja otac ima neograničenu i neograničivu moć nad svojomdjecom: »Otac porodice ne vlada ni prema jednom drugom zako-nu do prema svojoj vlastitoj volji.«8

Filmer usvaja patrijarhalnu definiciju porodice prema kojojporodicu čine »sve osobe koje se pokoravaju jednom i istom po-glavaru porodice«.9 Definicija je monarhije »vladavina jednog jedi-nog«.10 Na osnovi definicije porodica jest monarhija i monarhija jestporodica.11 Budući da vladavina ne znači »ništa drugo do biti poko-ran i podložan volji ili zapovijedi drugog«, slijedi da je vladavina iden-tična obima, monarhiji i porodici. Sve su tri patrijarhije. A iz svegatoga slijedi da »ne postoji nikakav oblik vladavine, osim samo mo-narhije«, »nikakva monarhija, osim očinsk"« i »nikakva očinskamonarhija, osim apsolutne, ili samovoljne«.12

Filmer, Patriarcha and Other Political Works, str. 262.6 Isto, str. 274.7 Isto, str. 57.8 'sto, str. 969 I s t o , s t r . 7 5 . : •;••'-.• . . . . . . .

10 Isto, str. 281.

l°gijski S t°' S t F ' 6 3 ' F i l m e r k a o d o k a z z a identitet porodice i monarhije rabi etimo-nječi k r g U m e m Prema kojem je riječ hebrejskog jezika za porodicu »izvedena iz

oja označava princa ili gospodara« (isto, str. 75-76).! s to, str. 229.

52 53

U svrhu podrške apsolutne monarhije i određenja naravi monarhova prava Filmer rabi adamovski argument.13 Prema tom argumentu: »Adam je bio otac, kralj i gospodar nad svojom porodicom: u početku su sin, podanik i sluga ili rob bili jedno teisto; otac je imao moć razmjestiti, ili prodati svoju djecu ili slugeodatle nalazimo da se u prvom sračunavanju dobara u Svetom'pismu, sluga i sluškinja ubrajaju među posjede i imetak vlasnikakao i druga dobra.«14 Osnova je svih vrsta vladavine Adamovanepodijeljena i neograničena moć koja se naizmjence naziva vlas-ništvo (property) i vlast {dominion): »Nije moguće za um čovjekada ispituje prve osnove ili načela vladavine (koja nužno ovise oprvobitnosti vlasništva) osim što on zna da je stvaranjem stvorensamo jedan čovjek kojemu je data vlast nad svim stvarima i odkojeg svi ljudi izvode svoj naslov.«15 Adamova se »prirodna iprivatna vlast«16 prostirala nad svim stvarima, te »nitko od njegovapotomstva nije imao bilo kakvo pravo posjedovati bilo što, osimpo osnovi njegova darovanja ili dopuštenja, ili po osnovi njegovanasljedstva«.17 Time se smatra dokazanim da svi sadašnji naslovibilo kakve vrste vlasti »proizlaze iz očinstva«. Svaki je sadašnjiotac ili vladar u suštini nerazlikovljiv sadašnji potomak Adamovemonarhije. Bilo kakvo pravo autoriteta, bilo nad stvarima ili lju-dima, konstruirano je kao privatno vlasništvo uporabe, zloupo-rabe i otuđenja. Tako svaki sadašnji legitimni vlasnik ima božanskisankcionirano i apsolutno vlasničko pravo nad svojom »porodi-com«, dočim suveren ima apsolutno pravo nad svim svojim poda-nicima koji redom čine njegovu porodicu.18

2. Lockeov model djela i prirodni zakon

Filmerova je bezkompromisna teorija političkog autoritetabila glavna meta Lockeova napada u Two Treatises of Govern-ment. Oprečno Filmeru, Locke je branio načelo ustavnog ogra-

13 Za prikaz Filmerova adamovskog argumenta, vidi Tully, A Discourse on Pf°'perty, str. 56-57.

14 Filmer, Patriarcha and Other Political Works, str. 188.15 [sto, str. 203-204.16 Isto, str. 71.17 Isto, str. 188.

I 18 Isto, str. 63.

ničenjadržavne moći i pravo na otpor. Filmer je pružio Lockeu

baspo

što je želio pobiti, a to je jasno praktično izjednačavanjertičkog autoriteta ljudi s voljom samog Boga. Ali Filmer je

yu đer nametnuo Lockeu nekoliko teških intelektualnih proble-B među kojima se ističu sljedeći:19 jedan je da odgovori na Fil-""erovu kritiku prirodnog zakona kao neizbježivo zbrkanog i ne-

zistentnog o s i o n c a za političku teoriju; drugi je da pobije Fil-erovu koncepciju vlasništva i da konstruira vlastitu, koja nijeodložna Filmerovoj kritici koncepcija vlasništva zasnovanih na

prirodnom zakonu i koja nema apsolutističke implikacije Grotiu-sove ugovorne koncepcije; i treći je da konstruira takvu koncep-ciju vlasništva koja pruža osnov za njegove koncepcije ustavnogograničenja državne moći i prava na otpor.

James Tully u svojoj knjizi A Discourse on Property: John Lockeand his adversaries20 sugerira da je ključ za razumijevanje Lock-eovih rješenja naprijed navedenih problema njegov opis posebnerelacije između Boga kao stvoritelja i čovjeka kao njegova djela.Tully naziva Lockeov opis te relacije model djela (vvorkmanshipmodel) i tvrdi da je iz Lockeovih brojnih uporaba modela bjelo-dano da je on osnova prirodnog zakona, prirodnih prava, vlas-ničkih i mnogih drugih političkih odnosa. Prema istom autoru,model djela bitno je obilježje svih Lockeovih spisa i zajedničkatema koja povezuje njegovo glavno općefilozofijsko djelo AnEssay Concerning Human Understanding (1689) i njegovo glavnopolitičkoteorijsko djelo Two Treatises of Government.

U Lockeovom djelu An Essay Concerning Human Under-standing model djela obuhvaća dvije složene ideje:21 jedna je»ideja o vrhovnom biću, koje je beskrajno po moći, dobroti i mu-drosti, čije smo djelo i o kome ovisimo«; druga je »ideja o namasamima kao razumijevajućim, racionalnim bićima«.22 Locke na-vodi da bi te dvije ideje »kad bi se dužno razmotrile i istražilekako treba, poslužile kao osnove naših dužnosti i pravila djelo-vanja, tako da bi pomoću njih moralnost postala znanost koja se

9 yidi: Dunn, The Political Thought ofjohn Locke, str. 64-76; Locke, str. 36;U U y ' A Discourse on Property, str. 55.

Vidi Tully,yl Discourse on Propertv, naročito str. 3-8.2 1 7 '

Essa r 1 S C r P n u a n a l i z u epistemologijskog statusa modela djela u Lockeovu/ln9_3 4

ncerninS Human Understanding, vidi Tully, A Discourse on Property, str.

idrit i,° " ^e> An Essay Concerning Human Understanding, Edited by PeterCh (°xford: Clarendon Press, 1975), knj. 4, gl. 3, odj. 18.

54 55

može dokazati demonstracijom«.23 On naziva relacijsku ide;»ideja o čovjekovu Stvoritelju«, koju bi da su ideje urođene Bnbio usadio u »svoje vlastito djelo, da podsjeti čovjeka na njegovovisnost i dužnost«.24 Prema Lockeovom modelu, čovjek je ovisano Bogu. Bog je stvorio svijet (za razliku od tvorenja materijalaiz kojeg ga je stvorio) na sličan način na koji čovjek stvara intencionalne radnje, te je tako čovjek u odnosu trajne i tijesneovisnosti o Bogu na način na koji su intencionalne radnje egzjs.tencijalno povezane s djelatnikom koji ih stvara ili obavlja.25 čo-vjek je ovisan o svom stvoritelju zbog toga što je stvoren i zbogsvog trajnog održanja. Čovjekove prirodne obveze slijede iz tejednosmjerne relacije ovisnosti između Boga i čovjeka.

Locke u istom djelu analizira pojam stvaranja (making) u ka-tegorijama uzroka i posljedice.26 Uzrok je »ono što izaziva po-četak bilo koje druge stvari, ili jednostavne ideje, ili supstancije,ili modusa«. Četiri su vrste aktivnosti uzročne u tom smislu:tvorenje (creation), rađanje (generation), izmjenjivanje (alterna-tion) i stvaranje (making). Kad je »uzrok izvanjski, a posljedicaizazvana opažljivim dijeljenjem, ili sastavljanjem vidljivih dijelo-va, to nazivamo stvaranjem«. U Lockeovom pojmu stvaranja po-stoji analitička veza između biti stvoritelj i poznavati opis podkojim je stvoreno ono što se stvara: stvoritelj stvara u skladu sasvojom idejom tako da je ideja konstitutivna za predmet.27

Da bi tvrdnja »Bog je stvoritelj« bila istinita, Bog mora po-stojati. Locke u istom djelu, u glavi o našoj spoznaji postojanja

2 3 I s t o . ; : ;;1 ' : • •••

2 4 Isto, knj. 1, gl. 4, odj . 13.2 5 Vidi isto, knj. 4, gl. 10, odj . 19. L o c k e o v o se stajalište nalazi između dva

krajnje o p r e č n a stajališta. J e d n o je od ta dva stajališta p a n t e i z a m , koji je krajemšesnaestog stoljeća obnovio Giordano Bruno (1548-1600), a zastupao gaje Lockeovpoznanik J o h n Toland (1670-1722). Prema panteizmu: Bog je duh univerzuma, asvijet njegovi atributi; postoji tijesna veza između Boga i svijeta, uključujući čo-vjeka; Bog je ovisan o svijetu. Drugo je stajalište koje je zastupao Gottfried Leibniz(1646-1716), a kasnije su prihvatili deisti i prosvjetiteljski mislioci. Prema tomstajalištu: Bog je stvorio svijet na sličan način na koji je stvoren stroj; to da je Bogstvorio svijet samo je slučajna činjenica; Bog nije ovisan o svijetu, ali ni čovjek mjovisan o Bogu. Prema Lockeovom posrednom stajalištu: Bog je stvorio svijet nasličan način na koji čovjek stvara intencionalne radnje; mada Bog nije ovisansvijetu, ipak je čovjek trajno ovisan o Bogu. O tome vidi Tully, A Discourse oProperty, str. 35-36.

26 Vidi Locke, An Essay ConcemingHuman Understanding, knj. 2, gl. 26, odj.

27 Vidi isto, knj. 3, gl. 6, odj. 40.

navodi nekoliko dokaza za postojanje Boga među kojimaB°8redišnji kozmologijski argument (cosmological argument).28

^ S ment započinje s dokazom o postojanju čovjeka: čovjek zna^ on nešto što stvarno postoji; čak ni skeptik ne može ozbiljno

iati u svoje postojanje, a ako ipak to čini tada neka »uživaSUsvojoj ljubljenoj sreći da je ništa, sve dok ga glad ili neka drugaU ne uvjeri u suprotno«. Dalje se jednostavno dvaput rabi na-"elo dovoljnog razloga (ništa nije istinito što nema dovoljnogbiašnjenja): jednom ontologijski, na uzrok svakog početka stvari,

Mednom epistemologijski, na razlog početaka stvari. Zaključakje da »postoji vječno, najmoćnije i najumnije Biće« koje je Bog.Dalje Locke poriče da čovjek može imati jasnu ideju o realnojsuštini Boga. Opis Boga kao stvoritelja nije njegova realna suš-tina, već je naprosto relacija koju Bog nosi. Locke odbacuje sta-jalište da svijet nije stvoren, jer ono poriče Božje prvo velikodjelo, stvaranje. Locke smatra da je Božji čin stvaranja analogančovjekovu stvaranju tjelesnog pokreta, proizvođenju tog pokretau određenu radnju, svojom voljom. Ta neobjašnjena sposobnostvolje da uzrokuje kretanje zajednička je obojici, Bogu i čovjeku.Značajno je napomenuti da na osnovi te analogije između Bogai čovjeka sve što je istinito za jednog bit će, ceteris paribus, istinitoza drugog. Budući da analogija objašnjava Božju vlast i vlasništvonad čovjekom, ona također objašnjava čovjekovu vlast i vlasništvonad rezultatima njegova činjenja.

Također, Locke u svom ranom spisu Essays on the Law ofNa-ture rabi kao dokaz za postojanje Boga argument svrhovitosti (ar-gument from design).29 Argument započinje s pojmom poznatihstvari. Ono što je poznato jest ono što je dano u percepciji pred-meta osjetilnog iskustva. Pored njihova postojanja, dati su i po-redak i pravilnost koji se u njima izražavaju. Tad se iz datogporetka izvodi zaključak na postojanje stvoritelja tog poretka.Jedina alternativa koju Locke razmatra jest ta da je ustrojstvočovjeka stvorio sam čovjek i odbacuje je na osnovi toga da čovjekmože shvatiti veće savršenstvo od onog kojeg on posjeduje i daw ga posjedovao da je on bio stvoritelj. Stoga se izvodi zaključak

a je za ustrojstvo čovjeka odgovoran stvoritelj koji zna njegov°Pis: »On je sam načinio dušu i konstruirao tijelo s čudesnim

' 11S'°'Tullv A n ' 1 S ' ° ' ^ J ' ^ ' £'' ^" ' ^ a P r i k a z Lockeova kozmologijskog argumenta, vidi2, Dlscourse on Property, str. 36-38 .

Prikaz Lockeova argumenta svrhovitosti, vidi isto, str. 38-39.

56 57

umijećem, i temeljito je istražio sposobnosti i moći svakoga wi njihovo tajnovito ustrojstvo i narav.«30 Iz toga dalje slijedi dBog nije stvorio ovaj svijet zbog ničega i bez ikakve svrhe Manalogan način na koji je Bog autor zakona koji upravljaju neživom prirodom, on mora biti autor određenih načela činjenja zčovjeka, kroz koja se ostvaruju Božje svrhe u stvaranju čovjekakad čovjek odluči postupati u skladu s njima. Ne može biti takoda je čovjek stvoren da bude besposlen, jer je on stvoren»žustrim, sposobnim umom«, sposoban za spoznaju, te ima »tijelokoje se može brzo i lako pokrenuti amo-tamo autoritetom du-še«.31 Čovjek nije opremljen svom tom opremom za činjenje dabude besposlen i lijen. Iz toga slijedi da »Bog hoće da čovjeknešto čini«.

Lockeovi su kriteriji za prirodni zakon sljedeći.32 Jedan je dapostoji zakonodavac. Taj uvjet zadovoljava argument svrhovitosti,jer ustanovljuje da postoji Bog koji je zakonodavac. Drugi jekriterij za prirodni zakon da određuje ono što se ima činiti, od-nosno ne smije činiti, laj uvjet također zadovoljava argumentsvrhovitosti, jer ustanovljuje da je Bog stvorio zakone čija jefunkcija da navode čovjeka da ostvaruje njegove svrhe. Treći jekriterij za prirodni zakon da on obvezuje čovjeka. Bog kao stvo-ritelj ima prirodno pravo prema čovjeku kao svom djelu, a tomeje korelativna prirodna dužnost ili obveza čovjeka prema Bogu(njen je osnov također Božja mudrost i dobrota). Četvrti je kri-terij za prirodni zakon da je on proglašen. Božje svrhe za čovjekajesu božanski zakoni, koji uključuju moralne iskaze Svetog pismaproglašene »glasom otkrivenja« i prirodne zakone proglašene»svjetlom prirode (uma)«. I peti je kriterij za prirodni zakon daon mora imati sankcije (nagrade ili kazne) različite od sankcijakoje prirodno slijede kao posljedice nečije radnje.

Locke navodi tri prirodna zakona.33 Prvi i osnovni zakon pri-rode jest održanje čovječanstva. Budući da je Bog stvorio sve ljudeza određene svrhe, nužan uvjet da ih ljudi ostvare jest da nastaveživjeti. Tako »prema osnovnom zakonu prirode, čovjek se ima odr-

3 0 J o h n L o c k e , Essays on the Law of Nature, E d i t e d by W. von L e y d e n (Oxford.Clarendon Press, 1970), str. 155.

31 Isto, str. 157.3 2 Za L o c k e o v e kriteri je za p r i r o d n i zakon, vidi Tully,^4 Discourse on ProperV<

str. 39-45.3 3 Za prikaz pr i rodnih zakona u Lockeovim djelima, vidi isto, str. 45-50.

34 te je »Svatko ... obvezan samog sebe održati, i ... kada nje-<<' vlastito održanje nije u pitanju, on treba ... održati ostatak

V° "anstva«-35 Drugi prirodni zakon jest održanje društva iz ko-^^lijedi dužnost čovjeka da održi društvo.36 Treći prirodni zakon•6g Vva dužnost čovjeka da slavi, štuje i hvali Boga. Dok su prva'^ prirodna zakona osnov za prirodna prava, dotle je treći osnov

V tršćanski život pojedinca i nema izravnu ulogu u određivanjučovjekovih prava.

I Kritika Filmera

Model djela ključ je za razumijevanje Lockeove kritike Filme-ra u prvom dijelu Two Treatises of Government. Locke započinjesvoju kritiku navodom iz Svetog pisma (Knjiga Postanka 1, 28):»I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Plodile se i množite i napunite zemlju,i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku isvim živim stvorovima što puze po zemlji!'.«?1 Prema Lockeu, Fil-mer iz tog zaključuje da je »Adam, imajući vlast koja mu je datanad svim stvorovima, bio monarh cijelog svijeta.«36 Oprečno, Lockedokazuje dvoje: prvo, da »tim darom ... Bog nije dao Adamu ni-kakvu izravnu moć nad ljudima, nad njegovom djecom, nad onimanjegove vlastite vrste, i tako ga ta darovnica nije učinila vladarem,ili monarhom«.; i drugo da »tim darom Bog nije dao njemu privat-nu vlast nad nižim stvorovima, već zajedničko pravo čitavom čo-vječanstvu, tako da nije bio niti monarh na osnovi vlasništva kojemu je ovdje dato«.39

Prije svega, Locke pobija Filmerovo pravo očinstva zasnovanona rađanju: »'svaki čovjek koji je rođen daleko je od toga da budeslobodan, da na osnovi samog rođenja on postaje podanik onogkoji gaje rodio'«.40 Mada Filmer ne daje nikakav dokaz zbog čegabi iz rađanja proizlazilo pravo očinstva, Locke kaže da je »čuoda drugi rabe« argument da »očevi imaju moć nad životima svoje

du ' Locke, Two Treatises of Government, A Cntical Edition with an Intro-c ion and Apparatus Criticus by Peter Laslett (New York and Toronto: The Nevv

n c a n Library, Inc., 1965), knj. II, gl. III, odj. 16.Isto, knj. II, gi . u, odj. 6.

36 Vidi isto, knj. II, gl. XI, odj. 134-135.I st°, knj. I, gl. iy odj. 23.

Isto.I s t°, knj. I, gl. iy odj. 24.

Isto, knj. I, gi . vi, odj. 50.

37

38

39

40

58 59

djece, jer su im dali život i biće«.41 Takvo se opravdanjeočinsta naziva tradukcionizam. Oprečno, Locke usvajazam prema kojem Bog daje život i biće djetetu.42 Locke g š avezu između tradukcionizma i političke teorije i istodobno navod'biblijsku potporu za svoju teologijsku pretpostavku: »oni ko"kažu da otac daje život djeci toliko su obuzeti mislima o monarhii'da zaboravljaju, što nikako ne bi smjeli, Boga koji je stvoritelj 'davalac života; 'Samo u njemu živimo, napredujemo i imamo našebiće'.«4i Bog je stvoritelj, jer jedino on može »oblikovati i stvoritiživog stvora, oblikovati dijelove, i modelirati i prilagoditi ih njiho-vim svrhama, i nakon njihovog proporcioniranja i međusobnogprilagođavanja, staviti u njih živu dušu«.44 Stoga, Bog je »Kraljjer je on doista stvoritelj svih nas, što nikoji roditelji ne mogupretendirati da budu svojoj djeci«.45 Roditelji su samo uzročničimbenici u procesu rađanja djece, »povodi njihovog bića«.46 Re-zultat je toga da je čovjek podanik Boga, a ne čovjeka, te da susvi ljudi »međusobno jednaki bez podređenosti i podaništva«.47

Tako Lockeov argument48 pobija Filmerovo pravo očinstva iponovno ustanovljuje osnov za čovjekovu obvezu prema prirod-nom zakonu; i uspostavlja jednakost kao prirodno stanje čovjekaprema čovjeku, čineći je osnovnim načelom političke filozofije.

Dalje, Locke pobija Filmerovo pravo privatnog vlasništva.Prema Lockeu, Filmer tvrdi da je na osnovi Božjeg dara Adamstekao »vlasništvo, ili ...privatnu vlast nad zemljom, i svim nižimili neumnim stvorovima«.49 Locke je suglasan da je Adam dobiovlasništvo, ali poriče da je vlasništvo privatna vlast: »tim daromBog nije dao njemu privatnu vlast nad nižim stvorovima, već za-jedničko pravo čitavom čovječanstvu« na osnovi »vlasništva kojemu je ovdje dato«.50 Locke dalje opisuje prvobitno vlasništvo ukategorijama zajedničkog prava čitavog čovječanstva: »Sve što jeBog dao riječima tog dara ... to nije bilo pojedinačno Adamu,

4 1 Isto, knj. I, gl. VI, odj. 52.42 Za tradukcionizam i kreaciomzam, vidi Tully,/1 Discourse on Property, str. 58.43 Locke, Two Treatises of Government, knj. I, gl. VI, odj. 52.4 4 Isto, knj. I, gl. VI, odj. 53.4 5 Isto.4 6 Isto, knj. I, gl. VI, odj. 54.4 7 Isto, knj. II, gl. II, odj. 4.48 Vidi Tully, A Discourse on Property, str. 59.49 Locke, Two Treatises of Government, knj. I, gl. IV, odj. 23.50 Isto, knj. I, gl. IV, odj. 24.

< o od svih drugih ljudi; sva vlast koju je on na osnovi togaisklju c n Y>i\di privatna vlast, već zajednička vlast s ostalim čovje-irnao n ^ vlasništvo je zajedničko pravo, a to je ekvivalentno

jj vlasti. Vlasništvo je čovječanstva »pravo da uporabi"odjeću i druge udobnosti života, stvari kojima ih je (Bog)

' obilato opskrbio«.52 Vlasništvo koje je dodijeljeno čovječan-' 'K° jest zajedničko vlasništvo izraženo tim prirodnim pravoma L V

o r a b e Vlasništvo također ima svoj cilj: »Bog je dao njegovimU ovima pravo uporabe dijela zemlje za uzdržavanje njih samih. D o r odica.«5 3 Locke zaključuje da je Sveto pismo »tako dalekood toga da dokazuje da je Adam jedini vlasnik, da je oprečnoono potvrda prvotne zajednice svih stvari medu sinovima ljudi«.54

Lockeova je koncepcija prirodnog vlasništva oprečna Filmero-voj u pet značajnih pogleda:55 prvo, pravo prirodnog vlasništvaimaju svi ljudi, a ne samo Adam; drugo, to je pravo uporabe, anije pravo uporabe, zlouporabe i otuđenja; treće, prirodno pravoizražava zajedničko vlasništvo čitava čovječanstva, a ne privatnovlasništvo jednog čovjeka; četvrto, vlasništvo je pravo na neštošto pripada svima, pravo što se nekome duguje, a nije pravo po-sjedovanja posjeda, što je nečije vlastito; peto, cilj vlasništva nijevlasnikova neograničena volja, već je održanje čovječanstva.

Pored dokazivanja zajedničkog prava svih ljudi na osnovi eg-zegeze Svetog pisma, Locke također dokazuje to pravo na osnoviuma.56 (Locke usvaja tomističku pretpostavku da su Sveto pismoi um komplementarni.) Jedan je argument zasnovan na modeludjela. Budući da je Bog stvorio prirodu i zvjerad, on je njihovvlasnik. Stoga čovjekovo vlasništvo može biti samo pravo njihoveuporabe kako Bog dopusti: »glede Boga stvoritelja nebesa i zem-lje, koji je jedini gospodar i vlasnik cijeloga svijeta, čovjekovovlasništvo nad stvorovima nije ništa drugo do sloboda njihove upo-rabe, koju je Bog dopustio«.57 Slično, čovjekov je život vlasništvoBoga, a čovjekovo je vlasništvo samo da ga rabi, ne da ga uništisamoubojstvom.58

51 Isto, knj. I, gl. iv, odj. 29.52 Isto, knj. i, gi . iv, odj. 41. , ;. /" Isto, knj. I, gi . iv, odj. 37.^ Isto, knj. I, gi. I v , odj. 40.

56 V l d l T u l | y. A Discourse on Property, str. 61.

Vidi isto, str. 62-63.57 r

58 ' Two Treatises of Government, knj. I, gl. IV, odj. 39.I«o, knj. U g , n i Q d j 4

60 61

nički, ipak je čovjek (time što je svoj gospodar i vlasnik vlastiteosobe i njenih radnji ili rada) još uvijek imao u sebi veliki temeljvlasništva«.69

Prema Tullvu, razlikovanje između čovjeka i osobe, središnjeje za Lockeovu teoriju.70 Na jednoj strani, Bog je vlasnik čovjekajer ga je stvorio. Na drugoj strani, čovjek je vlasnik svoje osobei njenih radnji. Ta dva isključna prava pružaju vezu između čo-vjekovih uključnih prava i isključnih prava koja ljudi imaju ustvarima kao rezultat svoje praktične djelatnosti. Ali budući dačovjek nije stvorio niti samog sebe, ni druge ljude, a ni svijet, onkada se rodi ne može imati više prava, u bilo kojoj stvari, oddrugih ljudi. Potrebno je objašnjenje za tvrdnju da je čovjek vlas-nik svoje osobe i radnji, ili rada, svoje osobe.

Objašnjenje pruža Lockeov pojam osobe i njenih radnji kakoje izložen u An Essay Concerning Human Understanding.11 Lockedefinira osobu kao »misleće inteligentno biće, koje ima um i moćrefleksije, i može smatrati svoje ja svojim ja, istom mislećomstvari u različitim vremenima i mjestima; što ona može samopomoću one svijesti, koja je neodvojiva od mišljenja, i koja jekako mi se čini za njega bitna«.72 Svijest koja uvijek pratimišljenje jest »ono što čini svakog da bude ono što naziva ja ...u tome se jedino sastoji osobni identitet«.13 Samosvijest je svijesto mišljenju i time također svijest o činjenju: »koliko se ta svijestmože protegnuti unatrag na bilo koju prošlu radnju, ili misao,toliko dopire identitet te osobe; ona je isto ja sada koje je bilotada; a tu je radnju izvršilo isto ja koje je ovo sadašnje koje sadarazmišlja o njoj«.7/| Locke ne tvrdi da je osoba svjesna da je oba-vila određenu radnju na osnovi promatračkog znanja, jer kad bito bio kriterij, tad bi se pojavila poteškoća da li je promatranaradnja njena ili tuđa.75 Locke prije tvrdi da je osoba nužno svjesna

6 9 Isto, knj. II, gl. V, odj. 44.70 Vidi Tu\\y,A Discourse on Property, str. 105.7 1 Za detal jan prikaz L o c k e o v o g pojma osobe i njezinih radnji k a k o je izložen

u An Essay Concerning Human Understanding, kao i za ključnu ulogu tog pojma zaobjašnjenje Lockeove tvrdnje, u Two Treatises of Government, da je čovjek vlasniksvoje osobe i radnji ili rada svoje osobe, vidi Tully, A Discourse on Property, str.106-109.

72 Locke, An Essay Concerning Human Understanding, knj. 2, gl. 27, odj. 9.7 3 Isto.7 4 Isto.7 5 Vidi isto, knj. 2, gl. 27, odj. 13.

obavljanja svojih radnji na osnovi svijesti koja uvijek prati mi-šljenje. Radnje su radnje osobe na osnovi njena nepromatračkogznanja ideje, ili opisa pod kojim se radnja obavlja: »ukoliko možeponoviti ideju o bilo kojoj prošloj radnji s istom svijesti koju jeimalo isprva i s istom svijesti koju ono ima o bilo kojoj sadašnjojradnji utoliko je ono isto osobno ja«.16 Radnje su osobe one kojeje ona svjesna da vrši, ili je izvršila, na osnovi toga što je svjesnamisli u suglasju s kojom se one proizvode.77 Kriterij identitetatakođer ističe da je osoba autor svojih radnji. Znanje je osobe onjenim radnjama podvrsta stvoriteljeva znanja, a njeno je činjenjepodvrsta stvaranja.78 Za osobu se stoga kaže da »posjeduje« svojeradnje: »Ta osobnost proširuje svoje ja dalje od sadašnjeg po-stojanja na ono prošlo, jedino putem svijesti, čime ona postajepotvrđena i uračunljiva, posjeduje prošle radnje i pripisuje ihsvojem ja, upravo na istoj osnovi i zbog istog razloga kao isadašnje.«79 Kriterij je vlasništva u radnjama svijest o obavljanjuradnji, o njihovom autorstvu.80 A budući da se identitet osobesastoji u svijesti o misli i radnji, to je i svijest njezina, a ne tuda:svijest je »ono što čini svakog da bude ono što nazivaju«. Tako,premda čovjek nije stvorio niti svijet niti samog sebe, te nemanikakva isključna prava kada se rodi, on stječe takva prava u svo-joj osobi i njenim radnjama.

Prema Tullvu, Lockeovo uvođenje pojma osobe i njenog či-njenja kao osnove vlasništva u stvarima razvija narednu kompo-nentu modela djela.81 Pojam stvoriteljeva znanja, koji je sadržanu Božjoj relaciji spram čovjeka, također je sadržan i u čovjekovojrelaciji spram svog činjenja. Bog kao stvoritelj ima znanje o svomdjelu i stvoriteljevo prirodno pravo u njemu. Posljedica toga jestda čovjek ima pozitivne dužnosti prema Bogu i na osnovi togaprirodno pravo da vrši te dužnosti. Čovjek kao stvoritelj ima ana-logno stvoriteljevo znanje o svojim radnjama i prirodna prava unjima. Ta je analogija logičko svojstvo modela djela. Model

76 Isto, knj. 2, gl. 27, odj. 10.77 Vidi isto, knj. 2, gl. 27, odj. 20.7 8 Za suvremenu filozofijsku raspravu o pojmu stvoriteljeva znanja, vidi ta-

kođer: Jaakko Hintikka, »Practical vs. Theoretical Reason - An Ambiguous Legacv«,u Stephan Korner (ed.), Practical Reason (Oxford: Basil Blackvvell, 1974), naročitostr. 83-94; J.L. Mackie, Comment, u isto, naročito str. 103-109.

79 Locke, An Essay Concerning Human Understanding, knj. 2, gl. 27, odj . 26.80 Isto, knj. 2, gl. 27, odj. 17.81 Vidi Tully,/1 Discourse on Property, str. 110.

64 65

objašnjava oboje, relaciju Boga prema čovjeku i svijetu, i relacijučovjeka prema svom činjenju. Prema Lockeu, čovjek djelujući naBogu sličan način, ima vlasništvo u svojem djelu: »Bog je stvorionjega (čovjeka) na svoju sliku, sebi slična, stvorio ga je umnimbićem i time sposobnim da ima vlasništvo«}1 Čak niti to što čovjekima dužnost činjenja u svrhu ostvarivanja moralnih ciljeva odre-đenih prirodnim zakonom ne slabi analogiju, jer ni: »sloboda Sve-mogućeg ne spriječava njegovu determiniranost onim što je naj-bolje«.83 Stoga je rad moralni oblik djelatnosti u dva smisla. Prvo,on je sredstvo za izvršenje moralnih dužnosti. Drugo, on je oblikdjelatnosti koja je karakteristična za čovjeka, te je stoga njegovamoralna dužnost. Vrsta osobe koja netko jest rezultat je vrstečinjenja koje vrši i stoga na »tom se osobnom identitetu zasnivasvako pravo i pravednost nagrade i kazne«.84 Božje nagrade i kaz-ne svatko će primiti »prema tome što je za zemaljskoga životačinio«, (2 Korinćanima 5, 10).8S Stoga je pitanje od temeljnogmoralnog značaja, ne samo to kako ljudi rabe svoje vlasništvo,već također kako su ga stekli. Za Lockea je radinost nedovojivopovezana s osobnom moralnosti. Moralna osoba i njeno činjenjeu funkciji su aktualizacije prirodnih dužnosti izvedenih iz modelaBoga i njegova djela.

Locke u glavi V drugog dijela Two Treatises of Governmentproširuje svoju koncepciju na zaključak da su predmeti koji sukonstituirani radom čovjeka na zajedničkom materijalu, njegovi:»Možemo kazati da su rad njegovog tijela i djelo njegovih rukus pravom njegovi. Što god tad on uzeo iz stanja koje je pružilai u tome ostavila priroda, on je tome dodao svoj rad i pridodaonešto što je njegovo vlastito, i uslijed toga učinio ga svojim vlas-ništvom. To je izneseno iz zajedničkog stanja u koje ga je stavilapriroda, njemu je na osnovi tog rada nešto dodato što isključujezajedničko pravo drugih ljudi.«86 Lockeov je argument primjenaanalize pojma stvaranja u kategorijama uzroka i posljedice.87 In-trinzična relacija uzroka i posljedice postoji kada je »stvar stvo-rena od dijelova koji su svi prije postojali, ali sama ta stvar, sas-

82 L o c k e , Two Treatises of Government, knj. I, gl. IV, odj . 30.8 3 L o c k e , An Essay ConcerningHuman Understanding, knj. 2, gl. 2 1 , odj . 49.84 Isto, knj. 2, gl. 21, odj. 18.85 Uporedi isto, knj. 2, gl. 21, odj. 26.86 L o c k e , Two Treatises of Government, knj. II, gl. V, odj . 27.87 Vidi Tully,/1 Discourse on Property, str. 117.

tavljena iz prethodno postojećih dijelova, koji svi uzeti u obzirčine zbroj jednostavnih ideja, nije ranije postojala«.88 Dva su na-čina na koja čovjek može djelovati kao uzrok u autorskom smislu:u stvaranju, kada on sastavlja vidljive dijelove; i u izmjenjivanju,kada on uvodi jednostavnu ideju, ili novi osjetilni kvalitet kojiprije nije bio u subjektu. Sposobnost čovjeka da sastavlja moduseiz materijala koji pruža Bog njegova je vlast: »Čovjekova vlast ...ma koliko raspolagao umijećem i vještinom, proteže se ne daljedo sastavljanja i razdvajanja materijala koji mu je pri ruci; ali nemože ništa učiniti da bi stvorio i najmanji dio nove materije.«89

Bitno je obilježje tog opisa čovjekovih moći stvaranja i izmjenji-vanja da ne postoji takva stvar koja bi ostala ista nakon stvaranjai izmjenjivanja i iz koje bi bilo mpguće izdvojiti vrijednost kojuje pridodao radnik.90

Locke dalje primjenjuje svoju koncepciju na tri vrste slučajevaprisvajanja: proizvoda prirode, životinja i zemljišta.91 Rad kojipretvara proizvode prirode u nečije vlasništvo jest sakupljanje:»Onaj tko se prehranjuje žirom koji pokupi pod hrastom ili jabu-kama koje ubere sa drveća u šumi, nedvojbeno ih je prisvojio zasebe ... I bjelodano je da ukoliko ih prvo sakupljanje nije učinilonjegovim, ništa drugo nije moglo. Onaj je rad stvorio razlikuizmeđu njih i zajedničkog. Dodato im je nešto više od onoga štoje priroda, zajednička majka svega, učinila; i tako su oni postalinjegovo privatno pravo.«92 Rad koji čini životinje nečijim vlas-ništvom jest ubijanje: »jelen (je) onoga Indijanca koji ga je ubio;dopušteno je da bude dobro onoga tko je posvetio svoj rad njemu,mada je prije toga bio zajedničko pravo svakoga«.93 Hvatanje i

Locke, An Essay ConcemingHuman Understanding, knj. 2, gl. 26, odj. 2.8 9 Isto, knj. 2, gl. 2, odj . 2.9 0 R o b e r t Nozick, u Anarchy, State, and Utopia (Oxford: Basil Blackvvell, 1974),

polazeći od toga da » L o c k e s m a t r a da vlasnička prava u n e p o s j e d o v a n o m p r e d m e t unastaju kroz nečije miješanje svog r a d a s njim«, (str . 174), postavlja pitanje: » Z a š t ose nečije ovlaštenje proširuje na čitav predmet, a ne samo na pridodam vrijednostkoju je proizveo nečiji rad?«, (str. 175). Na osnovi argumenta navedenog u tekstuNozickovo je pitanje bezpredmetno. Naime, prema argumentu, Lockeovo stajalištenije da osoba miješa svoj rad s prethodno postojećim predmetom koji je postojantijekom radne aktivnosti, već je njegovo stajalište da radnik stvara predmet izmaterijala koji Bog pruža i tako ima vlasništvo u tom proizvodu, na način analoganna koji je Bog stvorio svijet iz prethodno postojećeg materijala koji je stvorio.

91 Vidi T\i\ty,A Discourse on Property, str. 118-119.

Locke, Two Treatises of Government, knj. II, gl. V, odj. 28.93 Isto, knj. II, gl. V, odj. 30.

66 67

pripitomljavanje također čine životinje nečijim vlasništvom Akoji čini zemljište nečijim vlasništvom jest obrađivanje - ^đivanje, unapređivanje i kultiviranje: »Onoliko zemljišta ko]'^čovjek obradi, zasadi, unaprijedi i kultivira, i može rabiti njegoplodova, toliko je njegovo vlasništvo. On ga svojim radom Ireći ograđuje od zajedničkog posjeda.« Ubijanje, hvatanje, p r; °tomljavanje, obrađivanje, zasađivanje, unapređivanje i kultivirnje mijenjaju vanjski materijal u uporabna dobra, čime onastaju nečije vlasništvo.

Prema Tullvu,95 prirodno pravo u proizvodima vlastitog radrazlikuje se od tri prirodna prava svih ljudi, po tome što čovjekstječe to pravo kao rezultat racionalne djelatnosti, koja je prirod-na i karakteristična za čovjeka. Za objašnjenje tog prirodnogprava nije potrebno pozivanje na sporazum koji određuje što ječije. Lockeov je argument da je pripisivanje radnji osobi kaonjenih radnji logički neovisno o takvu sporazumu i njegova jepretpostavka. Jer osoba niti ne bi mogla dati svoju suglasnost nasporazum, osim ako već nije bila svjesna da je ta govorna radnjanjezina radnja. Locke proteže taj argument na rezultate radnjikada su pomiješani sa zemaljskim plodovima. Tako sporazumpretpostavlja vlasništvo, te je time pobijena ugovorna koncepcijavlasništva.

Naredni problem koji se postavlja kad se pretpostavi prvobit-no vlasništvo zajednice jest kako se rezultati čovjekove uporabeonog što je zajedničko imaju rabiti. Oni se imaju rabiti u svrhuodržanja, jer je to svrha zbog koje je Bog darovao svijet čovje-čanstvu. Oni se također mogu rabiti u svrhu udobnosti, jer Bog»nam sve obilno daje na uživanje«, (1 Timoteju 6, 17).96 Jedno odsredstava koje vodi cilju održanja jest prisvajanje. Drugo sredstvojest ograničenje prava nad proizvodom vlastita rada. Prema Loc-keu, prirodni zakon koji određuje osnov vlasništva, određuje ta-kođer njegovo ograničenje: »Isti zakon prirode, koji nam je naovaj način dao vlasništvo, također je ograničio to vlasništvo.«9

Ograničenje je dvostruko. Ono je ograničenje količine koju jedopušteno rabiti: »Onoliko koliko netko može uporabiti za bilokoju životnu korist prije nego što se pokvari; toliko on smije

94 Isto, knj. II, gl. V, odj. 32.95 Vidi Tully, A Discourse on Property, str. 1 2 0 - 1 2 1 .96 L o c k e , Two Treatises of Government, knj. I, gl. IV, odj . 40.97 Isto, knj. II, gl. y odj. 31.

, ustanoviti vlasništvo u tome. Sve što je preko toga,svojim ra a udijela i pripada drugima. Bog nije ništa stvorioviše je ° J

o k v a r i ili uništi.«98 Također, ono je ograničenje koriš-da čovje p ^ ^ količine samo za uporabu, ne zlouporabu: »on (čo-tenja oi ^^o pravo dalje nego što njegova uporaba traži«.99

vJ e ' . k a ^e da se ograničenja odnose i na zemljišni posjed:L<Što je on obrađivao i požnjeo, spremio i uporabio, prije nego6e pokvarilo, to je bilo njegovo posebno pravo; sve što je

St° dio i mogao hraniti i rabiti, stoku i proizvod, bilo je također°§ r a Ali ako je trava sa njegovog ograđenog zemljišta istru-njegovo• la na tlu, ili je plod njegova sađenja propao, a da nije sakupljen

spremljen, taj dio zemlje, usprkos njegovu ograđivanju, ipak se'mao smatrati neobrađenim i mogao je biti posjed bilo koga

drugog. Prema Tullvu,101 za Lockea je vlasništvo primarno usvezi s uporabom proizvoda koji su rezultat rada na zemljištu. Tisu proizvodi izravna sredstva za održanje i udobnost i oni su ob-jekt prirodnog prava. Da bi se prirodno pravo moglo vršiti potreb-no je pravo u obrađenom, zasađenom, unapređivanom i kultivi-ranom zemljištu. To je pravo priznato pod uvjetom da se vrši usuglasju s ograničenjima uporabe proizvoda rada. Tako je količinaobrađenog zemljišta, kojeg netko može smatrati svojim, ogra-ničena količinom proizvoda vlastita rada koje može rabiti, nekoličinom zemljišta kojeg bi on mogao vlastitim radom obraditi.Također, proizvodi koji su rezultat nečijeg rada na obrađenomzemljištu moraju se koristiti u svrhu uporabe. Ako netko ne kori-sti proizvode vlastita rada na obrađenom zemljištu u svrhu upo-rabe, tad obrađeno zemljište prestaje biti u njegovu posjedu i po-novno postaje zajedničko. Stoga za Lockea ne postoji nikakvoprirodno pravo u zemljištu kao takvom, već samo ograničenouporabno pravo u obrađenom zemljištu. Zlouporaba proizvodarada na obrađenom zemljištu ima za konzekvencu utrnuće pravauporabe obrađenog zemljišta, kao i prava u samim proizvodima.Vlasništvo je ograničeno uporabom vršenja dužnosti prema Bogu.

Budući da je za proizvodnju dobara za održanje i uživanje po-trebno pravo uporabe obrađenog zemljišta, prirodnom razdiobomne ukida se posve vlasništvo zajednice, već se ono prije realizira

Isto.

100

101

I sto, knj. II, gi . y odj. 37.I sto, knj. u, gl. y odj. 38.

Vidi T\i[\y,A Discourse on Property, str. 123-124.

69

ili konzumira kroz uporabu. U nekom bi povijesnom trenutkusvo dostupno i iskoristivo zemljište moglo biti obrađeno, te bivršenje bilo čijeg prirodnog prava bilo kršenje prava drugog. Utakvoj bi situaciji bio potreban novi oblik razdiobe zasnovan nasuglasnosti. Locke naglašava da se njegova koncepcija prirodnerazdiobe odnosi na prvotnu situaciju »gdje ostaje dovoljno i istotako dobro za druge zajedno«.102 Taj je uvjet bio zadovoljen uranom razdoblju ljudske povijesti: »Niti je to prisvajanje nekogdijela zemljišta, njegovim unapređivanjem, bilo na ikakvu štetunekog drugog čovjeka, budući da je ostalo još dovoljno, i istotako dobro, pa i više nego što bi nezbrinuti mogao uporabiti.Tako u stvari nikada nije ostalo manje za druge zbog toga što gaje on ogradio za sebe. Jer onaj tko ostavlja onoliko koliko drugimože uporabiti, čini isto tako dobro kao da ništa ne uzima. Nitkone može smatrati sebe oštećenim time što drugi čovjek pije, madaje uzeo dobar gutljaj, ako mu je ostala čitava rijeka iste vode daugasi žed. A slučaj zemljišta i vode, gdje ima dovoljno za oba,potpuno je isti.«103 Jednom kad taj uvjet više nije moguće zadovo-ljiti prirodna razdioba više nije opravdana i potreban je neki oblikkonvencionalne razdiobe zasnovane na suglasnosti.

U prirodnopravnoj tradiciji uobičajni je korak u objašnjenjubio sporazum kojim su se svi ljudi na svijetu, ili na određenompodručju, suglasili da se sva raspoloživa dobra razdijele na indi-vidualne posjede i da se ti individualni posjedi raspodijele medustrankama sporazuma. Locke djelomično usvaja taj obrazac objaš-njenja. On vidi, ne u izričitu sporazumu, što je povijesno sumnjivačinjenica, već u uvođenju novca, poseban čin koji se može shvatitikao davanje suglasnosti na pretvorbu uporabnih prava u trajnijavlasnička prava. Uporaba novca kao mehanizma davanja suglas-nosti na vlasnička prava ima tu prednost što povezuje suglasnosts trajnim procesom koji obvezuje kroz svaku transakciju u tržišnojekonomiji. Može se kazati da je Lockeovo prvo otkriće u izvođe-nju vlasničkih prava bilo što je uporabio rad da bi pružio moralniosnov posjedovanja, a njegovo drugo otkriće što je vidio u uvo-đenju novca sporazum koji je pretvorio uporabna prava u trajnijavlasnička prava.104

1 0 2 L o c k e , Two Treatises of Government, knj. II, gl. y odj . 27.1 0 3 Isto, knj. II, gl. V, odj . 33 .1 0 4 Vidi T.A. H o m e , Property Rights and Poverty, Political Argument in Britain,

1605-1843 (Chapell Hill and London: The University of North Carolina Press,1990), str. 53.

Lockeovo je objašnjenje za uvođenje novca, ukratko, slijede-će.105 Prije nego što je uveden novac, čovjek je mogao rabiti proiz-vode svog rada za održanje i uživanje, darovati ih, ili ih raz-mjenjivati. Iz prakse razmjene dobara razvila se gramzljivost, kojase sastoji u nagomilavanju i zgrtanju: »kad bi nam on dao svojeorahe za komad metala, čija mu se boja sviđa; ili razmjenio ovceza školjke, ili vunu za iskričav oblutak ili dijamant, koje će čuvatičitav život, on ne bi povrijedio pravo drugih; on bi mogao na-gomilati onoliko tih trajnih stvari koliko mu drago; prekoračenjeograničenja njegova pravednog vlasništva ne leži u veličini njegovaposjeda, već u beskorisnom propadanju bilo koje stvari u nje-mu«.106 Novac je nastao kao nastavak nagomilavanja beskorisnih,ali trajnih metala: »I tako je došlo do uporabe novca, neke trajnestvari koju su ljudi mogli držati, a da se ne pokvari i koju bi ljudina osnovi međusobne suglasnosti mogli uzeti u zamjenu za doistakorisna ali pokvarljiva sredstva za život.«107 Nakon pojave novcaneki su ljudi počeli obrađivati više zemljišta nego što im je bilopotrebno za vlastitu uporabu i razmjenjivali su višak proizvodaza novac. To je dalje vodilo do povećanja količine zemljišta kojegsu oni rabili i time do nejednakih posjeda: »očigledno je da suse ljudi sporazumjeli oko nesrazmjerna i nejednaka posjeda zem-lje, budući da su prešutnom i dobrovoljnom suglasnosti pronašlinačin kako čovjek može pravično posjedovati više zemljišta negošto sam može rabiti prinos sa njega dobijajući u zamjenu zasuvišak zlato i srebro, koji se mogu zgrtati bez nanošenja štetebilo kome, jer se ti metali ne kvare i ne propadaju u rukamavlasnika«.108 Budući da srebro i zlato ne propadaju, oni se mogunagomilavati bez da se prekorači ograničenje kvarenja koje ogra-ničava količinu koju osoba može steći.

Mada Locke kaže da uvođenje novca vodi k tome da neki ljudipravično posjeduju više zemljišta,109 on dodaje da je u političkoj

1 0 5 Za L o c k e o v u anal izu novca, vidi Tully, A Discourse on Property, str. 1 4 7 - 1 4 8 .1 0 6 Locke, Two Treatises of Government, knj. II, gl. y odj. 46.1 0 7 Isto, knj. II, gl. V, odj . 47.1 0 8 Isto, knj. II, gl. V, odj . 50.1 0 9 Ako se uzme samo Lockeov iskaz da je nejednakost koja je posljedica rada

u novčanoj ekonomiji sasvim legitimna, tad se čitava glava V može tumačiti kaopokušaj da se pokaže da su veliki i uveliko nejednaki posjedi u tadašnjoj Engleskojbili konzistetni s prirodnim zakonom i da su proizašli iz Božjeg darivanja zemlje uprvotnoj zajednici. Takav bi argument vvhigovcima bio omogućio da se obrane odoptužbe, koju su torijevci opetovano izricali, da im je namjera da izjednače posjede.(Vidi Horne, Property Rights and Poverty, str. 54.)

70 71

zajednici vlasništvo uređeno građanskim pravom: »Tu razdiobustvari na nejednake privatne posjede ljudi su učinili mogućomizvan granica društva i bez ugovora, jedino davanjem vrijednostizlatu i srebru i prešutnim sporazumijevanjem o uporabi novca.Jer u državama zakoni uređuju pravo vlasništva, a posjedovanjeje zemljišta određeno pozitivnim ustavima.«110 Prema Tullyu, Loc-ke razlikuje prirodno uređenje vlasništva u prirodnom stanju,koje dopušta nejednakost posjeda nakon pojave novca, i pravnouređenje vlasništva u državi, koje može ispraviti tu nejednakost.To pretpostavlja razlikovanje između prijelaznih i uvjetnih mjeraprisvajanja i uporabe, koje upravljaju vlasništvom u prirodnomstanju i onih koje su vječne i bezuvjetne, te su stoga osnova nakojoj vlada uređuje i određuje vlasništvo.111

Kao što je rečeno, čovjek u prirodnom stanju ima tri prirodnai bezuvjetna prirodna prava, a jedino je dodatno pravo koje stječepravo na proizvode vlastita rada. Prije uvođenja novca, prisvajanjei uporaba su ograničeni prirodom tako da ničija prava nisu pre-kršena: »Priroda je mjeru vlasništva valjano postavila veličinomljudskog rada i udobnosti života. Nikakav čovjekov rad ne bimogao potčiniti ili prisvojiti sve, niti bi njegov užitak mogaopotrošiti više od malog dijela; tako je bilo nemoguće da bilo kojičovjek na taj način naruši pravo drugoga, ili stekne za sebe vlas-ništvo na štetu svog susjeda, kome bi još ostalo prostora za istotako dobar i veliki posjed (nakon što je drugi izdvojio svoj) kaoi prije nego što je bilo prisvojeno.«112 Ovlaštenje na osnovi radai nemogućnost čovjeka da rabi velike količine zemljišta zajedno,jamče da se prava drugih ne krše. Situacija je bila pravična ta-kođer zbog toga što je svijet bio vrlo slabo naseljen: »ljudi suviše bili u opasnosti da se izgube udaljujući se od svoga društvau tadanjoj prostranoj divljini zemlje, nego što su bili pritisnutioskudicom prostora za obitavanje«.113 Te bi mjere i danas bilevaljane, čak uz dvostruko veći broj stanovništva, da nije uvedennovac: »Ovo se usuđujem odlučno tvrditi, da bi isto pravilo vlas-ništva, naime da bi svaki čovjek trebao imati onoliko koliko možerabiti, još važilo u svijetu bez ograničavanja bilo koga, budući dau svijetu ima dovoljno zemljišta da bude dovoljno za dvostruko

1 1 0 Locke, Two Treatises of Government, knj. II, gl. V, odj. 50.1 1 1 Vidi Tully, A Discourse on Property, str. 151-154.1 1 2 Locke, Two Treatises of Government, knj. II, gl. V, odj. 36.1 1 3 Isto.

72

stanovništvo, da nisu pronalazak novca i prešutni sporazum ljudida na njega prenesu vrijednost uveli (suglasnošću) veće posjedei pravo na njih.«114 Jednom kad je uveden novac, ljudi su mogliuvećati i uvećavali su svoje zemljišne posjede, razmjenjujući dobraza novac, i smatrali su da su na njih ovlašteni, jer ih rabe. S poras-tom stanovništva to je ubrzo dovelo do situacije u kojoj su nekibili isključeni iz vršenja svog prirodnog prava. Jedino je rješenjebilo da se odbaci pravilo da svatko treba imati onoliko kolikomože rabiti i tako dovede u pitanje legitimnost većih posjeda iprava na njih. Tad je potrebno drugačije pravilo koje će ograničitizemljišni posjed tako da se mogu vršiti uključna prava svih, a toje pravilo građansko pravo. Potrebna je država da se nanovo od-redi i uredi vlasništvo, i ljudski postupci usklade s Božjim namje-rama.

5. Prirodno stanje, politička zajednica i vlasništvo

Locke rabi pojam prirodnog stanja da bi objasnio podrijetloi narav političke moći. On definira političku moć kao »pravostvaranja zakona sa smrtnim kaznama, i konzekventno sa svimmanjim kaznama, za uređenje i održanje vlasništva, i uporabeprinude zajednice u izvršenju takvih zakona i u obrani države odvanjske povrede, a sve to jedino poradi javnog dobra«.115 »Da bise ispravno shvatila politička moć i izvela iz njena vrela, moramorazmotriti u kakvom se stanju nalaze svi ljudi prirodno«, to jestprirodno stanje.116 Drugim riječima, pravo stvaranja zakona, zaš-tita vlasništva, pojam zajednice i javnog dobra moraju biti objaš-njeni u kategorijama opisa prirodnog stanja da bi se ispravnoshvatila politička moć koju čine ti elementi.

Prirodno stanje ljudi jest »stanje savršene slobode da uprav-ljaju svojim radnjama i raspolažu svojim posjedima i osobama,kako oni smatraju doličnim, unutar granica prirodnog zakona, beztraženja dopuštenja ili u zavisnosti od volje bilo kojeg drugogčovjeka«.117 U prirodnom stanju prirodni zakon naređuje svakomeda »ne smije povrijediti tuđi život, zdravlje, slobodu ili posje-de«.118 Kad netko kršeći tuda prava ne poštuje zakon prirode,

1 1 4 Isto.1 1 5 Isto, knj. II, gl. I, odj. 3.1 1 6 Isto, knj. II, gl. II, odj. 4.1 1 7 Isto.1 1 8 Isto, knj. II, gl. II, odj. 6.

73

svaki čovjek smije braniti sebe, ili druge, od tog prekršitelja prava:»svatko ima pravo kazniti prekršitelje tog zakona u mjeri da sespriječi njegovo kršenje«.119 Svatko smije »uzvratiti (prekršitelju)u mjeri koju hladan razum i savijest nalažu, koliko je razmjernoprekršaju, a to je onoliko koliko je potrebno za odštetu i obuz-davanje«.120 Oštećena stranka ima pravo tražiti odštetu od pre-kršitelja za počinjenu štetu.121 Ona ima pravo prisvojiti dobraprekršitelja na osnovi prava kojeg ima na svoje održanje, a svatkodrugi ima pravo kazniti prekršitelja na osnovi prava da održisvekoliko čovječanstvo.122 Tako u »prirodnom stanju svatko imamoć izvršenja zakona prirode«.123

Ali, prema Lockeu, prirodno stanje ima dva velika nedostatka.Jedan je taj da je u prirodnom stanju svaki čovjek sudac u vlas-titom slučaju. Mada postoji zakon prirode da vodi čovjeka, taj jezakon nepisan, »nigdje se ne može otkriti do u ljudskom duhu«,tako da »one koji će ga zbog strasti ili interesa pogrešno navoditi,ili primjenjivati, ne može se tako lako uvjeriti u njihovu pogreškutamo gdje nema ustanovljenog suca«.124 Drugi je nedostatak pri-rodnog stanja da je u njemu vlasništvo nedovoljno zaštićeno ineadekvatno uređeno. To je odlučujući nedostatak koji uzrokujeda ljudi »ulaze u društvo da stvore jedan narod, jedno političkotijelo pod jednom vrhovnom vladom ... uspostavljanjem suca nazemlji s autoritetom da rješava sve sporove«.125 On je odlučujućisamo u kumulativnom smislu, jer se ima pridodati drugim raz-lozima, kao što su to ljubav i žudnja za zajednicom,126 opasnostod napada izvana,127 kao i neugodnosti koje nastaju kad su ljudi

1 1 9 Isto, knj. II, gl. II, odj . 7.1 2 0 Isto, knj. II, gl. II, odj. 8.1 2 1 Vidi isto, knj. II, gl. II, odj. 10.1 2 2 Vidi isto, knj. II, gl. II, od j . 1 1 .1 2 3 Isto, knj. II, gl. II, odj . 13.1 2 4 Isto, knj. II, gl. XI, odj. 136. Locke smatra da to još ne znači da je prirodno

stanje stanje rata, »ma koliko ih neki ljudi brkali«, (ovdje on misli na Hobbesa),(isto, knj. II, gl. III, odj. 19). Naime, mada je u prirodnom stanju veća vjerojatnostrata, što potvrđuje učestalost i značaj rata u međunarodnom prirodnom stanju, tone znači da je rat opis za prirodno stanje, ili da je na drugi način relevantan zarazlikovanje između prirodnog i društvenog stanja. Rat je događaj neodvojiv odljudskog ponašanja, jer je prizivanje Boga u slučajevima kad ne mogu riješiti sporovena razuman način, a mogućnost takvog krajnjeg priziva mora se priznati čak unutarvrlo razvijene političke zajednice. Za to vidi Laslett, Introduction, str. 99.

1 2 5 L o c k e , Two Treatises of Government, knj. II, gl. VII , odj . 89.1 2 6 Isto, knj. II, gl. VIII, odj. 101.1 2 7 Isto, knj. II, gl. I, odj. 3

suci u vlastitom slučaju, a koje su toliko velike da se može kazatida je »Bog zasigurno imenovao vladu da bi ograničio pristranosti nasilje ljudi«.128

Tvar iz koje je sačinjena politička zajednica jest prirodna moćkoju ljudi imaju u prirodnom stanju. Ta moć prolazi kroz dvastupnja: ona se predaje na osnovi suglasnosti da bi nastala zajed-nica; i ona se povjerava vladarima kao zakonodavna moć da jeoni vrše u skladu s ustavom. Također, politička zajednica ima svo-ju svrhu, ili krajnji cilj.129

Prije svega, svaki čovjek u prirodnom stanju ima dvije prirod-ne moći: on ima moć »da čini sve što smatra prikladnim za odr-žanje sebe i drugih unutar dopuštenja zakona prirode«, kao i»moć da kazni zločine počinjene protiv tog zakona«.130 Kad seljudi udružuju u političku zajednicu oni »predaju« svoje prirodnemoći. Moć »da čini što god smatra prikladnim za održanje sebe idrugih ljudi, on predaje da bude uređena zakonima koje stvaradruštvo, onoliko koliko će to zahtijevati održanje njega samog idrugih u tom društvu«.131 Čovjekova moć da prisvaja, proizvodi,troši, posjeduje, rabi i uživa, trampi i razmjenjuje - ekonomskai društvena moć - postaje dio političke moći zajednice. Sadazajednica određuje kako čovjek ima vršiti svoju prirodnu moć, a»zakoni društva u mnogim stvarima ograničavaju slobodu kojuje on imao na osnovi zakona prirode«.132 Također, »on u cjelostipredaje moć kažnjavanja«, koju vrši izvršna vlast njegova druš-tva.133 Dvije moći koje su predane na ta dva načina postaju »zajed-nička moć svakog pripadnika društva.«134

Budući da čovjek predaje svoju moć i budući da njegova moćne može biti predana bez njegove suglasnosti, suglasnost (consent)je nužan uvjet konstituiranja političke zajednice. Tako »ono štozapočinje i stvarno konstituira bilo koju političku zajednicu nijeništa drugo do suglasnost bilo kojeg broja slobodnih ljudi kojičine većinu da se ujedine i udruže u takvu zajednicu«.135 Pored

1 2 8 Isto, knj. II, gl. II, odj . 13.1 2 9 Za Lockeovu konstrukciju političke zajednice, vidi Dunn, The Political

Thought ofJohn Locke, str. 120-148; Tully, A Discourse on Property, str. 158-163.1 3 0 L o c k e , Two Treatises on Government, knj. II, gl. IX, odj . 128.1 3 1 Isto, knj. II, gl. IX, odj . 129.1 3 2 Isto.1 3 3 Isto, knj. II, gl. IX, odj . 130.1 3 4 Isto, knj. II, gl. XI, odj . 135.1 3 5 Isto, knj. II, gl. VIII, odj. 99.

74 75

toga što je konstituirajući uvjet političke zajednice, »suglasnost...čini nekoga pripadnikom neke države«.136 Postati pripadnik poli-tičke zajednice znači postati konstitutivni element političkog tije-la: »Dočim je on, koji je jednom stvarnim sporazumom i nekomizričitom izjavom dao svoju suglasnost da pripada nekoj državi,trajno i neizbježno obvezan da bude i stalno ostane njen podaniki nikad više ne može opet biti u slobodi prirodnog stanja, osimako se zbog neke nevolje vlada, pod kojom se nalazi, raspadne,ili mu pak nekim javnim aktom ne uskrati da i dalje bude njenpripadnik.«"7 Tako ljudi stvaraju političko tijelo čiji su oni dije-lovi i njihove moći njegova moć: »kad neki broj ljudi, suglasnošćusvakog pojedinca, stvore zajednicu, oni su time stvorili tu zajed-nicu kao jedno tijelo, s moći da djeluje kao jedno tijelo«.139 Su-glasnost koja konstituira političku zajednicu uključuje sporazumda se bude obvezan »voljom i odlukom većine«, pripadnici »činejedno političko tijelo, gdje većina ima pravo da djeluje i odlučujeza ostale«.139 Budući da se aposlutna monarhija ne zasniva nasuglasnosti, ona nije uopće politička zajednica.140

Dalje, kada je politička zajednica konstituirana, ona donosiodluku o tome kome će biti povjerena (trust) politička moć.141

Za Lockea je to temeljno pitanje politike: »Veliko pitanje kojeje u svim vremenima uznemiravalo ljude i skrivilo im najvećimdijelom ona zla koja su razorila gradove, raselila pučanstvo uzemljama i poremetila mir u svijetu, nije bilo da li u svijetu pos-toji moć, niti odakle ona potiče, već tko je treba imati.«142 Njegovje odgovor da većina odlučuje o tome, a o njenoj odluci ovisitće oblik zajednice ili ustav, ili oblik vladavine: »Većina imajući... nakon prvotnog udruživanja ljudi u društvo, cjelokupnu moćzajednice prirodno u sebi, može uporabiti svu tu moć u stvaranjuzakona za zajednicu s vremena na vrijeme, i izvršavanju tih za-kona preko službenika koje je sama imenovala, i tad je oblikvladavine savršena demokracija; ili pak može staviti moć stvaranjazakona u ruke nekolici izabranih ljudi i njihovih nasljednika ili

•' 1 3 6 Isto, knj. II, gl. VIII, odj. 122. ' :: < ' • / ' " ",.'1 3 7 Isto, knj. II, gl. VIII, odj. 121. , ,1 3 8 Isto, knj. II, gl. VIII, odj. 96.1 3 9 Isto, knj. II, gl. VIII, odj. 95.1 4 0 Isto, knj. II, gl. VII, odj. 90.1 4 1 Za L o c k e o v po jam povjerenja, vidi Laslett, Iiitroduction, str. 1 1 3 - 1 1 7 .1 4 2 Isto, knj. I, gl. XI, odj. 106.

76

gjjednika, i tad je to oligarhija; ili pak u ruke jednog čovjeka, itad je to monarhija; ako njemu i njegovim nasljednicima, to jenasljedna monarhija; ako njemu samo za života, ali se poslije nje-gove smrti njoj vraća samo moć imenovanja sljednika, izbornaanarhija. I tako u skladu s time od tih oblika zajednica možestvoriti složene i mješovite oblike vladavine, kako ona smatrauputnim. I ukoliko većina prvotno preda zakonodavnu moć jed-noj ili nekolicini osoba samo za vrijeme njihova života, ili za nekoograničeno vrijeme, a da se potom vrhovna moć njoj vrati, kadase ona na ovaj način vrati, zajednica je može opet iznova raspo-rediti u čije god ruke želi i tako konstituirati novi oblik vladavine.Budući da oblik vladavine zavisi od postavljanja vrhovne moći,koja je zakonodavna, ne može se zamisliti da niža moć treba na-ređivati višoj, ili da neka druga, osim vrhovne, stvara zakone, teprema tome kako je postavljena moć donošenja zakona, takav jei oblik države.«™3

Bitno je da se moć zajednice samo povjerava, a ne otuđuje,te se ona vraća zajednici kad vladar postupa suprotno ustavu:»budući da je zakonodavstvo samo opunomoćena moć djelovanjaza određene ciljeve, još uvijek preostaje u puku vrhovna moć daukloni ili promijeni zakonodavstvo, kada nađe da je zakonodavniakt suprotan povjerenju koje je dao. Budući da je sva moć datas povjerenjem za postizanje cilja, tim je ciljem ograničena, kadgod je taj cilj očigledno zanemaren ili spriječen, povjerenje nužnomora biti izgubljeno, a moć prijeći u ruke onih koji su je dali,koji je ponovno mogu postaviti tamo gdje će smatrati da je naj-bolje za njihovu sigurnost i zaštitu. I tako zajednica neprekidnozadržava vrhovnu moć.«w

Naredni je korak u konstrukciji političke zajednice utvrđivanjenjezine svrhe, ili krajnjeg cilja. Svrha je čovjekove prirodne moćivlastito održanje i održanje drugih, a to je i svrha političke moći:»Tako kako je cilj i mjera te moći, kada je u rukama svakog čovjekau prirodnom stanju, održanje svih u njegovoj zajednici, to jest,svih ljudi općenito, ona ne može imati nikakav drugi cilj ili mjerukada je u rukama suca, do održanja pripadnika tog društva.«;145

»Zakonodavna je moć ona koja ima pravo da odredi kako će bitiuporabljena sila države poradi održanja zajednice i njenih pripad-

1 4 3 Isto, knj. II, gl. X, odj. 132.1 4 4 Isto, knj. II, gl. XIII, odj. 149. ':1 4 5 Isto, knj. II, gl. XV, odj. 171. V,

77

nika.«146 Budući da su održanje ljudi i održanje društva dva zakonaprirode, Lockeova analiza moći pokazuje kako bi mogla nastati poli-tička zajednica koja je upravljana zakonom prirode i njime ob-vezana: »Obveze zakona prirode ne prestaju u zajednici, već su umnogim slučajevima točnije određene, a ljudskim zakonima su impridružene poznate kazne da bi se provelo njihovo poštivanje.«147

Dakle, pravila koja zakonodavac propisuje za ponašanje ljudi, kaoi samo njegovo ponašanje i ponašanje drugih ljudi, moraju biti uskladu s zakonom prirode, tj. voljom Boga. Politički autoritet uklju-čuje samo one radnje koje se ispravno mogu opisati kao izvrženjeBožjih svrha.

Locke opisuje svrhu političke zajednice u kategorijama javnogdobra (public good): »Njihova moć je u svojim krajnjim granicamaograničena na javno dobro društva. To je moć koja nema nikakvogdrugog cilja do održanja.«148 Javno dobro može se odrediti kaonačelo pravednosti koje upravlja zajednicom na jedan od dvaslijedeća načina: kao agregativno načelo ono upućuje samo naukupan zbroj dobara koje uživa pojedina skupina; kao distributiv-no načelo ono upućuje na udio u tom dobru koji različiti pripad-nici skupine uživaju. Locke rabi javno dobro kao distributivnonačelo. Budući da je javno dobro isto što i prirodna svrhaodržanja primjenjena na političku zajednicu, ono je ekvivalentoodržanju svakog čovjeka. Kao što je rečeno, održanje svakog čo-vjeka povlači tri prirodna prava: na održanje, na slobodu održanjasamog sebe i drugih i na materijalna dobra potrebna na održanje.U prirodnom stanju ti su zahtjevi na život, slobodu i vlasništvouobličeni i uređeni na prirodan način, te je time ostvarenoodržanje. U političkoj zajednici skrb je za javno dobro ekviva-lentna osiguranju života, slobode i vlasništva svakog, a političkamoć »ne može imati nikakav drugi cilj ili mjeru ... do održanjepripadnika tog društva i njihovih života, sloboda i posjeda«.149

Izjednačujući javno dobro s održanjem i time s dobrom iliodržanjem svakog, Locke postiže to da cilj zakonodavstva budeistovjetan cilju zbog kojeg ljudi ulaze u političku zajednicu. Čo-vjek »teži i voljan je stupiti u društvo sa drugima koji su već

1 4 6 Isto, knj. II, gl. XII, odj. 143.1 4 7 Isto, knj. II, gl. XI, odj. 135.1 4 8 Isto. Opće dobro, dobro društva ili zajednice, i javno dobro različiti su izrazi

koje Locke rabi opisujući svrhu zbog koje je zajednica ustanovljena.1 4 9 Isto, knj. II, gl. XV, odj . 1 7 1 .

ujedinjeni, ili imaju namjeru ujediniti se, poradi uzajamnog održa-nja svojih života, sloboda i imetaka, koje nazivam općim imenomvlasništvo«.150 Zakonodavac izvršava svoju dužnost da ostvarizajedničko dobro tako što održava život, slobodu i posjede. Ljudipredaju svoje prirodne moći i ulaze u političku zajednicu »jedinos namjerom u svakoga da bolje održi sebe, svoju slobodu i vlas-ništvo; ... za moć društva, ili zakonodavca kojeg oni konstituiraju,nikada se ne može pretpostaviti da seže dalje od zajedničkog dobra;već je obveza zaštiti svačije vlasništvo osiguravajući ga od onih... nedostataka, koji su učinili prirodno stanje nesigurnim i neu-godnim«.151 Svrha političke zajednice ili »cilj same vladavine ...jest javno dobro i održanje vlasništva.«152

Kad su karakteristična svojstva države određena, preostaje dase zakonodavstvom uredi pravo vlasništva i posjed nad zemljiš-tem. Tully pripisuje Lockeu stajalište da je vlasništvo u političkojzajednici tvorevina te zajednice, te kada čovjek ulazi u političkuzajednicu »svi posjedi koje čovjek ima u prirodnom stanju ... po-staju posjedi zajednice«, a »razdioba vlasništva postaje konven-cionalna«.153 Zakonodavstvo treba osigurati pravednu i jednakuraspodjelu zajedničkih dobara svakom pripadniku zajednice uskladu s temeljnim načelom pravednosti »svakome proizvode nje-gove poštene radinosti«.154 Kad je to načelo zbog nekog razloganeprimjenjivo, potreba i nasljeđivanje funkcioniraju kao dva pri-rodna načela koja osiguravaju da će svaki čovjek imati dovoljnoza svoje održanje.155 T&ko je društvena funkcija svake raspodjele

1 5 0 Isto, knj. II, gl. IX, odj. 123.1 5 1 Isto, knj. II, gl. IX, odj. 131.1 5 2 Isto, knj. II, gl. XIX, odj. 239.1 5 3 Za L o c k e o v u koncepci ju vlasništva u polit ičkoj zajednici (konvencionalnog

vlasništva), vidi Tully, A Dlscourse on Property, str. 1 6 3 - 1 7 0 .1 5 4 L o c k e , Two Treatises on Government, knj. I, gl. IV odj. 42.1 5 5 Prema Lockeu, rad nije jedini prirodni osnov individualnog vlasništva. On

navodi također nasljeđivanje i milosrđe: »Kao što pravednost daje svakom čovjekunaslov na proizvod njegove poštene radinosti, a baštini pravična prisvajanja svojihpredaka, tako i milosrđe daje svakom čovjeku naslov na onoliki dio tuđeg izobiljakoji će ga izbaviti iz krajnje oskudice u kojoj nema nikakvih sredstva da se na druginačin održi« (isto). Kad niti jedno drugo sredstvo nije dostupno čovjeku da osigurasvoje održanje, pravo na sredstva za održanje zadobiva prvenstvo pred pravom naddobrima druge osobe: »Čovjek ne može pravedno koristiti nevolju drugoga da bi gaprinudio da mu postane vazal, uskraćujući pomoć koju Bog zahtijeva od njega dapruži svom bratu u oskudici, kao što to onaj koji je jači ne može zgrabiti slabijeg,Prinuditi ga na poslušnost i, s nožem pod grlom, ponuditi mu smrt ili ropstvo« (isto).Vidi također Tully, A Discourse on Property, str. 131-135.

78 79

vlasništva dvostruka: da svakome osigura potrebna sredstva zaodržanje i da svakome omogući obavljanje svog zanimanja i uži-vanje u njegovim plodovima na način primjeren čovjeku i ana-logan aktivnosti Boga kao stvaratelja.

Jednom kada su u zajednici doneseni zakoni koji uređujuprivatno vlasništvo, zakonodavac ne može kršiti građanska pravaodređena tim zakonima. Vladar »ne može oduzeti bilo kojem čo-vjeku bilo koji dio njegova vlasništva bez njegove suglasnosti«.156

Budući da je »vlada, u čije god ruke da je stavljena, bila ... po-vjerena pod tim uvjetom i zbog tog cilja da bi ljudi mogli imatii osigurati svoje vlasništvo, vladar ili senat, kakvu god moć mogliimati da donose zakone za uređenje vlasništva između podanikajednoga prema drugome, nikad ne mogu imati moć da uzmu zasebe svo ili neki dio vlasništva podanika, bez njihove suglasnosti.Jer bi to u stvari bilo ostaviti ih bez ikakvog vlasništva uopće.«157

Zaključak koji Locke izvodi iz svoje koncepcije prirodnog vlas-ništva jest da je oporezivanje bez suglasnosti nevaljano.158 Prak-tična je implikacija tog zaključka poticaj na revoluciju: »kada godzakonodavci nastoje oduzeti ili uništiti vlasništvo puka, ili njegasvesti na roblje pod samovoljnom moći, oni sebe stavljaju u stanjerata s pukom koji je zatim razrješen svake dalje poslušnosti i pre-pušten općem utočištu koje je Bog pružio svim ljudima protivsile i nasilja«.159

Tako Lockeova koncepcija vlasništva poražava Filmerovu kon-cepciju neograničenog prava apsolutne državne moći, kao štoporažava u širem smislu i koncepcije Grotiusa i Hobbesa.160 Pravona otpor samovoljnom vršenju državne moći, poražava Filmerovosvođenje građana na položaj robija. A isto vrijedi za Filmerovukoncepciju apsolutnog privatnog vlasništva. Takva je apsolutnamoć unutar zajednice nelegitimna jer država mora stvoriti takvagrađanska prava koja su približna prirodnim pravima svakog čo-vjeka. Revolucija je krajnja obrana protiv pojave svakog oblikaapsolutne moći, bilo u društvu, bilo u državi. Prema Tullvu, u

1 5 6 L o c k e , Two Treatises on Government, knj. II, gl. X I , odj . 138.1 5 7 Isto, knj. II, gl. X I , odj. 139. , , .. ,,. •. .. •1 5 8 Isto, knj. II, gl. XI, odj. 140. .•'; l

1 m Isto, knj. II, gl. X I X , odj. 222. '1 6 0 Pored toga, naravno, Lockeova je ideologijska meta bila politika engleske

krune, ti jekom 1680. i 1685-1688., da m i m o p a r l a m e n t a n a m e ć e p o r e z e i konfisciraimovinu (vidi Dunn, The Political Thought of John Locke, str. 216; Tk\ly,A Discourseon Property, str. 172).

80 . • '

Lockea je pravo na revoluciju »zadnji bedem vladavine prava iustrojstva zajednice u suglasju s prirodnim zakonom«.161

6. Waldronova kritika Tullyeva tumačenja Lockea

Jeremv Waldron je kritizirao Tullvevo tumačenje Lockeovekoncepcije vlasništva. Prije svega, Waldron smatra162 da Tullvevotumačenje vlasničkih prava kao stvoriteljevih prava vodi zaključ-ku koji je prejak. Prema istom autoru, prava su stvoritelja apso-lutna prava, nisu ograničena bilo kakvom dužnosti, te kada Lockegovori o pravu stvoritelja »da uništi vlastito djelo« on ne spo-minje dodatno ograničenje koje obično spominje uz čovjekovovlasništvo, naime, da netko ima pravo uništiti stvar jedino »rabećije«. Kad se vlasnička prava shvate kao prava stvoritelja, tad jevrlo teško objasniti uvjet kvarenja i trajno ograničenje univerzal-nog prava na sredstva za održanje. Iz stvaranja »nalik Božjem«slijedila bi prava »nalik Božjim«, a to je prejak opis za vlasničkaprava za koja se pretpostavlja da ih ljudi imaju kao prisvajatelji.Waldron navodi da, mada Locke smatra čovjeka stvorom koji jeBogu nalik, on rabi taj opis da uputi na intelektualnu narav čo-vjeka, a ne na čovjeka kao na homo fabera ili homo laboransa.Locke ne povezuje čovjekovu sličnost Bogu s njegovom proiz-vodnom sposobnosti, već nastoji razlikovati čovjeka i Boga u tompogledu. Ideja da produktivni rad uključuje čin stvaranja nailazina istu vrstu poteškoće kao i ideja da je začeće djeteta stvaralačkičin njegovih roditelja. U tom je konteksu Lockeov argument bioda budući da čovjek ne zna opis pod kojim je djete stvoreno, onne može steći prava stvoritelja nad njim. A isti je argument valjani u kontekstu proizvodnje vanjskih predmeta: prema tom krite-riju, ljudi koji su zasijali žito na svom zemljištu ne bi bili vlasnicistabljika koje izrastu. Zacijelo, najviše što većina ljudi čini jest dazapočinje ili se upliće u procese, ne shvaćajući u cjelosti njihovoodvijanje, koji vode rezultatu koji oni nisu u cjelosti zamislili.Na drugoj strani, Waldron zaključuje, ako se to smatra dovoljnimda se računa kao stvaranje, Locke ostaje bez bilo kakvog argu-menta protiv tradukcionizma.

Tully, A Discourse on Property, str. 173.1 6 2 Vidi VValdron, The Right to Private Property, str. 198-200.

81

Dalje, VValdron kritizira163 Tullvevo pripisivanje Lockeu kon-cepcije konvencionalnog vlasništva. Prema Waldronu, ako su na-kon ustanovljenja političke zajednice vlasnička prava konvencio-nalna, ako ona ne zadržavaju prvenstvo u odnosu na politiku, tadse više ne može smatrati da ta prava ograničavaju državu u skrbiza blagostanje, ili u vršenju preraspodjele. Jer država, opozivajućivlasnička prava koja su postojala u prirodnom stanju, može sadaustanoviti, pozivajući se na javno dobro, novu skupinu prava, kojase od samog početka smatraju podložnim preispitivanju, ograni-čavanju i, prema potrebi, povremenoj preraspodjeli. Waldronnavodi da prema Tullvevu tumačenju ustanovljenje takvog sustavavlasništva nije nepravedno. Ali, prema Waldronu, vlasnička pravau Lockeovom prirodnom stanju mogu se tumačiti kao »prijelaz-na« ili »uvjetna« bez da se prihvati Tullvevo tumačenje. Može setvrditi da su ta prava uvjetna i potrebuju naknadnu potvrdu pu-tem zakona političke zajednice, ali da zahtjev pozitivne potvrdene uključuje bilo kakvo njihovo ukidanje, ili bitno ograničavanje.U svrhu takva tumačenja značajna su dva međusobno povezanarazlikovanja: jedno je između prirodnih bogatstava koja su bilau posjedu pojedinaca u trenutku kada je ustanovljena političkazajednica i onih koja to nisu bila; a drugo je između vlasničkihprava pojedinaca nad zemljištem i nadležnosti države nad pod-ručjem. Dočim država smije raspodijeliti prirodna bogatstva izemljište koji nisu bili u posjedu pojedinaca u trenutku usta-novljenja političke zajednice, a na području su nad kojim onaima nadležnost, to ne smije činiti s onima koji su to bili.

4. Paineova teorija prirodnih prava

1 6 3 Vidi isto, str. 232-241.

82

Najpoznatiji je zastupnik teorije prirodnih prava u osamnaes-tom stoljeću bio Thomas Paine (1737-1809). Paineov je spis Com-mon Sense (1776) bio najznačajnija brošura američke revolucije,a njegovo je djelo The Rights ofMan (1791-92) bilo najpoznatijaobrana francuske revolucije.1 U njima je on kritizirao i odbaciomonarhijski, te zastupao republikanski oblik vladavine i zastup-ničku demokraciju, i izložio je prvi nacrt države skrbi. Mada sePainea smatra poglavito prvim svjetskim revolucionarom, a tekpotom značajnim teoretikom prirodnih prava, njegovi spisi sadržepronicivu analizu tadanjeg društva i inspirativne prijedloge za no-vi poredak.2

/. Monarhijski i republikanski oblik vladavine

Paine se u spisu Common Sense zalaže za proglašenje nezavis-nosti američkih kolonija od Velike Britanije, kao i za usvajanjerepublikanskog oblika vladavine u njima. On kritizira monarhijskioblik vladavine kao oprečan razumu i Svetom pismu. Monarhijesu ostavile »svijet u krvi i pepelu«.3 One neizbježno pokazujusklonost prema tiraniji i korupciji, a nastale su osvajanjem, uzur-pacijom, silom i prijevarom. Nasljedne monarhije su uvreda i pri-jevara za buduća pokoljenja, jer otvaraju »vrata glupom, zlom ineispravnom«.4 Štoviše, Sveto pismo svjedoči da ljudi koji traže

1 Pored Common Sense i The Rights ofMan, Paineova su glavna djela The Ageof Reason (1794-95), Dissertation on the First Principles of Government (1795) iAgrarian Justice (1797).

2 Za potpuniji prikaz Paineovih stajališta od većine drugih do sada objavljenih,vidi Mark Philp, Paine (Oxford, New York: Oxford University Press, 1989).

3 Thomas Paine, Zdrav razum, u Thomas Paine, Prava čovjeka i drugi spisi,lzt>or, predgovor, bilješke i bibliografija Mile Joka, prevela Zlatica Pavić (Infor-mator, Zagreb, 1987), str. 13.

4 Isto, str. 12.

83

monarhiju čine grijeh: »To je oblik vladavine protiv kojeg svjedočiriječ božja, a prati je krvoproliće«.5 Stari je monarhijski poredakneprirodan, nerazuman, korumpiran i Bog ga je osudio. On nemože biti prihvatljiv model za američki narod kojemu je provid-nost namjenila posebnu sudbinu.

Paine kritizira ustavnu praksu Engleske, poglavito učenje omješovitoj vladavini i ustavnoj ravnoteži. Engleski ustav čine»ostaci dviju starih tiranija (monarhijske i aristokratske), pomije-šanih s nekim novim republikanskim primjesama«.6 Donji domjedini je republikanski element, a sloboda se u Engleskoj sastojijedino u tome da Englezi »u Donji dom izaberu svoje predstav-nike«.7 Engleski je ustav loš upravo zato što je monarhija štetnodjelovala na republiku, kruna je monopolizirala Donji dom. Po-litički je sustav Engleske nepopravljiv, jer je korumpiran, a njenaje tiranija prijetnja slobodi američkih kolonija. Ali koliko je ve-lika prijetnja toliko je velika i prilika: »Ovo je ono specifičnorazdoblje koje svaka nacija doživi samo jedanput i koje je pogod-no za formiranje vlade. Mnoge su nacije propustile tu priliku, pasu bile prisiljene prihvatiti zakone svojih osvajača, umjesto dastvaraju vlastite. Međutim, najprije treba izraditi odredbe i na-činiti povelje vladavine, pa tek onda imenovati ljude koji će vršitiodređene funkcije.«8 Američke kolonije su se našle u izuzetnojsituaciji jer im je providnost pružila mogućnost da izgrade vla-davinu na osnovi prvih načela. Ako budu postupale mudro, onemogu postati dio svijeta u koji će se vratiti »prognana« slobodai »utočište čovječanstva«.9

Prema Paineu, nezavisnost Amerike opravdava prirodna nuž-nost, razboritost, prirodno pravo i dužnost prema jedinom istin-skom suverenu Bogu. Mada je Amerika faktički samoupravna,manjka joj potrebno političko ustrojstvo: »Sadašnje stanje Ame-rike zaista je alarmantno«, jer je »bez zakona, bez vlade, bezsvakog drugog oblika vlasti osim one koja se osniva na uljudnos-ti«; »Održava se zahvaljujući djelovanju osjećaja koje nema prem-ca, ali podložan je promjenama i svaki ga tajni neprijatelj po-kušava uništiti«; »Naše je sadašnje stanje zakonodavstvo bez za-

5 Isto, str. 13.6 Isto, str. 6.7 Isto, str. 13.8 Isto, str. 31.9 Isto, str. 26.

a, mudrost bez plana, ustav bez imena i, što je zapanjujuće,savršena nezavisnost koja se bori za zavisnost.«10

Paine kao savjet američkom puku u nevolji nudi priču s po-ukom.11 On traži da »zamislimo neku grupu ljudi koja se nastanilana nekom samotnom dijelu zemaljske kugle, sasvim odvojena odostalih ljudi«. Zajednica će biti njihova prva misao, jer se bezkooperacije neće održati. Potreba ih pomiruje, ujedinjuje u zajed-ničkoj stvari, te jamči pravednost njihovih čina. Ali kako senjihova situacija bude poboljšavala, oni će se »postepeno ... početiopuštati u svojim obavezama i međusobnim odnosima«, te jeočito da je potreban neki oblik vladavine koja će »nadomjestitimoralne vrijednosti«. Da bi ustanovili pravila svojeg vladanja,ljudi će se sastati pod nekim »prikladnim drvom«, a kako sepučanstvo kolonije bude povećavalo (što je uvijek slučaj pod slo-bodnom vladom), potreba za nekim oblikom zastupničkog tijelapostat će očita. Česti će izbori za zastupničko tijelo »izabranimaonemogućiti da djeluju odvojeno od interesa svojih birača ... Česteće izmjene osigurati ostvarivanje zajedničkog interesa u svakomdijelu zajednice ... a na tome se (a ne na beznačajnom imenukralja) temelji snaga vladavine i sreća njezina naroda«.

Pouka je Painove priče slijedeća.12 Amerika je zemljopisno od-vojena od Europe. Njeni su stanovnici našli u njoj utočište odprogona i prekinuli su veze s svojom ranijom domovinom. Ame-rika je krenula vlastitim putem, stekavši svoj identitet i jedinstvo.Nakon raskida odnosa s Velikom Britanijom, Amerika je ostala»bez ikakvih zakona osim umjerenih strasti; ikakve građanskevlasti osim poštene svjetine; i ikakve zaštite osim povremenesklonosti jednog čovjeka prema drugom«. Mada prirodne veze duž-nosti i sklonosti nisu dovoljno jake da bi se kolonije održale bezvlade duže vrijeme, prirodno čuvstvo zajedništva i vrlina ljudi udovoljnoj su mjeri nekorumpirani da je moguće ustanoviti za-stupničku republiku. Samo ako se to učini, Amerika može zašti-ti javno dobro i izbjeći korupciju i propadanje što su zahvatilieuropske države. Buduća sreća Amerike može se zajamčiti jedinoako ona dobije svoju vladu zasnovanu na prvim načelima. Jedinotako će se vrlina održati, u suprotnom cilj i zemlja su izgubljeni.

10 Isto, str. 37.11 Vidi isto, str. 4-5.12 Za tumačenje priče vidi Philp, Paine, str. 32-33.

84 85

U Paineovoj je priči sadržano načelo zastupničke republikei ono podržava njegovu analizu primjerenog oblika vladavine zaameričke kolonije.13 Budući da kolonije pokrivaju veliko područjei uključuju brojno pučanstvo, što čini nemogućom konvenciju cje-lokupnog pučanstva, Paine predlaže kontinentalnu konferencijuzastupnika postojećeg Kontinentalnog kongresa, svake skupštinedržave ili konvencije provincije i naroda u cjelini, izabranih odnaroda. Ta bi konferencija imala zadaću odrediti oblik vladavinei u tu svrhu donijeti povelju, ili ustav.14 Paine smatra uključivanjenaroda u donošenje ustava ravnim društvenom ugovoru: »poveljutreba shvatiti kao ozbiljnu obavezu koju preuzima cjelina, kakobi sačuvala pravo svakoga svoga dijela, bez obzira na to radi lise o vjeri, slobodi profesije ili vlasništva«.15 On vjeruje da je slo-bodno donesen ustav jedina osnova za legitimnu vladavinu i stogarazlikuje zemlje koje imaju ustav i one u kojima, kao u VelikojBritaniji, ne postoji ustav, već samo privremeni oblik vladavine.Također, Paine navodi da Kontinentalni kongres mora biti jed-nodoman, da svaki naredni kongres treba birati predsjednikaizmeđu zastupnika druge kolonije dok se ne izreda svih trinaestdržava, te da »kako bi zakonom postalo ono što je zaista praved-no, većinu treba predstavljati tri petine kongresa«.16 Paine inzis-tira na značaju širokog, ravnopravnog zastupništva. Također, onsmatra da je Americi potrebna jaka kontinentalna vlada kako biujedinila zemlju. Države nemaju prava protiv kongresa, njihovisu »problemi domaći, a nadležan će biti američki kongres«.17 ZaPainea je snaga Amerike »kontinentalne, a ne pokrajinske pri-rode«.18

Usprkos Paineovim demokratskim sklonostima, njegove opas-ke o ustavu nisu u skladu sa slovom i duhom njegove priče.19 Tako,ustav ne treba biti potvrđen od naroda; ne inzistira se na općempravu glasa; ne pokazuje se zbog čega su odaslanstvo i zastup-ništvo prihvatljive zamjene za izravnu participaciju; glasovanje uizborima za kontinentalnu konferenciju smatra se potpunom

13 Vidi isto, str. 33-34.14 Vidi Paine, Zdrav razum, str. 24.15 Isto, str. 31.16 Isto, str. 23.17 Isto.18 Isto, str. 24.19 Vidi Philp, Paine, str. 36.

ugovornom suglasnosti na sve što konferencija bude proglasila;a protiv nacionalne suverenosti, koju traži javno dobro, pojedincii države nemaju nikakvih prava. Prema Mark Philpu, nesklad semože objasniti, dijelom, Paineovom ulogom zagovornika američ-ke revolucije, a dijelom njegovom uporabom jezika i postavkioboje, prirodnopravnih i republikanskih teoretika politike, kojeje vrlo teško pomiriti, ako je to uopće i moguće.20

2. Prirodna prava, narodna suverenosti zastupnička demokracija

Francuska revolucija (1789) i Edmund Burkeov (1741-1797)napad na njena načela u Reflections on the Revolution of France(1790)21 pružili su Paineu prigodu za dalju razradu vlastita staja-lišta. Paine u The Rights ofMan napada nasljedni sustav i razvijaskupinu argumenata o povezanim pitanjima prirodnih i građan-skih prava, ustava, narodne suverenosti, općeg prava glasa i zas-tupničke vladavine. On rabi te argumente u pobijanju Burkeoveobrane status quo i opravdanja društvenih i političkih nejednakos-ti Velike Britanije.22

2 0 Za napetosti između republikanizma i libertarijanizma u Paineovoj teorijividi isto, str. 36-40. Prema Philpu, Paine se u svojim kasnijim spisima, poglavito udrugom dijelu The Rights of Man, oslobodio postavki republikanizma, pa su time irečene napetosti u njegovoj teoriji nestale (vidi isto, str. 68).

21 Edmund Burke, Reflections on the Revolution in France, Edited with an Intro-duction by Conor Cruise O'Brien (Harmondsworth: Penguin Books Ltd., 1969).Burkeove su Reflections on the Revolution in France pisane tijekom prve polovine1790. i objavljene u s tudenom iste godine. Postigle su veliki uspjeh u Velikoj Britanijii medu neprijateljima francuske revolucije na europskom kontinentu, gdje su bileprevedene na francuski i njemački jezik. Medu brojnim odgovorima koje su izazvale,najpoznatiji je Paineov u The Rights of Man. Drugi su značajni odgovori: MaryWollstonecraft, A Vindication of the Rights of Men (1790); James Mackintosh,Vidnkiae Gallicae (1791); i William Godwin,^ln Enquiry ConcerningPolitical Juslice

CG O'Brien, u Introduction u Burke, Reflections on the Revolution in France(vidi naročito str. 34-41), daje vrlo zanimljivo tumačenje Burkeove političkeuozofije prema kojem ona samo na prvi pogled izgleda kao obrana postojećeg

Poretka, dočim ona, u stvari, predstavlja, u j e d n o m od svojih aspekata, najoštrijun t i k u postojećeg poretka u zemlji Burkeova rođenja, Irskoj, i vladajućeg sustava

. e J a u samoj Engleskoj. Naglašavajući Burkeovo irsko podrijetlo, katoličku vjero-P°vijest njegove obitelji i pripadništvo vladajućoj frakciji whigovaca, O'Brien tvrdi

a Je za razumijevanje Burkeove političke filzofije značajna podvojenost izmeđuJegove javne osobe i njegovih osjećaja prema svom narodu i zemlji svog rođenja.

Tako je Burkeu, kao vvhigovcu, draga slavna engleska revolucija (1688), barem u

87

Burke u Reflections on the Revolution of France uzima kao po-lazište za svoj napad na načela francuske revolucije RichardPriceovu (1723-1791) propovijedi Discourse on the Love of ourCountry (1789) o engleskoj slavnoj revoluciji. Priče je u svojojpropovijedi tvrdio da je u revoluciji puk legitimno vršio svojaprava da bira svoje vladare, da ih kazni za loše vladanje i da usta-novi vladavinu za sebe. Također, dovodeći u vezu tadašnje prilikeu Francuskoj s onima u Engleskoj, on je tvrdio da pravi Englezitrebaju iskoristiti prigodu za radikalnu političku reformu. Uzne-miren pokušajem izvoza revolucionarnog raspoloženja u Engles-ku, Burke odlučno poriče da puk ima rečena prava, te da je slavnarevolucija potvrdila njihovo postojanje. On u potporu svom sta-jalištu navodi tadašnji zakon Parlamenta prema kojem smo »mi(tadašnji narod Engleske), naši nasljednici i naše potomstvo zauvi-jek obvezni pokoravati se njima (Williamu i Mary) i njihovimnasljednicima i potomstvu«, te kaže »ako je narod Engleske i po-sjedovao takvo pravo prije (revolucije), on se njega tada najdos-tojanstvenije odrekao, u svoje ime i u ime svog potomstva, i tozauvijek«.23

teoriji, dočim mu je, kao Ircu, mrska legalizirana prevlast protestanske manjine nadkatoličkom većinom u Irskoj, zasnovana na revolucionarnom sporazumu. Tu jepodvojenost pojačala francuska revolucija, poglavito njezino odobravanje u nekimkrugovima u Engleskoj i dovođenje u vezu s engleskom revolucijom, podsjetivšiBurkea koliko je revolucionarna, anti-katolička, i njemu strana, bila engleskarevolucija. Prema O'Brienu, uznemirujuću viziju trebalo je istjerati, a veliki i naj-snažniji dio argumenta u Burkeovim Reflections on the Revolution in France i njegovuspisu Appeal from the New to the Old Whigs (1791) sastoji se u nastojanju da sepokaže kako engleska revolucija, oprečno francuskoj, nije uopće bila revolucionar-na. Ali istovremeno, prema istom autoru, Burkeov argument upućen plemstvu iveleposjednicima u Engleskoj ima za cilj uvjeriti te staleže da su njihovi interesipovezani s interesima katolicizma u Europi, da je katolicizam utvrda poretka, a daje protestantizam u svojim militantnim antikatoličkim oblicima prirodni rasadnikjakobinizma. Prihvaćanje tog argumenta krajnje je pogubno za vladajući kastinskisustav u Irskoj, koji se je održavao na načelu da lojalnost zahtijeva antikato-ličanstvo. (Kasnije je Burkeov argument, točnije njegov »prokatolički« dio, bio pri-hvaćen i odigrao je značajnu ulogu u evoluciji britanske politike u pravcu u kojemje on to želio.) U odnosu na Englesku i Europu simpatiziranje je katolicizma naravnokontrarevolucionamo, ali u odnosu na Irsku, težnje su katolika objektivno revolucio-narne, jer su izraz želje potlačenog naroda za slobodom. Stoga, O'Brien tvrdi da kadaje Burke najneumjerenije kontrarevolucionaran, u odnosu na Francusku i Europu, onje najistančanije subverzivan u odnosu na postojeći poredak svoje domovine.

Zanimljivo je spomenuti da Waldron bez obrazloženja odbacuje O'Brienovotumačenje kao »spletkarsko prenaglašavanje značaja Burkeovog irskog podrijetla zanjegovu političku filozofiju« (Jeremv Waldron, »Bibliographical essay«, u Waldron(ed.), 'Nonsense upon Stilts', str. 224.

23 Burke, Reflections on the Revolution in France, str. 104.

Paine odgovara Burkeu da »Nikada nije, neće i ne može pos-tojati parlament, grupa ljudi ili generacija, ni u jednoj zemlji, kojabi posjedovala pravo ili moć da se obvezuje i vlada potomstvomdok je svijeta, te da određuje kako će se upravljati i tko će uprav-ljati.«24 Oprečno tome, tvrdi Paine, »svako vrijeme i generacijafflora biti slobodna da sama odlučuje o svim pitanjima jednakoKao što su to činile i generacije prije nje«.25 Paine smatra da akobilo koja skupina ljudi ima pravo oblikovati vladu i ustanovitiskupinu moći da uređuje njene postupke, te ako ona ima to pravojednostavno na osnovi svojstva pripadnosti ljudskom rodu, tadsve skupine moraju imati to pravo. Apsurdno je tvrditi da onošto jedna skupina ljudi ima pravo činiti, kao skupina ljudskih bića,naredna pokoljenja nemaju pravo to činiti. Moglo bi se tvrditida su samo oni koji su sudjelovali u revolucionarnoj nagodbi1688. godine imali pravo koje naredna pokoljenja nemaju, kadbi to pravo bilo posebno, a ne prirodno pravo - tj. pravo kojeim je pripadalo na osnovi nekog njihovog posebnog svojstva, ko-je nemaju naredna pokoljenja. Ali koje je to posebno svojstvomoglo biti, tko je mogao imati ovlaštenje dodijeliti posebno pravoi na osnovi čega je mogao imati ovlaštenje dodijeliti to pravo?Paine nastoji pokazati da je poteškoća s argumentima povijesnogpresedana da oni ne idu dovoljno daleko u prošlost. Da bi sezasnovalo zahtijevanje prava na povijesnom presedanu, moramose vratiti u prošlost, ali tad ćemo »stići ... do dana kad je čovjekstvoren«.26 Osnov je čovjekova prava Božje stvaranje čovjeka. Alitaj najviši autoritet samo potvrđuje »jedinstvenost čovjeka«, nače-lo da su svi ljudi rođeni jednaki i stoga imaju jednaka prirodna pra-va. Iz toga slijede dvije stvari, da niti jedan čovjek ne može tvrditida je božanski izabran da vlada, te da prava jednog pokoljenjamoraju biti ista kao i prava svakog drugog pokoljenja. Ako sejedno pokoljenje ima pravo podvrgnuti nasljednom monarhu, tadsva pokoljenja moraju imati to pravo. Ali ako sva pokoljenjaMaju to pravo, tad ga nema niti jedno pokoljenje.

Međutim, Paineovo se stajalište oslanja na prirodna prava kojaBurke opetovano naziva »metafizičkom apstrakcijom«.27 Burke ne

Thomas Paine, »Prava čovjeka«, u Paine, Prava čovjeka i drugi spisi str 4825 Isto.26 Isto, str. 64.

Za Burkeovu optužbu »metafizičke apstraktnosti« prirodnih prava, vidi višeemy Waldron, Edmund Burke's Reflections on the Revolution in France, u

a l d ron (ed.), 'Nonsense upon Stilts', str. 85 ff.

89

poriče postojanje određenih prirodnih prava, primjerice prava nasamoobranu i prava na vlastiti sud.28 Ali ta prava nisu sve što jeznačajno, jer se svaki pojedinac da bi postao pripadnikom gra-đanskog društva, mora odreći tih prava, ili ih dati u zamjenu, zakoristi koje mu to pripadništvo donosi. Burke naziva te koristi»stvarnim pravima ljudi«: »Ako je građansko društvo stvoreno ukorist čovjeka, sve koristi za koje je ono stvoreno postaju njegovopravo. Ono je ustanova dobrotvornosti; i samo je pravo dobro-tvornost postupanja prema pravilu. Ljudi imaju pravo živjeti pre-ma tom pravilu; oni imaju pravo na pravednost; između svojihsunarodnjaka, bez obzira imaju li njihovi sunarodnjaci političkufunkciju ili obično zanimanje. Oni imaju pravo na plodove svojeradinosti; i na sredstva da učine svoju radinost plodotvornom.Oni imaju pravo na stečevine svojih roditelja; na uzdržavanje inapredak svog potomstva; na pouku u životu i utjehu u smrti.«29

Prava ili koristi građanskog društva bit će sigurna samo ako sesvaki pojedinac odrekne »prvog temeljnog prava neugovornogčovjeka, to jest da sam sudi i presuđuje u svom slučaju«, jer čovjek»ne može uživati u isti mah i prava negrađanskog i građanskogstanja«, u prvom strasti ljudi nisu pod nadzorom, a u drugom»sklonosti ljudi trebaju često biti usmjeravane, njihova volja nad-zirana, a njihove strasti potčinjene«.30 Da bi koristi građanskogdruštva bile sigurne, ljudi se moraju podrediti vladavini »moćikoja im je izvanjska« i koja nije »podređena onoj volji i onimstrastima koje ima zadaću obuzdati i podrediti.« Ali kako se »slo-bode i ograničenja mijenjaju s vremenom i okolnostima, i trpebeskrajne promjene, one se ne mogu utvrditi na osnovi bilo kojegapstraktnog pravila; i ništa nije tako glupavo kao što je rasprav-ljati o njima na osnovi tog načela«.31 Odričući se prava na samo-upravu ljudi gube pravo na participaciju u vladavini i politici svogdruštva. Tako ustrojstvo vladavine postaje stvar prikladnosti, aprava koja ljudi imaju u prirodnom stanju nisu relevantna zapitanje prikladnosti. Ako je nasljedna monarhija prikladna, tadse na osnovi činjenice da ona odriče politička prava većini svojihpodanika ne može tvrditi da ona nije legitimna.

Burkeovo shvaćanje društva pruža nedvosmislenu podršku na-sljednom sustavu. Društvo je gusto tkivo ustanova, zakona, pra-

28 Vidi Burke, Reflections on the Revolunon in France, str. 150-151.2 9 Isto, str. 149.30 Isto, str. 151.3 1 I s t o . • • • •

90

vila, normi, vrijednosti i značenja, koje se može održati samo akoga njegovi pripadnici poštuju i ako oni priznaju svoju obvezuprema svojim prethodnicima i svojim potomcima da ga sačuvajuneizmjenjena. Društvo se temelji na ugovoru, ali taj ugovor nijetrgovački ugovor, već je partnerstvo »između onih koji žive, kojisu mrtvi i onih koji se imaju roditi«.32 Svrha je partnerstva datavišim prirodnim poretkom: »Svaki je ugovor svake pojedinačnedržave odredba velikog pretpovijesnog ugovora vječnog društva,koji povezuje niže s višim prirodama, spaja vidljivi i nevidljivisvijet, u skladu s stalnim sporazumom sankcioniranim svetom za-kletvom koja obuzdava sve fizičke i sve moralne prirode, svakuna njoj određenom mjestu.«23 Hijerarhijski je poredak prikladan,jer je prirodan, a prirodan je, jer je božanski.34 Taj poredak nijemoguće iz temelja mijenjati. »Neprincipijelna lakoća mijenjanjadržave toliko često, u tolikoj mjeri, i na toliko načina, koliko jeu opticaju ideja ili moda, pokidala bi svu vezu i kontinuitet drža-ve. Niti jedno pokoljenje ne bi se moglo povezati s drugim. Ljudibi jedva bili bolji od ljetnih muha.«35 Radikalna promjena nemože biti pravedna i umna svrha svjesnog izbora: »ako se onošto je samo podređivanje nužnosti učini predmetom izbora, kršise zakon, vrijeđa se priroda, i propisuje se buntovništvo, izbacujese i protjeruje iz ovog svijeta uma, poretka, mira, vrline i plodnogpokajništva, u antagonistički svijet ludila, nesloge, grijeha, pomut-nje i jalove tuge«.36 Dužnost je podanika da se pokorava poretku»plodnog pokajništva« i većina ne može imati bilo kakva političkaprava koja bi joj dopuštala da ga sruši.

Tako je za Burkea pravo pitanje opreka ne između nasljednogprava i zastupničke vladavine, već između nasljednog prava i anar-hije prirodnog stanja.37 Odricanje od prava anarhije u zamjenuza privilegije društvenog poretka razložna je zamjena, te je bes-misleno tvrditi kako su prava pojedinaca povrijeđena stvaranjemnasljedne monarhije. Za Burkea inzistirati na tome da jednopokoljenje ne može obvezati naredno znači vratiti svako poko-

32 Isto, str. 194-195.33 Isto, str. 195.34 Međutim, Burke odbacuje učenje o božanskom pravu kraljeva koje pripisuje

»opovrgnutim fanaticima ropstva« (isto, str. 111).35 Isto, str. 192-193.36 Isto, str. 195.37 Vidi Philp, Paine, str. 59.

91

ljenje u stanje u kojem su njegova prava jednaka njegovim stras-tima, u kojem je poredak uništen, i u kojem su svi ljudi lišeniblagodati društva.

Paineovo pobijanje Burkea u The Rights ofMan posve je za-snovano na njegovoj teoriji prirodnih prava i narodne suverenos-ti.38 U izravnoj opreci prema Burkeu, Paine tvrdi da se ljudi neodriču prirodnih prava kada ulaze u građansko društvo. Naprotiv,građanska prava proistječu iz prirodnih prava, jer »čovjek nijedospio u društvo da bi bio gori nego što je bio prije, niti da imamanje prava nego što ih je imao, već zato da mu ta prava buduosigurana. Njegova su prirodna prava osnova svih građanskihprava«.39 Čovjek ima dvije vrste prirodnih prava: jedna je vrstaona kod kojih je moć svakog pojedinca da ih ostvari potpuna,kao što je to pravo savjesti ili vjeroispovijesti; druga je ona kodkojih moć pojedinca da ih vrši nije dovoljna, kao što je to pravona sigurnost i zaštitu od nasilja i pravo na nadoknadu štete.Uvijek imamo pravo i moć suditi u slučaju kada netko postupanepravedno, ali nemamo uvijek moć provesti naše pravo na na-doknadu štete. Gdje moć izvršenja prava manjka, pojedinac»pravo prepušta kao zajedničko vlasništvo društvu, pa društvo,čiji je on dio, mora priskočiti u pomoć. Društvo mu ništa ne po-klanja. Svaki je čovjek sudionik u vlasništvu cijeloga društva, pasvoju dobit izvlači kao dio svog prava.«40 Štoviše, društvo nemanikakvu nadležnost nad pravima kod kojih je moć izvršenja pot-puna, primjerice, nad pravom na vjeroispovijest. Društveni ugo-vor mora jamčiti zaštitu obje vrste prirodnih prava. Društvenimugovorom stvara se društvo, koje je čuvar, a ne davalac, prava.41

Ujedinjujući moć svakog pojedinca, ugovor stvara naciju u kojojje narod kao cjelina suveren. Svaki pojedinac ostaje suveren uonim pitanjima u kojima su pravo i moć izjednačeni, ali svakiprihvaća suverenu moć nacije kao jamca svojih nepotpunih pri-rodnih prava kad su oni neizjednačeni.

Zaključak koji proizlazi iz Paineova argumenta jest da istinskanarodna suverenost potrebuje opće pravo glasa. Nepotpuna pri-rodna prava zamijenjuju se za pravo participacije u narodnoj su-

3 8 Vidi isto, str. 59-64.39 Paine, Prava čovjeka, str. 66.4 0 Isto, str. 67.41 Thomas Paine, »Rasprava o temeljnim načelima vladavine«, u Paine, Pravu

čovjeka i drugi spisi, str. 221.

92

verenosti. Nacionalna, narodna suverenost osigurava sva prirod-na pra v a jednako postavljajući kolektivnu volju i moć umjestovolje i moći pojedinaca tamo gdje je njihova moć neizjednačenas njihovim pravima. Pravo i moć postaju izjednačeni i time pot-puni kroz suverenost naroda, uglavnom u stvarima zaštite i si-gurnosti, te isto kao što su potpuna prirodna prava pojedincaneotuđiva, tako je i potpuno pravo suverenog naroda. Pravonaroda na samoupravu proizlazi iz prava pojedinaca na samo-upravu i samorazvitak. To se pravo izražava u narodnoj volji, kojase očituje ili u izborima ili u javnom mnijenju, a pridružena muje odgovarajuća moć. Narod može povjeriti javnoj vlasti vršenjeodređenih moći, ali on zadržava pravo da prosuđuje kako se po-vjerenje izvršava i ima kolektivno pravo provesti svoj sud. Takose vladavina temelji, u krajnjem slučaju, na mnijenju. Narod možeimati pogrešno vjerovanje o svojim interesima i dodijeliti apsolut-nu moć pojedincu, kojeg naziva »kraljem«, ali prestane li narodvjerovati da su njegovi interesi najbolje zaštićeni na taj način,»kralju može reći: 'Više te ne trebamo'«.*1 »Da bi narod bio slobo-dan, dovoljno je da on to želi.«43

Mada narodna suverenost ne može biti otuđena, primjerice,ne može zauvijek biti predana kralju i njegovim nasljednicima,ona može biti povrijeđena, primjerice kada se narodom vlada naosnovi sile i prijevare kao u nasljednoj monarhiji. Narod ima usvako doba neotuđivo pravo odbaciti bilo koji oblik vladavine akoga smatra neprikladnim i utvrditi onakav oblik kakav odgovaranjegovima interesima, volji i sreći.44 Velika Britanija zadržavamonarhiju ne zato što nema pravo odbaciti je, već zato što narodjoš nije jasno shvatio svoje interese, a nije spoznao prijevaru, jerga nasljedni sustav zasljepljuje ritualima i sjajom, zastrašujedemontracijom sile i prijetnjama vječnog prokletstva, i obmanjujesofističkim tvrdnjama o vječnim dužnostima prema Kruni, plem-stvu, cvrkvi i državi. Paine u The Rights of Man nastoji prokazatiBurkeov spis kao dio tog sustava obmane i prijevare, te izložitite prijevare da bi narodu pružio mogućnost da poželi slobodu.45

42 Paine, Prava čovjeka, str. 102.43 Isto, str. 103. ' '44 Isto, str. 118.45 U tom kontekstu Philp naglašava kako se Paineovo pobijanje Burkea treba

canovati ne samo sa stajališta njegova sadržaja (teorije prirodnih prava i narodneVerenosti), već također i načina na koji je izloženo. Naime, prema istom autoru,

a"ieovo pobijanje pokazuje da se dugovječne prakse, nasljeđa, sporazumi iz proš-

93

Paine osuđuje monarhiju i aristokraciju, jer vladaju na osnovisile i prijevare, u interesu pojedinca, ili skupine, i nužno su uopreci prema interesima naroda. Izravna demokracija nema tihmana. Ona je dobar oblik vladavine jer uključuje mudrost i slijedijavno dobro. Ali mada je ona u načelu dobar oblik vladavine,ipak nije prikladan oblik, jer nije pogodna za širenje. Samo jezastupnička demokracija u stanju spojiti načelo izravne demo-kracije s velikim područjem ili stanovništvom. Ona je »sposobnaobuhvatiti i povezati različite interese, teritorije i broj stanov-nika«.46 Zastupnička demokracija nije nužno vezana za jedan or-ganizacijski oblik, a njeni razni oblici imaju se vrednovati s obzi-rom na to u kojoj mjeri osiguravaju da povjerenje naroda ne budezlouporabljeno. Prema Paineu, česti izbori pomažu da zastupnicine zaborave svoju zadaću.47 Podjela zakonodavnog tijela tijekomrasprave o predloženim zakonima, kako bi jedni druge mogli čutia da ne glasaju, pomaže da se odluke ne donose nepromišljeno.Redovito preispitivanje svih zakona osigurava da se vlada ravnaprema mudrosti nacije. A povremene konvencije naroda za revi-diranje, mijenjanje i dopunjavanje ustava pomažu da sloboda bu-de sačuvana.48

Za Painea je opće pravo glasa najveća zaštita protiv zloupora-be povjerenja naroda. Vlada koju je izabrao samo jedan dio društva,štitit će interese tog dijela i neće moći slijediti javno dobro.

losti i preskriptivna prava, koja Burke naglašava, moraju mjeriti mjerilom trenutnogjavnog mnijenja. Njihova je legitimnost funkcija, ne njihove dugovječnosti, većtežine koju im pridaje to mnijenje. Paine uočava da i sam Burke to priznaje, te dasu njegoveReflecdons on the Revolution in France pažljivo sračunat pokušaj da se zapostojeće konvencije i prakse vladavine zadobije podrška elite čija dominacija ovisi0 mirovanju i popuštanju većine stanovništva. Jednako su, tvrdi Philp, »PaineovaThe Rights ofMan ne samo argument za načelo narodne suverenosti; ona su takođerizravan priziv suverene javnosti. Otkrivajući prijevare koje Burke želi počiniti iučiniti trajnima; pozivajući se na um i dokaze kao na jedini valjani kriterij za vje-rovanje, nasuprot Burkeovom prizivanju emocija, predrasuda, navika i običaja svogčitateljstva; i upućujući svoje argumente samom narodu čija 'prešutna suglasnost' iliprivola podupire postojeći sustav vladavine, Paine nastoji uništiti tkivo mnijenja kojepodržava nasljedni sustav. Legitimnost se postojećeg poretka održava ili ruši zavisnood pretežnog mnijenja naroda, i pred taj prizivni sud Paine podnosi svoje djelo«(isto, str. 64). Philp zaključuje da su Painova The Rights ofMan pažljivo sračunato1 napisano retoričko djelo, čija je svrha da potakne obrtničku i srednju klasu napotporu reformi i francuskom slučaju. Za snagu Paineova pobijanja, vidi dalje isto.str. 64-68, 115-118.

4 6 Paine, Prava čovjeka, str. 1 4 1 .47 Vidi isto, str. 155.

Vidi isto, str. 159.

94

Štoviše, »isključivanje iz prava na glasanje uključuje sramotu štose pripisuje moralnosti pojedinaca koji su isključeni; takvo pravonema nijedan dio društva«.49 Sloboda se može sačuvati samo takoda se svakome prizna jednako pravo glasa, jer oduzeti to pravo»znači osuditi čovjeka na ropstvo, jer ono se sastoji u podređiva-nju volji drugoga, a u takvoj je situaciji čovjek koji nema pravaglasa pri izabiranju svojih predstavnika«.50 Pravo glasa povlačidužnost osobe na poslušnost. Ali vrijedi i obrat: »Moguće jeoduzeti ljudima pravo glasa, ali nemoguće im je oduzeti pravoda se protiv toga bune; kad su sva prava oduzeta, sve neospornijeje pravo na pobunu.«51 Nepravično je učiniti vlasništvo kriterijemza priznavanje prava glasa iz tri razloga: prvo, bogatstvo i mud-rost nisu nužno povezani; drugo, jednom dijelu društva omogu-ćuje se da slijedi vlastiti interes na teret drugog; i treće, zaštitačovjekove osobnosti svetija je od zaštite njegova vlasništva.52

Svrha je zastupničke demokracije da zastupa interese svakoggrađanina i time štiti jednaka prava svih. Načelu jednakih pravaodgovara vladavina većine: »svaki čovjek ... ima pravo reći svojemišljenje, ali nijedan čovjek nema prava svojim stavom vladati nadostalima«.53 Vladavina većine jest vladavina mudrosti: »Ponekadće se dogoditi da manjina bude u pravu, a većina u krivu, ali čimto praksa potvrdi, manjina će postati većina, a greška će se ispravitimirnim djelovanjem slobode mišljenja.«54 Javno dobro određuje umi iskustvo, a ne brojke. Za Painea je zastupnička demokracija naj-sigurniji način da interesi vlade i naroda budu istovjetni.

Ali, također, za Painea je svaka vlada, ili država, samo nužnozlo. Ona je potrebna ne za očuvanje i nadopunu društva, već samoza njegovu zaštitu.55 Dočim Paine u Common Sense postavlja

4 9 T h o m a s Paine, » R a s p r a v a o temel jn im n a č e l i m a vladavine«, u Paine, Pravačovjeka i drugi spisi, str. 217.

5 0 Isto. Paine je bio s p r e m a n odreći ž e n a m a pravo glasa, što se ne može braniti.Naime, dočim on sugerira da je spol jedini oblik p r i r o d n e nejednakosti, izgledanezamislivo da bi on prihvatio logiku vlastitog a r g u m e n t a da su žene p r i r o d n orobovi. Vidi Philp, Paine, str. 75.

1 Paine, Rasprava o temeljnim načelima vladavine, str. 217-218.5 2 Isto, str. 218.53 Isto, str. 221.54 Isto, str. 222.

Vidi Philp, Paine, str. 68-70. Za Paineovo razlikovanje između društva idržave vidi također John Keane, »Despotizam i demokracija. Izvori i razvoj distink-ClJe između građanskog društva i države 1750-1850«, u Zoran Pokrovac (ur.), Gra-lansko društvo i država. Povijest razlike i nove rasprave (Naprijed, T^agreb, 1991), str.133-170, naročito str. 144-150.

95

idealno stanje u prošlost, u društvo bez vlade, koje ujedinjujeprirodna nužnost i neiskvarenost porokom, u The Rights of Manpostavlja ga u budućnost, a prošlost drži razdobljem barbarstvakoje postepeno nestaje i ustupa mjesto »univerzalnoj civilizaciji«.Univerzalna civilizacija uključuje cjeloviti samorazvitak društva,kojem je sve manje potrebna vlada. Paineovo se vjerovanje u pro-gresivnu narav društvene promjene zasniva na relativno profi-njenom shvaćanju odnosa između ekonomskog, socijalnog i poli-tičkog razvoja, a ne na utopijskom optimizmu. Paine smatra dasu ljudi prirodno društveni i da ih povezuje zajednički interes imeđusobna ovisnost. »Zajednički interes regulira njihov rad istvara njihov zakon; zakoni koje određuje zajednička potrebaimaju jači utjecaj od zakona države. Ukratko, društvo samo radisve ono što se pripisuje vlasti.«56 Društvenost i ovisnost su prirod-ni, jer je priroda učinila da su potrebe ljudi veće od njihovih moći:»Nijedan čovjek ne može bez pomoći društva podmiriti svojepotrebe; te ga potrebe prisiljavaju da živi u društvu, baš kao štosila gravitacije djeluje prema središtu. Priroda je međutim, otišlai dalje od toga. Ne samo što ga je prisilila da živi u društvu, zbograznovrnosti njegovih potreba koje se mogu podmiriti uzajam-nom pomoći pojedinaca, nego je u nj usadila i sistem društvenihsklonosti koje su, iako nisu nužne za njegovo postojanje, nužneza njegovu sreću. U životu nema razdoblja kad prestaje djelovatita ljubav prema društvu. Ona počinje i završava našim postoja-njem.«57

Vlada jedva da je potrebna, jer sigurnost i prosperitet svakogpojedinca i cjeline ovise više »o neprestanom cirkuliranju inter-esa, koji, prolazeći kroz milijun kanala, jača čitavo mnoštvociviliziranih ... nego o bilo čemu što može izvršiti čak i najboljeosmišljena vlada«.58 »Što je civilizacija savršenija, ima manje raz-loga za postojanje državne uprave, jer bolje regulira i upravljavlastitim poslovima ... Svi su veliki zakoni društva zakoni prirode.Oni koji se odnose na trgovinu, bez obzira na to da li se radi oodnosu između pojedinaca ili naroda, jesu zakoni uzajamnih iobostranih interesa. Takvi se zakoni poštuju i slijede jer su u in-teresu stranaka, a ne zbog formalnih zakona koje su njihovedržave nametnule ili uvele.«59 lako je društvo autonoman i

5 6 Paine, Prava čovjeka, str. 129.57 Isto, str. 129-130.5 8 Isto, str. 130.59 Isto, str. 131.

96

pjoregulativan poredak, djelovanje je interesa, ujedinjuju ga umdruštvene sklonosti, što je dovoljno za njegovu stabilnost. Trgo-

vina je najsavršeniji izraz takvog poretka, jer putem nje »narodi,a j pojedinci, postaju jedni drugima korisni«.60 Štoviše, ona je uskladu s prirodom: »Isto pravilo koje je priroda namjenila odnosuizmeđu dvoje ljudi namjenila je svima. U tu je svrhu započelorasparčavanje roba trgovaca i trgovine u razne i udaljene dijelovenacije i svijeta. Budući da se ratovima ne može pribaviti robatako jeftino i jednostavno kao trgovinom, ona je postala sredstvoukidanja ratova.«61

Monarhije i kraljevi nastajali su tako da je »grupa razbojnika«osvojila zemlju i nametnula joj poreze, a nakon ustanovljenjavlasti, »vođa razbojnika uspijevao je svoj naziv pljačkaša pret-voriti u naziv vladara«.62 Opljačkanim bogatstvom plaćana jeraskoš dvora, kralj je korumpirao one koji su mogli ugroziti nje-gov položaj i osiguravao sredstva za svoje osvajačke težnje. Pljač-ka je kasnije nazvana porezom, a monopol nasilja nasljednim pra-vom, ali je sustav ostao neizmijenjen kontinuirani sustav ratova-nja i otimanja. Pa ipak, za čuđenje je »progres koji je ostvarenmirnim djelovanjem poljoprivrede, proizvodnje i trgovine podtako dugo nagomilavanim teretom obeshrabrenja i ugnjetava-nja«.63 Razvojem tih miroljubivih djelatnosti, suprotnosti izmeđudruštva i nasljedne monarhije postaju sve veće, a prijevara na-sljedne monarhije postaje sve očitija. Za Painea je to posve ne-upitno: nasljedna je monarahija »sistem mentalnog izjednača-vanja. On slijepo podređuje sve vrste karaktera istoj vlasti. Porocii vrline, neznanje i mudrost - sve kvalitete, bez obzira na to bileone dobre ili loše, stavljaju se na istu razinu. Kraljevi ne naslje-đuju jedan drugoga kao razumna bića, nego kao životinje... (P)ri-roda (se) jednostavno zabavlja s tim sistemom. Mentalne spo-sobnosti nasljednika u svim zemljama slabije su od prosječne ljud-ske inteligencije. Jedan od njih je tiranin, drugi idiot, treći luđak,a neki su i sve troje zajedno, tako da je nemoguće imati u njihpovjerenje... Da bi netko bio običan mehaničar, potreban je od-ređeni talent, ali biti kralj, znači posjedovati samo lik čovjeka,biti neka vrsta automata koji diše.«64

60 Isto, str. 162.6 1 I s t o . . • • . •62 Isto, str. 133.63 Isto, str. 134.64 Isto, str. 135-136.

97

Tema evolucije društva od barbarstva prema »univerzaln •civilizaciji« kroz razvitak trgovine pruža sadržajnu potporu P a j n ^ovoj koncepciji revolucije.65 Paine shvaća revoluciju ne samo Klockeovski čin otpora samovoljnom vršenju državne moći, već kanaprednu političku promjenu uzrokovanu razvojem socijalni^ •ekonomskih odnosa. Novi poredak ne može se temeljiti na revolucionarnom nasilju, već može biti uveden jedino kada za to bude

dozrelo javno mnijenje. Za Painea je primjer istinskog načelarevolucije američka revolucija i donošenje Ustava, dočim je fran.cuska revolucija upozorenje da tiranija može poprimiti oblikrevolucije. »Da je ustav bio donesen prije dvije godine (što se itrebalo dogoditi), nasilja koja su od tada pustošila Francusku idjelovala na karakter revolucije bila bi, po mojem mišljenju,spriječena, a svaki bi pojedinac znao kako treba da se ponaša.Umjesto toga, revolucionarna vlada, stvar bez načela ili moći,došla je na mjesto ustava. Krepost i zločin bili su stvar slučaja;ono što je danas bio patriotizam, već je sutradan značilo izdaju.«66

3. Uzroci siromaštva i mjere za njihovo otklanjanje

Paine u svojim spisima pokazuje duboku brigu za siromašnepripadnike društva i vjeruje da država ima obvezu prema njima.67

On smatra da su mnogo djece i starost glavni uzroci siromaštva.Ali, također, pretjerano oporezivanje, poglavito robe široke po-trošnje, koje služi za plaćanje raskoši i dugova dvorova, te kon-centracija bogatstva u rukama nekolicine, koja je rezultat primo-geniture i dvorskog patronata, nepotrebno su osiromašili velikibroj ljudi tako da se ne mogu izdržavati vlastitim radom. Paineu Common Sense naglašava koliko je siromašni dio stanovništvau Americi bolje stojeći od odgovarajućeg dijela u Europi.

Paine u posljednjoj glavi The Rights of Man, u konteksturasprave o tome kako bi trebala postupiti nova zastupnička vlada,kad bi bila ustanovljena, da popravi financijsko stanje VelikeBritanije, izlaže prvi prijedlog za sustav javne skrbi i socijalnogosiguranja koji bi se financirao iz progresivnog oporezivanja. Plan

6 5 Za Paineovu koncepciju revolucije, vidi više Philp, Paine, str. 77-84.66 Paine, Rasprava o temeljnim načelima vladavine, str. 224.6 7 Za Paineovu koncepciju države blagostanja, vidi: Philp,Parne, str. 84-93; J.B-

Agassi, »The Rise of the Ideas of Welfare State«, Philosophy ofthe Social Sciences21 (4/1991), str. 444-458.

A ži sljedeće mjere. Jedna je mjera pomoć za svaku siromašnusa

teij- »dati četiri funte godišnje za svako dijete mlade od- trnaest godina; primorati roditelje da ih šalju u školu, kako biC učila čitati, pisati i računati; imenovati svećenike svake župe i11 ke vjere za službu u okviru koje će vršiti svoju dužnost«. Usva-S niem te mjere »riješit će se problem siromaštva roditelja,' eracije j^jg dolaze neće više biti neuke, a broj siromašnihtokom tog vremena bivat će sve manji, jer će i njihove sposob-nsti, zahvaljujući obrazovanju, biti veće. Mnogi mladi ljudi, pri-

rodno nadareni, koji uče zanat, poput drvosječa, stolara, graditeljavodenica, graditelja brodova, kovača, itd., cijelog života ne mogunapredovati zato što im nedostaje malo općeg obrazovanja izvremena dječaštva.«68

Druga je mjera starosna mirovina. Paine razlikuje dvije sku-pine starijih osoba kojima je potrebna novčana potpora. Jednuskupinu čine osobe koje se tek približavaju starosti, osobe odpedeset godina. »Iako su mentalne sposobnosti čovjeka s pedesetgodina u punoj snazi, a njegova sposobnost rasuđivanja bolja jenego ikada, smanjuju se njegove tjelesne sposobnosti za rad.« Tuspadaju »muškarci, nekvalificirani radnici, nadničari raznih stru-ka, i njihove žene, zatim mornari, otpušteni vojnici, ostarjele slu-ge obaju spolova i siromašne udovice«, »znatan broj srednjih trgo-vaca, koji su nekad pristojno živjeli, ali kako su godine odmicale,počeli su gubiti svoj posao, te su najzad počeli propadati«, kaoi »određeni broj pripadnika raznih slojeva, povezanih željom zatrgovinom i pustolovinom«.69 Svi bi oni imali pravo na ono štodanas nazivamo prijevremena starosna mirovina, a ona bi iznosilašest funti godišnje. Drugu skupinu čine osobe starije od šezedestgodina koje se ne mogu same izdržavati. Čovjek bi »barem zbogdirektne potrebe, morao prestati raditi u šezdesetoj. Strašno jegledati starca kako se na smrt muči radeći, u zemljama koje senazivaju civiliziranima, da bi zaradio za kruh svagdašnji«.70 Painepredlaže da se njima prizna pravo na starosnu mirovinu, koja biiznosila deset funti godišnje.

Treća je mjera besplatno osnovno školovanje za svu djecu.Plaćanje obrazovanja predstavlja problem ne samo za siromašneobitelji već i za obitelji s malim prihodima. Paine smatra da je

68 Paine, Prava čovjeka, str. 182.6 9 kto, str. 18370 Isto.

98 99

pružanje općeg obrazovanja dužnost demokratske vlade: »Sva-kom ... djetetu odobrit će se deset šilinga za školovanje koje ćetrajati šest godina, što će im omogućiti šestomjesečno školovanjesvake godine, uz dva i pol šilinga za knjige i pribor.«71

Četvrta je mjera posebna skrb za majke i djecu. »Neposrednaoskudica bila bi uklonjena kad bi se svakoj ženi koja podnesezahtjev odmah poslije rođenja djeteta dalo dvadeset šilinga. Zah-tjev bi podnosile samo žene čije prilike to zahtijevaju.«72

Peta je mjera skrb za vjenčane parove: »Dvadeset šilinga dalobi se i svakom upravo vjenčanom paru koji na isti način podnesezahtjev.«73

Šesta je mjera pripomoć za »troškove pogreba osoba koje,putujući na rad, umru daleko od prijatelja«.74

Sedma je mjera smanjenje nezaposlenosti i beskučništva, po-glavito mladih osoba. Paine smatra da je problem nezaposlenostii beskučništva svojstven jedino velikim gradovima, za razliku odprovincije. Plan bi bio ovakav: »Prvo, podići dvije ili više zgrada,ili odbarati neke već izgrađene koje mogu primiti najmanje šesttisuća ljudi, pa da u svakoj od njih postoji mogućnost odabiranjasvih mogućih zanimanja, tako da svatko tko dođe može odabratišto će raditi. Drugo, primiti sve koje dođu, bez provjeravanja tkosu i što su. Jedini uvjet mora biti da će svatko, za toliko i tolikorada ili radnih sati, dobiti toliko i toliko obroka zdrave hrane,toplo prebivalište, pa makar to bila i obična baraka. Valja osi-gurati određen dio vrijednosti koji čini rad svakog pojedinca kojudobiva kad odande odlazi; svatko će po tim uvjetima ostati kolikogod želi, ili dolaziti koliko često želi. Ako svaki pojedinac ostanetri mjeseca, sistemom rotacije godišnje bi došlo na red dvadeseti četiri tisuće ljudi. Tako bi stvarni broj, u svako doba, bio šesttisuća. Stvaranjem takvog azila pojedincima koje zadese povre-mene nevolje omogućilo bi se da se oporave i zatim potraže boljezaposlenje. Ako se dopusti da njihov rad-plati samo pola troškaza njihovo održavanje, pošto dio zarade zadrže za sebe, s dodatnihčetrdeset tisuća funti podmirili bi se svi drugi izdaci čak i za višeod šest tisuća ljudi.«75

71 Isto, str. 185. '7 2 Isto.73 Isto, str. 186.7 4 Isto.75 Isto, str. 186-187.

100

Paineov plan u Agrarian Justice, koji smatra primjerenim Fran-uskoj, ali i svakoj drugoj zastupničkoj vladavini, uključuje dvije

nove mjere. Jedna je doplatak za ustanovljenje ekonomske ne-ovisnosti. Iz sredstava koja bi bila osigurana kroz porez na na-sljedstvo, svaka bi osoba do dvadeset i jedne godine dobivalagodišnje petnaest funti. Druga je mjera godišnji doplatak u iznosuod deset funti za slijepe i osobe koje su nesposobne zarađivatiza život, a nisu navršile šezdeset godina, tako da još ne moguostvariti pravo na starosnu mirovinu.

Paine u Agrarian Justice iznosi nekoliko argumenata u prilogstajalištu da država treba skrbiti za siromašne ili vršiti preraspod-jelu. Jedan je argument da civilizacija ima za posljedicu oboje,obilje i bijedu. U prirodnom stanju nema obilja koje donosi po-ljoprivreda, zanatstvo, znanost i trgovina, ali u njemu također ne-ma bijede. Civilizacija je učinila da jedan dio društva bude bo-gatiji, a drugi siromašniji, nego što bi to većina bila u prirodnomstanju. To je zato što civilizacija uključuje prijelaz od zajedničkihuključnih vlasničkih prava na pojedinačna isključna vlasničkaprava, od zemljišta koje je zajednički posjed na privatno zemljišnovlasništvo. Nije moguć povratak u prirodno stanje, jer taj razvitakomogućuje da se zemljište iskorištava mnogo produktivnije. Painesmatra, isto kao i Locke-, da se na taj način može prehraniti go-tovo deset puta više stanovništva. On također smatra, isto kao iLocke, da je rad taj koji uključna prava pretvara u isključna prava.Međutim, on smatra da je argument rada dijelom odgovoran zastvaranje siromaštva, jer se pri izvođenju isključnih prava izuključnih prava plus rada, brka vrijednost zemljišta s vrijednostirada, a »samo je vrijednost poboljšanja, a ne samo zemljište, in-dividualno vlasništvo«. Siromaštvo se javlja jer su siromašni is-ključeni i ne priznaje im se pravo prema onima koji posjedujuzemljište. Prema Paineu, svaki vlasnik obrađenog zemljišta dužanje platiti rentu zajednici za zemljište koje posjeduje. Mada seobrađivanjem povećava produktivnost zemljišta i omogućuje odr-žanje većeg broja stanovništva, prirodno pravo uporabe ostajeneoslabljeno. Ono ne ovlašćuje bilo koga na jednak udio u zaradi,koja je rezultat isključne uporabe zemljišta, jer je veliki dio zaraderezultat individualnog rada, te pripada onome tko radi. Ali onoopravdava neku vrstu kompenzacije na koju imaju pravo svi onikoji su bili razvlašteni od svog prirodnog nasljedstva kroz uvo-đenje zemljišnog vlasništva. Kompenzacija mora biti takva da nitijedna osoba ne bude u gorem položaju nego što bi to bila da serodila u prirodnom stanju. Štoviše, nju treba izvršiti tako što će

101

se iz vlasništva izdvojiti dio, koji je po vrijednosti jednak prirod-nom nasljedstvu koje je ono upilo.

Drugi je argument da je osobna imovina, koja uključuje kakozemljišno vlasništvo tako i bogatstvo i prihod, posljedica življenjau društvu. Pojedinac izvan društva ne može steći osobnu imovinu.Paine smatra da je u većini slučajeva akumulacija osobne imovinerezultat niskih nadnica za rad drugih ljudi koji su je proizveli.Nije stvar toliko u tome da su radni ugovori izrabljivački, kolikoje u tome da je nemoguće posve točno odrediti vrijednost radarazmjerno zaradi koju proizvodi. Štoviše, čak kad bi se radnikuplatila puna vrijednost njegova rada, on možda ne bi mogaodovoljno prištedjeti da se osigura protiv bijede u starosti. Stogadruštvo mora preuzeti odgovornost za njega.

Treći je argument da su suprotnosti siromaštva i bogatstva uciviliziranom društvu jasni pokazatelj nepravde, koja se tijekomvremena nagomilavala. Svake je godine broj siromašnih sve veći,što rada klasni antagonizam koji ugrožava sigurnost vlasništva istabilnost društva. Samo ako obilje koje posjeduje nekolicinasluži dobrobiti i drugih pripadnika društva, može se izbjeći klasniantagonizam i ostvariti jedinstvo građana u pogledu sigurnosti ipoštivanja vlasništva. Budući da je bogatstvo rezultat društvenekooperacije, nepravedno je da jedni žive u izobilju, a drugi ubijedi. Ta nepravda krši uzajamnost koja je temelj društva, istotako kao što je krše pobune koje ona može izazvati. PremaPaineu, kad su siromašni u gorem položaju nego što bi to bili uprirodnom stanju, oni nemaju nikakvu obvezu prema državamau kojim žive, a ako se ne bune, to je samo zato što je njihov duhslomljen. Pravednost zahtijeva ne aposlutnu jednakost, koja nijeni moguća ni poželjna, već održavanje odnosa uzajamnosti i obo-stranog interesa bogatih i siromašnih tako da vlasništvo ne budeizvor ogorčenja i prepiranja u društvu. Svrha je Paineovih pred-loženih mjera ostvarenje tog cilja.

4. Deizam i prirodna prava

Paine izlaže svoje religijsko stajalište, deizam, u Age of Rea-Kao što u svojim političkim spisima prokazuje korumpi-

ranost, nasilje i prijevare monarhije, on u tom spisu prokazujeson.'

76 Vidi Thomas Paine, »Vijek razuma« (ulomak iz prvog dijela spisa), u Paine,Prava čovjeka i drugi spisi, str. 225-241. Za prikaz Paineova religijskog stajališta, vidiviše Philp, Paine, gl. 4.

102

^o r Umpiranost i prijevare druge značajne društvene ustanove,crkve. On pobija tvrdnju o umnosti dogmi kršćanske vjere, teodriče kršćanskim crkvama svaki autoritet u pitanjima vjere.

prema Paineu, religija obuhvaća vjerovanje u Boga i provo-đenje Božje pravednosti. Vjerovanje u jednoga Boga dedukcijaje uma, a ono prirodno i nužno slijedi iz razmatranja veličine istrukture univerzuma. (Paine rabi argument prvog uzroka i ar-gument svrhovitosti za dokaz postojanja Boga.) Provođenje Božjepravednosti znači praktično oponašanje dobrote Boga, postu-panje prema drugim ljudima na način na koji on dobrostivo pos-tupa prema svima nama. Paine smatra da to od nas traži da po-mažemo drugima, ali ne i po cijenu vlastite sreće. Nagrada jesreća u drugom životu.

Za Painea je, isto kao i za Lockea, osnov čovjekovih pravaBožje stvaranje čovjeka. Argument je negativan: jednakost seljudi zasniva na nepostojanju bilo kakve naznake da je Bog bilokoga stvorio s posebnim obilježjem autoriteta, prije nego naposebnom očitovanju božanske zapovijedi. Iz toga slijedi dvoje,da niti jedan čovjek ne može tvrditi da je božanski izabran davlada, te da prava jednog pokoljenja moraju biti ista kao i pravasvakog drugog pokoljenja. Dalje, induktivnim rasuđivanjem oBožjim svrhama može se izvesti lista prava koja trebaju biti priz-nata svakom pojedincu. Jedno od tih prava jest pravo savjesti ilivjeroispovijesti, koje je potpuno pravo, što znači da je »moćsvakog pojedinca da (ga) ostvari potpuna kao i samo pravo«.77

Moć je ostvarenja prava savjesti ili vjeroispovijesti potpuna, jersvako ljudsko biće ima sposobnost rasuđivanja i oblikovanja vje-rovanja o postojanju i naravi Boga i dužnostima prema njemu.Tako je, za Painea, osobni sud svakog pojedinca jedini prizivnisud u teologijskim pitanjima, kao i u pitanjima politike.

Međutim, dočim tvrdnja da prava dolaze od Boga može bitiretorički djelotvorna, Paineov deizam pruža joj slabu podršku.78

Iz postavke da postoji racionalno božanstvo koje objedinjujeuniverzum nije moguće izvesti pravilo da treba živjeti načinomživota kojem Paine teži. Ako se prihvati kršćansko naučavanje,

77 Paine, Prava čovjeka, str. 67, (u hrvatskom prijevodu stoji »apsolutna«, štoJe pogrešno).

78 Za kritiku Paineova deizma, vidi Philp, Paine, naročito str. 111-113. Zaneadekvatnost deizma za svrhe teorije prirodnih prava, vidi također Waldron,"Natural Rights in the seventeenth and eighteenth centuries«, str. 14.

103

lad takva poteškoća ne postoji, jer se volja Boga kako je obI avljena u Svetom pismu može uporabiti da se izvedu prava i ob\eze čovjeka. Ali odbacivanje kršćanstva lišava Painea prednostii 'bjave kao izvora podrške, koju Locke koristi. Izlaz iz poteškoćemože biti u oslanjanju na drugi život, kao motivu za moralnoi injenje. Ali to znači, između ostalog, osloniti se na nešto što je\iše stvar vjere, nego uma.79

\ Kritika prirodnih prava u osamnaestom idevetnaestom stoljeću

Krajem je osamnaestog stoljeća razoren čitav panteon moder-ne filozofije, a na ruševinama je podignuta posve drugačija gra-đevina. Razaranje je započeo David Hume (1711-1776), nastavioie njegov suvremenik i kratkotrajno prijatelj Jean Jacques Rous-seau (1712-1778), a dovršio je Immanuel Kant (1724-1804).I lume u A Treatise of Human Nature (1739-40) kritizira nasto-l.inje teoretika prirodnih prava da odgovore na skepticizam upu-i ivanjem na stvarnu univerzalnost određenih vjerovanja i praksi,napose sklonosti braniti sebe i vjerovanja da je samoobranamoralno legitimna. Hume naglašava da nikakvo svjedočanstvo te\rste ne može biti relevantno za stvaranje bilo čijih osobnihmoralnih stavova: iz činjenice da svatko drugi razmišlja ili postu-pa na određeni način ne slijedi da ja trebam na isti način raz-mišljati ili postupati. Tako je čitav poduhvat teorije prirodnihprava s njenim naglaskom na psihologiji i kulturi podložan novojvrsti skeptičke kritike koja poriče relevantnost činjenica za etičkomišljenje. Toj je novoj kritici podložna kako Hobbesova tako iLockeova teorija. Sličnu tvrdnju iznosi, mada na manje izričitnačin, Rousseau u Du contrat social (1762).80 On smatra da se nemože vjerovati da ljudi u prirodnom stanju imaju moralna prava,

79 Ipak, Philp smatra da je je Paineovu teoriju prirodnih prava moguće sačuvatiod slabosti deizma, koji dovodi u pitanje uvjerljivost Paineova cjelokupna moralnogi političkog mišljenja koje je o njemu ovisno, ako preusmjerimo našu pažnju s onogašto Paine piše na snagu i svrhu njegovih spisa. Tu se pokazuje Paineova odanostregulativnom idealu racionalne rasprave među jednakim osobama, koje su okrenuteprema traganju za istinom. Taj je ideal shvatljiv samo ako oni koji su sposobnisudjelovati imaju neotuđivo pravo na to, te nikakav logički prethodan argumentopravdanja tog prava nije potreban. (Vidi Philp, Paine, str. 115-118.)

80 J. J. R o u s s e a u , O društvenom ugovoru, u J. J. R o u s s e a u , Rasprava oporijeklui osnovama nejednakosti među ljudima. O društvenom ugovoru, s predgovorom i uprijevodu Dalibora Foretića (Školska knjiga, Zagreb, 1978).

104

... moralne dužnosti. Ljudi su otkrili moralnost u političkimsjednicama. Moralnost bi mogla biti mjerodavna samo kad bi

zajednice bile ispravno ustanovljene demokratske republike.Tiiko je naturalistiČka etika proturječna samoj sebi. Kant za-okružuje kritiku naturalizma na svim područjima. On smatra po-vijest cjelokupne filozofije, od antike do njegova vremena, sporomizmeđu empirista, koji svoje argumente zasnivaju na osjetilnomiskustvu, i racionalista, koji svoje argumente zasnivaju na poj-movima uma neovisnim od iskustva. Postavljajući tu raspravu unovi kontekst, Kant poglavito inzistira na strogosti razlikovanjaizmeđu moralnih sudova i pitanja činjenica. On smatra da suteoretici prirodnih prava posve pomutili to razlikovanje, miješa-jući na nedopustiv način antropologiju, ili psihologiju, s etikom.Moralni sudovi moraju biti čisti i nekontaminirani vjerovanjimao materijalnom karakteru svijeta, uključujući karakter ljudske psi-hologije.

Pored te epistemologijske kritike, ideja je prirodnih prava bilatakođer predmet drugačijih kritika. U Engleskoj je oštar kritičarprirodnih prava bio Jeremy Bentham (1748-1832), rodonačelnikutilitarizma.81 Jedan je od Benthamovih prvih napada na prirodnaprava sadržan u spisu njegova bliska prijatelja i suradnika JohnaLinda, koji je pisan protiv Američke Deklaracije nezavisnosti(1766). Glavni prigovor glasi da u Deklaraciji postoji neobjaš-njiva i nebranjiva inkonzistetnost između, na jednoj strani, tvrdnjeda ljudi imaju neotuđiva prava na život, slobodu i traganje zasrećom i, na drugoj strani, prihvaćanja nužnosti države, budućida vršenje državne moći ponekad uključuje upravo oduzimanježivota, ograničavanje slobode i uplitanje u načine na koji ljuditragaju za svojom srećom. Bentham u svom najpoznatijem djeluAn Introduction to the Principles of Morals and Legislation (1789)kritizira deklaracije o pravima nekih američkih država navodećiih kao primjer prihvaćanja pogrešnog načela koje glasi »Tvojizakoni imaju biti ipso facto ništavni kad god oni sadrže bilo štošto nije po mojoj volji«, a koje načelo, zamišljeno kao zaprekadonošenju loših zakona, ustvari zabranjuje donošenje većine, akone i svih zakona. Bentham u Anarchical Fallacies napada razne

Za prikaz Benthamove kritike prirodnih prava vidi H.L.A. Hart, Essays onBentham. Jurisprudence andPolitical Theory (Oxford: Clarendon Press, 1982), naro-ato glave III i IV; L.W. Sumner, The Moral Foundation ofRights (Oxford: Clarendon"ress, 1987), str. 111-27; Jeremv Waldron, »Jeremv Bentham's 'Anarchical Fallacies'«,u Waldron (ed.), 'Nonsense upon Stilts', str. 29-46.

105

deklaracije o pravima čovjeka i građanina koje je donijela francus-ka narodna skupština u revolucionarnom razdoblju od 1789. do1795. godine. On tvrdi da je učenje o prirodnim pravima besmis-lica, ali i opasno anarhističko učenje koje treba odbaciti. A u ^Fragment on Government (1776), Bentham kritizira tadašnje en-gleske teorije common lawa i ustavnog prava zbog prihvaćanjaučenja o prirodnom zakonu i društvenom ugovoru.

Benthamov stav prema prirodnim pravima najbolje ilustrirajusljedeće njegove riječi: »Prirodna prava čista su besmislica: prirod-na i neotuđiva prava, retorička besmislica, - besmislica na hodu-ljama ... ta retorička besmislica završava u poznatom tonu štetnebesmislice.«82 Govor je o prirodnim pravima retorička besmislicajer: »Pravo (Right), imenica pravo, dijete je zakona; iz stvarnihzakona proizlaze stvarna prava; a iz imaginarnih zakona, iz zakonaprirode, o kojima snivaju i koje izmišljaju pjesnici, govornici itrgovci moralnim i intelektualnim otrovima, proizlaze imaginarnaprava, kopilanska vrsta čudovišta, 'Gorgone i Himere strašne'.«83

»Ja ne znam za nikakva prirodna prava osim onih koja su stvorenazbog opće korisnosti; a čak i u tom smislu bilo bi bolje da se zatu riječ nije nikad čulo.«84 »Ja znam što je zakonsko pravo. Jaznam kako je ono stvoreno. Ja znam što ono znači kad je stvo-reno. Za mene su pravo i zakonsko pravo ista stvar, jer ne znamza drugo. Pravo i zakon su korelativni izrazi: kao što su sin iotac. Pravo je za mene dijete zakona: iz različitih operacija zakonarezultiraju različite vrste prava. Prirodno pravo sin je koji nikadnije imao oca.«85 Također, govor o prirodnim pravima jest štetnabesmislica jer su ona »smrtni neprijatelji prava, podrivači države,i ubojice sigurnosti«.86

Benthamova kritika ideje prirodnih prava uključuje dva prigo-vora, konceptualni i moralni. Benthamov konceptualni prigovormože se sažeto izložiti u obliku sljedećeg argumenta: Ne mogu

8 2 J e r e m y B e n t h a m , »Anarchical Fallacies: being an examination of the Decla-ration of Rights issued during t h e F r e n c h Revolut ion«, u Waldron (ed.), 'Nonsenseupon Stilts', str. 53.

8 3 Isto, str. 69.8 4 Jeremy Bentham, »Supply VVithout Burthen or Escheat Viče Taxtation: being

a proposal for saving of taxes by an extension of the law of escheat: includingstrictures on the taxes on collateral succession, comprised in the budget on 7thDecember, 1795«, u VValdron (ed.), 'Nonsense upon Stilts', str. 72.

8 5 Isto, str. 72-73.8 6 Isto, str. 73.

106

postojati nikakva prava bez zakona; Ne mogu postojati nikakviprirodni zakoni; Dakle, ne mogu postojati nikakva prirodnaprava. Prva je premisa argumenta u skladu s Benthamovom kon-cepcijom prava kao zahtjeva. Pravo je neshvatljivo bez dužnosti,a dužnost je opet neshvatljiva bez postojanja zakona. Druga jepremisa argumenta u skladu s Benthamovom imperativnom kon-cepcijom zakona prema kojoj je zakon izraz volje suverena da seu određenom slučaju jedna određena osoba, ili skupina osoba,pod njegovom vlasti, ima ponašati na određeni način. Budući dane mogu postojati zakoni bez zakonodavca, a prirodni zakoninemaju zakonodavca, tad prirodni zakoni ne mogu postojati.

Benthamov je moralni prigovor protiv ideje prirodnih pravada je štetan svaki pokušaj izvođenja moralnih i političkih zaklju-čaka iz pretpostavki o prirodnim pravima. Sama pretpostavka daprirodna prava predstavljaju moralna ograničenja konvencional-nih društvenih praksi može se tumačiti, barem, na dva načina. Premajednom tumačenju, prirodna prava predstavljaju ograničenjaonoga što države smiju činiti, ili im je dopušteno činiti. Nekaskupina prava služi kao kriterij pravednosti zakona, ali ne injihove pravne valjanosti. Drugim riječima, ako država prijeđegranicu koju predstavljaju prirodna prava, stvoren je nepravedanzakon, ali je on pravno valjan. Mada se Bentham slaže da jepotreban neki kriterij pravednosti zakona, on smatra prirodnaprava pogrešnim kriterijem, jer se ona smatraju neotuđivim i ap-solutnim. Ako uzmemo uobičajeni primjer prava na slobodu,svaki zakon koji nameće neku dužnost nužno ograničava sloboduonih koji imaju biti nosioci te dužnosti. Ako svatko ima pravona slobodu koje je neotuđivo i apsolutno, država uopće ne bismjela donijeti bilo kakav zakon. Na drugoj strani, ako prirodnaprava smatramo relativnim, tad treba odgovoriti na pitanje štoje kriterij ograničenja nekog prava. Potrebno je neko opravdanjeza stav da se neko pravo smije ograničiti, a ako je dostupan nekidrugi razlog za ograničenje prava pored samih prava, tad kriterijpravednosti zakona više nisu prirodna prava. Prema drugomtumačenju, neka skupina prava služi ne samo kao kriterij praved-nosti zakona, nego i njegove pravne valjanosti. Drugim riječima,ako država prijeđe granicu koju predstavljaju prirodna prava, onauopće nije donijela neki pravno valjan zakon. Pored naprijed na-Vedenih poteškoća prvog tumačenja, drugo tumačenje izaziva još1 poteškoću da nas sili izravno zaključivati od nepravednostizakona na opravdanost neposlušnosti zakonima. Bentham jePoglavito zbog tog razloga smatrao prirodna prava anarhijskim.

107

Također, oštar je kritičar prirodnih prava bio Karl Marx(1818-1883), njemački revolucionar i filozof.87 Raspravljajući os-

, novna prava čovjeka na slobodu, vlasništvo, sigurnost i jednakost,1 ' ! ,, kako su određena u francuskoj Deklaraciji o pravima čovjeka |

građanina iz 1793., Marx u Zur Judenfrage (1843) stavlja kritičkuprimjedbu da »tzv. prava čovjeka ... nisu ništa drugo do prava članagrađanskog društva, tj. egoistična čovjeka, čovjeka koji je odijeljenod čovjeka i zajednice«.88 Za Manca je priznavanje prava čovjekaposljedica i izraz političkih revolucija njegova vremena. Najvećeje postignuće tih revolucija politička emancipacija. Ona pak nijeništa drugo do svođenje čovjeka, s jedne strane, na pripadnikagrađanskog društva, na sebična nezavisna pojedinca, a s drugestrane, na građanina, moralnu osobu. Mada je politička eman-cipacija veliki napredak, kao politički čin raspada starog feudal-nog društva, ona nije posljednji oblik čovjekove emancipacije.Ona je po svojoj naravi i učinku polovična i proturječna, jerpredstavlja oslobođenje čovjeka kao građanina i buržuja, ali ne ioslobođenje čovjeka kao čovjeka: »Granica političke emancipa-cije pojavljuje se odmah u tome, što se država može osloboditijedne ograničenosti, a da čovjek ne bude od nje zbiljski slobodan,što država može,biti slobodna država, a da čovjek ne bude slobo-dan čovjek.«*9 Mane političkoj emancipaciji suprotstavlja ljudskuemancipaciju kojoj je cilj konačno i zbiljsko oslobođenje čovjeka:ako čovjek političkom emancipacijom dobiva slobodu religije,slobodu vlasništva i slobodu obrta, tad se on ljudskom emancipa-cijom oslobađa od religije, vlasništva i sebičnosti obrta. Ljudskaće emancipacija biti dovršena »(t)ek kad zbiljski, individualančovjek ... postane rodno biće u svom empirijskom životu, u svomeindividualnom radu, u svojim individualnim odnosima, tek kadačovjek spozna i organizira svoje forces propres kao društvene snage

8 7 Za prikaz Mantove kritike pr i rodnih prava vidi Dani lo Basta, Pravo podokriljem utopije. Ernst Bloh i tradicija prirodnog prava ( R a d , Beograd, 1988), str.74—88; Ernst Bloch, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, s predgovorom i u pri-jevodu dr Ante Pažanina (Izdavački c e n t a r Komunist , Beograd, 1977); AllenBuchanan, Mane and Justice. The Radical Critiquc of Liberalism ( L o n d o n : Methuen,1982); Marshal l C o h e n , T h o m a s Nagel, and T h o m a s Scanlon (eds.), Marx, Justice,and History (Princeton, N e w Jersey: Pr inceton University Press, 1980); JeremyWaldron, Karl M a n ' s » O n t h e Jevvish Quest ion«, u Waldron (ed.), 'Nonsense uponStilts', str. 119-136.

8 8 Karl Mara, »Prilog jevrejskom pitanju«, u Karl Marx i Fr iedrich Engels,Raniradovi. 5. izdanje, s p redgovorom dr P r e d r a g a Vranickog, preveli S tanko Bošnjak iPredrag Vranicki (Napri jed, Z a g r e b , 1976), str. 74.

89 Isto, str. 61.

108

j stoga više ne bude od sebe dijelio društvenu snagu u oblikupolitičke snage«.90 Tako su navodno univerzalna ili čak prirodnaprava čovjeka prava koja su smislena samo u kontekstu društve-noekonomskih odnosa buržujskog društva.

U skladu s tim općim shvaćanjem položaja čovjeka u buržuj-skom društvu, Mara: stavlja kritičke primjedbe pojedinim pravima.jslavodeći određenje prava na slobodu kao »moći da se čini sveo n o što ne škodi drugome«, Mane sugerira da ono vodi svakuosobu da vidi u drugima ograničenje svoje slobode. »Radi se oslobodi čovjeka kao izolirane, u sebe povučene monade.«91 Privat-no je vlasništvo ne samo negativno jamstvo izolacije pojedinca,već također pozitivna zapreka njegovoj odgovornosti prema dru-gima. Mada privatni vlasnik ostaje povučen u sebe, njegovi pos-tupci nisu više neškodljivi: »čovjekovo pravo na privatno vlasništvojest pravo, samovoljno, bez obzira na druge ljude, nezavisno od druš-tva, uživati svoju imovinu i s njom raspolagati, jest pravo sebič-nosti«.92 Na sličan način Mane kritizira jednakost i sigurnost. Jedna-kost osigurava antidruštvenu slobodu svakom pojedincu bez dis-kriminacije, a sigurnost osigurava njegova prava, njegovu sebičnost.

Mara je u svojim kasnijim radovima također kritizirao prirod-na prava. Okvir kritike ostaje isti, ali je njena perspektiva nova.Tvrdi se i dalje da prirodna prava nisu ništa drugo do buržujskaprava, ali se buržujsko društvo shvaća ne samo kao područjesebičnosti i izoliranih pojedinaca, već i kao područje razmjenerazmjenskih vrijednosti. Marx u Grundrisse der Kritik der politi-schen Okonomie (1857-1858) kaže: »Jednakost i sloboda se, dakle,u razmjeni koja počiva na razmjenskim vrijednostima ne samopoštuju, nego je razmjena razmjenskih vrijednosti produktivna,realna osnova svake jednakosti i slobode. Kao čiste ideje ove susamo idealizirani izrazi te razmjene; kao razvijene u pravnim,političkim, društvenim odnosima one su samo ta osnova u nekojdrugoj potenciji. To se potvrdilo i historijski. Jednakost i slobodau tom opsegu upravo su suprotnost antičke slobode i jednakosti,koje upravo nemaju za temelj razvijenu razmjensku vrijednost,nego, naprotiv, s njenim razvojem propadaju. One pretpostavljajuodnose proizvodnje koji u starom vijeku još nisu bili ostvareni,kao ni u srednjem vijeku. Direktan prisilni rad čini temelj antič-

90 Isto, str. 81.91 Isto, str. 74-75.9 2 Isto, str. 75.

109

kog svijeta; na njemu kao na postojećoj osnovi počiva zajednica;sam rad kao privilegij, kao onaj koji još proizvodi u svojoj poseb-nosti, a ne kao onaj koji općenito proizvodi razmjenske vrijed-nosti, predstavlja temelj srednjeg vijeka. Rad (u kapitalističkomdruštvu) niti je prisilan rad; niti se, kao u srednjem vijeku, vršis obzirom na nešto zajedničko kao nešto više (korporacije).««Mane kritizira »glupost« socijalista koji hoće prikazati socijalizamkao realizaciju ideja buržujskog društva što ih je proklamiralafrancuska revolucija i koji misle da je razmjenska vrijednost posvom pojmu sistem jednakosti i slobode sviju, koji je samo po-kvaren novcem i kapitalom: »Njima treba odgovoriti: da je raz-mjenska vrijednost ili, točnije novčani sistem u stvari sistem jedna-kosti i slobode i da su smetnje koje im kod bližeg izlaganja sistemastoje na putu njemu imanentne smetnje, upravo ostvarenje jednakos-ti i slobode, koji se pokazuju kao nejednakost i nesloboda.«94

Kritika prirodnih prava i prirodnog zakona se nastavila tije-kom čitava devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. JohnStuart Mili (1806-1873), koji je odlučno branio slobodu, tvrdio jeda se prava pojedinaca u konačnici izvode iz korisnosti. FriedrickKarl von Savignv (1779-1861) u Njemačkoj, Sir Henry Maine uEngleskoj (1822-1888), kao i drugi pripadnici historijskopravneškole, tvrdili su da prava ovise o kulturi i sredini pojedinihdruštava. Pravni pozitivist John Austin (1790-1859) tvrdio je daje zakon zapovijed suverena, a suverenitet je puka politička či-njenica, a ne stvar društvenog ugovora pojedinaca koji imajuprirodna prava. Sve do prvog svjetskog rata, jedva da je netkobranio prava čovjeka na osnovi prirodnog zakona. Štoviše, podutjecajem njemačke idealističke filozofije devetnaestog stoljeća irastućeg europskog nacionalizma, neki su autori tvrdili, ne od-bacujući posve prava pojedinca, da prava, kakva god bila njihovaosnova, pripadaju poglavito zajednicama ili čitavom društvu ilinaciji. Tako je britanski idealist Francis Herbert Bradlev (1846-1924) pisao 1894. godine: »Prava pojedinca danas su jedva vrijed-na ozbiljna razmatranja... Blagostanje zajednice je cilj i vrhovnistandard.«95

Drugi dio

SUVREMENE TEORIJELJUDSKIH PRAVA

93 Karl Marx, Temelji slobode. Osnovi kritike političke ekonomije, 2. izdanje, spredgovorom Gaje Petrovića, preveli B r a n k o Petrović, Gajo Petrović i M o š a Pijade(Naprijed, Zagreb, 1977), str. 79-80.

94 Isto, str. 84.95 Navedeno prema B.H. Weston, »Human Rights«, u R.P. Claude and B.H.

Weston (eds.), Human Rights in the World Community. Issues andAcdon (Philadel-phia: Universitv of Pennsvlvania Press, 1989), str. 14.

110

5. Rawlsova teorija osnovnih prava

John Rawls je u svojoj čuvenoj knjizi A Theory of Justice iz-ložio teoriju pravednosti, koju je nazvao pravednost kao pravič-nost (justice as fairness).1 Rawls tvrdi da je pravednost »prva vrlinadruštvenih ustanova«, te da »bez obzira koliko zakoni i ustanovebili učinkoviti i dobro uređeni, oni se moraju reformirati, ili uki-

1 Vidi John Rawls,/1 Theory of Justice (Oxford: CMord Universitv Press, 1973).Rawls je nakon objavljivanja A Theory of Justice objavio brojne članke u kojima jedalje objašnjavao i branio svoju teoriju. To su sljedeći: »Reply to Lyons and Teitel-man«, Journal of Philosophy 69 (1972), str. 556-557; »Concepts of DistributionalEquity. Some Reasons for the Maxirain Criterion«, American Economic Review 64(1972), str. 141-146; »Distributive Justice«, u E.S. Phelps (ed.), Economic Justice(Baltimore, Md.: Penguin, 1973), str. 319-362; »Reply to Alexander and Musgrave«,Quarterly Journal of Economics 88 (1974), str. 633-655; »The Independence ofMoral Theory«, Proceedings of the American Philosophical Association 48 (1974-75), str. 5-22; »A Kantian Conception of Equality«, Cambridge Review 96 (1975),str. 94-99., prijevod: »Kantovska koncepcija jednakosti«, u John Rawls O liberaliz-mu i pravednosti, izbor, prijevod, uvod i bilješka Miomir Matulović (Hrvatski kul-turni dom, Rijeka, 1993), str. 11-23; »Fairness to Goodness«, Philosophical Review84 (1975), str. 536-554; »The Basic Structure as Subject«, u A.I. Goldman andJaegvvon Kim (eds.), Values and Morals: Essays in Honor of William Frankena,Charles Stevenson, and Richard Brandt (Dordrecht, Boston, London: D. ReidelPublishing Company, 1978), str. 47-71; »Kantian Constructivism in Moral Theory«,Joumal ofPhilosophy 87 (9/1980), str. 515-572; »Social Unity and Primary Goods«,u A.K. Sen and Bernard Williams (eds.), Utilitariansim and Beyond (Cambridge:Cambridge University Press, 1982), str. 159-185; »The Basic Liberties and TheirPriority«, u S. MacMurrin (ed.), Tanner Lectures on Human Values, vol. 3 (Salt LakeQty: University of Utah Press, 1982), str. 3-87; »Justice as Fairness: Political notMetaphysical«, Philosophy and Public Affairs 14 (1985), str. 223-251, (prijevod:»Pravednost kao pravičnost: politička, ne metafizička«, u Ravvls O liberalizmu ipravednosti, str. 27-51); »The Idea of Overlapping Consensus«, Oxford Journal ofLegal Studies 7 (1987), str. 1-25, (prijevod: »Ideja preklapajućeg konsenzusa«, uRavvls O liberalizmu i pravednosti, str. 55-79); »The Priority of Right and Ideas of*e Good«,Philosophy and Public Affairs 17 (1988), str. 251-276, (prijevod: »PrvenstvoUpravnoga i ideje dobra«, u Ravvls O liberalizmu i pravednosti, str. 83-104); »Theu°main of the Political and Overlapping Consensus«, New York University Law&view 64 (1989), str. 233-255. Ravvls je 1993. godine objavio svoju drugu knjiguP°d naslovom Political Liberalism (New York: Columbia University Press, 1993).

113

nuti, ako su nepravedni«.2 Opravdanje je načela pravednosti stvaruzajamne podrške mnogih razmatranja, svega onoga što se uklapau jedno koherentno stajalište, tj. načela pravednosti moraju zado-voljavati oboje, razložne filozofijske pretpostavke i naša zđravo-razumska vjerovanja ili promišljene sudove o pravednosti. Rawlssmatra da taj uvjet bolje zadovoljavaju načela njegove teorijenego načela drugih teorija. U teoriji pravednosti kao pravičnostisredišnju ulogu imaju dva načela pravednosti, od kojih prvo zah-tijeva da svaka osoba ima jednako pravo na najširi potpuni sustavjednakih osnovnih sloboda sukladan sa sličnim sustavom slobodeza sve, a drugo načelo zahtijeva da se socijalne i ekonomske ne-jednakosti imaju tako urediti da se one odnose na službe i po-ložaje koje su dostupne svima pod uvjetima pravične jednakostimogućnosti, i da su one na najveću dobrobit najgore stojećih. Uteoriji prvo načelo ima prvenstvo pred drugim načelom. Ravvlsovaje teorija pravednosti kao pravičnosti oblik liberalizma. Posljed-njih je godina Rawlsova teorija bila predmetom brojnih tumače-nja i kritičkih studija.3

1. Reflektivni ekvilibrij

Jedan je od značajnih aspekata Ravvlsove knjige A Theorj ofJustice taj da je ona, kada se pojavila, značila jasan i odlučan ras-kid s načinom mišljenja široko usvojenim u društvenim znanos-

2 Rawls, A Theoij of Justice, str. 3.3 Vidi: Brian Barry, The Liberal Theory of Justice. A critical examination ofthe

principal doctrines in 'A Theoij of Justice' by John Rawls (Oxford: Clarendon Press,1973); A Treatise on Social Justice, Vol. I: Theories of Justice (Berkeley, Los Angeles:University of California Press, 1989); H.G. Blocker and E.H. Smith (eds.), JohnRawls' Theoij of Social Justice (Athens: Ohio University Press, 1980); NormanDaniels (ed.), Reading Rawls. Critical Studies on Rawls 'A Theoij of Justice' (Stan-ford: Stanford University Press, 1989); Chandran Kukathas and Philip ?etitt, Rawls:'A Theorj of Justice' and its Critics (Cambridge: Polity Press, 1990); Rex Martin,Rawls and Rights (Lavvrence, Kansas: The University Press of Kansas, 1985); T.WPogge, Realizing Rawls (Ithaca and London: Cornell University Press, 1989); MJ-Sandel, Liberalism and the Limits of Justice (Cambridge: Cambridge UniversityPress, 1982); D.L. Schaefer, Justice and Tyranny?A Critique ofJohn Rawls 'A Theorjof Justice' (Port Washington, N.Y.: Kennikat Press, 1979); »Symposium on RavvlsianTheory of Justice: Recent Developments«, Ethics 99 (4/1989), str. 695-944; »Sym-posium on John Rawls«, Ethics 105 (1/1994), str. 4-63; R.P. Wolf, UnderstandingRawls. A Reconstruction and Critique of 'A Theory of Justice' (Princeton, N.J.: Pn n 'ceton University Press, 1977).

tima u prvoj polovini ovog stoljeća.4 Tadašnje je vladajuće stajalištebilo da su vrijednosni sudovi subjektivni i neprovjerljivi izrazi in-dividualnih ili skupnih nagona, osjećaja i interesa, da na osnovinjih nije moguće graditi općevaljane i znanstveno valjane iskaze0 stvarnosti, te da društvene znanosti imaju biti strogo deskrip-tivne i neutralne, opisujući i objašnjavajući pojave kakve one jesu,a ne kakve bi trebale biti po nečijem sudu. To je stajalište imaloza posljedicu da su društvene znanosti (etika, pravo, politika) bilesvedene u većini slučajeva na izučavanje povijesti društvene (etič-ke, pravne, političke) misli i na analizu društvenih (etičkih, prav-nih i političkih) pojmova.

Rawls odbacuje takvo stajalište u svom prvom objavljenom član-ku pod naslovom »Outline of a Decision Procedure for Ethics«.On tvrdi, u tom članku, a kasnije i u A Theorj of Justice, da postojimetoda ispitivanja vrijednosnih sudova koja čini mogućom etičkurefleksiju, oboje u političkoj teoriji, kao i mnogo šire, a ta je me-toda reflektivni ekvilibrij (refleclive equilibrium).s Reflektivni jeekvilibrij stanje stvari u kojem se dospijeva do opisa polazne si-tuacije u kojoj biramo načela pravednosti: ono je jedan ekvilibrij,jer naši promišljeni sudovi i načela koincidiraju, a ono je reflek-tivno, jer znamo koja načela naši sudovi potvrđuju i koje su pret-postavke njihovog izvođenja. Moguća su dva tumačenja reflek-tivnog ekvilibrija kojima odgovaraju njegove dvije vrste. Jedno jetumačenje kad su načela pravednosti u većoj ili manjoj mjeri uskladu s našim promišljenim sudovima. To se stanje stvari nazivauski (narrow) reflektivni ekvilibrij. Drugo je tumačenje kad su nesamo promišljeni sudovi usuglašeni s načelima pravednosti, većkad su i sama načela usuglašena sa svim relevantnim filozofijskimargumentima koji ih podržavaju. To se stanje stvari naziva široki(wide) reflektivni ekvilibrij. Ravvlsova je ideja kako razviti dobruteoriju pravednosti znači utvrditi načela pravednosti čija će pri-mjena voditi intuitivno opravdanim sudovima u konkretnim slu-čajevima.

Primjerice, obilježje je dobre teorije pravednosti to da ona,recimo, zabranjuje ropstvo i tlačenje manjina, te da podržava

4 Vidi Kukathas i Petitt, Rawls, Gl. 1. Za druge zaslužne autore pored Rawlsa,vWi Quentin Skinner (ed.), The Return of Grand Theory in the Human Sciences(Cambridge, London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney: Cambridgeuniversity Press, 1985).

Vidi John Rawls, »Outline of a Decision Procedure for Ethics«, PhilosophicalHeview 60 (1951), str. 177-191; A Theorj of Justice, str. 19-21, 46-53, 578-582.

114 115

slobodu govora i društvenu skrb, što je sve sukladno s intuicijamamnogih od nas. Dobra teorija pravednosti eksplicira i sistema-tizira naš intuitivni osjećaj za pravednost. Može se biti sumnjičavprema toj ideji, jer izgleda da teorija pravednosti nije ništa drug0

do rekonstrukcija naših moralnih i političkih predrasuda. Ali dvaprethodno spomenuta ograničenja omogućavaju da se takav prj.govor otkloni. Prvo je to da su sudovi s kojima teorija ima bitiu ekvilibriju promišljeni sudovi o pravednosti. To su sudovi dokojih se dolazi nakon temeljitog razmišljanja, koje nije pod ut-jecajem posebnih interesa i nebitnih čimbenika. Drugo je ograni-čenje to da je ekvilibrij koji teorija mora postići reflektivniekvilibrij. To je ograničenje uvedno zbog toga što se priznaje daje vrlo izgledno da će teoretik kada nastoji sistematizirati svojosjećaj pravednosti otkriti određene promišljene sudove koji sene daju podvesti pod načela pravednosti koja inače savršenoodgovaraju. Smisao je ograničenja u tome da je u takvom slučajusasvim ispravno da se teoretik usredotoči, ne samo na svojanačela, već prije na same neposlušne sudove, i da je potpunorazložno ako odluči revidirati sudove, a ne načela, da bi se pos-tigao ekvilibrij.

Predlažući metodu reflektivnog ekvilibrija za teoriju praved-nosti, kao i za etiku općenito, Rawls ne smatra da njegov prijedlogsadrži nešto što bi bilo potpuno novo, ili revolucionarno. Opreč-no tome, Ravvls tvrdi, u A Theory ofJustice, da njegov prijedlogpredstavlja vraćanje nasljeđu moralne filozofije shvaćenom kaoniz nastojanja da se u punoj širini i jasnoći izraze one prvotneintuicije uma čijom se znanstvenom primjenom može sistema-tizirati i ispraviti zdravo razumsko moralno mišljenje.6 Teorija bipravednosti kao pravičnosti bila etička teorija čija se načela pra-vednosti bolje slažu s našim promišljenim sudovima, i podržavajuih relevantni filozofijski argumenti, nego načela alternativnih etič-kih teorija (kao što su to intuicionizam, perfekcionizam i utilita-rizam). Ravvls smatra da trebamo istraživati ne sve moguće teorijepravednosti, već samo one koje su nam poznate iz nasljeđa mo-ralne filozofije.

Po pitanju moralnih intuicija i reflektivnog ekvilibrija vođenaje značajna rasprava tijekom posljednjih godina.7 Kritičari su os-lanjanja na moralne intuicije tvrdili da mi inficiramo naše teorijes moralnim vjerovanjima koja mogu biti zasnovana na predra-

6 Vidi Rawls, ^4 Theory ofJustice, str. 51.

sudama i povijesnim slučajnostima. Time što samo sistematizi-ramo te sudove, što činimo u reflektivnom ekvilibriju, ne jamčija srno se približili spoznaji moralnih vrijednosti, jer naše in-tuicije nemaju bilo kakvu početnu vjerodostojnost time što ihpredteorijski prihvaćamo. Oprečno, zastupnici su metode reflek-tivnog ekvilibrija tvrdili da se (široki) reflektivni ekvilibrij možeuSpješno braniti kao pristup za teoriju prihvaćanja u etici, te dase i sama Ravvslova teorija treba shvatiti kao jedan poseban(široki) ekvilibrij. Rawls je pak tvrdio u svom članku »Justice asFairness: Political not Metaphvsical« da je opravdanje teorije pra-vednosti politički ili praktični problem, a ne metafizički ili epis-temologijski.8 To izgleda ima značiti da su ideali teorije pra-vednosti kao pravičnosti, primjerice, njeni ideali osobe i dobrouređenog društva, dio posebnog liberalnog nasljeđa. Ne trebamoočekivati da moraju biti razrješena filozofijska pitanja, koja senameću u nekakvoj odlučnoj obrani tih ideala, da bi se pouzdaliu naše postojeće »liberalno demokratsko« prihvaćanje tih idealau dolaženju do razrješenja »praktičnog problema« međusobne ko-operacije. Ta je tvrdnja u skladu s Ravvlsovim »konstruktivizmom«u političkoj filozofiji:9 prema tom stajalištu, nije potrebno nitipotvrditi ni poricati da postoji moralna spoznaja, ili spoznajaonog što je pravedno, već je potrebno izbjegavati samu tu pret-postavku. Niti jedno političko stajalište koje ovisi o dubinskim inerješenim filozofijskim pitanjima, kao što je ono o statusu mo-ralnih vrijednosti, ne može poslužiti kao javna koncepcija praved-nosti u ustavnoj demokratskoj državi. Ravvls smatra da se moraprimjeniti načelo tolerancije na filozofiju samu, jer se na taj načinpostojeće razlike između protivnih političkih stajališta mogu ba-rem smanjiti, ako se ne mogu sasvim otkloniti, tako da bude mo-guća društvena kooperacija na osnovi međusobnog poštovanja.

7 Za tu raspravu, vidi Norman Daniels: Preface, u Daniels (ed.), ReadingRawls,naročito str. xx-xxiv; »Two Approaches to Theorv Acceptance in Ethics«, u DavidC°Pp i David Zimmerman (eds.), Morality, Reason, and Truth (Totowa, N.J.: Row-man and AUenheld, 1985), str. 120-140; »Reflective Equilibrium and ArchimedeanPoints«, Canadian Journal ofPhilosophy 10 (1/1980), str. 83-103; »Some Methodsof Ethics and Linguistics«, Philosophical Studies 37 (1980), str. 21-36; »Wide Re-flective Equilibrium and Theorv Acceptance in Ethics«, The Journal of Philosophy76 (1979), str. 256-282. Vidi također Elvio Baccarini, Moralni sudovi (Hrvatskikulturni dom, Rijeka, 1994).

Vidi Rawls, »Justice as Fairness: Political not Metaphysical«, str. 223-251,iPrijevod: »Pravednost kao pravičnost: politička, ne metafizička«, str. 27-51).

Vidi Ravvls, »Kantian Constructivism in Moral Theory«, str. 515-572.

116117

2. Kritika utilitarizma, odjelitost osobai pravednost kao pravičnost

Drugi je značajan aspekt Rawlsove knjige A Theory of Justicodbacivanje utilitarizma i oživljavanje nasljeđa teorije društvenogugovora. Dobrim je dijelom devetnaestog i dvadesetog stoljećautilitarizam bio vladajuća teorija moralnosti i politike u zapadnim.demokracijama.10 Utilitarizam je dijelom privlačan zbog svoje jed-nostavnosti i koherentnosti. Ljudske radnje i načela imaju se oc-jenjivati s obzirom na dobre i loše konzekvence koje proizvodedobre i loše konzekvence radnji i načela imaju se vrednovati ukategorijama sreće i patnje, a sreća se ima uvećati i patnja sman-jiti. Također, utilitarizam je privlačan zbog svog naglaska na jed-nakosti. U određivanju ispravnosti, ili neispravnosti, radnji ipostupaka imaju se uzeti u obzir njihove konzekvence u odnosuna svaku osobu, a ne samo u odnosu na djelatnika: svatko se imaračunati za jedan i nitko više od jedan.

Rawls smatra da je glavna slabost utilitarizma u tome što jenjegov cilj najveće ukupne sreće nedopustivo neosoban.11 S uti-

10 Za utilitarizam vidi Jeremy Bentham, An Introduction to the Principles ofMorah and Legislation, edited by J.I 1. Burns and H.L.A. Hart (London and NewYork: Methuen, 1982); J.S. Mili, Izabrani politički spisi, Prvi svezak, izbor, predgovori bilješke Slaven Ravlić, preveli Nadežda Čačinović Puhovski, Julije Knežević i AdamKrilić (Informator, Fakultet političkih nauka, Zagreb, 1988); Alan Ryan (ed.),Utilitarianism and Other Essays. J. S. Mili and Jeremy Bentham (London: PenguinBooks, 1987).

O Benthamovu, kao i Millovu, militarizmu vidi Elvio Baccarini, Sloboda, de-mokracija, pravednost. Filozofija politike J.S. Milla (Hrvatski kulturni dom, Rijeka,1993); F.R. Berger, Hapiness, Justice, and Freedom. The Moral and Political Philo-->phy ofjohn Stuart Mili (Berkeley, Los Angeles, London: University of Californiaress, 1984); J.A. Gray, Mili on Liberty: A Defence (London: Routledge and Keganaul, 1983); H.L.A. Hart, Essays on Bentham. Jurisprudence and Political TheoryOxford: Clarendon Press, 1982); D.G. Long,Bentham on Liberty. Jeremy Bentham'slea of liberty in relation to his utilitarianism (Toronto and Buffalo: University ofbronto Press, 1977); Alasdair Maclntyre; Kratka zgodovina etike; (prevod dela/4hort History of Ethics), prevedel Marjan Šimenc, predgovor Boštjan M. Zupančić,premna studija Nenad Miščević, (Znanstveno in publicistično središče, Ljubljana,993); Anthony Quinton Utilitarian Ethics (London: Macmillan, 1973); J-B.chneewind (ed.), Mili. A Collection of Critical Essays (London, Melbourne: Mac-lillan, 1968); VVilliam Thomas, Mili (Oxford, Nevv York: Oxford University Press,985).

11 Vidi Rawls,yl Theory of Justice, odjeljci 5 i 27-30. Za sličnu kritiku utilitariz-ma od strane drugih autora, vidi Ronald Dworkin, Taking Rights Seriously (NeWImpression With a Reply to Critics. London: Duckworth, 1978), gl. 9; »Rights asTrumps«, u Jeremy Waldron (ed.), Theories of Rights (Oxford: Oxford Universitv

r n a stajališta relativno je manje značajno što neka osoba slaborolazi, sve dok je dobrobit drugih osoba veća od tog gubitka. Rawlsmatra da je to u suprotnosti s našim promišljenim sudovima oravednosti. Mnogi od nas vjeruju da je žrtvovanje nevine osobebog dobrobiti drugih nešto što je duboko nepravedno. Temeljno

načelo koje usvajamo glasi da nitko ne može biti pukim sredstvomza ostvarivanje ciljeva čitavog društva. Ravvlsovim rječnikom, svatkood nas »odjelita« je osoba u smislu da nitko nije puka brojka uračunu društvenih interesa. Utilitarizam valja odbaciti, jer ne uzimaza ozbiljno odjelitost osoba (the separateness of persons).12

Rawls oživljava nasljeđe teorije društvenog ugovora, čiji su za-stupnici bili Locke, Rousseau i Kant.13 On tvrdi da ugovorni način

Press, 1984), str. 153-168., prijevod: »Prava kao aduti«, u Miomir Matulović (ur.),ljudska prava. Zbornik tekstova iz suvremenih teorija ljudskih prava, II. izmjenjeno idopunjeno izdanje (ICR, Rijeka, 1992), str. 93-105); A Matter ofPrinciple (London,Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1985), gl. 17; Robert Nozick, Anarchy,State, and Utopia, (Oxford: Basil Blackwell, 1974), gl. 3, 7 i 8.

Za suvremenu raspravu između utilitarista i njihovih kritičara vidi takođerJonathan Glover (ed.), Utilitarianism and Its Critics (Nevv York, London: MacmillanPublishing Company, Collier Macmillan Publishers, 1990); R.G. Frey (ed.), Utilityand Rights (Oxford: Basil Blackvvell, 1985); J.J.C. Smart and Bernard Williams,Utilitarianism for and against (Cambridge: Cambridge University Press, 1973);Amartya Sen and Bernard VVilliams (eds.), Utilitariansim and Beyond (Cambridge:Cambridge University Press, 1982).

Za prijedlog utilitarizma u kojem je slijeđenje cilja najveće ukupne sreće ogra-ničeno interesima pojedinca, vidi R.M. Hare, Moral Thinking: Its Levels, Method,and Point (Oxford: Clarendon Press, 1981); Douglas Seanor and Nicholas Fotion(eds.), Hare and Critics. Essays on Moral Thinking (Oxford: Clarendon Press, 1988).

12 Derek Parfit, u Reasons and Persons (Oxford: Clarendon Press, 1987), djelo-mično brani utilitarizam od optužbe da ne uzima za ozbiljno odjelitost osoba do-vodeći u pitanje uobičajeno shvaćanje osobnog identiteta. Prema Parfitu, osobniidentitet ne čini nešto takvo kao postojano jastvo, već tekuće relacije tjelesnogkontinuiteta, tjelesne sličnosti i psihologijske povezanosti i kontinuiteta izmeđutjelesnih i mentalnih karakteristika. Taj se identitet može izmijeniti, pa i potpunoiščeznuti, tijekom biologijskog života čovjeka, a razlike između čovjeka u mladosti istarosti mogu biti napadnije nego što se uobičajeno pretpostavlja da su razlikeizmeđu dva različita čovjeka. Odjelitost osoba nije toliko značajna koliko se to čini.Ocjena Parfitove obrane ovisi o tome prihvaćamo li da ne postoji postojano jastvo,a ako ono ne postoji, tad ona ovisi o nepostojanju drugih karakteristika dovoljnolabilnih da dadu čovjeku potrebnu jedinstvenost (vidi Jonathan Glover, Introduc-tion, u Glover (ed.), Utilitarianism and Its Critics, str. 86).

13 Vidi Rawls, A Theory of Justice, str. 11 ff. Za ugovorni aspekt Ravvlsovee°nje, kao i za usporedbu njegove teorije s ugovornim teorijama drugih suvremenihu'ora, kao što su one Roberta Nozicka, Jiirgena Habermasa i Davida Gauthiera,

^di Kukathas i Petitt, Rawls, Gl. 2. Za suvremene ugovorne teorije, vidi također, arry> A Treatise on Social Justice, Vol. I; Peter KSller, Neue Theorien des Sozial-k°ntrakts (Berlin, Miinchen: Dunker und Humbolt, 1978).

118 119

mišljenja jedini uzima za ozbiljno odjelitost osoba, tj. zahtjev dapravedno društvo mora jamčiti svakom pojedincu sigurnost daneće biti žrtvovan za dobrobit drugih. Tkj zahtjev objašnjava nekaod glavnih strukturalnih i sadržajnih obilježja Ravvlsove teorijepravednosti kao pravičnosti. Glavno je strukturalno obilježje teo-rije izvorni položaj (original position).14 Izvorni je položaj stajalištes kojeg se može postići pravičan sporazum između slobodnih ijednakih osoba o načelima pravednosti koja imaju uređivati nji-hovo društvo. Taj način razmatranja načela pravednosti naziva sepravednost kao pravičnost, jer se polazi od toga da su načelapravednosti rezultat sporazumijevanja u polaznoj situaciji koja jepravična u odnosu na stranke sporazuma. Izvorni položaj karak-teriziraju dvije pretpostavke o osobama koje se u njemu nalaze.Jedna je pretpostavka veo neznanja (veil of ignorance) iza kojegosobe biraju načela pravednosti.15 Prema toj pretpostavci osobeu izvornom položaju ne znaju svoje mjesto u društvu, klasnu pri-padnost ili društveni položaj, nije im poznata vlastita sudbina uraspodjeli prirodnih dobara i sposobnosti, kao što su fizička sna-ga, inteligencija itd., a nije im također poznata ni vlastita koncep-cija dobra. Razlog zbog kojeg se u izvornom položaju mora ap-strahirati od slučajnosti društvenog svijeta i ne biti pod njihovimutjecajem jest taj da uvjeti za pravičan sporazum o načelima pra-vednosti među slobodnim i jednakim osobama moraju poništitiprednosti pregovaranja koje se neizbježno javljaju unutar poza-dinskih ustanova bilo kojeg društva kao rezultat kumulativnihsocijalnih, povijesnih i prirodnih tendencija. Te slučajne prednostii sporedni utjecaji iz prošlosti ne smiju utjecati na sporazum onačelima koja imaju uređivati društvene ustanove od sada pa ubudućnost, jer je jedan od naših promišljenih sudova taj da tošto zauzimamo pojedini društveni položaj nije dobar razlog zanas da prihvatimo, ili da očekujemo od drugih da prihvate, kon-cepciju pravednosti koja daje prednost onima u tom položaju.Druga je pretpostavka koja karakterizira izvorni položaj, pret-postavka o motivaciji osoba. Prema toj pretpostavci osobe su uizvornom položaju racionalne i nisu altruisti. To da su osobe ra-cionalne znači da su sposobne birati najučinkovitija sredstva zaostvarenje datih ciljeva, a da one nisu altruisti znači da moguimati suprotne ciljeve. Nužna dobra koja potrebuju slobodne i

14 Vidi Rawls,yl Theory of Justice, str. 17-22.15 Vidi isto, str. 136-142.

jednake osobe za ostvarenje svojih planova življenja, bez obzirakvi oni bili, predstavljaju/?rvoma dobra (primary goods).u Prvot-

db i lna Su dobra osnovna prava i slobode, mogućnosti i moći, prihodj bogatstvo, i društvene osnove samopoštovanja. Ideja je prvotnihdobara i njihove pravične razdiobe u skladu s našim promišljenimsudom da država ne smije postupati tako da, recimo, maksimizirablagostanje njegovih pripadnika (kao što je to slučaj u milita-rizmu).

Glavno sadržajno obilježje teorije pravednosti kao pravičnostičine dva načela pravednosti i redoslijed njihova značaja i zadovol-javanja. Ravvlsovim rječnikom, osobe bi u izvornom položaju iza-brale sljedeća dva načela pravednosti:17

Prvo načelo: Svaka osoba ima jedno jednako pravo na najširi potpunisustav jednakih osnovnih sloboda sukladan s jednim sličnim sustavomslobode za sve (načelo jednakih osnovnih sloboda).

Drugo načelo: Socijalne i ekonomske nejednakosti imaju se tako ureditida se one odnose na službe i položaje koje su dostupne svima poduvjetima pravične jednakosti mogućnosti (načelo pravične jednakostimogućnosti); i da su one na najveću dobrobit najgore stojećih (načelorazlike).

Također, osobe bi se u izvornom položaju sporazumjele da dvanačela budu razvrstana prema sljedećem leksičkom redu prven-stva, a to znači prema redu njihova značaja i zadovoljavanja: prvonačelo ima prvenstvo pred drugim načelom, a unutar drugognačela načelo pravične jednakosti mogućnosti ima prvenstvo pred

j načelom razlike.18 Prvenstvo prvog načela pred drugim načelom,maksima prvenstva slobode (priority of liberty), izražava ideju

I apsolutne zabrane prinude nad osobama u pravednom društvu.19

primjerice, pravo na pravično suđenje, sloboda govora i| P/avo glasovanja imaju prvenstvo pred prihodima i bogatsvom.^ak kad bi se mogao poboljšati položaj najgore stojećih pripad-nika u društvu tako da se ograniče politička prava - zabranomrada političkih stranaka i ukidanjem izbora za zastupničko tijelo,

16 Vidi isto, str. 90-95.17 T.

}m razne formulacije dva načela pravednosti, vidi isto, str. 60, 83, 250 iJ°2-303.

Vidi isto, str. 42-44, 302-303.

Vidi isto, str. 244 ff.

120121

a sve to u svrhu postizanja ekonomske stabilnosti - to ne smijem0

činiti, jer time kršimo integritet osobe.Ravvls smatra da su načela pravednosti primarno namijenjena

osnovnoj strukturi društva (basic structure of sociely).20 Pod os-novnom strukturom društva Rawls razumijeva način na koji glav.ne društvene ustanove distribuiraju osnovna prava i dužnosti iodređuju razdiobu dobara stvorenih društvenom kooperacijom.Glavne ustanove jednog društva čine njegovo političko ustrojstvoi njegove najvažnije ekonomske i socijalne ustanove. Tako suglavne društvene ustanove, primjerice, pravna zaštita slobodemisli i slobode savijesti, slobodno tržište, privatno vlasništvo nadsredstvima za proizvodnju, monogamna obitelj itd. Uzete sve za-jedno, glavne ustanove čine jednu društvenu strukturu koja odre-đuje prava i dužnosti ljudi i utječe na njihove životne mogućnosti,u smislu da ona jednim dobrim dijelom određuje njihova oče-kivanja i izglede da ostvare ono što očekuju. Budući da se ljudirođenjem zatječu u različitim društvenim položajima, društveneustanove favoriziraju određene polazne položaje u odnosu nadruge, te povlače duboke društvene nejednakosti. Na te nejed-nakosti imaju se primjeniti načela pravednosti. Ta načela uređujuizbor jednog političkog ustrojstva i glavne elemente ekonomskogi društvenog uređenja. Pravednost jedne društvene strukture u bitiovisi o pripisivanju prava i dužnosti i o ekonomskim i socijalnimmogućnostima u različitim dijelovima društva.

Rawls zamišlja četverostupovni slijed primjene načela praved-nosti koji uključuje:21 prvo, biranje načela pravednosti u izvornompoložaju; drugo, odlučivanje o pravednosti političkog ustroja ibiranje ustava u ustavnoj konvenciji; treće, stvaranje zakona kojiuređuju ekonomsku i socijalnu strukturu društva; četvrto, prim-jenu zakona. Taj slijed predstavlja skupinu stajališta sa kojih serazrješavaju različiti problemi pravednosti, svako stajalište sadrži

2 0 Vidi isto, str. 7 ff. Ravvls naglašava da se njegova teori ja p r a v e d n o s t i kaopravičnosti razlikuje od drugih »blanketnih« teorija, kao što je to, primjericeutilitarizam, i po tome što se u njoj načela pravednosti primarno primjenjuju naosnovnu strukturu društva, dočim se u drugim teorijama jedno te isto osnovnonačelo primjenjuje na različita područja ljudskog života. Dočim Ravvls u A Iheot}ofJmlice uzima neupitnim osnovnu strukturu društva kao primarni predmet praved-nosti i sva njegova rasprava usredotočena je uglavnom na taj predmet, on u jednomsvom kasnijem članku navodi i objašnjava razloge i konzekvence vlastita izbora togpredmeta, (vidi Ravvls, »The Basic Structure as Subject«, str. 47-71).

21 Vidi Ravvls, A Theoij ofJustice, gl. IV, odj. 31.

122

ograničenja usvojena na prethodnom stupnju, prije nego opis po-stupanja ustavne konvencije i zakonodavnog tijela. Tako nakongt0 su stranke usvojile načela pravednosti u izvornom položaju,o n e prelaze u ustavnu konvenciju, gdje kao zastupnici odlučuju0 pravednom političkom uređenju i biraju ustav. Vezane načelimapravednosti s kojim su se prethodno suglasile, one imaju osmislitisustav ustavnih ovlasti državnih organa i osnovnih prava građana.fvfa tom je stupnju slijeda djelomice uklonjen veo neznanja. Za-stupnici u ustavnoj konvenciji i dalje nemaju informacije o poje-dinačnim osobama, kao što su to njihov društveni položaj, njihovomjesto u raspodjeli prirodnih svojstava, ili njihova koncepcijadobra. Ali njima su poznate, pored načela društvene teorije, re-levantne opće činjenice o vlastitom društvu, kao što su to njegovoprirodno okružje i sredstva, stupanj ekonomskog razvoja, poli-tička kultura itd. Na osnovi toga oni biraju najučinkovitiji prave-dan ustav, tj. onaj koji zadovoljava načela pravednosti i vodipravednim i učinkovitim zakonima. Na narednom stupnju slijedajoš je više uklonjen veo neznanja, te zakonodavac, koji posjedujegotovo potpunu informaciju, donosi zakone o ekonomskim i so-cijalnim mjerama. Ti zakoni moraju zadovoljavati ne samo načelapravednosti već i ustavna ograničenja. Na posljednjem stupnjuslijeda, suci i drugi javni službenici primjenjuju pravna pravilana pojedinačne slučajeve, a građani slijede ta pravila. Veo nezna-nja posve je uklonjen, te oni razmatraju primjenu pravnih pravilana osnovi potpune informacije o činjenicama.

Ravvls ilustrira sadržaj načela pravednosti opisujući osnovnustrukturu društva koja ih zadovoljava. Politički ustav Ravvlsovapravedna društva jest onaj koji potvrđuje načelo slobode. To značida on mora biti takav da određuje državu kao udruženje jednakihgrađana.22 Države se ne tiču filozofijska ili religijska učenja kojagrađani prihvaćaju, već ona uređuje poslove pojedinaca u skladus načelima s kojima su se oni suglasili u polaznoj situaciji jed-nakosti. Država nema ni pravo ni dužnost činiti ono što ona, ilivećina njenih građana, želi činiti glede pitanja morala i religije.Dočim država smije ponekad ograničiti slobodu, ona to smije či-niti samo kad je u pitanju javni poredak i sigurnost, jer samo utakvim prigodama država postupa po načelu koje bi bilo izabranou izvornom položaju. Sloboda se smije ograničiti samo u svrhuslobode. To znači da se sloboda savijesti nikad ne smije ukinuti.

Vidi isto, str. 212.

123

A kad je sam ustav siguran, ne smije se ukinuti sloboda čak jonih koji su netolerantni.23 Načelo jednake slobode traži da segrađanima omogući participacija u političkom procesu ustavnedemokracije. Ali sloboda također traži nadzor nad ovlastima za.konodavnog tijela, koji uključuje dvodomnost zakonodavnog tije.la, razdiobu vlasti s težom i protutežom, povelju o pravima i sud-ski nadzor.24 Štoviše, sloboda traži vladavinu prava, jer inače ćenesigurnost granica slobode učiniti njeno vršenje rizičnim i manjesigurnim.2S

Ekonomski poredak Rawlsova pravedna društva jest onaj kojipotvrđuje drugo načelo pravednosti. Država koja ima pravedan po-litički ustav nastojala bi potvrditi drugo načelo kroz odgovarajućezakonodavstvo.26 Rawls naglašava da načelo pravične jednakostimogućnosti traži da država osigura jednake izglede u obrazovanjui kulturi putem subvencioniranog ili javnog školstva, osigura jed-nakost mogućnosti u ekonomskim djelatnostima nadzirući pona-šanje tvrtki i spriječavajući monopole. Načelo razlike traži dadržava općenito jamči socijalni minimum prihoda.27 Drugim rije-čima, ekonomska i socijalna pravednost institucionalno je izraže-na kroz državu blagostanja. Konačno, načelo razlike povlači na-čelo pravedne štednje, prema kojem je jedno pokoljenje dužnoštedjeti za dobro narednih pokoljenja. Postoji gornja granica kojaodređuje koliko se može zahtijevati od jednog pokoljenja da sa-čuva za naredna pokoljenja.28

.,, 23 Vidi isto, str. 219.2 4 Vidi isto, str. 224.2 5 Vidi isto, str. 239.2 6 M a d a Rawls raspravlja o pitanju pravednost i u političkoj ekonomiji, on se ne

bavi pitanjem o t o m e koji se ekonomski sustav ima preferirati, kapitalistički ili so-cijalistički, smatrajući da su oboje, kapital izam i socijalizam, u načelu spojivi sdrugim načelom. Rawls kaže: »Evidentno je...da ne postoji nikakva suštinska vezaizmeđu u p o r a b e s lobodnog tržišta i privatnog vlasništva nad sredstvima za proiz-vodnju.. .Dočim su takozvani buržoaski ekonomist i najpažljivije istraživali ideju daje tržišna ekonomija u n e k o m smislu najbolja shema, ta je veza historijska slučajnostu t o m e da se, b a r e m teorijski, socijalistički režim može koristiti prednost ima togasustava«, (isto, str. 271). M e đ u t i m , Rawls u A Theory of Jusdce ne raspravlja omarksizmu, kao ni o njegovim društvenim, političkim i e k o n o m s k i m implikacijama;Za razne prigovore Rawlsovoj teoriji, koji su izričito marksist ičke naravi ili su spojiv l

s marksizmom, vidi priloge N o r m a n Danielsa, Mil ton Fiska, R i c h a r d Miller a 'Benjamin Barbera u Daniels (ed.) , Reading Rawls.

2 7 Vidi Rawls,yl Theory ofJustice, str. 275.2 8 Vidi isto, str. 298.

124

j politički liberalizam

Treći je značajan aspekt Ravvlsove knjige A Theory ofJusticenjena liberalna politička ideologija. Ravvls nastoji otkriti načelapravednosti koja su temelj vladajućih moralnih i političkih staja-lišta suvremenog svijeta. On nastoji pokazati da su ta načela re-zultat postupka odlučivanja za koji se svi umni ljudi mogu složitida je pravičan, kao i to da ta načela opisuju djelatna društvenauređenja, pod uvjetom svega onog što znamo iz ekonomije idruštvenih znanosti. A vladajuća je moralna i politička ideologijasuvremenog svijeta, koju odražavaju ta načela, oblik liberalizma.Taj je oblik liberalizma u većoj mjeri egalitaran nego što je tobio onaj iz osamnaestog i devetnaestog stoljeća, ili što je to su-vremeni libertarijanizam, ali je ipak oblik liberalizma. Ravvlsovje cilj pružiti uvjerljiv i koherentan teorijski okvir za liberalizam.

Taj je teorijski okvir, naravno, pravednost kao pravičnost. Ravvlsu A Theory of Justice shvaća pravednost kao pravičnost, kao diomoralne filozofije, tj. moralno učenje o pravednosti shvaća kaosveobuhvatno filozofijsko i moralno učenje. Središnje je svojstvodobro uređenog društva da svi građani zastupaju koncepciju pra-vednosti kao pravičnosti na osnovi sveobuhvatnog filozofijskogučenja.29 Građani prihvaćaju načela pravednosti kao načela kojasu izvedena iz tog učenja. Međutim, moderno pluralno društvojest društvo koje karakterizira ne samo pluralnost sveobuhvatnihvjerskih, filozofijskih i moralnih učenja, već također pluralnostnespojivih, ali ipak razložnih, sveobuhvatnih učenja. Niti jednood tih stajališta ne zastupaju svi građani, niti se može očekivatida će u bliskoj budućnosti neko od tih stajališta zastupati svi, iligotovo svi. Činjenica pluralnosti razložnih, ali nespojivih, sveobu-hvatnih učenja, činjenica razložnog pluralizma, pokazuje da jeideja dobro uređenog društva shvaćena na opisani način nerealna.Ona je nerealna, jer je nespojiva s ostvarenjem vlastitih načelapod najpovoljnijim predvidivim okolnostima.

To je navelo Rawlsa da u nekim svojim kasnijim člancima i unovoj knjizi Political Liberalism uvede razlikovanje između sve-obuhvatnih učenja i učenja koja su ograničena na područje poli-c e , razlikovanje koje je od bitna značaja za ideju dobro ure-đenog društva u svezi s pravednosti kao pravičnosti, te da razradidupinu novih ideja kao što su to ideja političke koncepcije pra-Vednosti, preklapajućeg konsenzusa, javnog uma, političke kon-^ P i j osobe, razložnog pluralizma i političkog konstruktivizma.

125

Tad se središnji problem političkog liberalizma može izrazit;ovako: Kako je moguće da može postojati tijekom vremena stabil-no pravedno društvo slobodnih i jednakih građana koji se dubokorazlikuju u svojim razložnim, ali ipak nespojivim, vjerskim, filo-zofijskim i moralnim učenjima?; Kako je moguće da razložna, aliduboko oprečna, učenja mogu zajedno opstojati i da sva potvr-đuju istu političku koncepciju ustavnog poretka?; Kakvu struk-turu i sadržaj mora imati politička koncepcija koja može zadobitipodršku takvog preklapajućeg konsenzusa?30

4. Prava osnovne strukture društva

Kao što se može primjeti iz prikaza glavnih strukturalnih isadržajnih obilježja Ravvlsove teorije pravednosti kao pravičnosti,prava pojedinaca pojavljuju se u njenim različitim kontekstima.Ona imaju svoje mjesto u kontekstu izvornog položaja kao jednavrsta prvotnih dobara, a također prvo načelo pravednosti izgledaidentično jednom pravu pojedinaca, naime, jednakom pravu svihna najširi potpuni sustav jednakih osnovnih sloboda kompatibilans jednim sličnim sustavom slobode za sve, (ali, drugo načelo Ravvlsne oblikuje kao pravo). Također, prava imaju svoje mjesto u kon-tekstu osnovne strukture društva, te u sekundarnim ustanovamadruštva. To je navelo neke autore da tvrde kako je Ravvlsova ATheory ofJustice knjiga o pravima pojedinaca,31 ili, barem, da onapruža osnovu za razradu takve teorije.32

Rex Martin je, u Ravvls and Rights, razradio teoriju osnovnihprava na osnovama Ravvlsove teorije pravednosti kao pravičnosti.Martin nastoji utvrditi koja to osnovna prava, ili ustavna prava,povlače dva načela pravednosti. Prije svega, on određuje mjestopravima u Ravvlsovoj teoriji pravednosti kao pravičnosti.33 Martinpretpostavlja da pojam prava (dakle i ljudskih i prirodnih prava)implicira određene prakse, ili institucionalna uređenja, i da pojam

2 9 Vidi isto, str. 453-462.30 Vidi Ravvls, Political Liberalism, str. xviii.31 Vidi Alan Ryan, J o h n Rawls, u S k i n n e r (ed.), The Return ofGrand Theory in

the Human Science, str. 104.32 Vidi C. Fried, Book Revievv, Harvard Law Revievv 85 (1972), str. 1691, 1697

(navedeno prema F.I. Michelman, » C o n s t i t u t i o n a l Welfare Rights and 'A Theory o t

Justice'«, u Daniels (ed.), Reading Ravvls, s tr . 346).3 3 Vidi M a r t i n , Ravvls and Rights, gl. 2, prva dva odjeljka.

prava" koji bi u cjelosti bio neinstitucionalan i logički prethodiosvim svojim formulacijama i podršci, jest pogrešan. U skladu stoni pretpostavkom Martin smatra da se u teoriji pravednosti kaopravičnosti ljudska, ili prirodna prava, imaju shvatiti kao pravaosnovne strukture društva (basic structure rights), a to znači kaoprava koja slijede iz primjene dva načela pravednosti na osnovnustrukturu društva. Točnije, budući da postoji određena razlika unačinu na koji iz svakog od ta dva načela slijede prava, u teorijipravednosti kao pravičnosti, ljudska ili prirodna prava imaju seshvatiti kao prava koja slijede iz primjene prvog načela na os-novnu strukturu, i kao prava koja slijede iz djelovanja drugognačela unutar te strukture. U tom su smislu ljudska ili prirodnaprava zapravo ustavna prava. Stoga, prema Martinu, u teoriji pra-vednosti kao pravičnosti nema mjesta pojmu prava u apstraktnimformulacijama prvog načela u izvornom položaju.34 Također, dvasu načina na koji Ravvls govori o pravima suvišna kad se govorio ljudskim ili prirodnim pravima: bilo koje uvrštavanje pravameđu društvena prvotna dobra zbrkano je i pogrešno; a upući-vanje na prava koja pojedinci imaju zbog legitimnih očekivanjakoja proizlaze iz djelovanja sekundarnih ustanova, sporednog jeznačaja.

U prilog svojeg tumačenja mjesta prava u teoriji pravednostikao pravičnosti, Martin navodi sljedeće argumente. Prvo, on sma-tra da Ravvlsova teorija nije teorija prirodnih prava, barem ne usmislu u kojem su to Hobbesova i Lockeova teorija, premakojima su prirodna prava ona prava koja ljudi imaju u prirodnomstanju. Prema Martinovu sudu takvo jedno učenje ne bi bilo priv-lačno za Rawlsa, jer on rijetko govori o prirodnom stanju, a kadto i čini, tad to radi da bi razlikovao takvo jedno stanje od svoghipotetskog opisa izvornog položaja.35

Drugo, Martin navodi da, mada je bjelodano da Ravvls govori0 pravima u različitim kontekstima svoje teorije, on to ne činikonzistentno. Tako, primjerice, Ravvls ponekad uključuje pravameđu društvena prvotna dobra, a ponekad ne.36 Prema Martinuuključivanje prava u društvena prvotna dobra problematično jezl)og sljedećih razloga. Prije svega, za razliku od drugih prvotnihd°bara, prava su normativni entiteti i kad bi se ona uvrstila među

34 Vidi isto, str. 32.5 Vidi isto, str. 31.

36 Vidi isto, str. 22-23.

126 127

društvena prvotna dobra moglo bi se iz prvotnih dobara gotovoizravno izvesti jedno jako načelo pravednosti i ne bi bio potrebanrazrađeni mehanizam teorije pravednosti za konstruiranje takvihnačela u izvornom položaju. Uvrštavanjem bi se prava međudruštvena prvotna dobra prekršilo ograničenje da u teoriji nesmije biti normativnih elemenata prije nego što se konstruirajupreferirana načela pravednosti. Dalje, prava su moralna katego.rija s kojom utilitaristi imaju poteškoća, pa ako se prava uvrstemedu' društvena prvotna dobra, tad se prejudicira odlučivanje ukorist jedne određene vrste moralne teorije. Dakle, na osnovipoželjne normativne slabosti ili nededuktivnosti modela izvornogpoložaja i moralne neutralnosti tog modela s obzirom na konku-rentna načela pravednosti, prava treba brisati s liste prvotnihdobara. Konačno, ako se ipak prava smatraju društvenim prvot-nim dobrima, tad to znači smatrati ih i predteorijskim i neinsti-tucionalnim entitetima, što je pogrešno.

Treće, prvo načelo obično je oblikovano tako da izgleda kaojedno pravo: svaka osoba ima jedno jednako pravo na najširi pot-puni sustav jednakih osnovnih sloboda kompatiblian s jednimsličnim sustavom za sve. Tako izgleda da ono izriče jedno moralnopravo. Međutim, drugo načelo nije oblikovano kao pravo. Ravvlsčesto govori o dva načela, točnije o prvom načelu, kao da onapridružuju prava i dužnosti.37 Martin je mišljenja da je to nepre-cizno, jer dva načela pridružuju prava putem osnovne strukturedruštva.38 Primjerice, ako smatramo, kao što to Ravvls smatra, daje unošenje povelje o ljudskim pravima u ustav značajan oblikinstitucionalizacije prvog načela, tad ustav pridružuje određenaprava pojedincima, a ono što prvo načelo čini jest da ono oprav-dava to pridruživanje jednakih osnovih prava pojedincima.

Također, Martin smatra značajnim pitanjem razrade teorijeprava na osnovama Rawlsove teorije pravednosti kao pravičnosti,pitanje Rawlsove koncepcije prava. Martin navodi da je Ravvlsovakoncepcija prava nejasna, jer Ravvls nigdje ne analizira pojamprava, i proizvoljno i bez ikakvog objašnjenja rabi izraz »pravo«(»a right«). Pa ipak, Martin pronalazi jedno Ravvlsovo određenjepojma prava u kontekstu njegove rasprave o sekundarnim pra-vima i ustanovama,39 te predlaže rawlsovsku koncepciju prava

3 7 Vidi Rawls,,4 Theory ofJustice, str. 54, 58, 61, 84, 131.38 Vidi Mart in, Rawls and Rights, str. 24.

Vidi Rawls, A Theory ofJustice, str. 313. , ,

e i n a kojoj pravo jest legitmno očekivanje pojedinca glede onogaL> bi on imao dobiti u pravednoj institucionalnoj raspodjeli druš-tveno prvotnih dobara.40 Tad bi opravdanje prava uključivalo usta-novljavanje legitimnosti tog očekivanja pod uvjetima reflektivnogelcvilibrija.41 Tako bi odlučivanje, u izvornom položaju, o racional-noj i pravičnoj raspodjeli društvenih prvotnih dobara imalo služitiKao opravdanje osnovnog moralnog prava koje povlači prvonačelo, ono bi samo imalo služiti kao opravdanje ustavnih pravaugrađenih u osnovnu strukturu društva, a ona bi pak imala služitikao opravdanje svih sekundarnih prava. Pri tome predmet oprav-danja mora biti na svakoj ravni opravdanja usklađen s određenimpromišljenim sudovima. Primjerice, opravdanje ustavnog prava na»poštovanje ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u kaznenom isvakom drugom postupku, u slučaju lišenja odnosno ograničenjaslobode, te za vrijeme izvršavanja kazne« uključivalo bi ne samoprvo načelo, već i promišljene sudove o praksi kažnjavanja i nje-nim različitim povijesnim oblicima, kao što su svrhe kažnjavanja,zakonitost u kažnjavanju, smrtna kazna itd. Prema Martinu, dvijesu bitne karakteristike te rawlsovske koncepcije prava: prvo, pravase mogu imati samo na ono što se može individuirati, tj. razdijelitisvakom i svim pripadnicima neke skupine ili klase; i drugo, pravase mogu imati samo na ono što se u raspodjeli može jamčiti.Takva koncepcija prava ima za konzekvencu da slobode kaodruštveno prvotna dobra mogu biti smatrane pravima, ali ne i uizvornom položaju, nego pod institucionalnim uređenjima kojanameće pravednost. Pored toga, prema Martinu, ta koncepcijamože pružiti objašnjenje zbog čega Ravvls nije bio sklon smatratidrugo načelo osnovnim moralnim pravom: razlog je taj da, premdapojedine slobode mogu biti zajamčene u odredivom stupnju sva-kom pojedincu, jer svi imaju jednak udio u osnovnim slobodama,pojedini ekonomski i socijalni položaj ne može se jamčiti nikome,pa čak ni u minimalnom stupnju koji ustanovljuje načelo razlike.

5. Načelo jednakih osnovnih sloboda i osnovne slobode

Prvo načelo pravednosti kao pravičnosti glasi da svaka osobaima jedno jednako pravo na najširi potpuni sustav jednakih os-novnih sloboda kompatibilan s jednim sličnim sustavom slobode

40 Vidi M a r t i n , Rawls and Rights, str. 26. ,41 Vidi isto, str. 25, 26.

129

za sve. U skladu sa svojom koncepcijom ljudskih prava kao p r a v

osnovne strukture društva, Martin smatra da to načelo ne izražavjedno jednako pravo svih, već da ono opravdava pridruživanjejednakih osnovih prava pojedincima putem osnovne strukturedruštva. Pored toga, prema Martinu, prvo načelo nije jedno opće

načelo slobode u smislu da ono utemeljuje slobodu in grossomodo, već ono utemeljuje listu osnovnih sloboda za koje sesmatra da ih svi pojedinci posjeduju.42

Prvi problem koji se javlja u svezi s takvim određenjem prvognačela jest taj kako se u izvornom položaju ima utvrdili koje sepojedine slobode imaju ustanoviti kao osnovna ili ustavna pravakao što su to pravo glasa, ili pravo vlasništva. Prema Martinukriterij su izbora sloboda temeljni, ili univerzalni, interesi tzv.reprezentativnog građanina, tj. oni interesi koji su za svakog istipod relevantnim ograničenjima znanja, koja vrijede u izvornompoložaju, odnosno na ravni ustavne konvencije.43 Dakle, osnovnebi slobode bile one slobode koje su izabrane među čitavim nizomsloboda (sloboda kao društveno prvotnih dobara) u određenju sastajališta interesa »svakog čovjeka« kao reprezentativnog građa-nina.

Martinu je ključ za narav izabranih sloboda vlastita Rawlsovalista osnovnih sloboda, koja je ugrubo sljedeća: politička slobodakoja uključuje pravo glasa i pravo da se bude biran zajedno saslobodom govora i udruživanja; sloboda savijesti i sloboda mišlje-nja; sloboda osobe s pravom osobnog vlasništva; i sloboda odnezakonitog lišavanja slobode i uhićenja, kako su određeni poj-mom vladavine prava.44 Martin u toj Ravvlsovoj listi vidi određe-nu koherentnost.45 Naime, sve te slobode, slobode su pojedinacakao osoba, a to znači da se mogu i individuirati, tj. raspodijelitipojedinačnim osobama, te smatrati da su valjane, bez ikakvihograda, za sve ljude. Slobode koje nisu osobne u tom smislu,isključene su. Zanimljiva je jedna od posljedica tog stajališta, ato je da vlasništvo nad osobnom imovinom jest osnovna slobodaprema prvom načelu, ali to nije vlasništvo nad sredstvima zaproizvodnju. Martin upozorava i na raznorodnost elemenata kojesadrži lista: neki od njenih elemenata su slobode, dok drugi to

4 2 Vidi isto, str. 29, 46.43 Vidi isto, str. 46.44 Vidi Rawls,yl Theory ofJustlce, str. 61.45 Vidi Martin, Rawls and Rights, str. 47.

130

isu. Martin određuje slobodu na sljedeći način: »sloboda uvijekeCificira ... nešto što netko čini ili može činiti«.46 Primjerice,

{oboda savijesti predstavlja slobodu koja znači to da je osobaiobodna od određenih nedopuštenih uplitanja, kao što je usta-

novljen]'6 državne religije, kao i to da je slobodna da misli vlastite-jsli i ima vlastita vjerovanja u značajnim pitanjima savijesti, kaošto su pitanja religije, morala, filozofije i znanosti. Na drugojstrani, mada se fizički integritet osobe može opisati kao slobodaod nenanošenja tjelesne povrede, to u stvari nije i sloboda osobeda nešto čini, ili može činiti. U skladu s tim Martin zaključujeda Rawlsova lista uključuje dvije vrste elemenata: slobode ustrogom smislu riječi i otklanjanje određenih šteta od stranedrugih. To sugerira da su elementi koji podpadaju u kategorijunešteta, kao što je, primjerice, sloboda od samovoljnog uhićenja,isto toliko značajni kao i elementi koji spadaju u kategoriju slo-boda u strogom smislu riječi, kao što je, primjerice, sloboda pos-jedovanja osobne imovine. Oni su značajni iz istog razloga: onipredstavljaju temeljne interese svih onih koji imaju status osoba,te su bitni za takav status svake i svih osoba iz perspektive biloizvornog položaja, bilo ustavne konvencije. Ta činjenica opravda-va uvrštavanje obje vrste elemenata u jedinstvenu listu osnovnihsloboda, odnosno osnovnih prava.47

Naredni problem koji se postavlja u svezi s osnovnim slobo-dama tiče se jednakosti tih sloboda za sve. Naime, stajalištezauzeto u izvornom položaju jest stajalište prema kojem se osoberazmatraju jednostavno kao osobe, a budući da su osobe u izvor-

4 6 Isto.47 Martin naglašava da je Rawlsov argument da su određene slobode i neštete

osnovna ili temeljna prava, kad su one bitne za svakoga kao moralnu osobu, tj. zasvakoga tko je sposoban za moralan život, i navodi da je Rawls u svojim kasnijimradovima taj argument pokušao dotjerati povezujući osnovne slobode i neštete s dvainteresa najvišeg reda (highest-order interests), a to su promicanje određene kon-cepcije dobra i imanje aktivnog osjećaja za pravednost. (Ideja dva interesa najvišegreda prisutna je u Rawlsovim radovima: »Kantian Constructivism in Moral Theorv«,^r. 521, 525, 531, 543-44, 548-49, 567-68; i »Social Unity and Primarv Goods«, str.165). Martin je mišljenja da je Rawlsova koncepcija dva interesa najvišeg reda uvećoj mjeri zadovoljavajuća za utemeljenje određenih osnovnih sloboda i nešteta,nego što je to neodređeni pojam moralne osobe. Istovremeno, Martin smatra daKavvlsova koncepcija interesa najvišeg reda ipak ne nadilazi njegovu koncepciju"^je moralne moći osoba, koja je prisutna već u A Theory ofJustice, te zaključujeaa opis osnovnih sloboda u Ravvlsovoj knjizi uključuje te moći kao osnova osnovnih*>boda, a da je u kasnijim radovima ta osnova samo učinjena eksplicitnom. (VidiM a r t in, Rawls and Rights, str. 48-51.)

131

nom položaju jednostavno osobe i zamišljaju druge jednostavnokao osobe, one imaju jednak status. Ili, prema Martinu, istizaključak slijedi, ako stranke u izvornom položaju smatramo za-stupnicima osoba: one imaju takav status kao zastupnici osobakoje imaju jednak status. Ravvlsov argument za jednakost u pra-vima proizlazi iz tog uvida. Pored toga, budući da su sve osnovneslobode bitne za status pojedinaca kao racionalnih moralnihosoba i budući da je u izvornom položaju, kao i na ustavnoj ravni,svaki pojedinac jedna takva osoba i svaki je u odnosu na drugejednak u tom statusu, tad bi se svaki pojedinac opredijelio zaprogram prema kojem su osnovna prava jednaka za sve. Kakostranke nisu sklone tolerirati nejednakost, koja nije nužna, možese barem pretpostaviti takva tendencija u njihovu ponašanju.Martin je mišljenja da jedini argument u izvornom položaju, kojibi mogao imati prevagu nad tom tendencijom, jest onaj premakojem su određena ograničenja osnovnih sloboda nužna, uklju-čujući i ograničenje koje je nejednakost, ako ona rezultiraju jed-nim širim sustavom osnovnih sloboda za sve. Tad se s obziromna ono što je do sada rečeno, javlja sljedeći problem: dočim jejasno da za osobe u izvornom položaju vrijedi da će jedna veća,ali jednaka, sloboda, kad je opravdana, biti preferirana pred jed-nom manjom slobodom, nije jasno bi li za njih bila prihvatljivajedna veća, ali nejednaka, sloboda, i stoga bi li bila opravdana.

Mada sam Ravvls nije smatrao da nikad ne treba odstupiti odjednakosti, već je njegov opći stav bio da ostvarenje jednog širegili odgovarajućeg sustava ustavnih prava može biti isprika zatakvo odstupanje, za Martina je takav stav problematičan, akopretpostavimo da krajnja svrha nije samo jedan širi sustavsloboda, već jedan širi sustav jednakih sloboda, odnosno jednakihprava. Razmotrivši ponajprije dva načina na koja, prema Rawlso-vom mišljenju, osnovne slobode mogu biti ograničene da bi sepostigao jedan širi, opravdani sustav sloboda, a to su ograničenjaugrađena u politički proces na više ili manje regularan način(primjerice, ograničenje načela vladavine većine) i ograničenja iz-varedne naravi (primjerice, ograničenja osnovnih sloboda kao štoje sloboda govora u slučaju rata, ili druge javne opasnosti), tepotom neke od Ravvlsovih primjera za neegalitarno ograničenjeosnovnih sloboda, za koje je on smatrao da promiču jedan većisustav sloboda (primjerice, ograničenje jedne od sloboda na po-litičku patricipaciju izražene u sloganu »Jedan čovjek, jedanglas«), Martin izvodi sljedeće zaključke u pogledu ograničenja os-

novnih sloboda u svrhu ostvarenja jednog šireg, opravdanog sus-tava sloboda, kao i odstupanja od ideje jednakosti u slučaju bilokoje slobode:48 prvo, osnovne slobode mogu se ograničiti samozbog osnovnih sloboda tako da se poveća potpun sustav jednakihosnovnih sloboda za sve; drugo, ograničenje osnovnih sloboda nesmije kompromitirati načelo da one trebaju biti jednake; treće,budući da odstupanje od načela jednakosti nije zapisano u izvor-nom položaju, ili ustavnom pravilu koje određuje neku osnovnuslobodu, ono se može opravdati samo kao izuzetak od pravila,te mora biti zakonski propisano, ili sudski potvrđeno; četvrto, toodstupanje mora biti kratkoročno, a to znači da nejednakost kojase dopušta ne smije utjecati na životnu sudbinu reprezentativnoggrađanina, ili bilo koje klase reprezentativnih građana; peto, ne-jednakost moraju prihvatiti oni na koje se ona odnosi, ili, točnije,svatko tko zauzima perspektivu reprezentativnog građanina. Dak-le, osnovna je tendencija koncepcije osnovnih prava jednakost,ona nikad ne može biti opravdano osujećena, te se od nje smijeopravdano odstupiti samo izuzetno, kratkoročno i samo u svrhuočuvanja, ili proširenja, samog sustava jednakih osnovnih prava.

6. Načelo pravične jednakosti mogućnostii ekonomske slobode

Drugo načelo pravednosti kao pravičnosti sastoji se od dvadijela: načela pravične jednakosti mogućnosti i načela razlike. Na-čelo pravične jednakosti mogućnosti proglašava da se socijalne iekonomske nejednakosti imaju tako urediti da se one odnose naslužbe i položaje koje su dostupni svima pod uvjetima pravičnejednakosti mogućnosti. Prema Ravvlsu mogućnosti su jedna vrstadruštveno prvotnih dobara. Jedna od Ravvlsovih karakterističnihuputa na mogućnosti glasi da su to »sloboda kretanja i slobodanizbor zanimanja uz okolnosti različitih mogućnosti«.49 PremaMartinu, pod »mogućnostima« u ravvlsovskom smislu imaju seuglavnom razumjeti ekonomske mogućnosti, kao što su moguć-nosti obučavanja za ekonomske položaje, mogućnosti traženja i

48 Vidi isto, str. 52-61.Kavvls, »Kantian Constructivism in Moral Theorv«, str. 526. Vidi također

pa w l s : »Social Unity and Primary Goods«, str. 162; »The Basic Liberties and their"°<ity«, str. 22-23. A vidi također i Rawls,yl Theory ofJustice, str. 271, 272, 276,

132 133

zadržavanja ekonomskih položaja, ali i mogućnost (javnog) školo.vanja.50 Karakteristične su ekonomske slobode sloboda kretanjaslobodni izbor zanimanja i sloboda informacija o poslu i cije-nama.

Rawls razlikuje četiri moguća značenja »jednakosti moguć,nosti«, koja vode četirima različitim koncepcijama pravične jed-nakosti mogućnosti: sustav prirodne slobode, prirodna aristo-kracija, liberalna i demokratska koncepcija.51 Prema prvom tuma-čenju, jednakost mogućnosti znači »karijere otvorene talentima«a njene su pretpostavke: nepostojanje ograničenja mogućnostinametnutih od strane javnih službenika, ili društvenih pravila; inepreuređivanje šablone koja rezultira iz slobodnog tržišta mo-gućnosti. To tumačenje razložne jednakosti mogućnosti Rawlsnaziva »sustav prirodne slobode«, dok je Martin naziva, u častAdama Smitha, čiji je ideal društva bio sustav prirodne slobode,»smithovski« sustav slobode.52 Drugo se tumačenje razlikuje odprvog po tome što zagovara ublažavanje nezasluženih koristi, ilitereta, koji proizlaze iz socijalnih okolnosti u kojima se pojedincizatječu rođenjem. Ali osim toga, drugo je tumačenje suglasno sosnovnim laissez-faire pristupom prvog tumačenja. Ono polazi odtoga da jednom kad se ostvare osnovna preuređenja, koja uva-žavaju društvene slučajnosti koje imaju ulogu u formativnimgodinama života pojedinaca, a koje im i nakon toga mogu na-metati nezaslužene terete, tad je rezultirajuća raspodjela položaja,prihoda i bogatstva ispravna, kako za svakog pojedinca, tako i zadruštvo u cjelosti i ne treba je mijenjati. To tumačenje razložnejednakosti mogućnosti Rawls naziva liberalno tumačenje jed-nakosti mogućnosti. Treće tumačenje jednakosti mogućnosti, kojeRavvls naziva koncepcija prirodne aristokracije, iako ne dopuštabilo kakav pokušaj preuređenja društvenih slučajnosti iznad onogšto traži formalna jednakost mogućnosti, postavlja ograničenjeprednostima osoba, koje imaju veće prirodne sposobnosti, da tebudu i na dobrobit siromašnijeg dijela društva. Prema aristo-kratskom idealu, bolji položaj onih koje favorizira osnovna struk-tura društva smatra se pravednim, samo ako bi oni koji su u go-rem položaju imali manje, kad bi se onima koji su u boljempoložaju dalo manje. Četvrto se tumačenje jednakosti mogućnostirazlikuje od prethodnih u dva pogleda: prvo, ono priznaje jedan

siri skup mogućnosti na koje se jednakost ima odnositi, jer zah-tijeva da se razmotre značajne razlike koje se javljaju kako usOcijalnim polaznim položajima pojedinaca, tako i u njihovomprirodnom okruženju; i drugo, ono zamjenjuje laissez-faire pris-t u p sustava prirodne slobode i liberalne koncepcije, koji ostavljarezultate onakvima kakvi oni jesu, pristupom koji ih dalje pre-uređuje. Taj pristup predstavlja načelo razlike prema kojem sesocijalne nejednakosti imaju tako urediti da su one na najvećudobrobit najgore stojećih. To tumačenje razložne jednakosti mo-gućnosti Ravvls naziva demokratsko tumačenje jednakosti moguć-nosti i on ga preferira pred prethodno navedenim koncepcijama.53

Glavni je argument za prihvaćanje demokratskog tumačenja jed-nakosti mogućnosti u izvornom položaju ideja kolektivnog imetka(collective asset), prema kojoj se u izvornom položaju razložnopretpostavlja da je raspodjela prirodnih sposobnosti i društvenihpolaznih položaja kolektivni imetak i da se u skladu s time imakonstituirati društvo, tako da svaka osoba može participirati uukupnom zbroju realiziranih prirodnih imetaka drugih.

Međutim, budući da se drugo načelo sastoji od načela pravičnejednakosti mogućnosti i načela razlike, koja, iako povezana, ipakimaju različito prvenstvo, načelo razlike javlja se u demokratskomtumačanju poglavito kao nužna nadopuna pravične jednakostimogućnosti: ono pomaže da se postigne ono što se ne možepostići samim načelom pravične jednakosti mogućnosti. Martintu različitost dvaju elemenata drugog načela ističe opisujući pra-vičnu jednakost mogućnosti kao svjesno nastojanje u poduzima-nju mogućih potrebnih mjera da bi se smanjio jaz među pojedin-cima u prirodnim i društvenim prednostima, a koje se mjere raz-likuju od operiranja samog načela razlike.54

Dalje, prema Martinu, ne postoji neko pravo na pravičnu jed-nakost mogućnosti kao takvo, jer je ta ideja suviše neodređenada bi imala status prava.55 Ona postaje dovoljno određena samokad specificiramo pojedine praktične mjere koje su nužne, iliučinkovite, u jednom datom društvu, u svrhu smanjenja jaza uprednostima koje imaju pojedinci na osnovi razlika u prirodnomokruženju i u polaznim društvenim okolnostima. Martin je miš-ljenja da je stoga u određenju osnovnih prava potrebno slijeditijednu sličnu strategiju koja se slijedila u pogledu osnovnih slobo-

50 Vidi Mart in, Rawls and Rights, str. 67, 82.51 Vidi Ravvls, A Theory ofjustice, str. 65 ff.52 Vidi Mart in, Rawls and Rights, str. 70.

53 Vidi Ravvls, A Theory ofjustice, str. 75.54 Vidi Martin, Rawls and Rights, str. 75.55 Vidi isto, str. 82 ff.

134 135

da. Potrebno je specificirati mjere za pravičnu jednakost moguć,nosti i ispitati može li im se pripisati status prava. Utvrđivanjeprava u svakom od datih slučajeva uključivat će načelno dvastupnja: prvo, povezivanje određene moguće mjere ili politike sosiguravanjem pravične jednakosti mogućnosti koja bi se moralaustanoviti; drugo, specificiranje središnjeg sadržaja, ili jezgre, temjere. Taj središnji sadržaj mora biti takav da se može indivi-duirati, tj. dijeliti jednako na svakoga i svim pojedincima unutarjedne određene klase, u skladu s javno priznatim pravilima, a taraspodjela mora biti zajamčena svakom i svim pripadnicima teklase. Ako su te pretpostavke zadovoljene, tad se za mjeru o kojojse radi može reći da proizvodi jedno pravo pojedinca u jednomdruštvu. Ako se potrebno određenje javlja na ustavnoj ravni, tadće to pravo biti dio osnovne strukture tog društva kao perma-nentno obilježje jedne od njegovih glavnih političkih, ekonom-skih ili socijalnih ustanova. To će pravo biti pravo osnovne struk-ture i u tom smislu ustavno pravo. Ako se potrebno određenjejavlja, ili može javiti, samo na nekoj daljnjoj ravni, recimo zako-nodavnoj ili upravnoj, tad bi mjera o kojoj se radi vodila pravu,ali ne pravu osnovne strukture.

Dakle, samo će neke od mogućnosti pod kategorijom pravičnejednakosti biti osnovna prava, a to su ekonomske slobode. Kaošto se osnovne slobode mogu individuirati i jamčiti, tako se mogui ekonomske slobode. Pa ipak, glavni pravac rasuđivanja kojipodržava tu shemu raspodjele razlikovat će se u navedena dvaslučaja, jer osnovne slobode i neštete pod prvim načelom podr-žava argument moralne osobnosti, dok ekonomske slobode poddrugim načelom podržava argument kolektivnog imetka. Zbogtoga što se u tom pogledu glavni pravac argumentacije u ta dvaslučaja razlikuje, može se zaobići pitanje jesu li ekonomskeslobode osnovne slobode. Jer bez obzira jesu li one to ili nisu,mora se zaključiti da su one prava: one su prava osnovne strukuredruštva, jer se u izvornom položaju može navesti argument kojipodržava relevantnu specifikaciju, odredivu i jednaku individua-ciju i autorizaciju zaštićenog statusa tih sloboda, te izvestizaključak da se ta jamstva moraju ugraditi u ekonomsko uređenjebilo kojeg pravednog društva. Dakle, lista će prava osnovne struk-ture društva, ili ustavnih prava, biti nadopunjena tako da onauključuje oboje, osnovne slobode i neštete pod prvim načelom,i ekonomske slobode pod drugim načelom. Također, neke bidruge mogućnosti, kao što je primjerice mogućnost javnog ško-lovanja, mogle imati status osnovnih prava. Prema Martinu, kad

136

,e riječ o pravu na slobodu javnog školovanja moguće je, ali jemalo vjerojatno, da jedno takvo pravo bude određeno u izvornompoložaju, jer je sporno može li se u njemu imati potrebno znanjeo stupnju razvitka i potrebama društva, ili potrebama pojedinacau društvu, za javnim školstvom. Ipak, takvo je znanje dostupnona ustavnoj ravni kad se zamišlja osnovna struktura pojedinogdruštva, te je razumljivo i vjerojatno da će se zagovarati takvamjera kao što je to javno školstvo, da bi se postigla pravična jed-nakost mogućnosti u pojedinom društvu, i time pravo osnovnestrukture na javno školovanje u tom društvu.56

7. Načelo razlike i pravo najslabije stojećih na prihod

Demokratsko tumačenje načela pravične jednakosti moguć-nosti valja razlikovati od samog načela razlike. Naime, pored togašto se načelo razlike može shvatiti kao dopuna načela pravičnejednakosti mogućnosti u rješavanju problema nezasluženih druš-tvenih razlika u osnovnim polaznim položajima ljudi, ono se mo-že shvatiti i kao samostalno opće vodstvo u preraspodjeli, podpretpostavkama nejednakosti prihoda i bogatstva pridruženihslužbama. Ravvlsova je uobičajena karakterizacija načela razlikeda je ono »maximin načelo«, a i mnogi drugi autori, koji to načelokritiziraju, pa čak i odbacuju, shvaćaju ga na taj način. Martin dajevlastito orginalno tumačenje načela razlike u kategorijama pojmovapareto učinkovitosti i egalitarizma, a naziva ga pareto učinkovito-egalitarna (pareto efficient-egalitarian) verzija načela razlike.

Načelo razlike glasi da se socijalne i ekonomske nejednakostiimaju tako urediti da budu na najveću dobrobit najgore stojećih.Radi ilustracije tog načela pretpostavimo društvo koje se možerazdijeliti na dvije skupine pojedinaca, od kojih je jedna boljestojeća, a druga je gore stojeća.57 Uzmimo dva pojedinca od kojihje jedan reprezentant bolje stojeće, a drugi je reprezentant gorestojeće skupine. Njihova moguća očekivanja pod različitim alter-nativama osnovne strukture mogu se predstaviti pomoću ostvari-

6 Za preoblikovanje načela pravične jednakosti mogućnosti tako da se ono°dnosi također na mjere zdravstvene skrbi, vidi Norman Daniels, Just Health Care(Cambridge: Cambridge Universitv Press, 1985); Am IMy Parents'Keeper?An Essay°nJusticeBetween the Youngandthe Old (New York: Oxford Universitv Press, 1989);P°gge, RealizingRawls, gl. 4, odj. 16.

7 Ovdje slijedim Martinovo izlaganje maximin tumačenja načela razlike (vidiM a r ' in, Rawls and Rights, str. 89 ff).

137

vog skupa A u dvodimenzionalnom prostoru: ostvariv skup čine

svi mogući (praktikabilni, izvedivi) parovi očekivanja x=(xi,x2)gdje je xi realno valuiran ukupni indeks društveno prvotnih do-bara reprezentanta bolje stojeće skupine, a x2 je korespondirajućiindeks reprezentanta gore stojeće skupine. Indeks označavaraspodjelu prihoda, bogatstva i položaja koje bi reprezentantdobio, ili bi mogao razložno očekivati da će dobiti, u svom životupod nekim mogućim uređenjem osnovne strukture društva. Jed-nostavnije rečeno, (xi,x2) raspodjela je prihoda, bogatstva i polo-žaja. U dvodimenzionalnom prostoru možemo povlačiti krivuljeindiferentnosti od kojih svaka predstavlja raspodjelu prihoda,bogatstava i položaja (xi,x2) koje u istoj mjeri zadovoljavajurelevantni kriterij pravednosti, u ovom slučaju načelo razlike, araspodjele na bilo kojoj krivulji indiferentnosti zadovoljavaju va-ljano načelo pravednosti u manjoj mjeri nego raspodjele na svimvišim krivuljama indiferentnosti. Različiti kriteriji pravednostidaju različite krivulje indiferentnosti. Na Slici 5.1 prikazane sukrivulje indiferentnosti pod načelom razlike, koje korespondirajukriteriju pravednosti max min (xi,x2) s višom indiferentnomkrivuljom u pravcu strelice. Dvije raspodjele zadovoljavaju u istojmjeri prethodni kriterij ako je minimum očekivanja u svakojraspodjeli isti.

Slika 5.1

Ako je dat ostvariv skup A koji je ograničen na polje raspod-jele koje zadovoljava prethodne zahtjeve pravednosti, možemoizabrati raspodjelu koju favorizira taj pojedinačni kriterij praved-nosti, izborom jedne raspodjele u ostvarivom skupu koja leži nanajvišoj krivulji indiferentnosti. Primjerice, ako je kao na Slici52 ostvariv skup polje na krivulji Oc, ili ispod nje, načelo će raz-like favorizirati raspodjelu a. Točka 0 predstavlja hipotetsko sta-nje u kojem su sva prvotna dobra jednako raspodijeljena, a točkaa jest raspodjela u kojoj se maksimiziraju očekivanja najslabijestojećeg reprezentanta (min (xhx2)= x2). Stoga se načelo razlikeuobičajeno naziva maximin načelo.

Slika 5.2

Martin formulira načelo razlike u kategorijama pareto učin-kovitosti (optimalnosti) i egalitarizma.58 Definicija pojma paretoučinkovitosti glasi: jedna je raspodjela društveno prvotnih dobara(posebno prihoda, bogatstva i društvenih položaja) pareto učin-kovita u odnosu na jedan skup raspodjela, ako i samo ako nePostoji neka druga raspodjela u tom skupu koja bi učinila neku(barem jednu) reprezentativnu osobu bolje stojećom, a da isto-vremeno ne učini neku drugu (barem jednu) reprezentativnu oso-

Vidi isto, str. 91 ff.

139

bu gore stojećom. Također, osnovno je uređenje pareto učink0

vito, ako vodi pareto učinkovitoj raspodjeli. Za društvo razdije

ljeno u dvije skupine, ako je ostvariv skup polje na krivulji oc

ili ispod nje, pareto učinkovito bi uređenje osnovne strukturevodilo raspodjeli koja leži na sjevernoistočnoj granici ostvarivogskupa, koju označava krivulja ac na Slici 5.3.

Slika5.4

Slika 5.3

Pareto učinkovitost nije dovoljna da se od mogućih raspodjelaizdvoji jedna raspodjela koja je pravedna. U definiranju praved-nosti kao pravičnosti izgleda prirodno pozvati se na egalitarizamkao nadopunu načela učinkovitosti. Egalitarno načelo bira raspo-djelu koja je gotovo jednaka, ili najmanje nejednaka. Primjerice,u društvu razdijeljenom na dvije skupine, egalitarno načelo favo-rizira raspodjelu (xh x2), koja minimizira razliku između očekiva-nja reprezentanta najbolje stojeće i reprezentanta najgore stojećeskupine, tj. minimizira (x!-x2). Na Slici 5.4 prikazane su krivuljeindiferentnosti koje zadovoljavaju taj kriterij, a strelica označavapravac viših krivulja indiferentnosti. Krivulja indiferentnosti kojaprolazi kroz 0 najviša je krivulja indiferentnosti, jer je ona pravackoji označava strogo jednaku raspodjelu između dvije reprezen-tativne osobe.

U društvu koje čine dvije skupine reprezentativnih osoba, ilidvije klase osoba, pareto učinkovitoegalitarno tumačenje i maxi-min tumačenje načela razlike rezultirat će istom raspodjelom, podpretpostavkom da egalitarno načelo ima leksičko prvenstvo prednačelom pareto učinkovitosti: u jednom dvoklasnom društvu pa-reto učinkovita i egalitarna raspodjela rezultirat će istom raspod-jelom kao i ona koja maksimizira očekivanja najgore stojećih.Ravvls to naglašava kada tvrdi da ako postoje samo dvije relevant-ne klase, tad načelo razlike, ili maximin načelo, bira pareto učin-kovitu točku najbližu jednakosti. Međutim, situacija postajesloženija kad imamo društvo koje čine više skupina, ili klasa, jerse ovdje egalitarizam može definirati na više načina. Ako imamodruštvo koje je razdijeljeno u n grupa, gdje je n>2, tad bi jedna°d definicija egalitarnog načela mogla biti sljedeća: ima se mi-nimizirati razlika između očekivanja najfavoriziranije reprezenta-tivne osobe i najgore stojeće reprezentativne osobe, tj. mini-nu'zirati razlika Xi-xn, gdje je xi očekivanje najfavoriziranije re-prezentativne osobe, x2 je odgovarajuće očekivanje sljedeće-po-redu-favorizirane reprezentativne osobe i tako dalje, a xn je odgo-varajuće očekivanje najgore stojeće reprezentativne osobe.59 Ako

59 Vidi isto, str. 94.

140 141

vrijedi pretpostavka lančane veze {chain connection), što znači daako vrijedi da kad god rastu očekivanja najgore stojeće skupinekao rezultat rasta očekivanja najbolje stojeće skupine, takođerrastu očekivanja svih drugih međuskupina, tad će pareto učin-kovitost i egalitarizam ponovno voditi istoj raspodjeli kao i max-imin načelo.

Martin u skladu sa svojim pareto učinkovito-egalitarnim tuma-čenjem načela razlike reformulira drugo načelo pravednosti nasljedeći način: socijalne i ekonomske nejednakosti u osnovnojstrukturi imaju se tako urediti: (a) da su službe i položaji dostupnisvima pod uvjetima pravične jednakosti mogućnosti; (b) rezul-tirajuća je raspodjela ekonomskih prvotnih dobara pareto opti-malna; (c) nejednakost između najbolje stojećih i najgore stojećihima se minimizirati. S obzirom na prvenstvo dijelova drugognačela vrijedi: (a) > (b) > (c).60

Prema Martinu, glavna razlika između pareto učinkovitoegali-tarnog i maximin tumačenja načela razlike nije u operiranju dvijuformulacija načela razlike, jer obje formulacije vode istom rezul-tatu, pod pretpostavkom lančane veze u općem slučaju u kojempostoji n grupa u društvu,61 već u razlikovanju između kriterijaraspodjele, primjerice, Rawlsova maximin verzija načela razlike,i argumenta za taj kriterij.62 Rawlsova se karakterizacija načelarazlike zasniva na posebnom argumentu prema kojem racionalanpojedinac u izvornom položaju rabi maximin pravilo pri dono-šenju odluka pod pretpostavkom neizvjesnosti. Ravvls navodi:»Maximin pravilo nam govori da razvrstamo alternative premanjihovim najgorim mogućim rezultatima: imamo usvojiti alter-nativu čiji je najgori rezultat superioran najgorim rezultatimadrugih«; Ravvls obacuje uporabu objektivnih vrijednosti vjerojat-nosti u izvornom položaju; on proglašava nerazložnim samovolj-no pridruživanje jednakih vrijednosti vjerojatnosti svakoj mogu-ćoj životnoj situaciji pod uvjetima neizvjesnosti, koji prevladavajuiza vela neznanja; prešutno pretpostavlja da osobe u izvornompoložaju nisu sklone riziku itd. Utilitarni kritičari Ravvlsa smatralisu taj argument sumnjivim, nevaljanim pod iznesenim pretpo-stavkama, kao i jednoobrazno neprimjenjivim, te su zaključili da

6 0 Vidi isto, str. 97.61 Za Martinov formalni dokaz ekvivalentnosti te dvije formulacije načela raz-

like, vidi isto, Appendix.62 Vidi isto, str. 102 ff.

:e i sam kriterij koji podržava argument manjkav.63 Martin smatrada njegova formulacija načela razlike izbjegava tu kritiku, jer po-stavlja drugi kriterij raspodjele, pareto učinkovitost ograničenuegalitarizmom, da taj kriterij podržava ideja kolektivnog imetka,te da taj argument, iako rolsovski, nije niti u neposrednoj niti uposrednoj svezi s maximin argumentom.

Budući da načelo razlike jamči svakom pojedincu da ako seon nalazi u najdonjoj ekonomskoj klasi, tad on ima opravdanoočekivanje ili na minimalan prihod, ili na apsolutan iznos nado-knade prihoda, postoji odgovarajuće osnovno pravo na minimalniiznos prihoda za one koji rade, ali su se našli u najgore stojećojskupini,64 ili na nadoknadu prihoda za one koji su permanentnonesposobni za rad, a nalaze se u najnižoj prihodovnoj skupini.65

Međutim, također je značajno naglasiti da prema Martinu načelorazlike ne povlači slično osnovno pravo na prihod na svim rele-vantnim ravnima prihoda (to pravo može biti sekundarno), a niosnovno pravo nad sredstvima za proizvodnju.66

U Martinovom tumačenju lista osnovnih prava koja povlačeRawlsova dva načela pravednosti kao pravičnosti jest sljedeća:67

1) prava na osnovne slobode i neštete pod prvim načelom; 2)prava na određene ekonomske slobode, kao što je sloboda za-nimanja, pod načelom pravične jednakosti mogućnosti; 3) pravana određene druge mogućnosti, kao što je javno školovanje, podistim načelom; 4) pravo na prihod skupine najgore stojećih podnačelom razlike: a) pravo na određenu ravan prihoda za one kojirade, ali su se našli u najgore stojećoj skupini; i b) pravo naodređenu ravan prihoda za one koji su permanentno nesposobniza rad, a nalaze se u najnižoj prihodovnoj skupini. Sve su to os-novna prava. Ona mogu biti identificirana u izvornom položajui izražena na ustavnoj ravni. Tako svako pravo pripada jednompojedinom prvotnom dobru i svako mora specificirati, s obziromna to dobro, središnji sadržaj koji se može individuirati, jednako

63 Vidi, primjerice, K.J. Arrow, »Some Ordinalist-Utilitarian Notes on Ravvls'sTheory of Justice«, u K.J. Arrovv, Social Choice and Justice (Oxford: Basil Blackvvell,W84), str. 96-114; J.C. Harsanv, »Can the Maximin Principle Serve as a Basis ofMoralitv? A Critique of John Ravvls's Theorv«, American Politlcal Science Review6 9 (1975), str. 594-606.

64 Vidi Martin, Rawls and Rights, str. 120-124.6 5 Vidi isto, str. 181-191.6 6 Vidi isto, gl. 8.6 7 Vidi isto, str. 191.

143

142

razdijeliti pojedincima, koji čine jednu određenu klasu, u nekon,odredivom iznosu, ili stupnju, pod javno priznatnim pravilimatako da raspodjela tog dobra može biti zajamčena svakom i svijpripadnicima te klase.

& Osnovna prava i kolektivna dobra

Kad se znaju glavna obilježja dvaju načela pravednosti i listaosnovnih prava koja oni povlače, postavlja se pitanje njihovogmeđusobnog odnosa. Rawlsovim riječima, osobe se u izvornompoložaju moraju sporazumjeti ne samo oko dva načela praved-nosti, već i oko usklađivanja ta dva načela. Hoće li biti ispravno,primjerice, žrtvovanje jednakih osnovnih sloboda da bi se ostvarioveći stupanj ukupnog blagostanja? Ili, hoće li biti ispravno, pri-mjerice, žrtvovanje osobnih prihoda da bi se ostvarila veća slo-boda za sve? Usklađivanje načela pravednosti nam treba reći kojesu od tih i sličnih razmjena dopuštene, a koje to nisu. PremaRawlsu, osobe u prvotnom položaju bi se sporazumijele da dvanačela budu razvrstana prema sljedećem leksičkom redu prven-stva: prvo načelo ima prvenstvo pred drugim načelom, a unutardrugog načela, načelo pravične jednakosti mogućnosti ima prven-stvo pred načelom razlike. Rawlsov je opis odnosa između dvajunačela u kategorijama prvenstva slobode: budući da sloboda uživaneku vrstu prvenstva pred prihodima i bogatstvom, prvo načelo imaprvenstvo pred drugim načelom. Martinov je opis tog odnosadrugačiji od Rawlsovog. Martin opisuje odnos u kategorijama prven-stva sustava osnovnih prava: sustav osnovnih prava treba biti prefe-riran pred agregativnim razlozima, kao što su to, primjerice, društve-na produktivnost, utilitarno opće blagostanje, javna dobra, pa i prednačelom razlike, sve dok se ono shvaća kao agregativno načelo.

Martin navodi i razmatra tri Rawlsova argumenta za prvenstvoslobode.68 Prvi je Ravvlsov argument verzija ekonomske analizeopadanja marginalne korisnosti, a on glasi: budući da iznad jedneodređene prilično minimalne točke, jakost preferencije koju ljudiimaju za povećanje sloboda opada manje naglo od jakosti pre-ferencije koju oni imaju za povećanje prihoda i bogatstva, slobodaima prvenstvo pred prihodom i bogatstvom, a to je osnova prven-stva prvog načela pred drugim načelom. Drugi je argument re-konstrukcija argumenta interesa najvišeg reda: budući da moralne


o s O be imaju dvije osnovne moći, a to su moć unapređivanja jedneodređene koncepcije dobra i moć imanja jednog posebnog i ak-tjvnog osjećaja pravednosti, njih pokreću dva interesa najvišegreda u realizaciji i vršenju tih moći, a budući da je svaka osnovnasj0boda i nešteta posebno vezana uz jedan, ili drugi, od tih dvajujjajviših interesa, ili uz oba, ili je bitna za njihovu realizaciju, zarazliku od mogućnosti, moći, prihoda i blagostanja, koji su vezaniza kolektivni imetak, a koji se u biti ne odnosi na dva interesanajvišeg reda, osnovne slobode i neštete imaju prvenstvo preddrugim društvenim prvotnim dobrima, što je osnova prvenstvaprvog načela pred drugim načelom. Treći je argument povijestiuspješnih ustava, a on glasi: budući da povijest uspješnih ustavasugerira da načela koja uređuju ekonomske i socijalne nejed-nakosti, kao i druga načela raspodjele, općenito nisu primjerenaza ustavno uređenje, te se njihovo ustanovljavanje ostavlja zazakonodavstvo, a budući da ustavna ravan ima prvenstvo predzakonodavnom ravni, osnovne slobode imaju prvenstvo pred dru-gim društvenim prvotnim dobrima, što je opet osnova prvenstvaprvog načela pred drugim načelom. Martin smatra sva tri na-vedena Rawlsova argumenta manjkavim, i tvrdi da niti jedan od njihne upućuje na potrebno prvenstvo, jer niti jedan od njih ne podržavaprvenstvo prvog načela pred drugim načelom, ili prvenstvo osnovnihsloboda koje određuje pravednost pred bilo kojom mjerom, ili bilokojom šablonom, koje određuje pravednost za uređivanje i raspod-jelu drugih društvenih prvotnih dobara.

Pa ipak, Martin smatra da postoji prvenstvo u Ravvlsovojteoriji, ali ne osnovnih sloboda, već osnovnih prava. Argumentza prvenstvo sustava osnovnih prava pred agregativnim, ili kolek-tivnim, dobrima svodi se na sljedeće:69 ako se prizna da su osnovneslobode, kao i druga društvena prvotna dobra, vrlo značajne, i akose prizna da ni jedan pojedinac u izvornom položaju, ili na ustavnojravni, neće biti sklon tolerirati ili potpuni gubitak neke osnovneslobode, ili nejednaku raspodjelu bilo koje od njih, i zbog toga nećepreuzeti rizik, tad bilo koju shemu koja dopušta takav rizik, tamogdje se rizik može izbjeći, treba odbaciti kao manje vrijednu (pri-mjerice, utilitarizam, ili različite oblike perfekcionizma), ili ostavitiPo strani i ograničiti (primjerice, tzv. opću koncepciju pravednostiPod kojom se shvaća materijalna koncepcija pravednosti), što jeosnova prvenstva skupa osnovnih prava pred kolektivnim dobrima.

Vidi isto, str. 114-120.

144 145

Nozickova teorija pravapojedinaca

Robert Nozick u svojoj knjizi Anarchy, State, and Utopia polaziod stajališta da »pojedinci imaju prava i niti jedna osoba ili sku-pina ne može im ništa činiti (a da ne krši njihova prava).«1 Pravasu pojedinaca toliko jaka i dalekosežna da se postavlja pitanjeostavljaju li ona bilo kakav prostor za djelatnost države i njenihslužbenika? Odgovarajući na to pitanje, Nozick pokazuje, prvo,kako bi kroz radnje pojedinaca ograničene njihovim pravimamogla nastati minimalna država, i, drugo, zbog čega ne bi moglabiti legitimna bilo kakva država koja je jača, ili ima šire funkcije,od minimalne države. Nozickova teorija minimalne države liber-tarijanska je teorija. Njeni su ključni elementi koncepcije nepre-kršivih prava pojedinaca i ovlašćujuće pravednosti. Nozickova jeteorija bila predmetom brojnih kritika.2 Međutim, Nozick nijeodgovorio na te kritike, a nakon Anarchy, State, and Utopiajedva da se bavio problemima političke filozofije. U Philosophi-cal Investigation predmet su Nozickova interesa problemi fil-zofije duha, epistemologije, etike i metafizike.3 Jedino u TheExamined Life, Nozick kratko navodi da je izmjenio svojaranija stajališta i da sebe više ne smatra libertarijancem.4 Nozick-

1 Robert Nozick, Anarchy, State, and Utopia (Oxford: Basil Blackwell, 1974),str. ix.

Za izbor najznačajnijih kritičkih članaka, vidi Jeffrev Paul (ed.), ReadingNozick (Oxford: Blackvrcll, 1982). Za kritički prikaz Nozickove teorije, vidi°nathan Wolf, Robert Nozick. Property, Justice, and the Minimal State (Cambridge:

Polity Press, 1991).

Vidi Robert Nozick, Philosophical Explanations (Cambridge, Mass.: Thenap Press of Harvard Umversitv, 1981).

Vidi Robert Nozick, The Examined Life (New York: Simon and Schuster,

147

ovu libertarijanasku teoriju dalje su razradili i branili L. E. Lo

maskys i Tiboi Machan.6

/. Neprekrišiva prava pojedinaca i smisao života

Nozick tvrdi, isto kao i Ravvls, da utilitarizam valja odbacitijer ne uzima za ozbiljno odjelitost osoba. Nozick optužuje utilj!tarno stajalište da ne priznajući odjelitost osoba upada u moralnuzabludu, a ta je zabluda u svezi s metafizičkom zabludom.7 sutilitarna stajališta ispravno je uzeti neko dobro jednoj osobi idati ga drugoj osobi kad se time uvećava sreća. Ali zašto trebamobiti zaokupljeni uvećanjem sreće? Nozick smatra da utilitarno sta-jalište usvaja analogiju između, na jednoj strani, žrtvovanja tre-nutnog interesa jedne osobe zbog većeg dobra u budućnosti, i,na drugoj strani, žrtvovanja interesa jedne osobe zbog većeg dobradruge osobe i time uvećanja količine sreće u svijetu. Nozick od-bacuje tu analogiju kao iracionalnu. Razlog zbog kojeg je jednaosoba spremna žrtovati svoj trenutni interes zbog većeg dobra ubudućnosti jest taj da će ona biti ta osoba koja će od toga imatikoristi. Drugim riječima, postoji jedna te ista osoba koja podnosižrtvu i ima koristi od toga i čija se ukupna sreća uvećava. Njenobuduće dobro kompenzira njeno trenutno žrtvovanje. Ali kad sejednoj osobi uzima neko dobro da bi se dalo drugoj osobi, neradi se više o jednoj te istoj osobi koja se žrtvuje i od toga imakoristi, a njena se sreća ne uvećava tom transakcijom. Ono štose događa jest smanjenje sreće jedne osobe i uvećanje sreće druge,i »ništa više«. Nozick optužuje utilitarno stajalište za metafizičkuzabludu kad pretpostavlja da je »društvo« entitet koji ima is-kustvo zadovoljstva i boli i čija se dobrobit može uvećavati. Aline postoji takav entitet, već samo odjeliti pojedinci. Utilitarnostajalište upada u moralnu zabludu, jer traži nametanje teretanekim osobama zbog veće dobrobiti drugih. Ali pogrešno je pos-tupati s osobom kao sredstvom, žrtvovati dobro jedne osobe zbogdobrobiti drugih. Štoviše, pogrešno je da država tako postupaprema građanima, jer država, za razliku od pojedinaca, traži njiho-vu lojalnost, te stoga mora biti neutralna u svojim postupcimaprema njima.

5 Vidi L.E. Lomaskv, Persons, Rights, and Moral Community (New York, Ox-ford: Oxford University Press, 1987).

6 Vidi Tibor Machan, Individuals and their Rights (La Salle: Open Court, 1989)-7 Vidi Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 32-33.

prema Nozicku, prava pojedinaca omogućuju da se odjelitostioSOba prida značaj koji joj pripada sa moralnog stajališta. Po-glavito, pojedinci imaju prava na život, slobodu i vlasništvo, a tasU njih° v a prava neprekršiva. Tri su bitna obilježja Nozickovekoncepcije neprekršivih prava.8 Prije svega, prava su pojedinacanegativna prava, što znači da su ona prava na neuplitanje. Pri-mjerice, to da osoba ima negativno pravo na život znači da drugeoSobe imaju dužnost uzdržati se od radnji koje ugrožavaju njezinživot. Nozick ne poriče da pojedinci mogu također imati pozitivnaprava, koja povlače dužnost drugih osoba na pomoć, ali oni ihmogu imati samo ako sporazumno preuzmu obveze koje korespon-diraju tim pravima. Primjerice, ako osoba zaključi ugovor s liječ-nikom da vrši nadzor nad njenim zdravljem i brine o njemu, onaima pozitivno pravo na liječnikovu brigu i nadzor. Drugo, pravapojedinaca predstavljajupostranična ograničenja {side constraints)na radnje drugih osoba, što znači da se ona ne smiju kršiti u ciljuukupnog smanjenja kršenja prava u društvu.9 Primjerice, kad biterorist naredio nekoj osobi da ubije jednog od šest taoca i za-prijetio joj da će inače on ubiti svih šest, ona ne bi smijela ubititaoca da bi smanjila kršenje prava. Ona ne bi smjela to učiniti,jer pravo taoca na život predstavlja postranično ograničenje nanjezino činjenje. Alternativno je stajalište utilitarizam prava kojitraži kršenje nečijih prava kad to smanjuje ukupnu količinu krše-nja prava u društvu. Primjerice, osoba bi trebala ubiti taoca, jerće to imati za konzekvencu smanjenje kršenja prava. Treće, pravasu pojedinaca iscrpna, što znači da imaju prvenstvo u odnosu nasve druge moralne razloge, kao što su to društvena skrb, korisnostitd. Primjerice, privatno pravo vlasništva na građevini povijesnei kulturne vrijednosti ima uvijek prvenstvo pred tom njezinomvrijednosti.

Ako su prava pojedinaca neprekršiva, znači li to da će napad' nasilje uvijek biti moralno zabranjeni? Polazeći od Lockea,Nozick smatra da mada nikad nije legitimno biti začetnikom sile,u određenim je slučajevima sila moralno primjeren odgovor nas'lu, ili prijetnju silom. Dva slučaja legitimne uoprabe sile pred-stavljaju pravo pojedinca na samoobranu i pravo da kazni pre-

Za Nozickovu koncepciju neprekršivih prava, vidi Wolf, Robert Nozick, str.

i Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 28-29.

-23.9

148 149

kršitelja svojih prava. Idući dalje od Lockea, Nozick raspravljadva daljnja slučaja moguće legitimne uporabe sile: nedužne prijet

nje {innocent threat) i nedužne zaštite prijetnje (innocent shield ofthreat). »Ako netko podigne treću osobu i baci je na tebe dolje

na dnu duboka bunara, treća je osoba nedužna i prijetnja; da jpona odlučila baciti se na tebe tom putanjom, ona bi bila napadačPa makar bi padajuća osoba preživjela svoj pad na tebe, smiješli uporabiti svoj pištolj na zrake kako bi dezintegrirao padajućetijelo prije nego te zgnječi i ubije«.10 Sličan je slučaj onaj u kojemjedini način da osoba spasi vlastiti život jest da ubije nedužnutreću osobu koja, ne znajući ili protiv svoje volje, štiti osobu kojaprijeti njenom životu.11 Nozick dopušta da je uporaba sile legitim-na, barem, u slučaju nedužne prijetnje.

Nozick u Anarchy, State and Utopia jedva da se bavi pitanjemmoralnog opravdanja prava pojedinaca.12 Mada on, kao i Locke,polazi od toga da pojedinci imaju prava na život, slobodu i vlas-ništvo, njegova teorija prava nije lockeovska.13 Naime, u Lockeovojteoriji prirodna prava pojedinaca na život, slobodu i vlasništvoizvedena su iz osnovnog zakona prirode koji nalaže održanječovječanstva, a taj je zakon prirode opravdavan na osnovi oboje,Svetog pisma i uma. Također, u Lockeovoj teoriji pojedinci imaju

10 Isto, str. 34.11 Vidi isto, str. 35.12 Nozick u Anarchy, State, and Utopia navodi da »knjiga ne pruža određenu

teoriju moralne osnove individualnih prava« (isto, str. xiv). Kasnije, Nozick u Phi-losophical Explanations predlaže koncepciju moralne osnove prava kao domeneautonomije osobe, domene činjenja gdje osoba može vršiti izbor bez vanjske prinude(vidi Nozick, Philosophical Explanations, str. 498-504). Nozick upozorava da tusvoju moralnu koncepciju ne slijedi dovoljno daleko u pravcu političke filozofije dabi se moglo uočiti opravdava li ona stajalište o pravima pojedinaca zastupano uAnarchy, State, and Utopia. On kaže: »U Anarchy, State, and Utopia izložio sam po-litičku filozofiju koja se zasniva na određenom stajalištu o sadržaju prava, ali nisam(kao što sam tamo kazao) izložio bilo kakve moralne temelje za to stajalište, Takavtemelj može se pokušati osigurati ili regresijom, korak po korak, s tog stajališta, ilipolazeći od samih temelja moralne filozofije i idući prema naprijed. Ako se taj drugipravac..uspije spojiti s posebnim pravima, tad će im on osigurati nezavisnu potporu.Međutim, postoji također rizik da će to kretanje prema naprijed voditi nekompotpuno drugačijem stajalištu, kao što bi izgradnja transkontinentalne željeznice,koja započinje od obje obale, mogla ne uspjeti u spajanju, već voditi dvama p o t 'punim željezničkim kolosijecima. Ovdje ne slijedimo konstrukciju dovoljno dalekou pravcu političke filozofije da bi smo bili u stanju uočiti postoje li dva kolosijeka i'jedan« (isto, str. 498-499, bilj.).

13 Vidi Wolf, Robert Nozick, str. 24-27.

150

p ozit i v n o pravo na održanje, primjerice, netko tko je u oskudicijHia p r a v o na pomoć drugih koji to nisu. To izgleda zahtijeva za-stupanje utilitarizma prava. Međutim, Nozick ne bi bio spremanprihvatiti opravdanje prava pojedinaca na osnovi Svetog pisma,lakođer, on odbacuje stajalište da pojedinci imaju pozitivna pravana održanje, kao i utilitarizam prava.

Izgleda da Nozick smatra svoju teoriju u biti kantovskom.14

Qn preuzima i prilagođava Kantovu drugu formulaciju katego-ričkog imperativa, koji nalaže »da se subjekt nikada ne upotrijebisamo kao sredstvo, nego ujedno kao svrha«.15 Prema Nozicku, toIcantovsko načelo da su osobe svrhe, a ne puka sredstva, odražavastajalište o postraničnim ograničenjima na činjenje.16 Ali zašto sene smije postupati s ljudima kao sa sredstvima? Prema Kantu,bitna je karakteristika ljudskih bića posjedovanje racionalne volje.Ljudska bića imaju sposobnost racionalna izbora, suglašavanja iprotivljenja radnjama koje se njih tiču, te se po tome razlikujuod pukih oruđa. Za Kanta postupati prema nekom kao svrsi značipoštovati njegovu racionalnu volju. Nozick u Anarchy, State, andUtopia izlaže vlastito stajalište o tome zbog čega je neprimjerenopostupati s ljudskim bićima kao sredstvima. On smatra da racio-nalnost, slobodna volja, ili moralno djelatništvo, uzeti svaki zasebe ili zajedno, nisu dovoljni da se pokaže zbog čega onaj tkoih posjeduje zaslužuje osobit postupak. Zbog čega nekome tkoima slobodnu volju dopustiti da postupa slobodno? Nozick upu-ćuje na daljnju karakteristiku ljudskog bića, koja je »sposobnostda uredi i vodi svoj život u skladu s nekom sveukupnom koncep-cijom koju je odlučilo prihvatiti.«17 Ali zašto se ne smije uplitatiu nečije oblikovanje vlastita života? Nozick smatra da je odgovorna to pitanje povezan s pojmom smisla života (the meaning oflife). »Osobino oblikovanje svog života u skladu s nekim sveobuh-vatnim planom jest njen način davanja smisla svom žvotu; samobiće koje ima sposobnost da tako oblikuje svoj život može imatismislen život ili njemu težiti.«18 Tako, s ljudima treba postupatikao sa svrhama, a ne sredstvima, zato što su oni sposobni živjeti

Za kantovsku narav Nozickove teorije, vidi isto, str. 28-33.Immanuel Kant, Kritika praktičnog uma, preveo Viktor D. Sonnenfeld,

P°govor napisao Vladimir Filipović (Kultura, Zagreb, 1956), str. 102.6 Vidi Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 31-32.

17 Isto, str. 49.18 Isto, str. 50.

151

životima sa smislom. Smislen život znači oblikovanje vlastita ži-vota. A življenju oblikovanja vlastita života primjerena su pravanad samim sobom, prava koja konstituiraju samoposjedovanje(self-ownership).19

2. Objašnjenje države nevidljivom rukom

S anarhističkog je stajališta postojanje države nespojivo s pri-znanjem prava pojedinca. Naime, dva su bitna obilježja države:jedno je prisvajanje isključivog prava na odlučivanje o legitim-nosti i dopustivosti uporabe sile na njenom području; drugo jepružanje zaštite svima onima koji obitavaju na njenom području.z«S anarhističkog stajališta oba su obilježja države inkonzistentnas pravima pojedinaca. Prije svega, ako pojedinci imaju pravo nasamoobranu i pravo kažnjavanja prekršitelja prava, bilo tko tkozabranjuje vršenje tih prava, postupa nelegitimno. Budući dadržava prisvaja monopol sile, koji je bitan za njeno postojanje,ona je nemoralna. Također, pružanje zaštite svima inkonzistentnoje s pravom vlasništva. Budući da država pruža zaštitu svima, kakoonima koji to mogu platiti tako i onima koji to ne mogu, onapostupa nepravedno. Stoga, prema anarhističkom stajalištu, akopriznamo prava pojedinaca, moramo odbaciti državu.

Nozick uzima za ozbiljno anarhističko odbacivanje države.Nozick, kao i anarhist, usvaja pretpostavku da »pojedinci imajuprava i niti jedna osoba ili skupina ne može im ništa činiti (a dane krši njihova prava)«. Ako prava pojedinaca povlače anarhiju,tad je anarhija ono što treba postojati, bez obzira na prednostidržave. Međutim, Nozick, za razliku od anarhista, vjeruje da jedržava spojiva s pravima pojedinaca. Prema Nozicku, moguć jedrugačiji zaključak od anarhističkog, a taj je da je opravdana »mi-nimalna država, ograničena na uske funkcije zaštite od nasilja,krađe, prijevare, nepoštivanja ugovora i tako dalje«.21 Tako, opreč-no anarhističkom stajalištu, država postoji da bi štitila prava i toje jedino njeno opravdanje.

1 9 Za prikaz, kao i kritiku, Nozickova nastojanja da izvede samoposjedovanjeiz ideje postupanja s ljudskim bićima kao svrhama, vidi Will Kvmlicka, Contemporai)Political Philosophy. An Introduction (Oxford: C l a r e n d o n Press, 1990), gl. 4, odj- »

2 0 Vidi isto, str. 23-25.11 Isto, str. ix.

U svrhu obrane minimalne države Nozick oživljava lockeovskonasljeđe teorije prirodnog stanja.22 Prema Lockeu, ljudi u prirod-nom stanju imaju prirodna prava na život, slobodu i privatno vlas-ništvo, kao i pravo da kazne prekršitelje tih prava. Ali, premaLockeu, prirodno stanje ima velike nedostatke, a jedan se odnosina provođenje pravednosti. Naime, budući da u prirodnom stanjusvatko ima pravo izvršenja prirodnog zakona, javljaju se sljedećiproblemi: prvo, ljudi se razlikuju u tumačenju tog zakona; drugo,ne postoje ustanovljeni suci koji bi presuđivali sporove, pa svakaosoba mora biti sudac u vlastitom slučaju, a to znači da će zasli-jepljena samoljubljem, strasti, ili osvetom, biti pristrana u vlastitukorist; i treće, što god osoba odlučila, najčešće nema moć da tosama i provede. Locke smatra da se zbog tih problema provođenjapravednosti ljudi trebaju udružiti u državu.

Prema Lockeu, ljudi koji se udružuju u državu predaju državisvoja prava kažnjavanja. Budući da pojedinci predaju svoja pra-va, te budući da njihova prava ne mogu biti predana bez njiho-ve suglasnosti, suglasnost je nužan uvjet konstituiranja države.Država zahtijeva legitimni monopol sile na osnovi toga što su jojdobrovoljno predana prava pojedinaca. Prava i država su uskla-đeni. Tako se obveza poslušnosti zasniva na suglasnosti, tj. druš-tvenom ugovoru. Država je stvorena da bi štitila prirodna pravadana prirodnim zakonom, te ona ne smije kršiti ta prava. Također,prema Lockeovoj koncepciji suglasnosti, nije potrebno da su sviizričito suglasni s državom, već je dovoljno da su prešutno suglas-ni s njom, prihvaćajući njezine pogodnosti. Međutim, prešutna jesuglasnost kao oblik suglasnosti nezadovoljavajuća. Ako se tvrdida se ljudi suglašavaju, tad je nužan uvjet da je nesuglasnost stvar-na opcija. U slučaju prešutne suglasnosti, nesuglasnost bi se sa-stojala u odbijanju pogodnosti i zaštite države, zapravo u napušta-nju zemlje. Ali, ne može se uzeti da je za mnoge to stvarna opcija.Čak ako ljudi prihvaćaju pogodnosti države, to je neispravno tu-mačiti kao prešutno suglašavanje s državom. Tkko Lockeova kon-^pcija prešutne suglasnosti ne pruža uvjerljivo opravdanje mo-ralne legitimnosti države.

Nozickov pristup opravdanju moralne legitimnosti države raz-ukuje se od Lockeovog. Dočim se Nozick slaže da Locke upućuje

. Vidi gl. 3, odj. 5, gore. Za Nozickove razloge za usvajanje lockeovskog naslje-teorije prirodnog stanja kao ishodišne točke objašnjenja u političkoj filozofiji,itoč tome što niti jedna stvarna država nikad nije nastala na taj način«, vidi

°zick, Anarchy, State, and Utopia, str. 3-9.

152 153

na ozbiljne probleme provođenja pravednosti u prirodnom stanjuon smatra da Locke prebrzo odbacuje prirodno stanje. PremaNozicku, prije nego što se uvede država kao lijek za boljke prirod-nog stanja, mora se razmotriti koja bi se uređenja mogla u§_tanoviti unutar samog prirodnog stanja da se otklone ti problemiili da se učine manje izglednim, ili barem manje ozbiljnim kacise pojave. Drugim riječima, raspolaže li prirodno stanje sred-stvima za učinkovito provođenje pravednosti? Nozick tvrdi daprirodno stanje raspolaže takvim sredstvima, te da kad se sva onauporabe, već se nalazimo u državi. To je bit Nozickova objašnjenjadržave nevidljivom rukom (invisible-hand ezplanation of the state\koje predstavlja njegov originalan doprinos.23

Objašnjenje nevidljivom rukom jest objašnjenje u kojem senešto što izgleda poput rezultata nečije namjere objašnjava kaoda je nastalo bez ičije namjere. Tako Nozick tvrdi da će pojedinciu prirodnom stanju, nastojeći poboljšati svoj položaj, poduzetiradnje koje će konačno dovesti do uspostavljanja minimalnedržave, iako nitko nije imao takvu namjeru, ili čak nije ni raz-mišljao o uspostavljanju države. Nozick dalje tvrdi da bi mini-malna država nastala iz anarhijskog prirodnog stanja, kad bi ljudibili racionalno sebični i spremni pridržavati se moralnih ograni-čenja na svoje činjenje, bez kršenja bilo čijih prava.

Ukratko, prijelaz od prirodnog stanja do minimalne državeuključuje nekoliko koraka.24 Započinje se s problemom da osobau prirodnom stanju najčešće nema moć provesti svoja prava, jerje nesposobna kazniti jačeg protivnika, ili od njega iznuditi nak-nadu štete. Prvi korak sastoji se u tome da osoba zajedno s drugimosobama osnuje udrugu za međusobnu zaštitu. »Svi će se odazvatipozivu bilo kojeg pripadnika za obranu ili za provođenje njegovihprava. U udruzi je snaga.«25 Tako će biti moguće kazniti jačegprekršitelja, ili zaštiti se od nerazložnih zahtjeva jačeg protivnika.Također, prednost je udruge za međusobnu zaštitu u tome da ćenjezini pripadnici biti spremni surađivati s pripadnikom samo kadosjećaju da je njegov zahtjev razložan. Budući da su nezaslijeplje-ni samoljubljem, ili strašću, neće htjeti tratiti vrijeme i trud nazahtjev koji to ne zaslužuje. Zbog toga je za očekivati da će sebroj nerazložnih sporova smanjiti.

2 3 Vidi Wolf, Robert Nozick, str. 42.24 Za pojedinost i prijelaza, vidi Nozick, Anarchy, State, and Utopia, glave 2,

5 i 6. Za prikaz, kao i kr i t ičke p r i m j e d b e , vidi Wolf, Robert Nozick, str. 43-72.

25 Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 12.

154

Udruga za međusobnu zaštitu ima nedostatak da izvršenje bilokojeg zahtjeva njenog pripadnika traži ulaganje vremena i truda,

to većina pripadnika nastoji izbjeći. Drugi korak sastoji se uosnivanju poduzeća za zaštitu. Poduzetni pojedinci mogu ponuditiusluge zaštite, a drugi mogu kupovati njihove usluge. Po svojprilici, mnogi će se radije odlučiti koristiti usluge privatnog podu-zeća za zaštitu, nego osnovati udrugu u kojoj moraju stalno bitina raspoložbi drugim pripadnicima.

Prvotno će na nekom zemljopisnom području postojati neko-lilco različitih poduzeća za zaštitu. Nozick tvrdi da slobodno tržiš-te pružanja usluga zaštite ima tendenciju monopola, ili, barem,Oligopola.26 Konkurentnim poduzećima bit će u interesu zaklju-čivati sporazume o suradnji, tako da se sporovi između njihovihkorisnika usluga, ili samih poduzeća, mogu rješavati arbitrira-njem, a ne skupim ratovima. Također, korisniku je usluga u in-teresu da ima ugovor s najvećim, najmoćnijim poduzećem. Tako,na jednom zemljopisnom području, kroz udruživanja, preuzima-nja, kartele i zamjene pripadnika, nastaje jedno dominatno po-duzeće za zaštitu, ili federacija poduzeća, koja međusobno sura-đuju. To je treći korak u prijelazu od prirodnog stanja do mini-malne države.

Je li dominantno poduzeće za zaštitu država? Jedno je od obi-lježja države prisvajanje monopola sile. Prisvaja li dominantnopoduzeće monopol sile? Odgovarajući na to pitanje, Nozick upu-ćuje na problem nezavisnih osoba. Nezavisna je osoba ona osobakoja odbija kupovati usluge zaštite dominantnog poduzeća, jer jespremna sama sebe braniti i kazniti druge kad se za to ukažepotreba. Ona izaziva isti onaj problem koji se javlja u polaznomprirodnom stanju. U vršenju svojih prava na samoobranu i kaž-njavanje, ona bi mogla, zaslijepljena samoljubljem, ili osvetom,prekoračiti odredbe zakona prirode kažnjavajući nedužne ljude,ili pretjerano strogo kažnjavajući krivce. Njeno provođenje vlas-titih prava predstavlja opasnost za korisnike usluga zaštite do-minatnog poduzeća. Kako dominatno poduzeće ima postupiti snezavisnom osobom? Smije li joj ono zabraniti provođenje nje-zinih prirodnih prava? Krši li dominantno poduzeće prava neza-visne osobe, ako to čini? Krši li nezavisna osoba prava drugih,ako ih izlaže opasnosti?

26 Vidi isto, str. 17.

155

Nozick smatra da, mada u nekim slučajevima smiju biti dtene radnje koje uključuju kršenje prava pojedinca, pod U v ;da se plati kompenzacija, treba biti zabranjeno nezavisnoj 0 ^da provodi prava. Sažimajući uveliko Nozickovu argumenta 'načelo o dopustivosti radnji koje uključuju kršenja prava m ^U>

se izraziti na sljedeći način: ako bi neka radnja koja ukljue *kršenje prava bila od velike koristi, i vrlo je skupo ili nemogn-prethodno dobiti suglasnost imaoca prava, i ne postoji razlog dse pretpostavi da bi imaoc prava uskratio suglasnost da je traženi koristi će razmjene biti pravično podijeljene, i sustav u kojemsu dopuštena takva kršenja ne bi izazivao veliki strah, tad trebajbiti dopuštene radnje koje uključuju kršenja prava, pod uvjetomda se plati kompenzacija.27 Primjerice, vožnja automobila bit ćeopćenito dopustiva zbog velike koristi, pod uvjetom obveznogosiguranja automobilske odgovornosti, dočim će igranje ruskogruleta pod prinudom biti nedopustivo i kažnjivo zbog velikogstraha, čak ako se ponudi kompenzacija.

Nozick rabi dva argumenta za zabranjivanje provođenja vlas-titih prava nezavisnoj osobi. Jedan je argument prirodnih post-upovnih prava.28 Postupovna prava su, primjerice, pravo na pra-vičnu, javnu sudsku raspravu pred nezavisnim i nepristranim su-dom i pravo na presumpciju nevinosti dok se ne dokaže krivnja.Ako ljudi imaju prirodna postupovna prava, tad je dominantnopoduzeće ovlašteno odobravati postupke kroz koje će se utvr-đivati krivnja njegovih klijenata, te kazniti svakoga tko rabi pos-tupke koje ono nije odobrilo. Drugim riječima, dominantno po-duzeće smije prisvojiti pravo da odlučuje o legitimnosti i dopu-stivosti uporabe sile. Tako ono postaje ultraminimalna država.Dalje, drugi je argument pridržavanje epistemičkog načela prije-

27 Za oblikovanje načela, vidi Wolf, Robert Nozick, str. 60. Wolf navodi da senačelo može samo provizorno pripisati Nozicku, j e r on ne kaže da li bi takvo načelopovlačilo postupanje s ljudima kao sa sredstvima. M o ž e se nagađat i da Nozickvjeruje da pod uvjetom da ne postoji razlog da se pretpostavi da bi imaoc pravauskratio suglasnost da je t ražena, načelo ne povlači postupanje s ljudima kao sasvrhama. Također, Wolf upozorava na n e p o t p u n o s t načela, budući da nisu poblizeodređeni »velika korist«, »vrlo skupo«, »pravična podijela« i »veliki strah«.

2 8 Nozick dopušta da »pojmovi pos tupovnih prava, javnog utvrđivanja krivnjeslični, imaju vrlo nejasan status u n u t a r teorije p r i r o d n o g stanja« (Nozick, Anarcn^State, and Utopia, str. 96), ali t a k o đ e r dodaje da »osobe u n u t a r tog nasljeđa nsmatraju da ne postoje nikakva pos tupovna prava; to jest, da se netko ne snujbraniti protiv toga da se s njime p o s t u p a po n e p o u z d a n i m ili nepravičnimcima« (isto, str. 101).

granice {an epistemic principle of border crossing). To načelo'a \- »Ako netko zna da bi poduzimanjem radnje R kršio pravaf3 osim ako je zadovoljen uvjet U, on ne smije činiti R ako

e' utvrdio da postoji U, tako što je bio u najboljoj mogućojciciji da to utvrdi.«29 Svatko može kazniti prekršitelja tog na-

l la P 0 ^ u v J e t o m t o S načela, nezavisna osoba ne bi smjela nekogazniti, osim ako je rabila najbolja moguća sredstva da utvrdi

•egovu krivnju, lako bi čak bilo pogrešno kazniti krivca, kadsoba nije bila u najboljoj mogućoj poziciji da utvrdi njegovu

krivnju- Taj argument vodi zaključku da se za utvrđivanje nečijekrivnje imaju rabiti postupci za koje je poznato da su pouzdani.

Ma osnovi tih argumenata, Nozick zaključuje da se dominatnopoduzeće smije postaviti kao jedini opunomoćenik prinude. Timedominantno poduzeće zadobiva jedno od obilježja države: pris-vajanje isključivog prava na odlučivanje o legitimnosti i dopus-tivosti uporabe sile na određenom području. Dominantno po-duzeće za zaštitu, koje ima monopol sile, jest ultraminimalnadržava. To je četvrti korak u prijelazu od prirodnog stanja dominimalne države.

U petom se koraku pokazuje zbog čega dominatno poduzećeza zaštitu mora osigurati zaštitu svim pojedincima koji obitavajuna njezinom području. Ako dominantno poduzeće zabranjujenezavisnoj osobi vršenje prava na kažnjavanje, zbog opasnosti daona zlouporabi to pravo, dužno je kompenzirati tu osobu. Načelokompenzacije glasi: »one koji su na gubitku time što im je zabran-jeno poduzimanje radnji koje bi tek mogle štetiti drugima, morase kompenzirati za te gubitke koji su im utrapljeni da bi seosigurala sigurnost za druge«.30 Načelo se primjenjuje na nezavis-nu osobu: ako je ona na gubitku zbog zabrane njene opasne ak-tivnosti, koja bi samo mogla štetiti drugima, ona mora bitikompenzirana. Prema Nozicku, u tim je okolnostima najjeftinijioblik kompenzacije nezavisne osobe da joj se osiguraju uslugezaštite dominatnog poduzeća.31 Kad ultraminimalna država osigu-rava zaštitu onima kojima zabranjuje uporabu sile, ona postaje•minimalna država. Osiguranje zaštite svima onima koji obitavajuunutar njezinih granica drugo je obilježje državnosti. Tako se pos-tupno došlo do minimalne države, koja prisvaja monopol sile,štiteći sve.

Isto, str. 106-107.Isto, str. 82-83.Vidi isto, str. 110.

156 157

Pokazuje li Nozickovo objašnjenje države nevidljivom ruicOni

da je država moralno opravdana? Koraci od jedan do tri imajupokazati da je racionalno suglasiti se s državom zbog njezine

prednosti u provođenju pravednosti u odnosu na prirodno stanjeTo opravdava državu za sve, osim za nezavisne osobe, koje zbopdobrih ili loših razloga preferiraju prirodno stanje. Koraci četirii pet imaju pokazati da nezavisne osobe nemaju pravo protivitise državi i odbiti njezinu zaštitu, barem, u domeni provođenjapravednosti. Nozickovo je rješenje domišljato i originalno: zabra-na i kompenzacija. Ali je li ono zadovoljavajuće? Jonathan Wolfiznosi glavne prigovore Nozickovu rješenju u obliku sljedeće dile-me:32 je li prirodno pravo nezavisne osobe kazniti prekršitelja usukobu s prirodnim postupovnim pravima okrivljenog, ili to nije?Ako ono to nije, ako smatramo da je pravo kažnjavanja ogra-ničeno postupovnim pravima, tad ne postoji razlog da se nezavis-na osoba kompenzira, te ne postoji razlog za napredovanje odultraminimalne do minimalne države. Ali ako ono to jest, zbogčega pravo kažnjavanja nezavisne osobe mora biti dokinuto?

3. Ovlašćujuća koncepcija pravednosti

Nozick u drugom dijelu Anarchy, State, and Utopia nastojipokazati da je minimalna država najekstenzivnija država koja semože moralno opravdati, te da bilo koja ekstenzivnija državakrši prava pojedinaca. Drugim riječima, minimalna država po-stoji kako bi štitila prirodna prava i provodila pravednost, teuske funkcije određuju njene ovlasti, a bilo što drugo nadilazinjen autoritet. Ozbiljan prigovor minimalnoj državi glasi daona ne bi bila u stanju provoditi mjere kojima je cilj pravednaraspodjela bogatstva i prihoda među svojim građanima, ili, ba-rem, smanjenje nejednakosti. Sa stajališta društvene praved-nosti, pravedno je društvo ono u kojem svaka osoba ima jednakudio u sredstvima. Budući da takvo uređenje jedva može bitistvar slučaja, potrebna je država koja će se pobrinuti za praved-nost raspodjele. Ali ako je to prava funkcija države, tad bi onabila više od minimalne, jer bi ne samo štitila od nasilja, krađe,prijevare i nepoštivanja ugovora, već i vršila raspodjelu sredsta-va u ime pravednosti.

32 Vidi Wolf, Robert Nozick, str. 72.

158

jsjozick odbacuje široko rašireno shvaćanje raspodjele premajgm je raspodjela mehanizam primjene nekog načela, ili kri-rija> u podjeli zalihe dobara. To je stajalište pogrešno, jer usvajaajogiju između, na jednoj strani, odrasle osobe koja dijeli kolač

djeci, i, na drugoj strani, države koja građanima dijeli sredstva.Međutim, prema Nozicku, »mi nismo u položaju djece kojoj jenetko dao dijelove kolača ... Ne postoji nikakva središnja raspod-jela, nikakva osoba, ili skupina osoba, ovlaštena da nadzire svasredstva, zajednički odlučujući kako se imaju dijeliti na malo«.33

U slobodnom društvu različite osobe nadziru različita sredstva, anovi posjedi rezultat su dobrovoljnih razmjena i radnji osoba.Krajnji je ishod posljedica pojedinačnih odluka koje su odgovornipojedinci ovlašteni donijeti. Stoga, treba govoriti o posjedimaljudi, a ne o njihovim udjelima u sredstvima, a načela se praved-nosti odnose na njihove posjede, a ne na njihove udijele.

Nozick razvija vlastitu teoriju pravednosti posjedovanja kojunaziva ovlašćujućom teorijom pravednosti (the entitlement theoryofjustice). Tri su glavna predmeta pravednosti posjeda. Jedan jeizvorno stjecanje posjeda {original acauisition of holdings), prisva-janje stvari koje nisu u posjedu. To uključuje pitanja kao što su:Kako se može steći posjed nad stvarima koje nisu u posjedu?;Kojim se postupkom, ili postupcima, stječe posjed nad stvarimakoje nisu u posjedu?; Nad kojim se stvarima može steći posjed?;U kojoj se mjeri može steći posjed nad stvarima? Ta pitanjauređuje načelo pravednosti stjecanja. Drugi je predmet prijenosposjeda {transfer of holdings) s jedne osobe na drugu. To uključujepitanja kao što su: Kojim postupcima osoba smije prenijeti po-sjede na drugu osobu?; Na koji način osoba smije steći posjedod osobe koja ima posjed? Ta pitanja uređuje načelo pravednostiprijenosa. Prema Nozicku, pod uvjetom vladavine potpune pra-vednosti u svijetu, valjana je sljedeća induktivna definicija praved-nosti posjeda:34

(1) Osoba koja je stekla posjed u skladu s načelom praved-nosti stjecanja ovlaštena je na taj posjed.

(2) Osoba koja je stekla posjed u skladu s načelom praved-nosti prijenosa, od neke druge osobe, ovlaštena je na tajposjed.

Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 149.Vidi isto, str. 151.

159

(3) Nitko nije ovlašten na posjed, osim pod uvjetimatovane) primjene 1) i 2). , D

Ali, budući da u svijetu ne vlada potpuna pravednost, jer ne-ljudi kradu, varaju i potčinjavaju druge, neki su posjedi steče •na načine koji nisu u skladu s načelima pravednosti stjecanja Tprijenosa. Nepravde počinjene u prošlosti čine potrebnim trecpredmet pravednosti posjeda, ispravljanje nepravde posjeda (rec

tification ofinjustice in holdings). To uključuje pitanja kao što sirAko se sadašnji posjedi zasnivaju na nepravdama počinjenim uprošlosti, od kojih se neke mogu utvrditi, a neke ne mogu, štose sada ima činiti da se one isprave?; Koje obveze počiniteljinepravde imaju prema onima koji su sada u gorem položaju, negošto bi to bili da nepravda nije bila počinjena, ili što bi to bili dasu odmah kompenzirani?; Mijenja li što na stvari činjenica daužitnici i oštećenici nisu izravne stranke čina nepravde, već nji-hovi nasljednici?; Može li se počiniti nepravda prema nekomečiji je posjed rezultat neispravljene nepravde?; Koliko se dalekounatrag treba ići da se povijesno besprijekorno ispravi nepravda?;Što smiju žrtve nepravde poduzeti da bi ispravile nepravde kojesu im nanesene, uključujući nepravde koje su im nanijele osobeobavljajući javne funkcije? Ta pitanja uređuje načelo ispravljanjanepravdi.

Da bi pokazao po čemu se ovlašćujuća teorija pravednosti raz-likuje od drugih koncepcija pravednosti, Nozick upućuje na nekeznačajne razlike između različitih vrsta teorija pravednosti. Onrazlikuje dvije glavne vrste koncepcija pravednosti: nepovijesne ipovijesne. Nepovijesne koncepcije pravednosti koncepcije su pre-ma kojima je pravednost raspodjele određena time kako se stvariraspodjeljuju. Nozick uvodi ideju načela tekućeg udjela {currenttime-slice), za koje je primjer utilitarizam. Za to je shvaćanjepravednosti bitno da se raspodjela vrednuje na osnovi njenestrukture, te da je moguće zamijeniti jedno uređenje drugim nečineći nepravdu. Primjerice, može biti tako da to da X ima 10 iY 5 daje istu korisnost kao to da X ima 5 i Y 10. Ako je totako, tad je nevažno koju raspodjelu odaberemo i neće biti po-činjenja nepravda ako odaberemo jednu, a ne drugu, ili ako za-mijenimo jednu drugom, pod uvjetom da promjena ne stvara trokove korisnosti. Oprečno tome, ovlašćujuća teorija pravednospovijesna je koncepcija: pravednost raspodjele ovisi o i ^ ^nim svojstvima ljudi. Nozick razlikuje dvije podvrste povijesteorija: šablonizirane i nešablonizirane. Šablonizirane teorije (p

ed theories) su one prema kojima je pravedna raspodjela od-đe nekom »prirodnom dimenzijom«, ili zbrojem, ili uređajem

J, e n zija: svakome prema radu, potrebi, zasluzi itd. Nozick kaže:lvtisliti da je zadaća teorije raspodjelne pravednosti popuniti

'razno mjesto u 'svakom prema ' znači biti sklon tra-ti za šablonom«.35 On smatra da je gotovo svako poznato načelo

aspodjelne pravednosti šablonizirano. U opreci prema tim načeli-ma Nozick tvrdi da načela ovlašćujuće teorije nisu šablonizirana.36

Nozick dalje raspravlja, redom, načela pravednosti stjecanja,prijenosa i ispravljanja nepravde. Nozick započinje raspravu o na-čelu stjecanja razmatranjem Lockeove koncepcije privatnog vlas-ništva. On sažima Lockeovu koncepciju u dvije tvrdnje: »Lockesmatra da vlasnička prava u neposjedovanom predmetu nastajukroz nečije miješanje svog rada s njim«;37 »Lockeov uvjet da osta-ne 'dovoljno i isto tako dobro za druge zajedno' ima osigurati dase položaj drugih ne pogorša«.38 Nozick stavlja dvije primjedbeLockeovoj ideji miješanja nečijeg rada s predmetom. Jedna glasi:»Ako privatni astronaut iskrči prostor na Marsu, je li on pomi-ješao svoj rad sa ... čitavim nenastanjenim svemirom, ili samo sjednom česticom.«39 Druga primjedba glasi: »Ako posjedujem li-menku soka od rajčice i izlijem je u more, tako da se njegovemolekule (koje su radioaktivne, tako da to mogu provjeriti) jed-nako pomiješaju cijelim morem, jesam li sam time počeo posjedo-vati more, ili sam budalasto protratio moj sok od rajčice?«40 Ta-kođer, Nozick iznosi jedan argument protiv lockeovskog uvjeta,koji se naziva uzlazni argument: »Postoji izgleda argument da sezaključi da ako uvjet više ne vrijedi, tad nije nikada ni mogaovrijediti tako da dopusti trajna i nasljedna vlasnička prava. Uzmi-mo da je Z prva osoba kojoj nije ostalo dovoljno, i jednako dobro,da prisvoji. Posljednja je osoba Y prisvajajući ostavila Z bez njeneprethodne slobode da radi na predmetu, te je tako pogoršala Z-ovPoložaj. Tako Y-ovo prisvajanje nije dopustivo pod lockeovskimuvjetom. Stoga je, predposljednja osoba X prisvajajući ostavila Y u8°rein položaju, jer je X-ov čin okončao dopustivo prisvajanje. Stoga

35 Isto, str. 159-160.36 Vidi isto, str. 157.

l s to, str. 174.38 Isto, str. 175.39 Isto.

l sto, str. 175.

160 161

X-ovo prisvajanje nije bilo dopustivo. Ali tad je predpredposnji prisvajatelj W okončao dopustivo prisvajanje, te tako, jj^pogoršalo X-ov položaj, W-ovo prisvajanje nije bilo dopustivo. 11 Je

uzlazno do prve osobe A koja prisvaja trajno vlasničko pravo «ii °U Nozickovu je krajnje sažetom opisu ispušten veliki M-

Lockeove koncepcije privatnog vlasništva. Također, njegove s°primjedbe Lockeovoj ideji miješanja nečijeg rada s predmetompromašene sa stajališta Lockeova opisa čovjekovih moći stvaranii izmjenjivanja.42 Pa ipak, značajno je pitanje u kojoj mjeri Nožicusmatra navedeni dio Lockeove argumentacije odgovarajućim ža

vlastito stajalište. Wolf naglašava da je posve nejasan Nozickovstav prema Lockeovoj argumentaciji.43 On smatra da su mogućatri različita tumačenja od kojih se svako suočava s ozbiljnim po.teškoćama. Jedno je da Nozick općenito usvaja Lockeovu obranuprivatnog vlasništva kao miješanja rada, te mada kritizira Lockeovargument, smatra prihvatljivim popravljeno Lockeovo stajalište.Poteškoće su tog tumačenja sljedeće: jedna je da Nozick ne dajenikakav prijedlog o tome kako poboljšati argument miješanjarada; druga je da veliki dio uvjerljivosti tog Lockeova argumentaproizlazi iz njegove teologije, koja je ne samo nepoželjna za No-zicka, već i pogubna za njegovo libertarijansko stajalište poduvjetom njene dužnosti milosrđa. Drugo je tumačenje da Nozickodbacuje Lockeov argument, te mada kritizira lockeovski uvjet,smatra neki njegov oblik nužnim uvjetom pravednosti stjecanja.Poteškoća je tog tumačenja da Nozick ne daje nikakav prijedlogo tome što bi bio dovoljan uvjet pravednosti stjecanja, što je opetpogubno za njegov libertarijanizam, jer ostaje neutemeljen.

Treće je moguće tumačenje da Nozick smatra neki oblik locke-ovskog uvjeta nužnim i dovoljnim uvjetom pravednosti stjecanja.Prema tom tumačenju, da bi se odupro uzlaznom argumentu, No-zick uvodi razlikovanje između jačeg i slabijeg oblika lockeovskoguvjeta. Prema jačem obliku, drugima mora ostati dovoljno i istotako dobro za prisvajanje. Prema slabijem obliku, drugima moraostati dovoljno i isto tako dobro za uporabu, mada ne nužnodovoljno za prisvajanje. Tako, u skladu sa slabijim oblikom, locke-ovski uvjet nije prekršen ako drugima nije ostalo dovoljno dazaposjednu, ali je ostalo dovoljno da rabe. Međutim, nije sasvim

4 1 Isto, str. 176.4 2 Vidi gl. 3, odj. 4, g o r e .43 Vidi Wolf, Robert Nozick, str. 107.

n0 koje su prednosti usvajanja slabijeg oblika. Danas ne postoji)a -j.e zemljišta za ljudsku uporabu. Izgleda da je Nozickovo staja-°„ da čak ako više nema dovoljno i isto tako dobra zemljišta

druge* još uvijek ima, kao rezultat prisvajanja, drugih stvari:e Su protuteža smanjenju mogućnosti.44 Novostvorene moguć-

nsti mogu biti kompenzacija za gubitak mogućnosti prisvajanja,li ako se prihvati slabiji oblik uvjeta, uporabe zemljišta. Nozick^ a tra da su ljudi u boljem položaju pod privatnim vlasništvom,

. r »ono uvećava društveni proizvod stavljajući sredstva za proiz-vodnju u ruke onih koji ih mogu uporabiti najučinkovitije (naj-nrofitabilnije); eksperimentiranje se ohrabruje, jer pored odjelitihosoba koje nadziru sredstva, nema nikakve osobe ili male skupinekoju netko s novom idejom mora uvjeriti da je isproba; privat-no vlasništvo omogućuje ljudima da odlučuju o raspoređenosti ivrstama rizika koje žele snositi, što vodi posebnim vrstama sno-šenja rizika; privatno vlasništvo štiti buduće osobe navodeći nekeda sačuvaju sredstva od tekuće potrošnje za buduća tržišta; onoosigurava izmjenične izvore zapošljavanja za nepopularne osobekoje ne moraju uvjeravati bilo koju osobu ili malu skupinu daih zaposli, itd.«45 Te prednosti mogu biti kompenzacija nevlas-nicima za uskratu dostupnosti zemljišta. Tako bi nozikovski uvjetprisvajanja bio da je ono nelegitimno ako sve u svemu pogoršavatuđi položaj.46 Poteškoća je tog tumačenja da ono nema potvrduu Nozickovu tekstu.47

44 Vidi Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 176.45 Isto, str. 177.46 Međutim, Nozick vjeruje da će uvjet imati malu ulogu u zbiljskom svijetu

tržišne ekonomije. Osvrćući se na prijedlog da trebaju biti kompenzirani pripadnicidruštva koje je proces civilizacije lišio sloboda prisvajanja, on navodi da je prijedlogprejak: »Ta bi kompenzacija pripadala onim osobama, ako ima takvih, za koje jeproces civilizacije bio čisti gubitak, za koje blagodati civilizacije nisu bile protuteža''šavanju tih pojedinih sloboda« (isto, str. 179).

47 Wolf je sklon tom tumačenju, ali je također svjestan njegove poteškoće (vidiwolf, Robert Nozick, str. 107,115,117). Također, Wolf upozorava na daljnji problemn°2ickovska uvjeta kao nužnog i dovoljnog uvjeta opravdana prisvajanja. Taj se pro-b n i sastoji u određivanju osnovne crte (base Une) za usporedu. Naime, kad se kažeda je uvjet opravdana prisvajanja da ono ne »pogoršava« položaj drugih ljudi, uUsporedbi na što ono ne smije pogoršavati njihov položaj? Nozick pretpostavlja dau r e ' e v a n t n a usporedba sa situacijom u kojoj uopće nema prisvajanja. Ali, prema"Olfu, druge usporedbe, primjerice usporedba sa socijalističkim društvenim vlas-

n'štvom, mogu izgledati isto tako primjerene. Stoga on zaključuje da nozickovskiuvJet ne može biti zadovoljavajući kao dovoljan uvjet opravdana prisvajanja. Isto jeako Wolf sumnjičav prema adekvatnosti nozickovska uvjeta kao nužnog uvjeta

°Pravdana prisvajanja (vidi isto, str. 113-114).

162163

Kao što nigdje izričito ne navodi kako glasi njegovo načel0

pravednosti stjecanja, Nzick također nigdje izričito ne navodikako glasi njegovo načelo prijenosa. Nozick započinje raspravunačela pravednosti prijenosa tvrdnjom da »sloboda kvari šablo-nu«. On navodi Wilt Chamberlain primjer, koji mnogi komen-tatori smatraju najznačajnijim argumentom u njegovoj knjizi, đabi pokazao da sloboda, sloboda prijenosa, porazava sve šablonsketeorije pravednosti. Nozick traži od nas da pretpostavimo da jeostvarena naša najomiljenija šablona raspodjele, koja god da onabila, da nazovemo tu raspodjelu Dl, te da dalje pretpostavimo:»da je Wilt Chamberlain vrlo tražen od košarkaških momčadibudući da je velika atrakcija za ubiranje ulaznine. (Također pret-postavimo da se ugovori sklapaju samo na godinu dana, a igračisu slobodni djelatnici.) On je potpisao sljedeći ugovor s klubom:za svaku utakmicu kod kuće, njemu ide dvadeset pet centi odcijene svake ulaznice ... Pretpostavimo da je u jednoj sezoni nanjegovim utakmicama kod kuće bilo milijun gledalaca i da je WiltChamberlain zaradio $250,000, što je mnogo veći iznos od pro-sječnog prihoda i veći nego što bilo tko drugi ima. Je li onovlašten na taj prihod? Je li nepravedna ta nova raspodjela D2?Ako su ljudi bili ovlašteni raspolagati sredstvima na koja su biliovlašteni (pod Dl), nije li to uključivalo njihovo ovlaštenje daih dadu Wiltu Chamberlainu, ili razmjene s njim? Može li se bilotko drugi žaliti na osnovi pravednosti?«48 Primjer pokazuje dadobrovoljni prijenosi mogu pokvariti bilo koju šablonu, pret-varajući je u novu raspodjelu. Nozick dalje tvrdi da je ta novaraspodjela također pravedna. Stoga se treba priznati da može po-stojati pravedna raspodjela koja nije u skladu s izvornom šablo-nom. Ali ako se to prizna, tad se odbacuje šablonizirana kon-cepcija pravednosti. Jedina bi alternativa tome mogla biti da seodbije priznati da je D2 pravedna, te da se odluči provoditi Dl,usprkos što je ugrožavaju dobrovoljni prijenosi. Da bi se Dlodržala može se ili zabraniti svaki dobrovoljni prijenos koji kvarišablonu, ili povremeno preraspodjeljivati sredstva da se ponovnouspostavi šablona. Bilo što da se poduzme od to dvoje, to ćepredstavljati uplitanje u ljudske živote, i stoga ozbiljno i nepri-hvatljivo kršenje slobode.49

48 Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 161.4 9 Za prikaz najznačajnijih rasprava Nozickova Wilt Chamberlain primjera, k a

i kritiku njegove opće tvrdnje da s loboda kvari šablonu, vidi Wolf, Robert Noztc •str. 81-100.

Nozick posvećuje svega nekoliko riječi problemu ispravljanjanepravde- Navodeći da je taj problem vrlo složen, on primjećuje^ bi nakon dugog razdoblja nepravde, a u nedostatku iscrpnepovijesne informacije, moglo biti primjereno uvesti grubo praviloprakse za ispravljanje nepravde koje glasi: »uredi društvo takoda maksimiziraš položaj bilo koje skupine koja svrši kao najsla-bija u društvu«.50 Drugim riječima, Nozickova koncepcija isprav-ljanja nepravde mogla bi, u određenim slučajevima, voditi usva-janju Rawlsova načela razlike. >

4, Kritika Rawlsova načela razlike

Nozick kritizira Ravvlsov argument za načelo razlike.51 Prematom argumentu bolje stojeći pojedinci u društvu općenito su onipojedinci koji su u većoj mjeri obdareni prirodnim darovima, kaošto su snaga, privlačnost, vještina i inteligencija, ili društvenimdarovima, kao što su prestižna obitelj i klasno podrijetlo. Ali po-sjedovanje je prirodnih i društvenih darova stvar sretnih okol-nosti, te je stoga njihova raspodjela proizvoljna s moralnog sta-jališta. Umjesto da smatramo te darove privatnim imetkom, tre-bamo ih smatrati kolektivnim imetkom od kojeg svi pripadnicidruštva trebaju imati koristi. Ako pak smatramo da su sposob-nosti ljudi zajedničko vlasništvo, tad načelo razlike ima određivatipravične uvjete kooperacije, a nejednakosti su dopustive ako, isamo ako, su na korist svakoga. Oprečno, dobra se trebaju jedna-ko razdijeliti.

Nozick iznosi tri prigovora protiv tog argumenta. Jedan jeprigovor da nam to stajalište o odgovornosti, ili neodgovornosti,osobe za ono što posjeduje, daje koncepciju osobe prema kojojse ona čak ne smatra odogovornom za pokušaj, ili propuštanjepokušaja, obavljanja radnje: »Tkj pravac argumenta može uspjetiu priječenju uvođenja autonomnih izbora i radnji (i njihovihrezultata) osobe samo pripisivanjem svega onog po čemu se osobaističe određenim vrstama 'vanjskih' čimbenika. Rizičan je pravacza teoriju, koja inače želi poduprijeti dostojanstvo i samopošto-Vanje autonomnih bića, tako ocrniti autonomiju i temeljnu odgo-v°rnost osobe za njene radnje.«52

Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 231.Za Rawlsovo načelo razlike, vidi gl. 5, odj. 5, gore.Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 214.

164 165

Drugi se Nozickov prigovor sastoji u osporavanju tvrdnije moralno samovoljno da ljudi posjeduju prirodne imetke v a

posjeduju. Nozick tvrdi da nije točno »da osoba stječe Y ( P r ^e

da zadrži sliku koju je naslikala, pohvalu što je napisala A The °of Justice itd.) samo ako je stekla (ili na drugi način zaslužu \bilo što što je rabila (uključujući prirodne imetke) u postunkstjecanja. Neki od predmeta koje ona rabi, ona isto tako smijimati, ne nelegitimno. Ne mora biti tako da su osnove na kojimse zasniva zasluga same zaslužene.«53 Drugim riječima, ljudi mogubiti ovlašteni na svoje prirodne darove, čak ako ih nisu zavrijediljAko je to tako, posjedovanje nije moralno samovoljno, i nemamonikakvo pravo poništiti slučajnosti društvene sreće.

Treći je Nozickov prigovor da načelo razlike krši odjelitostosoba.54 To načelo traži da spriječimo nadarenije da steknu višematerijalnih koristi, osim ako to također poboljšava položaj gorestojećih. Ali to izgleda znači da rabimo nadareniju osobu kaooruđe manje nadarene, žrtvujući blagostanje jedne osobe zbogdruge.

Rawls je odgovorio na Nozickovu kritiku tako što je odbacionjegovu ovlašćujuću koncepciju pravednosti. Razlikujući praved-nost za osnovnu strukturu društva i legitimna očekivanja koja nas-taju unutar te strukture, Rawls tvrdi da Nozick čini pogrešku kadpolazi od legitimnih očekivanja unutar strukture i smatra dastruktura treba biti oblikovana u skladu s njima. Prema Rawlsu,ovlaštenja su zavisna od prethodno postojeće strukture praved-nosti. Nitko ništa ne posjeduje apsolutno, već pod uvjetima od-ređenim pravilima. Koliko god načela ovlašćujuće koncepcije pra-vednosti mogla izgledati privlačnim, ona ne izražavaju najdubljuistinu o pravednosti.55 Konačno, ne mora biti tako da načelo raz-like krši odjelitost osoba. Svrha je tog načela samo to da se uodređenim okolnostima spriječi daljnje žrtovanje siromašnih ukorist onih koji su već bogati, a koje izgleda da traži militarizam.56

Bilo kako bilo, jasno je da Nozickova kritika stavlja na duboku

5 3 Isto, str. 225.5 4 Vidi isto, str. 228.5 5 Vidi Rawls, »The Basic S t r u c t u r e as Subject«, str. 50 ff. Vidi t a k o đ e r Wolf,

Robert Nozick, str. 141 .5 6 Vidi Wolf, Robert Nozick, str. 123.

, .u pretpostavke Rawlsove teorije, a prijeporno je može li seoJa toj kušnji oduprijeti.57

5 Okvir za utopiju

Mozick u posljednjem dijelu Anarchy, State, and Utopia nastojiokazati da je, pored toga što je minimalna država jedina isprav-a ona također inspirativna. Minimalna je država inspirativna, jer

pruža okvir za utopiju. Za utopijsko je stajalište karakterističnonastojanje da se opiše idealno društvo u kojem bi bilo mogućeu potpunosti živjeti ljudski život. Neki utopijski prijedlozi pred-lažu povratak zatvorenim poljodjelskim zajednicama, drugi veli-čaju građanske zajednice, ali svaka pojedina vizija nudi samojedan oblik života. Taj oblik života izražava dobar život za ljudskabića.

Nozick se ne može složiti s tim da postoji nešto takvo kaojedinstveni dobar život za ljudsko biće. Svaki pojedinac smijeimati vlastitu koncepciju dobra i malo je vjerojatno da bi svaljudska bića mogla sretno živjeti u jednom utopijskom društvu,ili u njemu ostvariti samoispunjenje. Nozick smatra nevjerojatnimda postoji jedan način života koji bi bio najbolji za tako različitepojedince kao što su to »Wittgenstein, Elizabeth Tavlor, BertrandRussell, Thomas Merton, Yogi Berra, Allen Ginsburg, HarryWolfson, Thoreau, Casey Stengel, The Lubavitcher Rebbe, Picas-so, Mojsije, Einstein, Hugh Heffner, Sokrat, Henry Ford, LennyBruce, Baba Ram Dass, Gandhi, sir Edmund Hillarv, RavmondLubitz, Buddha, Frank Sinatra, Columbus, Freud, Norman Mai-ler, Ayn Rand, baron Rothschild, Ted Williams, Thomas Edison,H.L. Mencken, Thomas Jefferson, Raplh Ellison, Bobby Fisher,Emma Goldman, Peter Kropotkin, vi i vaši roditelji«.58

Nozickov okvir za utopiju (framework for utopia) ima pružiti°pis osnove na kojoj je moguće zamisliti i živjeti vlastitu utopiju.U minimalnoj državi jedna bi skupina mogla osnovati komunis-

5 7 Nozickova je l ibertari janska kritika n a d a h n u l a posve drugačiju, komunitar-n u i kritiku Rawlsa. J e d a n od glavnih zastupnika komuni tar izma M.J. Sandel,Polazeći od Nozickove kritike, optužio je Rawlsa da je zasnovao svoju političkufilozofiju na neodrživoj metafizici jastva (vidi Sandel, Liberalism and the Limits of•tustice). Za Ravvlsov odgovor na Sandelovu kritiku, vidi Ravvls, »Justice as Fairness:"oiitical not Metaphvsical«, (prijevod: »Pravednost kao pravičnost: politička, nem e tafizička«).

58 Nozick, Anarchy, State, and Utopia, str. 310.

166 167

tičku zajednicu u kojoj su sva sredstva zajednička, druga bi skupina mogla stvoriti perfekcionističku zajednicu u kojoj je sve p o d

ređeno ostvarenju više kulture, treća bi skupina mogla ustanovit"zajednicu slobodna tržišta itd. U minimalnoj državi pojedinasmiju dobrovoljno stvarati manje države. Tako neće postojati sp0

0 tome treba li društvo biti organizirano, recimo, kao kapitalktičko ili socijalističko, jer oni koji žele živjeti u kapitalizmu živjetće u kapitalističkoj državi, a oni koji žele živjeti u socijalizmuživjet će u socijalističkoj državi. Dakle, u minimalnoj državi imaprostora za utopiju, ali ne za jedinstvenu viziju, već pluralnuutopiju. Ekstenzivnija država ne može osigurati takav nepristranokvir za utopiju. Jer što su veće obveze države, to su manje dos-tupni određeni stilovi življenja. Također, ekstenzivnija država mo-že zabraniti određene socijalne, seksualne, ili ekonomske prakse1 time onemogućiti određene stilove življenja kojima su sklonineki od njenih građana.

Nozickova ideja pluralne utopije potiče na mnoga pitanja.59

Je li pluralna utopija uopće izvediva? Ima li na napučenoj Zemljidovoljno prostora da bi svatko mogao činiti ono što želi činiti,ne uznemiravajući druge, ili ne kršeći njihova vlasnička prava?Ako je pluralna utopija izvediva, da li će ona biti stabilna? Moželi opstati zajednica, u kojoj je potrebno izvršiti preraspodjelusredstava, nakon što je napuste njeni bogati pripadnici, čija sumoralna načela slabija od želje za bogatstvom? Može li se onaobraniti od navale siromašnih pripadnika susjednih zajednicakojima vladaju nemilosrdni izrabljivači? Kada treba dopustiti dje-ci da napuste zajednicu? Imaju li ona pravo da budu informiranao alternativnim načinima življenja? Ako je u zajednici, recimo,usvojeno vjerovanje da je teorija evolucije grijeh, smije li se djecuindoktrinirati tim vjerovanjem?

1. Gewithova teorija ljudskih prava

59 Vidi Wolt,RabertNozick, str. 135.

Alan Gewirth je, u svojim knjigama Reason and Morality iHuman Rights: Essays on Justification and Applications, izložioteoriju etičkog racionalizma u kojoj su moralnost i ljudska pra-va utemeljeni na logički nužnim uvjetima svrhovita činjenja.1

Gewirth odbacuje Ravvlsovu teoriju pravednosti kao pravičnostioptužujući je za kružno opravdanje jednakih ljudskih prava.2 Pre-ma Gewirthu, Ravvlsova teorija dolazi do egalitarna zaključka sa-mo zato što polazi od premise o jednakom univerzalnom ne-znanju osoba o svim njihovim posebnim svojstvima, lb se nezna-nje ne može ničim drugim racionalno opravdati jer, u stvari, lju-dima nisu nepoznata njihova posebna svojstava. Zašto bi tad, ne-ovisno o početnom egalitarnom moralnom sudu, stvarne, racio-nalne informirane osobe trebale prihvatiti načelo jednakih moral-nih prava koja proizlaze iz takva neznanja. Također, Gevvirthodbacuje Nozickovu teoriju prava pojedinaca. Prema Gewirthu,Nozickova tvrdnja da pojedinci imaju prava i da im niti jednaosoba ili skupina ne može ništa činiti, a da ne krši njihova prava,oblik je intuicionizma, koji je, kao i svaki drugi intuicionizam,nemoćan kad se suoči s oprečnim intuicijama. Oprečno teorijamatih autora, Gewirthova je teorija moralnosti i ljudskih prava fun-dacionistička i linearna. Teorija je fundacionistička jer se polaziod iskaza »Činim R zbog cilja C« koji svaki djelatnik mora pri-hvatiti. A ona je linearna jer se iz tog iskaza izvodi, na nekružannačin, određeno vrhovno moralno načelo koje svaki djelatniklogički mora sam za sebe prihvatiti.

1 Vidi Alan Gevvirth, Reason and Morality (Chicago: The University of ChicagoPress, 1978); Human Rights: Essays on Justification and Applications (Chicago: TheUniversitv of Chicago Press, 1982). Za kritike raznih aspekata Gevvirthove teorijem°ralnosti i ljudskih prava, kao i Gevvirthov odgovor, vidi Edward Regis Jr. (ed.),Gewinh 's Ethical Rationalism. Critical Essays with a Reply by Alan Gewirth (Chicago:The Universitv of Chicago Press, 1984).

2 Vidi Gevvirth, Human Rights, str. 44.

168 169

utemeljenje ljudskih prava na nužnim uvjetima ljudskog činjen"ima za cilj naglasiti kako krajnja svrha ljudskih prava jest zaSt'tosnovnog moralnog statusa svake osobe; i, konačno, peto, stai ^liste da su nužni uvjeti ljudskog činjenja objekti ljudskih p r a v

omogućuje strogi dokaz, ili opravdanje ljudskih prava.Prema Gewirthu, jedan je od razloga teorijskog utemeljenja

ljudskih prava na nužnim uvjetima ljudskog činjenja, slobodi •blagostanju, mogućnost strogog dokaza ili opravdanja ljudskihprava. Gewirthov se dokaz može rekonstruirati u dva koraka, uprvom se koraku pokazuje da svaki djelatnik koji djeluje zbogciljeva, ili svrha, koje on smatra ispravnim prema bilo kojem kri-teriju, ne nužno nekom moralnom kriteriju, mora prihvatiti daon ima prava na nužne uvjete vlastita činjenja, slobodu i blago-stanje, laj prvi korak može se predočiti na sljedeći način:7

1) X racionalno misli ili kaže »Činim R zbog cilja C«.2) Stoga, X racionalno misli ili kaže »C je dobro«.

3) X racionalno misli ili kaže »Moja sloboda i blagostanje sunužna dobra«.

4) Stoga, X racionalno misli ili kaže »Moram imati slobodu•'..; i blagostanje da bi djelovao«.

5) Dakle, X racionalno misli ili kaže »Imam prava na slobodui blagostanje«.

Ako bi X poricao 5), tad bi dijalektički proturječio sam sebi, ato znači da bi on istovremeno tvrdio da mora imati slobodu iblagostanje, i poricao tu tvrdnju.

Pretpostavimo da X odbacuje, ili poriče, iskaz »Imam pravana slobodu i blagostanje«, koji je sastavni dio dijalektičkog iskaza5). Zbog korelativnosti prava i striktnih trebanja, tad bi on moraoporicati:

6) »Sve se druge osobe trebaju uzdržati od uplitanja u mojuslobodu i blagostanje.«

Poričući 6) on bi redom morao prihvatiti:

7) »Nije tako da se sve druge osobe trebaju uzdržati oduplitanja u moju slobodu i blagostanje.«

7 Vidi Gevvirth, Reason and Morality, str. 78-82. Human Rights, str. 22-24,45-51,68-78.

172

g) »Sve se druge osobe smiju (dopušteno im je) uplitati umoju slobodu i blagostanje.«

9) »Smijem (dopušteno mi je) nemati slobodu i blagostanje.«

Iskaz »Moja sloboda i blagostanje su nužna dobra«, koji je sas-

taVni dio dijalektičkog iskaza 3), i iskaz 11) kontradiktorni su.Budući da djelatnik mora prihvatiti prvi iskaz, on ne može kon-

ziStetno prihvatiti drugi. Kako poricanje iskaza »Imam prava naslobodu i blagostanje«, koji je sastavni dio dijalektičkog iskaza5) povlači prihvaćanje iskaza 11), djelatnik koji poriče da imaprava na slobodu i blagostanje sam sebi proturječi.

Prema Gewirthu, izvedena prava na slobodu i blagostanje za-snovana su na razboritosti (prudence) pa se nazivaju prava razbo-ritosti (prudencial rights), jer je njihov kriterij djelatnikovo slijeđe-nje vlastitih svrha i ciljeva. Ona time nisu još opravdana kao mo-ralna i ljudska prava. Da bi se dokazalo da su ona moralna i ljud-ska prava, mora se dokazati da svaki djelatnik mora dopustiti dasvi drugi djelatnici imaju ta prava na osnovi osnovnih potrebaslobode i blagostanja. To je drugi korak u dokazu, koji, premaGewirthu, kao pretpostavku uključuje generalizaciju zaključka izprvog koraka, logičko načelo univerzabilnosti (LNU), njegovudeontičku primjenu (DNU) i kriterij relevantnih sličnosti (KRS).Taj se korak može sažeto predočiti na sljedeći način:8

10) Svaki djelatnik ima prava na slobodu i blagostanje.

11) Ako predikat P pripada subjektu X, jer (gdje »jer« pred-stavlja dovoljan razlog ili uvjet) X ima svojstvo Q, tadlogički slijedi da svi drugi subjekti Xi, X2,..., Xn, koji imajuQ, imaju i P. (LNU)

12) Ako neka osoba X ima neko određeno pravo, jer (gdje»jer« predstavlja dovoljan opravdavajući razlog ili uvjet)ona ima svojstvo Q, tad sve druge osobe koje imaju Q,moraju imati takvo neko pravo. (DNU)

13) Svi djelatnici slični su u relevantnom smislu po tome štosu djelatnici koji imaju svrhe koje žele ispuniti. (KRS)

14) Stoga, svi djelatnici imaju prava na slobodu i blagostanje.

Iz te generalizacije dalje slijedi, a zbog korelativnosti prava istriktnih trebanja, načelo generičke konzistenosti (PGC), koje jevrhovno načelo moralnosti, a ono glasi:

173

15) Postupaj u skladu s generičkim pravima svojih recepije.nata, kao i s vlastitim.9

Prema Gewirthu, postupati u skladu s nečijim pravom na slo-bodu znači, dijelom, uzdržati se od vršenja prinude nad njim, apostupati u skladu s nečijim pravom na blagostanje znači, dijelomuzdržati se od nanošenja štete izlažući negativnom djelovanjunjegova prava na blagostanje. Osim toga, djelovanje u skladu s timpravima može tražiti i pozitivnu aktivnost. Na taj način poduprtaprava na slobodu i blagostanje jesu moralna prava, jer se odnosena unapređenje interesa i dobara drugih osoba, a ne više samo os-novnih potreba samog djelatnika. Prema Gevvirthu, PGC ima egali-tarni karakter koji proizlazi iz njegovog središnjeg moralnog zahtjevaupućenog svakom djelatniku da udovolji istim pravima na slobodui blagostanje svojih recepijenata, koja on nužno zahtijeva za sebe.

Iz argumenta za PGC slijedi da je prvotni kriterij za imanjemoralnih prava taj da osobe imaju određene potrebe kao stvarniili prospektivni djelatnici, tj. da imaju potrebe za slobodom i bla-gostanjem kao nužnim uvjetima činjenja. Zbog toga što su stvarniili prospektivni djelatnici, koji imaju određene potrebe s obziromna činjenje, osobe imaju moralna prava na slobodu i blagostanje.Budući da su sva ljudska bića takvi djelatnici koji imaju navedenepotrebe, generička moralna prava na slobodu i blagostanje jesuljudska prava. A budući da ona pripadaju svim ljudskim bićima,zbog njihove prirode kao stvarnih ili prospektivnih djelatnika, onasu ekvivalentna prirodnim pravima u ekstenzionalnom smislu.10

3. Ljudska prava na slobodu i blagostanje

Ljudska prava na slobodu i blagostanje vrlo su općenita prava.Gevvirth ih pobliže određuje navodeći sljedeće njihove kompo-

8 Vidi Gewirth, Reason and Morality, str. 129-150; Human Rights, str. 51-55.9 Na drugim mjestima Gewirth daje i drugačiju formulaciju PGC-a koja glasi:

»Primjeni na svog recepijenta ista generička svojstva radnje koja primjenjuješ nasamog sebe«; kao i formulaciju načela kategoričke konzistentnosti »Primjeni na svogrecepijenta ista kategorička pravila činjenja koja primjenjuješ na samog sebe«. Onsmatra da su navedene formulacije međusobno ekvivalentne i da su ekvivalentneformulaciji PGC-a navedenoj gore u tekstu (vidi Gevvirth, Human Rights, str. 30)

10 Za sličnosti i razlike između PGC i prirodnog zakona, vidi Alan Gewirtn,»The Ontological Basis of Natural Law: A Critique and An Alternative«, TheAmerican Journal of Jurisprudence 29 (1984), str. 95-123.

174

nente.11 Blagostanje uključuje tri vrste dobara, koja su potrebnaza djelatništvo: osnovna, neoduzimajuća i pomoćna. Osnovnadobra (basic goods) su bitni preduvjeti činjenja, kao što su toŽivot, fizički integritet i mentalna uravnoteženost. Neoduzimajućadobra (nonsubtractive goods) čine sposobnosti i uvjeti potrebniza održavanje nečije nesmanjene ravni zadovoljavanja svrha i spo-sobnosti za pojedine radnje. Pomoćna dobra (additive goods) činesposobnosti i uvjeti potrebni za povećanje nečije ravni zadovo-ljavanja svrha i sposobnosti za pojedinačne radnje. Iz te tri vrstedobara na blagostanje izvode se tri odgovarajuće vrste prava nablagostanje: prava na osnovno blagostanje, prava na neoduzima-juće blagostanje i prava na pomoćno blagostanje. Kad se kršipravo osobe na osnovno blagostanje, ona trpi osnovnu štetu, akad se krše njena prava na neoduzimajuće i pomoćno blagostanje,ona trpi specifičnu štetu.

Pored te tri vrste prava na blagostanje, ljudska prava takođeruključuju pravo na slobodu. Ono se sastoji u nadzoru osobe nadvlastitim radnjama, i njenoj participaciji u odnosima na osnovivlastita neiznuđena izbora, ili suglasnosti, i uz znanje o relevant-nim okolnostima, tako da njeno ponašanje nije ni mehaničko, ani iznuđeno od strane drugih osoba. Općenito, kad god jednaosoba krši bilo koje od tih prava na blagostanje i slobodu, njenaje radnja moralno loša i ona sama sebi proturječi, jer ona je upoložaju da tvrdi da pravo koje nužno zahtijeva za sebe, kao daje ona prospektivni svrhoviti djelatnik, nema neka druga osoba,mada je potonja, također, prospektivni svrhoviti djelatnik. Dakle,sve takve moralno loše radnje racionalno su neopravdljive.

Gewirth navodi da prava na slobodu i blagostanje mogu bitiu sukobu, te je potrebno načelo koji bi služilo za razrješenjenjihova sukoba. Sukobi između ljudskih prava pokazuju da su onasamo prima-facie prava, a ne apsolutna prava, u smislu da pododređenim okolnostima ona smiju biti opravdano nepoštovana.Mada ljudska prava smiju biti opravdano nepoštovana, to još os-tavlja PGC kao apsolutno ili kategoričko načelo moralnosti, jer°no postavlja kriterije za opravdano nepoštovanje jednog moral-nog prava zbog drugog moralnog prava, i stoga kriterije za raz-rješenje sukoba među pravima. Osnova tih kriterija jest da je"Gc oboje, formalno i sadržajno načelo, koje se odnosi na kon-Zlstetnost odnosa posjedovanja i uporabe nužnih uvjeta činjenja.

11 Vidi Gevvirth, Human Rights, str. 55-57.

175

Kriteriji proizlaze iz sredinjeg zahtjeva PGC-a da mora posto'međusobno poštovanje slobode i blagostanja među prospektivn*'svrhovitim djelatnicima. Odstupanja su od tog međusobnavanja od kd

j p j o d tog međusovanja opravdana, samo kad su ona potrebna ili da bi se spriili ispravila, prethodna odstupanja, ili da bi se otklonila veodstupanja, ili da bi se udovoljilo društvenim pravilima, koja samodražavaju takvo poštovanje na načine označene u postupovnjmili instrumentalnim, primjenama PGC-a. '

Gevvirth ustanovljuje tri kriterija za rješenje sukoba ljudskihprava, koji su zasnovani na samom PGC-u.12 Prvi kriterij za razrješenje sukoba između prava jest spriječavanje, ili uklanjanjenekonzistentnosti odnosa: ako jedan djelatnik, ili skupina djelat-nika, namjerava kršiti, ili krši, prava na slobodu i blagostanjedruge osobe, ili osoba, tad je opravdana radnja spriječavanja, iijotklanjanja, nekonzistentnosti. Kriterij suzbijanja, ili otklanjanja,nekonzistenosti odnosa postavlja granicu prava na slobodu. Drugikriterij za razrješavanje sukoba između prava jest stupanj nuž-nosti za činjenje: jedno pravo ima prvenstvo pred drugim pravom,ako je dobro koje je objekt prvog prava nužnije za mogućnostčinjenja, i ako to pravo ne može biti zaštićeno bez nepoštovanjatog drugog prava. Treći kriterij jest usaglašenost sa zahtjevimamoralno opravdanih institucionalnih pravila: institucionalna pra-vila opravdano nepoštuju nečije pravo, ako su zahtjevi koje onanameću nužni za spriječavanje nezaslužene prinude i ozbiljne šte-te, i ako oni ne nadilaze ono što je nužno za takvu zaštitu, i akoje prinuda oporezivanja i štete nametnute pravilima neznatna uusporedbi sa štetom koju se njima otklanja, i ako su ona usvojenau postupcima metodom suglasnosti.

PGC ima dvije različite vrste primjena: neposredne i posredne.U neposrednim primjenama zahtjevi PGC-a nametnuti su radnja-ma individualnih djelatnika: radnje su moralno ispravne, a djelat-nici ispunjavaju svoje moralne dužnosti kad postupaju u skladus generičkim pravima svojih recepijenata, kao i s vlastitim. Nadrugoj strani, u posrednim primjenama zahtjevi PGC-a nametnutisu, u prvom stupnju, društvenim pravilima i ustanovama. One sumoralno ispravne, a osobe postupajući u skladu s njima ispu-njavaju svoje moralne dužnosti, ako pravila i ustanove izražavajuzaštitu, ili služe zaštiti, ili poticanju jednake slobode i blagostanjaosoba koje su im podređene. Tako se posrednim primjenama nio-

12 Vidi Gewirth, Reason and Morality, str. 342-345; Human Rights, str. 58-59.

-e nanositi šteta, ili prinuda, recepijentima, pa ipak se time nećevršiti njihova ljudska prava na slobodu i blagostanje, ako pravila•ij ustanove, koje traže takvu prinudu ili nanošenje štete, oprav-lava PGC.

Dvije su vrste posrednih, institucionalnih primjena PGC-a:postupovne i instrumentalne. Postupovne primjene izvode se izkomponente slobode PGC-a: one osiguravaju da društvena pra-vjja i ustanove budu moralno ispravni ukoliko su se osobe, kojesu im podređene, slobodno suglasile da ih prihvate, ili su im bilidostupni određeni postupci konsenzusa. Instrumentalne primjeneizvode se iz komponente blagostanja PGC-a: one osiguravaju dadruštvena pravila i ustanove budu moralno ispravni ukolikodjeluju kao zaštita i potpora blagostanja svih osoba. Dalje, svakaod tih primjena ima dvije vrste. Tako postupovne primjene mogubiti opcionalne ili nužne. One su opcionalne ukoliko su osobesuglasne osnovati dobrovoljna udruženja, ili u njima participirati.Postupovne su primjene nužne ukoliko suglasnost koju traže dje-luje kao općeniti postupak odlučivanja, koji rabi građanske slo-bode da se osigura autoritativna osnova, kroz izbore i druge me-tode konsenzusa, pojedinih zakona, ili državnih službenika. In-strumentalne primjene PGC-a mogu biti statičke ili dinamičke.Statičke primjene, sadržane u minimalnoj državi s njenim kaz-nenim pravom, služe da se osobe zaštite od nastalih kršenja nji-hovih prava na osnovna i druga značajna dobra, te da se kaznetakva kršenja. Dinamičke primjene, sadržane u državi blagostanja,služe da se osiguraju dalekosežnije zaštite osnovnih' i drugih pra-va, kad ih osobe ne mogu ostvariti vlastitim naporima. PGCopravdava institucije pravnog sustava i vlade kao sredstva pro-vođenja svojih najznačajnijih zahtjeva.

Ljudska prava koja se trebaju pravno provoditi, prava susadržana u posljednje tri primjene PGC-a.13 Svaka od tih primjenaodražava određeno opravdanje društvenih pravila, koja postav-ljaju zahtjeve osobama i državi. Prvo, postoji statičkoinstrumen-talno opravdanje društvenih pravila, koje je sadržano u kaznenompravu. Ono služi za zaštitu osnovnih i drugih značajnih prava od

13 Prema Gewirthu, neće se sva ljudska prava koja podržava PGC trebati prav-no provoditi, jer specifične štete počinjene kršenjem neoduzimajućih prava osobe,™° što su to kad se ona laže, ili kad se krši dato joj obećanje, obično su manje

n a cajne po njihovom utjecaju na blagostanje recepijenata, nego što su to štetePočinjene kršenjem osnovnih prava, te stoga ne opravdavaju prinudna pravnasr«istva države da se suzbiju, ili isprave.

176 177

poduzetih napada osoba, uključujući pravo na život, fizički inte_gritet i ugled. Ali PGC također ustanovljuje standarde, ili granicedjelovanja, te zaštite: samo se osobe koje su prekršile ta pravadrugih imaju kazniti; sve osobe imaju biti jednake pred zakonom;sudski postupci moraju biti pravični; habeas corpus mora se jam-čiti; kazna ne smije biti surova, osvetnička, ili nehumana. Drugo,postoji dinamičkoinstrumentalno opravdanje društvenih pravila,Ono priznaje da su osobe dispozicijski nejednake u svojim stvar-nim sposobnostima da postignu i zaštite svoja generička prava,naročito svoja prava na osnovno blagostanje, i o n o predviđadruštvena pravila koja služe za uklanjanje te nejednakosti. Tako,dočim statička primjena (kazneno pravo) nastoji uspostaviti pret-hodni status quo obostrane neštete, dinamička primjena pokušavaući u novu situaciju u kojoj se ostvaruje, ili aproksimira, prethod-no nepostojeća dispozicijska jednakost. Društvena pravila kojapodupiru različite komponente blagostanja, a naročito osnovnogblagostanja, opravdavaju se na dinamički način. Ta pravila pot-pore moraju imati nekoliko vrsta sadržaja. Prije svega, ona mo-raju predvidjeti opskrbu s osnovnim dobrima, kao što su to hranai stan, za one oso.be koje ih ne mogu osigurati vlastitim naporima.Dalje, ona moraju ispraviti nejednakosti u pomoćnim dobrima,poboljšavajući mogućnosti za produktivni rad osoba koje su utom pogledu nesposobne. Obrazovanje je glavn« sredstvo takvogpoboljšavanja, ali također je u tu svrhu značajno sve što jača obi-teljski život i omogućuje roditeljima da pruže svojoj djeci kon-struktivni i inteligentni odgoj pun ljubavi. Šira difuzija takvihsredstava poglavita je komponenta povećanja jednakosti moguć-nosti. Dalje, pravila moraju predviđati različita javna dobra koja,pomažući svim pripadnicima društva, služe da se povećaju moguć-nosti za produktivno zapošljavanje. Konačno, pravila moraju re-gulirati određene značajne uvjete blagostanja, otklanjajući opasneili ponižavajuće uvjete rađa i stanovanja. Treće područje pravnogprovođenja ljudskih prava nalazi se u nužnopostupovnom ° P r a v

danju društvenih pravila. To je opravdanje primjena komponenslobode PGC-a na ustavnu strukturu države. O n o predviđa dazakoni i javni službenici moraju biti ustanovljeni postupcima Jrabe metodu suglasnosti. Ta se metoda sastoji u postojanju i uprabi građanskih sloboda u političkom procesu. Objekti tih sboda uključuju govor, tisak i udruživanje s dragima, tako daosnovi ustava svaka osoba može, ako ona to fioće, rasprav J 'kritizirati i glasovati za ili protiv vlada, aktivno djelovati s dru&

oSobama, ili skupinama osoba, u unaprijeđenju vlastitih političkihciljeva, uključujući zadovoljenje vlastitih društevno osnovanih žal-IJI Na taj način svaka osoba ima pravo aktivno sudjelovati u poli-tičkom procesu.14 Dakle, posredne primjene PGC-a zahtijevajuja tri vrste ljudskih prava budu pravno provođena i zaštićena:prava osobne sigurnosti, koja štiti kazneno pravo, socijalna i eko-jjomska prava, koja štiti država blagostanja, i politička i građanskaprava i slobode, koja štfti ustav s njegovom metodom suglasnosti,prema Gewirthu, politička prava imaju prvenstvo pred ekonom-skim i socijalnim pravima.1S

Gevvirth proširuje građanske slobode također na kontekste individualne i* t v e ne aktivnosti različite od političkog procesa.

Za međusoban odnos, na jednoj strani, političkih i, na drugoj strani, socijal-1 ekonomskih prava, vidi Gevvirth, Human Rights, str. 64-66.

178 179

Finnisova teorija prirodnog zakona

John Finnis je u svojoj knjizi Natura! Law and Natural Rights1

izložio vlastitu etičku teoriju ljudskog dobra kao ljudskogsamorazvitka. U kasnijoj knjizi Fundamentals of Ethics,2 on nijeništa bitno novog dodao vlastitoj etičkoj teoriji, već je u njojkritizirao oboje, i etički skepticizam i druge etičke teorije, kaošto su utilitarizam, konzekvencijalizam i proporcionalizam. Finnisje teoriju filozofijski osvježio i primjenio na moralnost nuklear-nog zastrašivanja u skupnom radu Nuclear Deterrence, Moralityand Realism?

1. Razlikovanje između činjenica i vrijednosti,prirodni zakon i teorija prirodnog zakona

Glavni je epistemologijski prigovor protiv tradicionalne teori-je prirodnog zakona i prirodnih prava da je takva teorija primjernaturalističke pogreške {naturalistic fallacy), jer iz činjenica o tomekakve naravi jesu ljudska bića izvodi sudove o tome koja pravaljudska bića trebaju imati. Još su Hume i Kant izložili taj prigovorkada su optužili predstavnike teorije prirodnog zakona i prirod-nih prava da su posve pomutili razlikovanje između moralnih su-dova i pitanja činjenica, miješajući na nedopustiv način antro-pologiju, ili psihologiju, s etikom.4 Margaret MacDonald ponavljataj prigovor kada dio poteškoća tradicionalnih teorija prirodnogzakona i prirodnih prava pripisuje njihovu nastojanju da otkriju

John Finnis, Natural Law and Natural Rights (Oxford: Clarendon Press,1980).

John Finnis, Fundamentals of Ethics (Georgetovvn: Georgetown University^ress, 1983).

John Finnis. J.M. Bovle, Jr., and Germain Grisez, Nuclear Deterrence, Moralitynd R l i

181

(Oxford and New York: Oxford University Press, 1987).v idi gl. 4, odj. 5, gore.

»prirodnu činjenicu« koja opravdava vrijednosne sudove o pri r ri

nim pravima.5 Prigovor naturalističke pogreške zasniva seopćoj postavci da je nužno razlikovati činjenice i vrijednosti vbitak i trebanje, između kojih postoji nepremostivi jaz, te da •'svako nastojanje da se potonje izvedu iz prvih, nedopustivo6

Finnis tvrdi da je prigovor naturalističke pogreške povijesnpogrešan kada je riječ o Akvinčevoj teoriji prirodnog zakonatakođer pogrešan kada je riječ o njegovoj teoriji prirodnog Lkona i prirodnih prava.7 Prema Finnisu, u Akvinčevoj teoriji, kaoi u njegovoj teoriji, bitno je razlikovanje između teorijskog i pra^.tičnog uma, koje odgovara modernom razlikovanju između či-njenica i vrijednosti. Ispravno shvaćena zadaća teorije prirodnogzakona i prirodnih prava sastoji se u istraživanju načela prak-tičnog uma, kao i načina na koje se iz tih načela mogu izvestivaljani pozitivni zakoni.8 Isključivo uporabom ljudskog uma po-stajemo svjesni osnovnih vrijednosti ljudskog postojanja, ili os-novnih oblika ljudskog dobra. Uporabom uma postajemo svjesnitakođer određenih metodologijskih zahtjeva samog praktičnoguma. Nije potrebno nikakvo izvođenje vrijednosti iz činjenica.Umjesto toga, putem pažljiva razmišljanja, ili meditacije, posta-jemo svjesni samoočevidnih istina, koje se ne mogu dokazati.A kada na osnovna dobra primjenimo metodologijske zahtjevepraktična uma, otkrivamo koja prava ljudska bića trebaju imatikao ljudska bića. Prema Finnisu, mada »postojanje i narav Boga«

5 Vidi Margaret MacDonald, »Natural Rights«, u Waldron (ed.), Theories ofRights, naročito str. 23-34, (prijevod: Prirodna prava, u Matulović (ur.), Ljudskaprava, naročito str. 42-51).

6 Za postavku o nužnosti razlikovanja između činjenica i vrijednosti, bitka itrebanja, kao i njene razne oblike, vidi više, primjerice: W.D. Hudson (ed.), TheIs/Ought Question (New York: St. Martin's Press, 1969); Nikola Visković, Pojamprava. Prilog integralnoj teoriji prava, 2. dopunjeno izanje (Logos, Split, 1981), odj.33; Jerzy Wroblewski, »Problems of the Naturalistic Fallacv«, Synthesis Philosophica3 (1/1988), str. 225-233 (prijevod: »Problemi naturalističke pogreške«, Filozofskaistraživanja 6 (4/1987), str. 1167-1174).

7 Vidi Finnis, Natural Law and Natural Rights, str. 33 ff. Finnis navodi da nje-gova teorija prirodnog zakona i prirodnih prava mnogo toga duguje Aristotelu, Tom1

Akvinskom i drugim autorima iz klasičnog nasljeđa, kao i suvremenom tumačenju idaljem razvoju tog nasljeđa Germain Griseza, (vidi isto, str. vi-vii). Za pitanjaGrisezova i Finnisova tumačenja klasičnog nasljeđa, kao i njegovog usvajanja, vidiGermain Grisez, Joseph Boyle, and John Finnis, »Practical Principles, Moral Trutaand Ultimate Ends«, The American Journal of Jurisprudence 32 (1987), str. 99-153.(sadrži također izabranu bibliografiju radova trojice autora).

8 Vidi Finnis, Natural Law and Natural Rights, str. 351.

182

bjašnjava kako je moguće da postoje objektivna moralna načela,0 je objašnjenje u Akvinčevoj teoriji, kao i u njegovoj teoriji, do-rtatak teorijskog uma do kojeg se dolazi putem metafizičkih raz-bijanja, i nije osnova iz koje se izvode prva praktična načela,

.a Su samoočevidna. Izgleda da je, prema Finnisu, jedino isprav-a teorija prirodnog zakona i prirodnih prava, teorija u kojoj ne-

m a ni prirode, ni Boga.9

prema Finnisu, prirodni zakon sastoji se od:10 prvo, skupineosnovnih praktičnih načela koja naznačuju osnovne oblike ljud-skog samorazvitka (human flourishing), kao dobra koja se imajuslijediti i ostvariti, a koja na ovaj ili onaj način rabi svatko tkorazmišlja što treba činiti, koliko god bili nevaljani njegovi zak-ljučci; drugo, skupine osnovnih metodologijskih zahtjeva prak-tična uma {practical reasonableness), koji je i sam jedan od osnov-nih oblika ljudskog samorazvitka, a koji zahtjevi razlikuju valjanood nevaljanog praktičnog mišljenja i, kad se svi primjene, pruža-ju kriterije za razlikovanje između radnji koje su (uvijek, ili upojedinačnim okolnostima) uzevši-sve-u-obzir-razložne i radnjikoje su uzevši-sve-u-obzir-nerazložne, tj. između načina činjenjakoji su moralno ispravni i onih koji su moralno neispravni; i,treće, skupine općih moralnih standarda koji su na osnovi togaoblikovani.

Osnovni su oblici ljudskog samorazvitka, ili osnovna ljudskadobra, ili osnovne vrijednosti: život, znanje, igra, estetsko iskustvo,društvenost (prijateljstvo), praktična umnost i religija}1 Pored tihsedam osnovnih ljudskih dobara, postoje i mnoga druga dobraljudskog samoodređenja i samoostvarenja, kao što su, primjerice,hrabrost, plemenitost, umjerenost, blagost itd., ali ona nisu os-novna dobra, već su prije načini na koje se slijede osnovna dobra,

9 Za karakterizaciju Flnnisove teorije prirodnog zakona i prirodnih prava kaoteorije bez prirode, vidi L.L. Weinreb, Natural Law and Justice (Cambridge, Ma-sachusetts, London, England: Harvard Universitv Press, 1987), str. 108-115. Me-đutim, VVeinreb smatra da Finnisovo izdvajanje Akvinčeva učenja o prirodnomzakonu iz njegova konteksta, kao i odvajanje tog učenja od ideje univerzalnogPoretka sukladnog vječnom božanskom zakonu, ne samo da radikalno izvrče smisaoAkvinčeve filozofije kao cjeline, već također pogrešno shvaća učenje o prirodnomzakonu, (vidi isto, str. 109, bilj.). Za sličnu primjedbu Finnisovom tumačenju, viditakođer Alasdair Maclntvre, Whose Justice? Which Rationality? (Notre Dame:University of Notre Dame Press, 1988), str. 188.

10 Vidi Finnis, Natural Law and Natural Rights, str. 23.1 Za pobliže određenje svakog od tih osnovnih oblika ljudskog dobra, vidi isto,

183

te čine čovjeka sposobnim za njihovo slijeđenje.12 Sedam snovnih dobara jednako temeljna u trostrukom smislu:13 prv0 °s~ko je od njih jednako samoočevidno; drugo, niti jedno o^' Va"ne može se analitički reducirati na bilo koje drugo, ili ne m ^biti sredstvo za sijeđenje bilo kojeg drugog; i treće, svako je

?&

njih najznačajnije. Stoga, nije moguć bilo kakav objektivan h ° d

rarhijski odnos među osnovnim ljudskim dobrima.14

Sedam se osnovnih ljudskih dobara ne može slijediti istdobno u svakom trenutku i u svim okolnostima, već se mora mđu njima vršiti izbor. Metoda praktične umnosti, koja je i samajedno od osnovnih ljudskih dobara, kaže nam oboje, kako se vršeizbori i što je moralno razložan izbor. Za neku se odluku možereći da je praktično razložna ako usvaja i slijedi zahtjeve praktičneumnosti. Zahtjevi su praktične umnosti sljedeći: prvi je zahtjevkoherentnog plana življenja, koji traži da osobe imaju skladnuskupinu svrha ili orijentacija; drugi je zahtjev nesamovoljnostipreferencija među vrijednostima, koji traži da se niti potcjenjujeniti precjenjuje bilo koje od osnovnih ljudskih dobara; treći jezahtjev nesamovoljnosti preferencija među osobama, koji traži dase ne potcjenjuje ni precjenjuje dobro participacije drugih ljudiu osnovnim ljudskim dobrima; četvrti je zahtjev otklona, koji tražida se nekom posebnom i ograničenom projeku ne pripisuje naj-viši, ili bezuvjetan, značaj koji može imati samo osnovno ljudskodobro; peti je zahtjev obvezivanja, koji traži da se slijede vlastiteopće obveze i da se one ne zanemaruju; šesti je zahtjev (ogra-ničene) relevantnosti konzekvenci, koji traži da se ne razbacuje mo-gućnostima koristeći bespotrebno neučinkovite metode i da sene previđaju predvidive loše konzekvence izbora; sedmi je zahtjevpoštovanja svakog osnovnog dobra u svakom činu, koji traži da sene bira izravno protiv bilo kojeg osnovnog ljudskog dobra; osmije zahtjev zajedničkog dobra, koji traži da se promiče zajedničkodobro vlastite zajednice; deveti je zahtjev slijeđenja vlastite savjes-ti, koji traži da se ne postupa u suprotnosti s vlastitom savjesti;i deseti je zahtjev nebiranja prividnih dobara, kada se zna da su

12 Vidiisto, odj. IV3. ,13 Vidi isto, odj. IV4M Finnis napominje da jednaka temeljnost osnovnih dobara ne znači i da su sv

ona jednako nosiva: da se življenje može isto tako urediti oko jednog kao i ok°svakog drugog od njih, (vidi Finnis, Fundamentals ofEthics, str. 79, bilj.).

samo simulacije stvarnih dobara čak kad simulacije uzrokuju°n ma čuvstva, ili iskustva, stvarna zadovoljstva.15

S Zahtjevi praktične umnosti »izražavaju 'metodu prirodnog za-,' izrade (moralnog) 'prirodnog zakona' iz prvih (predmoral-'načela prirodnog zakona'«.16 Moralnost je rezultat primjene

praktične umnosti na osnovna ljudska dobra: moralni^'ndardi 0 ubojstvu, krađi, držanju obećanja, kleveti itd., stvarajuS kroz argumente koji polaze od jednog ili više zahtjeva prak-s xne umnosti i imaju kao svoj srednji pojam neko od osnovnihljudskih dobara.

2 Sarnoočevidnost i objektivnost osnovnih vrijednosti(primjer znanja) '

Finnis tvrdi da su osnovne vrijednosti samoočevidne i objek-tivne,17 »bjelodane ('samoočevidne') i čak neupitne«,18 te da su»temeljni oblici ljudskog samorazvitka bjelodani svakome upo-znatom, bez obzira da li kroz vlastite sklonosti, ili kroz karakteri djela drugih, s domenom ljudskih mogućnosti«.19

Finnis pokazuje u kojem su smislu osnovne vrijednosti samo-očevidne na primjeru osnovne vrijednosti znanja.20 Ukratko, tose pokazuje na sljedeći način. Polazi se od oblika ljudske djelat-nosti koji se sastoji u nastojanju da se otkrije, shvati ili prosudipredmete. Bilo koji sud o bilo kojem predmetu moguće je istra-živati, u cilju njegova afirmiranja ili poricanja, na dva različitanačina: iz korisnosti da se zna, da se otkrije istina o njemu zbogslijeđenja nekog drugog cilja, kao što je samoodržanje, moć, po-pularnost itd.; ili iz radoznalosti, puke želje za znanjem, da seotkrije istina o njemu jedino zbog interesa ili brige za istinom iželje da se otkloni neznanje. Tim dvama različitim načinima istra-živanja odgovaraju dvije vrste znanja: instrumentalno i spekulativ-no znanje.21

15 Za pobliže određenje prvih devet zahtjeva praktične umnosti, vidi Finnis,N"turalLaw and Natural Rights, odj. V.2- VIO. Finnis je naknadno dodao posljednjideseti zahtjev, (vidi Finnis, Fundamentals ofEthics, str. 75-76).

16 Finnis, Natural Law and Natural Rights, str. 103.17 Vidi isto, str. 73.18 Isto, str. 59.W Isto, str. 371.20 Vidi isto, gl. III.21 Vidi isto, str. 59.

184 185

Radoznalost je želja, ili sklonost, ili čuvstvo, koje imamo kađa

samo zbog znanja želimo otkriti nešto o nečemu.22 Vrlo čestomeđutim, postavljanje pitanja nije uzrokovano bilo kojim poseb-nim stanjem čuvstava, već sklonošću koju se može opisati kao»imanje interesa« za znanjem.23 Također, vrlo često imanje inte-resa za znanjem nije vezano niti za pojedinačna pitanja, koja suprvotno potakla nečiju želju za znajem, a ni za pojedinačnu oso-bu, koja je bila potaknuta željom za znanjem. Izričaj je »Dobroje znati...« valjan »ne samo u odnosu na samog sebe i pitanjekoje trenutno zaokuplja nečiju pažnju, već općenito - u odnosuna neiscrpnu domenu pitanja i tema, i za svakoga«.24 Tako je zna-nje dobro ne samo u smislu u kojem referira na neki pojedinačancilj, ili svrhu, koje netko smatra poželjnim, »dobrom«, već takođeri u smislu u kojem referira na opći oblik dobra u kojem se možeparticipirati, ili koje se može ostvariti, na beskonačno mnogonačina, ili u beskonačno mnogo prigoda. U tom je smislu znanjevrijednost: kazati da je znanje vrijednost jest »jednostavno kazatida uputa na slijeđenje znanja čini shvatljivom (mada ne nužnouzevši-sve-u-obzir-razložnom) bilo koju pojedinačnu instancijuljudske djelatnosti i obvezivanja sadržanog u takvom sijeđenju«.25

Izričaji »Znanje je nešto što je dobro imati«, »Dobro je bitiobrazovan, učen i uman«, »Treba izbjegavati zbrku i neznanje«,formulacije su praktičnog načela. Bilo koji takav izraz našeg ra-zumijevanja vrijednosti, pruža polazište (latinski: principium) urasuđivanju o tome što činiti, te je tako načelo praktične umnosti.Osnovno praktično načelo da je znanje dobro, a da neznanje trebaizbjegavati, služi da se usmjeri nečije praktično rasuđivanje, i mo-že biti instancirano, prije nego primjenjeno, u beskonačno mnogoposebnih praktičnih načela i premisa, kao što je, primjerice, onada bi bilo dobro imati znanje o prirodnom zakonu. Znanje jedobro u kojem netko može participirati kroz svoje projekte i dje-latnosti koji su razjašnjivi uputom na to osnovno praktično na-čelo, taj osnovni oblik dobra.26

Tad je izgleda jasno da je znanje dobro, aspekt autentičnogljudskog samorazvitka i da načelo koje izražava njegovu vrijed-

2 2 Vidi isto, str. 60.2 3 Vidi isto, str. 6 1 .2 4 Isto.25 Isto, str. 62.2 6 Vidi isto, str. 64.

186

n oblikuje stvarni (inteligentan) razlog za činjenje, i da ne po-koje dovoljni razlozi da se sumnja da je to tako.27 »Dobro jeznanja samoočevidno, bjelodano. Ono se ne može demonstrirati,ali isto tako njemu nije potrebna nikakva demonstracija.«28 Vri-jednost je istine bjelodana svakome tko je bio »potaknut« pitati itko je do kraja slijedio taj poticaj. To oslanjanje na samoocevidnost»nije nešto što je sumnjivo«.29 Kao što se ne može demonstriratija su pravila formalne logike valjana, jer bi svaka takva demon-stracija tražila uporabu takvih pravila i bila bi cirkularna, a ipaksu ta pravila bjelodano valjana, isto je tako i s praktičnim načelomda je znanje dobro. Ona su »bjelodana - bjelodano valjana - zasvakoga tko ima iskustva u istraživanju činjenica ili teorijskogsuđenja (uključujući povijesno i filozofijsko); njima nije potrebnademonstracija. Ona su objektivna; njihova valjanost nije stvarkonvencije, niti je ovisna o bilo čijim pojedinačnim svrhama ... na-čela teorijske umnosti su samoočevidna. I u tom smislu mi tvrdimoda je samoočevidno temeljno praktično načelo da je znanje dobrokoje se ima slijediti.«30 Neizvedivost načela da je znanje dobrone znači da njemu manjka opravdanje i objektivnost, već upravooprečno, ono znači njegovu samoocevidnost.31

Međutim, skeptik će tvrditi da vrijednosti nisu objektivno va-ljane, već da je to samo iluzija, koju stvara moralni jezik svojimgovorenjem o ispravnom i neispravnom, istinskom dobru i stvar-nom zlu, koju treba ukloniti. J.L. Mackie je u svojoj knjizi Ethics:Inventing Right and Wrong izložio teoriju pogreške (error theory)prema kojoj je vjerovanje u objektivne vrijednosti pogrešno po-radi sljedećih razloga:32 metafizičke neobičnosti pretpostavljenihobjektivnih vrijednosti, koja je u tome da bi one morale biti in-trinzične upute za činjenje i motiviranje; problematičnosti njihoveizvedivosti iz prirodnih svojstava, ili superveniranja nad njima;epistemologijske poteškoće objašnjenja naše spoznaje vrijednos-nih entiteta ili svojstava, i njihova veza sa svojstvima iz kojih bise ona izvodila; mogućnosti objašnjenja pomoću različitih obra-

2 7 Vidi isto.28 Isto, str. 64-65.29 Isto, str. 67.3 0 Isto, str. 69.3 1 Vidi isto, str. 70.32 Vidi J .L. Mackie, Ethics: Inventing Right and Wrong (Harmondsvrorth: Pen-

Pun Books, 1977), str. 35, 48-49.

187

žaca objektivizacije (patterns of objectification), čiji tragovi nstoje u moralnom jeziku i moralnim pojmovima, kako to da ijUti~mogu, usprkos tome što ne postoje takve objektivne vrijednost-ne samo pretpostavljati da one postoje, već također čvrsto u S t r a 'jati u tom uvjerenju.

Prva tri razloga uzeta zajedno čine Mackiev argument čudnovatosti (argument from queerness), koji glasi: »Kad bi postojaleobjektivne vrijednosti, tad bi one bile entiteti, ili svojstva, ili relacijevrlo neobične vrste, potpuno različite od bilo čega drugog u univerzumu. U svezi s tim, da bismo ih bili svjesni, to bi moralo bitipomoću neke posebne sposobnosti moralne percepcije, ili j n _tuicije, potpuno različite od naših uobičajenih načina spoznajesvega drugog.«33 Recimo, na koji je način neko objektivno moral-no svojstvo nečega, za koje pretpostavljamo da posjeduje to svoj-stvo, povezano s njegovim prirodnim svojstvima? Kakva je vezaizmeđu prirodne činjenice da je neka radnja namjerna okrutnost(recimo, uzrokovanje patnje iz zabave) i moralne činjenice da jeona neispravna? Neispravnost mora biti na neki način »izvediva«ili »supervenirajuća«: radnja je neispravna, jer je namjerna ok-rutnost. »Ali što u svijetu označava to 'jer'? I kako spoznajemorelaciju koju ono označava, ako je ona nešto više od toga da setakve radnje društveno osuđuju i da ih mi također osuđujemomožda kroz usvajanje stavova naše društvene sredine? Čak nijedovoljno postulirati sposobnost kojom se 'vidi' neispravnost: mo-ra se postulirati nešto čime se odjednom mogu vidjeti prirodnasvojstva koja konstituiraju okrutnost, neispravnost i misterioznaizvediva povezanost između to dvoje. Alternativno, potrebna biintuicija mogla biti percepcija da je neispravnost jedno svojstvovišeg reda koje pripada određenim prirodnim svojstvima; ali štoje to pripadanje svojstava drugim svojstvima i kako ga možemorazlučiti? Kako bi puno jednostavnija i shvatljivija bila situacijakad bi mogli zamijeniti moralno svojstvo s nekom vrstom subjek-tivne reakcije koja bi mogla biti uzročno povezana s otkrićemprirodnih svojstava iz kojih je, kaže se, izvedivo pretpostavljenosvojstvo.«34

Drugi je argument protiv objektivnosti vrijednosti povijesnai zemljopisna raznolikost moralnih pravila i kultura. Mackie na-ziva taj argument argumentom relativnosti i navodi da on »^

33 Isto, str. 38.3 4 Isto, str. 41. " ' '

188

0 svoju premisu poznatu varijaciju moralnih kodeksa od jednogdruštva do drugog i također razlike u moralnom vjerovanju izme-đu različitih skupina i klasa unutar složene zajednice«.35 Moguće. ^a puka učestalost moralnog neslaganja nije ono što govori

rOtiv objektivnosti vrijednosti, jer se neslaganja javljaju i u pita-njima znanosti, pa ipak se zbog toga ne tvrdi da u znanostimane postoji neka zajednička koncepcija konteksta ili predmeta kojie može smatrati nekom vrstom nezavisne varijable za provjeru

divergentnih tvrdnji. Primjerice, takva je nezavisna varijabla u pri-rodnim znanostima prirodna, ili eksperimentalna, pojava, u me-dicini fizičko zdravlje, u ekonomskim znanostima stupanj inflacijejtd. Međutim, dok neslaganja u znanostima proizlaze iz speku-lativnih zaključaka, ili hipoteza objašnjenja zasnovanih na neade-Icvatnoj evidenciji, dotle moralna neslaganja nije plauzibilno tu-mačiti na isti način na koji se neslaganja tumače u znanosti. Jerrazličitosti moralnih kodeksa ne proizlaze iz toga što oni izra-žavaju pogrešne percepcije objektivnih vrijednosti, već iz toga štooni odražavaju pripadništvo i participaciju ljudi u različitim načini-ma života. »Uzročna veza izgleda ide uglavnom u ovom pravcu: tajje da ljudi odobravaju monogamiju, jer oni participiraju u jednommonogamnom načinu života, prije nego da oni participiraju u jed-nom monogamnom načinu života, jer odobravaju monogamiju«.36

Mackie smatra da je manje paradoksalno odbaciti vjerovanjeu objektivne moralne vrijednosti, nego ga zadržati, pod uvjetomda možemo objasniti kako to da je ono, premda je pogrešno, ipakuvriježeno u svakodnevnom jeziku i rasuđivanju, i otporno na kri-tiku. On u tu svrhu predlaže svoju teoriju objektivizacije premakojoj su, ukratko, pretpostavljena objektivna svojstva radnji, sta-nja stvari itd., zapravo projekcije ili objektivizacije čuvstava, željai potreba ljudi.37

Finnis dopušta da je zdrav i opravdan interes skeptika za ukla-njanjem iluzije objektivnosti moralnih načela, koju stvara moralnijezik svojim govorenjem o ispravnom i neispravnom, istinskomdobru i stvarnom zlu. Skeptikov je interes otkrivanje bezutješneKtine da su moralna načela stvar ukusa i konvencije, koju pri-krivaju konvencionalna pravila i formule. Ustvari, njegov je in-teres vrsta samog interesa koji nas može potaći da identificiramo

Isto, str. 36.Isto, str. 37.Za Mackieve razne obrasce objektivizacije, vidi isto, str. 42-46.

189

istinska moralna načela. Stoga je, prema Finnisu, skepticj2a

prema objektivnosti osnovnih vrijednosti samopobijajući.3« ^Finnis tvrdi, ne samo da je Mackieva teorija objektivizaci-

samopobijajuća, već također da je to svaki skepticizam prema a^bru istine i znanja.39 Finnis iznosi argument retorzije, ili retorzivn"

3 8 Za Finnisovo pobijanje skepticizma p r e m a osnovnim vrijednostima vid1

»Scepticism, Self-Refutation, and the G o o d of Truth«, u P.M.S. H a c k e r i Josep'h R '(eds.), Law, Morality, and Society. Essays in Honur of H.L.A. Han (Oxford: Clarendon Press, 1977), str. 247-268, naroč i to str. 250-254, 258-266; Natural Law andNatural Rights, str. 70-75; Fundamentals ofEthics, str. 56-80.

3 9 Finnis kaže: »Mackie misli da je njegova teorija (objektivizacije) istinita' ontvrdi propoziciju, ili propozicije, koje sam upravo naveo. Sad, moj je navod bio samojedan skup zvukova u zraku, znakova na papiru; namjera je da ti zvukovi, ili znakoviznače, i ustvari znače, propoziciju. Ali namjere su potpuno različite od bilo čegadrugog u univerzumu. A o d n o s između izričaja i propozicije, o d n o s koji nazivamoznačenje, p o t p u n o je različit od bilo čega u univerzumu. A to svojstvo propozicijekoje nazivamo njenom istinitosti (kakav god da bio naš opis istinitosti), potpuno jerazličito od bilo čega drugog u univerzumu.

Ako uzmete kao svoj model za enitete, svojstva i relacije upravo one entitete,svojstva i relacije koji će se pojaviti u fizikalnim, kemijskim, biokemijskim... teori-jama (i ako ne postavite bilo kakvo pitanje o t o m e što je p o t r e b n o da bi nešto biloteorija, i što je p o t r e b n o da bi teorija bila istinita teorija), tad ć e t e biti skloni kazatida su namjere, značenja i istinitost p o t p u n o čudnovati, i da su razumijevanje namjerai značenja i dosuđivanje istinitosti, ili neistinitosti, toliko različiti od promatranja,razgledanja, anketiranja, mjerenja i upoređivanja, da bi bilo bolje dati tom razu-mijevanju i dosuđivanju natuknicu 'posebna sposobnost intuicije', tj. sumnjivo.

Ipak, bilo koji projekt da se p u t e m objašnjenja riješimo namjere i njezinograzumijevanja, ili značenja i njegovog razumijevanja, ili istinitosti i njezinog ocijenji-vanja, očigledno je samovoljan i samopobijajući projekt. Svijet u kojem namjera-vamo, mislimo i tvrdimo istinite i neist inite propozicije upravo je nezamislivo čudno-vatiji, tj. različitiji u svojim temeljnim aspektima, svojstvima i o d n o s i m a , nego što sečini ( m o r a m o pretpostavit i) mački koja zamjećuje zdjelu mlijeka i pije ga.

Tako, kad n a đ e m o nekog tko je nesklon k a o M a c k i e misliti da dobrota može'pripadati ' o d r e đ e n o m stanju stvari, j e r ga smeta izravno pitanje 'Što je to pripa-danje?', t r e b a m o ga pitati je li to pr ipadanje mrvicu više mis ter iozno od 'pripadanjanamjera radnjama, značenja izričajima, istine ili neistine, ili dokazivosti, propozi-cijama... N e k a slika ili m o d e l pripadnja 'pr i rodnih ' svojstava ' p r i r o d n i m ' objektimanjemu je smetnjom. Slično, njemu smeta naivna slika uzročnih o d n o s a kad on pita(za sud 'to je neispravno, j e r je o k r u t n o ' ) : 'Što u svijetu označava to 'jer'?'. Možemoi m o r a m o odgovoriti da o d n o s koji označava to 'jer' nije ništa m a n j e ni ništa više usvijetu' od onoga koji označava 'jer' u ' O n t reba tvrditi zaključak tog a r g u m e n t a , psu njegove premise istinite, a zaključivanje valjano', ili 'Zakl jučak mora biti istim ,jer su njegove premise istinite, a zaključivanje valjano'.

U svakom slučaju, kad primjetimo da slika ili model na koji se Mackie impl"-1' .poziva ne može akomodirat i čak ni najjednostavnije činjenice o namjeri, znacenjistinitosti - činjenice instancirane svakom od njegovih tvrdnji - ovlašteni smo zakljucda njegov govor o čudnovatosti i posebnim sposobnostima u o d n o s u na naše sudodobru i zlu, ispravnom i neispravnom, ne uspijeva pružiti bilo kakav razlo? za sumnju objektivnost, ili istinitost takvih sudova« (Finnis, Fundamentals ofEthics, str-. 58-59)-

ument, koji pokazuje da se nikad ne može koherentno poricati, je spoznaja istine dobro. Argument ima sljedeći oblik:40

Za sve p (gdje je p neka tvrdnja)1) Ako tvrdim da p, tad sam implicitno obvezan na »Ja tvrdim

da p«.2) Ako tvrdim da p, tad sam implicitno obvezan na bilo što,

što povlači »Ja tvrdim da p«.3) »Ja tvrdim da p« povlači »Ja vjerujem da p«.4) »Ja tvrdim da p« povlači »Ja vjerujem da je vrijedno tvrditi

da p«.5) »Ja tvrdim da p« povlači »Ja vjerujem da je vrijedno tvrditi

da p kao istinito«.6) »Ja tvrdim da p« povlači »Ja vjerujem da je vrijedno spo-

znati istinu«.

Stoga iz 1) slijedi7) Ako tvrdim »Nije tako da je vrijedno spoznati istinu«, tad

sam implicitno obvezan na »Ja tvrdim da nije tako da jevrijedno spoznati istinu«.

A iz 3) i 7) slijedi8) Ako tvrdim »Nije tako da je vrijedno spoznati istinu«, tad

sam implicitno obvezan na »Ja vjerujem da nije tako daje vrijedno spoznati istinu«.

Ali iz 2) i 6) slijedi9) Ako tvrdim »Nije tako da je vrijedno spoznati istinu«, tad

sam implicitno obvezan na »Ja vjerujem da je vrijednospoznati istinu«.

IM iz 8) i 9) slijedi10) Ako tvrdim »Nije tako da je vrijedno spoznati istinu«,

tad sam implicitno obvezan na oboje, »Ja vjerujem da jevrijedno spoznati istinu« i »Ja vjerujem da nije tako daje vrijedno spoznati istinu«.

Stoga ako tvrdim da istina nije dobro, implicitno sam obvezanna formalno kontradiktorna vjerovanja. Drugim riječima, nikadne mogu koherentno poricati da je znanje dobro. A ako izgleda

4 0 Vidi Finnis »Scepticism, Self-Refutation, and t h e G o o d of Truth«. naroč i tostr. 258-259.

190 191

Također, prema Finnisu, racionalnu obveznost načela da •znanje dobro, a da neznanje treba izbjegavati, nije moguće n0

cati na osnovi argumenta relativnosti, jer to samo načelo nije mralno načelo, već je ono relevantno za stvaranje moralnih sudovu smislu da je nužan uvjet istinitosti ili valjanosti određenih moralnih normi. Takve su moralne norme, primjerice, norme Atreba govoriti istinu i da se ne smije lagati.

Finnisa se ne doima široka popularnost argumenta relativnostiu modernoj kulturi, jer je tako često nedomišljen.41 On smatrada ispravno shvaćanje povijesnih i antropologijskih činjenica po-kazuje da su osnovna ljudska dobra i odgovarajuća praktična na-čela zbiljski univerzalno priznata, u svim vremenskim razdobljimai na svim prostorima, u ljudskom mišljenju i djelatnosti. Ispravnopromišljanje složene strukture praktične umnosti - s raznim po-srednim načelima koja posreduju između osnovnih praktičnih na-čela i posve posebnih moralnih normi - sugerira da upravo trebaočekivati međuosobnu i kulturalnu raznolikost u formulaciji i pri-znavanju moralnih normi. Mada su mnoga posredna načela samaizražena ili implicirana u mnogim poslovičnim oblicima u mno-gim kulturama, ostaje činjenica da će nesavršeno shvaćanje samojednog od njih izobličiti praktičnu umnost glede čitave domenemoralnih normi. A tada je domišljatost ljudske inteligencije vrlolako moguće iskoristiti da se nesavršenost i izobličenje zaodjenuu plašt racionalizacija koje blokiraju istinsku racionalnu kritikuza pokoljenja, povijesna razdoblja i čitave civilizacije.

Budući da je cjelovito etičko rasuđivanje praktično, inteligen-cija i umnost koji vode etičke zaključke moraju operirati na iunutar materijala (želje, porivi, odbojnosti...), koji je izvor jed-nostranih sklonosti, koje prijete svekolikoj intelektualnoj aktiv-nosti. Stoga je neizbježno mnogo teže biti racionalan i objektivanu etici i u drugim praktičnim disciplinama, nego u znanosti, mate-matici i logici. Ali, Finnis zaključuje, »tvrditi da je zbog toga ob-jektivnost nemoguća, puka je (velika) pogreška, otvoreno prkoše-nje logici«.42

4 1 Vidi Finnis, Fundamentals ofEthics, str. 76-77.4 2 Isto, str. 77.

Finnis je komunitarist glede realizacije osnovnih vrijednosti.43

. n j S tvrdi da: »... ljudsko biće mora nastojati ostvarivati i pošto-ti ljudska dobra, ne jedino samo za sebe i u svoju korist, već

akođer u zajedništvu, u zajednici«;44 »... sva društva ispoljavajuaklonost vrijednostima kooperacije, zajedničkom pred indivi-

dualnim dobrom, obvezama među pojedincima i pravednosti unu-tar skupina. Sva poznaju prijateljstvo«;45 »Vrlo mnogo, možda čakvećina, naših konkretnih moralnih odgovornosti, obveza i duž-nosti imaju svoju osnovu u ... zahtjevu da se zagovara i potičezajedničko dobro svojih zajednica«.46 Stoga, zahtjevu za promica-njem zajedničkog dobra pripada vodeća uloga među zahtjevimapraktične umnosti.

Finnis određuje zajednicu kao postupovno stanje stvari, sudio-ništvo u življenju, djelovanju ili interesima, udruživanje ili zajed-ništvo. U tom smislu shvaćena zajednica nije »entitet«, »supstan-cija«, ili »predmet«, koji »postoji«, već je »odnos ili interakcija«,47

»oblik ujedinjujućeg odnosa među ljudskim bićima«, poredak kao»skupina ujedinjujućih odnosa«.48 Jedinstvo ili poredak u ljudskojzajdnici moguće je shvatiti na više načina:49 kao genetsko jedin-stvo ljudske vrste, poredak koji možemo shvatiti, ali koji nismostvorili, koji izučavaju prirodne znanosti; ili kao jedinstvo inteli-gencije i znanja, poredak koji možemo unijeti u samo naše ra-

43 Vrijednost zajednice osnovna je vrijednost za komunitariste, prema kojimasu pravednost i ljudska prava posve neshvatljivi bez etičke koncepcije zajednice. Zastajališta komunitarista vidi Alasdair Maclntyre, After Virtue (Notre Dame: Univer-sity of Notre Dame Press, 1981); Whose Justice? Which Rationality?\ Three RivalVersions of Moral Enquiry: Encyclopaedia, Genealogy, Tradition (Notre Dame: Uni-versity of Notre Dame Press, 1990); Sandel, Liberalism and the Limils of Justice(Cambridge: Cambridge Universitv Press, 1982); Charles Taylor, Hegel and ModemSociety (Cambridge: Cambridge University Press, 1979); Michael Walzer, Spheres of}l*stice. A Defence ofPluralism andEquality (Oxford: Blackvvell, 1983). Za nastojanje°a se pronađe kompromis između liberalizma i komunitarizma, vidi Will Kymlicka,uberalism, Communily and Culture (Oxford: Clarendon Press, 1989).

Finnis, Natural Law and Natura! Rights, str. 161.45 Isto, str. 83.46 Isto, str. 125.47 Isto, str. 135.48 Isto, str. 136.

Za dalje navedene vrste jedinstva ili poretka u ljudskoj zajednici, vidi isto,s'r- 137-B8.

192 193

zumijevanje svakog polja diskursa, koji izučava logika, epistem

logija, metodologija i slične discipline; ili kao jedinstvo °~kulture, tehnike i tehnologije, poredak koji namećemoonom što je u našoj vlasti, koji izučavaju razne vještine,jenjene znanosti, lingvistika itd.; ili jedinstvo zajedničkog djelovanja ili činjenja, poredak koji stvaramo svojim činima i disP o

zicijama, inteligentno odlučujući i birajući, a koji na različite načine izučavaju psihologija, povijest, etika, politička filozofija islične discipline.

Sa stajališta je istraživanja praktične umnosti od poglavito?interesa razmatranje ljudske zajednice kao jedinstva ili poretkazajedničkog djelovanja ili činjenja. Finnis razlikuje tri vrste takvezajednice: poslovnu zajednicu,50 zajednicu igre51 i prijateljstvo.«Poslovna je zajednica ona zajednica u kojoj svaki od njenih pri-padnika slijedi vlastiti cilj, koji može postići jedino kroz suradnjus drugim pripadnicima, ili kroz koordiniranje svog djelovanja sdjelovanjem drugih pripadnika, ali ne vrednuje samu koordinacijudjelovanja. Od poslovne se zajednice razlikuje zajednica igre čijisudionici upravo vrednuju koordinaciju djelovanja, tj. ona je cilj,ili supstancijalni čimbenik cilja, svakog od sudionika. Iznad tog,niti jedan od sudionika ne mora imati bilo koji interes za drugesudionike. Konačno, od navedene dvije vrste zajednice razlikujese prijateljstvo, gdje zajedničko dobro nije niti naprosto dobrouspješne suradnje, ili koordinacije, niti naprosto dobro dvajuuspješno ostvarenih podudarnih projekata, ili ciljeva, već je zajed-ničko dobro prijatelja obostrano samoustrojstvo, samoispunjenjei samoostvarenje. Za Finnisa je prijateljstvo »najkomunalniji«oblik ljudske zajednice.53 Razni oblici ljudske zajedince, kao štosu obitelj i država, postoje djelomice, ponekad poglavito, kao pos-lovna zajednica, djelomice, ponekad poglavito, kao zajednica igre,djelomice, ponekad poglavito, kao prijateljstvo, a najčešće su ne-ka mješavina svega toga.54

Prema Finnisu, obitelj i nacionalna država nepotpuni su obliciljudske zajednice. Obitelj je temeljni oblik zajednice, jer regulira

5 0 Za poslovnu zajednicu, vidi isto, str. 139-140.5 1 Za zajednicu igre, vidi isto, str. 140-141.5 2 Za prijateljstvo, vidi isto, str. 141-144.53 Vidi isto, str. 143.54 Vidi isto, str. 149.

194

jy kutak života svojih članova, i utječe na njih, tijekom znatnog4-jela njihovog životnog vijeka. Ali ona ne može čak osigurati

e n a r ušeno nasljeđivanje svoje genetske osnove«; a ne može ni*-gurati zadovoljenje ekonomskih, zdravstvenih i kulturnih po-°eba svojih članova.55 Stoga je obitelj nepotpuni i neadekvantniblik zajednice. Isto vrijedi za nacionalnu državu.56 Prema Fin-j S U ; jedino je međunarodna zajedinca u potpunosti sposobnaj a mčiti i realizirati dobro pojedinca.57

4 Izvođenje ljudskih prava iz osnovnih vrijednostiposredstvom zahtjeva praktične umnosti za promicanjemzajedničkog dobra

Finnis za svoju knjigu Natural Law and Natural Rights kaže:»Gotovo je sve u toj knjizi o ljudskim pravima ('ljudska prava'su suvremeni idiom za 'prirodna prava'...).«58 Ipak, eksplicitnoj jeraspravi o ljudskim pravima posvećena samo jedna glava knjige,dočim njezin veći dio zauzima izlaganje o osnovnim vrijednos-tima. Finnis to objašnjava time da je jezik pravž toliko raširen ibogat da se njegova logička struktura općenito pogrešno shvaća,što opet ima za konzekvencu često nerazumijevanje u raspravamao pravima, kao i o posebnim navodnim pravima. Zbog tog raz-loga, kao i stoga što opravdanje zahtijevanja prava i razrješe-nje sukobljenih prava traži da se identificiraju osnovne vri-jednosti, koje same ne moraju biti izražene u kategorijamaprava, eksplicitnoj je raspravi o ljudskim pravima pripalo samotoliko mjesta.59

Prema Finnisu, nerazumijevanje u raspravama o pravima pro-izlazi iz pogrešnog shvaćanja logičke strukture jezika prava.60

Naime, izričaji o pravima u političkom diskursu i u suvremenimdokumentima o ljudskim pravima - kao što su to, primjerice,Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948), Međunarodnipaktovi o građanskim i političkim pravima i o ekonomskim,

55 Vidi isto, str. 147.56 Vidi isto, str. 149-150.5 7 Vidi isto, str. 150.5 8 Isto, str. 198.5 9 Vidi isto.6 0 Vidi isto, odj. VIII .5.

195

socijalnim i kulturnim pravima (1966), ili Europska konvencrza zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950) - izražavajdvočlani odnos između (skupine) osoba i (skupine) stvari ili st_nja stvari (život, tijelo, slobodni govor, imovina ili vlasništvo, itrj \Prije nego što se takvim izričajima pripiše ikakva stvarna konluzivna snaga, njih se mora prevesti u posebne tročlane odnoseizmeđu dviju (skupina) osoba i opisa radnje. Taj prijevod morasadržati određenje: identiteta imaoca dužnosti koji mora poštovat;pravo; sadržaja dužnosti u kategorijama određenih opisa radnji'ideniteta imaoca prava; uvjeta pod kojim imalac prava ne možezahtijevati svoje pravo, uključujući uvjete pod kojima on možemijenjati odnosne dužnosti; zahtjeve, moći i slobode imaoca pravau slučaju neizvršenja dužnosti; i dužnosti imaoca prava premadrugim imaocima istog ili drugih prava. Budući da ta određenjauključuju izbore između različitih alternativa, koje su manje iliviše jednako razložne, ljudi, ili pravni sustavi, koji usvajaju u os-novi isti pojam prava (primjerice, ljudskog prava na život), ipakmogu imati različite koncepcije tog prava u smislu da se njihovaodređenja razlikuju.

Prema Finnisu, izbor između različitih mogućnosti određenjaljudskog prava ima se ravnati prema koncepciji ljudskog dobra.Ljudska se prava izvode iz osnovnih aspekata ljudskog samoraz-vitka, poglavito poredstvom zahtjeva praktične umnosti da sepromiče zajedničko dobro.61 Ljudska su prava podložna zahtjevuzajedničkog dobra, i njime su ograničena, u dvostrukom smislu.62

Prvo, lista ljudskih prava, kao što je, primjerice, ona u Univer-zalnoj deklaraciji, predstavlja zapravo nacrt zajedničkog dobra,različitih aspekata blagostanja pojedinca u zajednici. U tom senacrtu doprinos upućivanja na ljudska prava sastoji u tome daona izražavaju ono što je prešutno sadržano u izrazu »zajedničko

6 1 U Finnisovoj teoriji čak dužnosti imaju o d r e đ e n o prvenstvo pred pravima,budući da Finnis pojmu dužnosti pripisuje veću strategijsku objašnjavalačku m°ć u

objašnjenju zahtjeva zajedničkog dobra i zahtjevS pravednosti, koji su njeg o v e

konkretne implikacije. ( Z a odnos dužnosti i prava, vidi isto, odj. VIII.3.) Finnis tvrdida je jezik prava često »zapreka jasnom mišljenju kad se pita: Koji su zahtjevipravednosti?« (isto, str. 210), j e r »konkluzivna snaga jezika pripisivanja prava, k°Ja

je uzrok njegove primjerenosti za izražavanje zaključaka, također je uzrok njeg° v a

potencijala za konfuziju racionalnog postupka istraživanja i određivanja onog s t 0

pravednost traži u datom kontekstu« (isto, str. 211). (Za Finnisovo određenje p ° j m a

pravednosti i njenih zahtjeva, vidi isto, gl. VII.)6 2 Vidi isto, odj. VIII.4.

dobro«, naime, da blagostanje svakog i svih, u svim svojim osnov-jrn aspektima, moraju uzeti u obzir i zaštititi za svagda oni koji

odgovorni za koordinaciju života u zajednici. To je i smisao. ojj u Univerzalnoj deklaraciji ima podvrgavanje prava i sloboda„ojedinca i njihovog vršenja, ograničenju »dužnog priznavanja iLštivanja prava i sloboda drugih«. Drugo, postoje također drugiaspekti zajedničkog dobra u kojima svi pripadnici zajednice par-ticipiraju u neodvojivim i nepripisivim dijelovima, za razliku odprava gdje je oprečno slučaj, i koji su preduvjet njihovog sigurnoguživanja vlastitih prava. Ti su aspekti zajedničkog dobra nazna-čeni u Univerzalnoj deklaraciji, Međunarodnim paktovima i Eu-ropskoj konvenciji, izrazima kao što su »javni moral«, »javnozdravlje«, »javni poredak«, i navedeni su kao ograničenja određe-nih prava i sloboda.

U Finnisovoj su teoriji iz osnovnih aspekata ljudskog samoraz-vitka, a posredstvom zahtjeva praktične umnosti da se ne bira iz-ravno protiv bilo kojeg od tih aspekata, izvedena apsolutna ljud-ska prava:63 pravo na nelišavanje života, pravo na neizlaganjelažima u bilo kojoj situaciji (primjerice obrazovanju, znanosti,medijima), u kojoj se razložno očekuje komunikacija činjenica,pravo na neosuđivanje na osnovi optužbi za koje se zna da sulažne, pravo na neuskraćivanje prokreativnih sposobnosti i pravona uzimanje u obzir, u bilo kojoj procjeni, onog što traži zajed-ničko dobro.

5. Neispra vnosl poba čaja

Mogućnost različitih i konkurentnih koncepcija ljudskih pravamožda najbolje ilustrira rasprava o moralnoj (ne)dopustivosti po-bačaja, koja je proteklih godina bila intenzivno vođena u zapad-nim demokracijama. U toj raspravi oprečna stajališta zastupalisu, između ostalih, Finnis i J. J. Thomson.64 Dok je Thomsonovabranila pobačaj u određenim slučajevima, Finnis je zastupao sta-jalište o njegovoj nedopustivosti.

63 Vidi isto, str. 225.64 Vidi J J. Thomson, »A Defence of Abortion«, u R.M. Dworkin (ed.), The

philosophy ofLaw (Oxford: Oxford University Press, 1977), str. 112-128; i JohnFinnis, »The Rights and Wrongs of Abortion«, u isto, str. 129-152. Za odgovorThomsonove Finnisu, vidi J.J. Thomson, »Rights and Deaths«, Philosophy and^blic Affairs 2 (2/1973), str. 146-159.

196 197

l\

Glavni moralni argument protiv pobačaja glasi:65

1) Pogrešno je usmrtiti nevino ljudsko biće.

2) Ljudski je embrij nevino ljudsko biće.3) Dakle, pogrešno je usmrtiti ljudski embrij.

Obično zagovornici pobačaja osporavaju premisu 2) argumen-ta, tvrdeći da embrij nije ljudsko biće. Da embrij nije ljudskobiće tvrdi se na osnovi neke moralno značajne granice povučeneizmeđu embrija i djeteta, kao što je, primjerice, ili rođenje, ilisposobnost za život, ili pomicanje u majčinoj utrobi itd. Finnisporiče samu mogućnost povlačenja takve jedne granice tvrdećida je dijete osoba od trenutka začeća, jer je najradikalnija i naj-distinktivnija karakteristika ljudskog bića da je začeto od ljudskihroditelja.66 Thomsonova, dopuštajući za svrhu rasprave da je em-brij ljudsko biće od trenutka začeća,67 osporava premisu 1) argu-menta, tvrdeći da nije pogrešno usmrtiti nevino ljudsko biće,barem, u slučaju kad je to potrebno da se sačuva život žene, kaoi u slučaju u kojem pravo žene da odlučuje o vlastitom tijelunadjačava pravo embrija na život.

Ekstremni protivnici pobačaja smatraju da je pobačaj nedo-pustiv čak da bi se sačuvao majčin život, jer bi vršenje pobačajabilo »izravno« usmrćivanje djeteta, dok nečinjenje bilo čega nebi značilo usmrćivanje majke, već samo puštanje da ona umre.Tad ekstremni oblik argumenta protiv pobačaja glasi:68

1') Pogrešno je izravno usmrtiti nevino ljudsko biće.

2') Pobačaj znači izravno usmrtiti ljudski embrij koji je nevi-no ljudsko biće.

3') Dakle, pogrešno je usmrtiti ljudski embrij.

Thomsonova smatra da je ekstremni oblik argumenta pogre-šan, jer ne vrijedi za prvo lice, tj. ne vrijedi za majku kad je

65 Vidi, primjerice, Peter Singer, Practical Ethics (Cambridge: CambridgeUniversitv Press, 1979), str. 106-127, naročito str. 107,117, (»Schvvangerschaftsab-bruch und ethische Guterabvvagung«, u Hans-Martin Sass (hrsg.), Medizin undEthik(Stuttgart: Reklam-Verlag, 1989), str. 139-160, naročito str. 140, 153, (prijevod:»Prekid trudnoće i etička usporedba vrijednosti«, Treći program hrvatskog radija 31(1991), str. 61-74, naročito str. 62, 67).

6 6 Finnis, »The Rights and W r o n g s of Abort ion«, str. 151.6 7 Vidi Thomson, » A D e f e n c e of Abort ion«, str. 113, ali takođervidi str. 1 1 2 , 1 2 8 '6 8 Uporedi isto, str. 115.

198

ugrožen njen život. Ona tvrdi da se »ne može ozbiljno zastupati(ja je ubojstvo ako majka izvrši pobačaj na samoj sebi kako bisačuvala vlastiti život. Ne može se ozbiljno tvrditi da se ona morauzdržati, da ona mora ostati pasivna i čekati svoju smrt.«69 Ženazacijelo ima pravo braniti svoj život protiv prijetnje koju pred-stavlja nerođeno dijete, čak kad to uključuje njegovu smrt.

Budući da, kako stvari stoje, zacijelo ne postoji mnogo žena kojemogu same sebe sigurno pobaciti, pitanje je smije li treća osobaizvršiti pobačaj ako to žena zahtijeva. Manje ekstremni protivnicipobačaja dopuštaju da je pobačaj dopustiv kako bi se sačuvao majčinživot, ali smatraju da njega ne smije izvršiti treća osoba, već samomajka. Tad oslabljeni oblik argumenta protiv pobačaja glasi:70

1") Za treću je osobu pogrešno izravno usmrti nevino ljudskobiće.

2") Pobačaj znači izravno usmrtiti ljudski embrij koji je nevi-no ljudsko biće.

3") Dakle, za treću je osobu pogrešno usmrti ljudski embrij.

Thomsonova smatra da je oslabljeni oblik argumenta takođerpogrešan, jer je tijelo u kojem se nalazi embrij tijelo majke ipravedno je pružiti joj pomoć kad ona to zahtijeva da bi sačuvalavlastiti život. Netko smije odbiti majčin zahtjev da se izvrši po-bačaj, jer ne želi usmrtiti ljudski embrij, ali netko drugi može ismije pomoći majci, poglavito onaj tko ima vlast i čija je zadaćazaštita ljudskih prava.

Argument protiv pobačaja izgleda poticajnijim u slučajevimau kojima život žene nije u pitanju. U tim slučajevima izgleda daje pravo na život embrija jače od bilo čega drugog što bi majkamogla navesti kao razlog za pobačaj, te stoga embrij ne smijebiti usmrćen, a pobačaj treba biti zabranjen. Thomsonova pris-tupa pitanju o (ne)dopustivosti pobačaja u tim slučajevima kaopitanju sukoba između prava na život embrija i prava majke daodlučuje o vlastitom tijelu i osporava razrješenje tog sukoba pre-ma kojem pravo embrija uvijek nadjačava pravo majke. Ona sesl«ži izmišljenim primjerima koji, po analogiji, imaju uputiti naslučajeve u kojima bi pravo odlučivanja o vlastitom tijelu bilo jače°d prava na život, a pobačaj bio dopustiv.

Isto, str. 116.70 Vidi isto, str. 117.

199

Jedan je od izmišljenih primjera Thomsonove slijedeći 7* 7mislite da se jednog jutra probudite u bolničkom krevetukrevetu pored vas leži čovjek bez svijesti na kojeg ste rte'kV»priključeni«. Kažu vam da je taj čovjek poznati violinist s bolebubrega. On može preživjeti jedino ako njegov krvotok bud'priključen na krvotok nekog drugog čovjeka iste krvne grUpe

6

vi ste jedina osoba čija krvna grupa odgovara. Zato vas je đrušt' a

ljubitelja glazbe otelo, dalo izvršiti operaciju spajanja i tako St°sada »priključeni« na violinista. Budući da se radi o pristojno6

bolnici, možete pozvati liječnika, ako to želite, da vas odvoji odviolinista, ali tad će violinist sigurno umrijeti. Ali ako ostanetepriključeni samo devet mjeseci, on će ozdraviti, vas će odvojitiod njega, a on neće biti izložen opasnosti. Thomsonova smatrada u toj neočekivanoj i neugodnoj situaciji nitko nema obvezudati svoje bubrege na korištenje devet mjeseci. Bilo bi veliko-dušno i lijepo kad bi to netko učinio, ali je to, po sudu Thomso-nove, nešto što je posve drugačije od tog da bi netko počiniozločin kad bi to odbio.

Postoji sličnost između izmišljenog primjera s violinistom islučaja trudne žene, koja je zatrudnjela nakon što je bila silo-vana, koja je time što je trudna bez svoje odluke povezana sembrijem, kao što je to i osoba povezana s violinistom. Doduše,trudna žena ne mora biti prikovana za krevet devet mjeseci, aliprotivnici pobačaja ne bi ni to prihvatili kao dovoljan razlog zapobačaj. Ali ako embrij vrijedi gotovo kao ljudsko biće, tadpobačaj ima jednak moralan značaj kao i odvajanje od violinista.A ako prihvatimo da imamo pravo odlučivati o vlastitom tijelui da »odvajanje« od violinista nije zločin, tad moramo prihvatitii to da pobačaj nije zločin, kakav god status embrij imao. lbvrijedi barem ako se trudnoća dogodi pod prisilom.

Slučaj u kojem je žena zatrudnjela nakon silovanja izgledaposve različit od slučaja u kojem je žena zatrudnjela na normalannačin. Naime, žena zatrudnjela na normalan način dobrovoljnose upustila u spolni odnos i znala je da postoji mogućnost dazatrudni. Iako nije željela da ostane trudna, ipak je preuzela riziki izgubila. Ona je svojim činom uzrokovala postojanje embrija,njegovu pristutnost u njenom tijelu, i učinila je njegovo pre"življavanje ovisnim o njoj. Ničeg od tog nema u slučaju trudnoćepod prisilom. Budući da je žena koja je zatrudnjela na normalannačin u tom smislu odgovorna za svoju trudnoću, a poglavito za


otrebu embrija da koristi njeno tijelo da bi preživio, izgleda"^mjerenim kazati da je ona dala embriju pravo da koristi njenojelo, nešto što se nikako ne bi moglo kazati u slučaju trudnoćeod prisilom. A budući da je ona dala pravo, ne može ga sadaskratiti pribjegavajući pobačaju. Pobačaj je nedopustiv jer žena„ja posebnu odgovornost za preživljavanje embrija.

lad argument posebne odgovornosti glasi:72

1) Embrij je ovisan o neprekidnoj uporabi tijela žene da bipreživio.

2) Žena je postupila na način koji je doveo do takvog stanjastvari.

3) Žena je ovim prenijela pravo uporabe svog tijela na embriji pogrešno je poricati embriju pravo uporabe izvršenjempobačaja.

Thomsonova smatra da postoje, barem, neki slučajevi u kojimaargument posebne odgovornosti ne podupire zaključak da jepobačaj nedopustiv. Prije svega, nikakva odgovornost jedne osobeza drugu osobu ne postoji, ako takvu odgovornost prva osobanije izričito ili prešutno preuzela. S tim je u svezi sljedeći iz-mišljeni primjer Thomsonove.73 Zamislite da ljudsko sjeme moželetjeti zrakom poput peluda, te da bi ako otvorite prozore ili vratamoglo ući u vašu kuću i pustiti korijenje u vašim sagovima i prek-rivalima za pokućstvo. Budući da vi ne želite imati djecu, postaviliste na vaše prozore i vrata mrežaste zaslone, najbolje koji se mogunabaviti. Međutim, kao što to može biti slučaj, i kao što vrlo rijet-ko biva slučaj, jedan je od zaslona bio neispravan i sjeme je ušloi pustilo korijenje. Ima li biljka-osoba koja se sada lijepo razvijapravo uporabe vaše kuće? Zacijelo nema, usprkos činjenici da stesami otvorili prozor, namjerno zadržali sagove i prekrivala zapokućstvo, a znali ste da zasloni mogu ponekad biti neispravni.

Kao što niti biljka - osoba nema nikakvo pravo prema vama,lako ni embrij nema nikakvo pravo prema ženi koja je zatrudnjelana normalan način, osim ako se ona izričito ili prešutno odrekla

72 Vidi isto, str. 120-121. Vidi također H.S. Smith, »Intercourse and Respon-s ' b i l % or the Fetus«, u W.P. Bondeson, H.T. Engelhardt Jr., S.F. Spicker, and D.H.*'nship (eds.), Abortion and the Status ofthe Fetus (Dordrecht, Boston, Lancaster:D- Reidel Publishing Company, 1984), str. 229-245, naročito str. 230.

73 Vidi Thomson, »A Defence of Abortion«, str. 121-122.

200 201

svog prava na uporabu svog tijela u korist embrija (preuzelagovornost za njega).74 Thomsonova kaže: »Ako roditelji nestoje spriječiti trudnoću, ne pribjegnu pobačaju, i kad u trenut^poroda ne daju dijete na usvojenje, već ga radije odvedu sa sobo ^kući, tad su oni preuzeli odgovornost za njega, dali su mu pr a v

i ne mogu mu sada uskratiti potporu na štetu njegova života j 'su sada otkrili da im je teško nastaviti je pružati. Ali akopoduzeli sve razložne mjere opreza protiv imanja djeteta, onnemaju jednostavno na osnovi svoje biologijske veze s djetetomkoje je začeto, posebnu odgovornost za njega. Oni mogu htjetipreuzeti odgovornost za njega, ili to mogu ne htjeti. A sugeriramda ako bi pruzimanje odgovornosti za njega tražilo velika žrtvo-vanja, tad smiju odbiti.«75

Tad se postavlja pitanje: Koliko treba biti veliko žrtvovanjeda bi odbijanje pružanja pomoći bilo dopustivo? Odgovarajućina to pitanje Thomsonova polazi od razlikovanja između dvijevrste samarijanaca:76 milosrdnog samarijanca i minimalno pristoj-nog samarijanca. Milosrdni je samarijanac osoba poznata iz Evan-đelja po Luki (10, 30-36): ukratko, to je osoba koja ostavlja svojeposlove na vlastitu štetu da bi pomogla osobi kojoj je pomoć po-trebna. Minimalno pristojni samarijanac je osoba koju uvodiThomsonova: ukratko, to je osoba koja pomaže osobi kojoj jepomoć potrebna, ako to nije na veliku štetu za nju samu. Thom-sonova ilustrira razliku između te dvije vrste samarijanaca na slu-čaju Kitty Genovese, koja je bila ubijena naočigled trideset i osamljudi koji su to promatrali i nisu ništa poduzeli da joj pomognu.Može se pretpostaviti da bi milosrdni samarijanac pohrlio pružitiizravnu pomoć protiv ubojice, ne mareći za vlastiti život, dok biminimalno pristojni samarijanac, barem, telefonom pozvao poli-ciju. To što nitko od trideset i osam osoba nije ništa poduzeo zaosudu je.

7 4 U svezi s t im postavljaju se, barem, sljedeća pitanja: Ako preživljavanjeembrija ovisi o uporabi majčina tijela, a majka je upustivši se u spolni odnos uz-rokovala postojanje embrija i učinila njegovo preživljavanje ovisnim o njoj, da l i s

ona tim odrekla svog prava na u p o r a b u svog tijela u korist embri ja?; Čak ako se zennije izričito odrekla svog prava na u p o r a b u svog tijela u korist embrija, smijedržava stipulirati da upuštanje u spolni o d n o s znači za pravne svrhe odricanjesvog prava?; Ako znači, koji je tad opseg tog o d r e k n u ć a ? Za razmatranje tih pitanjakao i negativne odgovore na njih i odbacivanje a r g u m e n t a odgovornosti, vidi Sm»Intercourse and Responsibil i tv for t h e Fetus«.

7 5 Thomson, »A Defence of Abort ion«, str. 126.7 6 Vidi isto, str. 124.

202

od

Stajalište je Thomsonove da se u ocjeni (ne)dopustivosti po-gaja treba pridržavati standarda koji od majke traži minimalno

rjStojan samarijanizam. Taj bi standard dopustio i podržao in-tuiciju da, primjerice, bolesna i očajna četrnaestgodišnja učenica,koja je zatrudnjela nakon silovanja smije, naravno, izabrati poba-JJJ i da je bilo koji zakon koji to zabranjuje, nevaljan zakon. Ao l l bi također dopustio i podržao intuiciju da je pribjegavanjepobačaju u nekim "drugim slučajevima nedopustivo. Bilo bi nepris-tojno od žene da traži izvršenje pobačaja, kao i pogrešno zaliječnika da ga izvrši, ako je, primjerice, žena u sedmom mjesecutrudnoće i želi izvršiti pobačaj samo da otkloni neugodnost od-laganja izleta u inozemstvo.77

Oprečno Thomsonovoj, Finnis zastupa stajalište o nedopus-tivosti pobačaja. Prije svega, Finnis smatra pogrešnim pristupThomsonove pitanju pobačaja u kategorijama sukoba izmeđuprava na život embrija i prava na život majke, odnosno njezinogprava da odlučuje o vlastitom tijelu.78 Naime, prema Finnisu, pra-vo na život i pravo odlučivanja o vlastitom tijelu prava su dvo-članog odnosa između osobe i stvari, ili stanja stvari, (»tijela«,ili »života«). Tim se pravima ne može pripisati bilo kakva kon-kluzivna snaga prije nego što se prevedu u prava tročlanog odnosaizmeđu dviju osoba i radnje jedne od tih osoba, utoliko ukoliko seta radnja tiče druge osobe. Budući da se moralni sudovi odnose naradnje, za moralne je svrhe potrebno odrediti ta prava kao tročlaneodnose, prije nego pozivati se na prava nad stvari. Finnis naglašavada ta uputa na logičku strukturu prava na život i prava da se odlučujeo vlastitom tijelu, pokazuje da su oba prava jednako problematičnaiz istog razloga, što Thomsonova tvrdi samo za prvo.

Štoviše, Finnis tvrdi da »niti jedan od argumenata za i protivpobačaja ne mora biti izražen u kategorijama 'prava'«,79 te da toizrijekom priznaje i Thomsonova kada raspravlja o tome imali limajka posebnu odgovornost prema djetetu, na osnovi koje bi seod nje moglo moralno tražiti da podnese veliko žrtvovanje zanjega, i uslijed koje bi se moglo tvrditi da dijete ima pravo nafa žrtvovanja.80 Međutim, pobačaj se ne može poistovjetiti niti s

77 Vidi isto, str. 127.78 Vidi Finnis, »The Rights and VVrongs of Abortion«, str. 131-132.79 Isto, str. 129.80 Vidi isto, str. 133. Na istom mjestu Finnis tvrdi da se argument Thomsonove

Ua kraju zasniva na postavci da nemamo bilo kakvu posebnu (milosrdno sama-^Jatisku) odgovornost za život ili dobro drugih osoba, ako je nismo eksplicitno ili

P'icitno preuzeli, a ne na potvrdi ili poricanju prava.

203

problemima samarijanizma. Odlučujući razlog je taj da kmajka ima prethodni zahtjev na svoje tijelo, tako i dijete jm° ^°zahtjev na svoje tijelo, a pobačaj uključuje stavljanje ruku a *St"tijelo, ili manipuliranje njime.81 Oprečno tome, za Finni a l°načela moralne karakterizacije i moralne dopustivosti nOb \ SU

načela osnovnih vrijednosti ljudskog samorazvitka, napose os ^a

ne vrijednosti života i zahtjeva praktične umnosti da se ne h°V

izravno protiv iste.82 l r a

U svrhu razrade zahtjeva da se ne bira izravno protiv vrijnosti ljudskog života i njegove primjene na pitanje pobačaja F'nis usvaja verziju učenja »dvostrukog učinka«:83 nečiji čin koji 'u svezi s usmrćivanjem druge osobe ne treba okarakterizirati kaoi/ravno usmjeren protiv vrijednosti ljudskog života, ako loš uči-nak tog čina (usmrcivanje osobe) nije namjeravan ni kao cilj nikao sredstvo, a namjeravan je dobar učinak čina srazmjeran (spa-šavanje nečijeg života), tj. dovoljno dobar u odnosu na loš uči-nak.81 Tad se Finnisov argument protiv pobačaja može formuliratikako slijedi:

1"') Pogrešno je izvršti čin koji je u svezi s usmrćivanjemnevinog ljudskog bića, ako je namjeravan cilj čina, ilinjegovo sredstvo, usmrcivanje nevinog ljudskog bića, ilinamjeravan određeni dobar učinak čina nije dovoljnodobar u odnosu na njegov loš učinak koji je usmrcivanjenevinog ljudskog bića.

2'") Pobačaj je odstranjenje embrija iz ženina tijela, kojeima za namjeravan cilj spašavanje života žene, njezinaugodna života, ili njezina ugleda, i koje je kao namje-ravano sredstvo struganje maternice žene, i čiji dobaručinak spašavanje života žene, ili njezina ugodna živo-ta ili njezina ugleda, nije dovoljno dobar u odnosu nanjegov loš učinak koji je usmrcivanje ljudskog embrijakoji je nevino ljudsko biće.

3"") Dakle, pogrešno je izvršiti pobačaj.

Argument opravdava sve one osude pobačaja koje Thomso-nova smatra pogrešnim. Prije svega, prema argumentu, pobačaj

8 1 Vidi isto, str. 148.82 Vidi isto, odj. II. • '•'•'. ' ' , ,83 Vidi isto, str. 143. '.••'• ;

84 Vidi isto, str. 143. ' '

e(jopustiv u slučaju u kojem je žena zatrudnjela nakon silo-f • čak kad žena ne bi željela usmrcivanje embrija, već bi že-^. samo njegovo odstranjenje i kad bi bila voljna da se on posta-• u umje t n u maternicu, ako bi bila dostupna, jer mogući namje-

^i dobri učinci, kao što su ugodan život žene, ili zaštita njezi-vanif časti itd., puke su očekivane posljedice, koje će uslijediti, akoopće budu uslijedile, kroz daljnje radnje drugih osoba, a nisu

U£jnCj samog pobačaja.85 Dalje, prema argumentu, pobačaj je ne-dopustiv također u slučaju u kojem je ugrožen život majke. Trećasoba ne smije ništa poduzeti u rečenom slučaju, jer su za nju

majka i djete jednako ljudska bića, u kojima je realizirana vrijed-nost ljudskog života, i svaki bi njen čin tražio izravni izbor protivljudskog života.86 Čak niti majka, kad bi to mogla, ne bi smjelasamu sebe pobaciti, jer niti ona ne smije namjeravati usmrcivanjeembrija kako bi spasila vlastiti život. Konačno, prema argumentu,histerektomija (kirurško odstranjenje maternice) bi bila dopuš-tena, jer se njezin loš učinak usmrćivanja embrija ne namjeravani kao cilj ni kao sredstvo, već je njezin postraničan učinak slu-čajan.87

Finnisovi zaključci o neispravnosti pobačaja lijepo ilustrirajuglavni problem njegove teorije. Moguće je da su zaključci kojeFinnis izvodi ispravni, ali svaki će od njegovih zaključaka brojnemislene osobe osporiti, u načelu, kao i u praksi, ne samo ljudi,što on opetovano tvrdi, koji nisu pažljivo promislili o njima ilikoji su zaslijepljeni vlastitim predrasudama, interesima ili kon-vencijama. Nerazrješeni spor o pobačaju u zapadnim demokra-cijama svjedoči o neodrživosti Finnisove tvrdnje da je njegovostajalište o neispravnosti pobačaja samoočevidno istinito.88 Tako-đer, Finnisov način argumentacije pokazuje svu proturječnostuloge koju prava imaju u njegovoj teoriji. Na jednoj strani, u teorijise pravima pridaje, barem retorički, značajna uloga. Na drugoj strani,°na se proglašavaju suvišnim u raspravi o sadržajnim pitanjima druš-tvene politike, kao što je to pitanje pobačaja.

85 Vidi isto, str. 143, 141.86 Vidi isto, str. 141.

Vidi isto, str. 145.f innisov zaključak o neispravnosti pobačaja odbacili bi čak neki autori koji

snivaju teoriju moralnosti na kršćanskom moralnom nasljeđu. Uporedi, primje-Of ' ^ a n Donagan, The Theory of Morality (Chicago and London: The Universitv

Chicago Press, 1977), str. 160-164.

204 205

Treći dio

NACRTTEORIJE LJUDSKIH PRAVA

9, Zaštita ljudskih prava

I Organizacija Ujedinjenih naroda i ljudska prava

Suvremena je ideja ljudskih prava nastala u vihoru drugogsvjetskog rata. U tom se ratu u punom svjetlu pokazao jedan odnajopasnijih aspekata nacizma, a to je nepoštovanje života i pravaosoba. Upravo je zbog toga rat protiv sila osovine bilo lako branitiu kategorijama očuvanja ljudskih prava. Sile su saveznice tvrdileu Deklaraciji Ujedinjenih naroda (1942) da je: »potpuna pobjedanad njihovim neprijateljima od bitna značaja za obranu života,slobode, nezavisnosti i vjerske slobode, kao i očuvanje prava čov-jeka i pravde u njihovim vlastitim, kao i u drugim zemljama, ida one sada vode zajedničku borbu protiv divljačkih i surovihsila koje nastoje potčiniti svijet«.1

Po okončanju rata, vjerovanje je u ljudska prava potvrđeno uPovelji Organizacije Ujedinjenih naroda (1945). U njenu članku1, stavak 3 navodi se da je jedna od svrha Organizacije Ujedi-njenih naroda »Ostvarivati međunarodnu suradnju rješavanjemmeđunarodnih problema gospodarske, socijalne, kulturne ili hu-manitarne prirode i razvijanjem i poticanjem poštovanja pravačovjeka i osnovnih sloboda za sve bez razlike rase, spola, jezikaili vjere.«2 U tu je svrhu 1946. godine unutar Gospodarskog isocijalnog vijeća ustanovljena Komisija za ljudska prava.

Komisija za ljudska prava dobila je zadaću izraditi nacrt Me-đunarodne povelje o ljudskim pravima. Komisija se sastala tri pu-

Prijevod teksta Deklaracije Ujedinjenih naroda vidi u Ujedinjene Nacije.Zbirka Dokumenata (1941-1945) (Arhiv za pravne i društvene nauke, Beograd,W47), str. 12.

2 Prijevod teksta Povelje Organizacije Ujedinjenih naroda vidi u Juraj Hrže-nJak (ur.), Međunarodni i evropski dokumenti o ljudskim pravima. Čovjek i njegovelobode upravnoj državi (Informator, Zagreb, 1992), str. 98-114; Dobriša Skok( U r ), Ljudska prava. Osnovni međunarodni dokumenti (Školske novine, Zagreb,1 9 % str. 19-26.

209

ta tijekom naredne dvije godine. Na drugom je zasjedanju Odčeno da se postavljena zadaća izrade Međunarodne povelje rskih prava podijeli u tri dijela: izradu Deklaracije, Pakta i J U đ "implementacije. Na trećem je zasjedanju održanom u Lake *?**cessu od 24. svibnja do 18. lipnja 1948. dovršen tekst nacrta rfklaracije. Gospodarsko i socijalno vijeće prihvatilo je nacrt rfklaracije i uputilo ga Generalnoj skupštini u njenom Trećem /dovnom zasjedanju održanom u Parizu od 21. rujna do 12. pros'6

ca 1948., koja ga je dostavila na raspravu Trećoj komisiji. U Treć "je komisiji rasprava o nacrtu zauzela 84 sjednice. Podnesen /veliki broj amandmana od kojih je samo mali broj bio prihvaćenbilo u cjelosti, bilo djelomice. U konačnoj je redakciji Treća ko'misija usvojila nacrt Deklaracije s 29 glasova i 7 uzdržanih, bezijednog glasa protiv. Generalna je skupština razmotrila nacrt De-klaracije na svojoj 183. sjednici, održanoj 10. prosinca 1948. i us-vojila ga, uz jednu izmjenu, koja se odnosila na članak 3 (pro-širenje Deklaracije na kolonijalne zemlje). Na konačnom je gla-sovanju nacrt Deklaracije usvojen sa 48 glasova, 8 delegacija seuzdržalo od glasovanja, a ni jedna delegacija nije glasovala protiv.Tako je usvojena Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima kao»zajednički standard postignuća za sve narode i sve nacije«.3

Među delegacijama država koje su se uzdržale od glasovanjabila je i delegacija tadašnje FNR Jugoslavije.4 Njezina je delegacijaizrazila nezadovoljstvo »individualističkim koncepcijama« na ko-jima je Deklaracija izrađena, »koje čovjeka promatraju kao izoli-ranog pojedinca, subjekta individualnih prava kao takvih, nezavis-no od svih ostalih društvenih uvjeta u kojima živi, i nezavisno, istotako, od svih ostalih društvenih snaga koje djeluju na njegov druš-tveni status«. Delegacija je zastupala stajalište da je lista ljudskihprava u Deklaraciji »vrlo siromašna u pogledu priznavanja socijal-nih prava«, te da je treba nadopuniti »sustavom socijalnih prava«.Delegacija je naročito inzistirala na tome da se uzmu u obzir pra-va nacionalnih zajednica kao kolektiviteta kojima pojedinci pripa-

3 Prijevod teksta Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima vidi u Dometi 25(5-6/1992), str. 233-235; Hrženjak (ur.), Međunarodni i evropski dokumenti oljudskim pravima, 123-126; Skok (ur.), Ljudska prava, str. 29-36. Za prikaz povijestiUniverzalne Deklaracije o ljudskim pravima, kao i ključna pitanja o kojim se ras-pravljalo prije njenog usvajanja, vidi, primjerice, J.P. Humphrev, Human Rights a""the United Nations: A Great Adventure (Dobbs Ferry, New York: Transnational Pu~blishers, 1984).

4 Vidi Stav delegacije FNRJ, Arhiv za pravne i društvene nauke (1/1949), s t f i

126-131.

210

;u jer je pojedinac pripadnik određenih širih zajednica, međuiinia je nacionalna zajednica jedna od najznačajnijih. Stoga

ojedincu trebaju biti priznata određena prava, ne samo kao izoli-nom pojedincu, već i kao pripadniku nacionalne zajednice, po-

lavito pravo na slobodno pripadanje svojoj nacionalnoj zajednici• nravo da za svoju nacionalnu zajednicu zahtijeva stvaranje uvjetakoji će omogućiti njezin slobodan razvitak. Tragično je da se naoodručju bivše države, čija se delegacija prije više od četiri de-etljeća zalagala za sveobuhvatnu i potpunu zaštitu nacionalnih

prava, ta prava nisu mogla ostvariti bez rata i gaženja ljudskogdostojanstva.

Upravo se u uvodu Univerzalne Deklaracije prešutno sugerirada je osnova ljudskih prava »prirođeno dostojanstvo« ljudske oso-be. To naknadno izričito sugeriraju uvodi u Međunarodni pakt oekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakto građanskim i političkim pravima, kao i neki drugi međunarodnidokumenti. Razlozi za pripisivanje prirođenog dostojanstva i ljud-skih prava ljudskoj osobi navedeni su u članku 1 Univerzalne De-klaracije: »Sva se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dosto-janstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svijesti i trebajupostupati jedni prema drugima u duhu bratstva.« Stoga se u član-ku 2 zabranjuje diskriminacija osoba na osnovi »rase, boje kože,spola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnogili socijalnog porijekla, imovine, rođenja ili drugog statusa ... poli-tičkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područjakojemu osoba pripada, bilo da je ono neovisno, pod staratelj-stvom, nesamoupravno ili se nalazi pod bilo kojim drugim ogra-ničenjem suverenosti«. Naredne odredbe članaka Deklaracije od-ređuju razna građanska, politička, ekonomska, socijalna i kultur-na prava.

Odredbe članaka 3 do 21 Deklaracije određuju sljedeća gra-đanska i politička prava: pravo na život, slobodu i osobnu sigur-nost; sloboda od ropstva ili potčinjenosti; sloboda od torture iliokrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupka ili kazne; pravona priznanje pravnog subjektiviteta; pravo na jednakost predzakonom i jednaku pravnu zaštitu; pravo na učinkovitu sudskuzaštitu; sloboda od samovoljnog uhićenja, pritvaranja ili progon-s t va; pravo na pravičnu i javnu sudsku raspravu pred nezavisnim' nepristranim sudom; pravo da se bude smatran nevinim dok sene dokaže krivnja; sloboda od retroaktivnih kaznenih zakona;loboda od samovoljnog uplitanja u privatni život, obitelj, dom

211

i prepisku ili od napada na čast i ugled i pravo na zaštitu zakoprotiv takvog uplitanja ili napada; sloboda kretanja i iZb na

stanovanja; sloboda napuštanja zemlje i povratka u zemlju; p r a ^na utočište od progona; pravo na državljanstvo; pravo na skl °panje braka i podizanje obitelji; pravo na imovinu i sloboda orisamovoljna oduzimanja imovine; sloboda misli, savjesti i religijsloboda mišljenja i izražavanja; pravo na slobodu mirnog zbor'i udruživanja; pravo sudjelovanja u upravljanju javnim poslovimasvoje zemlje; pravo jednake dostupnosti javne službe u svojojzemlji. '

Deklaracija je prvi međunarodni dokument u kojem su, poredklasičnih građanskih i političkih prava, sadržana i nova socijalnai ekonomska prava. U članku 22 Deklaracije navodi se da »Svatkokao pripadnik društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlaštenje na realizaciju, kroz nacionalne mjere i međunarodnu suradnjua u skladu s organizacijom i resursima svake države, ekonomskihsocijalnih i kulturnih prava neophodnih za svoj dignitet i slobo-dan razvoj svoje osobnosti.« Odredbe članaka 23 do 27 određujusljedeća ekonomska, socijalna i kulturna prava: pravo na rad, slo-bodan izbor zaposlenja, pravedne i zadovoljavajuće uvjete rada izaštitu od nezaposlnosti; pravo na jednaku plaću za jednak rad;pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu za rad i sredstvasocijalne zaštite; pravo na osnivanje ili pristupanje u radničke sin-dikate; pravo na odmor i dokolicu, razložno radno vrijeme i pe-riodični plaćeni odmor; pravo na odgovarajući životni standard ipravo na sigurnost u slučaju nedostatka sredstava za život; pravomajki i djece na staranje i pomoć; pravo na školovanje; pravoroditelja da biraju vrstu školovanja za svoju djecu; pravo na su-djelovanje u kulturnom životu u zajednici; pravo na zaštitu moral-nih i materijalnih interesa koji proističu iz vlastitog znanstvenog,književnog ili umjetničkog djela.

Mada su u Deklaraciji ljudska prava određena kao neotuđivaprava, odredba njezina članka 29, stavak 2 sadrži klauzulu kojadopušta njihova ograničavanja »u svrhu osiguravanja dužnog priz-navanja i poštovanja prava i sloboda drugih i zadovoljenja praved-nih zahtjeva moralnosti, javnog poretka i općeg blagostanja udemokratskom društvu«. Također se u istom članku, stavak 3, na-vodi da se ljudska prava ni u kojem slučaju ne smiju vršiti suprot-no svrhama i načelima Organizacije Ujedinjenih naroda. U De-klaraciji se također zabranjuje državama, skupinama ili osobamada samovoljno ograničavaju ljudska prava na ovaj ili onaj način-

Nfišta se u ovoj Deklaraciji ne smije tumačiti tako da povlači zahjlo koju državu, skupinu ili osobu bilo koje pravo da sudjeluje

bilo kojoj djelatnosti ili da obavi bilo koju radnju koja ima zacjlj uništenje bilo kojih prava i sloboda ovdje razloženih« (čla-nak 30).

Budući da Univerzalna deklaracija u formalnom smislu nijeobvezujući pravni akt, daljnja je djelatnost Organizacije Ujedi-njenih naroda na zaštiti ljudskih prava išla u pravcu obvezivanjadržava putem međunarodnih ugovora. Tako su 1966. godine usvo-jena dva najznačajnija međunarodna ugovora: Međunarodni pakt0 ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodnipakt o građanskim i političkim pravima. Uz posljednji su usvojenadva fakultativna protokola: Fakultativni protokol uz Međunarod-ni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) i Drugi fakul-tativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkimpravima, kojega je cilj dokidanje smrtne kazne (1989). Sva ta če-tiri dokumenta predstavljaju razradu, ali i dopunu, odredbi Uni-verzalne deklaracije.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima progla-šava osobna, građanska i politička prava.5 Pakt sadrži dužu i od-ređeniju listu osobnih, građanskih i političkih prava nego što jeto slučaj u Univerzalnoj deklaraciji. Njegova lista uključuje slije-deća osobna, građanska i politička prava: pravo na život; slobodaod podvrgavanja mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili poniža-vajućem postupku ili kazni; sloboda od podvrgavanja, bez svojeslobodne privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima; slobodaod držanja u ropstvu, koja uključuje zabranu ropstva i trgovinerobljem u svim njihovim oblicima; sloboda od držanja u ropstvusličnom odnosu; sloboda od prisilnog ili obveznog rada; pravona slobodu i osobnu sigurnost koje uključuje slobodu od samo-

5 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima stupio je na snagu 1976.godine nakon što ga je ratificirao potreban broj (35) država. Prema podacimazaWjučno s 31. prosincem 1991., Pakt je ratificiralo 100 država. Prijevod teksta PaktavWi u Dometi 25 (5-6/1992), str. 242-251; Hraenjak (ur.), Međunarodni i evropskidokumenti o ljudskim pravima, 127-137; Skok (ur.), Ljudska prava, str. 54-76. ZaPrikaz odredbi članaka Pakta, vidi Louis Henkin (ed.), The International Bili ofHuman Rights: The Convenant on Civil and Political Rights (New York: Columbiau<iiversjty Press, 1981); R.B. Lillich, »Civil Rights«, u Theodor Meron (ed.),H^man Rights in International Law: Legal and Policy Issues (Oxford: Oxford Univer-?"y Press, 1984), str. 115-170, (sadrži bibliografiju na str. 168-170); Theodor

er°n, Human Rights Law-Making in the United Nations. A Critiaue of InstrumentsandProcess (Oxford: Clarendon Press, 1986), str. 83-127.

212 213

voljnog lišenja slobode ili držanja u pritvoru i slobodu da

pisani zakonom, pravo da se u času lišenja slobode bude ^bude lišen slobode, osim zbog razloga i po postupku koji su ne

viješten o razlozima toga lišenja slobode i da bude saopćenatužba, pravo osobe lišene slobode da u najkraćem roku bud -^vedena pred suca ili drugi organ koji je zakonom ovlašten v <Z-sudsku vlast i treba, unutar razumnog roka, biti suđena ili O s ]

U l

bodena, pravo osobe lišene slobode ili osobe koja se nalazi u n •tvoru da se obrati sudu u svrhu da sud bezodložno odluči o ?konitosti njena zatvaranja i da naredi njeno puštanje na slobodu ako je pritvor nezakonit, pravo žrtve nezakonitog lišenislobode ili pritvora na zadovoljenje; pravo osobe lišene slobodeda se s njom postupa čovječno i s poštovanjem prirođenog do-stojanstva čovječje osobe; sloboda od zatvaranja zbog nemoguć-nosti ispunjenja ugovorne obveze; pravo na slobodno kretanje iodabir boravišta unutar države; pravo napuštanja ma koje zemljeuključujući svoju vlastitu, i pravo ulaska u vlastitu zemlju; slobodastranca od protjerivanja iz države na čijem se području zakonitonalazi i mogućnost da iznese razloge protiv protjerivanja i da nje-gov predmet ispita nadležni organ ili osoba ili osobe koje ovajposebno odredi, te da za tu svrhu bude tu zastupan; pravo najednakost pred sudovima koje uključuje pravo da zakonom od-ređeni, nadležni, nezavisni i nepristrani sud pravično i javno ispitapredmet i odluči o opravdanosti svake kaznene optužbe koja jeprotiv nekoga podignuta, ili spora o građanskopravnim pravimai obvezama; minimalna prava optuženog zbog kaznenog djela kojauključuju pravo da bude u najkraćem roku obaviješten, u jezikukoji razumije i potanko, o prirodi i razlozima optužbe protiv nje-ga, pravo da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripre-manje svoje odbrane i za općenje s braniocem po vlastitu izboru,pravo da mu se sudi bez prekomjernog odlaganja, pravo da muse sudi u njegovoj prisutnosti i da se brani sam ili uz pomoć bra-nitelja po svom vlastitu izboru, a ako nema branitelja, da budeupućen o svojem pravu da ga ima, i da mu bude dodijeljen bra-nitelj po službenoj dužnosti, uvijek kad to traže interesi pravde,i to besplatno ako nema sredstava da ga plati, pravo da ispitujeili da dade ispitati svjedoke optužbe i da postigne dolazak i ispiti-vanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,pravo da ima besplatnu pomoć tumača, ako ne razumije ili ne g0'vori jezik koji se upotrebljava u sudu, pravo da ga se ne sili nasvjedočenje protiv sebe ili na priznavanje krivnje; pravo onog tk

214

rOglašen krivim za neko djelo da proglašenje njegove krivnjef gZne ispita sud u skladu sa zakonom; pravo osobe koja je iz-li 7ala kaznu na nadoknadu štete u skladu sa zakonom, ako je

načna kaznena osuda kasnije poništena ili uslijedi pomilovanje,

jer neka nova ili novootkrivena činjenica dokazuje da je došlo0 sudske zablude, osim ako se dokaže da se njoj ima potpuno

... djelomično pripisati što nepoznata činjenica nije u pravo dobatkrivena; sloboda od ponovnog progona ili kazne za djelo zbog

. ojega je već netko bio konačno osuđen ili oslobođen u skladuzakonom ili postupkom bilo koje zemlje; sloboda od osude za

fine ili propuste koji nisu, ni po domaćem ni po međunardonomnravu, bili kazneno djelo u doba počinjenja, kao i određivanja te-že kazne od one koja je bila primjenjivana kad je kazneno djelopočinjeno; pravo na priznanje pravne osobnosti; sloboda od sa-movoljnog ili nezakonitog miješanja u privatni život, obitelj ilidopisivanje, ili nezakonitih napadaja na čast i ugled, kao i pravona zakonsku zaštitu protiv ovakvog miješanja ili napadaja; pravona slobodu misli, savjesti i vjere, koje uključuje slobodu da se imaili prihvati neka vjera ili uvjerenje po vlastitom izboru, sloboduda se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno,očituje svoju vjeru ili uvjerenje bogoslužjem, obredima, praktič-nim vršenjem ili učenjem, i slobodu od prinude koja bi moglakrnjiti slobodu da se ima ili prihvati vjera ili vjerovanje po vlas-titom izboru; sloboda od uznemiravanja zbog svojih mišljenja;pravo na slobodu izražavanja koja uključuje slobodu da se traži,dobiva i širi obavještenja i misli svake vrste, bez obzira na granice,usmeno, pismeno, tiskom ili u umjetničkom obliku, ili bilo kojimdrugim sredstvima po vlastitom izboru; pravo mirnog okupljanja;pravo na slobodu udruživanja uključujući pravo osnivanja sin-dikata ili pristupanja sindikatima radi zaštite svojih interesa; pra-vo muškaraca i žena da u dobi bračne zrelosti stupaju u brak iosnuju obitelj; prava djeteta koja uključuju pravo na mjere zašti-te kakve zahtijeva njegov položaj malodobnika, pravo da buderegistrirano odmah poslije poroda i da ima ime i pravo da steknedržavljanstvo; pravo i mogućnost sudjelovanja u vođenju javnihPoslova, izravno ili preko slobodnih izabranih predstavnika; pravoda se bira i bude biran na pošteno provedenim izborima s općim1 Jednakim pravom glasa i tajnim glasovanjem, koji osiguravajus'obodno izražavanje volje birača; pravo pristupa javnim služ-bama svoje zemlje, uz opće uvjete jednakosti; pravo etničkih,vJerskih ili jezičnih manjina, u državama gdje postoje takve ma-

215

njine, da zajedno s ostalima pripadnicima svoje skupine imajuvlastiti kulturni život, da ispovijedaju i održavaju svoju vlast^vjeru ili da se služe svojim vlastitim jezikom. u

U Paktu se dopušteni razlozi ograničavanja prava navodečlanka do članka, u konjunkciji s određenjem pojedinog nraTako se, primjerice, u odredbi članka 19, stavak 3, navodi da prana slobodu izražavanja može biti ograničeno temeljem zakona zbopoštovanja prava ili ugleda drugih, zaštite državne sigurnosti javnog poretka, javnog zdravlja i morala. Manje više isti su razloz'ograničavanja dopušteni za ograničavanje prava na slobodu kretanja, slobodu izbora boravišta, slobodu javnog izražavanja vjere iijuvjerenja, prava na slobodu mirnog zbora i prava na sloboduudruživanja.

Posebno je pitanje ograničavanja ljudskih prava u slučaju pos-tojanja izvanredne javne opasnosti u državi. U članku 4, stavak1 Pakta navodi se: »U doba izvanredne javne opasnosti kojaugrožava opstanak naroda i čije je postojanje službeno progla-šeno, države stranke ovoga Pakta mogu, u opsegu koji je strogoodređen potrebama situacije, poduzeti mjere koje ukidaju njihoveobveze iz ovoga Pakta uz uvjet da te mjere nisu nespojive s nji-hovim ostalim obvezama po međunarodnom pravu i ne povlačediskriminaciju jedino na temelju rase, boje kože, spola, jezika,vjere ili socijalnog porijekla«. Ali, odredba istog članka, stavak2, zabranjuje ukidanje temeljem prethodne odredbe sljedećih pra-va i sloboda: prava na život; prava protiv mučenja ili ponižava-jućeg postupanja ili kažnjavanja; prava na slobodu od podvr-gavanja medicinskim ili znanstvenim eksperimentima bez svogpristanka; prava protiv ropstva i ropstvu slična odnosa; slobodeod zatvaranja zbog toga što se nije u stanju ispuniti ugovornuobvezu; prava protiv retroaktivnih krivičnih zakona; prava napriznavanje pravne osobnosti; i prava na slobodu misli, savjestii vjere. Budući da ta prava i slobode imaju prvenstvo čak predvrijednosti opstanka države, ona se mogu smatrati apsolutnimljudskim pravima.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima pred"viđa osnivanje Odbora za ljudska prava u svrhu nadzora nad pr°"vođenjem odredaba Pakta.6 Odbor se sastoji od 18 članova, ne-

6 Za organizaciju, postupke i djelovanje Odbora za ljudska prava, vidi D° f f l

McGoldrick, The Human Rights Committee. Its Rok in the Development ofthe lnte

tional Covenant on Civil and Politicial Rights (Oxford: Clarendon Press, 1991)-

ovisnih pojedinaca koje biraju same države stranke i ima dvojakunadležnost. Prije svega, Odbor prima i zahtijeva od država stra-naka izvještaje o mjerama za provedbu Pakta, razmatra ih na svo-jim sjednicama i o njima ispituje predstavnike država. Odbornema pravo donositi pravno obvezujuće odluke, već može dati

rjmjedbe državama strankama, ili Gospodarskom i socijalnomvijeću.

Uz poseban pristanak država, Odbor također djeluje kao or-gan mirnog rješavanja sporova između država. U tom postupkuOdbor prima priopćenja drugih država o nepoštivanju Pakta, uzuvjet reciprociteta, te nastoji dovesti do direktnog kontakta dvijuzainteresiranih država. Ukoliko u tom svom nastojanju ne uspije,Odbor sam razmatra sporna priopćenja i podnosi izvještaj drža-vama strankama. Ukoliko ni tada ne uspije mirno riješiti sporkoji je nastao u svezi s priopćenjima, osniva se, prema Paktu, adhoc Komisija za mirenje koja nastoji konačno riješiti spor.

Države koje su stranke Fakultativnog protokola, uz Međun-arodni pakt o građanskim i političkim pravima, preuzimaju do-datne obveze u pogledu osiguranja izvršenja odredaba Pakta.7

One priznaju pravo Odboru za ljudska prava da prima peticijepojedinaca koji su bili žrtve kršenja odredaba Pakta, a spadajupod vlast države stranke Protokola. Zahtjev može podnijeti samoonaj pojedinac koji može dokazati da je bio žrtva kršenja nekogPaktom zajamčenog prava, te da je prethodno iskoristio sve re-dovne pravne lijekove pred organima države protiv koje se žali.Odbor dostavlja zahtjev odnosnoj državi, te na temelju obostra-nog očitovanja razmatra zahtjev i sastavlja izvještaj.

Nedavno je pravo na život ojačano Drugim fakultativnim pro-tokolom, uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pra-gma, kojeg je cilj dokidanje smrtne kazne.8 U njegovu se uvodunapominje da »članak 6 Međunarodnog pakta o građanskim i

Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravimapUP'o je na snagu 1976. godine nakon što gaje ratificirao potreban broj (35) država.f

r e t n a podacima zaključno s 31. prosincem 1991., Fakultativni protokol je rati-«-iralo 60 država. Prijevod teksta Fakultativnog protokola vidi u Dometi 25 (5-

"2), str. 252-253; Hrženjak (ur.), Međunarodni i evropski dokumenti o ljudskimpravifna, 137-139; Skok (ur.), Ljudska prava, str. 77-81.

Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkimvima, kojeg je cilj dokidanje smrtne kazne stupio je na snagu 1991. godine, nakonSa je ratificirao potreban broj (10) država. Prijevod teksta Drugog fakultativnog

ot°kola vidi u Dometi 25 (5-6/1992), str. 254-255.

216 217

političkim pravima spominje dokidanje smrtne kaznekoje izrazito upućuju na to da je dokidanje poželjno« i iž^"*1

uvjerenje »da se sve mjere dokidanja smrtne kazne trebaju ^trati napretkom u uživanju prava na život«. Protokol dcsmrtnu kaznu, a država stranka može dati rezervu u trenutku'pisivanja ili pristupanja Protokolu da će primjenjivati smrt"'kaznu jedino u vrijeme rata, prema presudi za najteži zločin vo ^naravi počinjen za vrijeme rata.

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim prvima proglašava ekonomska, socijalna i kulturna prava.9 U uvodPakta navodi se da ideal ljudskih prava može biti ostvaren sam»ako su stvoreni uvjeti prema kojima svatko može uživati svojaekonomska, socijalna i kulturna prava, jednako kao i svoja gra-đanska i politička prava«. Istu odredbu sadrži i Međunarodni pakt0 građanskim i političkim pravima, ali s obrnutim redoslijedomnavođenja dviju skupina prava.

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pra-vima sadrži dužu i određeniju listu ekonomskih, socijalnih i kul-turnih prava, nego što je to slučaj u Univerzalnoj deklaraciji.Njegova lista uključuje sljedeća ekonomska, socijalna i kulturnaprava: pravo na rad koje uključuje pravo na mogućnost da sezasluži dovoljno za život, slobodno izabranim ili prihvaćenimradom; pravo na pravedne i povoljne uvjete rada koji osiguravajunaknadu koja, kao minimum osigurava pravičnu plaću i jednakunaknadu za rad jednake vrlj'ednosti i pristojan život, sigurne izdrave uvjete rada, jednaku mogućnost unapređenja u zaposlenjuna odgovarajući viši stupanj, jedino uzimajući u obzir navršenegodine službe i sposobnosti, odmor, slobodno vrijeme, razumnoograničenje radnog vremena i povremene plaćene dopuste, kao1 naknadu za javne praznike; pravo na osnivanje i stupanje u sindi-kate i pravo sindikata na osnivanje nacionalne federacije ili kon-federacije i pravo ovih na osnivanje međunarodnih sindikalnih

9 Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima stupio jena snagu 1976. godine nakon što gaje ratificirao potreban broj (35) država. Premapodacima zaključno s 31. prosincem 1991., Pakt su ratificirale 104 države. Prijevodteksta Pakta vidi u Dometi 25 (5-6/1992), str. 236-241; Hrženjak (ur.), Međunarodnii evropski dokumenti o ljudskim pravima, 140-145; Skok (ur.), Ljudska prava, s •82-94. Za prikaz odredbi članaka Pakta, vidi, primjerice, D.M. Trubek, »Econoffl^Social, and Cultural Rights in the Third World: Human Rights Law and Hum^Needs Programs«, u Meron (ed.), Human Rights in International Law, naročito210-223, (sadrži bibliografiju na str. 263-271).

ija ili stupanja u njih; pravo na štrajk; pravo na socijalnu0

u r n ost, uključujući pravo na socijalno osiguranje; pravo obiteljiS zaštitu i pomoć, napose za njezino osnivanje i dok je ona

, o Vorna za uzdržavanje i odgoj djece koja su joj na brizi; pravoaiki na posebnu zaštitu kroz razumno vrijeme, prije i poslijeoroda djeteta, tijekom kojeg treba majkama koje rade dati pla-

'£ni dopust ili dopust s primjerenim blagodatima socijalnog osi-uranja; pravo djece i mladeži na posebne mjere zaštite i pomoći

Lje uključuju njihovu zaštitu od ekonomskog i socijalnog izrablji-n ; 3 ) kažnjavanje njihovog zapošljavanja u radu koji je štetannjihov moral ili zdravlje, ili je opasan za život, ili može škoditi

n,jhovu normalnom razvoju, i zabranu i kažnjavanje plaćene upo-trebe dječjeg rada ispod određene dobne granice; pravo na životnistandard dovoljan za sebe i svoju obitelj, što uključuje primjerenuhranu, odjeću i stan, kao i stalno poboljšanje životnih uvjeta;pravo na najvišu dostižnu mjeru tjelesnog i duševnog zdravlja kojatraži smanjenje postotka mrtvorođenčadi i pomora djece, te zdravrazvitak djeteta, poboljšanje svih oblika higijene okoline i indus-trijske higijene, sprječavanje, liječenje i suzbijanje epidemičkih,endemičkih i drugih bolesti, kao i za stvaranje uvjeta koji bi svimaosigurali liječničke usluge i njegu u slučaju bolesti; pravo na ško-lovanje koje uključuje obvezno i besplatno osnovno školovanje,općedostupnost srednje nastave, jednaku dostupnost više nastaveprema sposobnostima; sloboda roditelja i zakonskih skrbnika da,mimo škola koje su osnovali javni organi, izaberu za svoju djecudruge škole koje su u skladu s minimalnim normativima nasta-ve kako su određeni ili odobreni od strane države i da osigurajuvjerski i moralni odgoj svoje djece, u skladu sa svojim vlastitimuvjerenjima; pravo na sudjelovanje u kulturnom životu i koriš-tenje znanstvenog napretka i njegove primjene, kao i korištenjezaštite moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz znanstve-n°g, književnog ili umjetničkog stvaranja kojemu je netko autor;sloboda znanstvenog istraživanja i stvaralačke djelatnosti.

Obveza država stranaka Pakta na polju ekonomskih, socijalnih' kulturnih prava, uvjetovana je sredstvima kojima one raspolažu.Prema članku 2, stavak 1 Pakta, svaka država stranka »obvezujeSe da, pojedinačno i putem međunarodne pomoći i suradnje,naPose ekonomske i tehničke, do najviše mogućnosti svojih ras-P°loživih sredstava, poradi na tome da se postepeno postignePuno ostvarenje prava koja su priznata«. Ipak, doseg je te uvje-t0vanosti obveze država stranaka ograničen. Primjerice, ako su

218 219

sredstva kojima država stranka raspolaže dovoljna da omooneki stupanj uživanja nekog prava, tad to mora biti pod okolno ^ma koje nisu diskriminatorne prema njezinim građanima, član '2, stavak 2 Pakta traži od država stranaka da jamče da će ta n r a

biti vršena bez diskriminacije na temelju rase, boje kože, spola

jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog iij s 'cijalnog podrijetla, imovine, roda ili koje druge okolnosti. T̂ uđer, članak 3, koji određuje afirmativne mjere da se osigura jednakost prava muškaraca i žena nije podložan uvjetu raspoloživostisredstava.

Glavna je obveza država stranaka Pakta provoditi njegoveodredbe na državnoj ravni. Glavno je sredstvo promicanja pro-vedbe te obveze država stranaka Pakta njihova dužnost da izvješ-ćuju Gospodarsko i socijalno vijeće Organizacije Ujedinjenih na-roda. Države stranke su dužne podnositi izvješća o mjerama kojesu usvojile radi provođenja odredbi Pakta, te o postignućima uostvarivanju prava predviđenih Paktom. Gospodarsko i socijalnovijeće može državama strankama davati preporuke i savjete usvezi s provedbom odredbi Pakta.

Kako Pakt izrijekom ne predviđa ustanovljenje posebnog tijelakoje bi pomagalo Gospodarskom i socijalnom vijeću u tom poslu,ono je 1985. godine ustanovilo Odbor za ekonomska, socijalna ikulturna prava. Glavna je zadaća Odbora da na osnovi stečenesveobuhvatne slike stanja u državi stranci, preporuča najučinko-vitiju provedbu njezinih obveza prema Paktu. Odbor je započeosvojim radom 1987. godine.

Unutar Organizacije Ujedinjenih naroda usvojeni su i brojniposebni dokumenti o ljudskim pravima koji se odnose na zaštitupojedinih prava, osoba ili skupina osoba, ili ukidanje, spriječa-vanje ili suzbijanje pojedinih zloglasnih praksi. Za razliku od Me-đunarodnih paktova, koji zajedno s Univerzalnom deklaracijompredstavljaju jedan opći kodeks ljudskih prava, drugi se među-narodni dokumenti o ljudskim pravima odnose na zaštitu poje-dinih prava, osoba ili skupina osoba, ili ukidanje, spriječavanjeili suzbijanje pojedinih zloglasnih praksi.10

10 Razvrstani prema posebnim ciljevima njihove zaštite ti su dokumenti kakoslijedi. Pravo na samoodređenje: Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnimzemljama i narodima (1960). Pravo na život: Konvencija o sprječavanju i kažnjava-nju zločina genocida (1948); Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina

220

T Vijeće Europe i ljudska prava

pored zaštite ljudskih prava unutar Organizacije Ujedinjeniharoda, postoji zaštita ljudskih prava unutar regionalnih organi-ma. Ishodište je za regionalnu zaštitu članak 52 Povelje Or-

anizacije Ujedinjenih naroda koji omogućuje »postojanje regio-

otiv čovječanstva (1968); Međunarodna konvencija protiv uzimanja talaca (1979).ukidanje ropstva u svim njegovim oblicima i sprječavanje i suzbijanje trgovine

obljem: Konvencija o ropstvu (1926); Protokol kojim se dopunjuje Konvencija oropstvu potpisana u Genevi 25. rujna 1926. (1953); Konvencija o ropstvu dopunjenaProtokolom (1953); Dopunska konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem iustanova i praksi sličnih ropstvu (1956); Konvencija o suzbijanju trgovine osobamaj iskorištavanja prostitucije drugih (1949). Ukidanje prisilnog ili obvezatnog rada:Konvencija o ukidanju prisilnog rada, Br. 105, (1957); Konvencija o jednakompostupanju sa državljanima i strancima na području socijalnog osiguranja, Br. 118,(1962). Sloboda od torture ili okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ilikažnjavanja: Standardna minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima(1955); Deklaracija o zaštiti svih osoba od torture i drugih surovih, neljudskih iliponižavajućih kazni i postupaka (1977); Konvencija protiv torture i drugih surovih,neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka (1984). Položaj izbjeglica: Konvencijao statusu izbjeglica (1951); Protokol koji se odnosi na status izbjeglica (1967);Deklaracija o teritorijalnom azilu (1967). Pravo na državljanstvo: Konvencija osmanjenju broja osoba bez državljanstva (1961); Konvencija o statusu osoba bezdržavljanstva (1954). Sloboda mišljenja i izražavanja: Konvencija o međunarodnompravu na ispravku (1952). Sloboda udruživanja: Konvencija o slobodi udruživanja izaštiti prava na organiziranje, Br. 87, (1948); Konvencija o pravu na organiziranje ikolektivno dogovaranje, Br. 98, (1949); Konvencija o zastupnicima radnika, Br. 135,(1971). Pravo na rad: Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zapošljavanje izanimanje, Br. 111, (1958); Konvencija o politici zapošljavanja, Br. 122, (1964). Pra-vo na obrazovanje: Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju (1960); Protokoluz Konvenciju protiv diskriminacije u obrazovanju (1962); Deklaracija o načelimameđunarodne kulturne suradnje (1966). Pravo na zdravlje: Deklaracija o ljudskomokružju (1972). Sloboda od gladi: Univerzalna deklaracija o iskorijenjivanju gladi ineishranjenosti (1974). Prava djeteta: Deklaracija o pravima djeteta (1959); Kon-vencija o pravima djeteta (1989). Prava mentalno zaostalih osoba: Deklaracija opravima mentalno zaostalih osoba (1971). Prava invalida: Deklaracija o pravimainvalida (1975). Ukidanje rasizma i rasne diskriminacije: Deklaracija o ukidanju svihoblika rasne diskriminacije (1963); Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblikarasne diskriminacije (1965). Suzbijanje apartheida: Međunarodna konvencija o suz-bijanju i kažnjavanju zločina apartheida (1973); Međunarodna deklaracija protivapartheida u sportu (1977). Ukidanje nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjereili uvjerenja: Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije natemelju vjere ili uvjerenja (1981). Prava žena: Deklaracija o eliminiranju diskrimi-nacije žena (1967); Konvencija o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena (1979);Konvencija o političkim pravima žena (1952); Konvencija o državljanstvu udatihžena (1957); Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj dobi za brak i registracijitopljenih brakova (1962); Konvencija o jednakom nagrađivanju muške i žensker a dne snage za rad jednake vrijednosti, Br. 100, (1951). Prijevode tekstova nekih odl'h dokumenata vidi u: Hrženjak (ur.), Međunarodni i evropski dokumenti o ljudskimPi Skok (ur.), Ljudska prava.

221

nalnih sporazuma ili ustanova za rješavanje predmeta koji se tičuodržavanja međunarodnog mira i sigurnosti, a koji su pogodni za

regionalnu akciju, time da su ti sporazumi ili ustanove i njihovodjelovanje u skladu s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda«.Regionalna je zaštita ljudskih prava ustanovljena unutar VijećaEurope, Organizacije američkih država i Organizacije afričkog je-dinstva. Međutim, još nije ustanovljena regionalna zaštita ljudskihprava unutar Lige arapskih država, kao i za područja Srednjegistoka i Azije. Glavni su regionalni dokumenti o ljudskim pravi-ma: Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnihsloboda (1950); Američka konvencija o ljudskim pravima (1969);i Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda (1981)."

Prema široko usvojenom mišljenju, europski je sustav zaštiteljudskih prava najrazvijeniji sustav. Europska konvencija za zaš-titu ljudskih prava i temeljnih sloboda donesena je 4. studenog1950. godine u Rimu, a kasnije je dopunjavana protokolima (postojijedanaest takvih protokola).12 Mada je predložak za sastavljanjeEuropske konvencije bila Univerzalna deklaracija, ipak postojeznačajne razlike između ta dva dokumenta. Za razliku od listeljudskih prava Univerzalne deklaracije, koja sadrži razna ljudskaprava, lista ljudskih prava Europske konvencije sadrži uglavnomgrađanska i politička prava. Odredbe članaka 2 do 14 Konvencije

11 Za prikaz zaštite ljudskih prava unutar regionalnih organizacija, vidi, pri-mjerice: Thomas Buergenthal, »The Inter-American System for the Protection ofHuman Rights«, u Meron (ed.), Human Rights in International Law, str. 439-493;R.E. Howard, Human Rights in Commonwealth Africa (Totowa, New Jersey: Row-man & Littlefield, 1986); L.J. LeBlanc, The OAS and the Protection of Human Rights(The Hague; Martinus Nijhoff, 1977); Karsten Luthke und Bernd Thomsen (hrsg.),Der regionale Menschenrechtsshutz in Afrika, Amerika, und Europa (Frankfurt amMain: Fischer Taschenbuch Verlag, 1988); A.G. Mower, Jr., Regional Human Rights.A Comparative Study ofthe West European and Inter-American Systems (New York,Westport, London: Greenvvood Press, 1991); A.H. Robertson, Human Rights inEurope 2nd ed. (Manchester: Manchester Universitv Press, 1976); C.E. Welch, Jr.,and R.I. Meltzer (eds.), Human Rights and Development in Africa (Albanv, NewYork: State Universitv of New York Press, Albanv, 1984).

12 Prijevod teksta Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnihsloboda s Protokolima vidi u Dometi 25 (5-6/1992), str. 256-275. Za Europskukonvenciju, vidi: Fred Castberg, The European Convention on Human Rwls

(Leiden: Sijthoff, 1974); Mireille Delmas-Marty (ed.), The European Convention forthe Protection of Human Rights (Dordrecht, Boston, London: Martinus Nijhoff P u 'blishers, 1992); A.Z. Drezemczevvski, European Human Rights Convention in Do-mestic Law. A Comparative Study (Oxford: Clarendon Press, 1983); J.E.S. Favrcett'The Apllication ofthe European Convention on Human Rights, 2nd ed., (Oxfor^Oxford Universitv Press, 1987); Rosalyn Higgins, »The European Convention\°Human Rights«, u Meron (ed.), Human Rights in International Law, str. 495-5

222

određuju sljedeća takva prava: pravo na život; sloboda od mučenjaili neljudskog ili ponižavajućeg postupka ili kazne; sloboda odropstva ili potčinjenosti; sloboda od prisilnog ili obveznog rada;pravo na slobodu i osobnu sigurnost koje uključuje prava uhiće-nog da bude obaviješten u najkraćem roku i na jeziku koji razu-mije o razlozima svoga uhićenja i optužbi protiv sebe, da budeizveden pred suca ili drugog službenika kojeg zakon ovlašćuje daobavlja sudsku vlast i da mu se sudi u razumnom roku ili da budepušten na slobodu za vrijeme postupka, da sud bezodložno odluči0 zakonitosti njegova zatvaranja i naredi njegovo puštanje akoje zatvaranje nezakonito, te da ostvari pravo na zadovoljenje akoje bio žrtva uhićenja ili zatvaranja koji su u suprotnosti s nave-denim načelima; pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnomroku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zako-nom; pravo da se smatra nevinim sve dok se njegova krivnja nedokaže; minimalna prava optuženog zbog kaznenog djela kojauključuju njegova prava da bude u najkraćem roku obaviještenu jeziku koji razumije i potanko, o prirodi i razlozima optužbeprotiv njega, da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripre-manje svoje odbrane, da se osobno brani ili uz pomoć braniteljapo svom vlastitom izboru ili ako nema dovoljno sredstava da platibranitelja da ga besplatno brani odvjetnik po službenoj dužnosti,da ispituje ili da dade ispitati svjedoke optužbe i da postignedolazak i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao isvjedoka optužbe, te da ima besplatnu pomoć tumača ako ne ra-zumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu; slobodaod retroaktivnih krivičnih zakona; pravo na poštovanje privatnog1 obiteljskog života, stana i prepiske; sloboda misli, savjesti i vje-roispovijesti; pravo na slobodu izražavanja; pravo na slobodu mir-nog okupljanja i udruživanja koje uključuje pravo osnivanja ipristupanja sindikatima; pravo na sklapanje braka; pravo na efek-tivni pravni lijek.

Odgovarajućim odredbama Protokola br. 1 iz 1952., Protokolabr. 4 iz 1963. i Protokola br. 7 iz 1984., navedenim su pravimapridodana još sljedeća prava: pravo na mirno uživanje imovine;pravo na obrazovanje; pravo na povremene slobodne izbore sa taj-nirn glasovanjem za izbor zakonodavnog tijela; sloboda od lišava-la slobode zbog nesposobnosti ispunjenja ugovorne obveze; pra-vo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravišta; sloboda napuš-tanja zemlje; sloboda od protjerivanja s teritorija države i pravoulazka na teritorij države čiji je netko državljanin; sloboda stranca°d protjerivanja; pravo osuđenog za krivično djelo da njegova

223

osuda ili kazna bude predmetom revizije pred višim sudom; p r a

na nadoknadu štete u slučaju nepravedene osude; slobodaponovna suđenja ili kažnjavanja za djelo za koje je netko već h'osuđen ili oslobođen; jednaka prava bračnih drugova.

Za Konvenciju je karakterističan diferenciran pristup ogran-čavanju ljudskih prava. Konvencija sadrži opću klauzulu sličnonoj sadržanoj u odredbi članka 4 Međunarodnog pakta o g r a

danskim i političkim pravima. Prema odredbi članka 15 Konven-cije, u slučaju rata ili druge javne opasnosti koja ugrožava on.stanak naroda, država stranka smije poduzeti mjere kojim se uki-daju njene obveze prema Konvenciji, u mjeri koju strogo tražeprilike i pod uvjetom da te mjere nisu u sukobu s njenim drugimobvezama prema međunarodnom pravu. Međutim, država strankane smije čak ni u takvim slučajevima ukinuti pravo na život, pra-vo protiv mučenja ili ponižavajućeg postupka ili kažnjavanja, pra-vo protiv ropstva ili potčinjenosti, te pravo protiv retroaktivnihkrivičnih zakona. Prema Konvenciji, manji broj ljudskih pravaima prvenstvo pred vrijednosti opstanka naroda, nego što je toslučaj prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkimpravima.

U Konvenciji se drugi dopušteni razlozi za ograničavanje ljud-skih prava navode od članka do članka, u konjunkciji s određe-njem pojedinog prava. Tako se, primjerice, navodi da je dopuš-teno ograničavanje prava na poštovanje privatnog i obiteljskogživota, stana i prepiske koje je u skladu s zakonom i koje je po-trebno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti,javne sigurnosti ili ekonomskog blagostanja zemlje, za spriječa-vanje nereda ili zločina, za zaštitu zdravlja ili morala, ili za zaštituprava i sloboda drugih (članak 8, stavak 2). Sloboda ispovijedanjavjere može biti podvrgnuta ograničenjima koja su propisana za-konom i koja su potrebna u demokratskom društvu u interesujavne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zazaštitu prava i sloboda drugih (članak 9, stavak 2). Pravo naslobodu izražavanja može biti podvrgnuto ograničenjima propi-sanim zakonom koja su potrebna u demokratskom društvu, u in-teresu nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnesigurnosti, za spriječavanje nereda ili zločina, za zaštitu zdravljaili morala, za zaštitu ugleda ili prava drugih, za spriječavanje ši-renja povjerljive informacije, ili za očuvanje autoriteta i ne-pristranosti pravosuđa (članak 10, stavak 2). Pravo na slobodumirnog okupljanja i slobodu udruživanja može biti podvrgnuto

224

ograničenjima koja su u skladu sa zakonom i koja su potrebnademokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti ili jav-

e sigurnosti, za spriječavanje nereda ili zločina, za zaštitu zdrav-ija ili morala, ili za zaštitu prava i sloboda drugih (članak 11,stavak 2). Manje više isti se razlozi ograničavanja navode kad serađi o drugim ljudskim pravima.

pored dopuštenih razloga za ograničavanje ljudskih prava, ukonvenciji se navode i izuzeci od opsega ili određenja prava kojiograničavaju pravo o kojem se radi. Tako se, primjerice, u odredbičlanka 2, stavak 2 Konvencije koja određuje pravo na život navodija se neće smatrati da je to pravo prekršeno kad je lišavanjegvota rezultiralo iz uporabe sile koja je apsolutno potrebna: a)za obranu bilo koje osobe od protivpravna nasilja; b) za zakonitouhićenje ili spriječavanja bijega zakonito pritvorene osobe; c) zazakonitu radnju poduzetu u svrhu ugušenja pobune ili ustanka.S tim u svezi može se primjetiti sljedeće. Prvo, dokidanje jesmrtne kazne, osim za zakonom određena djela počinjena za vrije-me rata ili neposredne ratne opasnosti, proglašeno Protokolombr. 6 iz 1983. Drugo, niti u jednom drugom međunarodnom do-kumentu ne postoji odredba slična odredbi iz točke b. Treće, zaš-tita prava na život ne uključuje zaštitu prava na život nerođenadjeteta.

Za razliku od Univerzalne deklaracije i Međunarodnih pak-tova, Konvencija predviđa stroži mehanizam provođenja i nad-zora. Konvencijom su ustanovljena dva organa koja su nadležnaza vršenje nadzora nad provođenjem njezinih odredbi od stranepojedinih država stranaka: Komisija za ljudska prava i Sud zaljudska prava.

Sjedište je Europske komisije za ljudska prava u Strasbourgu.Komisija se sastoji od onoliko članova koliko Europska konven-cija ima stranaka. Bira ih Komitet ministara Vijeća Europe, iz re-dova stručno i moralno podobnih osoba (uglavnom suci i profe-sori prava) na 6 godina, uz mogućnost reizbora. Kao i u drugimsličnim međunarodnim organima, članovi Komisije djeluju u osob-nom svojstvu, a ne kao predstavnici svojih država.

Postupak pred Komisijom može se pokrenuti na dva načina.Prvo, svaka stranka može pokrenuti postupak protiv svake drugestranke za koju tvrdi da je povrijedila neko Konvencijom zašti-t n o pravo. Pritom nije važno državljanstvo osobe čije je pravoPovrijeđeno. Drugo, uz poseban pristanak države stranke na os-novi članka 25, postupak pred Komisijom može pokrenuti i po-

225

jedinac, skupina pojedinaca, ili nevladina organizacija. Pojedinac

mora dokazati da je upravo on žrtva navodnog kršenja, da je is_koristio sve redovne pravne lijekove u odnosnoj državi, te da seu pogledu njegovog zahtjeva ne vodi postupak pred nekim drugihorganom.

Nakon što Komisija utvrdi da je zahtjev dopustiv, pristupautvrđivanju njegove osnovanosti. Ona teži utvrđivanju činjenicai mirnom rješenju spora, naročito kad se radi o postupku na ini-cijativu stranaka. Ukoliko u tome uspije, Komisija izdaje i javnoobjavljuje svoj izvještaj. Ukoliko, međutim, ne uspije u postizanjumirnog rješenja, ona može ili uputiti predmet Komitetu ministaraVijeća Europe, ili pokrenuti spor pred Europskim sudom za ljud-ska prava. Prvo rješenje obično dolazi u obzir ukoliko Komisijautvrdi da nema kršenja Konvencije, a drugo u slučaju spora otumačenju i primjeni Konvencije.

Europski sud za ljudska prava djeluje od 1959. godine i, kaoi Komisija, ima sjedište u Strasbourgu. Broj sudaca Suda odgovarabroju članica Vijeća Europe.13 Bira ih Savjetodavna skupština Vi-jeća Europe na vrijeme od 9 godina, s mogućnošću reizbora. Nji-hova se neovisnost osigurava položajem funkcionara Vijeća, kojeih plaća za vrijeme trajanja njihova mandata. Nadležnost Sudarationae materiae odnosi se na sporove o tumačenju ili primjeniKonvencije. Sud može odlučivati i o naknadi štete, ukoliko za topostoji osnov. Nadležnost Suda rationae personae ne postoji uodnosu na sve države stranke, već samo u odnosu na one kojenjegovu nadležnost izrijekom prihvate. Temeljem članka 46 Kon-vencije, svaka država može u svako vrijeme izjaviti da prihvaćaipso facto obveznu nadležnost Suda za sve buduće sporove o tu-mačenju i primjeni Konvencije. Stranke mogu, također, i naknad-no dati svoj pristanak na nadležnost Suda, nakon što je spor većnastao.

Aktivnu legitimaciju pred Sudom ima, s obzirom na izmjeneKonvencije usvojene Protokolom br. 9 iz 1990. godine, veći krugsubjekata. Dok je prema Konvenciji postupak pred Sudom mogaootpočeti na zahtjev Komisije ili samih stranaka, sada to pravoima: a) Komisija, b) stranka čiji je državljanin navodna žrtva, c)stranka koja je pokrenula postupak pred Komisijom, d) stranka

13 Za Europski sud za ljudska prava, vidi više J.G. Merrils, The DevelopmenttiInternational Law by the European Court of Human Rights (Manchester: ManchesUniversity Press, 1988).

226

protiv koje je upućena žalba ili e) osoba, skupina osoba, ili nev-ladina organizacija koja je uputila žalbu Komisiji.

Raspravu Sud provodi u punom sastavu ili u manjem vijeću.£ada se postupak vodi na zahtjev pojedinaca, obvezno je prethod-no ispitivanje zahtjeva pred vijećem od tri suca. Postupak završavapresudom koja je konačna i obvezujuća za stranke u postupku.0 izvršenju presude brine Komitet ministara Vijeća Europe.

Ekonomska i socijalna prava sadržana su u Socijalnoj povelji.Ona je usvojena 18. listopada 1961. u Turinu. Odrebe njenihčlanaka 1 do 19 određuju sljedeća prava: pravo na rad, pravo napravedne uvjete rada; pravo na sigurne i zdrave uvjete rada; pravona pravičnu naknadu za rad; pravo na organiziranje; pravo nakolektivno dogovaranje; pravo djece i mladih osoba na zaštitu;pravo zaposlene žene na zaštitu; pravo na pomoć u izboru zani-manja; pravo na stručnu izobrazbu; pravo na zdravstvenu zaštitu;pravo na socijalno osiguranje; pravo na socijalnu i medicinskupomoć; pravo na pomoć službi socijalne skrbi; pravo fizički ilimentalno zaostalih osoba na stručnu izobrazbu i rehabilitaciju;pravo obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu; pravomajki i djece na socijalnu i ekonomsku zaštitu; pravo stupiti uplaćenu službu na području drugih stranaka ugovornica; pravostranih radnika i njihovih obitelji na zaštitu i pomoć.

Socijalna povelja nema nikakav sustav provođenja, ili nadzora,pa nije ni učinkovita. Ipak, postoji nada da će joj Vijeće Europeili države članice udahnuti novi život i da će biti, kao Uspavanaljepotica, probuđena iz duboka sna.

3. Propast komunizma, priznavanje novih državai samoodređenje naroda

Epohalni je proces raspada komunističkih režima u istočno-europskim državama, Sovjetskom Savezu i SFR Jugoslaviji po-novno postavio na dnevni red priznavanje samoodređenja naro-da14 Načelo samoodređenje naroda ima dva aspekta: vanjski i

Podrijetlo je načela samoodređenja naroda u američkoj (1776) i francuskoj^oluciji (1789). Od tada pa do danas načelo je imalo nekoliko epohalnih primjena.

ačelo je samoodređenja bilo priznato i primjenjeno nakon prvog i drugog svjetskogata> u procesu dekolonizacije američkih, afričkih i azijskih zemalja i konačno u

Procesu priznavanja novih europskih država nakon propasti komunizma. Pravo naaffloodređenje proglašeno je kao osnovno ljudsko pravo u Deklaraciji o davanju

227

unutarnji.15 Vanjsko samoodređenje označava sposobnostili manjine, da slobodno izabere, unutar međunarodnognezavisnost ili ujedinjenje s drugim državama. Unutarnjeodređenje znači da narod u suverenoj državi može po svojo*izabrati vladu, ili da etnička, rasna, vjerska ili druga manjinatar suverene države ima pravo ne biti potlačena. Dva se značajnapitanja nameću u svezi s takvim određenjem načela sarnoodđenja. Jedno je pitanje državnih granica, a ono je u svezi s v ^skim samoodređenjem. Drugo je pitanje prava manjina, a ono^u svezi s unutarnjim samoodređenjem. Oba su pitanja tražila hne odgovore u slučaju raspada SFR Jugoslavije i priznavanja ni'zinih republika kao nezavisnih država.

Privrženost je načelu samoodređenja naroda potvrdila Europska Zajednica u Deklaraciji o smjernicama za priznavanje novih država u Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu, usvojenoj uBruxellesu 16. prosinca 1991.16 U Deklaraciji su određene smjer-

nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima (1961), Međunarodnom paktu ograđanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnimi kulturnim pravima i Deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijateljskimodnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda (1971).Valja naglasiti da je kontekst tih međunarodnih dokumenata bio proces dekolo-nizacije. U postkolonijalnom razdoblju nakon sedamdesetih godina pravo je nasamoodređenje bilo sve više prizivano da bi se opravdali zahtjevi za otcjepljenjemunutar područja postojećih suverenih država. Pokreti za otcjepljenjem u Baskiji,Škotskoj, Sjevernoj Irskoj, Baltičkim državama, Ukrajini, Gruziji, Moldaviji, Slo-veniji, Hrvatskoj, Češkoj, Slovačkoj i Quebecu smatraju se istaknutim primjerima tevrste zahtjeva za samoodređenjem. Stoga je, ne sasvim slučajno, načelo samoodre-đenja bilo šire određeno u međunarodnom pravu. Najznačajniji je napredak u tompogledu bio Helsinški završni akt (1975), koji su potpisale 33 europske države,Sjedinjene američke države i Kanada, a koji se odnosi na široko područje pitanja,uključujući i ljudska prava. Odredba načela VIII. Helsinškog završnog akta glasi: »Uskladu s načelom ravnopravnosti i pravom naroda na samoodređenje, svi narodiimaju uvijek pravo da u punoj slobodi određuju, kada i kako to žele, svoj unutarnjii vanjski politički status...« Odredba sugerira univerzalnije pravo na samoodređenje,tj. pravo koje je primjenjivo i na pokrete za otcjepljenje, koji nastaju unutarsuverenih država. Za raspravu prava na samoodređenje naroda, vidi, primjerice,odgovarajuće priloge raznih autora u James Crawford (ed.), The Rights ofPeopk*(Oxford: Clarendon Press, 1988), (sadrži izabranu bibliografiju radova o pravu nasamoodređenje na str. 230-232).

15 Vidi Antonio Cassese, »Political Self-Determination - Old Concepts andNew Developments«, u Antonio Cassese (ed.), UN Law/Fundamental Rights. Two 3o-pics in International Law (Alphen aan den Rijn: Sijthoff & Noordhoff, 1979), str. 1

16 Prijevod teksta Deklaracije o smjernicama za priznavanje novih državaIstočnoj Europi i Sovjetskom Savezu vidi u Anđelko Milardović (ur.), Dokurnendržavnosti Republike Hrvatske. Od prvih višestranačkih izbora 1990. do međunar0

nogpriznanja 15. siječnja 1992. (Alinea, Zagreb, 1992), str. 136.

za formalno priznavanje novih država i prihvaćeno zajed-"' stajalište u procesu priznavanja novih država koje traži:"'štovanje odredaba Povelje Organizacije Ujedinjenih naroda iP° za na koje su svojim potpisom pristale u Helsinškom završ-° m aktu i Pariškoj povelji, naročito s obzirom na pravnu državu," mokra ciju i ljudska prava; jamčenje prava etničkih i nacional-.. ^upina i manjina, u skladu s obvezama što su ih preuzele u

"klopu Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji; poštovanjeS „ovredivosti granica koje se ne mogu mijenjati osim mirnim"utem i zajedničkim dogovorom; prihvaćanje svih odgovorajućihhveza u svezi s razoružanjem i obustavom nukleranog naoru-

žanja, kao i onih u svezi sa sigurnošću i stabilnošću regija; obvezuA« se dogovorno riješe, uključivši prema potrebi i traženje ar-bitraže, sva pitanja u svezi sa sukcesijom država i regionalnim spo-rovima. U Deklaraciji stoji zapisano da »Zajednica i njezine drža-ve neće priznati regionalne cjeline nastale kao posljedice agresije«i »imat će na umu moguće posljedice priznavanja po susjednedržave«.

Istog je dana Europska Zajednica usvojila i Deklaraciju o Ju-goslaviji.17 U Deklaraciji se navodi da su Europska Zajednica injezine države, na osnovi svojih smjernica za priznavanje novihdržava u Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu, raspravljale o prili-kama u Jugoslaviji i zauzele zajedničko stajalište u svezi s prizna-vanjem jugoslavenskih republika. Dalje se nastavlja da se Zajed-nica i njezine države članice slažu da priznaju nezavisnost svihjugoslavenskih republika koje ispunjavaju određene uvjete, te serepublike pozivaju izjaviti sljedeće: žele li biti priznate kao ne-zavisne države; prihvaćaju li obveze sadržane u smjernicama; pri-hvaćaju li odredbe navedene u Nacrtu konvencije, naročito oneu poglavlju II o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkihskupina, o kojima je raspravljala Konferencija o Jugoslaviji; na-mjeravaju li i dalje podržavati napore generalnog tajnika i Vijećasigurnosti Organizacije Ujedinjenih naroda, kao i nastavak Kon-ferencije o Jugoslaviji. U Deklaraciji se navodi da »Zajednica injezine države članice također zahtijevaju da se svaka jugosla-venska republika obveze, prije priznanja, da će pružiti ustavna iPolitička jamstva koja će osigurati da nemaju teritorijalnih pre-tenzija prema susjednoj državi i da neće voditi neprijateljsku pro-Pagandu prema susjednoj državi, uključivši i uporabu nazivlja ko-)e Podrazumijeva teritorijalne pretenzije.«

Za prijevod teksta Deklaracije o Jugoslaviji, vidi isto, str. 137.

228 229

Hrvatske su vlasti 19. prosinca 1991. podnijele zahtjev Eskoj Zajednici za priznavanje, podnoseći dokumente o ref ^dumu o nezavisnosti i materijale o zakonodavstvu i politi r 6 n "odgovoru na upitnik Arbitražne komisije Konferencije ojslaviji, Hrvatske su vlasti potvrdile svoje prihvaćanje pretho f°spomenutih deklaracija i izrazile svoju spremnost da podrže d r°napore Organizacije Ujedinjenih naroda i Europskeunutar Konferencije o Jugoslaviji.18 Međutim, Arbitražna

mis^našla je da Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodamapravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u RepublHrvatskoj (proglašen 4. prosinca 1991.) ne uključuje, u dovoljno'mjeri, pravo manjine na političku autonomiju u području gdje onpredstavlja većinu.19 Stoga su hrvatske vlasti 15. siječnja 1992. po-novno izrazile svoju spremnost da u ejelosti prihvate sve odredbeHaškog dokumenta o autonomnim područjima. Iako tada nisubili doneseni daljni amandamni na Ustavni zakon, već je predsjed-nik Franjo Tuđman samo ponovio obvezu koju je učinio 11. siječ-nja, a koju je Arbitražna Komisija smatrala nedovoljnom, Hrvat-ska je bila priznata 15. siječnja 1992. Na traženi je način Ustavnizakon izmijenjen i dopunjen Ustavnim zakonom o izmjenama idopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i opravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u RepubliciHrvatskoj od 8. svibnja 1992. Na drugoj strani, Makedonija kojaje, prema mišljenju Arbitražne komisije, ispunjavala sve uvjete,ipak tada nije bila priznata.

Arbitražna je komisija odgovorila na pitanje državnih granicatako što je pripisala republikama zaštitu njihovih vanjskih grani-ca, proširujući zaštitu odredbi međunarodnog prava o teritorijal-nom integritetu i političkoj nezavisnosti država, na republike.20

Kriteriji koje je slijedila Arbitražna komisija bili su sljedeći. Prvo,vanjske granice morat će se poštovati u svim slučajevima, u skladus načelom na koje se podsjeća u Povelji Organizacije Ujedinjenihnaroda, Deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijatelj-skim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom, Hel-sinškim završnim aktom i Bečkom konvencijom o sukcesiji državau pitanju ugovora. Drugo, razgraničenja između Hrvatske i Srbije.ili između Srbije i Bosne i Hercegovine, ili, eventualno, izflie

18 Vidi Zahtjev za priznavanje - upitnik, u isto, str. 138-143.1 9 Vidi Mišljenje br. 5 ,11 . siječnja 1992., u isto, str. 151.2 0 Vidi Mišljenje br. 3 , 1 1 . siječnja 1992., u isto, str. 149-150.

230

susjednih nezavisnih država, moći će se mijenati samo pu-m slobodnog i međusobnog dogovora. Treće, ako se ne dogovori

te r o tno, prijašnje granice poprimaju karakter granica koje štiti

S (junarodno pravo. To je zaključak na koji navodi načelo pošte-nja teritorijalnog status quo, a naročito načelo uti possidetis

V is k°j e Je prvobitno bilo priznato prilikom rješavanja problemaJ^kolonizacije u Americi i Africi, a danas predstavlja načelo koje

a opći karakter, kako je saopćio Međunarodni sud pravde (pi-;e pograničnog spora Burkina Faso - Republika Mali). Če-to, s v a k a promjena postojećih granica ustanovljena silom ne

može proizvesti pravne posljedice, u skladu s načelom dobro poz-natim u međunarodnom pravu.

I ljudska prava u temeljnim pravnim aktimaRepublike Hrvatske

Danas mnoge države prihvaćaju međunarodne dokumente oljudskim pravima, ili priznaju ljudska prava u svojim temeljnimpravnim aktima.21 U novom je Ustavu Republike Hrvatske, pro-glašenom 22. prosinca 1990., poštovanje ljudskih prava određenokao najviša vrijednost njena ustavnog poretka, uz slobodu, jed-nakost, nacionalnu ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalnu prav-du, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova oko-liša, vladavinu prava i demokratski višestranački sustav. U glaviIII Ustava određena su razna ljudska prava, kao što su to osobna,politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Pored Ustava,temeljni je pravni akt zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskoj,Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnič-kih i nacionalnih zajednica ili manjina (1991).

Novi je Ustav Republike Hrvatske donio neke novine u zaštitiljudskih prava u odnosu na prethodno stanje u nas. Prvo, doki-n u t a je smrtna kazna. Drugo, priznato je pravo na prigovor sav-jeti, kad je riječ o osobama koje zbog svojih vjerskih ili moralnihRazora ne žele sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oru-^lum snagama. Treće, uveden je pučki pravobranitelj (»om-budsrnan«) koji ima nadležnost da nadzire postupanje državneuprave i tijela koja imaju javna ovlaštenja prema građanima i štiti

viri' pojedinačne studije o stanju stvari u devetnaest reprezentativnih država,„.' Jack Donnellv and R.E. Hovvard (eds.), International Handbook of Human()

(New York, Westport, London: Greenvvood Press, 1987).

231

ustavna i zakonska prava građana. I četvrto, Ustav ne s p O n v

pravo na samoupravljanje, koje je u prethodnom Ustavu Socij ' r^tičke Republike Hrvatske, kao i u Ustavu Socijalističke Fe(} 'S~tivne Republike Jugoslavije bilo određeno kao »nepovrediv a"neotuđivo pravo radnog čovjeka i građanina«, iz čega se m v"zaključiti da je ono ukinuto. Ipak, Ustav dopušta da »Zaposle 6

mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u p0H 'zecu«, (članak 55, stavak 4).

U Ustavu su ljudska prava navedena u glavi III naslovljeno'»Temeljne slobode i prava čovjeka i građanina«. Međutim, nekasu ljudska prava navedena i u odredbama drugih članaka Ustavakao što su sloboda osnivanja političkih stranaka (članak 6), i slo-boda od progona i oduzimanja državljanstva i izručenja drugojdržavi (članak 9, stavak 2). U rečenoj su glavi Ustava ljudska pra-va razvrstana u dvije glavne skupine: osobna i politička prava islobode, te gospodarska, socijalna i kulturna prava.

Odredbe članaka 18 do 47 Ustava određuju sljedeća osobnai politička prava i slobode: pravo na žalbu; pravo na život; pravona slobodu i osobnu sigurnost; sloboda od zlostavljanja ili podvr-gavanja, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima;sloboda od prisilnog ili obvezatnog rada; pravo protiv nezako-nitog lišavanja slobode; pravo na jednakost pred sudovima idrugim državnim organima i tijelima koja imaju javne ovlasti; pra-vo da se svatko smatra nedužnim i da ga se ne smatra krivim zakazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom neutvrdi krivnja; prava osumnjičenog ili optuženog zbog kaznenogdjela koja uključuju pravo na pravično suđenje pred nadležnimsudom ustanovljenim zakonom, pravo da u najkraćem roku budeizvješten o razlozima optužbe i dokazima, pravo da ima branitelja,pravo da mu se sudi u njegovoj nazočnosti i da se brani sam iliuz pomoć branitelja kojega je sam izabrao; pravo protiv retroak-tivnih kaznenih zakona; pravo da se ne bude ponovno suđen zadjelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćnasudska odluka; pravo na slobodno kretanje i biranje boravišta;pravo napuštanja teritorija države i vraćanja u domovinu; pravoprotiv protjerivanja i izručenja drugoj državi; pravo na nepo-vredivost doma; pravo na poštovanje i pravnu zaštitu osobnog iobiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti; sloboda dopisiva-nja i svih drugih oblika općenja; pravo na sigurnost i tajnost osob-nih podataka; sloboda mišljenja i izražavanja misli, koja obuhvataslobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora 'javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog p r l '

232

ija; pravo na ispravak kad je javnom viješću povrijedet a v u o pravo; sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno

°xjtovanje vjere ili drugog uvjerenja; pravo na mirno okupljanje• javni prosvjed; pravo na slobodno udruživanje radi zaštite vlas-titih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička,nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; pravo, pod jed-nakim uvjetima, sudjelovanja u obavljanju javnih poslova i pri-manja u javne službe; biračko pravo; pravo na pretstavke i pri-tužbe; pravo na prigovor savjesti.

Odredbe članaka 47 do 69 Ustava određuju sljedeća ekonom-ska, socijalna i kulturna prava: pravo vlasništva i pravo naslje-đivanja; sloboda tržišta i poduzetništva; pravo na rad i slobodurada, sloboda izbora poziva i zaposlenja i pravo, pod jednakimuvjetima, na dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti; pravona zaradu kojom se može osigurati sebi i obitelji slobodan i dos-tojan život; pravo na tjedni i plaćeni godišnji odmor; pravo napomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba u slučaju neza-poslenosti i nesposobnosti za rad; pravo na zdravstvenu zaštitu;pravo osnivanja sindikata i sloboda stupanja i istupanja iz njih;pravo na štrajk; pravo, pod jednakim uvjetima, na dostupnostsrednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja; sloboda znanstve-nog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva; pravo na zdrav život.

U Ustavu se pored prava i sloboda navode i dužnosti i odgo-vornosti pojedinca, a one su sljedeće: odgovornost za kršenje od-redbi o temeljnim pravima i slobodama; vojna obveza; dužnostnositelja i korisnika vlasništva da doprinose općem dobru; duž-nost sudjelovanja u podmirivanju javnih troškova, u skladu s vlas-titim gospodarskim mogućnostima; dužnost roditelja da odgajaju,uzdržavaju i školuju svoju djecu i dužnost djece da se brinu ostarim i nemoćnim roditeljima; dužnost zaštite djece od svih obli-ka okrutnosti, zlostavljanja i iskorištavanja; obveza osnovnog ško-lovanja; i dužnost brinuti se o zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljud-skog okoliša.

U Ustavu se, pored individualnih prava i dužnosti, spominjui kolektivna prava. U Izvorišnim osnovama određuje se pravo nasamoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda koje uklju-čuje pravo na otcjepljenje i udruživanje. U skladu s pravom nasamoodređenje Sabor je donio Ustavnu odluku o suverenosti isamostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju su-verene i samostalne Republike Hrvatske, obje od 25. lipnja 1991.,koje su stupile na snagu Odlukom Sabora od 8. listopada 1991.Ustav također jamči kolektivna prava pripadnicima drugih naroda

233

i manjina koji su državljani Republike Hrvatske. Odredba čl15, stavak 2, određuje slobodno izražavanje narodnosne prj

n^nosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i pravo na Vturnu autonomiju. Navednim se kolektivnim pravima imaju pribr

U'ti druga prava određena u Ustavnom zakonu o ljudskim pravim ^'slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manii '

Odredba članka 16 Ustava sadrži opću klauzulu o ograničvanju ljudskih prava, prema kojoj je dopušteno ograničavan'prava i sloboda na osnovi zakona zbog osiguranja zaštite sloboda i prava drugih ljudi, zaštite sigurnosti Republike, pravnog n0

retka, morala i zdravlja. Također se u odredbama drugih članakaUstava navode razlozi ograničavanja određenih prava. Tako je

sloboda osnivanja političkih stranaka ograničena na način da nijedopušten rad političke stranke koja svojim programom ili djelo-vanjem nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak, neovis-nost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske(članak 6, stavak 3). Pravo kretanja može se ograničiti zbog zaštitepravnog poretka, ili zdravlja, te prava i sloboda drugih (članak32, stavak 3). Sloboda dopisivanja i drugih oblika općenja možese ograničiti zbog zaštite sigurnosti Republike ili provedbe kaz-nenog postupka (članak 36, stavak 2). Pravo slobodnog udruži-vanja ograničeno je na način da nije dopušteno udruživanje kojeima za cilj nasilno ugrožavanje demokratskog ustavnog poretka,te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike(članak 43, stavak 2). Poduzetnička sloboda i pravo vlasništvamogu se ograničiti zbog zaštite interesa i sigurnosti Republike,prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (članak 50, stavak 2).Pravo sindikalnog organiziranja može se ograničiti u oružanimsnagama i redarstvu (članak 59, stavak 3). Isto vrijedi za pravona štrajk u oružanim snagama, državnoj upravi i javnim službama(članak 60, stavak 2).

Slično općoj klauzuli sadržanoj u odredbi članka 4 Međuna-rodnog pakta o građanskim i političkim pravima i onoj sadržanoju članku 15 Europske Konvencije, odredba članka 17 Ustava sa-drži opću klauzulu prema kojoj se mogu ograničiti pojedine slo-bode i prava zajamčena Ustavom u doba ratnog stanja ili ne-posredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, tevelikih prirodnih nepogoda. Odluku o ograničavanju prava i slo-boda može donijeti Sabor, dvotrećinskom većinom svih zastupni-ka, ali i predsjednik Republike, ukoliko se Sabor ne može sastati.Međutim, čak niti u takvim slučajevima ne može se ograničitipravo na život, sloboda od mučenja, surovog ili ponižavajućeg

234

s t upanja ili kažnjavanja, sloboda od retroaktivnih kaznenihP ^ n a i sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti. Prema Ustavu,manji je broj ljudskih prava koja se ne mogu ograničiti ni u doba

t n Og stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstve-osti Republike, te velikih prirodnih nepogoda, nego što je tolučaj prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim

„ravirna. Također, prema Ustavu ta prava nisu ista ona kao uMeđunarodnom paktu, ili Europskoj konvenciji.

U svezi s ljudskim pravima u Ustavu može se konstatirati,barem, sljedeće. Prije svega, na listi ljudskih prava u Ustavu ne-dostaju neka prava koja su se na njoj morala naći, primjerice,pravo protiv ropstva ili potčinjenosti, pravo na priznavanje prav-nog subjektiviteta i pravo na ime. Dalje, u Ustavu se nalazi jednadužnost, kojoj tu nije mjesto, naime, »dužnost« nositelja i koris-nika vlasništva da doprinose općem dobru. Dalje, opća je klauzu-la o ograničavanju ljudskih prava, koju sadrži odredba članka 16Ustava, nepotrebna pored odredbi pojedinih članaka Ustava ukojim se u konjunkciji s određenjima pojedinih prava navode raz-lozi njihova ograničavanja. Štoviše, ona izaziva nepotrebnu zbrku,jer doslovno shvaćena sugerira da su razlozi ograničavanja kojeona navodi primjenjivi i na takve odredbe Ustava, kao što je toona koja određuje slobodu od zlostavljanja. Konačno, prigodomdonošenja Ustava nije iskorištena prigoda da se uvedu neke no-vine u zaštiti ljudskih prava koje su predložene u literaturi. Pri-mjerice, mada prema međunarodnim dokumentima o ljudskimpravima, pravo na pretstavke i pritužbe državnim organima nijejedno od neukidivih prava u slučaju rata ili druge javne opasnosti,zbog njegovog bi ga značaja bilo ispravno takvim odrediti. Istovrijedi i za neukidivost minimalnih prava u kaznenom postupku,koja su barem jednako toliko značajna kao što je značajna slobo-da od retroaktivnih kaznenih zakona.

Ustav Republike Hrvatske, kao temeljni pravni akt države,osim materijalnih odredbi, donosi i načelne odredbe o mehaniz-mima zaštite ljudskih prava. Prije svega, Ustav određuje kvalifi-ciranu većinu kojom Zastupnički dom Sabora može donositi za-kone koji se tiču ljudskih prava. Tako se, prema članku 83, stavak1 Ustava, zakoni kojima se uređuju nacionalna prava donosedvotrećinskom većinom svih zastupnika. Zakoni kojima se razra-đuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, do-nose se apsolutnom većinom (stavak 2). Nadalje, Ustav određujeda se ta pitanja ne mogu uređivati uredbama Vlade.

235

Ustav predviđa nadležnost pojedinih organa za zaštitu rprava. Tako je načelno određeno da »Vrhovni sud R e i Z1^"Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnonr e

građana« (članak 115), dok Ustavni sud, između ostaloga V l l O s i

ustavne slobode i prava čovjeka i građanina« (članak 125) TT *'se svrhu Ustavnom sudu može podnijeti ustavna tužba (ČI tu

28 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike H r v a t 8 ^Ustav posebno predviđa ustanovljenje zasebnog organa - pučkpravobranitelja - nadležnog isključivo da »štiti ustavna i zakon k^prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima h ^imaju javne ovlasti« (članak 93). Ta je pravna ustanova inače nznata u političkoj i pravnoj teoriji pod imenom »ombudsmanprvi put je uvedena u švedskom ustavu iz 1809. godine, od tadase proširila po cijelom svijetu i općenito se smatra vrlo značajnimosloncem demokracije.

Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravimaetničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskojproglašen je 4. prosinca 1991., a izmijenjen je i dopunjen Ustav-nim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljud-skim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih za-jednica ili manjina u Republici Hrvatskoj od 8. svibnja 1992. Uglavi III Ustavnog zakona navode se i određuju pravo na kulturnuautonomiju, kao i druga kolektivna prava koja uključuju sloboduod diskriminacije, pravo na opstanak, pravo na identitet, pravona kulturu, pravo na vjeroispovijed, javno i privatno korištenjepisma, pravo na obrazovanje, pravo ravnopravnog sudjelovanja ujavnim poslovima kao, primjerice, uživanje političkih i ekonom-skih sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na poljuobrazovanja i općenito kulturnih pitanja, pravo odlučivanja kojojetničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini građanin ili građankaželi pripadati.

U glavi IV navodi se i određuje pravo na proporcionalno su-djelovanje u predstavničkim i drugim tijelima. Manjina koja sudje-luje u stanovništvu s više od 8% ima pravo na zastupljenost uSaboru razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu. Manjinakoja sudjeluje u stanovništvu s manje od 8% ima pravo na 5 zas-tupnika u Saboru. Ustavnim zakonom je predviđeno da se po-sebnim zakonom regulira zastupljenost manjina u drugim tijelimadržavne vlasti.

U glavi V određuje se pravo na političku autonomiju. Pravona političku autonomiju ima manjina u kotarevima (kotari s po-sebnim statutom) u kojim ona čini natpolovičnu većinu prema

236

jSu stanovništva iz 1981. godine. Ustavni zakon o izmjenama iu n a m a Ustavnog zakona određuje dva takva kotara: jedan je

tar Knin koji čine općine Knin, Obrovac, Benkovac, Gračac, Tito-Korenica i Donji Lapac; drugi je kotar Glina koji čine općine

rlina, Vrginmost, Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni i Vojnić (čla-nak 6).

Ustavni zakon predviđa dvije vrste nadzora za svoju provedbu,f lava VII Ustavnog zakona predviđa međunarodni nadzor i su-radnju nad provedbom njegovih odredbi u kotarima s posebnimstatutom. Nadzor će vršiti međunarodno tijelo ustanovljeno te-meljem međunarodnog ugovora kojeg će Republika Hrvatskasklopiti sa zainteresiranim državama. To će tijelo podnositi izvješ-ća i preporuke. U slučaju spora o provođenju preporuke, zatražitće se odluka Suda za prava čovjeka. Sud za prava Čovjeka takođerje međunarodni organ koji se ustanovljava ugovorom država na-stalih na području bivše SFRJ (Glava VIII - Sudska zaštita).Ustavni zakon ne određuje sastav Suda niti određuje domašaj nje-govih odluka. Članak 60, stavak 1 određuje njegovu nadležnost ra-tione materiae i ratione personae. U skladu s tom odredbom, Sudje nadležan za predmet iz područja ljudskih prava i sloboda iprava i položaja etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina kojasu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugo-vorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku, ovim zakonom ili dru-gim zakonima, na snazi u Republici Hrvatskoj. Sudu se može obra-titi svaki građanin Republike Hrvatske, pod uvjetom da je iscrpiosve raspoložive unutarnje pravne lijekove. Prema istom članku,stavak 2 Ustavnog zakona, dok se ne osnuje Sud za prava čovjeka,predviđeno je osnivanje Privremenog suda za prava čovjeka. Sas-tav tog suda trebali bi činiti predsjednik i četiri člana. Predsjed-nika i dva člana bira Predsjedništvo Europske zajednice iz redadržavljana svojih članica, a dva člana bira Sabor Republike Hrvatskeiz redova svojih državljana. Posebnom je odredbom Ustavnog zako-na omogućeno kotarima s posebnim statutom da podnesu ustavnutužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ako su aktom državnevlasti povrijeđene slobode i prava zajamčena ovim zakonom.

U sadašnjem trenutku tri su glavne zadaće u zaštiti ljudskihprava u Hrvatskoj: jedna je zadaća daljnje usklađivanje odredbitemeljnih akata o ljudskim pravima Republike Hrvatske s odred-bama međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, poglavitou odnosu na listu ljudskih prava i dopuštene razloge za ograni-čavanje pojedinih ljudskih prava; druga je zadaća započinjanje

237

djelovanja i djelotvornost predviđenih mehanizama nadzora n

provođenjem temeljnih akata o ljudskim pravima, primjerice sdo danas nije ustanovljen, i posve je neizvjesno kada će biti ustnovljen, Sud za prava čovjeka, odnosno Privremeni sud za n r a v

čovjeka; i treća je zadaća razvijanje odgovarajućeg pristupa SMskih i upravnih organa u tumačenju odredbi temeljnih akata nljudskim pravima i usklađivanju zakona i podzakonskih akata «odredbama tih akata.22

5. Zaštita ljudskih prava i teorija ljudskih prava

Svjetska, regionalna i državna ravan zaštite ljudskih prava činesastavne dijelove formalne realizacije ljudskih prava. Ideal je za-stupnika ideje ljudskih prava ostvariti sukladnost ljudskih pravasadržanih u temeljnim pravnim aktima država i međunarodnimkonvencijama i deklaracijama s onima sadržanim u Univerzalnojdeklaraciji o ljudskim pravima. Danas uglavnom više ne postojistrah da bi jedna ravan zaštite mogla predstavljati prijetnju in-tegritetu i učinkovitosti druge dvije, već se smatra da su sve triravni komplementarne i međusobno se nadopunjuju. Također,pored formalne dimenzije, zaštita ljudskih prava uključuje i stvar-no uživanje ljudskih prava. Kriteriji su stvarnog uživanja ljudskihprava da prava ne krše vlasti ili pojedinci i da je osoba stvarnou stanju činiti ono što ima pravo činiti.

Norberto Bobbio je tvrdio da budući da su se brojne državesuglasile o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, više uop-će nije potrebno istraživati druge razloge, tj. razloge razloga, pos-tojanja ljudskih prava.23 Umjesto toga, prema istom autoru, glav-no je pitanje zaštite ljudskih prava, koje je praktične, a neteorijske naravi. Zaštita ljudskih prava traži da se stvore uvjetiza potpuniju i strožu realizaciju proglašenih prava. Mnogi od tihuvjeta ne ovise o dobroj volji vlada pojedinih država, primjerice,zaštita će prava na rad biti moguća tek transformacijom industrijejedne države. Prema Bobbiu, najjači argument protiv ljudskih pra-

2 2 Za jedan primjer neodgovarajućeg pristupa u tumačenju ustavnih odredbi oljudskim pravima od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, vidi gl. 12, odj- 3,dolje.

23 Vidi Norberto Bobbio, »Eillusion du fondement absolu«, u Le fondement desdroits de l'homme, Actes des entretiens de l'Aquila, 14-19 septembre 1964 (Firenze.La Nuova Italia, 1966), naročito str. 8-9.

238

poglavito protiv socijalnih prava, koji navode »reakcionari uvim državama«, nije da su ona neutemeljena, već da ih je nemo-guće provesti.

Inzistiranje na realizaciji ljudskih prava posve je ispravno.Jasno je da ljudska prava trebaju biti ne samo proglašena, već ihsvatko treba uživati, tj. ona trebaju biti realizirana. Poželjnost jerealizacije ljudskih prava eksplicitno izražena u samoj Univerzal-flOj deklaraciji. U njenu članku 28 stoji zapisano u svezi svihljudskih prava da je »svatko... ovlašten na socijalni i međunarodniporedak u kojem se prava i slobode razložene u ovoj Deklaracijimogu u potpunosti realizirati«. A u njenu članku 22 stoji zapisanou svezi ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava da »svatko kaopripadnik društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlašten jena realizaciju, kroz nacionalne mjere i međunarodnu suradnju, au skladu s organizacijom i resursima svake države, ekonomskih,socijalnih i kulturnih prava neophodnih za svoj dignitet i slo-bodan razvoj svoje osobnosti«. A neprihvatljivost je manipulira-nja realizacijom ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava posebnoistaknuta u kasnijoj Deklaraciji o pravu na razvoj (1986) u kojojstoji zapisano: »Sva su ljudska prava i temeljne slobode nedjeljivei međuovisne; jednaka pažnja i hitno postupanje treba se datiimplementaciji, promicanju i zaštiti građanskih, političkih, eko-nomskih, socijalnih i kulturnih prava.«

Međutim, pitanje zaštite ljudskih prava nije isključivo prak-tično pitanje. Cak kada je slučaj da je pojedina država ratificiralameđunarodne dokumente o ljudskim pravima, ili je ona u svojimtemeljnim pravnim aktima proglasila ljudska prava, te u njenompravnom poretku postoje pravni postupci za zaštitu ljudskih pra-va, pitanju zaštite ljudskih prava može se pristupiti samo na os-novi potpuno razbijene teorije ljudskih prava. Ako pažnja budeusredotočena samo na pravne postupke za zaštitu ljudskih prava,a glavna teorijska pitanja budu zanemarena, ta će se pitanja po-novno pojaviti, kao što se i moraju pojaviti, prigodom tumačenjatemeljnih pravnih akata koji štite ljudska prava. Stoga, pravnadogmatika na tom području mora uzeti u obzir filozofijske i etičkerasprave o značaju i značenju ljudskih prava, bez obzira koji sePravni mehanizam za njihovu zaštitu izabrao.24

24 Vidi, primjerice, Tom Mullen, »Protection of Human Rights«, u Tom Camp-b e | l (ed.), Human Rights. From Rethoric to Reality (Oxford: Basil Blackwell, 1986),str-16-17.

239

10. Opravdanje ljudskih prava

Jedno je od glavnih pitanja teorije ljudskih prava pitanjeopravdanja ljudskih prava: Zašto ljudska bića imaju ljudska pravai koja ljudska prava ona imaju? Pitanje je opravdanja ljudskihprava etičkofilozofijsko pitanje o tome koja prava ljudi trebajuimati, neovisno o njihovom priznavanju u unutarnjem pravnomsustavu, ili međunarodnom pravu. To pitanje treba razlikovati odpravnodogmatskog pitanja o tome koja zakonska prava pravni su-bjekti imaju u unutarnjem pravnom sustavu, ili međunarodnompravu.1 Razlika je između etičkofilozofijskog i pravnodogmat-skog pitanja u tome da potonje pita što jest slučaj u unutarnjempravnom sustavu, ili u međunarodnom pravu, dočim prvo pitašto treba biti slučaj. Da bi postojala ljudska prava, moraju po-stojati valjani etički kriteriji, ili načela, koja ih opravdavaju.Spoznaja je ljudskih prava, barem u minimalnom smislu, spo-znaja dobrih razloga za prihvaćanje opravdane moralnosti.Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i drugi međunarod-ni dokumenti pokušaj su, manje ili više uspješan, da se odredisadržaj takve jedne opravdane moralnosti na ravni međunarod-ne zajednice.2

1 Vidi, primjerice, Robert Alexy, Theorie der Grundrechte (Frankfurt/M: Suhr-p, 1986), str. 159-161; Alan Gevvirth, Human Rights: Essays on Justification and

Applications (Chicago: The University of Chicago Press, 1982), str. 41-42; J.M.Nickel, Making Sense of Human Rights. Philosophical Reflections on the UniversalUftlaration of Human Rights (Berkeley, Los Angeles, London: University of Cali-f°mia Press, 1987), str. xii-xiii, 173-174.

2 Za takvu ocjenu, vidi Nickel, Making Sense of Human Rights, str. 38-39.

241

1. Vrijednost ljudskih bića i vrijednost ljudskih prava

Etičkofilozofijsko opravdanje ljudskih prava ima sljedeći n -oblik, gdje je X imalac prava, Y imalac obveze, F objekt praa G osnova opravdanja prava:3 '

X ima protiv Y pravo na F na osnovi G.

Ako želimo opravdati neko ljudsko pravo, tad moramo navestG. Ako želimo osporiti to pravo, tad moramo osporiti G. Akopak želimo opravdati G, tad moramo navesti neko G'. OpravdanjeG' pretpostavlja opet neko G" itd. U konačnici, mora se dospjetido Gn, koji pruža čvrstu ili konkluzivnu podršku za ljudsko pravo

Etičkofilozofijsko opravdanje ljudskih prava zasniva se na ide-ji da se ljudska prava ne smiju distribuirati na samovoljan ilimoralno irelevantan način. U tradiciji teorija prirodnih pravamoralna su prava uobičajeno bila smatrana ljudskim pravima takoda je najpopularniji kriterij imanja prava bilo prirodno svojstvopripadnosti ljudskom rodu. Ali nema ništa u samoj naravi prirod-nih prava što bi spriječavalo da se kao kriterij uzme neko drugo

^prirodno svojstvo, primjerice, pripadnost rasi ili pripadnost spolu.Da bi neko svojstvo bilo prirodno svojstvo, ono mora zadovo-ljavati dva očita uvjeta: jedan je da mora biti empirijsko, anjegovo posjedovanje mora biti utvrdivo običnim empirijskimsredstvima; drugi je da ne smije biti logički ovisno o postojanjuikakvih konvencionalnih ustanova ili praksi. Prvi uvjet isključujenatprirodna svojstva, kao što su imanje duše, ili pripadnost oda-branom narodu. Razlikovanje između prirodnih i natprirodnihsvojstava neće biti uvijek lako povući i neće biti ni moguće povućikad se polazi od određenih kozmologijskih stajališta. Drugi uvjetisključuje konvencionalna svojstva, kao što su državljanstvo, druš-tveni status i bogatstvo. Oba uvjeta zadovoljavaju kako pripad-nost ljudskom rodu tako i pripadnost rasi i pripadnost spolu.

3 Za oblik etičkofilozofijskog opravdanja vrijednosnih sudova općenito, vi iRobert Alexy,yl Theory of Legal Argumentation. The Theory of Rational Discourseas Theory of Legal Justification (Oxford: Clarendon Press, 1989), str. 178; K^Hare, Freedom and Reason (Oxford: Oxford University Press, 1963), str. 21; Stepl^Toulmin, The Uses of Argument (Cambridge: At the Universitv Press, 1958), str. ^84 ff, 97; kao i odgovarajuće priloge raznih autora u J.R. Pennock and J.W. c h a p f f l

m ,(eds.), Justification, Nomos XXVIII (New York and London: New York U n | f ^Press, 1986). Za oblik opravdanja ljudskih prava napose, vidi Gevvirth, "u

Rights, str. 2, 5-6,12-14,19-30,143,147,219-220; »Why Rights are IndispensaDMind 95 (1986), str. 329; Nickel, Making Sense of Human Rights, str. 82 ff.

242

]y[eđutim, neće svako od tih prirodnih svojstava zadovoljitij,tjev da se ljudska prava ne smiju distribuirati na samovoljan,

ili moralno irelevantan, način. Opravdanje bi, koje pripisuje pravaljudima na osnovi njihove pripadnosti rasi ili spolu, bilo naturalis-tičko, ali ne bi bilo moralno uvjerljivo.4 Ono ne bi bilo moralnouvjerljivo jer ne pripisuje jednako ovlaštenje na ljudska pravas V j m ljudima, ili ga nekima uopće ne pripisuje. Opravdanje bi,Icoje pripisuje prava ljudima na osnovi njihove pripadnosti ljud-skom rodu, bilo oboje, naturalističko i moralno uvjerljivo oprav-danje. Mada su ljudi nejednaki u mnogim pogledima, niti jedannije takav da je u svezi s njihovim jednakim ovlaštenjem na ljud-ska prava. To je jasno izrazio Gregorv Vlastos, u Justice and$quality, primijetivši da protivnici ljudske jednakosti miješaju dvarazličita pojma: vrijednost (worth) i zaslugu (merit) ljudskih bića.5

Prema istom autoru, zasluga je stupnjevani pojam, tako da čak inepokolebljiv egalitarist može dopustiti da postoje stupnjevi i raz-like u zasluzi među ljudskim bićima. Ali ljude se ne može stup-njevati prema njihovoj vrijednosti, jer je ljudska vrijednost neštošto je svojstveno svakom pojedinom ljudskom biću, bez obzira nazaslugu. Tkko se činjenica da su neki ljudi nadmoćni drugim lju-dima, u ovom ili onom pogledu, ili u mnogim pogledima, ne možeuvažiti kao dokaz protiv zahtjeva da se sa svim ljudskim bićimaima postupati jednako na osnovi njihove jednake vrijednosti.Protivnici jednakosti, koji zaključuju od nejednake zasluge nanejednako ovlaštenje na ljudska prava, to jednostavno ne mogushvatiti, budući da miješaju zaslugu i vrijednost ljudskih bića.

Postavka da ljudska bića imaju vrijednost po sebi, može seobjasniti na sljedeći način. Bilo koji predmet vanjskog svijeta, iliproizvod ljudskog duha, osim ljudskog bića, može imati vrijednostjedino za ljudsko biće. Jedino ljudsko biće ne mora biti vred-novano od nekog drugog da bi imalo vrijednost, mada, naravno,°no to može biti, kad je voljeno i poštovano od drugog ljudskogbića. U tom smislu, ljudska bića imaju vrijednost po sebi, ili ljud-sko dostojanstvo.

devet:Takvo opravdanje daje, primjerice, švicarski teoretik ustavnog prava s početka

naestog stoljeća C L . von Haller, u djelu Restauration der Staatswissenschaft*• °16), kada između ostalog pripisuje mužu prirodno pravo da vlada nad ženom,

vedeno prema Alf Ross, On Law and Justice (Berkelev and Los Angeles: Univer-Slty of California Press, 1974), str. 259.j, Vidi Gregorv Vlastos, »Justice and Equality«, u Jeremy Waldron (ed.),kories of Rights (Oxford: Oxford University Press, 1984), str. 41-77.

243

U tom je objašnjenju vrijednost ljudskih bića objašnjenkategorijama njihove sposobnosti vrednovanja. Da ljudska h- U

imaju sposobnost vrednovanja, samoposjedovanja,6 ili sanionri^denja,1 znači da su ona sposobna odlučivati o tome što im je r" ^'"•s vlastitim životima. Kako ljudi donose takve odluke? Općen ' 'oni donose takve odluke rukovodeći se ciljem življenja doh°'života. Ali življenje dobra života razlikuje se od življenja živ a

za koji se trenutno vjeruje da je dobar. Ljudi mogu biti, a česti jesu, u krivu o vrijednosti vlastitih trenutnih aktivnosti. Orrmogu kasnije uvidjeti da su protratili vlastite živote, slijeđeć'beznačajne ciljeve koje su pogrešno smatrali značajnim. Pretpostavka da to može biti slučaj potrebna je da se uputi na način nakoji ljudi razmišljaju o značajnim odlukama u svom životu. Onipažljivo razmišljaju, jer su svjesni da bi mogli donijeti pogrešneodluke. Njihove odluke mogu se pokazati pogrešnima, ne santozato što su pogrešno procijenili nepoznanice. Jer ljudi razmišljajučak kada im je poznato što će se dogoditi, a mogu požaliti svojeodluke čak kada im sve ide kako su zamislili. Tako sposobnostvrednovanja uključuje, ne samo oblik odlučivanja o tome kojadjelatnost uvećava pojedinu vrijednost, koju se smatra neupit-nom, već također, što je mnogo značajnije, oblik odlučivanja otome je li ta vrijednost doista vrijedna slijeđenja.8

Sposobnost ljudskih bića da vrednuju vlastite ciljeve nije vri-jedna, jer je otkriveno da ona imaju tu sposobnost, već je ona pri-je vrijedna jer ljudska bića imaju razlog vrednovati tu sposobnostkao vrijednu za življenje dobra života. Ljudska bića imaju razlogvrednovati vlastitu sposobnost vrednovanja jer im omogućava davrednuju vlastite ciljeve, kakvi god oni bili. Argument je sljedeći:9

6 Vidi gl. 6, odj. 1, gore.7 Vidi Will Kvmlicka, Contemporaty Potitical Philosophy. An Introduction (Ox-

ford: Clarendon Press, 1990), gl. 6, odj. 1.8 Kao što to Rawls kaže: »Kao slobodne osobe, građani shvaćaju jedan drugog

tako kao da imaju moralnu moć imanja koncepcije dobra. To znači da oni sebesmatraju neizbježno vezanim za slijeđenje pojedinačne koncepcije dobra, i nje ^vrhovnih ciljeva, koje oni potvrđuju u bilo kojem trenutku. Umjesto toga, ^građane, njih se općenito smatra sposobnim da revidiraju i mijenjaju tu koncep ^na razložnim i racionalnim temeljima. Tako se smatra dopuštenim za građaneodvoje od koncepcija dobra i da promotre i procijene svoje razne vrhovne ci J(John Ravvls, »Kantian Constructivism in Moral Theorv«, The Journal ofPh'l°sor •87 (9/1980), str. 544).

9 Za sličan argument, vidi L.E.~Lomasky,Persons,Rights,and Moral Coinm(New York, Oxford: Oxford Universitv Press, 1987), str. 58.

244

1) X ima sposobnost vrednovanja.

2) Stoga, postoji cilj C koji X vrednuje kao rukovodan zaX-ov život.

3) Ako je C rukovodan cilj za X-a, tad X vrednuje ono štoje nužno za X-ovo promicanje C.

4) Ako X nema sposobnost vrednovanja bilo kojeg cilja, tadX ne može vrednovati C.

5) Stoga, X-ova sposobnost vrednovanja nužna je za X-ovopromicanje C.

6) Iz 3), slijedi da X vrednuje X-ovu vlastitu sposobnost vred-novanja.

7) Generalizacijom, sv koji imaju sposobnost vrednovanjarazložno su obvezni vrednovati vlastitu sposobnost vredno-vanja.

Vrijednost vrednovanja vrijednosti nije neovisna vrijednost,već je usko povezana s vrijednosti prava. Naime, dočim može bititako da ljudska bića imaju pogrešna vjerovanja o vrijednostima,ne slijedi da im netko drugi, primjerice država, smije nametatiprave vrijednosti, čak kad razložno vjeruje da su njihova vjerova-nja pogrešna. Življenje dobra života nije življenje života u skladus vrijednostima koje osoba ne usvaja. Primjerice, življenje životau skladu sa zahtjevima vjere može biti vrijedno, ali osoba moravjerovati da je to vrijedan oblik življenja. Život osobe neće bitiučinjen boljim, kada se prinuđava da ide na misu. To neće imatiučinak, čak ako je pogrešno vjerovanje prinuđene osobe da jemoliti se Bogu gubitak vremena, jer je vrijednost življenja životau skladu sa zahtjevima vjere vrijedna samo ako je sama osobasmatra takvom. Stoga je paternalistička politika perfekcionizmasamopobijajuća. Ta politika krši to ograničenje time što nastojizaobići, ili nadvladati, vjerovanja ljudskih bića o vrijednostima.Cijena je njezina uspjeha u navođenju ljudi da slijede prave vri-jednosti, te da vrijednosti postaju bezvrijedne za ljude o kojimaSe radi. Dakle, prinudni paternalizam stvara istu vrstu besmislenihVrijednosti koje nastoji spriječiti.10

bi ljudska bića mogla živjeti svoj život u skladu s svojimnjima o vrijednostima, ona potrebuju prava. Da bi ljudska

l ć a mogla suditi o tome koji je oblik života vrijedan življenja,

Vidi Kvmlicka, Contemporarj Political Philosophy, str. 204.

245

bez straha od kažnjavanja, ona potrebuju, primjerice, pravo naslobodu i osobnu sigurnost, slobodu od samovoljnog uhićenjapritvaranja ili progonstva, slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti'slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na slobodu mirnog zborai udruživanja, kao i pravo na sudjelovanje u kulturnom životu uzajednici. Također, da bi ljudska bića mogla suditi o tome kojije oblik života vrijedan življenja, bez utjecaja ekonomskih isocijalnih okolnosti, ona potrebuju, primjerice, pravo na rad islobodan izbor zanimanja, pravo na pravednu i zadovoljavajućunaknadu za rad i sredstva socijalne zaštite, pravo na odmor idokolicu, razložno radno vrijeme i periodični plaćeni odmorpravo na odgovarajući životni standard, kao i pravo na sigurnostu slučaju nedostatka sredstava za život.

Budući da su ljudska prava vrijedna, jer ljudskim bićima omo-gućavaju da na ispravan način shvate vjerovanja o vrijednosti, kaoi da žive životom vrijednim življenja, mogao bi izgledati privlačanslijedeći argument za opravdanje ljudskih prava: svaka je osobarazložno obvezna vrednovati svijet u kojem su joj pripisana prava;budući da su sve osobe razložno obvezne vrednovati svijet u ko-jem su pripisana prava, svaka je osoba razložno obvezna vred-novati svijet u kojem su svakoj drugoj osobi pripisana prava. Me-đutim, taj je argument nevaljan.11 Naime, osoba X razložno jeobvezna vrednovati ne svijet u kojem su prava općenito pripisana,već svijet u kojem X ima prava. Slično, Y je razložno obveznavrednovati svijet u kojem Y ima prava, Z je razložno obveznavrednovati svijet u kojem Z ima prava itd. Može biti tako da X,također, vrednuje svijet u kojem su svim drugim osobama pripi-sana prava, a Y, Z... mogu, također, vrednovati taj svijet, ali osobaX nije obvezna vrednovati ništa tome slično. Ona može vred-novati samo vlastita prava. Argument je nevaljan jer uključujeprimjer pogreške neispravne generalizacije, koja se čini kad se izčinjenice da svatko shvaća vlastiti položaj na određen način izvodizaključak da svi shvaćaju svačiji položaj na taj način. Jedino valjanzaključak, koji se može izvesti iz činjenice da svatko shvaća vlastitipoložaj na pojedinačan način, jest da svatko shvaća vlastiti po-ložaj na taj način. Odnosno, jedino valjan zaključak, koji se možeizvesti iz činjenice da svaka osoba želi da joj budu pripisana prava,jest da svaka osoba želi da njoj budu pripisana prava. Ne postoji

11 Vidi Lomasky, Persons, Rights, and Moral Community, str. 60.

246

takva osoba koja nužno želi da svakoj drugoj osobi budu pripisanap r a v a . 1 2 . .•. : ' , • ;. . , - ; • . . ; - • • ' • ' • •••'::••• "'

2. Razboritost ;

Argument za opravdanje ljudskih prava na osnovi razboritostisastoji se u tome da se dobrim razlozima za pripisivanje ljudskihprava svim ljudskim bićima smatraju razlozi koji su u svezi s vlas-titim temeljnim interesima. Argument nastoji pokazati da bi bilorazborito prihvatiti i pridržavati se ljudskih prava u okolnostimau kojima je izvjesno da će većina drugih ljudskih bića tako pos-tupiti, jer su ta prava najbolje sredstvo za zaštitu vlastitih temelj-nih interesa. Argument razboritosti predstavlja Hobbesov argu-ment za pravo protiv fizičkog nasilja, a on je jednako valjan i zadruga ljudska prava, kao što su to pravo na slobodu i pravo napotreban minimum za preživljavanje.13

Argument razboritosti zasniva se na sljedećoj pretpostavci ko-operacije:

Pretpostavka kooperacije: dva će ljudska bića u prirodnom sta-nju shvatiti da bi svakom bilo bolje ako svatko pristane poštovatiprava drugog i ako formaliziraju takvo poštovanje kroz sporazum.

Razmotrimo kako pretpostavka kooperacije podržava pripisi-vanje ljudskih prava. Zamislimo jedan svijet ljudskih bića, kojije vrlo sličan stvarnom svijetu u kojem živimo, u kojem je svatkou stanju priznati postojanje drugih ljudskih bića, u kojem je svakoljudsko biće izloženo uplitanju drugih ljudskih bića, te u kojemsvako ljudsko biće priznaje vlastitu ranjivost. Dalje, zamislimo svijettakvim da svatko ima razlog poduzeti aktivnosti kako bi eliminiraouplitanje drugih. Zbog toga što svako ljudsko biće vrednuje vlas-titu sposobnost vrednovanja vrijednosti, svako ljudsko biće imarazlog djelovati tako da se pobrine za okolnosti u kojima će moćiživjeti koherentan život responzivan vlastitoj koncepciji dobra.

Uporedi Kantov argument za postupanje s ljudskim bićima kao svrhama uOsnov metafizike ćudoređa, u Immanuel Kant, Dvije rasprave, preveo Viktor D.Sonnenfeld, (Matica hrvatska, Zagreb, 1953), kao i Millov argument za opću srećuu J-S. Mili, Utilitarianism, u Alan Ryan (ed.), Utilitarianism and Other Essays. J.S.Mili and Jeremy Bentham (London: Penguin Books, 1987). Za Kantov argument,Kao i Millov, kao primjere pogreške neispravne generalizacije, vidi Howard Kahane,~°ff'c and Philosophy. A Modem Introduction (Belmont, California: WadsworthPublishing Comapny, Inc., 1969), str. 246-247.

Vidi gl. 2, odj. 3 i 4, gore. Vidi također Nickel, Making Sense of Human Rights,str. 84-90.

247

Tad, koju strategiju treba usvojiti? Jedna bi strategija mogia

biti potčinjavanje, ili neutralizacija na drugi način, svih potencijalnih neprijatelja. Postoje empirijski razlozi protiv usvajanja testrategije: veliki je broj potencijalnih neprijatelja i svatko ima višeili manje moći koliko i svatko drugi. Pored toga, strategija je pot-činjavanja samopobijajuća: ako drugi doznaju za plan potčinja-vanja, tad imaju razlog poduzeti mjere suzbijanja.

U većoj je mjeri obećavajuća strategija ona koja je responzivnana međusobnu modifikaciju razloga za činjenje od strane djelat-nika. Čimbenike koji su osnova strategijskih mogućnosti za svakuosobu pojednostavljeno predočava tabela na Slici 10.1.lA X i Ysu reprezentativne osobe čiji poduhvati mogu povremeno doći usukob. Svaka od njih može usvojiti jednu od sljedeće tri politike.Jedna je politika Opće neobaziranje: svaka osoba radi po svome,ne obazirući se na drugu, osim kada se njihove aktivnosti suko-bljavaju, u kojem je slučaju spremna boriti se za uspjeh. Akosvaka usvoji tu politiku, naći će se u srednjem pregratku u kojemobje, X i Y, imaju korist 6. Umjesto te politike svaka osoba možeusvojiti politiku Aktivne agresije, koja se sastoji u smišljenom po-kušaju da se onemogući uplitanje druge, ali i time spriječe vlastitezamisli. Ili, svaka osoba može usvojiti politiku Aktivnog popuš-tanja, koja se sastoji u smišljenom pokušaju da se onemogućiuplitanje druge i time spriječe tuđe zamisli.

Aktivnaagresija

Y-ova politika

Općeneobaziranje

Aktivnopopuštanje

Slika 10.1

X-ova politika

Aktivna agresija

Opće neobaziranje

Aktivno popuštanje

Međusobno Opće neobaziranje ne daje stabilno rješenje pro-blema s kojima su suočeni X i Y. Ako svaka osoba djeluje nazavis-no jedna od druge, tad će X uočiti da bilo što Y učinio, X-u će

3,3

2,8

0,13

8,2

6,6

5,11

13,0

11,5

9,9

14 Vidi Lomaskv, Persons, Rights, and Moral Community, str. 66.

248

biti bolje ako usvoji politiku Aktivne agresije. Ako se Y nastavipridržavati Općeg neobaziranja, tad X može zakoračiti premasjeveru u kojem će slučaju imati korist 8. Ili, ako Y usvoji jednuod druge dvije politike, X će još uvijek biti na dobitku, ako za-počne Aktivnu agresiju. Suprotno, ako X usvoji politiku Aktivnogpopuštanja, naći će se, bez obzira što Y činio, u gorem položajuod onog u kojem bi bio da je ostao kod Općeg neobaziranja. Istovrijedi za Y-ov izbor politike. Rječnikom teorije igara, Aktivnaagresija ima prednost pred Općim neobaziranjem, koje opet imaprednost pred Aktivnim popuštanjem. Ako se X i Y ponašaju uskladu s racionalnim sebičnim interesom, rješenje do kojeg ćedoći jest sjevernozapadni pregradak, koji sadrži koristi 3,3. Taj jerezultat instanca (proširene) zatvorenikove dileme.15 Mada pos-

1S Zatvorenikova dilema pripisuje se američkom matematičaru A.W. Tuckeru.Nastala je na osnovi anegdote izvorno rabljene za ilustraciju posebne vrste situacijeu igri, koja se može pojaviti u kontekstima društvene interakcije. Dvije se osobenalaze u pritvoru, u odvojenim ćelijama, pod sumnjom da su počinile težak zločin,ali ne mogu biti optužene ukoliko jedna od njih ne prizna zločin. Istovremeno,postoji dovoljno dokaza da se svaku od njih tereti za lakše kazneno djelo utajeporeza. Državni tužitelj nudi svakoj od njih sljedeću nagodbu: ako jedna priznazločin, a druga ne prizna, tad će obje optužbe protiv prve biti povučene. Ako ona neprizna, a druga osoba prizna, tad će ona biti optužena za oba kaznena djela i osuđenana kaznu zatvora recimo od deset godina. Ako obje osobe priznaju, tad će svaka bitiosuđena na pet godina. Ako niti jedna osoba ne prizna, tad će svaka biti osuđena nakaznu zatvora od jedne godine za utaju poreza. Tako su osobe suočene s problemomda li da se izlože riziku priznanja, ili da se odluče za moguće prednosti šutnje, kojauključuje također rizik veće kazne.

Uobičajeno se zatvorenikova dilema predstavlja pomoću sljedeće matrice pla-ćanja:

Y-ove alternative

X-ove alternative

Priznati

Ne priznati

Priznati

5/5

10/0

Ne priznati

0/10

1/1

Brojke u toj matrici plaćanja predstavljaju dobitke i gubitke za dva sudionika (uovom slučaju godine zatvora), s tabelarnim ulazom x/y koji predstavlja rezultat x zaX-a, i y za Y-a, s različitim kombinacijama izbora između »Priznati« i »Ne priznati«.Dilema nastaje na osnovi pretpostavke da svaki zatvorenik rasuđuje na sljedećinačin: »Ako izaberem 'Priznati', tad će meni biti bolje bez obzira što izabere mojsuparnik. To je za mene preferencijalno dominantan izbor, jer mi daje preferecijalanrezultat...« Taj posve racionalan način mišljenja vodi zatvorenika prema rezultatu5/5, time ga uskrativši za međusobno korisnu mogućnost da ostvari 1/1. Pouka je tePriče da stranke racionalno slijedeći vlastiti interes u situaciji društvene interakcije"e mogu doći do rezultata koji je najbolji za njih.

249

toje dva pregratka u kojim je svakom od njih bolje (srednji i j U g 0

istočni), oni završavaju u Hobbesovom »ratu svih protiv svih«Hobbesovo rješenje problema polazi od pretpostavke koope-

racije. Budući da simultano objema osobama, X i Y, može biti boljepostoji mogućnost dobitka od trgovanja. To se može ostvariti akoX i Y odbace sustav nezavisnog usvajanja politike i prihvate pret-postavku kooperacije. X se sporazumno odriče uplitanja u Y-apod uvjetom da se Y odrekne uplitanja u X-a. Svaka se osobaizvrgava trošku - odricanje od vlastite agresije - ali povratno ima

korist od toga - tuđe odricanje od agresije. Budući da je koristveća od troška, obje osobe profitiraju. Međutim, Hobbes je biosvjestan da je nedostatak kooperativnog rješenja u tome što nevodi stabilnom rezultatu. Jednom kada je kooperacija ostvarena,X može jednostranim usvajanjem politike Aktivne agresije skočitisa koristi 9 na 13. Ista je mogućnost otvorena za Y-a. Obje suosobe svjesne da svaka od njih može biti na dobitku, na štetudruge. Tad postoji veliko iskušenje da se napusti Aktivno popušta-nje zbog oboje, brzog dobitka, koji bi se mogao ostvariti u vre-menskom razdoblju prije nego druga stranka reagira, i otklanjanjagubitka, koji bi nastupio ako druga stranka prva napadne. Spo-znaja da bi konačna posljedica bilo vraćanje na 3, 3 nije dovoljnada uvjeri stranke da ne povuku taj potez.

Da bi eliminirao nestabilnost rezultata kooperativnog rješenja,Hobbes uvodi mehanizam prinude: postoji suveren koji ima mo-nopol nad sredstvima prinude sa zadaćom da se utjera strah u kostisvakog onog tko je spreman prekršiti ugovor. Budući da suverenmože okrutnije kažnjavati od bilo koje obične stranke, kojoj jenanesena nepravda, uvećava se popuštanje i pojačava stabilnost.Međutim, niti to rješenje nije bez teškoća.16 Prije svega, suvere-nova odmazda nije trenutačna, te se ponovno javlja problemvremenske preferencije: dobitak koji bi se ostvario u vremenskomrazdoblju prije nego što suveren reagira, preferira se pred većim,ali vremenski udaljenijim gubitkom koji će nastupiti kad on re-agira. Drugo, suverenove usluge imaju svoju cijenu koštanja, kojupredstavlja oporezivanje, a koja uključuje uobičajene troškoveplaćanja informacija i sredstava prinude za osiguranje poslušnosti

Zatvorenikova je dilema bila odavno poznata. Platon je tvrdio da ju je Protagorarabio opisujući postojanje političke zajednice, te on, u Državi, pripisuje Glaukonu,u suštini, isti argument. Za sve to vidi, primjerice, J.R. Lucas, On Justice (Oxford:Clarendon Press, 1980), gl. 3.


250

X-a i Y-a. Ali oporezivanje može biti takvo da uključuje i teretekoje suveren nameće X-u i Y-u da bi on sam mogao učinkovitijeostvariti vlastite ciljeve. Budući da je oporezivanje neizbježno,puni dobici od razmjene, koje predstavlja jugoistočni pregradak,nisu dostupni. Ako je oporezivanje umjereno, rezultat još uvijekmože biti situacija u kojoj je svakome bolje, primjerice, srednjipregradak (rezultat koji je očito Hobbes zamišljao). Međutim,ako suveren uzme 6 jedinica od svakog, X i Y će ponovno bitiu situaciji koja nije ništa bolja od prirodnog stanja: čitav dobitakod razmjene bit će ekspropriran. Cak ni to nije najgori rezultatiz perspektive X i Y: oporezivanje bi od 7 i više jedinica bilo zanjih gore nego da su ikad odustali od Aktivne agresije. One semogu nastojati vratiti na tu poziciju, ali mogu otkriti da postupaknije reverzibilan, jer je stvoren novi monopol prinude. Ako sepredvidi mogućnost takve posljedice to može navesti X-a i Y-ada potpuno odbace zamisao o napuštanju prirodnog stanja.

Opravdanje ljudskih prava na osnovi razboritosti često se nazi-va ugovornim, što znači da su ljudska prava opravdana, ako suizvedena kroz hipotetski postupak kolektivna izbora. Postupak jekolektivna izbora mehanizam za transformiranje nezavisnih voljaskupine osoba, u odluku koja reprezentira njihovu jedinstvenuvolju. U teoriji društvenog ugovora taj se mehanizam shvaća kaopostupak sporazumijevanja, ili pregovaranja, između osoba o ko-jima je riječ. Postupak čine dvije komponente: polazna situacijai racionalan izbor. Opis polazne situacije uključuje određenje na-ravi stranaka sporazuma, okolnosti pod kojim one nastoje postićisporazum, predmet sporazuma, vrste informacija koje su im dos-tupne itd. Teorija racionalna izbora sastoji se od koncepcijeracionalnosti stranaka i time određenja normativnih načela racio-nalnog odlučivanja koja one primjenjuju u postupku sporazumi-jevanja.

Teorija društvenog ugovora usvaja instrumentalističku kon-cepciju praktične racionalnosti.17 Prema instrumentalističkoj kon-cepciji, osobe oblikuju hijerarhijsku strukturu preferencija čiji sa-držaj ustanovljuju svaka za sebe. Hijerarhijska struktura preferen-cija mora zadovoljavati samo neke relativno slabe i sasvim for-malne uvjete. Racionalnost je shvaćena čisto instrumentalno: onase isključivo odnosi na odabir učinkovitih sredstava za ostvarenje

17 Za reprezentativan prikaz te koncepcije vidi David Gauthier, Morah byAgreement (Oxford: Clarendon Press, 1986), gl. 2.

251

nečijih ciljeva, bez obzira kakvi oni bili. Može se također kreirarmjera za skup preferencija tako da racionalan izbor osobe, u bii0

kojem pojedinačnom slučaju, bude predstavljen kao izbor za korse racionalno očekuje da maksimizira mjeru. Ako je mjera koris-nost, tad je racionalan izbor uvijek onaj koji maksimizira pO i e .dinačnu očekivanu korisnost, a racionalne su osobe pojedinačnimaksimizatori korisnosti.

Dva se razloga navode u prilog usvajanja instrumentalističkekoncepcije praktične racionalnosti.18 Jedan je da je ona »slabija«u smislu da je manje zahtjevna, od konkuretne univerzalističkekoncepcije racionalnosti. Glavna razlika između tih dviju kon-cepcija uočljiva je u slučaju racionalna činjenja koje uključujeinterese drugih. Zastupnik će instrumentalističke koncepcijesmatrati da je u tom slučaju sve isto kao i u slučaju kada nisuuključeni interesi drugih. U oba će slučaja racionalna osoba težitinajvećem zadovoljenju vlastitih interesa. Prema univerzalističkojkoncepciji, u slučaju kada su uključeni interesi drugih osoba, ra-cionalna će osoba težiti zadovoljenju svih interesa, ma čiji oni bili.Na drugoj strani, ako se moralnost shvati kao nepristrano ogra-ničenje slijeđenja interesa osoba, tad opravdanje takva ograni-čenja ne predstavlja problem za zastupnika univerzalističke kon-cepcije racionalnosti. Jer njegovo shvaćanje racionalnosti većuključuje dimenziju nepristranosti, zadovoljenje interesa svih. Aliupravo je ta pretpostavka nepristranosti uma sporna. Stoga za-stupnik instrumentalističke koncepcije zaključuje da, ako se mo-ralnosti ima dati čvrst racionalan temelj, valja usvojiti minimalnukoncepciju praktične racionalnosti, koja ne zahtijeva ništa što bibilo sporno, i u stanju je poslužiti za izvršenje te zadaće. Drugije razlog, koji se navodi u prilog prihvaćanja instrumentalističkekoncepcije, da je ona široko prihvaćena i rabi se u društvenimznanostima, poglavito u ekonomskoj teoriji, teoriji odlučivanja iteoriji igara.

Prema teoriji društvenog ugovora, osobe koje se nalaze upolaznoj situaciji, i koje su svjesne svojih različitih ciljeva i težnji,biraju neku skupinu moralnih načela i ljudskih prava koju je ra-cionalno da svaka prihvati. Postupak kolektivna izbora predstavljaopravdanje tih moralnih načela i ljudskih prava. Ona su obve-zujuća jer su rezultat suglasnosti svih djelatnika u toj situaciji- Utom bi smislu teorija moralnosti i ljudskih prava bila dio teorije


252

racionalna izbora. Ali u svezi s tim postavlja se sljedeće pitanje:2ašto bi netko trebao priznati kao moralno opravdana načela iljudska prava ona koja bi prihvatili djelatnici u polaznoj situaciji?jsfaravno, dio odgovora na to pitanje pruža teorija racionalna iz-bora. Djelatnici prihvaćaju ta načela i ljudska prava ne slučajno,v e ć su ih oni racionalno obvezni prihvatiti. Međutim, ako pret-postavimo da su nam poznata načela biranja koja će racionalnipojedinci rabiti u uvjetima polazne situacije, i da su nam takođerpoznata moralna načela i ljudska prava oko kojih će postići su-glasnost, još uvijek je nejasno zbog čega mene treba racionalnoobvezivati skupina načela i prava kojima će se oni prikloniti.Napokon, postupak kolektivna izbora, čiji su rezultat ta načela iprava, posve je hipotetski. Može biti tako da mene moralno ob-vezuju sporazumi koje nisam stvarno zaključio, čak da je pododređenim okolnostima bilo racionalno da sam ih zaključio. Alizacijelo nisam vezan bilo kakvim sporazumima za koje bi biloracionalno da ih prihvati neka skupina izmišljenih djelatnika podizmišljenim okolnostima. To naglašava Ronald Dvvorkin, koji ka-že: »hipotetski ugovor ne samo da nije blijed oblik stvarnogugovora; on nije uopće nikakav ugovor«.19

Dakle, teorija racionalna izbora ne može pružiti potpun odgo-vor na pitanje zbog čega se činjenica da će hipotetski postupakracionalna izbora rezultirati određenim pravima, treba računatikao njihovo moralno opravdanje. Stoga se valja okrenuti drugojkomponenti postupka kolektivna izbora, a to je polazna situacija.Glavna je ideja, od koje polazi teorija društvenog ugovora, ta datrebamo priznati kao moralno opravdana bilo koja društvenauređenja koja bi bila dogovorena u polaznoj situaciji. Postupakje opravdanja tako čisto proceduralan: ne postoje nikakvi nezavis-ni moralni standardi koje rezultat sporazumijevanja mora zado-voljiti. Time se očito stavlja dobar dio moralne težine na tuma-čenje polazne situacije. Međutim, dok su zastupnici teorije druš-tvenog ugovora suglasni oko koncepcije racionalnosti, oni se me-đusobno razlikuju u shvaćanju polazne situacije. Razlikuju se dvashvaćanja opisa polazne situacije: nemoralizatorski i moraliza-torski. Opis je polazne situacije nemoralizatorski, ako ne uključujeneka moralna ograničenja međusobna djelovanja stranaka. Opisje polazne situacije moralizatorski, ako uključuje moralna ograni-

19 Ronald Dvvorkin, Taking Rights Seriously. New Impression With a Reply toCritics (London: Duckvvorth, 1978), str. 151.

253

čenja. Pretpostavka je da bilo koja teorija društvenog ugovomora sadržati ili moralizatorski ili nemoralizatorski opis polažusituacije.

Primjer nemoralizatorskog shvaćanja polazne situacije možse naći u djelu J. M. Buchanana.20 Buchanan koristi hipotetičksporazumijevanje kao sredstvo za ustanovljavanje skupine temeljnih moralnih prava kojima se njihovi imaoci mogu služiti za i2

vođenje drugih prava. On naziva situaciju u kojoj se postiže za

mišljeni sporazum prirodna raspodjela (natural distribution). prjrodna je raspodjela raspodjela imetaka koji su rezultat prethodnoneregulirana međusobna djelovanja osoba u prirodnom stanjuMalo je vjerojatno da će ta raspodjela biti egalitarna: »Nemaničeg Što sugerira da ljudi moraju ući u prvotni proces prego-varanja kao jednaki. Ljudi ulaze onakvi kakvi su u prirodnomstanju, a ono može uključivati značajne razlike.«21 Nejednakostikoje su svojstvene prirodnoj raspodjeli bit će prenesene na novo-nastalu strukturu moralnih prava: »Specifična raspodjela prava,koja je posljedica početna skoka iz anarhije, izravno je povezanas relativnim raspolaganjima nad dobrima i relativnom slobodomponašanja koju uživaju odjelite osobe u prethodno postojećemprirodnom stanju. To je nužna konzekvenca ugovornog sporazu-mijevanja ... postoje ... značajne razlike među odjelitim osobamau predugovornom okružju. U mjeri u kojoj postoje takve razlike,mora se predvidjeti postugovorna nejednakost u vlasništvu i ljud-skim pravima.«22

Jedva da je potrebno kazati da nemoralizatorski opis polaznesituacije ne može pružiti odgovor na pitanje zašto trebamo pri-hvatiti, kao moralno pravedna, ona društvena uređenja koja bi nas-tala hipotetskim sporazumijevanjem, tj. zašto trebamo smatratida prava, koje bi takvo sporazumijevanje ustanovilo, imaju moral-nu snagu. Ne dobivamo nikakav odgovor na to pitanje kad se ka-že da se oko tih uređenja i tih prava sporazumjela skupina djelat-nika koji su bili prethodno slobodni uporabiti silu i prijevaru.Zadaća je prava poništiti prednosti osvajanja, pružajući jednakuzaštitu svima. Ali jednaka zaštita neće biti rezultat racionalnapregovaranja kad se jakim i bezobzirnim dopusti da stave na pre-govarački stol svoje nepošteno stečene dobitke.

20 Vidi J . M . Buchanan, The Limits ofLiberty: Between Anarchy and Leviathan(Chicago and L o n d o n : University Press of Chicago, 1975).

2 1 Isto, str. 26.2 2 Isto, str. 25.

254

pa bi prava koja će nastati hipotetskim sporazumijevanjemimala moralnu snagu, mora se uvesti kontrolni mehanizam nadokolnostima u kojima se sklapa zamišljeni sporazum. Takav kon-trolni mehanizam uključuje moralizatorski opis polazne pozicije,primjer moralizatorskog shvaćanja polazne situacije može se naćiu Ravvlsovu djelu.23 Ravvlsovo tumačenje polazne situacije, kojuon naziva izvorna pozicija, uključuje standarde pravičnosti: »ciljje opisati tu situaciju tako da su načela koja budu izabrana, kakvagOd se ona pokazala, prihvatljiva s moralnog stajališta. Izvornapozicija je definirana na takav način da je ona status quo u kojemje bilo koji postignuti sporazum pravičan. Ona je stanje stvari ukojem su stranke jednako postavljene kao moralne osobe, a rezul-tat nije uvjetovan samovoljnim slučajnostima, ili relativnom rav-notežom društvenih sila. Tako je pravednost kao pravičnost u sta-nju od početka koristiti ideju čiste proceduralne pravednosti.«24

Rawlsova je teorija teorija pravednosti kao pravičnosti, jer sunačela pravednosti ona koja su izabrana u pravičnoj polaznoj si-tuaciji. Pravična je situacija ona u kojoj su pregovaračke strankeslobodne i jednake. Glavno sredstvo da se osigura ta sloboda ijednakost jest veo neznanja: pretpostavlja se da osobe nemajuznanje o svojim interesima i prirodnim talentima, što ima za kon-zekvencu da ne postoji mogućnost da ih iskoriste u svoju korist.S obzirom na nadzorni mehanizam uveden u prvotnu pozicijukako bi se osigurala pravičnost situacije sporazumijevanja, Rawlssmatra da bi se osobe u izvornoj poziciji sporazumjele oko njego-vih dvaju poznatih načela pravednosti.

Ako se postavi pitanje zašto trebamo priznati ta načela pra-vednosti i ljudska prava kao moralno obvezujuća, Ravvls možeponuditi odgovor koji nije dostupan Buchananu: načela oko kojihse racionalni pojedinci budu sporazumjeli pod uvjetima pravič-nosti i sama su pravična. Ali taj odgovor vodi daljnjem pitanju:kako se imaju opravdati prethodni standardi pravičnosti? Budućida se ti standardi pretpostavljaju u proceduralnoj teoriji kolek-tivna izbora, oni ne mogu biti rezultat te procedure. Ali tad onimoraju imati neko drugo opravdanje koje nije ugovorne naravi.t>workin je tvrdio da Rawlsova koncepcija proceduralne pravič-nosti pretpostavlja osnovno pravo pojedinaca na jednaku brigu i

23 Vidi gl. 5, odj. 2.24 John Rawls,^4 Theory ofjustice, (Orford: Oxford Universitv Press, 1973), str.

255

poštovanje, te da je njegova teorija pravednosti kao pravičnost'zasnovana na tom pravu. Ako je Dvvorkinova dijagnoza ispravn 'tad Rawlsova teorija uključuje jedno pravo koje nije rezultat po'stupka kolektivna izbora. Ali čak ako njegova dijagnoza nije kpravna, proceduralna pravičnost kao komponenta Rawlsove teorije nije opravdana postupkom kolektivna izbora.25

Tako je dilema s kojom se suočavaju zastupnici teorije druš"tvenog ugovora sljedeća. Budući da su načela moralnosti i ljudskaprava moralno opravdana samo ako se mogu izvesti iz postupkakolektivna izbora, taj postupak mora specificirati polaznu situ-aciju pregovaranja u kojoj se zamišlja da je postignut sporazumo društvenim uređenjima, uključujući konvencionalna prava. Tu.mačenje polazne situacije ili uključuje moralna ograničenja me-đusobnih djelovanja pojedinaca, ili ih ne uključuje. Ako ih onone uključuje, tad prava o kojima je postignut sporazum neće imatinikakva moralnu snagu, a ako ih ono uključuje, tad ona nećeimati ugovorni temelj. Drugim riječima, teorija je društvenogugovora ili nepotpuna, ili irelevantna za opravdanje ljudskihprava.26

3. Moralno stajalište

Argument za opravdanje ljudskih prava na osnovi moralnostisastoji se u tome da se dobrim razlozima za pripisivanje ljudskihprava svim ljudskim bićima smatraju razlozi koji su u svezi s te-meljnim interesima svih. Mada se u postupku opravdanja pre-uzimaju razlozi razboritosti, na njih se poziva unutar postupkakoji ima značajke moralnog stajališta. Argumenti koji određujukoje bi temeljne interese osobama bilo razborito štititi postajumoralni argumenti koji određuju koji interesi potrebuju moralnu

2 5 Vidi Dvvorkin, TakingRights Seriousfy, n a r o č i t o str. 177-184. Za odbacivanjeD w o r k i n o v e di jagnoze, vidi J o h n Rawls, »Just ice as Fai rness : Political notMetaphvs ica l« , Philosophy & Public Affairs 14 ( 1 9 8 5 ) , str. 236, bilj. 19, (prijevod:»Pravednost k a o pravičnost : polit ička, ne metafizička«, u J o h n Rawls, O liberalizmui pravednosti, izbor, pri jevod, uvod i bilješka M i o m i r M a t u l o v i ć (Hrvatsk i kulturnidom, Rijeka, 1993), str. 47-48, bilj. 19). Za sve to, vidi t a k o đ e r L.W. Sumner, TheMoral Foundation of Rights (Oxford: C l a r e n d o n Press, 1987), str. 159.

2 6 Za nastojanje da se izbjegne ta dilema, vidi Gauthier , Morah by Agreernen•Za prikaz i kritiku G a u t h i e r o v a nastojanja, vidi »Symposium on David GauthierMorals by Agreement«, Ethics 97 (4A987), str. 715-774; Peter Vallentyne (cd.), Con-tractarianism and Rational Choice ( C a m b r i d g e : C a m b r i d g e Universitv Press, 1" " >'

256

^ Argument moralnosti predstavlja Lockeov argument zapravo održanja svekolikog čovječanstva,27 Ravvlsov argument zaprvotna dobra osoba,28 Gewirthov argument za ljudska prava nasj0bodu i blagostanje,29 kao i Finnisov argument za ljudska pravana osnovi zahtjeva nesamovoljnosti preferencija među osobamai njihovim vrijednostima.30

Pored pretpostavke kooperacije, argument moralnosti zasnivase na sljedećoj pretpostavci umjerenog altruizma:

Pretpostavka umjerenog altruizma: neki stupanj podsvjesnogpoistovjećivanja s interesima drugih jest urođena motivacija ljud-skih bića.

Razmotrimo kako pretpostavka umjerenog altruizma podrža-va pripisivanje ljudskih prava. Mada svako ljudsko biće ima razlogpromicati vlastite ciljeve, svakom je ljudskom biću urođena sklo-nost simpatije za druge osobe. To dvoje nisu nužno suprotni izvorimotivacije. Ljudska bića nisu bića kod kojih je u potpunosti od-sutno podsvjesno poistovjećivanje s nevoljama drugih pripadnikavrste. Prije su ljudska bića društvene životinje čije se održanjepripisuje tome da su korisnici altruističke brige drugih, koja jeograničenog, ali ipak značajnog opsega. Jedna je od najdaleko-sežnijih činjenica o ljudskim bićima ta da su ona sklonija brinutise za svoje mlade, nego ih pojesti. Nesporno je da je ta sklonostviše ukorijenjena u biologiji, nego u moralnom mišljenju. Ljudskije organizam takav da je potpuno ovisan o drugim pripadnicimavlastite vrste tijekom velikog dijela svog životnog ciklusa, a u zna-čajnoj je mjeri ovisan i tijekom preostalog dijela. Tako postojisociobiologijsko objašnjenje zašto je za ljudsku vrstu karakteris-tična sklonost poistovjećivanja s interesima drugih pripadnikavrste. Vrijednost podsvjesnog poistovjećivanja s interesima drugihjest, barem dijelom, vrijednost značajna za održanje. Prema tomkvaziaristotelovskom opisu, nečija sklonost da bude motiviranpružiti drugima ono što je znano da potrebuju, komponenta jenečije ljudskosti. Ljudska prava pojavljaju se, jer postoji ne samoslijeđenje vrijednosti, već postoji posebno ljudsko slijeđenje vri-jednosti.

27 Vidi gl. 3, odj. 2, gore.Vidi gl. 5, odj. 2, gore. Vidi također Nickel, Making Sense of Human Rights,

str. 90-98.

30Vidi gl. 7, odj. 2, gore.

Vidi gl. 8, odj. 1, gore.

257

L. E. Lomaskv navodi, u Persons, Rights, and Moral Gonimnity, da je glavno ograničenje tog argumenta iz biologije u t0

U~da on ne pruža prikaz motivacije za poštovanje prava drugih k ^bi se mogao računati kao opravdanje, već on pruža samo uzročobjašnjenje, s navodno genetskom osnovom.31 Čak ako se prihv •kao istinito da su ljudska bića genetski programirana pokazivat'određenu mjeru altruizma, iz toga ne slijedi da je onaj tko odbi'predati se svojoj altruističkoj sklonosti, ili onaj kod koga je ona

potpuno odsutna, racionalno defektan. Jer može biti tako da postoji i biologijska osnova za tipično ljudsku sklonost vrednovanjakratkoročnih zadovoljstava proporcionalno u mnogo većoj mjeriod dugoročnih zadovoljstava, pa ipak se razboritim smatra čo-vjeka koji je razvio sposobnost nadzora nad porivom da daje pred-nost prvima, i zacijelo se ne smatra da je razboritost sindrom de-fektna razuma, već upravo oprečno. Konačno, čak ako se uzmeda je oslabljenost podsvjesnog poistovjećivanja s potrebama dru-gih ozbiljan nedostatak, to nije nedostatak na koji se argumentomželi uputiti, jer netko koga ne uspijevaju motivirati potrebe dru-gih nije toliko moralno pokvaren koliko je biologijski abnor-malan.

Usprkos svojim ograničenjima, argument iz biologije ima jed-nu vrijednost. Ako je slučaj da ljudi trebaju priznati i poštovatiprava drugih, tad mora biti istinito da ljudi općenito mogupoštovati ta prava. Oni to mogu samo ako će priznavanje da drugižele prava unutar kojih mogu tragati za svojim vrijednostima, naneki način pružiti motivaciju da se ustupe ta prava. Ako je pod-svjesno poistovjećivanje s interesima drugih prirodno za ljudskobiće, tad je ljudsko biće takvo stvorenje koje barem može bitimotivirano vlastitim priznanjem da drugi slijede vlastite vrijed-nosti. Iako je otkriven nužan uvjet za opravdanje prava, madane i dovoljan uvjet.

Prema Lomaskom, dovoljan uvjet pruža konstrukcija interper-sonalne transmisibilnosti praktičnog uma (interpersonal transmis-sibilty of practical reason), prema kojoj je onaj tko priznaje danetko drugi ima razlog za C2, logički obvezan dopustiti da nijeu potpunosti, i u svakom pogledu, indiferetno hoće li C2 bitiostvareno.32 Ako se prihvati konstrukcija transmisibilnosti prak-

,rak-

31 Vidi Lomaskv, u Persons, Rights, and Moral Community, str. 63.3 2 Vidi isto, str. 64, 70. Konstrukciju in terpersonalne transmisibilnosti .

tičnog uma Lomaskv preuzima od T h o m a s a Nagela, koji tvrdi da je sposobnos

258

tičnog uma s osobe na osobu, tad nije toliko značajno to da jesud ° promicanju C2 prima facie naravi - ako nečiji poduhvatzahtijeva ostvarenje cilja, koji je inkompatibilan s C2, tad on sve-u.svernu nema razlog promicati C2 - kao niti to da se sud možene uvažiti zbog drugih razloga, već je bitno da ta konstrukcijapredstavlja most između imanja razloga i postojanja razloga, tj.jjiost između personalne i impersonalne vrijednosti. Budući dasu obje vrijednosti, obje imaju smisao, a potrebnu vezu izmeđunjih predstavlja transmisija praktičnog uma.

Tad je argument sljedeći:

1) X priznaje da Y ima razlog (shvaćen personalno) činititako da se ostvari C2.

2) lako postoji razlog (shvaćen impersonalno) pobrinuti seza C2.

3) Stoga, X ima nekakav razlog promicati Y-ovo ostvariva-nje C2.

4) Ali, ako X-ove vlastite vrijednosti zahtijevaju ostvarenjeCj, koji je inkompatibilan s C2, tad X sve-u-svemu nemarazlog promicati C2.

Za razliku od argumenta razboritosti, koji polazi od opisaprirodnog stanja u kojem je svaka osoba sebični djelatnik i zakoju su sve vrijednosti njezine vlastite, a druge su osobe samozapreke za ostvarenje njezinih ciljeva, argument moralnosti uzimau obzir sve motivacijske porive koji utječu na ljudska bića. Premapotonjem argumentu, osoba X, koja nastoji ostvariti vlastite za-misli, neće niti smatrati Y zaprekom u ostvarenju tih zamisli, ani nastojati neutralizirati njenu prisutnost, već će u njoj otkritiizvor vrijednosti za koju ima određenu simpatiju i pokušat ćepromicati Y-ove ciljeve. Ne treba pretpostaviti da je dispozicijatakvog altruističkog ponašanja vrlo velika, već samo da je onaPrisutna u nekoj zapazivoj mjeri. Razumno je pretpostaviti dapostignuti ekvilibrij neće biti ni savršena kooperacija, a ni ratsvih protiv svih, već da će on biti negdje između tih dviju kraj-nosti.

Pnznati sebe kao jednu osobu u svijetu u kojem postoje druge osobe logički dovoljanUvjet za transmisiju rac ionalne motivacije, vidi T h o m a s Nagel, The Possibility ofAlti (Princeton, N e w Jersev: Pr inceton Universitv Press, 1978), naroči to gl. XI

259

Tu ideju postupka recipročnog priznavanja prikazuje Slir10.2.i} Krivulje reakcije označavaju koliko je popuštanja svat"osoba spremna ponuditi za svaki stupanj popuštanja druge osoh a

Ako je data jedna polazna točka X1Y1, Y će odgovoriti tako dse na svojoj krivulji reakcije pomakne u X!Y2. To će povratnnavesti X da se pomakne u X2Y2, Y u X2Y3, X u X3Y3 itd Svdok se ne postigne ekvilibrij u točki Q. Štoviše, ako se pretpostav'da međusobno iskustvo tuđeg popuštanja može biti uzrokom nastanka jedne endogene preferencije veće spremnosti popuštanjakao uočeni ekvilibrij može se, umjesto Q, pojavili Q\ To je objaš-njenje usvajanja kooperativne politike vrsta objašnjenja kojegNozick naziva objašnjenje nevidljivom rukom.34

Slika 10.2

Y3

Y2

Y1

Y-ovo popuštanje

Krivulje reakcije Y-a

Krivulje reakcije X-a

X1 X2 X3X-ovo popuštanje

Proces recipročnog priznavanja ne zahtijeva bilo kakvo eks-plictino pregovaranje između X i Y, pa niti sklapanje sporazuma.Mada tako prava nisu ustanovljena putem ugovora, stranke kojesu prethodno priznale razlog poštovanja tuđih prava, pod uvje-tom sličnog poštovanja od strane drugih, mogu ratificirati to pri-znavanje putem ugovora. Ugovor ima svrhu da stranke upozflaj

33 Vidi Lomasky, Persons, Rights, and Moral Community, str. 74.3 4 Vidi gl. 6, odj. 2, gore.

jedna drugu sa svojim shvaćanjem da postoji stanje ekvilibrija, kojesvaka želi sačuvati i na njemu zasnivati svoje ponašanje. Jednomjjad je kooperativni ekvilibrij ostvaren, stranke imaju pretpo-stavke za sklapanje eksplicitnih sporazuma, koji će svaku ob-vezivati. Sklapanjem sporazuma doći će do promjene ograničenjapod kojim stranke djeluju. Prethodno je osoba X jednostranimjZborom politike mogla utjecati na stupnaj Y-ove agresije/po-puštanja, sada ona priznaje da bilateralni sporazum generiradaljnja poboljšanja za obje. Poboljšanja o kojima je riječ poznatasu iz teorije društvenog ugovora: formulacija javnih načela i pra-vila postupanja; stvaranje ustanova unutar kojih se transakcijemogu učinkovito obavljati; i ustanovljenje mehanizma prinude.35

Ali bilateralni ekvilibriji su nespretni, jer s rastom broja stra-naka geometrijski raste broj bilateralnih ekvilibrija. Ako ima nosoba, od kojih svaka ima razlog postići ekvilibrij sa svakom dru-gom osobom, i pridržavati ga se, progresivno će biti teže doći dopotrebne informacije o optimalnom stupnju agresije/popuštanjas obzirom na svaku drugu osobu.36 Način smanjenja troškova in-formiranja jest da se prijeđe s posebnih bilateralnih ekvilibrijana jedinstven multilateralan ekvilibrij. Drugim riječima, potreb-no je prijeći s bilateralnog na društveni sporazum. Budući da usvijetu u kojem postoji više osoba svaka osoba ima razlog pristatina općenito usvojenu politiku kooperacije, u značajnoj je mjeriizražena sklonost prema egalitarizmu. Opća politika ne mora bitinamjeravan rezultat neke zamisli. Ako osoba X otkrije da je

35 Prema Lomaskom razlozi zbog kojih će stranke ugovora nastojati ustanovitimehanizam prinude jesu sljedeći (vidi Lomasky, Persons, Rights, and Moral Com-munity, str. 75). Prvo, ako X ulazi u kooperativni poduhvat s Y, tad će X željetijamstvo da će se Y pridžavati uvjeta izvršenja poduhvata. U mjeri u kojoj postojanjemehanizma prinude povećava vjerojatnost da će se Y pridržavati uvjeta, X ima tojamstvo. Drugo, u interesu je samog X-a da njegovo pridržavanje bude podPrijetnjom prinude, lb je stoga što će uvjeti razmjene između X i Y biti dijelomdeterminirani međusobnim povjerenjem. Y će pristati razmjeniti neko dobro DY S* za neko dobro Dx samo ako Y vrednuje Dx više od Dy i pored toga ako

p x D x > D Y

Sdje p označava subjektivnu vjerojatnost koju Y pripisuje X-ovom pridržavanjuJajeta ugovora. Što je p bliže 1, X više profitira, jer X treba dati manju vrijednost°X da se zadovolji nejednakost. Tako čak ako su i X i Y potpuno odani popuštanju,^ k i ima razlog željeti postojanje mehanizma prinude, koji jamči drugom vlastitu

flanost. Time se troškovi transakcije smanjuju, od čega imaju koristi obje stranke.6 Ako ima n osoba, broj će bilateralnih ekvilibrija biti n!/((2!) (n-2!)), (vidi

isto. str. 76).

260 261

prezahtjevno imati posebne politike za odnose sa svakom drug0

osobom, ona će biti sklona usvojiti jednu politiku koje će se držat-u odnosima sa svima onima čijih obrazaca rekacije nije svjesnaAko njen prvotni izbor politike daje zamjetljivi suboptimain'obrazac reakcije, ona će povećavati/smanjivati popuštanje, koje

uobičajeno pokazuje, sve dok ne dođe do politike koja uvećavanjezine očekivane dobitke. Jednako će postupiti Y, Z i sve drug e

osobe. Kako sve veći broj osoba bude prelazio na neku zajedničkupolitiku, one osobe koje još nisu usvojile tu politiku imaju svejači poticaj da to učine. Konačno, ona osoba koja usvaja oblikponašanja koji u većoj mjeri odstupa od opće prihvaćenih normimože ne biti u stanju ustanoviti željenu mjeru uljudnosti u odno-sima s onima od kojih traži uzdržavanje. Tako čak ako normakoja nastane ne bude takva koju bi X najviše preferirala, X imajak razlog potčiniti vlastitu volju toj normi.37

Ako navedena ograničenja svijeta u kojem postoji vize osobapružaju svakoj osobi razlog inzistiranja na pripisivanju jednakihprava, postavlja se pitanje koliko ekstenzivna trebaju biti ta jed-naka prava? Za svaku osobu postoji optimalna količina popuš-tanja koju je spremna pružiti da bi zauzvrat dobila jednaku ko-ličinu popuštanja od drugih. Ta količina popuštanja ne mora bitiista za sve osobe. Na Slici 10.3™ Pb P2 i P3 označavaju preferencijerazličitih vrsta osoba za količinu popuštanja koju uključuje normazajednice, točke na ordinati označavaju količinu popuštanja kojaje uobičajeno potrebna, 0 predstavlja Hobbesovo prirodno stanje,a točke na apscisi označavaju vrijednost pripisanu nekom stupnjuuobičajenog popuštanja.

3 7 Lomasky priznaje da ako je društvo podijeljeno na klase, egalitarizam možebiti neostvariv u praksi (vidi isto, str. 77) . A k o u društvu postoje klase, moguće jeda ne postoji j edan mult i lateralan ekvilibrij, već umjesto toga može biti tako dau n u t a r svake klase postoji posebna politika reciproci teta kao unutarnja norma zanjezine pripadnike, a da uređenja o d n o s a između pr ipadnika dviju različitih klasaizražavaju nejednak položaj. Teško je vjerovati da će sklonost jednakost i u pravibiti odlučujuća, j e r postoji empri jsko svjedočansto za s u p r o t n o vjerovanje, lagdje klase uživaju nejednaka prava, informacijsko ograničenje generirat će neko imulti lateralnih ekvilibrija između skupina. Takav ishod je između multilatera ^ekvilibrija, koji obuhvaća svakog pr ipadnika društva, i mnogostrukih bilaterekvilibrija. Međut im, on se m o ž e pokazat i stabilan. ^o

Lomaskvev je zaključak da m a d a jednakost prava ne m o r a biti ostvaren ^ ^rezultat ekvilibrija u n u t a r s tvarne zajednice, ipak je taj ekvilibrij moralan, Jizveden iz refleksije o logičkoj s t ruktur i prakt ična u m a (vidi isto, str. 78).

3 8 Vidi isto, str. 80.

262

Slika 10.3

V3

V2

V1

više popuštanjaA B C

Ako su zajednice potpuno homogene, tad će postojati jedin-stvena točka na ordinati koja će biti optimalna za sve. Primjerice,za zajednicu u kojoj postoji samo vrsta osoba Pb optimalno bibilo zahtijevati od svake osobe C jedinica popuštanja. Slično, zazajednicu u kojoj postoji samo vrsta osoba P2, idealno bi bilozahtijevati A jedinica popuštanja. Za heterogenu zajednicu u ko-joj postoje obje vrste osoba, Pt i P2, ne postoji točka na ordinatikoja maksimalno zadovoljava svaku. Za takvu zajednicu nemajedinstvenog rješenja problema oblikovanja multilateralne politi-ke. Ipak, postoji odredivo područje unutar kojeg se mora uklopitiprihvatljivo određenje politike. Mada je za osobe Px ideal C, bilokoja količina popuštanja koja je manja od D bit će preferiranaPred prirodnim stanjem u 0. Budući da osobe P2 zahtijevaju manjukoličinu popuštanja, nije održiv zahtjev za većom količinom po-Puštanja od B jedinica, jer će prije biti preferirano prirodno sta-n) e ' Ipak, P2 će biti spremne pregovarati s P 1 ; jer postoji područjeu kojem će svima biti bolje, u usporedbi s polazištem 0. To pod-r uqe predstavlja veličina između A i B. Bilo koja će politika, do*°Je se dospije kroz postupak ekvilibrija, biti negdje unutar teMičine. Za očekivati je da je njeno točno određenje funkcija bro-Ja osoba Pj i P2 u zajednici i njihove odnosne snage pregovaranja.

Problem predstavlja P3. To je osoba za koju je optimalna po-Zlc'j 0 i koja smatra bilo koju količinu njoj iskazanog popuštanja

263

nezadovoljavajućim dobitkom da bi ona uzvratila sličnom knom popuštanja prema drugima. Drugim riječima, P3 je fa ° .fanatik je svaka ona osoba koja preferira hobbesovski rat svih ^ ' ^sviju pred bilo kojim mogućim stanjem jednakih prava za sve 3°^

Jedan bi način rješavanja problema fanatizma mogla bit'litika udovoljavanja fanatiku. Međutim, sprovođenje te poljn?traži odustajanje od jednakosti prava. Ako se prihvati nejedkost, čak je i fanatika moguće privoljeti da stupi u građan k*društvo. Primjerice, ako se zahtijeva od osobe P3 da pokaže p r e °svakome samo A jedinica popuštanja, ali da za to dobije D ' *"dinica, tad ona to može smatrati odgovarajućom kompenzacijomMeđutim, ta politika ne samo da je neprihvatljiva s moralnogstajališta, jer traži odustajanje od jednakosti, već ne daje ni željenrezulat. Ona uopće ne daje rezultat u slučaju ekstremnog fana-tika, koji nije spreman pružiti niti jednu jedinu jedinicu po-puštanja prema drugima za bilo koju količinu popuštanja, kolikogod ona bila velika, koja se njemu pruži. U manje ekstremnimslučajevima politika udovoljavanja fanatiku vodi povećavanjukoličine fanatizma, a ne njezinu umanjenju. Budući da osobe ?i

i P2 dobivaju manje popuštanja po jedinici pruženog popuštanja,jer one moraju osobi P3 pružiti D jedinica, dok za uzvrat dobivajusamo A jedinica, njihove će se preferencije okrenuti prema lijevo.One će smatrati popuštanje manje prihvatljivim, ako sve drugene popuste jednako. Pored toga, P: i P2 će imati motiv zatajitisvoje prave preferencije: ako jedna od njih prođe kao fanatik,tad će moći umanjiti količinu popuštanja koja se od nje traži iistodobno povećati količinu koju zauzvrat dobiva.

Lomaskv predlaže, umjesto politike udovoljavanja fanatiku,politiku umanjivanja broja osoba kojima će biti u interesu da sepridruže fanatiku u njegovu otpadništvu od građanskog društva.Prema toj politici, stabilan će režim jednakih prava tražiti da ko-ličina zahtijevanog popuštanja bude blizu stupnja popuštanja kojije idealan za najmanje popustljive pripadnike zajednice.40 Prim-jerice, ako se slijedi osobe P t, koje zahtijevaju C jedinica popuš-tanja od svakoga, tad fanatik P3 nema nikakvog racionalnog inte-resa pristupiti takvom uređenju, i svim će se snagama protivitinjegovom nametanju. Ali tad je također slučaj da je za osobe "z

3 9 Vidi isto, str. 81 . Za drugačije shvaćanje fanatizma, vidi R.M. Hare, Freedoi"andReason (Oxford: Oxford Universitv Press, 1963), gl. 9.


264

e nego što bi bilo da im nisu priznata nikakva prava, te imajuog pridružiti se P3 u otpadništvu od režima prava. Kako je toštetu osoba Pb one imaju dobar razlog smanjiti zahtjev na

količinu popuštanja, koju predstavlja neka točka između A i B,% ako su dovoljno jake provesti ga protiv volje P2.

i Negativna i pozitivna ljudska prava

je li neuplitanje jedino na što ljudska bića imaju prava, iliona imaju i prava na pomoć? Ako se ovdje ostave po strani drugioblici političke moralnosti, u tradiciji liberalizma mogu se razli-kovati dvije glavne vrste odgovora na to pitanje. Prema klasič-nom liberalizmu, ili njegovom suvremenom obliku libertarija-nizmu, sva osnovna prava koja imaju osobe jesu negativna prava,ili prava slobode, koja zabranjuju zadiranje u tuđa prava. Premaliberalizmu blagostanja, osobe imaju, pored negativnih prava, i po-zitivna prava na dobra potrebna kako bi mogle voditi dobar život.

Glavni argument liberalizma blagostanja za pozitivna pravazasniva se na razlikovanju između postojanja slobode i njezinevrijednosti.^ Da bi sloboda imala vrijednost za osobe, ona morabiti nešto što one imaju razloga vrednovati. Osobe će vrednovatislobodu u mjeri u kojoj ona povećavava njihovu sposobnost zauspješno djelovanje na osnovi vlastite koncepcije dobra. Ako jeimanje slobode posve dovoljno da jamči pribavljanje neke kom-ponente dobra osobe, tad osoba ima razloga vrednovati imanjeslobode. Ali ako postojanje slobode na neko dobro F ne možeosigurati F, zato što samo štiti neke uvjete koji su nužni za F,dočim ostali uvjeti ostaju neispunjeni, misteriozno je zbog čegapostojanje takve slobode može biti od vrijednosti za osobu. Osobikoja nema neko vitalno dobro F, malu utjehu pruža spoznaja daima potpunu slobodu slijediti F, kad posjedovanje te slobode nijedovoljno da osigura pribavljanje F. Slobode koje ne prati sposob-

41 O razlikovanju između postojanja slobode i njene vrijednosti vidi H.L.A.,Han, »Are There Any Natural Rights?«, u Anthonv Quinton (ed.), Political Philo-SoPhy (Oxford: Oxford University Press, 1967), str.'53, bilj. 2, [prijevod: »Postoje lineka prirodna prava?«, u Miomir Matulović (ur.), Ljudska prava. Zbornik tekstova^suvremenih teorija ljudskih prava, II. izmjenjeno i dopunjeno izdanje (ICR, Rijeka,1 9 9 2 ) , str. 178, bilj. 2]; Rawls, A Theory ofJustice, str. 204-205; Norman Daniels,>>Equal Libertv and Unequal Worth of Libertv«, u Norman Daniels (ed.), ReadingRawls. Critkal Studies on Rawls 'A Theory ofJustice' (Stanford: Stanford UniversitvPr«s, 1989), str. 253-281.

265

nost da se učinkovito rabi sloboda jedva da imaju ikakvu vrije(jnost. Ono što treba biti najvažnija moralna briga nije to kje nužnih uvjeta ispunjeno za osiguranje F, već hoće li bitivoljena potreba za F. Uzeti ozbiljno u obzir jedan interes „ u a .pobrinuti se da, ako je ikako moguće, interes bude zadovoljen. je

dino pozitivna prava imaju za konzekvencu obvezu pribavljanjaStoga se skup negativnih prava sloboda ima nadopuniti skupompozitivnih prava blagostanja tako da su uzeti zajedno dovoljni dajamče svim osobama različita dobra koja se smatraju objektimaprava.

Lomaskv iznosi dva prigovora protiv tog argumenta. Njegovprvi prigovor glasi da neuplitanje u slobodu osoba da slijede nekodobro, obično manje košta od pribavljanja tog dobra, te će razlogza priznavanje prava slobode biti prihvaćen u okolnostima u ko-jima to neće biti razlog za priznavanje odgovarajućeg prava bla-gostanja.42 Točnije, to će biti tako u slučaju u kojem je ustanovljenbona fide interes, ali u kojem je:

C / < F < X B *

CSF označava cijenu koštanja priznavanja reprezentativnom

pojedincu prava slobode na F, CBF označava cijenu koštanja priz-

navanja prava blagostanja na F, a IF označava moralnu težinu inte-resa F.

Lomaskv smatra da ta nejednakost važi za mnoge F. Za ilus-traciju on navodi primjer prava na zdrav bubreg. Poznato je daveliki broj ljudi koji boluju od bolesti bubrega umire, osim akoim se presadi zdrav bubreg, što je danas u većini slučajeva jedinaučinkovita metoda liječenja. Mnogi bi od njih živjeli duže i sret-nije kad bi se pronašli donatori od kojih bi se uzeli zdravi bubrezi.Trebamo li bubrege preraspodjeliti? Drugim riječima, trebamo liuzeti bubreg od osobe koja ima zdrave bubrege i dati ga osobikojoj je potreban? Naravno, osoba koja ima zdrave bubrege možeodlučiti pokloniti, ili prodati, bubreg onome kome je potreban.Ako netko ima potrebu za zdravim bubregom, a netko drugi muželi pokloniti, ili prodati, bubreg, priječenje bi takve transakcijeod strane drugih osoba, ili države, bilo kršenje njegova prava nabubreg. Druge osobe ili država imaju dužnost da ga ne spriječeda dobije bubreg od svojeg donatora. Ali što ako nema dovoljan

42 Vidi Lomaskv, Persons, Rights, and Moral Community, str. 94-97.

266

(„•oj dobrovoljnih donatora? Hoćemo li tada organizirati državnulutriju u kojoj bi izvučeni građani morali dati jedan svoj zdravbubreg državnoj banci za bubrege? Za mnoge bi to bilo moralnomonstruozno.

Kao što taj primjer sugerira, problem cijene koštanja prizna-nja pozitivnih prava blagostanja vrlo je izražen kad njeno plaćanjetraži krajnje tegobne doprinose. Stoga, mada se pozitivna pravablagostanja izvode iz interesa koji imaju vrlo veliki moralan zna-čaj, ona mogu biti ograničena, ili čak smatrana neopravdanimazbog cijene koštanja. Međutim, problem cijene koštanja nije to-liko izražen u okolnostima kad njeno plaćanje ne predstavlja ne-ugodan teret, ili kad se ravnomjerno može rasporediti na svepripadnike društva. U takvim okolnostima bit će plauzibilno tvr-diti da IF nadmašuje CBF i da stoga pozitivno pravo na F trebabiti priznato. U primjeru prava na zdrav bubreg, ako nema do-voljno dobrovoljnih donatora, jedan od načina da se pronađu po-trebni »donatori« mogao bi biti da se iskoriste oni koji su do-živjeli teške prometne nezgode i koji su medicinski proglašeniumrlim.43 Tad će trebati biti priznato, pored negativnog prava, ipozitivno pravo na zdrav bubreg.

43 To je rješenje razmatrano u Izvještaju podkomiteta Britanskog društva zatransplataciju iz 1975. godine. (Izvještaj je objavljen pod naslovom »The Shortageof Organs for Clinical Transplantation: Document for Discussion«, u British MedicalJournal (1/1975), str. 251-255. Koristim se prikazom Izvještaja koji daje John Har-ris, Violence and Responsibility (London, Boston and Henley: Routledge and KeganPaul, 1980), str. 85-88. U Izvještaju se polazi od konstatacije da u Velikoj Britanijipostoji velika nestašica bubrega za transplataciju: godišnje se transplantira 450 bu-brega, dok na transplantaciju čeka oko 2000 ljudi. Navodi se da je teško utvrdititočan broj onih kojima je potrebna transplantacija, ali da se sa sigurnošću može pret-postaviti da veliki broj ljudi umire od bolesti bubrega bez mogućnosti dijalize ilitransplantacije. Zbog nedostatka donatora, neki centri za transplantaciju prestali sus radom, a ni jedan ne radi punim kapacitetom. Autori Izvještaja smatraju da senedostatak donatora može prevladati ako se iskoristi sasvim mali broj bubregaosoba koje su doživjele teške prometne nezgode: ako se zna da se godišnje u VelikojBritaniji dogodi oko 6000 teških prometnih nezgoda i ako se uzme da svaki poten-cijalni donator može u pravilu dati dva buberga, ti bi izvori bili sasvim dostatni zas v e potrebe transplantacija.

Dalje se u Izvještaju upućuje na sljedeći problem. Budući da je bjelodano da ćevećina doniranih organa biti uzeta od mrtvih davalaca, a ne od živih donatora, tadće organi morati biti u prvorazrednom stanju kako bi transplantacije bile uspješne.Mada će u nekim slučajevima biti uporabljivi organi uzeti od osoba čija je smrtdijagnosticirana na tradicionalan način - naime, kao prestanak spontanog disanja ir ada srca - kvaliteta organa mnogo je bolja kad su uzeti dok srce još radi. Pri-državanje tradicionalne definicije smrti tražilo bi da se donose odluke o tome hoće'i biti umoreni pacijenti koji su na samrti, i koje više nije moguće povratiti u nor-

267

Dalje, uzmimo primjer prava na rad. Sve dok ljudska bićabudu živjela u društvu, ako ikad bude postojalo takvo društvo t

kojem će većinu poslova obavljati automatizirani strojevi, a po-hodi biti nezavisni od rada, egzistencija i samopoštovanje velik0

broja ljudi ovisit će o radu za plaću. Ako ljudi potrebuju zaposlenje, tad oni imaju slobodu sklapati ugovore o radu. Ali z a p o

slenje je često nedostupno za one kojima je upravo potrebnonjegova dostupnost često ovisi o čimbenicima na koje pojedincine mogu utjecati. Ljudi trebaju, pored prava slobode ugovaranjai pozitivno pravo na pribavljanje zaposlenja. Implementacija togprava mogla bi biti adekvatno zadovoljena ako se slijedi politikaekonomske stimulacije i pune zaposlenosti. U bivšim socijalistič-kim državama puna se zaposlenost pokušala ostvariti državnimnadzorom nad ekonomijom, ili tako da je sama država postalaposlodavac. Kao što je poznato cijena je bila potpuni poremećajekonomije i inflacija. U većini nesocijalističkih država pokušalose ostvariti punu zaposlenost izborom ekonomskih politika kojeutječu na privatni sektor koji treba pružiti adekvatnu ponudu rad-nih mjesta. Oprečno prvoj, potonja metoda rješavanja nezapo-slenosti ne traži državni nadzor nad ekonomijom, ali traži spo-sobnost da se na nju utječe. Ali ni ta metoda nije bila naročitouspješna u eliminiranju nezaposlenosti, ili čak u njezinom reduci-ranju na »prihvatljivih« četiri ili pet posto, kao što to pokazujeiskustvo Sjedinjenih Američkih Država i nekih europskih država.U Sjedinjenim Američkim Državama nezapolenost je crnaca bilauvijek blizu petnaest posto, a sada se u Europi priznaje da jenezaposlenost mladih veliki problem. Međutim, u skandinavskimdržavama politika pune zaposlenosti dala je mnogo bolje rezulate,bez neprihvatljive cijene poremećenja ekonomije, ili inflacije.Stoga, postoje osnove za vjerovanje da je implementacija pozitiv-nog prava na rad moguća, barem, u razvijenim zemljama.

malan život, da bi se spasili životi drugih. Izgleda da su autori Izvještaja to smatralisuviše radikalnim prijedlogom, pa su predložili alternativnu definiciju »smrti«prema kojoj se osobu ima smatrati »umrlom« kad se ustanovi da je neopozivo pre-stala funkcija mozga i sposobnost za spontanu respiraciju.

Također, autori su Izvještaja predložili da se za kirurgijsku transplantaciju or-gana osobe traži suglasnost članova obitelji ili rođaka, ako takvi postoje, da se organipokojnika uporabe za presađivanje, čak ako se vjeruje da se on sam ne bi bioprotivio.

Taj posljednji prijedlog Harris karakterizira kao spremnost žrtvovanja ljudskiživota zbog hira, ili praznovjerja, rođaka mrtvih davalaca. Umjesto toga, on zagovazakonsko nalaganje »donacije« bilo kojeg organa mrtvih davalaca ili onih koji sneopozivo bez svijesti.

268

Lomaskyev drugi prigovor44 glasi da ne samo da je neuplitanjelakše pribaviti nego mnoga druga dobra, već je to dobro jedin-stveno među svim drugim dobrima, u smislu da ono mora bitipribavljeno da bi ga se moglo uopće uživati, jer ga sam djelatnikne može pribaviti, no drugi to mogu. Pored toga, za razliku oddrugih dobara, neuplitanje je univerzalno i opće dobro: ono jeuniverzalno u smislu da ima vrijednost za svakog djelatnika, aopće je u smislu da ima vrijednost bez obzira koje ciljeve netkoslijedio. Prema Lomaskom, na osnovi nužnosti pribavljanja, uni-verzalnosti i općosti neuplitanja, prava slobode imaju prvenstvopred drugim pozitivnim pravima blagostanja.45

Međutim, priznanje prvenstva prava sloboda pred pravimablagostanja ne znači da ta prava nisu opravdana. Naime, nije iz-vjesno da će pomoću prava sloboda svatko osigurati potrepštineza zadovoljavajuće izglede u slijeđenju vlastitih ciljeva. U istinskislobodnom društvu, ako ne postoje pozitivna prava blagostanja,moguće je da se mnogi nađu u krajnje nezavidnom položaju.46

Rasuđivanje je, koje vodi do režima prava na blagostanje, u stvari,proširenje rasuđivanja koje je vodilo do režima prava sloboda.Ljudska bića imaju razlog vrednovati održavanje režima prava,jer vrednuju svoju vlastitu sposobnost vrednovanja vrijednosti.Ako je ta sposobnost ugrožena režimom prava, u smislu da ljudskobiće može ili nastaviti poštovati tuđa prava, ili biti u stanju živjetiživotom vrijednim življenja, ali ne oboje, tad ono nema racionalnarazloga ostati u moralnoj zajednici ustanovljenoj tim sustavomprava. Ono bi se našlo u naprijed razmatranoj situaciji fanatika.Ako je priznavanje prava racionalno motivirano brigom za vlas-titu budućnost, bilo bi iracionalno zalagati se za režim prava ukojem su osobni izgledi za življenje života vrijedna življenja, ni-kakvi.

44 Vidi Lomaskv, Persons, Rights, and Moral Community, str. 97-99.4 5 Vidi isto, str. 100.4 6 Stoga, čak libertarijanci dopušta ju da je blagostanje stvar prava. Tako L o -

•Daskv kaže: »Ako je osoba inače nesposobna osigurati o n o što je n u ž n o za njezinusposobnost da živi kao nosilac projekta, tad o n a ima valjan zahtjev na brigu drugihkoji imaju više od onog što im t reba da bi živjeli kao nosioci projekata. U t o m strogo°graničenom, ali p r e s u d n o m pogledu, o s n o v n a prava sežu p r e k o prava s l o b o d ad° prava blagostanja« (isto, str. 126). Također, Nozick se odriče, u svojoj kasnijojknjizi The Emmined Life (Nevv York: Simon and Schuster, 1989), ranijih vlastitih li-"ertarijanskih stajališta i nudi neke prijedloge za pravednu shemu oporezivanjanasljedstva.

269

Opravdanje prava blagostanja ne mora imati za konzekvencu veće redistributivne funkcije države. Mada prava blagostanjaopravdavaju preraspodjelu, koja se sastoji u prijenosu nadzo ra

nad dobrima s jedne osobe na drugu, nije nužno da država ima

vrhovni autoritet nad raspodjelom svih dobara, ili da ima auto-ritet nad raspodjelom bilo kojeg dobra, pod uvjetom da su dos-tupni drugi načini njihove raspodjele.47

5. Individualna i kolektivna ljudska prava

Imaju li ljudska bića samo kao pojedinci ljudska prava, ili onai kao pripadnici zajednice imaju neka takva prava? Mogu se raz-likovati dvije glavne vrste odgovora na to pitanje. Prema liberaliz-mu, pojedinačna ljudska bića jesu poglaviti imaoci prava, te jediniimaoci osnovnih prava, dočim zajednice svih vrsta mogu biti ima-oci prava, ali ne i imaoci osnovnih prava.48 Prema neliberalizmu,zajednice jesu poglaviti imaoci prava, te jedini imaoci osnovnihprava, dočim pojedinci mogu biti imaoci prava izvedenih iz osnov-nih prava zajednice.

Glavni je argument liberalizma protiv kolektivnih prava in-dividualističkoegalitarni argument.49 Prema tom argumentu, poje-dinačna ljudska bića jesu vrhovna moralna vrijednost, ona susvrhe po sebi. Zajednica jest značajna za život pojedinaca, ali onaje značajna samo zato što doprinosi životu pojedinaca. Dalje,svaki pojedinac ima jednak moralan status u zajednici, te se sasvakim pojedincem ima postupati kao s jednakim. Budući da po-jedinci imaju vrhovni moralni status i budući da država morapoštovati svakog pojedinca kao jednakoga, svaki pojedinac imajednaka prava i ovlaštenja. Dakle, u državi u kojoj se s pojedin-cima postupa kao s jednakima, s poštovanjem i brigom na kojesu ovlašteni kao moralna bića, ne postoji nikakva daljnja obveza

4 7 Za prava blagostanja, pravednu socijalnu politiku, te s tim u svezi odgo-varajuće socijalne programe, vidi više L.A. Jacobs, Rights and Deprivation (Oxford:Clarendon Press, 1993).

4 8 Ovdje nije od značaja to što se razni liberalni autor i m e đ u s o b n o razlikujuglede toga koja to osnovna prava pojedinici imaju. Za dvije glavne vrste odgovoraliberalnih autora na pitanje koja to osnovna prava pojedinci imaju, kao i s tim u svezirazlikovanje dviju glavnih vrsta liberalizma, l ibertari janizma i liberalizma blagosta-nja, vidi gl. 10, odj. 4, gore.

4 9 Za taj a rgument liberalizma protiv kolektivnih prava, vidi Will Kvmlicka,Liberalism, Community and Culture (Oxford: C l a r e n d o n Press, 1989), str. 140.

270

postupati sa zajednicama kojima oni pripadaju kao s jednakima.Štoviše, bilo koje odstupanje od strogog načela jednakih indivi-dualnih prava prvi je korak prema apartheidu, tj. sustavu u kojemse neke građane smatra građanima prvog reda, a druge tek gra-đanima drugog reda, s obzirom na njihovu rasnu ili etničku pri-padnost.50

Protiv tog argumenta može se iznijeti prigovor da zanemaruječinjenicu kako su većina suvremenih država kulturalno pluralna.Razlikuju se, barem, dvije vrste, ili aspekta, zajednice.51 Jedna jepolitička zajednica unutar koje pojedinci vrše svoja prava i duž-nosti. Ljudi koji žive unutar iste političke zajednice jesusugrađani. Druga je vrsta kulturalna zajednica unutar koje poje-dinci oblikuju i mijenjaju svoje ciljeve i težnje. Ljudi unutar istekulturalne zajednice imaju istu kulturu, jezik i povijest, koji odre-đuju njihovo kulturalno pripadništvo. Te dvije vrste zajednice mo-gu se podudarati. Ljudi koji su sugrađani mogu pripadati istojkulturi, kao što je to slučaj u nacionalnoj državi. Ali dvije se vrstezajednice ne moraju podudarati. Politička zajednica može uklju-čivati dvije, ili više, skupina, ljudi koji imaju različite kulture,govore različite jezike ii njeguju različite kulturalne tradicije, kaošto je to slučaj u višenacionalnoj državi.

Na koji se način ima uzeti u obzir ta činjenica pluralnosti kul-tura u višenacionalnoj državi? Danas se gotovo na svim kontinen-tima i u svim višenacionalnim državama kulturalnim manjinamapriznaje poseban pravni i politički status.52 U višenacionalnimdržavama pojedinci nisu uključeni u državu univerzalno, tj. takoda svaki pojedinac stoji u istom izravnom odnosu prema državi,

5 0 Vidi isto, str. 144.5 1 Za razne vrste zajednice, vidi gl. 8, odj. 3, gore.5 2 Široki je sustav zaštite manjina ustanovljen zaključivanjem brojnih m e đ u n -

arodnih ugovora na kraju prvog svjetskog rata. Zaš t i ta je manjina t a k o đ e r bilapredmet m e đ u n a r o d n o g prava n a k o n drugog svjetskog rata. Konačno, n a k o n ra-spada komunističkih režima u i s točnoeuropskim državama, Sovjetskom Savezu iSFR Jugoslaviji, novostvorene države, da bi bile m e đ u n a r o d n o priznate, m o r a l e suse obvezati, između ostalog, da će jamčit i prava etničkih i nacionalnih skupina imanjina u n u t a r svojih granica, (vidi gl. 9, odj. 3 i 4, gore). Za zaštitu prava manjinau m e đ u n a r o d n o m pravu, vidi više Slavko Devetak, Manjine, ljudska prava i demok-ratija: Međunarodna zaštita ljudskih i etničkih prava (Oslobođenje, Sarajevo, 1989);Joram Dinstein and Mala Taborv (eds.), Protection ofMinorities and Human Rights(Dordrecht, Boston, L o n d o n : M a r t i n u s Nijhoff Publishers, 1992); Patrick T h o r n -berry, International Law and the Rights of Minorities (Oxford: C l a r e n d o n Press,1991).

^ 271

već socijetalno, tj. kroz pripadništvo ovoj ili onoj kulturalnojnici. Pod uvjetom postojanja socijetalnog oblika uključivanjjska prava i mogućnost njihova vršenja različiti su u pojed*JUU

kulturalnim zajednicama u koje su ljudi uključeni. Opravdan^^mjera zaštite manjina usredotočeno na ulogu koju one ima ^omogućavanju kuturalnim manjinama da razvijaju svoje poseh "kulturalne načine života, mogućnost koja je nedovoljno zaštiće &

univerzalnim oblikom uključivanja. a

Polazeći od tog prigovora liberalizmu, Will Kvmlicka, u svoj 'knjizi Liberalism, Community and Culture, nastoji pomiriti liberalizam s idejom manjinskih prava.53 On uzima primjer prava urođenika u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama kao ogledniprimjer za raspravu o značaju kulturalnog pripadništva za liberal-nu teoriju ljudskih prava. Kvmlickino opravdanje prava manjineuključuje dva koraka: prvo, argument za kulturalno pripadništvokao dobro; i drugo, opis načina na koji se pripadnici manjinskekulturalne zajednice mogu naći u gorem položaju, glede dobrakulturalnog pripadništva, od položaja pripadnika većinske kul-turalne zajednice. Ta nejednakost okolnosti s kojom se suočavajupripadnici manjinske kulturalne zajednice generira legitimnezahtjeve kojima može biti udovoljeno kroz određene oblike pravamanjine. Kvmlicka vjeruje da se argumenti liberalnih autora kojise rabe za jednaka prava u nacionalnoj državi, mogu uporabiti iu obranu prava manjine u višenacionalnim državama.

U prvom koraku Kvmlicka utvrđuje značaj kulturalnog pripad-ništva za liberalnu teoriju. Kulturalno pripadništvo je značajnoza liberalnu teoriju, jer kulturalno nasljeđe određuje domenu op-cija unutar koje ljudska bića vrše izbor načina života. Kvmlickakaže:

»Različiti načini života nisu naprosto različiti obrasci fizičkihpokreta. Za nas fizički pokreti samo imaju značenje jer naša kul-tura utvrđuje da imaju značaj, jer se oni uklapaju u neki obrazacaktivnosti koji je kulturalno priznat kao način vođenja nečijaživota. Mi učimo o tim obrascima aktivnosti posredstvom njihoveprisutnosti u pričama koje smo čuli o životima, stvarnim ili iz-mišljenim, drugih. Oni postaju mogući modeli, i određuju mogućeuloge, koje možemo usvojiti kao vlastite. Od djetinjstva smosvjesni oboje, da smo već sudionici u određenim oblicima života(obiteljskom, vjerskom, seksualnom, obrazovnom itd.) i da pos-

53 Vidi Kymlicka, Liberalism, Community and Culture, naročito gl. 8 i 9.

:e drugi načini života koji nude alternativne modele i uloge kojemožemo s vremenom usvojiti. Odlučujemo kako voditi naše živo-

e sfflještajući sebe u te kulturalne pripovijetke, usvajajući ulogenam se čine kao one koje su vrijedne, kao one koje su vri-

272

jedne življenja...«54

Kulturalne strukture su značajne, ne zato što imaju neki vlas-titi moralni status, već zato što ljudi mogu postati svjesni dos-tupnih im opcija i inteligentno ispitivati njihovu vrijednost jedinoIcroz bogatu i sigurnu kulturalnu strukturu. Prema Kvmlicki, kul-turalna struktura predstavlja kontekst izbom.

Za Kvmlicku je kulturalno pripadništvo ravvlsovsko prvotnodobro. Ono je dobro, jer ljudskim bićima pruža smislene opcijei pomaže im u prosudbi vrijednosti planova življenja. To utječena način na koji se kultura ima shvatiti. Moguća su, barem, dvarazličita određenja kulture. Prema jednom, kultura označava ka-rakter povijesne zajednice. Prema tom određenju, promjene normi,vrijednosti i ustanova nečije zajednice znače isto što i nestanaknjegove kulture. Prema drugom određenju, koje usvaja Kvmlicka,kultura označava samu kulturalnu zajednicu, ili kulturalnu struk-turu. Prema tom određenju, kulturalna zajednica postoji čak i kadsu njeni pripadnici slobodni mijenjati karakter kulture, kadasmatraju da tradicionalni načini života nisu više vrijedni slijeđenja.Stoga, pojam poštovanja osoba kao pripadnika kulturalnih zajed-nica, zasnovan na priznavanju značaja prvotnog dobra kultural-nog pripadništva, nije iliberalan. On ne povlači da je zajednicaznačajnija od pojedinaca koji je čine, ili da država smije nametatigrađanima ono što ona smatra da je najbolja koncepcija dobraživota u svrhu održanja čistoće kulture.

Prema Kvmlicki, pripadništvu kulturalnoj zajednici pripadaznačajno mjesto u liberalnoj teoriji ljudskih prava. Ali, čak akose ima jamčiti pripadništvo kulturalnoj zajednici, zbog čega bi tozahtijevalo nešto više od egalitarne raspodjele slobode i blagos-tanja koja je slijepa za nacionalnu pripadnost? Napokon svrhaje liberalne jednakosti omogućiti prilagodbu činjenici da različiteskupine vrednuju različite stvari, po svoj prilici, pripadništvorazličitim kulturalnim zajednicama. Svakoj se osobi daje jednakudio u slobodi i blagostanju da bi mogla slijediti vrijednosti kojeVrednuje. Zbog čega bi pripadnici neke manjinske kulturalne za-jednice trebali dobiti više od jednakog dijela da bi zaštitili kultural-

Isto, str. 165.

273

no nasljeđe koje vrednuju? Odgovor bi na to pitanje mogao b' •pripadnici manjinske kulturalne zajednice nemaju jednak ud* ^slobodi i blagostanju. Ali taj prigovor, mada valjan, više je

l0 U

govor protiv manjkavosti u ostvarenju ideala društva ko" *"•*'slijepo na nacionalne razlike, nego što je prigovor protiv J ^e

kavosti samog ideala. Štoviše, on bi jedino opravdavao p r i

mene mjere zaštite manjinske kulturalne zajednice, kao žto je fprimjerice, program afirmativne akcije, a ne trajnu ustavnu df°'rencijaciju.

U drugom koraku Kvmlicka pokazuje zbog čega pripadnici™manjinske kulturalne zajednice treba pripisati posebno osnovnpravo na kulturalno pripadništvo, pored osnovnih prava na slobodu i blagostanje. Prema Kvmlicki, za liberalizam je središnjerazlikovanje između izbora i okolnosti u kojim ljudska bića vršeizbore. Razlike između ljudi glede sredstava kojima raspolažulegitimne su ako proizlaze iz njihovih izbora. Takve razlike legi-timno odslikavaju različite ukuse i preferencije, različita vjerova-nja i stavove koji određuju što bi uspješan život imao biti. Ljudisnose odgovornost za razlike koje proizlaze iz njihova izbora, poduvjetom da su imali slobodu izbora i odgovarajuću informacijuo cijeni i konzekvencama izbora. Međutim, ljudi ne snose odgo-vornost za razlike koje proizlaze iz okolnosti u kojima žive, kaošto su to društveno okruženje i prirodni darovi. Nitko ne bira ukojoj će se klasi, ili rasi, ili naciji, roditi, i nitko ne zaslužuje dabude u gorem položaju zbog tih činjenica. Te su činjenice, kaošto to Rawls naglašava, samovoljne s moralnog stajališta. Nitkone bira da bude rođen u gore stojećoj društvenoj skupini, ili dabude prirodno nenadaren, te nitko ne bi trebao platiti cijenu kojunameću te gore okolnosti. Stoga je prema liberalnoj teoriji oprav-dano kompenzirati one koji su oštećeni zbog goreg društevnogokružja ili prirodnog dara.

Ali zasniva li se zahtijevanje posebnih prava manjine na raz-ličitim izborima ili na nejednakim okolnostima? To je značajnopitanje, jer posebna prava manjine povlače i posebne troškoveza druge ljude, ograničavajući njihova prava. Ako bi se kulturalnaprava manjine opravdavala na osnovi promicanja njezinih izabranihvrijednosti, tad bi to bilo nepravedno i nesuglasno načelu neutral-nosti države, koje ne dopušta uporabu političke vlasti u svrhuizolacije izbora manjine od djelovanja tržišta. Posve je legitimnozahtijevati od manjinske zajednice da oblikuje svoj plan življenjuzimajući u obzir troškove koje moraju platiti drugi, a koje °ređuje tržište. Međutim, Kvmlicka smatra da se manjinska prav

274

i trebaju opravdati ne na osnovi zajedničkog izbora, većosnovi nejednakih okolnosti. Oprečno vladajućoj kulturi ve-

nske zajednice, samo postojanje kulturalne zajednice manjineyjSi o odlukama većine. Ona može biti nadglasana ili nadbijenaOnudom za sredstva koja su nužna za njezin opstanak, a to je

Ljogućnost s kojom nisu suočeni pripadnici većinske kulturalnezajednice. Kao rezultat toga, pripadnici manjinske zajednice mo-raju trošiti vlastita sredstva da bi osigurali pripadništvo vlastitojkulturalnoj zajednici, koje čini smisao njihova življenja, dočimvećinski narod to dobiva besplatno. A to je slučaj, bez obzira nacijenu koštanja pojedinačnih izbora koje vrše pojedinci koji pri-padaju ili manjini ili većini.

Da bi ilustrirao kako nastaje ta nejednakost, Kvmlicka navodisljedeći primjer. Zamislimo slučaj u kojem su se dva broda, jedanveći, a drugi manji, nasukala na napuštenom otoku. Među nji-hovim putnicima je održana dražba za prodaju zemljišnih parcelana otoku. Dražba je bila organizirana putem brodskih kompju-tora, bez da su putnici napuštali brodove. Ona je pokazala da suputnici dvaju brodova vrlo slični glede izabranih načina života.Primjerice, 10% putnika na svakom brodu se nadmetalo za oneparcele koje su prikladne za vođenje kontemplativnog načina ži-vota, 20% putnika se nadmetalo za one parcele koje su prikladneza poduzetnički način života itd. Nakon što su sve parcele pro-dane i putnici se iskrcali na otok, otkrilo se, što je bilo nemogućeranije otkriti, zbog uporabe zajedničkog komjutorskog jezika, dasu putnici dvaju brodova pripadnici dviju različitih nacionalnosti.Pripadnici manjinske zajednice sada su se našli u vrlo nezavidnompoložaju. Pretpostavljajući da se njihove parcele nalaze posvudapo otoku, oni će morati živjeti svoj plan življenja u okružju stranekulture, kako na svom radnom mjestu, tako i u državnim usta-novama, kada one budu ustanovljene.

Možda će pripadnicima manjine biti dopušteno da zahtijevajunovu dražbu, i zamjene parcele. Ali problem nije u tome da su°ni zavidni pripadnicima većine na parcelama koje posjeduju.Oprečno tome, parcele koje pripadnici manjine sada posjedujuuPravo su one koje su najprimjerenije za zadovoljenje plana živ-'ienja koji su izabrali. Ono na što su oni zavidni pripadnicimaVećine jest da ovi posjeduju i rabe svoje parcele unutar određenogkonteksta, tj. unutar vlastite kulturalne zajednice. Kako bi osigu-rali da i oni, također, žive i djeluju unutar vlastite kulture, pripad-ni manjine morat će snositi dodatni trošak da bi kupili parcele

275

u određenom dijelu otoka, koje su manje primjerene za nihizabrani način života. Oni moraju snositi taj dodatni trošak °V

bi osigurali opstanak svoje kulturalne zajednice. To je trošak k -pripadnici većinske kulture ne moraju snositi, i koji ni na k ^način nije u svezi s različitim izborima dobra života ili značaje ^kulturalnog pripadništva unutar njega.

Zamišljeni primjer trebao bi pokazati da posebne mjere koizahtijeva manjina služe da se ispravi prednost koju većina ima

prije nego bilo tko izvrši svoj izbor. To je vrsta nejednakosti kojanema nikakve veze s izborima manjinske skupine. Prema Kymlički, ispravljanje je te nejednakosti osnova liberalnog opravdanjamanjinskih prava kao kolektivnih prava.

6. Apstraktna i konkretna ljudska prava

Ravvlsovska koncepcija stupnjeva opravdanja sugerira da je ko-risno zamisliti postupak opravdanja ljudskih prava kroz nekolikoravni rasuđivanja.55 Nakon izbora apstraktnih načela moralnostii pravednosti u izvornom položaju, naredni korak uključuje izvo-đenje ustavnih načela za pojedinu zemlju, možda u ustavotvornojskupštini. Ustavna načela dalje, upravljaju i određuju izbor načelana zakonodavnoj ravni. Izgleda korisnim uvesti između ravni ap-straktnih načela i ustavne ravni, ravan međunarodnih, svjetskih iregionalnih, ljudskih prava. Time se priznaje značaj međunarodnepolitike i dopunjuje Rawlsova koncepcija stupnjeva, u kojoj na-cionalna država ima prvenstvo pred međunarodnom zajednicom.Na toj se ravni oblikuju konkretna prava, koja su primjerena zakonkretno povijesno razdoblje, a koja pružaju standarde za po-našanje država i upravljaju izborom ustavnih normi. Tako međun-arodna, ustavna i zakonodavna ravan čine srednji dio etičko-filozofijskog opravdanja ljudskih prava, koji se nalazi izmeđuopravdanja temeljnih moralnih načela, na jednoj strani, i njihoveprimjene, na drugoj strani.

Izbor i oblikovanje konkretnih ljudskih prava nije stvar pukededukcije iz apstraktnih moralnih načela. Budući da prijelaz sapstraktnog moralnog načela na konkretno ljudsko pravo zahti-jeva dodatne informacije o postojećim ustanovama, sredstvima iproblemima, samo načelo deduktivno ne povlači konkretno pra-

55 Vidi gl. 5, odj. 2, gore.

276

j. M- Nickel smatra da izvođenje konkretnih ljudskih prava. apstraktnih moralnih načela uključuje, barem, četiri korakakoji zahtijevaju dodatne informacije: prvo, mora se pokazati date konkretno pravo štititi nešto što je od velikog značaja; drugo,moraju postojati sadržajne i opetovane prijetnje tom aspektuapstraktnog načela; treće, mora postojati svjedočanstvo da je po-trebno konkretno ljudsko pravo da bi se na odgovarajući načinodgovorilo na prijetnje - da ništa slabije od prava nije djelotvor-no; i, četvrto, mora se pokazati da se obveze i tereti, koje pravonameće, mogu priuštiti s obzirom na sredstva, druge obveze, ipravičnost u raspodjeli tereta.56

56 Za te kriterije, kao i njihovu primjenu, vidi Nickel, MakingSense of HumanRights, gl. 6 i 7.

277

11. Sadržaj ljudskih prava

r >

Drugo je glavno pitanje teorije ljudskih prava pitanje sadržajaljudskih prava: Što znači da osoba ima ljudsko pravo? U pravnojteoriji postoji učinkovito razrješenje pitanja sadržaja zakonskihprava. Klasični poduhvat na tom području predstavlja analiza poj-ma prava američkog pravnog teoretika W. N. Hohfelda (1879-1918). Međutim, sa stajališta suvremene logike normativne upo-rabe jezika, jedan je od glavnih nedostataka Hohfeldove analizetaj da je ona u stanju dati samo grubu sliku logički mogućih rje-šenja nekog pravnog ili moralnog problema. Posljednjih je godinana Hohfeldovu tragu učinjen daljnji odlučan korak na poboljšanjulogičke analize pojma prava, a posebnu pažnju zaslužuje analizaprava Stig Kangera. Korisnost je primjene logičke analize pravau određivanju sadržaja ljudskih prava u tome da ona pruža rječnikkojim se može točno izreći sadržaj bilo kojeg ljudskog prava.

1. Hohfeldova analiza pojma prava

Hohfeld je u Fundamental Legal Conceptions as Applied inJudicial Reasoning pružio značajan doprinos analizi pojma prava.1

Hohfeld smatra da je jezik neodređen i višeznačan, što je opasnoza svako pa i pravno rasuđivanje, te da su neodređenost i više-značnost jezika posljedica djelotvornosti načela jezične kontami-nacije, prema kojem identitet izraza sugerira identitet ideja kojesu njima izražene. Djelotvornost je tog načela vidljiva u slučajuizraza pravo (a right): »izraz 'prava' nastoji se rabiti bez diskri-minacije da pokrije ono što u datom slučaju može biti privilegij,moć, ili imunitet, prije nego pravo u najstrožem smislu, a suciponekad priznaju tu nepreciznost uporabe.«2 Zapreku jasnom

1 W.N. Hohfeld, Fundamental Legal Conceptions as Applied in Judicial Reason-ing (New Haven and London: Yale University Press, 1964).

2 Isto, str. 36.

279

razumijevanju, pronicljivom sudu i ispravnom rješavanju p r a v .problema predstavlja »česta izričita ili prešutna pretpostavka^se svi pravni odnosi mogu reducirati na 'prava' i 'dužnosti' j ^su te posljednje kategorije primjerene u svrhu analiziranja e Inajsloženijih pravnih interesa«.3

Hohfeld vjeruje da se može izbjeći neodređenost i višeznačnost u pravnom jeziku, ako se pravni izrazi točno izraze tako ejse svakom pripiše jedno jedino značenje. On smatra da taj cirpripisivanja jedinstvenog značenja pravnim izrazima nije mogućeostvariti predlaganjem novih izraza koji bi trebali izražavati osnovne pravne pojmove, već da je potrebno iz uobičajenog pravno?jezika izdvojiti određene pravne izraze, koji mogu izraziti osnovnepravne pojmove, i pripisati im jedno jedino značenje, koje bi biloobvezno za svakog onog tko ih rabi/

Hohfeld pod osnovnim pravnim pojmovima razumijeva onepravne pojmove koji su sveobuhvatni (comprehensive), dovoljni(sufficient) i sui generis} Za njega su, prije svega, osnovni pravnipojmovi sveobuhvatni, tj. osnovni su pravni pojmovi »oni pravnielementi koji ulaze u sve tipove pravnih interesa«.6 Dalje, oni sudovoljni za objašnjenje svih drugih pravnih pojmova, tj. »ti... poj-movi ... su ono što se može nazvati 'najmanjim zajedničkim naziv-nicima prava'... na koje se svaka i sve 'pravne veličine' mogureducirati«.7 Konačno, oni sami ne mogu se reducirati na nekedruge pravne pojmove, nego su »strogo osnovni pravni odnosi,na kraju krajeva, sui generis«.8 Budući da su osnovni pravni poj-

3 Isto, str. 35.4 O tome A.L. Corbin kaže sljedeće: »Hohfeld nije izumio nove riječi da izrazi

te osnovne pojmove. Sami ti pojmovi nalaze se u svijesti i spisima svakog suca i sva-kog čovjeka koji je sposoban misliti. A riječi koje je on izabrao da izrazi te pojmovetakođer se nalaze u svakom sudskom obrazloženju i u jeziku običnih ljudi. On jeizdvojio te riječi iz te uobičajene uporabe, mada je ta uporaba zbrkana, ukršta se inije konzistetna. Njegov poduhvat je bio da ukloni ukrštanje i nekonzistetnost,prisiljavajući suca ili drugog korisnika da ima jasno i određeno značenje (misao,pojam) i da izabere tu jednu riječ koja bi imala to točno značenje za drugu osobu«,(A.L. Corbin, Foreword, u Hohfeld, Fundamenta! Legal Conceptions as Applied wJudical Reasoning, str. viii).

5 Vidi A.K.W. Halpin, »Hohfeld's Conceptions: from Eight to Two«, The Catn-bridge Law Journal 44 (3/1985), str. 436.

6 Hohfeld, Fundamental Legal Conceptions as Applied in Judicial Reasoning,str. 27.

7 Isto, str. 64.

Isto, str. 36.

280

^ sui generis, Hohfeld smatra da su »pokušaji formalne defi-nicije uvijek nezadovoljavajući, ako ne i sasvim beskorisni«, teja se »postupak koji najviše obećava, izgleda, sastoji u izlaganjusvih tih različitih odnosa u shemi 'suprotnosti' i 'korelativnosti'«.9

Hohfeld razlikuje osam osnovnih pravnih pojmova i razvrsta-va ih u četiri para suprotnih i korelativnih pojmova što predo-čava Tabela 11.1™

Tabela 11.1

Suprotnipravni pojmovi

(JuralOpposites)

Korelativnipravni pojmovi

(JuralCorrelatives)

Osnovni pravni pojmovi

pravo

(right)

nepravo

(no-right)

pravo

(right)

dužnost

(duty)

privilegij

(privilege)

dužnost

(duty)

privilegij

(privilege)

nepravo

(no-right)

moć

(povver)

nesposobnost

(disabilitv)

moć

(povver)

odgovornost

(liabilitv)

imunitet

(immunitv)

odgovornost

(liabilitv)

imunitet

(immunitv)

nesposobnost

(disabilitv)

Prema Hohfeldu, značenje izraza »pravo« referira na pojamkoji je korelativan pojmu dužnost: »ako X ima neko pravo premaY da Y ne smeta zemljište prvoga, tome je korelativno (ekvi-valentno) da Y ima dužnost prema X da ne smeta to mjesto«.11

Dužnost je odrednica prava, jer upravo njena prisutnost u kon-kretnom slučaju omogućava razlikovanje ispravne uporabe izraza»pravo« u užem smislu od vrlo česte nekritičke uporabe istogizraza u širem smislu, tj. u smislu privilegija, moći ili imuniteta.Sinonim je izraza »pravo« u užem smislu »zahtjev« (»claim«).12

Pojmu pravo suprotan je pojam nepravo.

9 Isto.10 Vidi isto. O Hohfeldovoj spremnosti da na svojim predavanjima primjeni

svoju klasifikaciju osnovnih pravnih pojmova u analizi svakog pravnog problemasvjedoči dosjetka s jednog skupa pravnika na kojem je u stanci jedan od prisutnihuveseljavao druge govoreći za Hohfeldove studente kako: »Ljudi sa Yalea izgovarajuprava-moći-privilegiji-i-imuniteti kao jednu riječ, kao što mi ostali izgovaramo kur-v'n-sin«, (vidi Corbin, Forevvord, str. ix-x).

11 Hohfeld, Fundamental Legal Conceptions as Applied in Judicial Reasoning,«r. 38.

12 Vidi isto.

281

Hohfeld naglašava značaj razlikovanja između pojma privui pojma pravo u užem smislu. Ako se vratimo na prethodni p r ^ 'jer, to se razlikovanje sastoji u sljedećem: dok X ima pravo^-zahtjev da Y treba ne smetati zemljište, on sam ima privilegij <fstupi na zemljište, ili drugim riječima, on nema dužnost da *smeta.13 Privilegij X-a da stupi na zemljište jest negacija njego^dužnosti da ne smeta zemljište. Na drugoj strani, pojmu privile^korelativan je pojam nepravo: »očito da je X-ovom privilegiju dsam stupi korelativno Y-ovo 'nepravo' da Y neće stupiti«.« Si n o

nim izrazu pravni »privilegij« je izraz pravna »sloboda« (i e g a j»libertv«, legal »freedom«).15 Pojmu privilegij suprotan je pojamdužnost.

Prema Hohfeldu, promjena u nekom datom pravnom odnosumože nastupiti kao rezultat ili neke dodatne činjenice ili skupinečinjenica koje nisu pod voljnim nadzorom nekog ljudskog bića(ili ljudskih bića), ili neke dodatne činjenice ili skupine činjenicakoje su pod voljnim nadzorom jednog ili više ljudskih bića. Sobzirom na posljednju klasu slučajeva, za osobu (ili osobe), čijije voljan nadzor odlučan, kaže se da ima(ju) pravnu moć izazvatipojedinačnu promjenu pravnog odnosa.16 Pojmu pravna moć jekorelativan pojam pravna odgovornost (liability, subjection, respon-sibility). Hohfeld smatra da odgovornost nije isto što i dužnostili obveza, jer ona nastaje tek kad osoba prekrši dužnost ili obvezukoja se na nju odnosi. Pojmu moć suprotan je pojam nesposob-nost.

Pojam imunitet (immunity) referira na slobodu jedne osobe odpravne moći druge osobe da ona izazove pojedinačnu promjenupravnog odnosa. U prethodnom primjeru, vlasnik zemljišta X,koji ima moć da ga otuđi Y-u ili bilo kojoj drugoj osobi, imatakođer različite imunitete u odnosu na Y i sve druge osobe daone otuđe njegovu imovinu.17 Pojmu imunitet korelativan je po-jam nesposobnost, a suprotan je pojam odgovornost.

Hohfeldovoj su analizi bili upućeni brojni prigovori koji semogu razvrstati u sljedeće skupine prigovora: prvo, prigovori iz-boru terminologije; drugo, prigovori pojedinim osnovnim pr a v"

13 Vidi isto, str. 39.14 Isto.15 Vidi isto, str. 47.16 Vidi isto, str. 50-51.17 Isto, str. 60.

282

nim pojmovima; treće, prigovori shemi suprotnih pravnih poj-mova; četvrto, prigovori shemi korelativnih pravnih pojmova; ineto, prigovori odbacivanju generičkog pojma zakonsko pravo,prije nego se razmotre navedeni prigovori valja napomenuti dane]<i od njih mogu izgledati manje značajni sa stajališta cjelokup-na Hohfeldova poduhvata. Možda je takav prigovor izboru ter-minologije. Drugi su prigovori u većoj mjeri značajni s istog sta-jališta, primjerice, prigovori pojedinim osnovnim pravnim pojmo-vima, prigovori shemi suprotnih i korelativnih pravnih pojmovaj prigovori odbacivanju generičkog pojma zakonsko pravo. Ipak,zajedničko je većini tih prigovora da ne dovode u pitanje samHohfeldov poduhvat, već se mogu shvatiti kao pokušaj njegovapoboljšanja.18

Jedna je skupina prigovora Hohfeldu bila da je on u svojojanalizi u nekim slučajevima trebao izabrati primjerenije izraze iu manjoj mjeri odstupiti od njihove uobičajene uporabe u pravu.Sam je Hohfeld priznao da je odstupio od načela da ne predlaženove izraze u slučaju izraza no-right {nepravo), navodeći da munije bio dostupan niti jedan drugi izraz kojim bi izrazio pojamkorelativan pojmu privilegij.19

Međutim, neki su autori prigovorili Hohfeldu da značenja kojaje on pripisao svojim osnovnim pravnim pojmovima odstupajuod značenja koja oni imaju u angloameričkom pravu. Tako je,primjerice, Roscoe Pound smatrao da Hohfeldova uporaba izrazadisability (nesposobnost) nije sretno rješenje, jer taj izraz ima du-gotrajno i ustaljeno značenje u common lawu gdje referira, pri-mjerice, na nesposobnost udate žene, ili nesposobnost maloljetneosobe itd., te da nije bilo mudro tome dodati nepostojanje moćiu rukama neke osobe sui iuris, kojoj nitko nije dodijelio moć.20

Prema Poundu, slično se može tvrditi za Hohfeldovu uporabu iz-raza liability (odgovornost), koji ima ustaljeno značenje u common

18 Vidi John Harris, Legal Philosophies (London: Buttenvorths, 1980), str.80-81.

19 Vidi Hohfeld, Fundamental Legal Conceptions as Applied in Judicial Reason-m8> str. 34. H.J. Randall je smatrao da bi duhu engleskog jezika bolje pristajao izrazUr>right nego izraz no-right, (vidi H.J. Randall, »Hohfeld on Jurisprudence«, TheLawQuarterly Revietv 161/1925, str. 89). Stig Kanger je umjesto izraza no-right rabio izrazocposure, [vidi Stig Kanger, »New Foundations for Ethical Theory«, u Risto Hil-P'nen (ed.), Deontic Logic: Introductory and Systematic Readings (Dordrecht: D.R«del Publishing Company, 1971, rp. 1981), str. 46].

2 0 Vidi R o s c o e P o u n d , Jurisprudence, Vol. IV (St. Paul , Minn. : West Publ i shingC o-, 1959), str. 80; Randall, »Hohfeld on Jurisprudence«, str. 93.

283

lawu referirajući na terete, a kojemu je on proširio značenje takda referira i na terete i na koristi.21

Druga se skupina prigovora odnosi na Hohfeldovo određenjepojedinih osnovnih pravnih pojmova. Alfred Kocourek je kritizirao Hohfeldovo određenje značenja izraza imunitet i privilegijnavodeći da ta njihova značenja nisu pravno relevantna. Kad jeriječ o izrazu imunitet, Kocourek tvrdi da »ako on uopće neštoznači, a što bi bilo značajno, tad je to imunitet od nečega, ali u

sustavu profesora Hohfelda imunitet je imunitet od ničega« aKocourek svoju tvrdnju obrazlaže na sljedeći način: »Može sekoncedirati da se u administriranju pravednosti često postavljapitanje presuđivanja ima li A moć lišiti B-a prava. Ili A ima takvumoć ili je on nema. Ako A ima tu moć, mi nemamo posla s im-unitetom, nego s odgovornosti - nečim zbiljskim - nekakvimpozitivnim pojmom, ali ako A nema tu moć, čak ako on tvrdi daje ima, postoje praznine na obje strane. Stoga, ono što profesorHohfeld misli reći jest to da kad postoji 'nemoć' na jednoj strani,tad postoji korelacija 'neodgovornost' na drugoj. Taj način da seizrazi ta stvar mora, mislimo, otkriti da se jedno ništa i drugoništa, koje mu je suprotstavljeno, ne mogu smatrati niti da supravni korelativi, niti da oni imaju bilo kakvu pravnu vezu ilikorisnost.«23

Isti prigovor sa stajališta pravne relevantnosti Kocourek upu-ćuje Hohfeldovom određenju značenja izraza privilegij. Prije sve-ga, on navodi da sama Hohfeldova uporaba izraza privilegij uklju-čuje nekoliko značenja i da ona predstavlja mješavinu i zbrku trirazličite ideje - slobode, privilegija i moći.24 Dalje, premaKocoureku, izraz »privilegij« u značenju slobode nema nikakavpraktični značaj u pravu:25 »ako A vlasnik cigarete puši u svojoj

2 1 Vidi Pound, Jurisprudence, Vol. IV, str. 81 ; Randal l , »Hohfeld on Jurispru-dence«, str. 92-93; Harr is , Legal Philosophies, str. 8 0 - 8 1 . Za s u p r o t n o mišljenje, vidiA.L. Corbin, »Legal Analysis and Terminology«, Yale Law Journal 29 (2/1919), str.169; i Alfred Kocourek, »The Hohfe ld System of F u n d a m e n t a l Legal Concepts«,Illinois Law Review 16 (1/1920), str. 26.

2 2 Kocourek, »The Hohfeld System of F u n d a m e n t a l Legal Concepts«, str. 34.2 3 Isto.24 Vidi isto, str. 35-36, bilj. 28. Za preciziranje značenja Hohfeldovog pojma

privilegij, vidi također Glanville Williams, »The Concept of Legal Liberty«, u K-5-Summers (ed.), Essays in Legal Philosophy (Oxford: Basil Blackwell, 1970), str. 128 &•

25 Vidi isti prigovor kod Isaac Husik, »Hohfeld's Jurisprudence«, University °JPennsylvania Law Review 72 (3/1924), str. 268; W.J. Kamba, »Legal Theory andHohfeld's Analysis of a Legal Right«, Juridical Review 19 (1974), str. 252-253.

284

radnoj sobi, on vrši slobodu, ili jezikom Hohfeldova sustava, 'pri-vilegij'- Nitko nema zahtjev protiv A da on ne puši cigaretu. Kojije mogući pravni značaj te radnje? Jamči li pravo (the law) nabilo koji način interes drugih da odrede hoće li A pušiti ci-garetu? Svakako da ne. Tad gdje je taj pravni značaj? Bjelodanoje da ne postoji nikakav pozitivni pravni sadržaj u tom vršenjuslobode, a jednako je očito da bi pravo (the law) izgubilo na vlas-titoj težini kad bi nastojalo nadzirati, u kaznenom pravu ili dru-gdje, svaki mogući čin slobode.«26 Kocourekov je zaključak da supojmovi sloboda (privilegij) i imunitet (kako ga rabi Hohfeld),nepravni pojmovi, koji su apsolutni i koji nisu u korelaciji s nekimdrugim pojmovima.27

Treća se skupina prigovora odnosi na Hohfeldovu shemu su-protnih pravnih pojmova. Hohfeldova je shema predstavljala pot-punu novinu u pravnoj literaturi svoga vremena. Priznajući nje-zinu ingenioznost, Pound je upozorio da je ona izložena po uzoruna hegelovsku logiku, te da je u tome na Hohfelda veliki utjecajizvršio George Howison, jedan od najznačajnijih američkih tuma-ča Hegela. Hohfeld je čvrsto vjerovao, nastavlja Pound, da se nekipravni pojam može ispravno razumijeti jedino u usporedbi s nje-mu suprotnim pojmom, da postoji samo jedan takav pojam i daje on realan.28

Međutim, shema je suprotnih pravnih pojmova bila predme-tom oštre kritike Kocoureka. On je tvrdio da je ona dijelom ne-konzistetna, te da ima vrlo mali značaj u pravu, ako ga uopćeima.29 Kad je riječ o nekonzistetnosti sheme suprotnih pravnihpojmova, Kocourek navodi da su Hohfeldovi suprotni pravni poj-movi pravo i nepravo, ustvari, kontradiktorni pojmovi, ili nega-cije.30 Prema Kocoureku, pojmu pravo suprotan je pojam dužnost,a ne pojam nepravo, kako to Hohfeld tvrdi. Primjerice, ako Xima pravo, ili zahtjev, da mu se plati 1000 kuna, tad je tomesuprotna dužnost X-a da on plati 1000 kuna. Prema Kocoureku»bjelodano je da 'pravo' i 'nepravo' nisu 'suprotnosti' - barem to

2 6 Kocourek, »The Hohfeld System of F u n d a m e n t a l Legal Concepts«, str. 36.27 Vidi isto, str. 37.2 8 Vidi P o u n d , Jurisprudence, Vol.IV, str. 7 7 - 8 1 .2 9 Vidi Kocourek, »The Hohfeld System of Fundamenta l Legal Concepts«, str. 26.30 Vidi isti prigovor kod Kamba, »Legal Theory and Hohfeld's Analysis of a

Legal Right«, str. 257; Lars Lindahl, Position and Change. A Study in Law and Logic(Dordrecht: D. Reidel Publishing Company, 1977), str. 27.

285

nisu u logičkom smislu - nego su 'kontradiktornosti' (negacije) 3!Sljedeći par suprotnih pravnih pojmova, privilegij i dužnost*Hohfeldovoj shemi pokazuje jasnu promjenu njegova stajali^U

jer na osnovi kontradiktornosti, ili negacije, negacija pojma n •'vilegij mora biti neprivilegij, a ne dužnost, kao što je negacij*pojma pravo pojam nepravo.32 Kocourek smatra da se paru siprotnih pojmova moć i neposobnost nema što prigovoriti sa stajališta negacije, »jer je 'nesposobnost' samo drugi način da se kaže'nemoć'.«33 Sa stajališta negacije isto važi i za posljednji par su.protnih pravnih pojmova imunitet i odgovornost.34 Dakle, Hoh-feldova je shema suprotnih pravnih pojmova nekonzistetna sobzirom na jedan osnovni pravni pojam, a to je pojam dužnost.35

Kocourek također tvrdi da Hohfeldova shema suprotnih prav-nih pojmova ima vrlo mali značaj u pravu. Naime, budući da prav-ni odnosi moraju biti potpuno izlučeni i identificirani, nema ni-kakve koristi od toga da znamo da je nepravo negacija prava.Primjerice, netko može imati nepravo, a da ipak zauzima nekuznačajnu pravnu poziciju, npr. on može imati pravnu moć, kojumu je dodijelio vlasnik imovine, da imenuje osobu ili osobe kaouživaoce imovine nakon njegove smrti ili proteka nekog roka(power of appointment). U datom primjeru važno je izlučiti iidentificirati tu moć, a ne odrediti da je pravna moć nepravo.36

Četvrta se skupina prigovora odnosi na Hohfeldovu shemu ko-relativnih pravnih pojmova. Max Radin je tvrdio da je Hohfeldovashema pogrešna, jer ti pravni pojmovi nisu korelativni, već suzapravo identični, te da predstavlja grijeh u odnosu na samu ana-lizu koju je on nastojao izvršiti.37 Naime, mada se tvrdnjom o

3 1 Kocourek, »The Hohfeld Svstem of F u n d a m e n t a l Legal Concepts«, str. 27.3 2 Vidi isto.33 Isto, str. 28.3 4 Vidi isto.3 5 Budući da je Hohfeldova shema suprotnih pravnih pojmova nekonzistentna

s obzirom na taj jedan osnovni pravni pojam, Kocourek postavlja pitanje nije li onmožda imao na umu »kontrarnosti« u smislu da je štetna radnja kontrarna dužnosti,ili u smislu contrarius actus rimskog prava, a ne ni »suprotnosti« ni »kontradiktor-nosti«, te navodi da letimično istraživanje te sheme ne potvrđuje tu mogućnostŠtoviše, Kocourek smatra da je primjena »kontrarnosti« na pravne pojmove vrloograničena. (Vidi isto.)

3 6 Vidi isto, str. 28-29.37 Vidi Max Radin, »A Restatement of Hohfeld«, Harvard Law Review 51

(7/1938), str. 1149-1150; Kamba, »Legal Theorv and Hohfeld's Analvsis of a 1Right«, str. 257.

286

^relativnosti prava i dužnosti inzistira na njihovom jedinstvu,ipak se dopušta »pogrešno« naglašavanje dužnosti nasuprot pra-vima i »opasno« učenje o apsolutnim pravima. Radin smatra dase sam Hohfeld ne bi nikad suglasio s takvim zaključkom. Premagadinu: »A-ov zahtjev-pravo i B-ova dužnost ... nisu korelativi, jeroni uopće nisu odvojeni predmeti, koliko god bili blisko povezani.0ni čak nisu ni dva aspekta istog predmeta. Oni su dva apsolut-no ekvivalentna iskaza o istom predmetu. B-ova dužnost ne slije-di iz A-ovog prava, niti je njime uzrokovana. B-ova dužnost jestA-ovo pravo. Ta su dva izraza na isti način identična po onomešto nastoje opisati, kao što su to aktivni i pasivni oblik nazna-čavanja neke radnje; 'A je ubijen od B-a', ili 'B je ubio A. Nesmije se dopustiti da činjenica da su A i B potpuno različite iodvojene osobe sakrije činjenicu da je odnos između njih jedanodnos i ništa više od toga.«38

Također, neki autori tvrde da shema korelativnih pravnih poj-mova ima ograničeni domet u pravu, jer odnosi korelativnostiizmeđu pravnih pojmova nisu valjani za sve grane prava. Prim-jerice, u kaznenom pravu dužnostima, ili obvezama, ne korelirajuprava ili ovlaštenja.39 Prema Hartu, pojam pravo, kojemu je kore-lativna dužnost, treba poglavito namijeniti za privatno pravo.Specifična razlika između dužnosti i obveza u privatnom pravu ionih u kaznenom pravu nije u njihovim sadržajima, koji se mogupoklapati jer postoje određene radnje, kao Što je, primjerice,teška tjelesna povreda, koje su istovremeno kazneno djelo i gra-đanskopravni delikt, nego u posebnoj ulozi koju privatno pravo,za razliku od kaznenog prava, osigurava osobama. Hart tvrdi dase ta posebna uloga, ili locus standi, sastoji u isključivu nadzoru,većem ili manjem, nosioca nekog prava nad dužnosti druge osobe,

38 Radin, »A Restatement of Hohfeld«, str. 1150. Ipak, Radin ne odbacuje idejuo korelativnosti pravnih pojmova. On tvrdi dalje da korelativni pravni pojmovi imajuznačajnu ulogu u pravnim iskazima, a kao ilustraciju za tu svoju tvrdnju navodiPrimjere odnosa kupoprodaje i odnosa između roditelja i djeteta. U kupoprodajnomodnosu pravo da se zahtijeva isporuka robe korelativno je pravu da se zahtijevaPlaćanje cijene. Ta dva prava mogu biti potpuno odvojena, ali ako jedno ne postoji,'ad se ne radi o kuporodajnom odnosu. Ili, ponovno, u odnosu roditelja i djetetaPrivilegij roditelja da se stara o djetetu i njegova dužnost da ga uzdržava - koja je'akođer djetetovo pravo da bude uzdržavano - jesu normalno korelativi. Ali onim°gu biti odvojeni i nakon razvoda roditelja oni to najčešće jesu.

39 Vidi, primjerice, Harris, Legal Philosophies, str. 81 ff; H.L.A. Hart, »Legal°ights«, u H.L.A.Hart, Essays on Bentham: Jurisprudence and Political Theory (Ox-f°rd: Clarendon Press, 1982), str. 183; A.R. White, Rishts (Oxford: Clarendon Press,1 984),str.63.

287

tako da osoba koja ima pravo predstavlja neku vrstu suveprema kojem se ima dužnost. Najpotpunija mjera nadzora k-6^može imati nosilac prava uključuje sljedeća tri elementa- °̂ U

on može mijenjati ili utrnuti ili ne utjecati na dužnost d r ° 'osobe; drugo, on može nakon neizvršenja ili prijetnje n e i z v ^njem dužnosti istu »utužiti« tužbom za naknadu štete ili, u O c l

e"đenim slučajevima, nekom drugom vrstom tužbe, ili, »neutužif6

i, treće, on može mijenjati ili utrnuti obvezu naknade štete4 0 M*'suprot takvoj ulozi osobe u privatnom pravu, ona u kazneno "pravu nema moć da bilo koga oslobodi od njegovih dužnosti "da određuje hoće li se one provoditi.

Konačno, najradikalniji kritičari sheme korelativnih pravnihpojmova osporavaju njenu valjanost i u nekim slučajevima u prj.vatnom pravu. Oni za potvrdu svoje tvrdnje obično navode dobropoznati primjer iz angloameričkog prava u kojem se radi o pro-blemu imanja prava treće stranke na osnovi ugovornog odnosa-»Ako A ugovori s B da će nešto učiniti za B i C, tad A imadužnost da to učini za B i C. On čak može imati dužnost premaB. Ali on nema nikakvu prema C i stoga C-u nije bilo dato bilokakvo pravo, mada u nekim vrstama ugovora treće stranke moguimati prava«.41 Taj i neki drugi primjeri, smatraju kritičari, po-kazuju da ne postoji logička veza između prava i dužnosti.42

Peta skupina prigovora odnosi se na Hohfeldovo obacivanjepojma zakonskog prava »u širem smislu«. Hohfeldovi se kritičarislažu da je generički pojam zakonskog prava osnovni pravni po-jam, da je posvema potreban, te da je njegovo odbacivanje pogub-

io Vidi Hart, »Legal Rights«, str. 184.41 White, Rights, str. 63.42 Vidi isto, str. 71. Suprotno, Samuel Stoljar tvrdi daše prigovor da treća strana

ne može imati pravo, jer prema pozitivnom angloameričkom pravu nema zahtjevprema dužniku, ne može uvažiti kao prigovor konceptualne naravi, jer se on temeljina kontigentnoj pravnoj poziciji treće stranke [vidi Samuel Stoljar, An Analysis ofRights (New York: St. Martin's Press, 1984), str. 29]. Detaljno prikazujući i komen-tirajući odluke američkih sudova o tome kad je moguće da treća strana ima pravona osnovi ugovora, Corbin navodi da u slučajevima kada se priznaje pravo trećestrane, ono upravo proizlazi iz ugovornog odnosa. Corbin kaže za suprotno stajalištevodećih engleskih pravnih autora, prema kojem treća strana ne može imati nekopravo na osnovi ugovora, da mu proturječi praksa engleskih sudova, koji štite pravotreće strane kroz institut trusta, a ne ugovora, te smatra da bi ga oni vjerojatnorevidirali da su tu praksu pažljivije analizirali, [vidi A.L. Corbin, Corbin on Contracts

(A Comprehensive Treatise on the Working of Contract Law), Vol. 4 (St. Paul, Min"--West Publishing Co., 1951), str. 59, 334, bilj. 5].

288

za pravnu teoriju.43 Međutim, ne postoji jedinstveno shvaćanjetome št° to čini zakonsko pravo.jvlogu se razlikovati dvije pretpostavke o sadržaju zakonskogva.44 prema jednoj pretpostavci, zakonska prava su jednostavna

smislu da se ona sastoje od jednog hohfeldovskog elementa,prema drugoj pretpostavci, zakonska prava su složena u smisluja se ona sastoje od skupine povezanih hohfeldovskih elemenata,pakako, moguća je i treća pretpostavka da su neka zakonskaprava jednostavna, a druga da su složena. Dalje, unutar svake oddviju pretpostavki mogu se razlikovati dvije njihove verzije, mo-nistička i pluralistička. Prema monističkoj verziji prve pretpos-tavke, svako se pravo sastoji od istog elementa, dok prema njezi-noj pluralističkoj verziji, prava se sastoje od različitih elemenata(mada samo od jednog u svakom od slučajeva). Prema monis-tičkoj verziji druge pretpostavke, svako se pravo sastoji od isteskupine elemenata, dok se prema njezinoj pluralističkoj verziji,različita prava sastoje od različitih skupina elemenata.

Budući da je Hohfeld identificirao prava »u najstrožem smis-lu« sa zahtjevima, njemu se može pripisati usvajanje monistič-ke verzije prve pretpostavke. Ali, mogu li prava biti samo zah-tjevi? G. W. Goble je kritizirao stajalište prema kojem su pravazahtjevi, te je predložio da se za osnovni pravni pojam uzme po-jam moć (power).45 Prema Gobleu: »Taj izraz (moć) denotira spo-sobnost (capacitv) neke osobe da mijenja pravni status druge. Sveradnje, ili propuštanja, koje su pravno značajne, uključuju vršenjemoći. Ta riječ opisuje neki odnos dvije osobe sa stajališta do-minirajuće stranke ili stranke koja ima nadzor. Taj isti odnos sastajališta podređene stranke, ili stranke koju se nadzire, opisujeizraz odgovornost (liability). Stoga se čitav taj odnos može na-značiti spojnim izrazom moć-odgovornost«.46 Prema Gobleu, ostaliodnosi su izvedeni iz tog osnovnog odnosa moć-odgovornost.T k̂o, pravo opisuje pojedinačni niz moć-odgovornost odnosa sastajališta dominirajuće stranke, a dužnost opisuje taj isti niz sa

43 Vidi, primjerice: Husik, »Hohfeld's Jurisprudence«, str. 265; Pound, Juris-Prudence, Vol. IV, str. 80; Kamba, »Legal Theory and Hohfeld's Analvsis of a LegalRight«, str. 258 ff; Harris, Legal Philosophies, str. 85.

4 4 Za razlikovanja tih dviju pre tpos tavk i , k a o i njihovih dviju verzija, vidi L.W.S u m n e r , The Moral Foundation of Rights (Oxford: C l a r e n d o n Press, 1987), str. 32 f.

4 5 Vidi G.W. Goble , »A Redefinit ion of Basic Legal Terms«, The Columbia Lawfevien 34 (4/1935), s t r . 535-547.

4 6 Isto, str. 535.

289

stajališta podređene stranke. Goble to ilustrira na sljedećem n •mjeru."7 Ako je X vlasnik zemljišta, a Y izvrši smetanje njegov"zemljišta, X ima moć tužiti Y-a sudu, čija odluka mu daje m *da on dade moć sudskom službeniku da on dade moć šerifu d°on liši Y-a njegovih moći u pogledu neke njegove imovine da b*se udovoljilo toj odluci. Budući da je očito nespretno i nepriličnosvaki put na taj način izražavati niz moći kad se želi uputiti dje Y-ovo ponašanje takvo da X može ostvariti presudu u svojukorist, potrebno je ovdje imati neki izraz kojim će se »preskočiti«taj posredujući niz radnji i moći i izravno opisati odnos X-aprema Y-u. Tako kad X ima moć pokrenuti niz događaja koji ćekonačno rezultirati u nekoj presudi u njegovu korist, treba rećida X ima pravo, a Y ima dužnost. S obzirom da je u prethodnonavedenom primjeru Y već izvršio smetanje X-ovog zemljištaX-ovo pravo ovdje nije da Y ne smeta njegovo zemljište, negoda Y nadoknadi štetu, a Y-ova dužnost je da nadoknadi štetu.Dakle, slijedi da odnos pravo-dužnost nije osnovni pravni odnosveć je opis niza koji uključuje kombinacije moć-odgovornost od-nosa. Odnosi imunitet-nesposobnost i nepravo-privilegij redomopisuju negacije prva dva para odnosa i kao takvi predstavljajuizvedene odnose iz osnovnog odnosa moć-odgovornost.48

Tako je Gobleovo stajalište da se sva zakonska prava svodena zakonske moći, koje se sastoje u sposobnosti da se utječe naradnje drugih putem pravnog sustava. Čak ako se prizna da je toobilježje zakonskih prava vrlo značajno, ono nije jedino njegovoobilježje. Pored tog obilježja zakonsko pravo također karakteri-zira da je ono permisivno za svog imaoca. Također imaoc zakon-skog prava mora biti pravno imun od kršenja svog prava pukimhirom bilo koje druge stranke. Uzimajući u obzir sva ta navedenaobilježja zakonskog prava, Carl Wellman je usvojio pluralističkuverziju druge pretpostavke. On definira zakonsko pravo kaostrukturu koju čine pravne slobode, zahtjevi, moći i imuniteti.49

Prema Wellmanu struktura zakonskog prava uređena je na slje-deći način. Prije svega, ono što ujedinjuje bilo koje zakonsko pra-vo njegova je jezgra. U središtu bilo kojeg zakonskog prava stoji

47 Vidi isto, str. 538-539.48 Vidi isto, str. 537-538 i 539-540.4 9 Vidi Carl VVellman, »A N e w C o n c e p t i o n of H u m a n Rights«, u Eugene K3"

menka i A.E.S. Tay (eds.), Human Rights ( L o n d o n : Edward Arnold, 1978), str. 53 f(prijevod: »Nova koncepcija ljudskih prava«, Matulović (ur.), Ljudska prava, str. 57 i)-

290

jedna ili više pravnih koristi koje definiraju bitan sadržaj togprava. Ako promijenimo tu jezgru, pravo koje preostane neće višet,jti isto to pravo. Primjerice, jezgra X-ova prava da mu se platijest njegov pravni zahtjev na plaćanje. Ili jezgra X-ova prava daslobodno govori jest njegova pravna sloboda govora o spornimpitanjima.50 Ili jezgra X-ova prava da proda svoja kola jest njego-va pravna moć prijenosa vlasništva na svojim kolima na drugustranku za koju se on odluči. Klasifikacija prava na zahtjev-, slo-boda-, moć-, ili imunitet-prava referira na njihove definirajućejezgre. Bez obzira koji su drugi elementi sadržani u nekom pravu,oni pripadaju tom pravu zbog svoje veze s njegovom jezgrom.

Dalje, zakonsko pravo nije tek puki zbroj različitih pravnihsloboda, zahtjeva, moći i imuniteta, već je ono sustav tih pravnihkoristi vezanih za svoju definirajuću jezgru. Pravne koristi kaošto su zahtjevi, slobode, moći i imuniteti vezuju se za jezgru za-konskog prava na način da svaka pridružena sloboda, zahtjev, moćili imunitet donosi imaocu prava neku mjeru slobode, ili nadzora,nad tom jezgrom. Primjerice, X-ova pravna sloboda prihvaćaplaćanja od Y-a, koja je pridružena jezgri X-ovog pravnogzahtjeva da mu Y plati, daje mu slobodu da surađuje sa svojimdužnikom treba li on ispuniti zahtjev jezgru. Na nešto drugačijinačin X-u omogućuju nadzor nad njegovim zahtjevom protiv Y,njegov imunitet od ograničavanja svog zahtjeva voljom Y-a injegova moć da tuži Y ako on odbije platiti. Oko jezgre bilo kojegzakonskog prava okupljene su brojne pridružene pravne koristikoje imaocu prava daju različite vrste slobode i nadzora nad jez-grom. Ukupnost slobode i nadzora Wellman naziva autonomijomu smislu samoupravljanja.51 Tako je zakonsko pravo sustav pravneautonomije, tj. sustav pravnih elemenata koji svi zajedno dajusvom imaocu pravnu slobodu, s obzirom na njegovu definirajućujezgru i nadzor nad njom.

Razlikovanje različitih vrsta zakonskih prava glede njihovasadržaja ne smije se brkati s razlikovanjem različitih koncepcijapojma zakonskog prava. Mogu se razlikovati dvije koncepcije za-konskog prava: interesna i voljna koncepcija.52 Prema voljnoj kon-

5 0 Wellman umjesto Hohfeldovog izraza »legal privilege« (»pravni privilegij«)koristi izraz »legal libertv« (»pravna s loboda«), (vidi isto).

5 1 Vidi isto.5 2 Za podri jetlo interesne i voljne koncepci je prava u srednjevjekovnoj znanost i

rimskog prava, vidi gl. 1, odj. 1, gore.

291

cepciji, imati pravo znači imati nadzor nad nekim interesoje zaštićen skupinom dužnosti nametnutih drugoj osobi ir ^bama, a koje su i same pod nadzorom imaoca prava. Prem °S°"teresnoj koncepciji, imati pravo znači imati neki interes k •'zaštićen skupinom dužnosti nametnutih drugoj osobi ili osoh ^ ^Objema je koncepcijama zajedničko stajalište da je funkcija n^zaštita vrijednosti na strani imaoca prava i da ona povezujeličite hohfeldovske elemente u jedinstvenu složenu skupinu e^menata. Međutim, dvije se koncepcije međusobno razlikuj 6

obzirom na vrijednost koja ima biti zaštićena: za prvu su to " S

teresi, dok je za drugu to autonomija. Stoga one nisu e k s t e r ^nalno ekvivalentne. Glavna vrsta slučajeva koja ih razdvaja j e s

slučajevi nametanja dužnosti drugim osobama, u svrhu zaštite in"teresa pojedinca nad čime on nema normativan nadzor. U takvimće slučajevima interesna koncepcija priznati pojedincu pravo, dokvoljna koncepcija to neće. Budući da interesna koncepcija možetretirati autonomiju kao posebnu vrstu interesa, tad će ona opće-nito priznati kao pravo sve ono što voljna koncepcija priznajekao takvo. Ali suprotno nije slučaj, jer postoje načini zaštitenečijih interesa, a da se ne štiti njegova autonomija. Interesnakoncepcija također će priznati svako biće koje je sposobno bitiautonomno, kao biće koje ima interese, dok suprotno nije slučaj.

Za prikaz tih dviju koncepcija, kao i za njihove zastupnike u kontinentalnojpravnoj tradiciji, vidi Miljan Popović, »Pojam subjektivnog prava«, doktorska diser-tacija (Novi Sad, 1971).

U suvremenoj angloameričkoj pravnoj teoriji glavni je zastupnik voljne koncep-cije (koncepcije izbora) H.L.A. Hart. Vidi njegove radove: »Definition and Theoryin Jurisprudence«, u H.L.A. Hart, Essays in Jurisprudence and Philosophy (Oxford:Clarendon Press, 1983), str. 21-49, (prijevod: »Definicija i teorija u jurisprudenciji«,Dometi 16 (4/1983), str. 41-57); »Are There Any Natural Rights?«; »Bentham,lecture on a mastermind«, u R.S. Summers (ed.), More Essays in Legat Philosophy(Oxford: Basil Blackwell, 1971); str. 18-43; Legal Rights. Za prikaz Hartove kon-cepcije vidi: Neil MacCormick, H.L.A. Han (London: Edward Arnold, 1981), gl- 7iMiomir Matulović, Jezik, pravo i moral. Filozofija prava Herberta Harta (Rijeka: ICR,1986), str. 65-66.

Za interesnu koncepciju vidi: David Lyons, »Rights, Claimants and Beneficia-ries«, American Philosophical Quarterly 6 (3/1969); Neil MacCormick, »Rights inLegislation«, u P.M.S. Hacker i Joseph Raz (eds.),Law, Morality, and Society. Essaysin Honur of H.L.A. Hart (Oxford: Clarendon Press, 1977), str. 195-210; »Children'sRights: A Test-Case for Theories of Right«, u Neil MacCormick, Legal Right ani

Social Democracy (Oxford: Clarendon Press, 1982), gl. 8; »Rights, Claims, andRemedies«, u M.A. Stewart (ed.), Law, Morality, and Rights (Dordrecht: D. ReWe

Publishing Companv, 1983); »Discretion and Rights«, Law and Philosophy,(1/1989), str. 23-37; Joseph Raz, »On the Nature of Rights«, Mind 93 ( 1 W»Legal Rights«, Oxford Journal of Legal Studies 4 (1984); The Morality ofFreedem(Oxford: Oxford Universitv Press, 1986), gl. 7.

292

dvije koncepcije prava nisu ekstenzionalno ekvivalentne,oStavlja se pitanje na osnovi kojeg se kriterija opredijeliti za

•dnu od njih? Najčešće se usvaja kriterij deskriptivne adekvat-osti-53 Prema jednoj verziji tog kriterija, koncepcija prava de-lmptivno je adekvatna, ako uključuje svaki slučaj koji intuitivno

•7gleda kao primjer pojma prava i isključuje svaki slučaj koji tonjje. Tako zastupnici voljne koncepcije navode njoj u prilog da•edirio ona može objasniti prava kao nešto što karakterizira mo-gućnost vršenja, a da interesna koncepcija ima za konzekvencuHa se mogu imati prava koja se ne mogu vršiti, jer su sasvim izvannadzora njihovih imaoca. Međutim, izgleda da nema ništa čudnou tome da se neka prava ne mogu vršiti. Doista, zastupnici in-teresne koncepcije to preokreću u svoju korist navodeći da jedinointeresna koncepcija može objasniti neotuđivost ljudskih prava iparalelnu ideju da bića koja nisu sposobna vršiti nadzor, kao štosu djeca i životinje, mogu usprkos tome biti sposobna imati prava.Zastupnici voljne koncepcije također navode njoj u prilog da je-dino ona može objasniti neugodu koju u nama izazivaju mandatnaprava, tj. »prava« koja ne predviđaju nikakvu diskreciju u izvrše-nju radnje o kojoj se radi. Ali njihovi bi protivnici mogli odgo-voriti da o pravu na činjenje radnje koju imamo dužnost činitigovorimo jedino u slučajevima u kojima smatramo radnj o kojojse radi ne samo teretom već, također, koristi ili privilegijom, štopodržava interesnu koncepciju. Navedeni primjeri svjedoče da zasvaku od dviju konkurentnih koncepcija postoje laki slučajevikojima se ona može bez teškoća prilagoditi, ali isto tako i teškislučajevi kojima se ona može prilagoditi jedino pomoću nekogprofinjena manevra. Ako je koncepcija u svom tretiranju teškihslučajeva u stanju ponuditi dobre razloge zbog kojih valja dru-gačije odrediti doseg pojma prava, tad je to prihvatljivo, sve dokto nema utjecaja na tretiranje nespornih slučajeva. Deskriptivnaadekvatnost stoga ne može biti odlučujući kriterij opredjeljivanjaza jednu od dviju konkurentnih koncepcija prava.

Prema drugoj verziji kriterija deskriptivne adekvatnosti, kon-cepcija je prava deskriptivno adekvatna, ako uspijeva zahvatiti°boje, statički i dinamički aspekt prava. Prava su ne samo izlaznirezultat nekog sustava pravila, već također opravdavajući razloziunutar njega. Jednom kad je neko pravo priznato unutar sustava

53 Za taj, kao i kriterije koji se dalje navode, vidi, uz radove navedene u prethod-n°j bilješci i Sumner, The Moral Foundation of Rights, str. 49-54, 96-99.

293

pravila, ono može služiti kao opravdanje za stvaranje novihvila koja dodatno promiču ili štite to isto pravo. Tako jene samo statička skupina hohfeldovskih elemenata, već takortdinamička skupina koja se može tijekom vremena proširiti i r ^ 'vijati. Koncepcija prava koja ne uspijeva zahvatiti dinamicVaspekt prava stoga treba biti odbačena kao deskriptivno neadekvatna. Autori koji ističu dinamički aspekt prava istovremeno zstupaju interesnu koncepciju. Ali oni ne tvrde da voljna kor,cepcija nije u stanju zahvatiti taj aspekt prava, niti je to mogućebez teškoća tvrditi. Naime, kao što prema interesnoj koncepcijizaštita nekih interesa može služiti kao opravdanje za stvaranjejedinstvene skupine hohfeldovskih elemenata, tako isto premavoljnoj koncepciji zaštita neke slobode može služiti u tu svrhuTkko su obje koncepcije u stanju objasniti opravdavajuću uloguprava unutar sustava pravila.

To posljednje mjerilo upućuje na daljnji i drugačiji kriterijopredjeljivanja za jednu od dviju koncepcija. Ako se pažnja pre-usmjeri s funkcije koju prava imaju u nekom sustavu pravila nafunkciju koju koncepcija prava ima u teoriji, tad je moguće pos-taviti sljedeći kriterij teorijske adekvatnosti: jedna je koncepcijaprava teorijski adekvatnija od druge ako ona bolje služi nekojznačajnoj konceptualnoj ili teorijskoj svrsi. Kao što je rečeno,dvije se koncepcije razlikuju s obzirom na normativnu funkcijukoju pripisuju pravima. Dok je za interesnu koncepciju ta funk-cija u zaštiti ovog ili onog aspketa blagostanja imaoca prava, dotleje za voljnu koncepciju ta funkcija u zaštiti njegove autonomije.Dakle, postojat će značajna razlika između normativne struktureu čijem je središtu autonomija i strukture u čijem je središtublagostanje. Prva će tretirati pojedince kao aktivne upraviteljevlastitih života, čak i kad to za njih može imati štetne konzek-vence. Druga će tretirati pojedince kao takve upravitelje kad sevjeruje da je to u njihovu interesu, a inače kao pasivne korisniketuđih usluga. Bez pretjerivanja se može kazati da normativnestrukture koje se u tolikoj mjeri razlikuju, pretpostavljaju različitekoncepcije osobe i moralnog življenja. Ako je moguće graditi mo-ralnu teoriju ili na vrijednosti blagostanja pojedinca ili na vrijed-nosti njegove autonomije, potrebno je da razgraničenje izmeđutih teorijskih opcija bude povučeno na nedvosmislen način. Tadse u prilog opredjeljivanja za voljnu koncepciju mogu navesti dvaargumenta: prvi, da je pojam prava dovoljno značajan da mu sepripiše posebna normativna funkcija; i drugi, da je autonomija

294

,oVoljno značajna vrijednost da bude zaštićena posebnim norma-tivnim pojmom. Opredjeljivanje za interesnu koncepciju isklju-če mogućnost korištenja pojma prava za zaštitu te značajnevrijednosti. Moglo bi se, naravno, još uvijek razlikovati zaštitublagostanja pojedinca od zaštite njegove autonomije, ali razli-kovanje bi bilo vršeno unutar područja prava, a ne između njihovapodručja i područja njihovih susjeda. Pored toga, izgleda da nepostoji niti jedan djelotvoran način da se istakne ta razlika.

2. Kangerova analiza pojma prava

Sa stajališta suvremene logike normativne uporabe jezika,jedan je od glavnih nedostataka Hohfeldove analize prava taj daje ona u stanju dati samo grubu sliku logički mogućih rješenjanekog pravnog ili moralnog problema. Posljednjih je godina naHohfeldovu tragu učinjen daljnji odlučan korak na poboljšanjuanalize pojma prava zahvaljujući autorima kao što su L. A.Allen,54 Stig Kanger55 i Lars Lindahl.56 Posebnu pažnju zaslužujeKangerova analiza prava zbog njezine primjene u analizi ljudskihprava.

Kanger je u analizi prava krenuo od Hohfeldovih ideja da jepravo odnos između dvije stranke s obzirom na objekt prava kojije određena radnja ili stanje stvari, da postoje različite vrste ili

54 Vidi L.A. Allen, »Righti, Right2, Right3, Right4, and How About Righ1?«, uE. H. Pollac (ed.), Human Rights (Buffalo, N.Y.: Jay Stevvart Publications Inc.,1971), str. 106-142; »Language, Law and Logic: Plain Legal Drafting for the Elec-tronic Age«, u Bryan Niblett (ed.), Computer Science and Law (Cambridge: Cam-bridge University Press, 1980), str. 75-101; »Analysis of the Logical Structure ofLegal Rules by a Modernized and Formalized Version of Hohfeld's FundamentalLegal Conceptions«, (with Ch. S. Saxon), Paper Presented at Second InternationalCongress on Logica, informatica e diritto, September 3-6 (Florence, 1985).

55 Vidi Stig Kanger, »New Foundations for Ethical Theory«, str. 36-58; »Rat-tighetsbegreppet«, u Sju filosofiska studier tillagnade Anders Wedberg (Stocholm:University of Stocholm, 1963), str. 79-102; »Lavv and Logic«, Theoria 38 (1972),str. 105-32; Stig Kanger i Helle Kanger, »Rights and Parlamentarism«, Theoria 32(1966), str. 85-115. Prikaz Kangerove analize pravS vidi u Lindahl, Position andChange, str. 38-63; Helle Kanger, Human Rights in the U. N. Declaradon, str. 38-60;David Makinson, »On the Formal Representat ion of Rights Relations: Remarks onthe Work of Stig Kanger and Lars Lindahl«, Journal of Philosophical Logic 15(1986), str. 4 0 3 ^ 2 5 .

5 6 Vidi Lindahl, Position and Change. Za prikaz Lindahlove analize, vidi Miomir^ l i ć , »Teorija osnovnih pravnih stanja Larsa Lindahla«, Zbornik Pravnog fa-

Sveučilišta u Rijeci 12 (1991), str. 91-110.

295

tipovi prava i da među različitim tipovima prava važe odr rtlogički odnosi. Međutim, pored tih sličnosti, između Hohfeld ^i Kangerove analize prava postoje značajne razlike, kako T^malne tako i sadržajne naravi. °r"

Glavna je formalna razlika između Hohfeldove i Kangeranalize prava1 u načinu tumačenja osnovnih pojmova. Dok je Hol 6

feld dao tumačenje svojih osnovnih pravnih pojmova na prim;rima iz pravne literature i sudskih dluka, Kanger je dao tmačenje svojih tipova prava" u kategorijama deontičkog operatorTreba biti slučaj da (It shall be the case that) i operatora radnipobrinuti se da (sees to it that). Pored pravila klasične logike, kaošto su modus ponens, pravilo kontrapozicije i pravilo tranzitiv-nosti, ti se operatori vladaju po posebnim logičkim pravilima kojeje Kanger izrazio u kategorijama odnosa logičke konzekvenceoznačene dugačkom strelicom -» (čita se »je logička konzekvencaod«). Od sljedećih pet pravila, prva tri pravila važe za deontičkioperator Treba biti slučaj da, a posljednja dva važe za operatorradnje pobrinuti se da:51

T, tad (Treba biti slučaj da S) -» (Treba biti slučaj

(Treba

(1) Ako Sda T).

(2) (Treba biti slučaj da S & Treba biti slučaj da T)biti slučaj da S&T).

(3) (Treba biti slučaj da S) -* (Ne: treba biti slučaj da ne S).

(4) Ako S -* T i T -* S, tad (X se pobrine da S) -* (X sepobrine da T).

(5) (X se pobrine da S) -» S.

Zahvaljujući korištenju operatora pobrinuti se da, Kangerovaanaliza prava razlikuje se od Hohfeldove, ne samo u formalnom,već i u sadržajnom pogledu.58 Naime, u Kangerovoj se analiziiskaz kao što je »X je stupio na Y-ovo zemljište« artikulira kao»X se pobrine da X stupi na Y-ovo zemljište«. Općenito uzevši,jedan iskaz o tome da X obavlja određenu radnju predstavlja seoperatorom pobrinuti se da kao iskaz da se X pobrine da određenostanje stvari vrijedi, ili, kraće, da se X pobrine da S. Na osnovi

5 7 Vidi Kanger i Kanger, »Rights and Par lamentar i sm«, str. 89; Lindahl, Posi-tion and Change, str. 40.

5 8 Vidi L i n d a h l , Position and Change, str. 48 ff; M a k i n s o n , » O n the FormalRepresentation of Rights Relations«, str. 407 ff.

296

toga moguća su razlikovanja koja bi inače bila skrivena jednomsiromašnijom notacijom. Primjerice, Kanger razlikuje iskaze »Tre-ba biti slučaj da se X pobrine da ne S« i »Treba biti slučaj dane: X se pobrine da S«. Na osnovi gore navedenih logičkih pravilaniože se vrlo lako dokazati da je prvi iskaz logička konzekvencaod drugog, ali da ne važi i obratno. Naravno, ta i slična razlikova-nja u načelu se mogu izraziti običnim jezikom, kao što je njimeu načelu moguće sve izraziti, ali ona za nas često ostaju sakrivenakao što svjedoči Hohfeldov slučaj.

Kanger razlikuje jednostavne tipove prava {the simple types ofrights) i atomne tipove prava (the atomic types of rights). Jedno-stavne tipove prava čine Hohfeldova prva četiri pojma zahtjev,sloboda (umjesto Hohfeldovog izraza »privilege« Kanger upo-trebljava izraz »freedom«), moć i imunitet, kojima su pridodatanova četiri pojma protuzahtjev, protusloboda, protumoć i pro-tuimunitet. Atomni tipovi prava konstruiraju se pomoću vrlo jed-nostavne metode kombiniranja jednostavnih tipova prava.

Objašnjenja osam jednostavnih tipova prava sadrži Tabela 11.2gdje je: a) izričaj koji izražava pravo; b) način njegova čitanja;c) tumačenje prava; d) reformulacija od c) koja olakšava čitanjei razumijevanje tumačenja. (»Ne treba biti slučaj da ne« ekviva-lentno je »Smije biti slučaj da«.) Slučajevi 1-8 predstavljaju jed-nostavne tipove prava sa stajališta subjekta X, a slučajevi 9-16predstavljaju te iste jednostavne tipove prava sa stajališta su-bjekta Y.59

Tabela 11.2

Lista jednostavnih tipova prava

1. a) Zahtjev (X,Y,S)b) X ima prema Y zahtjev s obzirom na S.c) Treba biti slučaj da se Y pobrine da S.d) Y se treba pobrinuti da S.

2. a) Sloboda (X,Y,S)b) X ima prema Y slobodu s obzirom na S.c) Ne: treba biti slučaj da se X pobrine da ne S.d) Nije slučaj da se X treba pobrinuti da ne S.

59 Vidi Kanger i Kanger, »Rights and Parlamentarism«, str. 88; Lindahl, Posi-t'on and Change, str. 43.

297

3. a) Moć (X,Y,S)b) X ima prema Y moć s obzirom na S.c) Ne: treba biti slučaj da ne: X se pobrine da S.d) X se smije pobrinuti da S.

4. a) Imunitet (X,Y,S)b) X ima prema Y imunitet s obzirom na S.c) Treba biti slučaj da ne: Y se pobrine da ne S.d) Nije slučaj da se Y smije pobrinuti da ne S.

5. a) Protuzahtjev (X,Y,S)b) X ima prema Y zahtjev s obzirom na ne S.c) Treba biti slučaj da se Y pobrine da ne S.d) Y se treba pobrinuti da ne S.

6. a) Protusloboda (X,Y,S)b) X ima prema Y slobodu s obzirom na ne S.c) Ne: treba biti slučaj da se X pobrine da S.

,::•• d) Nije slučaj da se X treba pobrinuti da S.

7. a) Protumoć (X,Y,S)b) X ima prema Y moć s obzirom na ne S.c) Ne: treba biti slučaj da ne: X se pobrine da ne S.d) X se smije pobrinuti da ne S.

8. a) Protuimunitet (X,Y,S)b) X ima prema Y imunitet s obzirom na ne S.c) Treba biti slučaj da ne: Y se pobrine da S.d) Nije slučaj da se Y smije pobrinuti da S.

9. a) Zahtjev (Y,X,S)b) Y ima prema X zahtjev s obzirom na S.c) Treba biti slučaj da se X pobrine da S.d) X se treba pobrinuti da S.

10. a) Sloboda (Y,X,S)b) Y ima prema X slobodu s obzirom na S.c) Ne: treba biti slučaj da se Y pobrine da ne S.d) Nije slučaj da se Y treba pobrinuti da ne S.

. a) Moć (Y,X,S) ;b) Y ima prema X moć s obzirom na S.c) Ne: treba biti slučaj da ne: Y se pobrine da S.d) Y se smije pobrinuti da S.

'.. a) Imunitet (Y,X,S)b) Y ima prema X imunitet s obzirom na S.c) Treba biti slučaj da ne: X se pobrine da ne S.d) Nije slučaj da se X smije pobrinuti da ne S.

i. a) Protuzahtjev (Y,X,S)b) Y ima prema X zahtjev s obzirom na ne S.c) Treba biti slučaj da se X pobrine da ne S.d) X se treba pobrinuti da ne S.

14. a) Protusloboda (Y,X,S)b) Y ima prema X slobodu s obzirom na ne S.c) Ne: treba biti slučaj da se Y pobrine da S.d) Nije slučaj da se Y treba pobrinuti da S.

15. a) Protumoć (Y,X,S)b) Y ima prema X moć s obzirom na ne S.c) Ne: treba biti slučaj da ne: Y se pobrine da ne S.d) Y se smije pobrinuti da ne S.

16. a) Protuimunitet (Y,X,S)b) Y ima prema X imunitet s obzirom na ne S.c) Treba biti slučaj da ne: X se pobrine da S.d) Nije slučaj da se X smije pobrinuti da S.

Slično odnosima korelativnosti koji vrijede između Hohfeldo-vih osnovnih pravnih pojmova, između Kangerovih jednostavnihtipova prava vrijede odnosi sinonimnosti. Sinonimni jednostavnitipovi prava mogu se predočiti pomoću sljedeće sheme ekvivalen-cija:60

60 Vidi Lindahl, Posidon and Change, str. 44.

298 299

Zahtjev (X,Y,S)Sloboda (X,Y,S)Moć (X,Y,S)Imunitet (X,Y,S)Protuzahtjev (X,Y,S)Protusloboda (X,Y,S)Protumoć (X,Y,S)Protuimunitet (X,Y,S)

Ne Protusloboda (Y,X,S)Ne Protuzahtjev (Y,X,S)Ne Protuimunitet (Y,X,S)Ne Protumoć (Y,X,S)Ne Sloboda (Y,X,S)Ne Zahtjev (Y,X,S)Ne Imunitet (Y,X,S)Ne Moć (Y,X,S)

Primjerice, uzmimo posljednju ekvivalenciju iz te sheme pre-ma kojoj su sinonimi Protuimunitet i Ne Moć. Prema gore nave-denom tumačenju pod 8d Protuimunitet (X,Y,S) znači:

Nije slučaj da se Y smije pobrinuti da S.

Prema interpretaciji pod l l d Moć (Y,X,S) znači:

Y se smije pobrinuti da S.

Budući da je prva rečenica negacija druge, tad je negacija drugeekvivalentna prvoj rečenici, pa vrijedi:

Protuimunitet (X,Y,S) « Ne Moć (Y,X,S).

Valjanost ostalih ekvivalencija može se pokazati na sličan način.

Budući da su jednostavni tipovi prava definirani u kategorija-ma deontičkog operatora Treba biti slučaj da i oirEpct-ropa paSvcpepobrinuti se da, koji se vladaju prema gore navedenim pravilima(l)-(5), među njima vrijedi odnos logičke konzekvence koji pred-stavlja sljedeći dijagram jakosti (strenght diagram):61

61 Vidi Kanger i Kanger, »Rights and Parlamentarism«, str. 90; Lindahl, Post-don and Change, str. 52.

300

Zahtjev (XX,S)

Primjerice, iz dijagrama slijedi da je Zahtjev (X,Y,S) logičkakonzekvenca Imuniteta (Y,X,S) ili, rječnikom objašnjenja u kate-gorijama Treba biti slučaj da i pobrinuti se da, »Y se treba po-brinuti da S« logička je konzekvenca od »Nije slučaj da se X smi-je pobrinuti da ne S«.

Dokaz.

(5):(5):2), kontrapozicija:

1), 3.),tranzitiv.:

5), Def. »Smije«:

1) Y se pobrine da S -» S2) X se pobrine da ne S -» ne S3) S -» Ne: X se pobrine da ne S4) Y se pobrine da S ^ Ne: X se pobrine

da ne S5) Treba biti slučaj da se Y pobrine da

S -» Treba biti slučaj da ne: X sepobrine da ne S

6) Y se treba pobrinuti da S -> Nije slučaj

da se X smije pobrinuti da ne S.

Q.E.D.

301

Na sličan način mogu se dokazati ostali odnosi logičke konzekvence predstavljeni dijagramom jakosti.

Jednostavni tipovi prava služe Kangeru kao osnova u konstrukciji atomnih tipova prava.62 Metoda je za konstrukciju atom.nih tipova prava sljedeća. U konstruiranju atomnih tipova pravapolazi se od iskaza koji izražavaju osam jednostavnih tipova pravakoji se kombiniraju u jednu konjunkciju. Potom se negira jedanili vize tih iskaza i za svaki negirani iskaz dobiva se nova kom-binacija iskaza. Iako postoji osam mogućnosti za negiranje jednogi samo jednog od osam iskaza jednostavnih tipova prava, što dajeosam novih konjunkcija. Postoji dvadesetosam mogućnosti za ne-giranje dvije konjunkcije, što dalje daje dvadeset osam novih ko-njunkcija itd. Na taj se način dobiva 28=256 konjunkcija. Kad seod tih 256 konjunkcija odbiju konjunkcije koje su same sei kon-tradiktorne, i iz preostalih eliminiraju redundantni konjunkti, do-bije se 26 kombinacija od kojih svaka definira jedan atoman tipprava.

Tabela 11.3

Lista atomnih tipova prava

1) Moć, Ne Imunitet, Protumoć, Ne Protuimunitet

2) Ne Moć, Imunitet, Ne Protumoć, Protuimunitet3) Zahtjev, Ne Protusloboda

4) Ne Zahtjev, Moć, Imunitet, Protusloboda,Ne Protumoć, Ne Protuimunitet

5) Moć, Imunitet, Protumoć, Protuimunitet

6) Zahtjev, Moć, Protusloboda

7) Zahtjev, Ne Moć

8) Moć, Imunitet, Protusloboda, Ne Protumoć, Protuimunitet

9) Moć, Imunitet, Protumoć, Ne Protuimunitet

10) Moć, Ne Imunitet, Ne Protumoć, Protuimunitet

11) Ne Sloboda, Protuzahtjev

. 12) Sloboda, Ne Moć, Ne Imunitet, Ne Protuzahtjev, Protu-moć, Protuimunitet

62 Vidi Kanger i Kanger, »Rights and Parlamentarism«, str. 90 ff; Lindahl, Post'don and Change, str. 54 ff.

302

13) Sloboda, Protuzahtjev, Protumoć

14) Protuzahtjev, Ne Protumoć15) Sloboda, Ne Moć, Imunitet, Protumoć, Protuimunitet

16) Moć, Ne Imunitet, Protumoć, Protuimunitet

17) Ne Moć, Imunitet, Protumoć, Ne Protuimunitet

18) Ne Moć, Ne Imunitet, Ne Protumoć, Ne Protuimunitet

19) Ne Zahtjev, Ne Protusloboda, Ne Protuimunitet

20) Ne Protusloboda, Protuimunitet

21) Ne Zahtjev, Ne Moć, Imunitet, Ne Protumoć,Ne Protuimunitet

22) Moć, Ne Imunitet, Ne Protumoć, Ne Protuimunitet

23) Ne Sloboda, Ne Imunitet, Ne Protuzahtjev

24) Ne Sloboda, Imunitet25) Ne Moć, Ne Imunitet, Ne Protuzahtjev, Ne Protumoć,

Protuimunitet

26) Ne Moć, Ne Imunitet, Protumoć, Ne Protuimunitet

Prema Kangeru, između atomnih tipova prava vrijede odnosiinverzije, konverzije, simetričnosti i neutralnosti.63

Neki atoman tip prava T inverzija je od nekog atomnog tipaprava T pod uvjetom da T vrijedi između X i Y s obzirom naS ako i samo ako T' vrijedi između Y i X s obzirom na S. Primje-rice, atomni tip prava br. 5 (Moć, Imunitet, Protumoć, Protu-imunitet) inverzija je od atomnog tipa prava br. 18 (Ne Moć, NeImunitet, Ne Protumoć, Ne Protuimunitet), jer to da br. 5 vrijediizmeđu X i Y s obzirom na S ekvivalentno je tome da br. 18 vri-jedi između Y i X s obzirom na S. To slijedi iz sljedećih ekvivalen-cija:

Moć (X,Y,S) ••••«• Ne Protuimunitet (Y,X,S)

Imunitet (X,Y,S) « Ne Protumoć (Y,X,S)

Protumoć (X,Y,S) «• Ne Imunitet (Y,X,S)

Protuimunitet (X,Y,S) « Ne Moć (Y,X,S)

63 Vidi Lindahl, POsition and Change, str. 57 ff.

303

Inverzija vrijedi još za sljedeće parove atomnih tipova prava- h6 i br. 19, br. 7 i br. 20, br. 8 i br. 21, br. 9 i br. 22, br. io j J'17, br. 13 i br. 23, br. 14 i br. 24, br. 15 i br. 25, br. 16 i b r 2fi

Atomni tipovi prava koji su inverzni sami sebi jesu sirnetri" •atomni tipovi prava. Primjerice, atomni tip prava br. 3 simetričje atoman tip, jer to da X ima prema Y pravo tipa br. 3 s obziromna S ekvivalentno je tome da Y ima prema X pravo tipa br 3obzirom na S. To slijedi iz sljedećih ekvivalencija:

Zahtjev (X,Y,S) « Ne Protusloboda (Y,X,S)Ne Protusloboda (X,Y,S) « Zahtjev (Y,X,S)

Simetrični atomni tipovi prava još su: br.l, br. 2, br. 4, br. U jbr. 12.

Neki atoman tip prava T konverzija je od nekog atomnog tipaprava T' pod uvjetom da T vrijedi između X i Y s obzirom naS ako i samo ako T vrijedi između X i Y s obzirom na ne S.Primjerice, atomni tip prava br. 3 (Zahtjev, Ne Protusloboda)konverzija je od atomnog tipa prava br. 11 (Ne Sloboda, Pro-tuzahtjev), jer to da br. 3 vrijedi između X i Y s obzirom na Sekvivalenta je tome da br. 11 vrijedi između X i Y s obzirom nane S. To slijedi iz sljedećih ekvivalencija:

Zahtjev (X,Y,S) « Protuzahtjev (X,Y,-S)Ne Protusloboda (X,Y,S) « Ne Sloboda (X,Y,-S)

Konverzija vrijedi još za sljedeće atomne tipove prava: br. 4 i br.12, br. 5 i br. 18, br. 6 i br. 23, br. 7 i br. 24, br. 8 i br. 25, br. 9 ibr. 26, br. 13 i br. 19, br. 14 i br. 20, br. 15 i br. 21, br. 16 i br. 22.

Atomni tipovi prava koji su konverzni sami sebi jesu neutralnitipovi prava. Primjerice, atomni tip prava br. 1 (Moć, Ne Imu-nitet, Protumoć, Ne Protuimunitet) neutralan je tip prava, jer toda X ima prema Y pravo tipa br. 1 s obzirom na stanje stvari Sekvivalentno je tome da X ima prema Y pravo tipa br. 1 s obziromna stanje stvari ne S. To slijedi iz sljedećih ekvivalencija:

Moć (X,Y,S) « Ne Imunitet (X,Y,-S)

Ne Imunitet (X,Y,S) « Moć (X,Y,-S)

Protumoć (X,Y,S) « Ne Protuimunitet (X,Y,-S)

Ne Protuimunitet (X,Y,S) « Protumoć (X,Y,-S)

Neutralni su tipovi i: br. 2, br. 5 i br. 18.

304

Glavna je odlika Kangerove analize prava, u odnosu na Hoh-feldovu analizu, u većoj izražajnoj moći njezina jezika, što značija se njezinim jezikom može izreći sve što se može izreći jezikomj-Iohfeldove analize, ali ne i obratno. Naime, prema Hohfeldovojanalizi, ako je data neka trojka (X,Y,S), tad su moguće sljedećelogičke alternative: Dužnost (X,Y,S), Dužnost (X,Y,-S) i (Privi-legij (X,Y,S) & Privilegij (X,Y,aS)). Prema Kangerovoj analizi,moguće je dvadeset šest logičkih alternativa koje predstavljaju od-govarajući atomni tipovi prava. Od Kangerove analize prava jošje izražajno moćniji jezik Lindahlove analize osnovnih tipovapravnih stanja (basic types of legal positions), prema kojoj je mo-guće trideset pet individualističkih tipova dva djelatnika (indivi-dualistic two-agent types) i sto dvadeset sedam kolektivističkihtipova dva djelatnika (collectivistic two-agent types).64

Međutim, komentirajući logičke analize Kangera i Lindahla,David Makinson je upozorio na neke njihove zajedničke manj-kavosti, te predložio određena poboljšanja.65 Makinson raspravlja0 sljedeće četiri skupine pitanja: prvo, formalnog predstavljanjatipova prava pomoću jedinstvene sheme; drugo, inkorporiranjapojma uplitanja u formalno predstavljanje; treće, indeksiranja stran-ke i protustranke u formalnom predstavljanju; i četvrto, uspo-redbe deontičke porodice koju čine dopuštenje, zabrana, obvezaitd., s porodicom »pravne sposobnosti« koju čine pravna moć,odgovornost i si. Ovdje su od interesa samo prve tri skupinepitanja, jer se pitanja iz posljednje skupine tiču problema koji seovdje ne razmatra.66

Jedan od Makinsonovih prijedloga tiče se formalnog predstav-ljanja tipova prava pomoću jedinstvene sheme. Njegova shemapretpostavlja pojmove izborni par {choice-pair) i maksikonjunkcija(maxiconjunction), koji su implicitno prisutni u Kangerovoj anali-zi prava. Shema i eksplicitna uporaba tih pojmova imaju za svrhueliminaciju zamornih od-slučaja-do-slučaja i korak-po-korak opi-

64 Za Lindahlovu koncepciju osnovnih tipova pravnih stanja, kao i njezinu pri-mjenu na područje promjene u postojećim pravnim odnosima (changes in existinglegal relations), vidi Lindahl, Position and Change, gl. 3-9, (za gore navedenu uspo-redbu, vidi str. 63-65, 180).

65 Vidi Makinson, »On the Formal Representation of Rights Relations«, str.403-425.

66 Dalje se Makinsonove primjedbe i prijedlozi tumače samo u svezi s Kange-rovom analizom. Za analogno tumačenje u svezi s Lindahlovom koncepcijom osnov-

h tipova pravnih stanja, vidi Matulović, »Teorija osnovnih tipova pravnih stanjaindahla«, Zaključak.

305

sa. Kao primjer za ilustraciju uporabe pojmova izborni par i msikonjunkcije mogu se uzeti Kangerovi jednostavni tipovi p r a «"Porodica svih jednostavnih tipova prava može se predstaviti nmoću sljedeće jedinstvene sheme:67

(±) Treba biti slučaj da (±) ( Y ) pobrine se da (±) s

/ X \ili ekvivalentno (±) Smije (±) I y I pobrine se da (±)

Za određeni izbor X ili Y, shema daje osam tipova pravg uskladu s osam mogućnosti biranja afirmacije i negacije. Kad va-rijabli za djelatnike dopustimo da varira između dva djelatnikaX i Y, shema daje šesnaest izričaja. Shema izbornog para služisvrsi zamjene osam ili šesnaest pojedinačnih izričaja jednimjedinim izričajem.

Pojam maksikonjunkcije označava maksimalno konzistentnukonjunkciju izričaja koje shema obuhvaća. Ako pretpostavimoshemu kao što je gore navedena i označimo je simbolom (j>,tad možemo pisati [<$ za maksimalno konzistetnu konjunkcijuizričaja od kojih svaki obuhvaća shema § za date varijable X, Yi S. »Konjunkcija« ovdje znači konjunkcija u kojoj postoji nekistandarni red i pridruživanje konjunkata, i koja ne sadrži po-navljanja. »Konzistentna« znači da je konjunkcija u skladu s ne-kom logikom koja uključuje klasičnu logiku sudova i pravila zadeontički operator Treba biti slučaj da i operator radnje pobrinutise da, kao što je logika koju koristi sam Kanger. Kangerovi atom-ni tipovi prava mogu se predstaviti kao izričaji koje obuhvaćashema:

( X \Y J pobrine se da (±)

Drugo, Makinson upozorava na značajnu ulogu koju ima po-jam uplitanja (interference) za bavljenje pravima u analitičkojpravnoj tradiciji. Primjerice, Benthamovim rječnikom, ako X inw

67 Uporedi Makinson, »On the Formal Representation of Rights Relations«, str-405. Ovdje je, kao i dalje, zbog jednoobraznosti nebitno modificirana Makinsonovnotacija.

306

>stečenu slobodu« (»vested libertv«) činiti S, tad ne samo da jedopušteno da X čini S, već također nikom nije dopušteno uplitatise u njegovo činjenje. Umjesto pojma uplitanja Kanger upotreb-ljava pojam protuvršenja (counter-performance): Y se pobrine dane S. Makinson smatra da ta dva pojma nisu ekvivalentna. Najednoj strani, tamo gdje ne postoji namjera X-a da se pobrine(ja S, teško je reći da to što se Y pobrine da ne S konstituirauplitanje u činjenje o kojem X niti ne razmišlja, a još manje gapokušava. Na drugoj strani, u situacijama u kojim se X već upus-tio u činjenje S, to što se Y pobrine da ne S vjerojatno je dovoljanuvjet za uplitanje. Međutim, konverzno, postoje različiti načinina koje se može Y uplitati u X-ovo činjenje S bez da se stvarnopobrine da ne S: Y može stvarati različite teškoće ili troškovebez da uspije spriječiti S čak i bez namjere da ga spriječi, jedinoda učini život težim.

Postavlja se pitanje formalnog predstavljanja sadržaja takvihpojmova kao što je pojam stečene slobode gdje imamo dužnostda se ne uplićemo u vršenje S. Makinson smatra da su mogućadva pristupa. Jedan je da se uplitanje tretira na formalan način,predstavljajući ga dodatnom komponentnom u općoj shemi.Drugi je da ga se tretira samo kao stvar sadržaja čije je mjestou formalnom predstavljanju samo u mogućim instancijacijamapredikatske varijable S u shemi. Makinson smatra da trebapreferirati drugi pristup zbog dva razloga: prvo, pojam uplitanjaje suviše »sadržajan« da bi bio pogodan kao dio logičkog oblikapravnog odnosa; drugo, što se detaljnije ispituje sadržaj pojmauplitanja, to on više izgleda raznovrsniji i neuhvatljiviji.68

Treće, polazeći od konstatacije da je Hohfeldova analiza pravarelacijska, što znači da se pravo shvaća ne samo kao zahtjev, većtočnije kao zahtjev X-a prema Y-u i ekvivalentno kao dužnostY-a prema X-u, postavlja se pitanje u kojoj je mjeri svojstvorelacije, ili, Makinsonovim rječnikom, dvostrukog indeksiranjastranke i protustranke, zahvaćeno formalizmom Kangerove ana-lize prava. Uzmimo shemu koja obuhvaća jednostavne tipovepravđ koja se čita: »Treba biti slučaj da se (ili: Ne treba biti slučajda se) X (ili: Y) pobrine da (ili: ne pobrine da) S (ili: ne S)«.Budući da deontički operator Treba biti slučaj da jest standardnipropozicijski operator, čiji je jedini argument propozicija ili ge-nerička propozicija, u formalnom predstavljanju nisu uzete u°bzir ni stranka ni protustranka. Može se reći da je identifikacija

68 Za Makinsonovu analizu nekih od verzija pojma uplitanja, vidi isto, str. 417 ff.

307

stranke, barem, implicitna u formalnom predstavljanju: u fOr

nom predstavljanju svako Treba biti slučaj da znači da Treba b^~slučaj da se određena stranka pobrine da (ili: ne pobrine u a \ H i

(ili: ne S). Plauzibilno je stoga uvesti konvenciju da strankakoju se odnosi Treba biti slučaj da jest uvijek djelatnik koji »^brine se da«.

Međutim, kad je riječ o protustranci formalno predstavljan'ne sadrži ni implicitnu identifikaciju. Primjerice, jednostavan tiprava Imunitet, koji glasi »Treba biti slučaj da ne X se pobrineda ne S«, ne sadrži uopće nikakvu naznaku o tome tko bi mogaoimati obvezu, ako uopće netko takav postoji. Kad je riječ o atom-nim tipovima prava", postoji nekakva konvencija za identifikacijuprotustranke u jednostavnom tipu prava koji je sadržan kao kon-junkt. Naime, ako je atomni tip prava maksikonjunkcija jedno-stavnih tipova prava, od kojih je svaki formuliran uporabom jedneod dvije date varijable za stranke, tad mada svaki jednostavni tipprava sadrži točno jednu varijablu, svaki atomni tip prava sadržiobje. Tad, kad se X javlja kao djelatnik u jednostavnom tipu pravakoji je sadržan u atomnom tipu prava, druga varijabla u atomnomtipu prava može se smatrati protustrankom u jednostavnom tipuprava. Primjerice, u atomnom tipu prava Zahtjev, Moć, Protu-sloboda, koji glasi »Treba biti slučaj da se Y pobrine da S i Netreba biti slučaj da ne X se pobrine da S i Ne treba biti slučajda se X pobrine da S«, Y je protustranka u drugom i trećemjednostavnom tipu prava, dok je X protustranka u prvom.

Ipak, ograničenost je te konvencije u tome da ona ne zahtijevaidentifikaciju protustranke u jednostavnim tipovima prava uzetimsamostalno, već samo u odnosu na atomne tipove prava u kojimase oni javljaju kao konjunkti. Ali budući da su jednostavni tipoviprava potpuno smisleni uzeti samostalno i mogu biti sadržani uatomnim tipovima prava referirajući na bilo koju drugu stranku,konvencija nije od velike pomoći. Dalje, ona je sasvim nedjelo-tvorna kad se bavimo s atomnim tipovima prava, a u igri su višeod dva djelatnika, jer će uvijek postojati barem dvije stranke kaomoguće protustranake za sadržani jednostavni tip prava. Konač-no, mada kad se radi o atomnim tipovima prava postoje točnodvije stranke kao djelatnici, sa stajališta običnog diskursa ne po-stoji razlog zašto protustranke ne bi mogle biti treće stranke.Dakle, ako se želi u cjelosti zahvatiti svojstvo relacije prava, morase u formalno predstavljanje uvesti eksplicitno indeksiranje za

protustranke, kao i za stranke (mada će za ove to predstavlja

308

onavljanje u određenim kontekstima). Također, u tu su svrhupotrebna eksplicitna logička pravila.69

3 Wdlmanova analiza prava na privatnost

Wellman rabi hohfeldovski model zakonskog prava u analizisadržaja ljudskih prava.70 Prije svega, Wellman analogno pojmuzakonskog prava definira pojam moralnog prava. Osnovni ele-menti moralnog prava jesu sljedeći:71

Etička sloboda: Jedna stranka X ima slobodu obaviti radnju A ako isamo ako X nema etičku dužnost da ne čini A.

Etički zahtjev: Jedna stranka X ima etički zahtjev protiv druge strankeY da Y izvrši radnju A ako i samo ako Y ima dužnost prema X dačini A.

Etička moć: Jedna stranka X ima etičku moć nad drugom strankomY da se pobrine o etičkoj posljedici C ako i samo ako je ta strankanadležna za obavljanje te radnje s tom etičkom posljedicom.

Etički imunitet: Jedna stranka X ima etički imunitet od etičke poslje-dice C ako i samo ako ne postoji neka druga stranka koja je nadležnada obavi neku radnju s tom etičkom posljedicom.

Slično kao što je zakonsko pravo složeni sustav pravnih koris-ti, tako je moralno pravo složeni sustav etičkih koristi, tj. skupetičkih sloboda, zahtjeva, moći i imuniteta.72 U središtu svakogmoralnog prava stoji jedna ujedinjujuća jezgra, jedna ili višeetičkih koristi koje definiraju bitan sadržaj tog prava. Primjerice,u središtu je X-ova moralna prava da se odjene kako on želi,njegova etička sloboda da javno nosi bilo kakvu pristojnu odjećukoju on želi. Ili jezgra je X-ova moralna prava na jednaku pravnuzaštitu njegov etički zahtjev protiv države da mu njegov pravni su-

6 9 Za M a k i n s o n o v pri jedlog nekih logičkih pravila, vidi isto, str. 421 ff.70 Vidi Wellman, »A New Conception of Human Rights«, str. 58 (prijevod:

»Nova koncepcija ljudskih prava«, str. 62); »The Grovvth of Children's Rights«,Archiv fur Rechts- und Sozialphilosophie LXX (4/1984), str. 441-453; A Theory ofR'ghts: Persons Under Laws, Institutions and Morah (Totovva, N.J.: Rowman andAllanheld, 1985), gl. 2.

7 1 Vidi Vvfellman, »A New C o n c e p t i o n of H u m a n Rights«, str. 54 f (prijevod:"Nova koncepcija ljudskih prava«, str. 58 f).

7 2 Vidi isto, str. 55 (59 f).

309

stav pruži upravo onoliko zaštite koliko on pruža bilo kojemdrugom pojedincu koji mu je podređen. Oko jezgre bilo kojegmoralnog prava skupljaju se brojne pridružene etičke slobodezahtjevi, moći i imuniteti. Ono što povezuje te etičke elementezajedno u jedinstveno moralno pravo jest način na koji svakipridruženi element donosi imaocu tog prava neku vrstu slobodeili nadzora s obzirom na definirajuću jezgru. Svako je moralnopravo jedan sustav etičke autonomije.

Prema Wellmanu, ljudska prava su jedna vrsta moralnih pravai to ona moralna prava koja pojedinac kao ljudsko biće ima protivdržave. Dakle, neko ljudsko pravo je skup etičkih sloboda, zah-tjeva, moći i imuniteta koji zajedno konstituiraju jedan sustavetičke autonomije pojedinca kao ljudskog bića protiv države.73 Tusvoju analizu ljudskih prava Wellman primjenjuje u analizi ljud-skog prava na privatnost. Ljudsko pravo na privatnost čini jezgraod tri zahtjeva i nekoliko pridruženih elemenata:74

Etički zahtjev pojedinca protiv države na slobodu od ugrožavanja nje-gove privatnosti od strane države ili drugih pojedinaca.

Etički zahtjev pojedinca protiv države na pravnu zaštitu zbog ugroža-vanja njegove privatnosti.

Etički zahtjev pojedinca protiv države da država stvori uvjete potrebneza postojanje njegove privatnosti.

Etička sloboda države da izvršava svoje dužnosti koje korespondirajutrima zahtjevima jezgre pojedinca.

Etički zahtjev imaoca ljudskog prava na privatnost protiv drugih poje-dinaca da oni poduzmu političku akciju da se osigura da država obavisvoje dužnosti udovoljavanja njegovim zahtjevima jezgre.

Etička moć pojedinca da mijenja svoje zahtjeve jezgre na privatnostprotiv države.

Etička sloboda imaoca prava da vrši svoju etičku moć mijenjanja svojihzahtjeva jezgre na privatnost.

Etički imunitet individualnog ljudskog bića protiv utrnuća njegovihzahtjeva jezgre na privatnost, suspendiranja ili reduciranja na osnovinekog postupka države.

73 Vidi isto, str. 55 f (60). '••:' , ,7 4 Vidi isto, str. 56 ff (60 ff).

4. Kangerina analiza ljudskih prava

Helle Kanger je primjenila analizu prava Stiga Kangera u ana-lizi odredbi članaka Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.75

Jedno je od značajnih pitanja primjene Kangerove analize pravau analizi sadržaja ljudskih prava, način na koji se biraju relevatnitipovi prava. Biranje relevatnog tipa vrši se pomoću tzv. metodeisključivanja (method of exdusion).16 Metoda se može demonstri-rati na sljedeća dva primjera. Neka prvi primjer bude igra šaha.Možemo se složiti da X ima prema Y Zahtjev da Y igra pošteno.Znamo da postoje tri različita atomna tipa prava koji potpadajupod jednostavan tip prava Zahtjev, a to su br. 3, br. 6 i br. 8.Ako umjesto S uvrstimo »da Y igra pošteno«, tad je mogućeuočiti koji je od ta tri atomna tipa prava relevantan. To zacjelonije br. 3, jer X-ova Ne Protusloboda znači da se X treba po-brinuti da Y igra pošteno, a to se čini nerazložnim. (Sva tri tipapovlače da se Y treba pobrinuti da Y igra pošteno.) Br. 6 bi značioda se X smije pobrinuti, a ne da se on treba pobrinuti, da Y igrapošteno. Br. 7 bi značio da se X smije ne pobrinuti da Y igrapošteno. Koji će se od ta dva preostala atomna tipa prava smatratirelevatnim ovisi o tumačenju »smije se pobrinuti da«. Ako totumačimo tako da znači da X smije uvjeriti snagom argumenataY da Y ne potkrada u igri prijeteći mu da će on prekinuti igru,ili da će zauzvrat i X početi potkradati i tome slično, tad se činirelevantan atomni tip prava br. 6. A ako to tumačimo tako daznači da X smije uvjeriti Y silom ili prijetnjom silom da Y igrapošteno, tad se čini relevantan atomni tipa prava br. 7.

Neka drugi primjer bude pravo na slobodu mirnog zbora. Kadkonzultiramo listu atomnih tipova prava, uočit ćemo da pravokoje X ima protiv Y s obzirom na X-ovo sudjelovanje na mirnomzboru jest atomni tip prava br. 5. Taj atomni tip prava znači dase X smije pobrinuti da X sudjeluje na mirnom zboru, ili da seuzdrži od sudjelovanja na mirnom zboru, i da ga Y smije nespriječiti u tome. Ako se odlučimo za neki drugi atomni tipaprava između tipova koji sadrže jednostavni tip prava Moć, a tosu br. 1, br. 4, br. 6, br. 8, br. 9, br. 10, br. 16 i br. 22, naći ćemose u neprilici. Recimo da se odlučimo za br. 16. Prema tom atom-nom tipu prava, Y se smije pobrinuti da X ne sudjeluje na mir-

75 Vidi Kanger, Human Rights in the U.N. Declaration, gl. III.76 Vidi isto, str. 57 f.

310 311

nom zboru, što se očito sasvim protivi našoj intuiciji o slobod'mirnog zbora. Ili ako se odlučimo za br. 4, tad se prema tomatomnom tipu prava X ne smije uzdržati od sudjelovanja na rrur

nom zboru. To je jednako loše kao i prethodno i ima se odbacitiDakle, u slučajevima kao što je to prvi primjer, možemo i z a

brati jedan, ili drugi, atomni tip prava (ili br. 6 ili br. 7), ali nemožemo izabrati oba. Analiza atomnih tipova prava sadrži 26tipova koji se međusobno isključuju, a to znači da ako su datestranke X i Y i stanje stvari S, tad postoji samo jedan atomantip prava koji karakterizira odnos između X i Y s obzirom na SMeđutim, to ne znači da ne postoje teškoće u biranju relevatnogatomnog tipa prava između 26 tipova u konkretnom slučaju.Primjerice, kad postoje posve različita tumačenja prava na slo-bodu mirnog zbora, neće postojati suglasnost o tome koji je od26 tipova »ispravan«. Prema Kangerovoj, sve što je moguće u tak-vim slučajevima jest da se razmotre različita tumačenja i iznesemišljenje koje je od njih prihvatljivije, s obzirom na ideologiju idruštveni i politički sustav pojedine zemlje.77

Prema Kangeorovoj, budući da su u Univerzalnoj deklaracijisva ljudska prava pozitivno oblikovana, posljednjih deset atomnihtipova prava nisu relevantni za analizu njezinih odredbi.78 Štoviše,kao što pokazuju rezultati analize odredbi njezinih članaka, onenajčešće uključuju atomne tipove prava navedene pod brojevima4, 5, 6 i 9.79 Atomni tip prava br. 4 autorica nazivapravo-integritet(integrity-right). Taj je tip prava spoj Moći s Imunitetom i Pro-tuimunitetom, a to znači da se X smije pobrinuti da nešto budeslučaj, a u tome ga nitko ne smije spriječiti, ali smije mu pomoći.Ovdje se najčešće radi o zabrani nečeg što je u velikoj mjerinegativno po X-a, kao što su to ropstvo, zlostavljanje, okrutnoili ponižavajuće kažnjavanje itd. Atomni tip prava pod brojem 5autorica naziva pravo-sloboda (freedom-right). Djelatnik X smijese pobrinuti da nešto bude slučaj ili smije se pobrinuti da neštone bude slučaj, a nitko ga u tome ne smije spriječiti. Kad je pravo-sloboda istodobno univerzalno pravo, a to znači da svatko ima

77 Vidi isto, str. 58.7 8 K a n g e r o v a u m j e s t o naziva » a t o m n i t ip prava« rab i naziv »složeni t ip prava«

(»complex type of right«), zbog toga što on upućuje na činjenicu da taj tip pravapredstavlja kombinaciju jednostavnih tipova prava (vidi isto, str. 48). Međutim,ovdje se zbog ujednačenosti terminologije i dalje rabi prvi naziv.

79 Vidi isto, str. 56 f.

to pravo prema svakome, tad je riječ o »slobodi«. Takve su naraviklasične slobode govora, misli, vjeroispovijesti itd. U atomnomtipu prava br. 6 dominantnu ulogu ima X-ov Zahtjev i stoga gaautorica naziva pravo-zahtjev (claim-right). Taj tip prava pokazujeda je inicijativa kao i odgovornost da nešto bude slučaj na drugojstrani, a to je obično država. Primjerice, takve je naravi pravo dase X smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno. Atoman je tipprava br. 9 u velikoj mjeri sličan atomnom tipu prava br. 5, aliosnovna razlika jest u tome što X prema atomnom tipu pravabr. 9 ima Ne Protuimunitet: X se smije pobrinuti da nešto budeslučaj i u tome ne smije biti spriječen. Druga strana, obično drža-va, smije mu ponuditi pomoć, ali on smije odbiti pomoć. Autoricanaziva taj tip prava pravo na pomoć (service right).

Kangerova razlaže odredbe članaka Deklaracije u jedno ili višepravila o pravu (rule ofright)P Pravilo o pravu je iskaz kojim senavode osobe, stanje stvari i atomni tip prava koji određuje odnos(right relation) između osoba.

Primjerice, ako uzmemo članak 5 Deklaracije koji glasi »Nitkone smije biti izložen zlostavljanju ili okrutnom, nehumanom iliponižavajućem postupku ili kažnjavanju«, te ga formuliramo kaopravilo o pravu, tad ono glasi:

Za sve X i Y, X ima prema Y pravo atomnog tipa br. 4 (Ne Zahtjev,Moć, Imunitet, Protuslobodu, Ne Protumoć, Ne Protuimunitet) s obzi-rom na stanje stvari da X ne bude izložen zlostavljanju ili okrutnom,nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Navedeno pravilo o pravu sadrži sve informacije o osobama,atomnom tipu prava i stanju stvari. Ono se može predočiti i nasljedeći način:

Pravilo o pravu 5.aStranke: X prema Y:Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Za sve individue X i sve države Y

X ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne protuimunitet

Vidi isto, str. 59 f.

312 313

Stanje stvari S: da X ne bude izložen zlostavljanii okrutnom, nehumanom ili ponižav '•'

ćem postupku ili kažnjavanju. ^U~

Desni se stupac čita kao rečenica »Za sve individue X i sve đržaY, X prema Y ima Ne Zahtjev, Moć, Imunitet, Protuslobodu NProtumoć i Ne Protuimunitet da X ne bude izložen zlostavljaniili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju«, a ona je sinonimna navedenom pravilu o pravu.

Za razliku od Wellmana, Kangerova smatra da pojedinac imapravo na privatnost ne samo protiv države, nego i protiv svakogdrugog pojedinca, skupine, ili organizacije. Međutim, ostaje ot-vorenim pitanje imali on to pravo protiv svih država.81 Takođerza razliku od Wellmana koji smatra da jezgru prava na privatnostčini, između ostalog, etički zahtjev pojedinca protiv države na prav-nu zaštitu zbog ugrožavanja njegove privatnosti, autorica ne sma-tra da stavak 2 članka 12 sadrži neko pravo. Ona tvrdi da je tajstavak redundantan, jer ne sadrži ništa novo što nije rečeno opravima pojedinca pred sudovima u članku 8 koji glasi: »Svatkoima pravo da ga nadležni državni sudovi djelotvorno štite od djelakršenja temeljnih prava koja su mu priznata ustavom ili zako-nom«.82

Birajući relevantni atomni tip prava za opisivanje zaštite pri-vatnosti pojedinca koju izražava Članak 12 Deklaracije, Kange-rova se odlučila za Imunitet - »Nije slučaj da se drugi smiju po-brinuti da ne X ne bude izložen samovoljnom uplitanju u svojuprivatnost, porodicu, dom ili prepisku, niti napadima na svojučast ili ugled«.83 To se čini razložnim izborom kad je druga strankapojedinac. Međutim, je li taj izbor isto tako razložan kad je drugastranka država? Kangerova smatra da jest. Naime, prema njenomsudu, u ovom bi slučaju bilo nerazložno pretpostaviti neki jačizahtjev na strani pojedinca jer bi se time isključivo državi namet-nula odgovornost i inicijativa u zaštiti X-ove privatnosti. Štoviše,čini se razložnim tvrditi da sam X ima inicijativu ako dođe dopovrede njegove privatnosti.

Birajući među atomnim tipovima prava koji sadrže Imunitet,Kangerova se odlučila za atomni tip prava br. 4 (Ne Zahtjev, Moć,

81 Vidi isto, str. 98 f.8 2 Vidi isto, str. 100.83 Vidi isto, str. 99.

314

t, Protusloboda, Ne Protumoć, Ne Protuimunitet). Svojz ona pravda na sljedeći način. Pored Imuniteta, nužan ele-

ment jest Moć - »X se smije pobrinuti da X ne bude izložensamovoljnom uplitanju u svoju privatnost, porodicu, dom ili pre-pisku, niti napadima na svoju Čast ili ugled«. Također je nužanelement i Ne Protuimunitet - »Y se smije pobrinuti da X nebude izložen samovoljnom uplitanju u svoju privatnost, porodicu,dom ili prepisku, niti napadima na svoju čast ili ugled.« Ta trielementa sadrže atomni tipovi prava br. 4 i br. 9.84 Pored navedenatri elementa br. 9 sadrži i Protumoć - »X se smije pobrinuti dane X ne bude izložen samovoljnom uplitanju u svoju privatnost,porodicu, dom ili prepisku, niti napadima na svoju čast ili ugled.«To se čini nerazložnim pa taj tip prava treba odbaciti. Preostajeatomni tip prava br. 4 koji pored navedena tri elementa sadržijoš Protuslobodu - »Nije slučaj da se X treba pobrinuti da X nebude izložen samovoljnom uplitanju u svoju privatnost, porodicu,dom ili prepisku, niti napadima na svoju čast ili ugled« - i NeProtumoć - »Nije slučaj da se X smije pobrinuti da ne X ne budeizložen samovoljnom uplitanju u svoju privatnost, porodicu, domili prepisku, niti napadima na svoju čast ili ugled«.

Članak 12 Deklaracije može se raščlaniti na sljedećih dvanaestpravila o pravu, jedno za svako stanje stvari:85

Pravilo o pravu 12. a:Stranke: X protiv Y:

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:

Pravilo o pravu 12. b:Stranke: X protiv Z:

Za sve individue X i sve državeY takve daX se nalazi unutar države YX ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoju privatnost.

1Za sve individue X i sve druge

Z

84 Kangerova navodi da ta tri elementa, pored navedena dva atomna tipa prava,sadrži i atomni tip prava br. 19, stoje očita pogreška (uporedi isto).


315

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:


Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:


Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:


Restrikcija:

Tip prava br. 4:

316

X ima protiv Z ;Ne Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitet

da X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoju privatnost.2

Za sve individue X i sve državeY takve daX se nalazi unutar države YX ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoj porodični život.2Za sve individue X i sve drugeZ

X ima protiv ZNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoj porodični život.3Za sve individue X i sve državeY takve daX se nalazi unutar države YX ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitet

Stanje stvari S:

pravilo o pravu 12. b:Stranke: X protiv Z:

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:


Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:


Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:


da X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoj dom.3Za sve individue X i sve drugeZ

X ima protiv ZNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoj dom.4Za sve individue X i sve državeY takve daX se nalazi unutar države YX ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoju prepisku.4Za sve individue X i sve drugeZ

X ima protiv ZNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda X ne bude izložen samovoljnomuplitanju u svoju prepisku.5Za sve individue X i sve državeY takve da

317

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:Pravilo o pravu 12. b:Stranke: X protiv Z:

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:Pravilo o pravu 12. a:Stranke: X protiv Y:

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:

Pravilo o pravu 12. b:

Stranke: X protiv Z:

Restrikcija:

Tip prava br. 4:

Stanje stvari S:

318

X se nalazi unutar države YX ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitet

da se ne napada na X-ovu čast.5

Za sve individue X i sve drugeZ

X ima protiv Z

Ne Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitetda se ne napada na X-ovu čast.6Za sve individue X i sve državeY takve daX se nalazi unutar države YX ima protiv YNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitet

da se ne napada na X-ov ugled.6

Za sve individue X i sve druge

Z

X ima protiv ZNe Zahtjev, Moć, Imunitet,Protusloboda, Ne Protumoć,Ne Protuimunitet

da se ne napada na X-ov ugled.

Rezultate Kangerine analize sadržaja ljudskih prava iz Univer-zalne deklaracije sažeto predočava Tabela 11.4.^ Prema Kange-rovoj, Prva t r i članka Deklaracije ne treba tumačiti kao prava jersadrže opće odredbe koje su referentni okvir za sva ostala pravanavedena u Deklaraciji,87 a također članak 22 Deklaracije ne trebatumačiti kao pravo jer je uvodni članak koji prethodi njezinim os-talim člancima o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.88

Tabela sadrži slijeva nadesno broj pravila o pravu koje se odnosina odgovarajući članak (odnosno stavak) Deklaracije, stranke,broj atomnog tipa prava i kategoriju prava. Simboli u stupcu ukojem su navedene stranke imaju sljedeća značenja: X-pojedinac;Y-država; Z-drugi pojedinci; X'-pojedinac koji nije X; Y'-državakoja nije Y; (X,X')-dva pojedinca koji zajedno imaju neko pravoprema trećem; A-udruženje; T-poslodavac; U-sindikat; *-univer-zalno pravo, tj. pravo koje svaki X ima prema bilo kome, Y i Z.

Tabela 11.4

Sadržaj ljudskih prava proglašenih u Univerzalnoj deklaraciji

Pravilo Pravo na Stranke Br. Kategorija prava

4.a4.b5.a5.b6.a6.b8.a9.a:l9.a:29.a:310.a:l

10.a:2

86

87

88

slobodu od ropstvaili potčinjenostislobodu od zlostavljanjaili ponižavajućeg postupkapravni subjektivitetpriznanjedjelotvornu sudsku zaštituslobodu od uhićenjapritvoraprogonapravičnu, javnu sudskuraspravupred nezavisnim

Vidi isto, str. 160-163.Vidi isto, str. 78.Vidi isto, str. 132.

X/YX/Z*X/YX/Z*X/YX/Z*X/YX/YX/YX/YX/Y

X/Y

4 prava na integritet4 : . •

4 " :'44 prava na integritet46 prava-zahtjev666 "6

6

319

Pravilo23.4.b:223.4.C

24. a: 124.b:l24.a:224.b:225.1.a25. Lb25.2.a:l25.2.b:l25.2.a:225.2.b:226.1.a:l26.1.a:226.1.a:326.3.a27.1.a:l27.1.b:l27.1.a:227.1.b:227.1.a:327.1.b:327.1.a:427.1.b:427.2.a27.2.b

Pravo naradničkesindikateodmor i dokolicurazložno radnovrijeme i periodičniplaćeni odmorstandardživota koji osiguravazdravljeblagostanjebrigu za majke idjecuškolovanje

školovanjesudjelovanjeu . • •' •

kulturnomživotuu .zajednici

"

»

Stranke

X/Z*X/UX/Y

x/z*X/Y

x/zX/Y

x/zX/Y

x/zX/Y

x/zX/YX/YX/YX/YX/YX/Z*X/Yx/z*X/Y

x/z*X/Y

x/zX/YX/Y

Br.

5/85/4999999999939955555559999

Kategorija prava

(")(")

prava na pomoć

prava na pomoć

»

prava na pomoć

pravo-zahtjevprava na pomoć

slobode

••

>•

••

prava na pomoć

»

\%. Sukob ljudskih prava

322

Treće je glavno pitanje teorije ljudskih prava pitanje sukobaljudskih prava: Je li dopušteno, a ako jest, zbog kojih je razlo-ga dopušteno ograničiti ljudska prava? Analiza sadržaja ljud-skih prava u hohfeldovskokangerovskoj tradiciji razotkriva mo-gućnost sukoba prava.1 Za svako ljudsko pravo postoji drugo ljud-sko pravo koje je s njim nespojivo. Kad ljudsko pravo sadržislobodu, tad su širom otvorena vrata sukobu. Pravo koje sadržislobodu za određenu kategoriju osoba, tj. koje svakom X-u iz tekategorije dopušta da čini A i svakoj drugoj osobi zabranjuje dase upliće u njegovo činjene, bit će u sukobu s pravom koje sadržislobodu koja dopušta Y da čini B i zabranjuje drugima da se uto upliću, kad je slučaj da su A i B takve vrste aktivnosti da sečinjenjem jedne nužno upliće u drugu, ili nju ometa. Prvo pravozabranjuje Y-u da čini B, ali drugo pravo mu dopušta da čini B.Dalje, ako ljudska prava sadrže isto tako zahtjeve, kao i slobode,mogućnost se sukoba udvostručuje. Kad jedno pravo sadržizahtjev X-a da Y izvrši određenu vrstu radnje C, to je posvetrivijalno u sukobu s drugim pravom koje sadrži slobodu Y-a dane izvrši C. Također, bilo koji zahtjev X-a prema Y-u da se uzdržiod činjenja nečega, u sukobu je s pravom Y-a, pravom da to čini.Konačno, postoji mogućnost sukoba ljudskih prava s drugimvrijednostima.

Kangerova u svojoj analizi sadržaja ljudskih prava iz Univer-zalne Deklaracije o ljudskim pravima, koja su karakteriziranapojedinim tipom i kategorijom prava, ne uspoređuje ljudska pravameđusobno.2 Ona navodi da bi takvo uspoređivanje tražilo hije-

1 Vidi David Makinson, »Rights of Peoples. A Logician's Point of View«, u Ja-nes Cravvford (ed.), The Rights of Peoples (Oxford: Clarendon Press, 1988), str. 84;»On Attributing Rights to ali Peoples: Some Logical Questions«, Law and Philo-S0Phy 8 (1/1989), str. 58.

2 Vidi Kanger, Human Rights in the U.N. Declaration, str. 61-64.

323

rarhizaciju atomnih tipova s obzirom na njihovu jakost. P j t a •je može li se uopće konstruirati zadovoljavajuća hijerarhija jač'hi slabijih prava. Naime, takva bi hijerarhija značila da je neki rprava u svim okolnostima jači od drugih tipova prava, bez obzj ^na stanje stvari o kojem se radi. Ali izgleda da razložno razriešenje sukoba prava često traži složenije vrste postupka. Može bit'tako da tipovi prava trebaju biti hijerarhizirani na jedan način ujednoj vrsti slučajeva, a na drugi način u drugoj vrsti slučajevaTad bi razrješenje sukoba tražilo prehodno razrješenje sukobakriterija. Moguće su razne strategije, kao što su to, primjericehijerarhizacija indeksirana situacijom, ili uvođenje izuzimajućihodredbi u tipove prava.

Pitanje je može li se uopće prosuđivati jakost prava neovisnoo stanjima stvari o kojima se radi. Primjerice, atoman tip pravabr. 5, koji sadrži četiri pozitivne komponente, izgleda jačim odatomnog tipa prava br. 9, koji sadrži tri pozitivne i jednu negativ-nu komponetnu. Ako je to tako, tad je uvijek bolje imati pravokarakterizirano tipom prava br. 5, nego ono karakteriziranotipom br. 9. Međutim, u stvarnosti to ne mora biti slučaj. Uzmimoslobodu vjerosipovijesti i pravo na socijalno osiguranje. Za osobuje u prvom slučaju bolje da se nitko ne upliće u njenu vjero-ispovijest (br. 5), nego da se nalazi u situaciji u kojoj druga osobamože na neki način utjecati na njenu vjeroispovijest. U slučajusocijalnog osiguranja situacija je posve drugačija. Mnoge bi osobebile prije za to da im se osiguraju potrebna sredstva za preživ-ljavanje (br. 9), nego da ih se ostavi na miru (br. 5). Tako onošto čini jedno pravo jačim u jednom slučaju može biti njegovnedostatak u drugom. Primjer pokazuje da je vrlo teško suditi ojakosti prava neovisno o stanjima stvari, o kojima se radi.

Ali, kad se prosuđuje je li, primjerice, pravo pojedinca da vrši,ili ne vrši, vjerski obred jače od prava da mu se pruže sredstvaza preživljavanje u slučaju bolesti, ili nezaposlenosti, radi se oposve drugačijem prosuđivanju jakosti prava. Tu se radi o prosu-đivanju jakosti prava s obzirom na značaj različitih stanja stvari.To bjelodano nije predmet logičke analize, već etičkog odlučiva-nja. Tako je pitanje sukoba ljudskih prava etičkopraktično pitanjeo tome zbog kojih je razloga dopušteno ograničiti ljudska prava.To pitanje treba razlikovati od etičkofilozofijskog pitanja oprav-danja ljudskih prava.3 Razlika je između ta dva pitanja u tome

3 Za slično razlikovanje između »teorije moralnog opravdanja« i »teorije uralnog odlučivanja«, vidi Sumner, The Moral Foundation ofRights, str. 179-198.

324

da potonje pita koja prava ljudi trebaju imati neovisno o njiho-vom priznavanju u unutarnjem pravnom sustavu, ili međunarod-n O m pravu, dočim prvo pita kako se ta prava imaju promicati.

I Prvenstvo ljudskih prava

Moguće su dvije vrste odgovora na pitanje sukoba ljudskihprava. Jedna vrsta odgovora jest da su ljudska prava prima facieprava:4 neko ljudsko pravo može biti ograničeno kad bi njegovovršenje imalo za konzekvencu nepoštovanje nekog drugog ljud-skog prava, ili moralne vrijednosti. Dobra strana toga jest u tomeda se ne traži da se unaprijed definiraju opseg ili jakost jednogprima facie ljudskog prava u odnosu na druga prima facie ljudskaprava, ili moralne vrijednosti, već se priznaje da je tu zadaćumoguće, u najbolju ruku, samo djelomično obaviti. Slaba stranatoga jest u tome da sama prima facie ljudska prava ne kazuju dali se i zbog čega ona stvarno ograničavaju. Pored toga, ako bilokoja dva ljudska prava mogu biti u sukobu u nekom zamišljenom,ili stvarnom slučaju, te ako se pretpostavi da je jakost ljudskihprava tranzitivna relacija, tad je moguće, matematski govoreći,da jedno ljudsko pravo bude apsolutno, jer je moguće da jednoljudsko pravo bude takvo da je ono jače od svih drugih, a da nijedno drugo nije jače od njega.5

Druga vrsta odgovora jest da su neka ljudska prava apsolutnaprava: ljudsko je pravo apsolutno kad ono ne može biti ogra-ničeno u bilo kojim okolnostima i mora se poštovati bez ikakvihizuzetaka. Mada su brojna i specifična ljudska prava prima facieprava, ipak postoje neka vrlo apstraktna i općenita prava kojasu apsolutna, kao što je, primjerice, jednako pravo svih da budu

4 Ideja prima facie ljudskih prava nastala je adaptacijom W.D. Rossova pojmaprima facie dužnosti; vidi W.D. Ross, The Right and the Good (Oxford: ClarendonPress, 1930), str. 19-47; Foundations of Ethics (Oxford: At the Clarendon Press,1939), str 84. Stajalište da su ljudska prava prima facie prava zastupaju, primjerice:W.K. Frankena, »Human Rights«, u Science, Language and Human Rights (Philadel-phia: 1952), str. 127; A.C. Ewing, »The Rights of Individual«, u Le fondement desdroits de l'homme, str. 24-25; Vlastos, »Justice and Equality«, str. 47; H.J. Mc-Closkev, »Respect for Human Moral Rights versus Maximizing Good«, u R.G. Frey(ed.), Vtility and Rights (Oxford: Basil Blackwell, 1985), str. 130 £f.

5 Za sličan zaključak u odnosu na opće iskaze o obvezama vidi John Searle,»Prima Facie Obligations«, u Joseph Raz (ed.), Practical Reasoning (Oxford: OxfordUniversitv Press, 1978), str. 87.

325

slobodni,6 ili jednako pravo na najširi potpuni sustav jedtemeljnih sloboda kompatibilan s jednim sličnim šuštavo ^^bode za sve,7 ili pravo na jednako razmatranje interesa,8 m Sl°"na jednaku brigu i poštovanje,9 ili pravo na jednako p o š t o v ^u postupcima odlučivanja o kompromisima među drugim s ^fičnim pravima,10 ili pravo na slobodu i blagostanje11 itd TaKjedno apsolutno pravo ima posebnu jakost u odnosu na dru °vrijednosti, ili ono ima prvenstvo pred drugim vrijednostima g°

Prema Rex Martinu,12 sustav ljudskih prava ima »leksičko«prvenstvo pred drugim vrijednostima: vitalni interesi zaštićen'ljudskim pravima imaju se promicati u najvećoj mogućoj mjeri'prije nego se uopće uzmu u razmatranje drugi interesi i vrijed-nosti kao što su, primjerice, društvena produktivnost, utilitarnoopće blagostanje, ili alternativno utilitarno najveće prosječnoblagostanje, javna dobra ili službe kao što su ceste, gradski prije-voz, čist zrak i voda, mjere javnog zdravlja, sigurnost, policijskazaštita, mirovisnka i invalidska zaštita, samoodređenje nacije ilinaroda, nacionalna sigurnost itd.

Također, prema poznatoj usporedbi Ronalda Dworkina, jakostje prava slična jakosti »aduta« u igri s kartama: ako su razloziopćeg interesa redovita odrednica načina na koji se donose po-litičke odluke (»uzimaju štihovi«), tad prava predstavljaju »poli-tičke adute koje drže pojedinci«. Pojedinac ima pravo kad -usprkos činjenici da redovito odlučujući razlog općeg interesa, ilidrugog kolektivnog dobra, govori protiv toga da mu bude dodije-ljeno neko dobro, sloboda ili mogućnost - postoji razlog da muse to pravo dodijeli. Ali to još ne znači da se prava mogu mjeritis razlozima korisnosti. Stoga u slučaju sukoba između prava ikorisnosti treba obratiti pozornost ne na samu formulaciju prava,

6 Vidi Hart, »Are There Any Natural Rights?«, str. 54.7 Vidi Rawls, A Theory ofJustice, str. 302, također 60, 250.8 Vidi Stanley Benn, »Human Rights - For Whom and for What?«, u Kamenka

i Tay (eds.), Human Rights, str. 59-73.9 Vidi Dvvorkin: Taking Rights Seriously, str. 150-183, 266-78; »Rights as

Trumps«, u Waldron (ed.), Theories of Rights, str. 153-168 (prijevod: »Prava kaoaduti«, u Matulović (ur.), Ljudska prava, str. 93-103).

10 Vidi J.L. Mackie, »Rights, Utility, and Universalization«, u Frey (ed.), Utilityand Rights, str. 87.

11 Vidi Gevvirth, Human Rights, gl. 1 i 9.12 Vidi gl. 5., odj. 6, gore.

326

već na dubinske razloge koji ga podupiru. Prema Dworkinu, pravapredstavljaju zaštitu osoba koja je uvedena u pravnu i političkujnoralnost da bi se spriječila korupcija egalitarna karaktera utili-tariznia na osnovi računanja »vanjskih preferencija«. Primjerice,pretpostavimo da neki ljudi imaju rasistička uvjerenja, koja su uopreci s uvjerenjem utilitarista da se svaka osoba računa za jedani nitko više od jedan. Oni vjeruju da pomoć treba pružiti bijelompacijentu prije nego crnom pacijetu kojem je potrebnija, lakocrni pacijent pati, jer pripisivanje dobara i mogućnosti njemu neovisi jedino o konkurenciji između osobnih preferencija različitihljudi, već također o činjenici da neki bijelci smatraju da on vrijedimanje nego bijeli pacijent.

2. Hijerarhija ljudskih prava(primjer prava na slobodu govora i tiska)

Postupak razrješenja sukoba ljudskih prava uključuje:13 prvo,uvođenje ograničenja opsega ljudskog prava kroz njegovo pregra-đivanje; drugo, utvrđivanje glavnih unutarnjih regulacija ljudskogprava; i, treće, određivanje konkurentnih jakosti ljudskih pravau područjima međusobna preklapanja.

Za ilustraciju postupka uzmimo pravo na slobodu govora itiska, lb se pravo može slikovno predočiti kao »ravnina« omeđenapravokutnikom. Prvotna ravnina uključuje sve što se izgovori itiska. Granica koja definira prvotnu ravninu može se povući natemelju razlikovanja između govora i čina, ili poticaja na čin, Slika12.1. Primjerice, povik »Vatra!« u prepunu kazalištu nije govor,već čin - izravni poticaj na izravnu radnju napuštanja kazališta.

Slika 12.1Nepregrađena sloboda govora i tiska

Sve izgovoreno, izuzev poticaja

Sve tiskano, izuzev poticaja

13 Vidi Martin, Rawls and Rights, gl. 7; Nickel, Making Sense of Human Rights,str. 135 ff.

327

Daljnja se pregrađivanja vrše unutar prvotne ravnine Qnost i kleveta mogu se odijeliti od slobode govora i tiska PS°e"se one smatraju govorom, Slika 12.2. One nisu dio prava nbodu govora i tiska.

Slika 12.2

Prvotna ravnina pregrađena tako da su isključeni(1) opscenost i (2) kleveta

2 1

Drugačiju vrstu ograničenja prava na slobodu govora i tiskapredstavljaju njegove glavne unutarnje regulacije. Za razliku odograničenja prava pregrađivanjem kojim se jedna aktivnost pot-puno stavlja izvan zaštićene ravnine, ograničenje prava njegovomregulacijom ne stavlja neku aktivnost izvan njegove zaštićene rav-nine, već modificira aktivnosti koje se nalaze unutar nje. Pri-mjerice, politički govor obično se javlja u situacijama (govor uparlamentu) koje su više ili manje regulirane pravilima postupka,a koja su nužna da bi se omogućilo da svatko bude saslušan i dasvakome tko ima što reći bude zajamčeno da to i učini. Govorpred sudovima i pred upravnim organima također je reguliranpravilima odgovarajućih postupaka. Ograničenja dopuštenog go-vora u takvim situacijama reguliraju ne sadržaj, već vrijeme, mjes-to i način govora, kao i sigurnost govornika od gnjeva mase itd.

Pravo na slobodu govora i tiska može doći u sukob s drugimpravom, primjerice, pravom na pravični postupak pred sudom.Da bi se odredile granice do kojih pravo govora i tiska imaprvenstvo pred pravom na pravični postupak pred sudom, valjase upustiti u daljnja pregrađivanja. Naravno, postojat će područjapoklapanja u kojima oba prava mogu normalno koegzistirati, aliće postojati i njihove krajnje granice, jer moraju postojati granicekoje određuju što se ima smatrati da ulazi u zaštićenu ravninu,a što ne. Na Slici 12.3 zaštićena ravnina slobode govora i tiskaoznačena je podebljanom crtom. Ta je ravnina rezultat ograniča-vanja opsega prava, tako da ono ne zadire u aktivnosti ili ne ome-ta aktivnosti koje spadaju u pravo na pravični sudski postupak-

328

Osjenčana ravnina predstavlja područje poklapanja tih dvaju pra-v a . Tako aktivnosti unutar tog područja spadaju u opseg svakogod tih temeljnih prava, prava na slobodu govora i tiska i pravana pravični sudski postupak. Potreba za sličnim pregrađivanjemjavit će se i u slučaju sukoba između prava na slobodu govora itiska i prava na privatnost.

Slika 12.3

Zaštićena ravnina osnovne slobode govora i tiska

Pravično suđenje

Govor i tisak2

Kleveta1

Opscenost

Daljnja ograničenja koja se budu uvodila ne moraju biti u svezis međusobnim sukobom prava, već sa sukobom prava i drugihvrijednosti. Primjerice, sloboda govora i tiska može biti u sukobus nacionalnom sigurnosti. Ovdje ograničavanje pregrađivanjemopsega prava nije od pomoći u otklanjanju sukoba, već se sukobima riješiti specificiranjem težine slobode govora u odnosu nainteres nacionalne sigurnosti. U slučaju sukoba sloboda bi govorai tiska imala prvenstvo pred nacionalnom sigurnosti, osim kad jezadovoljen kriterij postojanja »jasne i prezentne opasnosti kon-stitucionalne krize određene vrste«. Prema Rawlsu, historijat us-tavne doktrine pomaže nam da bolje shvatimo što čini bit pravana slobodu političkog govora i tiska upućujući nas na njegove»fiksne« točke, a to su nepostojanje kaznenog djela povrede ugle-da države, nepostojanje prethodnih ograničenja slobode tiska i punazaštita propagiranja revolucionarnih i prevratničkih učenja.14

14 Vidi John Rawls, »The Basic Liberties and Their Priority«, u S.M. McMurrin(ed.), The Tanner Lectures on Human Values, vol. 3 (Salt Lake City: University ofUtah Press, 1982), str. 57.

329

Konačna slika, Slika 12.4, prava na slobodu govora i u Vprikazuje identificiranu ravninu govora i tiska, a unutar te ravninidentificiranu središnju jezgru prava. Ravnina omeđena podebljanom crtom predstavlja opseg ljudskog prava, koji je modificirasamoograničavajućim regulacijama, a osjenčane ravnine predstavljaju područja poklapanja i mogućeg sukoba između prava i drugih vrijednosti.

Slika 12.4

Ravnina osnovne slobode govora i tiskanakon dovršena pregrađivanja

3Pravično suđenje

A. Govor i tisak

f " "4

Nacionalnasigurnost

2

Kleveta1

Opscenost

Primjena postupka ograničavanja i njegovo višekratno ponav-ljanje trebali bi omogućiti slično razumijevanje drugih ljudskihprava i spriječiti svaki njihov međusobni sukob. Ipak, izgleda daje tvrdnju o mogućnosti spriječavanja sukoba ljudskih pravapotrebno kvalificirati u dva pogleda. Prvo, mada je teorijski mo-guće odrediti opseg i jakost pojedinih ljudskih prava, pretjeranoje vjerovati da je to stvarno moguće unaprijed učiniti za svesituacije u kojima se sukob može javiti. Prema tome, uvijek ćepostojati potreba da se iznova usklađuju prava i važu njihovetežine. I drugo, čak ako je opseg prava točno određen, malo jevjerojatno da se ono može oblikovati tako da se isključi moguć-nost sukoba zahtjeva unutar istog prava (unutarnji sukob). Pri-mjerice, pravo na slobodu savjesti može dati povoda unutarnjemsukobu: dva roditelja koji pripadaju različitim vjeroispovijestima

330

i od kojih svaki želi da njihov malodobni sin prihvati njegovuvjeroispovijest, imat će sukobljene zahtjeve unutar istog prava.15

Također, pravo na samoodređenje naroda može dati povoda takvusukobu: ako se to pravo tumači tako da svaki narod ima pravona samoodređenje na području uz koje je povijesno vezan, tadće razni različiti narodi imati pravo na samoodređenje na istomdijelu područja.16

3. Izvanredna javna opasnost i ukidanje ljudskih prava

Ukidanje ljudskih prava u slučaju izvanredne javne opasnostidodatni je razlog ograničavanja ljudskih prava, pored drugih raz-loga ograničavanja određenih ljudskih prava. U moderno dobaizdvajaju se tri vrste izvanredne javne opasnosti: prvo, rat i ratnostanje u užem smislu, ili pripreme u svrhu suprotstavljanja nepo-srednom napadu; drugo, mogućnost, ili realnost, unutarnjeg oru-žanog sukoba; i, treće, izvanredno stanje koje je rezultat raspadagospodarstva, ili rizika takva raspada.

Odredbe članka 4 Međunarodnog pakta o građanskim i poli-tičkim pravima, članka 15 Europske konvencije za zaštitu ljudskihprava i temeljnih sloboda i članka 27 Američke konvencije o ljud-skim pravima, određuju da država u slučaju izvanredne javneopasnosti može ukinuti određena ljudska prava.17 U Europskoj iAmeričkoj konvenciji rabi se izraz »rat ili druga javna opasnost«,dočim to nije slučaj u Međunarodnom paktu, jer je prema PoveljiOrganizacije Ujedinjenih naroda zabranjeno pribjegavanje ratu.

Prema Međunarodnom paktu, da bi postojala situacija izvan-redne javne opasnosti, trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: a) iz-vanredna javna opasnost mora stvarno postojati što znači oboje,da ona mora prijetiti čitavoj državi i da ona mora predstavljatiprijetnju organiziranom življenju; b) postojanje izvanredne javneopasnosti treba biti proglašeno službenim aktom; c) mjere kojedržava poduzima trebaju biti u strogoj mjeri one koje situacija

15 Vidi Martin, Rawls and Rights, str. 148-152.16 Vidi Makinson, »On Attributing Rights to ali Peoples«, naročito str. 60.17 Vidi: E.-I.A. Daes,Liberte de l'individu en droit. Etudes des devoirs de l'indivi-

du envers la communauti et limitations des droits et libertes de l'homme en vertu deVanicle 29 de la Dćclaration universelk des droits de l'homme (Nations Unies: NewYork, 1990), Treći dio, gl. II.B; Meron, Human Rights Law-Making in the UnitedNations, gl. III, odj. II.

331

traži; d) mjere ukidanja ljudskih prava koje država poduzima nsmiju biti u suprotnosti s drugim obvezama države prema međunarodnom pravu; e) mjere ukidanja ne smiju biti diskriminatorntemeljene jedino na rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjerosipovijesrili socijalnom podrijetlu; f) država mora odmah preko Glavnogtajnika Organizacije Ujedinjenih naroda obavijestiti ostale državestranke Međunarodnog pakta o odredbama koje su ukinute i 0

razlozima zbog kojih je to učinjeno, a obavijest se mora dati istimputem kada to ukidanje prestane.

Prema Međunarodnom paktu, u slučaju izvanredne javne opas-nosti, zabranjeno je ukidanje sljedećih prava: prava na život, pra-va protiv mučenja ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, pra-va na slobodu od podvrgavanja medicinskim ili znanstvenim ekspe-rimentima bez svog pristanka, prava protiv ropstva i ropstvuslična odnosa, prava na slobodu od zatvaranja zbog toga što senije u stanju ispuniti ugovornu obvezu, prava protiv retroaktivnihkaznenih zakona, prava na priznavanje pravnog subjektiviteta, iprava na slobodu misli, savjesti i vjere. Prema Europskoj kon-venciji manji je broj prava koje je zabranjeno ukinuti, a to su:pravo na život, pravo protiv mučenja ili ponižavajućeg postupkaili kažnjavanja, pravo protiv ropstva ili potčinjenosti, te pravoprotiv retroaktivnih kaznenih zakona. Američka konvencija sadržiporedbeno najduži popis prava koja je zabranjeno ukinuti nakojem su sljedeća prava: pravo na priznanje pravnog subjektivi-teta, pravo na život, pravo na osobni integritet, sloboda od rop-stva ili potčinjenosti, načelo zakonitosti i neretroaktivnosti, slo-boda savjesti i vjeroispovijesti, zaštita obitelji, pravo na ime, pra-va djeteta, pravo na državljanstvo, politička prava.

Jedna je od slabosti Međunarodnog pakta u tome što njegoveodredbe o ukidanju daju široku diskreciju državama da tvrde pos-tojanje izvaredne javne opasnosti. Mogućnost da države zloupo-rabe diskreciju uvećava neadekvantna odredba članka 4, stavak3, koja traži da država stranka koja se posluži pravom ukidanjamora odmah, preko Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, obavi-jestiti druge države stranke s odredbama koje su ukinute i o raz-lozima zbog kojih je to učinjeno. Naime, dočim postoji očiglednapravna dužnost da se dostavi takva obavijest, kršenje te dužnostiizgleda da ne čini ukidanje nevaljanim. Te poteškoće uvećavapraksa Odbora za ljudska prava da ne priznaje svoju nadležnostda utvrđuje, prigodom ispitivanja izvješća država stranaka uskladu s člankom 40 Međunarodnog pakta, je li država, koja je

332

podnijela izvješće, prekršila članak 4, ili druge odredbe Među-narodnog pakta.18

Tako sam članak 4 Međunarodnog pakta otvara mogućnostzlouporabe ukidanja. Zlouporabe se mogu klasificirati u sljedećeskupine: 1) nedostavljanje obavijesti o izvanrednoj javnoj opasnos-ti drugim državama strankama; 2) postojanje de facto izvanrednejavne opasnosti, kada nema proglašenja ili prestanka izvanrednejavne opasnosti, ili kada izvanredna javna opasnost i dalje trajenakon što je bila službeno proglašena i prestala; 3) postojanjepermanentne izvanredne javne opasnosti, kada se izvanredna javnaopasnost, koja je bila proglašena ili nije bila proglašena, održavaili kao rezultat de facto produljenja, ili zbog nepostojanja ustav-ne odredbe koja ograničava vremensko trajanje izvanredne javneopasnosti.

Daljnja je slabost Međunarodnog pakta u tome što je stvaranopseg prava ukidanja vrlo široko određen. Popis neukidivih pravakoji sadrži članak 4 bjelodano je suviše ograničen da bi osiguraobitnu jezgru osnovne zaštite ljudskog bića koja se uvijek morapoštovati. Primjerice, mada je za vrijeme trajanja izvanredne jav-ne opasnosti pitanje deportacija od naročita značaja, ne postojizabrana samovoljnih deportacija.19 Dalje, zabrana zatvaranja zbognemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza, sadržana u članku 11Međunarodnog pakta, nije bitna za vrijeme trajanja izvanrednejavne opasnosti, te je njezino uključivanje među odredbe koje suneukidive, beznačajno. Dalje, članak 4 Međunarodnog pakta neštiti od ukidanja prava na pravični postupak navedena u članku14. Zaštita koju pruža članak 4 Međunarodnog pakta očiglednozaostaje za zaštitom koju pruža članak 27 Američke konvencijeo ljudskim pravima, koji sadrži dužu listu neukidivih prava. Što-više, njezin članak 27 zabranjuje ukidanje bitnih sudskih jamstavaza zaštitu neukidivih ljudskih prava.

Konačno, Međunarodni pakt ne određuje koji je državni organovlašten za proglašavanje izvanredne javne opasnosti. Suprotnobi njegovom duhu, ili načelu prvenstva prava, bilo pripisati tuovlast vojnim ili sudskim organima. Stoga tu ovlast može imatijedino zakonodavno tijelo.

18 Vidi Meron, HumanRightsLaw-Makingin the UnitedNations, gl. III, odj. IX.19 Takve su deportacije zabranjene odredbom članka 49 Ženevske konvencije

o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata (Ženevska Konvencija br. IV) iz 1949.godine.

333

U praksi se pitanje ukidanja ljudskih prava postavilo u Re

publici Hrvatskoj tijekom procesa njena osamostaljivanja. Agre-sija na Republiku Hrvatsku započela je nakon proglašenja njenesuverenosti i samostalnosti sredinom 1991. godine. Krajem istegodine predsjednik Republike donio je niz uredbi među kojimai takve kojim se ukidaju neka ljudska prava.20 Za ilustraciju, pre-

20 Radi se o sljedećim uredbama: 1) Uredba o prestanku radnog odnosa(Narodne novine br. 48/91); 2) Uredba o postupanju s osobama zarobljenim uoružanim sukobima u Republici Hrvatskoj {Narodne novine br. 52/91); 3) Uredbao radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskomosiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredneugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 4) Uredba o unu-tarnjim poslovima za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 5) Uredba o prekršajima protiv javnog reda imira za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenostiRepublike Hrvatske; 6) Uredba o javnim skupovima za vrijeme ratnog stanja ilineposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 7) Uredba0 zaštiti od požara za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 8) Uredba o osobnoj karti za vrijeme ratnogstanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske;9) Uredba o prijavljivanju prebivališta i boravišta građana za vrijeme ratnog stanjaili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 10)Uredba o određivanju skladišta u koja se vrši skladištenje eksplozivnih tvari zavrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Re-publike Hrvatske; 11) Uredba o djelatnosti odgoja i obrazovanja, kulture, tehničkekulture i športa za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovis-nosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 12) Uredba o organiziranju i funk-cioniranju pošta i telekomunikacija u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugro-ženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 13) Uredba o organiziranju1 funkcioniranju cestovnog, željezničkog i zračnog prometa u slučaju ratnog stanjaili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 14)Uredba o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe iprekršaje za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnostii jedinstvenosti Republike Hrvatske; 15) Uredba o organizaciji znanstveno-istra-živačke djelatnosti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 16) Uredba o zdravstvenoj zaštiti i zdravstve-nom osiguranju u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 17) Uredba o poljoprivredi i šumarstvu zavrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenos-ti Republike Hrvatske; 18) Uredba o prostornom planiranju i uređivanju prostoraza vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 19) Uredba o nabavljanju, držanju i nošenjuoružja u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenostiRepublike Hrvatske; 20) Uredba o radu poduzeća iz područja građevinarstva istambenih i komunalnih poslova u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženostineovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske; 21) Uredba o proizvodnji na-oružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji iprometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugro-ženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (uredbe navedene pod

ma Uredbi o javnim skupovima za vrijeme ratnog stanja ili nepo-sredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvat-ske, službene su osobe dobile ovlaštenje da bez sudbenog nalogazadrže osobu koja remeti ili ugrožava javni red i mir ili, ako jeto nužno, iz razloga sigurnosti »najduže do 6 dana odnosno dokza to postoje razlozi« (članak 2). Službene su osobe također dobileovlaštenje da bez rješenja o pretrazi i bez prisutnosti svjedoka uslučaju ugrožavanja javnog reda i mira, ili ako je to nužno iz raz-loga sigurnosti, izvrše pretragu osoba prilikom privođenja, zadrža-vanja ili lišavanja slobode (članak 3). Također, one su dobileovlaštenje da bez sudbenog naloga uđu u tuđi dom i u poslovneprostorije pravnih i fizičkih osoba i po potrebi izvrše pretragudoma, odnosno poslovnih prostorija kada je to neophodno radiprovođenja mjera zaštite osobne sigurnosti određenih osoba, osi-guranja određenih objekata ili drugih razloga opće sigurnosti (čla-nak 4).

Uredbe su predsjednika Republike izazvale kritike s raznihstrana.21 Također, Ustavnom sudu Republike Hrvatske su pod-neseni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu njihove us-tavnosti. Prijedlozi predlagatelja u osnovi su polazili od dvijetvrdnje. Prvo, da su uredbe predsjednika Republike nesuglasneUstavu, iz razloga što njihovom donošenju nije prethodilo pro-glašenje ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i

brojevima 3-21 objavljene su u Narodne novine br. 55/91); 22) Uredba o činovima,promaknućima u viši čin, te prevođenju i odorama pripadnika oružanih snagaRepublike Hrvatske; 23) Uredba o informativnoj djelatnosti za vrijeme ratnog stan-ja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti RepublikeHrvatske; 24) Uredba o određenim pravima vojnih invalida i članova njihovih obitel-ji (uredbe navedene pod brojevima 22-24 objavljene su Narodne novine br. 57/91);25) Uredba o organizaciji, radu i teritorijalnoj nadležnosti općinskih i okružnihjavnih tužiteljstva u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 26) Uredba o organizaciji, radu i djelokrugusudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske; 27) Uredba o primjeni Krivičnog zakona Re-publike Hrvatske u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ijedinstvenosti Republike Hrvatske (uredbe navedene pod brojevima 25-27 ob-javljene su u Narodne novine br. 67/91); 28) Uredba o primjeni Zakona o krivičnompostupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedin-stvenosti Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/91). Uredbama navedenimpod brojevima 3, 4, 5, 6, 8, 9, 14 i 23 ukidaju se, ili ograničavaju, neka od ljudskihprava zajamčenih Ustavom.

21 Za kritičku analizu nekih od tih uredaba, onih koje tvore korpus izvanrednoguređenja kaznene sudbene vlasti, vidi Berislav Pavišić, »Kaznena sudbena vlast uizvanrednim prilikama«, Naša zakonitost 45 (11-12/1991), poglavito str. 1327-1334.

334335

jedinstvenosti Republike Hrvatske. Drugo, da predsjednik Re_publike nije bio ovlašten donijeti one uredbe kojima se ograniča-vaju ljudska prava zajamčena Ustavom, već da je to bio isključivoSabor koji je redovito zasjedao u vrijeme njihova donošenja odstrane predsjednika Republike.

Ustavni je sud na svojoj sjednici od 24. lipnja 1992. doniorješenje kojim se obustavlja postupak povodom prijedloga pred-lagatelja za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti onih ure-daba koje su u međuvremenu prestale važiti i odbija prijedlogpredlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti ostalihuredaba.22 Odgovarajući na prvi navod predlagatelja da su uredbepredsjednika Republike nesuglasne Ustavu, Ustavni sud tvrdi dana osnovi članka 101 Ustava »predsjednik Republike samostalnoodlučuje da li su se stekle okolnosti koje znače neposrednu ugro-ženost neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske«, te da»Ustav ne nalaže da se nastup tih izvanrednih okolnosti mora pret-hodno utvrditi posebnom odlukom«. A odgovarajući na drugi na-vod predlagatelja, da predsjednik Republike nije bio ovlašten do-nijeti one uredbe kojima se ograničavaju ljudska prava zajamče-na Ustavom, Ustavni sud tvrdi da je na osnovi članka 101, stavak1 Ustava, Predsjednik Republike »ovlašten ... donijeti uredbe sa za-konskom snagom i poduzimati izvanredne mjere u slučaju ratnogstanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenostirepublike Hrvatske, ili kad su tijela državne vlasti onemogućenada redovito obavljaju ustavne dužnosti«, te da je na osnovi istogčlanka, stavak 2 Ustava, predsjednik Republike »dužan ... uredbepodnijeti na potvrdu Saboru čim se on može sastati«. Ustavni sudsmatra da pravo Predsjednika Republike da u izvanrednim okol-nostima donosi uredbe sa zakonskom snagom »nije ničim ograni-čeno te on ima ustavne ovlasti donijeti uredbe u svim segmentimazakonodavne nadležnosti Sabora Republike Hrvatske«. Ustavnisud zaključuje da donošenjem uredbi kojima se ograničavaju ljud-ska prava predsjednik Republike »nije povrijedio ni odredbe član-ka 17 Ustava jer su bile ispunjene ustavne pretpostavke da sespomenute uredbe donesu«.

Shvaćanje je Ustavnog suda posve neodrživo. Prvo, ono je ne-suglasno slovu odredbe samog članka 17, stavak 1 Ustava, u kojojstoji da o ograničavanju pojedinih sloboda i prava zajamčenih

22 Rješenje Ustavnog suda broj U-I-179/1991. od 24. lipnja 1992., Narodnenovine br. 49/92 od 4. kolovoza 1992.

336

Ustavom u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovis-nosti i jedinstvenosti Republike, te velikih prirodnih nepogoda»odlučuje Sabor Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svihzastupnika, a ako se Sabor ne može sastati, predsjednik Republi-ke«.13 Sabor se zacijelo mogao sastati, jer je zasjedao u vrijemedonošenja uredbi od strane predsjednika Republike. Drugo, shva-ćanje Ustavnog suda da, kada se ljudska prava ograničavaju zbogizvanrednih okolnosti, nastup tih okolnosti ne mora prethodnobiti utvrđen posebnom odlukom, u opreci je sa člankom 4 Među-narodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Stoga shva-ćanje Ustavnog suda predstavlja primjer posve neodgovarajućegpristupa u tumačenju ustavnih odredbi o ukidanju ljudskih pravau slučaju izvanredne javne opasnosti. Također ono potvrđuje či-njenicu da je uloga nacionalnih sudova u nastojanju da se zaštiteljudska prava u slučajevima izvarednih okolnosti, najčešće zane-mariva.24

2 3 Moj kurziv.24 Vidi M e r o n , Human JRights Lmv-Mcđđng hi the United Nations, str. 8 6 - 8 7 .

337

Zaključak

U knjizi su izložene, objašnjene i branjene slijedeće tvrdnjekoje su ovdje razvrstane i sažete u sedamnaest točaka.

Prvo. Tvrdilo se da je glavna zadaća teorije ljudskih prava danavede dobre razloge za vjerovanje u ljudska prava. Razlikovanasu tri glavna pitanja teorije ljudskih prava: opravdanja, sadržaja isukoba ljudskih prava. Razlikovana su također dva pitanja meta-teorije ljudskih prava: strukture i metode teorije ljudskih prava.

Drugo. Tvrdilo se da su za nastanak teorije prirodnih prava zna-čajna dva razdoblja srednjeg vijeka. Prvo je razdoblje ranog sred-njeg vijeka kada se prvi put javlja koncepcija subjektivnog pravakao ovlaštenja u spisima pravnika glosatora koji su ponovno otkri-li Digesta i stvorili srednjovjekovnu znanost rimskog prava u dva-naestom stoljeću. Drugo je razdoblje razvijenog srednjeg vijeka ka-da se javlja prva teorija prirodnih prava u djelu francuskog no-minalista i posrednika Jeana Gersona. Gersonova teorija prirodnihprava vlada tijekom petnaestog i početkom šesnaestog stoljeća,da bi bila napuštena u razdoblju renesanse.

Treće. Tvrdilo se da se teorija prirodnih prava ponovno javljakrajem šesnaestog i ima prevlast u sedamnaestom stoljeću. Jedanje od njenih glavnih zastupnika Thomas Hobbes. Tvrdilo se daHobbesova teorija prirodnih prava predstavlja preoblikovani mo-derni humanizam zasnovan na idejama njegove filozofije znanosti.Usvajajući relativističku postavku humanista i Huga Grotiusa oraznolikosti morala raznih društava u prostoru i vremenu, kao io moralnom neslaganju pojedinaca i skupina unutar jednog druš-tva, Hobbes daje naturalističko objašnjenje moralnih izraza. Alion također usvaja i pretpostavku tradicionalnih moralista da ljudine mogu voditi pristojan život u društvu, ako nisu u stanju rabitizajednički moralni jezik za opisivanje svojih radnji. Hobbespredlaže rješenje problema sadržanog u vlastitoj verziji etičkog

339

relativizma u kategorijama politike. Ljudi će u prirodnom stanjuu svojim reflektivnim trenutcima uvidjeti da im zakon prirodenalaže da se odreknu svog prava na privatni sud o tome što uspornim situacijama predstavlja opasnost po njihov život i prj_hvatit će sud suverena. Mada Hobbes pripisuje suverenu širokaprava i ovlasti, pretjerano je smatrati Hobbesa zastupnikomteorije apsolutne državne moći.

Četvrto. Drugi je glavni zastupnik teorije prirodnih prava usedamnaestom stoljeću John Locke. Tvrdilo se da je Lockeov modeldjela ključ za razumijevanje njegove kritike apsolutne i samovoljnedržavne vlasti Roberta Filmera, kao i njegova shvaćanja prirodnogzakona, prirodnih prava, vlasničkih i drugih političkih odnosa. Pre-ma Lockeovu modelu djela, Bog je stvorio svijet na sličan načinna koji čovjek stvara intencionalne radnje, te je tako čovjek uodnosu trajne i tijesne ovisnosti o Bogu na način na koji su in-tencionalne radnje egzistencijalno povezane s djelatnikom kojiih stvara ili obavlja. Model djela je osnova iz koje su izvedenatri prirodna zakona, da čovječanstvo treba biti održano, da društvotreba biti održano i da treba štovati Boga. Dok su prva dva prirod-na zakona osnova za prava pojedinca, dotle je treći prirodni zakonosnova za njegov kršćanski život i nema izravnu ulogu u odre-đivanju njegovih prava. Iz prva dva prirodna zakona izvedena sudva prirodna prava, pravo svakog pojedinca na vlastito održanjei pravo svakog pojedinca na održanje svekolikog čovječanstva, Tadva prirodna prava služe dvjema svrhama. Primarno, ona služeza opravdanje otpora apsolutnoj i samovoljnoj vlasti. Ako vladarsamovoljno krši prirodna prava pojedinaca na vlastito održanje iodržanje drugih, tad on krši prirodni zakon, te ga oni smiju kaz-niti. Sekundarno, ta prava služe za izvođenje trećeg prirodnogprava zajedničkog vlasništva. Ako pojedinci imaju prirodna pravana vlastito održanje i održanje drugih, tad oni imaju prirodnopravo na sredstva potrebna za održanje. Iz modela djela izve-deno je također, četvrto prirodno pravo pojedinca u proizvodimavlastitog rada. To je pravo dvostruko ograničeno, količinom kojuje dopušteno rabiti i svrhom uporabe. Locke smatra da uvođenjenovca ima za posljedicu situaciju u kojoj su neki isključeni izvršenja svog prirodnog prava vlasništva. Locke smatra da u takvojsituaciji treba odbaciti pravilo da svatko treba imati onolikokoliko može rabiti i uvesti drugačije pravilo koje će ograničitizemljišni posjed, tako da se mogu vršiti uključna prava svih, a toje pravilo građansko pravo. Potrebna je država da se nanovo

340

odredi i uredi vlasništvo, i ljudski postupci usklade s Božjim na-mjerama. Država treba osigurati pravednu i jednaku raspodjeluzajedničkih dobara svakom pripadniku zajednice, u skladu s te-meljnim načelom pravednosti »svakome proizvode njegove pošte-ne radinosti«, a kad je to načelo zbog nekog razloga neprimjen-jivo, potreba i nasljeđivanje funkcioniraju kao dva prirodnanačela koja osiguravaju da će svatko imati dovoljno za vlastitoodržanje. Tako je apsolutna moć unutar zajednice nelegitimna jerdržava mora stvoriti takva građanska prava koja su približna pri-rodnim pravima svakog čovjeka. Revolucija je krajnja obrana pro-tiv pojave svakog oblika apsolutne moći, bilo u društvu, bilo udržavi.

Peto. Tvrdilo se da je najpoznatiji zastupnik teorije prirodnih pra-va u osamnaestom stoljeću Thomas Paine. On smatra da čovjekima dvije vrste prirodnih prava. Jedna je vrsta prirodnih pravaona kod kojih je moć svakog pojedinca da ih ostvari potpuna,kao što je to pravo savjesti ili vjeroispovijesti. Druga je vrsta onakod kojih moć pojedinca da ih vrši nije dovoljna, kao što je topravo na sigurnost i zaštitu od nasilja i pravo na nadoknadu štete.Društveni ugovor, kojim se ujedinjuje moć svakog pojedinca ikojim se stvara nacija u kojoj je narod kao cjelina suveren, morajamčiti zaštitu obje vrste prirodnih prava. Svaki pojedinac ostajesuveren u onim pitanjima u kojima su pravo i moć izjednačeni,ali svaki prihvaća suverenu moć nacije kao jamca svojih nepot-punih prirodnih prava, kad su oni neizjednačeni. Pojedinac zami-jenjuje svoja nepotpuna prirodna prava za pravo participacije unarodnom suverenitetu. Samo je zastupnička vlada u stanju spo-jiti načelo narodnog suvereniteta s velikim područjem ili stanov-ništvom. Također, zastupnička vlada treba skrbiti za siromašne ilivršiti preraspodjelu. U tu svrhu Paine izlaže prvi nacrt državeskrbi. Monarhija i aristokracija se osuđuju, jer vladaju na osnovisile i prijevare, u interesu pojedinca, ili skupine, i nužno su uopreci prema interesima naroda. Paine shvaća revoluciju ne samokao lokovski čin otpora samovoljnom vršenju državne moći, većkao naprednu političku promjenu uzrokovanu razvojem socijal-nih i ekonomskih odnosa. Za Painea je primjer istinskog načelarevolucije američka revolucija i donošenje Ustava, dočim je fran-cuska revolucija upozorenje da tiranija može poprimiti oblik re-volucije.

Šesto. Tvrdilo se da je teorija prirodnih prava predmet oštre kri-tike i odbacivanja u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Glavni

341

njeni kritičari su David Hume, Jean Jacques Rousseau, ImmanuelKant, Edmund Burke, Jeremv Bentham i Karl Mane. Glavneoptužbe su da je naturalistička teorija prava proturječna samoj sebisadrži opasno anarhističko učenje, ili je izraz vrijednosti buržoaskogdruštva.

Sedmo. Tvrdilo se da se suvremena teorija ljudskih prava javljasedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Njeni su glavni zastupniciangloamerički autori John Rawls, Robert Nozick, Alan Gewirthi John Finnis. Tvrdilo se da je tim autorima zajednička beskom-promisna kritika i odbacivanje utilitarizma, tijekom devetnaestogi dobrim dijelom dvadesetog stoljeća vladajuće društvene filozo-fije u zapadnim demokracijama. Glavna je slabost utilitarizma utome što je njegov cilj najveće ukupne sreće nedopustivo ne-osoban. Odbacivši utilitarizam, Rawls, Nozick, Gevvirth i Finnispredlažu razne alternativne teorije ljudskih prava. Tvrdilo se daje, usprkos brojnim međusobnim razlikama, tim teorijama zajed-ničko to da su nenaturalističke teorije, što znači da tvrde da su ljud-ska prava objektivne činjenice koje su ovisne o našim vjerovanjima.Razlikovane su dvije vrste nenaturalističkih teorija, konstruktivis-tičke i fundacionističke teorije.

Osmo. Tvrdilo se daje Rawlsova teorija pravednosti kao pravič-nosti konstruktivistička teorija. Rawls predlaže metodu reflektiv-nog ekvilibrija kao metodu ispitivanja vrijednosnih sudova u te-oriji pravednosti. Reflektivni je ekvilibrij stanje stvari u kojemse dospijeva do opisa polazne situacije u kojoj biramo načelapravednosti. To je stanje stvari jedan ekvilibrij, jer naši promiš-ljeni sudovi i načela koincidiraju, a ono je reflektivno, jer znamokoja načela naši sudovi potvrđuju i koje su pretpostavke njihovogizvođenja. Razviti dobru teoriju pravednosti znači utvrditi načelapravednosti čija će primjena voditi intuitivno opravdanim sudo-vima u konkretnim slučajevima. Tvrdilo se da u Rawlsovoj teorijisredišnju ulogu imaju dva načela pravednosti, od kojih prvo zah-tijeva da svaka osoba ima jednako pravo na najširi potpuni sustavjednakih osnovnih sloboda sukladan sa sličnim sustavom slobodeza sve (načelo jednakih osnovnih sloboda), a drugo načelo zahtijevada se socijalne i ekonomske nejednakosti imaju tako urediti da seone odnose na službe i položaje koje su dostupne svima, pod uvje-tima pravične jednakosti mogućnosti (načelo pravične jednakostimogućnosti), i da su one na najveću dobrobit najgore stojećih (na-čelo razlike). Dva su načela razvrstana prema redu njihova značajai zadovoljavanja tako da prvo načelo ima prvenstvo pred drugim

342

načelom, a unutar drugog načela načelo pravične jednakostimogućnosti ima prvenstvo pred načelom razlike. Tvrdilo se da upreoblikovanoj Rawlsovoj teoriji dva načela pravednosti povlačesljedeća osnovna prava: pravo glasa, pravo da se bude biran,sloboda govora i udruživanja, sloboda savijesti i sloboda mišljenja,sloboda osobe s pravom osobnog vlasništva, sloboda od neza-konitog lišavanja slobode i uhićenja, sloboda zanimanja, pravona javno školovanje, i pravo najgore stojećih na prihod. Skupinaosnovnih prava ima prvenstvo pred bilo kojom shemom koja do-pušta potpuni gubitak ili nejednaku raspodjelu bilo kojeg prava.

Deveto. Tvrdilo se da je Nozickova teorija prava pojedinaca fun-dacionistička teorija. Nozick smatra da je samoočevidno da po-jedinci imaju neprekršiva prava na život, slobodu i vlasništvo.Tvrdilo se također da, oprečno anarhizmu, Nozick dokazuje da jepostojanje države spojivo s pravima pojedinaca. Nozick daje objaš-njenje države nevidljivom rukom. Pojedinici će u prirodnom stan-ju, nastojeći poboljšati svoj položaj, poduzeti radnje koje će ko-načno dovesti do uspostavljanja minimalne države, iako nitko nijeimao takvu namjeru, ili čak nije ni razmišljao o uspostavljanjudržave. Tvrdilo se također da, oprečno teorijama društvene praved-nosti, Nozick dokazuje da je minimalna država najekstenzivnijadržava koja se može moralno opravdati, te da bilo koja ekstenzivnijadržava krši prava pojedinaca. Nozick razvija vlastitu teoriju pra-vednosti posjedovanja koju naziva ovlašćujućom teorijom. Poduvjetom vladavine potpune pravednosti u svijetu, osoba koja jestekla posjed u skladu s načelom pravednosti stjecanja, ili kojaje stekla posjed od neke druge osobe u skladu s načelom praved-nosti prijenosa, ovlaštena je na taj posjed. U stvarnom svijetu ukojem ne vlada potpuna pravednost, a nakon dugog razdoblja ne-pravde i u nedostatku potpune iscrpne povijesne informacije,opravdano je sljedeće načelo ispravljanja nepravde »uredi društvotako da maksimiziraš položaj bilo koje skupine koja svrši kaonajslabija u društvu.« Tako Nozickova koncepcija ispravljanjanepravde može u određenim slučajevima voditi usvajanju Ravvls-ova načela razlike. Međutim, Nozick odbacuje Rawlsov argumentza načelo razlike.

Deseto. Tvrdilo se da je Gewirthov glavni prigovor protiv teori-ja Rawlsa i Nozicka epistemologijske naravi. Gewirth odbacujeRavvlsovu teoriju pravednosti kao pravičnosti optužujući je zakružno opravdanje jednakih ljudskih prava. Također, Gevvirth od-bacuje Nozickovu teoriju prava pojedinaca optužujući je za in-

343

tuicionizam. Oprečno teorijama tih autora, Gewirthova je teorijamoralnosti i ljudskih prava fundacionistička i linearna. Teorija jefundacionistička jer se polazi od iskaza »Činim R zbog cilja c«koji svaki djelatnik mora prihvatiti. A ona je linearna jer se iztog iskaza izvodi na, nekružan način, određeno vrhovno moralnonačelo koje svaki djelatnik logički mora sam za sebe prihvatitiGevvirth smatra da su logički nužan sadržaj moralnosti generičkaobilježja činjenja, sloboda i blagostanje. Generička obilježja čin-jenja sloboda i blagostanje povlače prava djelatnika na slobodui blagostanje. Vrhovno načelo moralnosti izvodi se iz primjenelogičkog načela konzistentnosti na ta prava djelatnika. Iz te prim-jene slijedi da svaki djelatnik mora dopustiti, po cijenu samopro-turječnosti, da svi drugi djelatnici, kao i on sam, imaju prava nagenerička svojstva činjenja slobodu i blagostanje. Ta generalizacijapovlači načelo generičke konzistetnosti koje glasi »Postupaj uskladu s generičkim pravima svojih recepijenata, kao i sa svojima«.

Jedanaesto. Tvrdilo se da je Finnisova teorija prirodnog zakonai prirodnih prava zasnovana na dobru ljudskog samorazvitka. Finnissmatra da su osnovni oblici ljudskog samorazvitka, ili osnovnaljudska dobra, ili osnovne vrijednosti, život, znanje, igra, estetskoiskustvo, društvenost (prijateljstvo), praktična umnost i religija.Metoda praktične umnosti, koja je i sama jedno od osnovnihljudskih dobara, kaže nam oboje, kako se vrše izbori među sedamosnovnih ljudskih dobara, te što je moralno razložan izbor. Zaneku se odluku može kazati da je praktično razložna ako usvajai slijedi zahtjeve praktične umnosti. Zahtjevi su praktične umnostikoherentan plan življenja, nesamovoljnost preferencija među vri-jednostima, nesamovoljnost preferencija među osobama, otklon,obvezivanje, ograničena relevantnost konzekvenci, poštovanje sva-kog osnovnog dobra u svakom činu, zajedničko dobro, slijeđenjevlastite savjesti i nebiranje prividnih dobara. Finnis smatra da suosnovne vrijednosti samoočevidne i objektivne. Primjerice, osnov-na vrijednost znanja je samoočevidna u smislu da nikad ne mogukoherentno poricati da je znanje dobro. Finnis je komunitaristglede realizacije osnovnih vrijednosti, što ima za konzekvencu dase ljudska prava izvode iz osnovnih aspekata ljudskog samoraz-vitka, poglavito poredstvom zahtjeva praktične umnosti da se pro-miče zajedničko dobro. U Finnisovoj su teoriji apsolutna ljudskaprava pravo na nelišavanje života, pravo na neizlaganje lažima ubilo kojoj situaciji (primjerice obrazovanju, znanosti, medijima),u kojoj se razložno očekuje komunikacija činjenica, pravo na ne-

344

osuđivanje na osnovi optužbi za koje se zna da su lažne, pravona neuskraćivanje prokreativnih sposobnosti i pravo na uzimanjeu obzir, u bilo kojoj procjeni, onog što traži zajedničko dobro.

Dvanaesto. Razlikovane su i sažeto prikazane tri ravni zaštiteljudskih prava u suvremenom svijetu, svjetska, regionalna i državna.Tvrdilo se da se zaštiti ljudskih prava može pristupiti samo na os-novi potpuno razvijene teorije ljudskih prava. Tvrdilo se, također,da pravna dogmatika mora uzeti u obzir filozofijske i etičke ras-prave o značaju i značenju ljudskih prava.

Trinaesto. Pitanje je opravdanja ljudskih prava postavljeno kaoetičkofilozofijsko pitanje o tome koja prava ljudi trebaju imati, ne-ovisno o njihovom priznavanju u unutarnjem pravnom sustavu, ilimeđunarodnom pravu. Ono se razlikuje od pravnodogmatskog pi-tanja o tome koja zakonska prava pravni subjekti imaju u un-utarnjem pravnom sustavu, ili međunarodnom pravu. Razliko-vanje između tih dviju vrsta pitanja opravdanja ljudskih prava imaza konzekvencu odbacivanje pravnog pozitivizma prema kojemse pitanje opravdanja ljudskih prava svodi na pravnodogmatskopitanje, a zaštita je ljudskih prava posve praktično pitanje. Tvrdilose da odgovor na etičkofilozofijsko pitanje opravdanja ljudskihprava glasi da ljudska bića imaju ljudska prava na osnovi svojevrijednosti, a ona imaju osnovna prava na slobodu, blagostanje ipripadništvo kulturalnoj zajednici. Vrijednost je ljudskih bića ob-jašnjena u kategorijama njihove sposobnosti vrednovanja vrijed-nosti. Tvrdilo se da ljudska bića potrebuju ljudska prava da bimogla na ispravan način shvatiti vjerovanja o vrijednostima i ži-vjeti život vrijedan življenja. Odbačen je paternalistički perfek-cionizam kao samopobijajući, budući da je cijena njegova uspjehau navođenju ljudi da slijede prave vrijednosti, ta da one postajubezvrijedne za ljude o kojima se radi.

Četrnaesto. Razlikovana su i redom skicirana dva argumenta zaopravdanje ljudskih prava, razboritosti i moralnosti. Argumentopravdanja ljudskih prava na osnovi razboritosti sastoji se u tomeda se dobrim razlozima za pripisivanje ljudskih prava svim ljudskimbićima smatraju razlozi koji su u svezi s vlastitim temeljnim inter-esima. Argument nastoji pokazati da bi razborito bilo prihvatitii pridržavati se ljudskih prava u okolnostima u kojima je izvjesnoda će većina drugih ljudskih bića tako postupiti, jer su ta pravanajbolje sredstvo za zaštitu vlastitih temeljnih interesa. Oprav-danje ljudskih prava na osnovi razboritosti naziva se ugovornim.Međutim, odbačena je teorija društvenog ugovora, jer su njezine

345

dvije komponente, koncepcija racionalna izbora i polazne situ-acije, ili nedostatne ili irelevatne za opravdanje ljudskih pravaArgument opravdanja ljudskih prava na osnovi moralnosti sastoji seu tome da se dobrim razlozima za pripisivanje ljudskih prava svimljudskim bićima smatraju razlozi koji su u svezi s temeljnim inter-esima svih. Taj argument polazi također od razloga razboritostiali na njih se poziva unutar postupka opravdanja koji ima zna-čajke moralnog stajališta. U svrhu podrške opravdanja ljudskihprava na osnovi moralnosti, preuzeta je konstrukcija interper-sonalne transmisibilnosti praktičnog uma, prema kojoj je nekaosoba koja priznaje da neka druga osoba ima razlog za vredno-vanje vrijednosti, logički obvezana dopustiti da nije u potpunostii u svakom pogledu indiferetno hoće li ta vrijednost biti ostva-rena. Tvrdilo se da su na osnovi argumenta moralnosti opravdanatri osnovna ljudska prava na slobodu, blagostanje i pripadništvokulturalnoj zajednici. Ta su ljudska prava vrlo apstraktna prava.Tvrdilo se da opravdanje konkretnih ljudskih prava traži da sepostupak opravdanja zamisli kao složen postupak rasuđivanja kojiuključuje izbor apstraktnih načela i ljudskih prava, oblikovanjekonkretnih međunarodnih, svjetskih i regionalnih, ljudskih prava,izvođenje ustavnih načela i prava za pojedinu državu, te izborprava na zakonodavnoj ravni.

Petnaesto. Pitanje je sadržaja ljudskih prava postavljeno kaonormativnologičko pitanje o tome što znači da osoba ima ljudskopravo. Prikazane su dvije logičke analize prava, W.N. Hohfelda iStiga Kangera. Međutim, odbačena je Hohfeldova logička analiza,jer je u stanju dati samo grubu sliku logički mogućih rješenja ne-kog normativnog, pravnog ili moralnog problema. Usvojena jeKangerova logička analiza i prikazana je njezina primjena u anali-zi sadržaja ljudskih prava proglašenih u Univerzalnoj deklaracijio ljudskim pravima.

Šesnaesto. Pitanje je sukoba ljudskih prava postavljeno kao etič-kopraktično pitanje o tome zbog kojih je razloga dopušteno ogra-ničiti ljudska prava. Ono se razlikuje od etičkofilozofijskog pitanjaopravdanja ljudskih prava. Razlikovanje između tih dviju vrstapitanja teorije ljudskih prava ima za konzekvencu odbacivanje ap-solutizma ljudskih prava prema kojem, u svakoj prigodi i po svakucijenu, treba ostvariti neko ljudsko pravo. Ali odbačen je takođerrelativizam ljudskih prava prema kojem ljudska prava uvijek mo-raju odstupiti pred drugim društvenim vrijednostima. Tvrdilo seda postupak razrješenja sukoba ljudskih prava uključuje uvođenje

346

ograničenja opsega ljudskog prava kroz njegovo pregrađivanje, utvr-đivanje glavnih unutarnjih regulacija ljudskog prava, te određivanjekonkurentnih jakosti ljudskih prava u područjima međusobna pre-klapanja i preklapanja s drugim društvenim vrijednostima. Pokaza-na je primjena postupka na primjeru prava na slobodu govora itiska.

Sedamnaesto. Ukidanje je ljudskih prava u slučaju izvanrednejavne opasnosti priznato kao dodatni razlog ograničavanja ljudskihprava. Međutim, tvrdilo se da članak 4 Međunarodnog pakta o gra-đanskim i političkim pravima otvara mogućnost zlouporabe ukida-nja. Tvrdilo se također da je popis neukidivih prava koji isti sadržisuviše ograničen da bi osigurao bitnu jezgru osnovne zaštite ljudskogbića koja se uvijek mora poštovati. U praksi se pitanje ukidanjaljudskih prava postavilo u Republici Hrvatskoj tijekom procesanjena osamostaljivanja. Tvrdilo se da shvaćanje Ustavnog suda Re-publike Hrvatske, prema kojem predsjednik Republike samostalnoodlučuje jesu li se stekle okolnosti koje znače neposrednu ugrože-nost neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske i da Ustav nenalaže da se nastup tih izvarednih okolnosti mora prethodno utvrditiposebnom odlukom, predstavlja primjer posve neodgovarajućeg pris-tupa u tumačenju ustavnih odredbi o ukidanju ljudskih prava u slu-čaju izvanredne javne opasnosti.

341

Izabrana bibliografija

L

ACKERMAN, B.A., A Social Justice in Liberal State (New Haven andLondon: Yale University Press, 1980).

ADOMEIT, Klaus, »Menschenrechte und Rechtsphilosophie«, u ALEXY,DREIER und NEUMANN (Hg.), Rechts- und Sozialphilosophie inDeutschland heute, str. 9-15.

AGASSI, J.B., »The Rise of the Ideas of Welfare State«, Philosophy ofthe Social Sciences 21 (4/1991), str. 444-458.

ALEXY, Robert, A Theory of Legal Argumentation. The Theory of Ra-tional Discourse as Theory of Legal. Justification (Oxford: Clarendon Press,1989).

. . ., Theorie der Grundrechte (Frankfurt/M: Suhrkamp, 1986).

ALEXY, Robert, DREIER, Ralf und NEUMANN, Ulfrid (Hg.), Rechts-und Sozialphilosophie in Deutschland heute, Beitrage zur Standortbestim-mung, Archiv fur Rechts- und Sozialphilosophie, Beiheft Nr. 44 (Stuttgart:Franz Steiner Verlag, 1991).

ALLEN L.A., »Righti, Right2, Right3, Right4, and How About Right?«,u POLLAC (ed.), Human Rights, str. 106-142.

. . . , »Language, Law and Logic: Plain Legal Drafting for the ElectronicAge«, u NIBLETT (ed.), Computer Science and Law, str. 75-101.

. . . , »Analysis of the Logical Structure of Legal Rules by a Modernizedand Formalized Version of Hohfeld's Fundamental Legal Conceptions«(with Ch.S. Saxon), Paper Presented at Second International Congress onLogica, informatica e diritto, September 3-6 (Florence, 1985).

ARAT, Z.F., Democracy and Human Rights in Developing Countries (Boul-der & London: Lynne Rienner Publishers, 1991).

ARROW, K.J., Social Choice and Justice (Oxford: Basil Blackwell, 1984).

ASHCRAFT, Richard, Revolutionary Politics and Locke's Two Treatisesof Government (Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 1986).

. . ., Locke's 'Two Treatises of Government' (London: Unwin Hyman,1987).

AYER, A.J., Hume (Oxford, New York: Oxford University Press, 1980).

349

BACCARINI, Elvio, Sloboda, demokracija, pravednost. Filozofija politikaJ.S. Milla (Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1993).

. . ., Moralni sudovi, (Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1994).

BACIĆ, Arsen, Ustavnopravno reguliranje prava slobode štampe, njegovznačaj i razvoj u Jugoslaviji, magistarska radnja (Split, Beograd, 1980)

BAIER, Kurt, The Moral Point of View. A Rational Basis ofEthics, Abrid-ged Edition, with a new Preface by the Author (New York: RandomHouse, 1965, rp. 1967).

BARENDT, Eric, Freedom of Speech (Oxford: Clarendon Press, 1985).

BARKER, Sir Ernest (ed.), Social Contract: Essays by Locke, Hume, andRousseau (London, Oxford, New York: Oxford University Press, 1971).

BARRY, Brian, The Liberal Theory of Justice. A Critical Examination ofthe Principal Doctrines in A Theory of Justice by John Rawls (Oxford:Clarendon Press, 1973).

. . .,A Treatise on Social Justice, Vol. I: Theories of Justice (Berkeley,Los Angeles: University of California Press, 1989).

BASTA, Danilo, Pravo pod okriljem utopije. Ernst Bloh i tradicija prirod-nog prava (Rad, Beograd, 1988).

BAYLES, M.D., »Against Right-Based Moralities«, u MAIHOFER andSPRENGER (eds.), Law and the State in Modem Times, str. 103-113.

BENN, Stanley, »Human Rights - For Whom and for What?«, u KA-MENKA and TAY (eds.), Human Rights, str. 59-73.

BENTHAM, Jeremy, »Anarchical Fallacies«, u WALDRON (ed.), 'Non-sense upon Stilts', str. 46-77.

. . .,An Introduction to the Principles of Morah and Legislation, editedby J.H. Burns and H.L.A. Hart (London and New York: Methuen, 1982).

BERGER, F.R., Hapiness, Justice, and Freedom. The Moral and PoliticalPhilosophy of John Stuart Mili (Berkeley, Los Angeles, London: Universityof California Press, 1984).

BERLIN, Isaiah, Four Essays on Liberty (Oxford: Oxford University Press,1969).

. . ., »Dva pojma slobode«, Dometi 22 (5/1989), str. 403-411.

BERMAN, J.H., Law and Revolution. The Formation ofthe Western LegalTradition (Cambridge, Mass., London, England: Harvard University Press,1983).

BLOCH, Ernst, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, s predgovorom iu prijevodu dr Ante Pažanina (Izdavački centar Komunist, Beograd, 1977).

BOBBIO, Norberto, »L'illusion du fondement absolu«, u Le fondementdes droits de l'homme, Actes des entretiens de l'Aquila, 14-19 septembre1964 (Firenze: La Nuova Italia, 1966), str. 3-10.

350

BONDESON, WP, ENGELHARDT, H.T, Jr., SPICKER, S.F., andWINSHIP, D.H. (eds.), Abortion and the Status of the Fetus (Dordrecht,Boston, Lancaster: D. Reidel Publishing Company, 1984).

BRINK, D.O., Moral Realism and the Foundations ofEthics (Cambridge,New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney: Cambridge Universitv Press'1989).

BROWN, K.C. (ed.), Hobbes Studies (Oxford: Basil Blackvvell, 1965).

BUCHANAN, Allen, Mane and Justice. The Radical Critiaue of Liberalism(London: Methuen, 1982).

. . ., Secession. The Morality of Political Divorce from Fort Sumter toLithuania and Quebec (Boulder, Colorado, Oxford, United Kingdom:Westview Press, 1991).

BUCHANAN, J.M., The Limits of Liberty: Between Anarchy and Le-viathan (Chicago and London: University Press of Chicago, 1975).

. . ., »Osnove slobode u društvu«, Dometi 22 (1/1989), str. 83-95.

BUERGENTHAL, Thomas, »The Inter-American System for the Protec-tion of Human Rights«, u MERON (ed.), Human Rights in InternationalLaw, str. 439-493.

. . ., International Human Rights in Nutshell (St. Paull, Minn.: WestPublishing Co., 1988).

BURKE, Edmund, Reflections on the Revolution in France, edited withan Introduction by C.C. O'Brien (Harmondsvvorth: Penguin Books Ltd,1969)., prijevod: Razmišljanja o francuskoj revoluciji, priredio SlavenRavlić, preveo Nikica Petrak (Politička kultura, Zagreb, 1993).

CAMPBELL, lom, The Left and Rights. A Conceptual Analysis of the Ideaof Socialist Rights (London: Routledge and Kegan Paul, 1983).

. . . (ed.), Human Rights. From Rethoric to Reality (Oxford: Basil Black-vvell, 1986).

CASSESE, Antonio, »Political Self-Determination - Old Concepts andNew Developments«, u CASSESE (ed.), UN Law / Fundamental Rights,str. 137-165.

. . . (ed.), UN Law / Fundamental Rights. Two Topics in InternationalLaw (Alphen aan den Rijn: Sijthoff & Noordhoff, 1979).

CASTBERG, Fred, La philosophie du droit (Pariš: A. Pedone, 1970).. . ., The European Convention on Human Rights (Leiden: Sijthoff,

1974).

CLAUDE, R.P., and WESTON, B.H. (eds.), Human Rights in the WorldCommunity. Issues and Action (Philadelphia: University of PennsylvaniaPress, 1989).

351

COHEN, Marshall, NAGEL, Thomas, and SCANLON, Thomas (eds)Mane, Justice, and Histoij (Princeton, New Jersey: Princeton UniversitvPress, 1980).

COHEN, Marshall (ed.), Ronald Dworkin and Contemporarj Jurispru-dence (Totovva, NJ.: Rovvman and Allanheld, 1984).

CONSTABLE, George, »A Criticism of Tractical Principles, Moral Truth,and Ultimate Ends' by Grisez, Boyle, and Finnis«, The American Journalof Jurisprudence 34 (1989), str. 19-23.

CORBIN, A.L., »Legal Analysis and Terminology«, Yale Law Journal 29(2/1919), str. 163-173.

. . ., Corbin on Contracts (A Comprehensive Treatise on the Workingof Contract Law), Vol. 4 (St. Paul, Minn.: West Publishing Co., 1951).

COTTINGHAM, John, »The Philosophical Status of Natural Rights«, uMAIHOFER and SPRENGER (eds.), Law and the State in ModemTimes, str. 81-90.

CRAIG, P.P., Public Law and Democracy in the United Kingdom and theUnited States of America (Oxford: Clarendon Press, 1990).

CRANSTON, Maurice, »Human Rights, Real and Supposed«, u RAP-HAEL (ed.), Political Theorj and the Rights of Man, str. 43-54.

CRAWFORD, James (ed.), The Rights of Peoples (Oxford: ClarendonPress, 1988).

CVEK, P.P., »John Locke, Social Welfare, and the U.S. Constitution«, Syn-thesis Philosophica 5 (2/1990), str. 633-643., prijevod: John Locke, socijal-na zaštita i Ustav SAD, Filozofska istraživanja 40 (1/1991), str. 157-165.

DAES, E.-I.A., Liberte de l'individu en droit. Etudes des devoirs del'individu envers la communaute et limitations des droits et libertes del'homme en vertu de l'article 29 de la Declamtion universelle des droits del'homme (Nations Unies: New York, 1990).

DAN-COHEN, Meir, Rights, Persons, and Organizations. A Legal Theoryfor Bureaucratic Society (Los Angeles and London: University of CaliforniaPress, 1986).

DANIELS, Norman (ed.), Reading Rawls. Critical Studies on Rawls 'ATheory of Justice' (Stanford: Stanford University Press, 1989).

. . ., »Wide Reflective Equilibrium and Theory Acceptance in Ethics«,The Journal of Philosophy 76 (1979), str. 256-282.

. . . , »Reflective Equlibrium and Archimedean Points«, Canadian Jour-nal ofPhilosophy 10 (1/1980), str. 83-103.

. . ., Just Health Care (Cambridge: Cambridge University Press, 1985).

. . ., Am I My Parents' Keeper? An Essay on Justice BePtveen the Youngand the Old (New York: Oxford University Press, 1989).

352

DELMAS-MARTY, Mireille (ed.), The European Convention for theProtection of Human Rights (Dordrecht, Boston, London: Martinus Nij-hoff Publishers, 1992).

D'ENTREVES, A.P., Natural Law. An Introduction to Legal Philosophy,second (revised) edition (London: Hutchinson University Library, 1970).

DEL VECCHIO, Giorgio, La Declaration des droits de l'homme et ducitoyen dans la revolution francaise, deuxieme edition (Roma: EditriceNagard, 1979).

DREZEMCZEWSKI, A.Z., European Human Rights Convention in Do-mestic Law. A Comparative Study (Oxford: Clarendon Press, 1983).

DERATHE, Robert, Jean-Jacques Rousseau et la science politiaue de sontemps, seconde ćdition (Pariš: Librairie philosophique J. Vrin, 1979).

DEVETAK, Slavko, Manjine, ljudska prava i demokratija: Međunarodnazaštita ljudskih i etničkih prava (Oslobođenje, Sarajevo, 1989).

DINSTEIN, Joram and TABORY, Mala (eds.), Protection of Minoritiesand Human Rights (Dordrecht, Boston, London: Martinus Nijhoff Pub-lishers, 1992).

DONAGAN, Alan, The Theory of Morality (Chicago and London: TheUniversity of Chicago Press, 1977).

DONNELLY, Jack, The Concept of Human Rights (London and Sydney:Croom Helm, 1985).

DONNELLY, Jack, and HOWARD, R.E. (eds.), International Handbookof Human Rights (Nevv York, "VVestport, London: Greenvvood Press, 1987).

DUNN, John, The Political Thought ofJohn Locke. An Historical Accountof the Argument of the 'Two Treatises of Government' (Cambridge: Cam-bridge University Press, 1969).

. . ., Locke (Oxford, New York: Oxford University Press, 1984).

DWORKIN, Ronald (ed.), The Philosophy of Law (Oxford: Oxford Uni-versity Press, 1977).

. . ., Taking Rights Seriously. New Impression With a Reply to Critics!' (London: Duckworth, 1978).'' . . ., »Rights as Trumps«, u WALDRON (ed.), Theories of Rights, str.

153-168., prijevod: »Prava kao aduti«, u Matulović (ur.), Ljudska pravastr. 93-105.

. . ., A Matter of Principle (London, Cambridge, Mass.: Harvard Uni-versity Press, 1985).

. . ., Law's Empire (London, Cambridge, Mass.: The Belknap Pressof Harvard University Press, 1986).

. . ., »Liberalizam«, Dometi 21 (11/1988), str. 669-685.

. . ., Life's Dominion. An Argument About Abortion, Euthanasia, andIndividual Freedom (New York: Alfred A. Knopf, 1993).

353

EL SHAKANKIRI, Mohamed, La philosophie juridique de Jeremy Bentham (Pariš: L.G.D.J., 1970).

EUCHNER, Walter, Naturrecht und Politik bei John Locke (Frankfurtam Main: Suhrkamp, 1979).

FAINBERG, Joel (ed.), Moral Concepts (Oxford: Oxford University Press1969).

FAWCETT, J.E.S., The Apllication of the European Convention on HumanRights, 2nd ed., (Oxford: Oxford University Press, 1987).

FETSCHER, Iring, Rousseaus politische Philosophie. Zur Geschichte desdemokratischen Freiheitsbegriffs, Dritte uberarbeitete Auflage (Frankfurtam Main: Suhrkamp, 1980).

FINNIS, John, »Scepticism, Sel-Refutation, and the Good of Truth«, uHACKER and RAZ (eds.), Law, Morality, and Society, str. 247-268.

. . ., »The Rights and Wrongs of Abortion«, u Dvvorkin (ed.), ThePhilosophy of Law, str. 129-152.

. . ., Natural Law and Natural Rights (Oxford: Clarendon Press, 1980).

. . ., Fundamentals of Ethics (Georgetovvn: Georgetovvn UniversityPress, 1983).

. . . (ed.), Natural Law, Vol. I, II (Aldershot, Hong Kong, Signapore,Sydney: Dartmouth, 1991).

FINNIS, John, and GRISEZ, Germain, »The Basic Principles of NaturalLaw: A Reply to Ralph Mclnerny«, The American Journal of Jurisprudence26 (1981), str. 21-31.

FINNIS, John, BOYLE, J.M., Jr., and GRISEZ, Germain, Nuclear Deter-rence, Morality and Realism (Oxford and Nevv York: Oxford UniversityPress, 1987).

FISHKIN, J.S., Beyond Subjective Morality. Ethical Reasoning and PoliticalPhilosophy (Nevv Haven and London: Yale University Press, 1984).

. . ., »Liberal Theory and the Problem of Justification«, u Pennockand Chapman (eds.), Justification, str. 207-232., prijevod: »Liberalnateorija i problem opravdanja«, Dometi 22 (2-3/1989), str. 203-215.

FRANKENA, W.K., »Human Rights«, u Science, Language and HumanRights (Philadelphia: 1952).

FREY, R.G., Interests and Rights. The Case Against Animals (Oxford: Cla-rendon Press, 1980).

. . ., Rights, Killing and Suffering (Oxford: Basil Blackvvell, 1983).

. . . (ed.), Utility and Rights (Oxford: Basil Blackvvell, 1985).

GANZIN, Michel, La pensee politique d'Edmund Burke (Pariš: L.G.D.J-,1972).

GAUTHIER, David, The Logic of Leviathan. The Moral and PoliticalTheory of Thomas Hobbes (Oxford: Clarendon Press, 1969).

. . ., Morah by Agreement (Oxford: Clarendon Press, 1986).

GEWIRTH, Alan, Reason and Morality (Chicago: The University ofChicago Press, 1978).

. . ., Human Rights: Essays on Justification and Applications (Chicago:The University of Chicago Press, 1982).

. . ., »The Ontological Basis of Natural Lavv. A Critique and An Al-ternative«, The American Journal of Jurisprudence 29 (1984), str. 95-123.

. . ., »Why Rights are Indispensable«, Mind 95 (1986), str. 329-344.

. . ., »Osnova i sadržaj ljudskih prava«, u Matulović (ur.), Ljudskaprava, str. 105-127.

GLOVER, Jonathan (ed.), Utilitarianism and Its Critics (Nevv York, Lon-don: Macmillan Publishing Company, Collier Macmillan Publishers, 1990).

GOBLE, G.W, »A Redefinition of Basic Legal Terms«Law Review 34 (4/1935), str. 535-547.

The Columbia

GOLDMAN, A.I., and KIM, J. (eds.), Values and Morah: Essays in Honorof William Frankena, Charles Stevenson, and Richard Brandt (Dordrecht,Boston, London: D. Reidel Publishing Company, 1978).

GRAHAM, Keith (ed.), Contemporary Political Philosophy. Radical Stu-dies (Cambridge: Cambridge University Press, 1982).

GRISEZ, Germain, BOYLE, Joseph, and FINNIS, John, »Practical Prin-ciples, Moral Truth, and Ultimate Ends«, The American Journal of Juris-prudence 32 (1987), str. 99-153.

GRAY, J.A., Mili on Liberty: A Defence (London: Routledge and KeganPaul, 1983).

GUEST, Stephan, and MILNE, Alan (eds.), Equality and Discrimination:Essays in Freedom and Justice, Archiv fiir Rechts- und Sozialphilosophie,Beiheft Nr. 21 (Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1985).

GUEST, Stephan, Ronald Dvvorkin (Edinburgh: Edinburgh UniversityPress, 1992).

HACKER, P.M.S., and RAZ, Joseph (eds.), Law, Morality, and Society.Essays in Honur of H.LA. Hart (Oxford: Clarendon Press, 1977).

HALPIN, A.K.W, »Hohfeld's Conceptions: from Eight to Two«, The Cam-bridge Law Journal 44 (3/1985), str. 435-458.

HAMPSHIRE, Stuart (ed.), Public and Private Morality (Cambridge:Cambridge University Press, 1978).

HAMPTON, Jean, Hobbes and the Social Contract Tradition (Cambridge:Cambridge University Press, 1986).

354 355

HARE, R.M., The Language ofMorah (Oxford: Oxford University Press1952, rp. 1964).

. . ., Freedom and Reason (Oxford: Oxford University Press, 1963)

. . ., Moral Thinking: Its Levels, Method, and Point (Oxford: ClarendonPress, 1981).

. . ., »Rights, Utility, and Universalization: Reply to J.L. Mackie« uFREY (ed.), Utility and Rights, str. 121-137.

HARRIS, John, Violence and Responsibility (London, Boston and HenleyRoutledge and Kegan Paul, 1980).

. . ., Legal Philosophies (London: Buttervvorths, 1980).

HARRISON, Jonathan, Hume's Moral Epistemology (Oxford: ClarendonPress, 1976).

. . ., Hume's Theory of Justice (Oxford: Clarendon Press, 1981).

HART, H.L.A., »Definition and Theory in Jurisprudence«, u HART, Es-says in Jurisprudence and Philosophy, str. 21-49., prijevod: »Definicija iteorija u jurisprudenciji«, Dometi 16 (4/1983), str. 41-57.

. . ., »Are There Any Natural Rights?«, u QUINTON (ed.), PoliticalPhilosophy, str. 53-66., prijevod: »Postoje li neka prirodna prava?«, u MA-TULOVIĆ (ur.), Ljudska prava, str. 67-77.

. . ., »Bentham, lecture on a mastermind«, u SUMMERS (ed.), MoreEssays in Legal Philosophy, str. 18-43.

. . ., Essays on Bentham. Jurisprudence and Political Theoij (Oxford:Clarendon Press, 1982).

. . ., Essays in Jurisprudence and Philosophy (Oxford: Clarendon Press,1983).

. . ., »Između korisnosti i prava«, u Matulović (ur.), Ljudska pravastr. 77-93.

HENKIN, Louis (ed.), The International Bili of Human Rights: The Con-venant on Civil and Political Rights (New York: Columbia University Press,1981).

. . ., The Age of Rights (New York: Columbia University Press, 1990).

HIGGINS, Rosalyn, »The European Convention on Human Rights«, uMERON (ed.), Human Rights in International Law, str. 495-549.

HILPINEN, Risto (ed.), Deontic Logic. Introductory and Systematic Read-ings (Dordrecht: D. Reidel Publishing Company, 1971, rp. 1981).

. . . (ed.), New Studies in Deontic Logic (Dordrecht: D. Reidel Publish-ing Company, 1981).

HINSLEY, F.H., Suverenitet (August Cesarec, Zagreb, 1992).

HINTIKKA, Jaakko, »Practical vs. Theoretical Reason - An AmbiguousLegacy«, u KORNER (ed.), Practical Reason, str. 83-102.

356

HOBBES, Thomas, Leviathan or the Matter, Form and Power of a Com-mon-wealth, Ecclesiasticall and Civili, edited with an Introduction by C.B.Macpherson (Harmondsvvorth: Penguin Books Ltd, 1968).

HOHFELD, W.N., Fundamental Legal Conceptions as Applied in JudicialReasoning, 3rd. ed. (New Haven and London: Yale University Press, 1964).

HONORE, A.M., »Rights of Exclusion and Immunities against Divesting«,Tulane Law Review 34 (1960), str. 453-468.

HORNE, Thomas, Property Rights and Poverty. Political Argument inBritain, 1605-1843 (Chapell Hill and London: The University of NorthCarolina Press, 1990).

HOWARD, R.E., Human Rights in Commonwealth Africa (Totovva, NewJersey: Rovvman & Littlefield, 1986).

HRŽENJAK, Juraj (ur.), Međunarodni i evropski dokumenti o ljudskimpravima. Čovjek i njegove slobode u pravnoj državi (Informator, Zagreb,1992).

HUBY, P.M., »Traces of the Theory of Natural Rights in Greek Thought«,Synthesis Philosophica 5 (2/1990), str. 499-506., prijevod: »Tragovi teorijeprirodnih prava u grčkoj misli«, Filozofska istraživanja 10 (4/1990), str.1105-1113).

HUDSON, W.D. (ed.), The Is/Ought Question (Nevv York: St. Martin'sPress, 1969.

. . ., Modern Moral Philosophy, second edition (London: Macmillan,1984).

HUME, David, An Inquiry Concerning the Principles of Morals, edited,with an introduction by Charles W Hendel (Nevv York: The Bobbs-MerrillCompany, Inc., 1957).

HUMPHREY, J.P., Human Rights and the United Nations: A Great Ad-venture (Dobbs Ferry, New York: Transnational Publishers, 1984).

HUTCHINSON, A.C., and MONAHAN, Patrick (eds.), The Rule of Law.Ideal or Ideology (Toronto, Calgary, Vancouver: Carsvvell, 1987).

HUSIK, Isaac, »Hohfeld's Jurisprudence«, University of Pennsylvania LawReview 72 (3/1924), str. 263-277.

JACOBS, L.A., Rights and Deprivation (Oxford: Clarendon Press, 1993).

JAMBERK, Peter, PERENIČ, Anton i URŠIĆ, Marko (ur.), Varstvo člo-vekovih pravic, razprave, eseji in dokumenti (Ljubljana: Mladinska knjiga,1988).

KAHANE, Hovvard, Logic and Philosophy. A Modern Introduction (Bel-mont, California: Wadsworth Publishing Comapny, Inc., 1969).

KAMBA, W.J., »Legal Theory and Hohfeld's Analysis of a Legal Right«,Juridical Review 19 (1974), str. 249-265.

357

KAMENKA, Eugene, and TAY, A.E.S. (eds.), Human Rights (London-Edward Arnold, 1978).

. . ., »Philosophy and Human Rights: A Survey and Select AnnotatedBibliography of Recent English-Language Literature«, Archiv fiir Rechts-und Sozialphilosophie LXX (3/1984), str. 291-342.

KANGER, Helle, Human Rights and their Realization (Uppsala: Depart-ment of Philosophy, Uppsala University, 1981).

. . ., Human Rights in the U.N. Declaration (Uppsala, 1984).

KANGER, Stig, »New Foundations for Ethical Theory«, u Hilpinen (ed.),Deontic Logic, str. 36-58.

. . ., »Law and Logic«, Theoria 38 (1972), str. 105-132.

KANGER, Stig i KANGER, Helle, »Rights and Parlamentarism«, Theoria32 (1966), str. 85-115.

KANT, Immanuel, Osnov metafizike ćudoređa, u Kant, Immanuel, Dvijerasprave, preveo Viktor D. Sonnenfeld, (Matica hrvatska, Zagreb, 1953).

. . ., Kritika praktičnog uma, preveo Viktor D. Sonnenfeld, pogovornapisao Vladimir Filipović (Kultura, Zagreb, 1956).

KEANE, John, »Despotizam i demokracija. Izvori i razvoj distinkcije izme-đu građanskog društva i države 1750-1850«, u Pokrovac (ur.), Građanskodruštvo i država, str. 133-170.

KEMP, Jonathan, Ethical Naturalism. Hobbes and Hume (London: Mac-millan, 1970).

KLENNER, Herman, Mandsmus und Menschenrechte. Studien zur Rechts-philosophie (Berlin: Akademie-Verlag, 1982).

KOCOUREK, Albert, »The Hohfeld System of Fundamental Legal Con-cepts«, Illinois Law Review 16 (1/1920), str. 24-39.

KOLAKONVSKI, Leszek, »Manrism and Human Rights«, Daedalus 112(4/1983), str. 81-92.

KOLLER, Peter, Neue Theorien des Sozialkontrakts (Berlin, Munchen:Dunker und Humbolt, 1978).

KORNER, Stephan (ed.), Practical Reason (CMord: Basil Blackvvell, 1974).

KRBEK, Ivo, Suverenitet, I i II dio (JAZU, Zagreb, 1964 i 1965).

KUKATHAS, Chandran, and PETIT, Philip, Rawls: A Theory of Justiceand its Critics (Cambridge: Polity Press, 1990).

KYMLICKA, Will, Liberalism, Community and Culture (Oxford: Claren-don Press, 1989).

. . ., Contemporaij Political Philosophy. An Introduction (Oxford: Cla-rendon Press, 1990).

Le droit subjectif en question, Archives de philosophie du droit IX(1964).

LEBLANC, L.J., The OAS and the Protection of Human Rights (TheHague; Martinus Nijhoff, 1977).

LILLICH, R.B., »Civil Rights«, u Meron (ed.), Human Rights in Inter-national Law, str. 115-170.

LINDAHL, Lars, Position and Change. A Study in Law and Logic(Dordrecht: D. Reidel Publishing Company, 1977).

LOCKE, John, Two Treatises of Government. A Critical Edition with anIntroduction and Apparatus Criticus by Peter Laslett (New York and To-ronto: The New American Library, Inc., 1965).

. . ., Essays on the Law of Nature, Edited by W. von Levden (Oxford:Clarendon Press, 1970).

. . .,An Essay Concerning Human Understanding, Edited by Peter Nid-ditch (Oxford: Clarendon Press, 1975).

LOMASKY, L.E., Persons, Rights, and Moral Community (New York, Ox-ford: Oxford University Press, 1987).

LONG, D.G., Bentham on Liberty. Jeremy Bentham's idea of liberty inrelation to his utilitarianism (Toronto and Buffalo: University of TorontoPress, 1977).

LOWITH, Karl, »Human Rights in Rousseau, Hegel, and Mare«, u Le[ fondement des droits de l'homme, Actes des entretiens de l'Aquila, 14-19' septembre 1964 (Firenze: La Nuova Italia, 1966), str. 58-69.

LUCAS, J.R., On Justice (Oxford: Clarendon Press, 1980).

LUTHKE, Karsten, und THOMSEN, Bernd (hrsg.), Der regionale Men-schenrechtsshutz in Afrika, Amerika, und Europa (Frankfurt am Main: Fis-cher Taschenbuch Verlag, 1988).

11YONS, David, »Rights, Claimants and Beneficiaries«, American Philo-| sophical Quarterly 6 (3/1969).

. . ., »Rights Against Humanity«, The Philosophical Review LXXXV| (2/1976), str. 208-215.

. . ., »Utilitv and Rights«, u WALDRON (ed.), Theories of Rights, str.110-137.

. . ., Ethics and the Rule of Law (Cambridge: Cambridge UniversityPress, 1984).

MACCORMICK, Neil, »Rights in Legislation«, u Hacker and Raz (eds.),| Law, Morality, and Society, str. 195-210.

. . ., H.LA. Hart (London: Edward Arnold, 1981).

. . ., Legal Rights and Social Democracy (Clarendon Press, CMord,1982).

358 359

. . ., »Rights, Claims, and Remedies«, u Stevvart (ed.), Law, Mo-ralitvand Rights.

. . ., »Discretion and Rights«, Law and Philosophy, 8 (1/1989) str23-37. '

MACDONALD, Margaret, »Natural Rights«, u Waldron (ed.), Theoriesof Rights, str. 21-40., prijevod: »Prirodna prava«, u Matulović (ur.), Ljud-ska prava, str. 41-57.

MACHAN, Tibor, Individuals and their Rights (La Salle: Open Court1989).

MACINTYRE, Alasdair, Kratka zgodovina etike (prevod dela A Short His-tory ofEthics), prevedel Marjan Šimenc, predgovor Boštjan M. Zupančić,spremna studija Nenad Miščević, (Znanstveno in publicistično središče,Ljubljana, 1993).

.. .,After Virtue (Notre Dame: Universitv of Notre Dame Press, 1981).

. .., Whose Justice? Which Rationality? (Notre Dame: University of NotreDame Press, 1988).

. . ., Three Rival Versions of Moral Enquiry: Encyclopaedia, Genealogy,Tradition (Notre Dame: Universitv of Notre Dame Press, 1990).

MACKIE, J.L., »Comment«, u Korner (ed.), Practical Reason, str. 103-112.

. . ., Ethics: Inventing Right and Wrong (Harmondsvvorth: PenguinBooks, 1977).

. .., »Can There Be a Right-Based Moral Theory?«, u Waldron (ed.),Theories of Rights, str. 168-181., prijevod: »Može li postojati moralnateorija utemeljena na pravu?«, u Matulović (ur.), Ljudska prava, str. 145-157.

. . ., »Rights, Utilitv and Universalization«, u Frey (ed.), Utility andRights, str. 106-121.

MACPHERSON, C.B., The Political Theory of Possessive Individualism,Hobbes to Locke (Oxford: Oxford University Press, 1962), prijevod: Po-litička teorija posjedničkog individualizma, s predgovorom Slavena Ravlića,prevela Anita Kontrec (CDD, Zagreb, 1981)).

. . ., The Real World of Democracy (New York and CMord: OxfordUniversity Press, 1966).

. . ., Introduction, u HOBBES, Leviathan, str. 9-63.

. .., Democratic Theory: Essays in Retrieval (CMord: Oxford UniversityPress, 1973).

. . ., The Life and Times of Liberal Democracy (CMord, New York:CMord University Press, 1977).

. . ., Burke (CMord: CMord Universitv Press, 1980).

. . ., The Rise and Fali of Economic Justice and Other Essays. Therole of state, class and property in twentieth-century democracy (Oxford,New York, Toronto: CMord University Press, 1987).

MAIHOFER, Werner, and SPRENGER, Gerhard (eds.), Revolution andHuman Rights. Archiv fur Rechts- und Sozialphilosophie, Beiheft Nr. 41(Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1990).

. . . (eds.), Law and the State in Modem Times. Archiv fiir Rechts-und Sozialphilosophie, Beiheft Nr. 42 (Stuttgart: Franz Steiner Verlag,1990).

MAKINSON, David, »On the Formal Representation of Rights Relations.Remarks on the Work of Stig Kanger and Lars Lindahl«, Journal ofPhilosophical Logic 15 (1986), str. 403-425.

. . ., »Rights of Peoples: A Logician's Point of View«, u Cravvford(ed.), The Rights of Peoples, str. 69-93.

. . ., »On Attributing Rights to ali Peoples: Some Logical Ouestions«,Law and Philosophy 8 (1/1989), str. 53-65.

MARITAIN, Jacques, Man and the State (Chicago: The University of Chi-cago Press, 1951).

MARTIN, Rex, Rawls and Rights (Lavvrence: University Press of Kansas,1985).

. . .,A System of Rights (Oxford: Clarendon Pres, 1993).

MARX, Karl i ENGELS, Friedrich, Rani radovi, 5. izdanje, s predgovoromdr Predraga Vranickog, preveli Stanko Bošnjak i Predrag Vranicki (Na-prijed, Zagreb, 1976).

MARX, Karl, Temelji slobode. Osnovi kritike političke ekonomije, 2. iz-danje, s predgovorom Gaje Petrovića, preveli Branko Petrović, GajoPetrović i Moša Pijade (Naprijed, Zagreb, 1977).

MATULOVIĆ, Miomir, Jezik, pravo i moral. Filozofija prava Herberta

| Harta (ICR, Rijeka, 1986).. . . , »Teorija osnovnih pravnih stanja Larsa Lindahla«, Zbornik Pravnog

j fakulteta Sveučilišta u Rijeci 12 (1991), str. 91-110.. . ., (ur.), Ljudska prava. Zbornik tekstova iz suvremenih teorija

ljudskih prava, II. izmjenjeno i dopunjeno izdanje (ICR, Rijeka, 1992).

MCCLOSKEY, H.J., »Respect for Human Moral Rights versus Maximiz-ing Good«, u FREY (ed.), Utility and Rights, str. 121-137.

MCGOLDRICK, Dominic, The Human Rights Committee. Its Role in theDevelopment of the International Covenant on Civil and Politicial Rights(Oxford: Clarendon Press, 1991).

MCINERNY, Ralph, »The Principles of Natural Law«, The American Jour-nal of Jurisprudence 25 (1980), str. 1-15.

Međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava, Dometi 25 (5-6/1992),str. 233-275.

MERON, Theodor (ed.), Human Rights in International Law: Legal andPolicy Issues (Oxford: CMord University Press, 1984).

360 361

. . ., Human Rights Law-Making in the United Nations. A Critique ofInstruments and Process (Oxford: Clarendon Press, 1986).

. .., Human Rights and Humantitarian Law (Oxford: Clarendon Pre«1991).

MERRILS, J.G., The Development of International Law by the EuropeanCourt of Human Rights (Manchester: Manchester University Press, 1988)

MEYERS, D.T, Inalienable Rights. A Defense (New York: Columbia Uni-versity Press, 1985).

MILARDOVIĆ, Anđelko (ur.), Dokumenti o državnosti Republike Hrvat-ske. Od prvih višestranačkih izbom 1990. do međunarodnog priznanja 15.siječnja 1992. (Alinea, Zagreb, 1992).

MILL, J.S., On Liberty, Edited with an Introduction by Gertrude Him-melfarb (London: Penguin Books, 1985).

. . ., Izabrani politički spisi, Prvi svezak, izbor, predgovor i bilješkeSlaven Ravlić, preveli Nadežda Čačinović Puhovski, Julije Knežević i AdamKrilić (Informator, Fakultet političkih nauka, Zagreb, 1988).

MORAWETZ, Thomas, »Rights and Practices«, Acta analitica 1 (1986),str. 121-145., prijevod: »Prava i prakse«, Filozofska istraživanja 7 (1/1987),str. 239-250.

MOWER, A.G., Jr., Regional Human Rights. A Comparative Study of theWest European and Inter-American Systems (New York, Westport, London:Greenwood Press, 1991).

NAGEL, Thomas, The Possibility ofAltruism (Princeton, New Jersey: Prin-ceton University Press, 1978).

NEUENDORFF, Hartmut, Pojam interesa. Studija o teorijama društvaHobbesa, Smitha i Mana, preveo Nenad Zakošek (Zagreb: Informator,Fakultet političkih nauka, 1991).

NIBLETT, Bryan (ed.), Computer Science and Law (Cambridge: Cam-bridge University Press, 1980).

NICKEL, J.M., Making Sense of Human Rights. Philosophical Reflectionson the Universal Declaration of Human Rights (Berkeley, Los Angeles,London: University of California Press, 1987).

NIELSEN, Kai, Equality and Liberty. A Defense of Radical Egalitarianism(Totovva, N. J.: Rovvman and Allanheld, 1985).

NINO, C.S., The Ethics of Human Rights (Oxford: Clarendon Press, 1991).

NOZICK, Robert, Anarchy State, and Utopia (Oxford: Basil Blackwell,1974).

...,Philosophical Explanations (Cambridge, Mass.: The Belknap Pressof Harvard University, 1981).

. . ., The Bcamined Life (New York: Simon and Schuster, 1989).

362 I

. . ., »Država«, Dometi 22 (2-3/1989), str. 185-202.

O'HAGAN, Timothy, »Theories of Rights. Beyond the Choice/BenefitOpposition«,^4rc/wV/M/-.Recto- und Sozialphilosophie LXXI (1/1985), str.35-43.

PADJEN, Ivan, (Ne)ćudorednost (međunarodnog) prava (ICR, Rijeka, 1988).

PAINE, Thomas, Prava čovjeka i drugi spisi, izbor, predgovor, bilješke ibibliografija Mile Joka, prevela Zlatica Pavić (Informator, Zagreb, 1987).

PAUL, E.F., MILLER, F.D., Jr., and PAUL, Jeffrey (eds.), ReassessingCivil Rights (Cambridge: Blackvvell Publishers, 1991).

. . . , Economic Rights (Cambridge: Cambridge University Press, 1992).

PAUL, Jeffrey (ed.), Reading Nozick (Oxford: Blackwell, 1982).

PAVIŠIĆ, Berislav, »Kaznena sudbena vlast u izvarednim prilikama«, Našazakonitost 45 (11-12/1991), str. 1304-1336.

PAŽANIN, Ante, »Blochovo prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo«, pred-govor u Bloch, Ernst, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo (Izdavačkicentar Komunist, Beograd, 1977), str. vii-xxxiii.

PENNOCK, J.R., and CHAPMAN, J.W. (eds.), Justification, NomosXXVIII (New York and London: New York University Press, 1986).

. . . (eds.), Religion, Morality, and the Law, Nomos XXX (New Yorkand London: New York University Press, 1988).

. . . (eds.), Markets and Justice, Nomos XXXI (New York and London:New York University Press, 1989).

PERENIČ, Anton, »Zgodovinski razvoj človekovih pravic«, u Jamberk,Perenič i Uršić (ur.), Varstvo človekovih pravic, str. 17-34.. . ., »La primaute de l'individu ou la primaute du systeme politique«, uMaihofer and Sprenger (eds.), Law and the State in Modem Times, str.58-63.

PETROVIĆ, Gajo, Filozofija i marksizam (Naprijed, Zagreb, 1976).

PHILP, Mark, Paine (CMord, New York: Oxford University Press, 1989).

PITKIN, H.F., The Concept of Representation (Berkeley, Los Angeles, andLondon: University California Press, 1972).

POGGE, T.W, Realizing Rawls (Ithaca: Cornell University Press, 1989).

POKROVAC, Zoran (ur.), Građansko društvo i država. Povijest razlike inove rasprave (Naprijed, Zagreb, 1991).

POLLAC, E.H. (ed.), Human Rights (Buffalo, N.Y.: Jay Stevvart Publi-cations Inc., 1971).

POPOVIĆ, Miljan, Pojam subjektivnog prava, doktorska disertacija, (NoviSad, 1971).

363

POUND, Roscoe, Jurisprudence, Vol. I, II, III, IV (St. Paul, Minn.: WestPublishing Co., 1959).

PRIMORAC, Igor, »Marksistička etika i ideja prirodnog prava«, Dometi8 (9/1975), str. 15-24.

QUINE, W.V.O., Word and Object (Cambridge, Mass.: Harvard UniversitvPress, 1960).

CjUINTON, Anthony (ed.), Political Philosophy (Oxford: Oxford Univer-sity Press, 1967).

. . ., Utilitarian Ethics (London: Macmillan, 1973).

RADIN, Max, »A Restatement of Hohfeld«, Harvard Law Review 51(7/1938), str. 1141-1154.

RANDALL, H.J., »Hohfeld on Jurisprudence«, The Law Quarterly Review161/1925, str. 86-94.

RAPHAEL, D.D. (ed.), Political Theory and the Rights ofMan (London:Macmillan, 1967).

RAWLS, John, »Outline of a Decision Procedure for Ethics«, The Philo-sophical Review 60 (1951), str. 177-191.

. . ., A Theory of Justice (Oxford: Oxford University Press, 1973).

. . ., »The Independence of Moral Theory«, Proceedings of theAmerican Philosophical Association 48 (1974-75), str. 5-22.

.. ., »A Kantian Conception of Equality«, Cambridge Review 96 (1975),str. 94-99., prijevod: Kantovska koncepcija jednakosti, u Ravvls, O liberaliz-mu i pravednosti, str. 11-23).

. . ., »Fairness to Goodness«, The Philosophical Review 84 (1975), str.536-554.

. . ., »The Basic Structure as Subject«, u Goldman and Kim (eds.),Values and Morah, str. 47-71.

. . ., »Kantian Constructivism in Moral Theory«, The Journal ofPhilo-sophy 87 (9/1980), str. 515-572.

. .., »The Basic Liberties and Their Prioritv«, u Mcmurrin, S.M. (ed.),The Tanner Lectures on Human Values, vol. 3 (Salt Lake City: Universityof Utah Press, 1982).

. . ., »Social Unity and Primary Goods«, u Sen and Williams (eds.),Utilitariansim and Beyond, str. 159-185.

. . ., »Justice as Fairness: Political not Metaphysical«, Philosophy &Public Affairs 14 (1985), str. 223-251., prijevod: »Pravednost kao pravičnost:politička, ne metafizička«, u Ravvls, O liberalizmu i pravednosti, str. 27-51.

. . ., »The Idea of Overlapping Consensus«, Oxford Journal of LegalStudies 7 (1987), str. 1-25., prijevod: »Ideja preklapajućeg konsenzusa«,u RAWLS, O liberalizmu i pravednosti, str. 55-79.

364

. . ., »The Priority of Right and Ideas of the Good«, Philosophy andPublic Affairs 17 (1988), str. 251-276., prijevod: »Prvenstvo ispravnoga iideje dobra«, u Ravvls, O liberalizmu i pravednosti, str. 83-104.

. . ., »Pravda kao pravičnost«, prijevod prve glave A Theory of Justice,Naše teme 34 (5/1990), str. 1155-1191.

. . ., »Načela pravde«, prijevod druge glave A Theory of Justice, Našeteme 34 (6/1990), str. 1423-1469.

. . ., »Teorija građanske neposlušnosti«, prijevod odjeljaka 55-59 ATheory of Justice, u Matulović (ur.), Ljudska prava, str. 127-145.

. . ., Political Liberalism (Nevv York: Columbia University Press, 1993)._„ . . ., O liberalizmu i pravednosti, izbor, prijevod, uvod i bilješka Miomir| Matulovič (Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1993).

RAZ, Joseph, (ed.), Practical Reasoning (Oxford: Oxford University Press,1978).

. . ., »Rights-Based Moralities«, u Waldron (ed.), Theories of Rights,str. 182-201., prijevod: »Moralnosti utemeljene na pravu«, u Matulović

| (ur.), Ljudska prava, str. 157-173.. . ., The Morality of Freedom (Oxford: Oxford University Press, 1986).. . ., »Liberating Duties«, Law and Philosophy, 8 (1/1989), str. 3-23.

REES, J.C., John Stuart Mill's On Liberty (Oxford: Clarendon Press, 1985).

REGIS, Edvvard Jr. (ed.), Gewirth's Ethical Rationalism. Critical Essayswith a Reply by Alan Gewirth (Chicago: The University of Chicago Press,1984).

REINKE, Resi, »Die Entvvicklung des Menschenrechtsshutzes in Europa«,u Der regionale Menschenrechtsshutz in Afrika, Amerika, und Europa(Frankfurt am Main: Fischer, 1988), str. 90-117.

ROBERTSON, A.H., Human Rights in Europe, 2nd ed. (Manchester:Manchester University Press, 1976).

ROSS, Alf, On Law and Justice (Berkeley and Los Angeles: Universitvof California Press, 1974).

ROSS, W.D, The Right and the Good (Oxford: Clarendon Press, 1930).. . ., Foundations of Ethics (Oxford: At the Clarendon Press, 1939).

ROUSSEAU, J.J., Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti meduljudima. O društvenom ugovoru, s predgovorom i u prijevodu DaliboraForetića (Školska knjiga, Zagreb, 1978).

RYAN, Alan, Property and Political Theory (London: Basil Blackvvell, 1984).. . ., »John Ravvls«, u Skinner (ed.), The Return of Grand Theoij in

the Human Science, str. 101-119.. .. (ed.), Utilitarianism and OtherEssays. J.S. Mili and Jeremy Bentham

(London: Penguin Books, 1987).

365

n SANDEL, M.J., Liberalism and the Limits of Justice (Cambridge: Cam-bridge University Press, 1982).

. . ., Introduction, u Sandel (ed.), Liberalism and Its Critics, str1-11.

. . . (ed.), Liberalism and Its Critics (CMord UK & Cambridge USA:Blackvvell, 1984).

. . ., »The Political Theory of the Procedural Republic«, u Hutchinsonand Monahan (eds.), The Rule of Law, str. 85-96.

SCHNEEWIND, J.B. (ed.), Mili A Collection of Critical Essays (London,Melbourne: Macmillan, 1968).

SCRUTON, Roger, Kant (Oxford, New York: CMord University Press,1983).

SEARLE, John, »Prima Facie Obligations«, u RAZ (ed.), Practical Rea-soning, str. 81-90.

SEN, Amartva and WILLIAMS, Bernard (eds.), Utilitariansim and Be-yond (Cambridge: Cambridge University Press, 1982).

SEN, Amartya, »Rights as Goals«, u Guest and Milne (eds.), Equalityand Discrimination, str. 11-25.

SEANOR, Douglas, and FOTION, Nicholas (eds.), Hare and Critics. Es-says on Moral Thinking (CMord: Clarendon Press, 1988).

SHESTACK, J.J., »The Jurisprudence of Human Rights«, u Meron (ed.),Human Rights in International Law, str. 69-113.

SIEGHART, Paul, The Lawful Rights of Mankind. An Introduction to theInternational Legal Code of Human Rights (Oxford and New York: CMordUniversity Press, 1985).

SINGER, Peter, Practical Ethics (Cambridge: Cambridge University Press,1979).

SINHA, S.H., »Freeing Human Rights from Natural Rights«, Archiv fiirRechls- und Sozialphilosophie LXX (3/1984), str. 342-384.

SKINNER, Quentin, The Foundations of Modem Political Thought, Volu-me I: The Renaissance, Volume II: The Age of Reformation (Cambridge:Cambridge University Press, 1978).

. . . (ed.), The Return of Grand Theory in the Human Science (Cam-bridge: Cambridge University Press, 1985).

SKOK, Doboša (ur.), Ljudska prava. Osnovni međunarodni dokumenti(Školske novine, Zagreb, 1990).

SMART, J.J.C., and NVILLIAMS, Bernard, Utilitarianism for and against(Cambridge: Cambridge University Press, 1973).

366

SMITH, H.S., »Intercourse and Responsibility for the Fetus«, u Bondeson,Engelhardt, Spicker, and VVinship (eds.), Abortion and the Status of theFetus, str. 229-245.

SPECTOR, Horacio, Autonomy and Rights. The Moral Foundations ofLiberalism (CMord: Clarendon Press, 1992).

STEWART, M.A. (ed.), Law, Morality, and Rights (Dordrecht: D. ReidelPublishing Company, 1983).

STOLJAR, S,amat\, AnAnalysis ofRights (New York: St. Martin's Press, 1984).

STONE, R.L., »An Analvsis of Hohfeld«, Minnesota Law Review 48 (1963),str. 313-337.

STRAUSS, Leo, The Political Philosophy of Hobbes. Its Basis and ItsGenesis (Oxford: At the Clarendon Press, 1936).

. . ., Natural Rights and History, 7 th impression (Chicago and London:The University of Chicago Press, 1971).

. . ., Prirodno pravo i istorija (Veselin Masleša, Sarajevo, 1971).

SUMMERS, R.S. (ed.), Essays in Legal Philosophy (Oxford: Basil Black-vvell, 1970).

. . . (ed.), More Essays in Legal Philosophy (Oxford: Basil Blackwell,1971).

SUMNER, L.W, The Moral Foundation of Rights (Oxford: ClarendonPress, 1987).

Symposium on David Gauthier's Morah by Agreement, Ethics 97 (4/1987),str. 715-774.

Symposium on Ravvlsian Theory of Justice: Recent Developments, Ethics99 (4/1989), str. 695-944.

Symposium on John Ravvls, Ethics 105 (1/1994), str. 4-63.

TAYLOR, Charles, Hegel and Modem Society (Cambridge: CambridgeUniversity Press, 1979).

TEN, CL., Mili On Liberty (Oxford: Oxford University Press, 1980).

TEUBNER, Gunther (ed.), Dilemmas of Law in the Welfare State (Berlin,New York: Walter de Gruyter, 1986).

THOMAS, William, Mili (Oxford, New York: Oxford University Press,1985).

THOMSON, J.J., »A Defence of Abortion«, u Dvvorkin (ed.), The Philo-sophy of Law, str. 112-129.

. . ., »Rights and Deaths«, Philosophy and Public Affairs 2 (2/1973),str. 146-159.

. . ., The Realm of Rights (Cambridge, Massachusetts, London, Eng-land: Harvard University Press, 1990).

367

THORNBERRY, Patrick, International Law and the Rights of Minorities(Oxford: Clarendon Press, 1991).

THUN, Tino, »Menschenrechtsshutz in Amerika«, u Der regionale Men-schenrechtsshutz in Afrika, Amerika, und Europa (Frankfurt am Main: Fis-cher, 1988), str. 65-90.

TRUBEK, D.M., »Economic, Social, and Cultural Rights in the ThirdWorld: Human Rights Law and Human Needs Programs«, u Meron (ed.),Human Rights in International Law, str. 204-271.

TUCK, Richard, Natural Rights Theories: Their Origin and Development(Cambridge: Cambridge University Press, 1979).

. . ., Hobbes (Oxford, Nevv York: Oxford University Press, 1989).

TULLY, James, A Discourse on Property: John Locke and his adversaries(Cambridge: Cambrdige University Press, 1980).

VILLEY, Michel, Legons d'histoire de la philosophie du dorit (Pariš: Dal-loz, 1957).

. . ., Seize essais de philosophie du droit (Pariš: Dalloz, 1969).

. . ., Le droit et les droits de l'homme (Pariš: Presses Universitaires deFrance, 1983).

VALLENTYNE, Peter (ed.), Contractarianism and Rational Choice(Cambridge: Cambridge University Press, 1991).

VINCENT, RJ., Human Rights and International Relations (Cambridge:Cambridge University Press, 1986).

VISKOVIĆ, Nikola, Pojam prava. Prilog integralnoj teoriji prava, 2. dopu-njeno izdanje (Logos, Split, 1981).

VLASTOS, Gregory, »Justice and Equality«, u Waldron (ed.), Theoriesof Rights, str. 41-77.

WALDRON, Jeremy (ed.), Theories of Rights (Oxford: Oxford UniversityPress, 1984).

. . . (ed.), 'Nonsense upon Stilts': Bentham, Burke and Marx on theRights of Man (London and New York: Methuen, 1987).

. . ., The Right to Plivate Property (Oxford: Clarendon Press, 1988).

. . . , Liberal Rights. Collectedpapers (Cambridge: Cambridge UniversityPress, 1993).

WALZER, Michael, Spheres of Justice. A Defence of Pluralism and Equa-lity (Oxford: Blackvvell, 1983).

. . ., »Liberalizam i umijeće razdvajanja«, Dometi 21 (11/1988), str.687-696.

WARRENDER, Howard, Political Philosophy of Hobbes. His Theoij ofObligation (Oxford: At the Clarendon Press, 1957).

368

WEINREB, L.L., Natural Law and Justice (Cambridge, Massachusetts,London, England: Harvard University Press, 1987).

WELCH, C.E., Jr., and MELTZER, R.I. (eds.), Human Rights and De-velopment in Africa (Albany, Nevv York: State University of Nevv YorkPress, Albany, 1984).

WELLMAN, Carl, »A Nevv Conception of Human Rights«, u Kamenkaand TAY (eds.), Human Rights, str. 48-59, (prijevod: »Nova koncepcijaljudskih prava«, u Matulović (ur.), Ljudska prava, str. 57-67).

. . ., Welfare Rights (Totovva, NJ.: Rovvman and Littlefield, 1982).

. . ., The Grovvth of Children's Rights, Archiv fur Rechts- und Sozial-philosophie LXX (4/1984), str. 441-453.

. . ., A Theory of Rights: Persons Under Laws, Institutions and Morah(Totovva, NJ.: Rovvman and Allanheld, 1985).

"VVESTON, B.H., »Human Rights«, u Claude and Weston (eds.), HumanRights in the World Community, str. 12-28.

WHITE, A.R., Rights (Oxford: Clarendon Press, 1984).

WILLIAMS, Bernard, Ethics and the Limits of Philosophy (London: Fon-tana Press/Collins, 1985).

WILLIAMS, Glanville, »The Concept of Legal Liberty«, u Summers (ed.),Essays in Legal Philosophy, str. 121-145.

WOLF, Jonathan, Robert Nozick Property, Justice, and the Minimal State(Cambridge: Polity Press, 1991).

WOLF, R.P., Understanding Rawls. A Reconstruction and O ;tique of ATheory of Justice (Princeton, NJ.: Princeton University Press, 1977).

WROBLEWSKI, Jerzy, »Problems of the Naturalistic Fallacy«, SynthesisPhilosophica 3 (1/1988), str. 225-233., prijevod: »Problemi naturalističkepogreške«, Filozofska istraživanja 6 (4/1987), str. 1167-1174.

369

Summary

HUMAN RIGHTS

Introduction to a Theory of Human Rights

The book deals with, explains and defends the following the-ses divided and summarized here under seventeen points.

1. The author argues that the main task for a theorv of humanrights is to present valid reasons for believing in human rights.Three main questions within a theorv of human rights have beendistinguished: the questions of justification, content and conflictof human rights. Two questions concerning the metatheorv of hu-man rights have also been distinguished: the questions of struc-ture and method of a theorv of human rights. The questions arepresented as follows:

Question concerning the justification of human rights: Whydo human beings have human rights and what human rights theyhave?;

Question concerning the content of human rights: What doesit mean that a human being have a human right?;

Question of conflict of human rights: Is it permissible at ali,and, if it is under what conditions, to override a human right?;

Question of the structure of a theory of human rights: Whatis the function and place of human rights in a theory?;

Question of method in a theory of human rights: In whichway does a theory come to the knowledge of human rights?

In the first two parts of the book a detailed presentation ofdifferent theories of natural (human) rights is given. The firstpart is concerned vvith the traditional theories of natural rights.The presentation is mainly based on the results of more recentinvestigations of the historians of ideas. In the second part ofthe book contemporary theories of human rights are presented.

371

„^v-uuug jusuncation, content and conflict of humanrights.

2. The author claims that tvvo periods in the Middles Agesare significant for the creation of the theory of natural rights.The first period is the early Middles Ages vvhere the conceptionof the subjective right as entitlement appears for the first time.This is found in the vvritings of the lawyers glossators vvho redis-covered Digest and vvho created the medieval science of the Ro-man lavv in the tvvelfth century. The second period is the develo-ped in Middle Ages vvhere the first theory of natural rights vvasfound in the vvork of French nominalist and mediator Jean Ger-son. Gerson's theory of natural rights vvas prevalent during thefifteenth and the beginning of the skteenth century to be abando-ned in the Renaissance period.

3. It is claimed that the theory of natura! rights vvas revivedat the end of the sixteenth century and that it dominated duringthe seventeenth century. One of its main representatives is Tho-mas Hobbes. Hobbes' theory of natura! rights represents a trans-formed modern humanism based on the ideas of his philosophyof sceince. Adopting a relativistic thesis of the humanists andHugo Gortius' ideas on the diversity of morals in different socie-ties in time and space, as vvell as the moral disagreement of indi-viduals and groups vvithin a certain society, Hobbes gives anaturalistic explanation of moral terms. But he also adopts thesupposition of traditional moralists that people cannot lead a de-cent life in a society if they are not able to use common morallanguage for the description of their actions. Hobbes gives a solu-tion to this problem in his version of ethical relativism in politicalterms. In the state of nature people, during their reflective mo-ments, vvill realize that the lavv of nature dictates to them to re-nounce their right to private judgement since in the conflicitngsituation this judgement presents danger to their ovvn lives, andin such circumstances they vvill accept the judgement of thesovereign. Although Hobbes ascribes a lot of rights and povversto the sovereign, it is an overestimation to take him as the advo-cate of a theory of apsolute state povver.

4. The second main representative of the theory of naturalrights in the seventeenth century is John Locke. It is claimedthat Locke's vvorkmanship model is the key for the understandingof his critique of Robert Filmer's apsolute and arbitrary state

372

povver, as vvell as his understanidng of natural law, natural righproprietory and other political relationships. According to Lockvvorkmanship model, God created the vvorld similarly to hchumans create intentional acts, so that man is continuously aiclosely dependent on God in a way that intentional acts are eistentianlly tied to the agent vvho creates them or performs thenWorkmanship model is the basis on vvhich three natural lavvs aiderived: that mankind has to be preserved, that society has to bpreserved and that God has to be respected. While the first twlavvs are the basis for individual rights, the third natural lavv ithe basis for man's Christian life and does not have a direct rol<in the determination of his rights. Two natural rights are derivecfrom the first tvvo natural lavvs. The right of every individual teself-preservation and the right of every individual to the preser-vation of the vvhole of humankind. These tvvo natural rights servetvvo purposes. Primarily they serve as justification for the resis-tence to apsolute and arbitrary povver. If the sovereign purpose-fully breaks the individual natural rights to self-preservation andthe preservation of the others, then he is breaking the naturallavv and thus can be punished. Secondarily, these rights are thebasis for the derivationof the third natural right to common pro-perty. If the individuals have natural rights to self-preservationand the preservation of the others, then they have the naturalright to the means necessary for this preservation. The fourthindividual natural right in the produets of labor is also derivedfrom the vvorkmanship model. This right is doubly limited, bythe quantity allovved to be used and by the purpose of use. Lockebelieves that the introduetion of money resulted in the situationin vvhich some are excluded from their natural right to property.Locke believes that in such a situation one should discard theprinciple that everyone should have as much as one can use andshould introduce a different principle vvhich limits the landproperty so that inelusive rights for ali can be applied. This prin-ciple is the civil lavv. The state is needed to redetermine and es-tablish property and to harmonize human actions vvith God'sintentions. The state has to ensure just and equal distribution ofcommon goods to every member of the community in aceord tothe basic principle of justice (»every man has a title to the produetof his honest industry«). When this principle is not possible toapply for some reasons, then the need and inheritance funetionas tvvo natural principles vvhich ensure that everybody has enoughfor his ovvn preservation. Thus the absolute povver within a com-

munity is illegitimate since the state has to create such civil rightswhich are close to the every man's natural rights. The revolutionis the final defence against every form of absolute power, eitherwithin a societv or within a state.

5. The author claims that the most important representativeof the theory of natural rights in the eighteenth century is ThomasPaine. Paine thinks that man has two kinds of natural rights. Onekind of natural rights is such that every individual has a completepovver to realize it. Such is the right to conscience and the rightto religion. The second kind is one where the povver of the in-dividual to realize it is not sufficient. Such is the right to securityand protection from violence and the right to damage compen-satation. Social contract, which unifies the povver of every in-dividual and helps create a nation in vvhich people as a vvholeare sovereign, has to be a guarantee for the protection of bothkinds of natural rights. Every individual remains sovereign con-cerning those questions in vvhich the right and the povver areequated, but everyone accepts the sovereign power of the nationas a vvarrant for his incomplete natural rights vvhen these rightsare not equated. Individual replaces his incomplete natural rightsfor the right to participate in popular sovereignty. It is only therepresentative government vvhich is capable of putting togetherthe principle of popular sovereignty across big areas or largepopulation. The representative government has also to take careof the poor or to conduct the redistribution of goods. For thatpurpose Paine presents the first plan of vvelfare state. Monarchyand aristocracy are criticized because they rule by force anddeception, in the interst of an individual or a group so that theyare necessarily in conflict vvith the interest of the people. Painetakes revolution not only as a Lockean act of resistence to anautocratic action of state povver, but as a progressive politicalchange as a result of the development of social and economicrelationship. For Paine a true example of the principle of revolu-tion is the American revolution and the creation of the Constitu-tion, vvhile he sees the French revolution only as a vvarning thattyranny can have a disguise of a revolution.

6. The author argues that a theory of natural rights becamea subject of severe critique and was rejected in the eigthteenthand the nineteenth century. Its main critics vvere David Hume,Jean Jacques Rousseau, Immanuel Kant, Edmund Burke, JeremyBentham and Karl Mane. The main aceusations are that thenaturalistic theory of rights is self-contradictory, that it contains

374

a dangerous anarchic teaching or that it is the expression of thebourgeois values.

7. It is claimed that the contemporary theory of human rightsis created in the seventies. Its main representatives are the Anglo-American authors John Ravvls, Robert Nozick, Alan Gevvirth andJohn Finnis. Common to these authors is the unserupulous cri-ticism and the rejeetion of utilitarianism vvhich vvas the dominantsocial philosophy in the Western democracies during the nine-teenth and the better part of the tvventieth century. The mainvveakness of the utilitarianism is that its aim to achieve the grea-test happiness for ali is impermissibly unpersonal. By rejeetingutilitarianism Ravvls, Nozick, Gevvirth and Finnis present diffe-rent alternative theories of human rights. In spite of numerousdifferences among them, they ali have in common that they arenon-naturalistic theories, vvhich means that their authors claimthat human rights are objeetive facts vvhich are nevertheless de-pendent on our beliefs. Tvvo non-naturalistic theories are distin-guished, constructivistic and foundationist theories.

8. The author argues that Ravvls' theory of justice as fairnessis a constructivistic theory. Ralvvs proposes a method of reflectiveequilibrium as a method of investigation of value judgements inthe theory of justice. Reflective equilibrium is a state in vvhichvve reach the description of the original position in vvhich weehoose the principles of justice. This state of affairs is an equi-librium because our considered judgements and principles coinci-de. It is reflective because vve knovv vvhich principles are con-firmed by our judgements and vvhich are the suppositions fortheir realization. In order to develop a good theory of justiceone should establish the principles of justice whose applicationvvill intuitively lead to justified judgements in concrete cases. Tvvoprinciples of justice have the most important role in Ravvls'theory. The first principle demands that every person has equalright to the most complete system of equal basic liberties vvhichis compatible vvith a similar system of liberties for ali. The secondprinciple demands that the social and economic inequalities haveto be arranged in such as way that they relate to offices and posi-tions available to ali, aceording to the principle of fair equalityof opportunities, and that they are to the greatest benefit to thevvorst-off (difference principle). Tvvo principles are classified ac-eording to their importance so the first principle has the priority.Within the second principle the principle of fair equality of op-

375

portunities has the prirority to the difference principle. It isclaimed that in Rawls' modified theory the two principes of justiceentail the follovving basic rights: the right to vote, the right tobe elected, freedom of speech and gathering, freedom of conscien-ce and freedom of thought, personal freedom with the right topersonal property, freedom from illegal deprivation of freedomand arrest, freedom to profession, right to public education, andthe right of the worst-off to income. The group of basic rights hasa priority before any other scheme which allovvs for the completeloss of unequal distribution of any other right.

9. Tha author argues that Nozick's theory of individual rightsis foundationist. Nozick holds that it is self evident that indi-viduals have the inviolable rights to life, freedom and property.It is also claimed that, contrary to anarchism, Nozick proved thatthe existence of state is compatible with individual rights. Nozickgives the invisible-hand explanation of the state. Individuals inthe state of nature, by trying to improve their position, take actionwhich will finally lead to the establishment of minimal state, al-though nobody even thinks or has an intention to establish astate. It is also claimed that, contrary to the theories of socialjustice, Nozick tries to prove that the minimal state is the mostextensive state that could be moraly justified, and that any othermore extensive one violates individual rights. Nozick develops hisown theory of justice in holdings which he names the entitlementtheory. Under the condition of the rule of perfect justice in theworld, a person who possesses property according to the principleof justice in acquisition, or who acquires property from some otherperson in accordance with the principle of justice in transfer, isentitled to this property. In the real world where there is no per-fect justice, or after a long period of injustice together with thelack of complete historical information, the following principleof rectification of justice is justified: »organize society so as tomaximize the position of whatever group ends least well-off insociety«. Thus Nozick's conception of the rectification of injusticecan, in certain cases, lead to the adoption o Rawls' differenceprinciple. Nozick, however, rejects Rawls' argument for the dif-ference principle.

10. The author argues that Gevvirth's main objection againstRavvls' and Nozikc's theories is epistemological one. Gewirthrejects Rawls' theory of justice as fairness accusing him of circularjustification of equal human rights. Gevvirht also rejects Nozick's

376

theory of individual rights accusing him of intuitionism. In con-trast to the theories of these authors, Gewirth's theory of moralityand human rights is foundationist and linear. Theory is foun-dationist because it starts with the statement: »I do R becauseof the goal C« which every individual has to accept. It is linearbecause from this statement we can noncircularly deduce a certainsupreme moral principle which every individual must logically ac-cept for himself. Gevvirth thinks that logically necesssary contentof morality are generic features of action, freedom and well-being.Generic features of action, freedom and well-being ential theright of participants to freedom and well-being. The supremeprinciple of morality is deduced when the logical principle of con-sistency are applied to those rights of participants. This applica-tion entails that every participant must allow, on the pain ofself-contradiction, that ali other participants, himself included,have the right to generic features of action, freedom and well-being. This generalization entails the principle of generic consis-tency which says: »Act in accord with the generic rights of yourrecipients as well as yourself«.

11. It is claimed that Finnis' theory of natural law and naturalrights is based on the good of human flourishing. Finnis thinksthat the basic forms of human flourishing are basic human goodsor basic values of life, knovvledge, play, esthetic experience, socia-bility (friendship), practical reasonableness and religion. Methodof practical reasonableness, which by itself is one of the basichuman goods, instructs us how to select betvveen seven basic hu-man goods and tells us what is a morally reasonable choice. Wecan say that some decision is practically reasonable if it adoptsand follows the demands of practical reasonableness. Practicalreasonableness asks for a coherent living plan, nonarbitrarinessof preferences among values, nonarbitrariness of preferencesamong persons, detachment, commitment, limited relevance ofconsequencies, regard for evey basic good in every action, com-mon good, being true to our own conscience, and not choosingsuperficial goods. Finnis thinks that the basic values are self-evi-dent and objective. For example, the basic value of knowledge isself-evident in the sense that I can never coherently deny thatknowledge is good. Finnis is a communitatian in regard to therealization of the basic values and consequently believes that thehuman rights are derived from the basic aspects of humanflourishing, particularly with the help of practical reasonableness

377

to foster common good. In Finnis' theory the absolute humanrights are the right not to be deprived of life, the right not tobe exposed to lies in any situation (for example, in educationscience, media) in which it is reasonable to expect facts to becommunicated, then right not to be condemned on the basis ofaccusations known to be false, right not to be dennied procreativeabilities and right to be taken into consideration in the estimationof common good.

12. The author distinguishes and gives a summary of three le-vels of protection of human rights in the contemporary world:world, regional and state levels. It is claimed that the protectionof human rights can be approached only on the basis of a comple-tely developed theory of human rights. It is claimed that legaldogmatics has to take into consideration philosophical and ethicaldiscussions about the meaning and importance of human rights.

13. The question of the justification of human rights is con-sidered as the ethical and philosophical question, i.e., vvhich rightspeople must have independently of their recognition in the in-ternal legal system or in the international law. This question dif-fers from legal-dogmatic question about vvhich legal rights legalsubjects have in the internal legal svstem or in the internationallaw. The distinction between these two kinds of questions of thejustification of human rights results in the rejection of legal posi-tivism according to vvhich the question of the justification of hu-man rights is reduced to legal-dogmatic question and the pro-tection of human rights becomes a purely practical question. Theauthor argues that the answer to the ethical and philosophicalquestion of the justification of human rights is that human beingshave human rights on the basis of their value and they have thebasic rights to freedom, well-being, and belonging to a culturalcommunity. The value of human beings is explained in the termsof their capacities to evaluate values. It is claimed that humanbeings need human rights in order to correctly understand thebeliefs about values, and in order to live a life vvorth living. Pater-nalistic perfectionism is rejected as self-defeating since the pričeof its success in making people follovv the right values is thatthey become vvorthless for the people concerned.

14. Tvvo arguments for the justification of human rights, pru-dence and morality are distinguised and sketched. The argumentfor the justification of human rights on the basis of prudenceconsists in taking good reasons for the ascription of human rights

378

to ali human beings as reasons for our ovvn basic interests. Theargument tries to shovv that it vvould be prudent to accept andfollovv human rights in circumstances in vvhich it is certain thatthe majority of human beings will act accordingly since such rightsare the best way of protecting our ovvn basic interests. The jus-tification of human rights on the basis of prudence is called con-tractual. Hovvever, the theory of social contract is rejected sinceits tvvo components, conception of rational choice and the initialposition, are either insufficient or irrelevant for the justificationof human rights. The argument of the justification of humanrights based on morality consists in taking good reasons for theascription of human rights to ali human beings to be those rea-sons vvhich are of basic interests to ali. This argument also startsfrom the reasons of prudence but it calls upon them in the processof justification vvith the characteristics of moral point of vievv. Insupport of the justification of human rights on the basis of mora-lity, the construction of interpersonal transmissibility of practicalreason is taken over according to vvhich somebody who admitsthat somebody else has a reason to estimate the values, is logicallyobliged to allovv that it is not completely, and in any respect,indifferent if that value is going to be realized. The author arguesthat, on the basis of the morality argument, three basic humanrights to freedom, vvell-being and belonging to a cultural commu-nity are justified. These human rights are very abstract rights. Theauthor claims that the justification of conerete human rights asksfor the procedure of justification to be envisoned as a complexprocess of reasoning vvhich ineludes the choice of abstract prin-ciples and human rights, formation of conerete international,vvorld and regional human rights, creation of constitutional prin-ciples and rights for every state and the choice of rights on thelegislative level, too.

15. The question of the content of human rights is consideredas normative and logical question: What does it mean for a personto have a human right? Tvvo logical analvses of rights are pre-sented, W. N. Hohfled's and Stig Kanger's. Hohfeld's logical ana-lysis is, hovvever, rejected since it can only give a rough pictureof logically possible solutions of some normative, legal, or moralproblem. Kanger's logical analvsis is accepted and its applicationis shovvn in the analysis of the content of human rights deelaredin the Universal Declaration on Human Rights.

16. The question of conflict of human rights is considered asethical and practical question about the reasons permitted for

379

the limitation of human rights. This is different from ethical andphilosophical question about the justification of human rights.The distinction betvveen these two kinds of questions in thetheory of human rights has a consequence in rejecting absolutismof human rights according to which, on every occasion and cir-cumstance, some human rights have to be realized. But relativismof human rights is also rejected according to which human rightshave to be represssed because of some other social values. Theprocedure for the solution of the coflict of human rights includesthe introduction of limitation of the scope of human right bydivision, re-establishing the main internal regulations of humanrights, determining the competing strength of human rights wherethey overlap or where they overlap with other social values. Theauthor shows the application of this procedure on the exampleof the right to the freedom of speech and press.

17. Derogation of human rights in the case of extraordinarypublic danger is acknowledged as an additional reason for the li-mitation of human rights. However, the author claims that thearticle 4 of the International Convenant on Civil and PoliticalRights gives a possibility to misuse the derogation. It is also clai-med that the list of non-derogable rights which this Convenantcontains is too limited for the purpose of ensuring the main ćoreof the basic protection of human beings which has to be respectedunder any circumstances. The question of derogation of humanrights became current in the Republic of Croatia during the pro-cess of the establishment of its independence. The author arguesthat holding of the Constitutional Court of the Republic of Cro-atia according to which the president of the republic makes hisown decision if the circumstances of direct danger to the inde-pendence and the unity of the Republic of Croatia have arisen,and the claim that the Constitution does not demand the begin-ning of such extraordinary circumstances to be previously estab-lished by a separate act, presents a completely inadequate ap-proach to the interpretation of the constitutional provisions aboutthe derogation of human rights in a case of extraordinary publicdanger.

Prevela: Dunja Jutronić-Tihomirović

380

Kazalo imena

Accursius 25, 26Agassi, J.B. 98Akvinski, T. 27, 28, 182, 183 ,Alexy, R. 241, 242Allen, L.A. 295Almain, J. 33Aristotel 42, 182Arrow, KJ. 143Aschraft, R. 51, 52Austin, J. 110 'Azo 22, 24, 25 ,

Baccarini, E. 117, 118 ,Barber, B. 124Barry, B. 114, 119Bassianus, J. 24Basta, D. 108Benn, S. 326Bentham, J. 105-107, 118, 306,

342Berger, F.R. 118Bloch, E. 108Blocker, H.G. 114Bobbio, N. 238Bonaventura 28Bondeson, W.P. 201Boyle, J.M. 181, 182Bradely, F.H. 110Brown, K.C. 35Bruno, G. 56Buchanan, A. 108Buchanan, J. M. 254, 255Buergenthal, T. 222

Burke, E. 87-94, 342Burns, J.H. 118

Campbell, T. 239Castberg, F. 23, 222Cassese, A. 226Chapman, J.W. 242Claude, R.P. 110Cohen, M. 108Copp, D. 117Corbin, A.L. 280, 281, 284, 288Craig, P.P. 52Cravvford, J. 228, 323

Daes, E.-I.A. 331Daniels, N. 114, 115, 124, 126; 137,

265Delmas-Marty, M. 222Devetak, S. 271Dinsten, J. 271Donagan, A. 205Donnelly, J. 231Drezemczevvski, A.Z. 222Duns Scotus, J. 28, 29Dunn, J. 51, 52, 55, 75, 80Dvvorkin, R. 16, 19, 118, 197, 253,

256, 326, 327

Engelhardt, H.T. Jr. 201Engels, F. 108Entreves de, A.P. 23Evving, A.C. 325

Favvcett, J.E.S. 222Filmer, R. 52-59, 60, 80, 340

381

Finnis, J. 17, 19, 181-185, 189-198,203-205, 257, 342, 344

Fisk, M. 124Fitzralph, R. 29, 30, 32, 33Fotion, N. 119Frankena, W.K. 325Frey, R.G. 15, 119, 325Fried, C. 126

Gauthier, D. 35, 119, 251, 256Gerson, J. 30-34, 339Gewirth, A. 17, 19, 169-178, 241,

242, 257, 326, 342-344Glaukon 250Glover, J. 119Goble, G.W. 289, 290Godvvin, W. 87Goldman, A.I. 113Gray, J.A. 118Gratian 27Grisez, G. 181, 182Grotius, 36-39, 42, 45-47, 52, 53,

80, 339

Habermas, J. 119Hacker, P.M.S. 190, 292Haller, von CL. 243Halpin, A.K.W., 280Hampton, J. 35Hare, R.M. 119, 242, 264Harrington, J. 52Harris, J. 267, 268, 283, 284, 287,

289Harsany, J.C. 143Hart, H.L.A 105,118,265,287,292,

326Hegel, G.W. 285Henkin, L. 213Hermogenijan 26Higgins, R. 222Hilpinen, R. 283Hintikka, J. 65Hobbes, T. 18, 32, 35, 36, 39-50,

80, 104, 127, 250, 251, 339, 340

Hohfeld, W.N. 279-289, 291, 295,296, 299, 305, 307, 346

Florne, T.A. 70, 71Hovvard, R.E. 222, 231Howison, G. 285Hrženjak, J. 209, 210, 213, 217,

218, 221Huby, P.M. 23Hudson, W.D. 182Hume, D. 104, 181, 342Humphrey, J.P. 210Husik, I. 284, 289

Isidor iz Seville 27Ivan XXII 28

Jacobs, L.A. 270Jambrek, P. 23

Kahane, H. 247Kamba, W.J. 284-286, 289Kamenka, E. 290, 326Kanger, H. 295-297, 300, 302,

311-319, 323Kanger, S. 279, 283, 295-297, 299,

300, 302-307, 311, 346Kant, I. 104,105,119,151,181,247,

342Keane, J. 95Kemp, J. 40Kim, J. 113Kocourek, A. 284-286Koller, P. 119Korner, S. 65Krbek, I. 46Kukathas, C. 114, 115, 119, 244Kymlicka, W. 152, 193, 245, 270,

272-276

Laslett, P. 51, 59, 74, 76LeBlanc, L.J. 222Leibniz, G. 56Lillich, R.B. 213Lind, J. 105

382

Lindahl, L. 285, 295-297, 299, 300,302, 303, 305

Lipsius, J. 36Locke, J. 17, 18, 51, 52, 54-76, 78-

81, 101, 103, 104, 119, 127, 149,150, 153, 154, 161, 162, 257, 340

Lomasky, L.E. 148, 244, 245, 248,250, 258, 260-262, 264, 266, 269

Long, D.G. 118Lucas, J.R. 250Luthke, K. 222Lyons, D. 292

MacCormick, N. 292MacDonald, M. 18, 181, 182Machan, T. 148Maclntyre, A. 118, 183, 193Mackie, J.L. 16, 18, 65, 187-190,

326Mackintosh, J. 87MacMurrin, S. 113, 329Macpherson, C.B. 35, 49-51Maine, H. 110Makinson, D. 295, 305-307, 309,

323, 331Martin, R. 19, 114, 126-137, 139,

142-145, 326, 327, 331Mare, K. 108-110, 342Matulović, M. 16-18,113, 119, 182,

256, 265, 290, 292, 295, 305, 326Mazzolini, da Prierio, S. 23, 24, 33McCloskey, H.J. 325McGoldrick, D. 216Meltzer, R.I. 222Meron, T. 213, 218, 222, 331, 333,

337Merrils, J.G. 226Merton, T. 167Meynial, E. 26Michelman, F.I. 126Milardović, A. 228Mili, J. S. 110, 118, 247Miller, R. 124

Miščević, N. 118Montaigne de, M. 36Movver, A.G. Jr. 222Mullen, T. 239

Nagel, T. 258, 259Niblett, B. 295Nickel, J.M. 241, 242, 247, 257,

276, 277Nidditch, P. 55Nielsen, K. 19Nino, C.S. 19Nozick, R. 17, 19, 67, 119, 147-169,

269, 342, 343

O'Brien, C.C. 87, 88

Paine, T. 83-89, 92-104, 341

Parfit, D. 119Pavišić, B. 335Pennock, J.R. 242Perenič, A. 23Petitt, P. 114, 115, 119Petrović, G. 15, 110Phelps, E.S. 113Philp, M. 83, 85-87, 93-95, 98,

102-104Pitkin, H.F. 48Platon 250Pogge, T.W. 114, 137Pokrovac, Z. 95Pollac, E.H. 295Popović, M. 292Pound, R. 283-285, 289Priče, R. 88Protagora 250Quine, W.V.O. 38Ouinton, A. 118, 265

Radin, M. 286, 287Randall, H.J. 283, 284

383

Rawls, J. 17, 19, 113-137, 142-145,148, 165-167, 169, 244, 255-257, 265, 276, 326, 329, 342, 343

Raz, J. 190, 292, 325Regis, E. Jr. 169Robertson, A.H. 222 '' ' .•Ross, A. 243 ' • , •Ross, W.D. 325Rousseau, J.J. 104, 119, 342Ryan, A. 51, 118, 126, 247

Sandel, MJ. 114, 167, 193Saas, H. M. 198Savigny von, K. 110Scanlon, T. 108Schaefer, D.L. 114Schneevvind, J.B. 118Seanor, D. 119Searle, J. 325Selden, J. 39Sen, A.K. 113, 119Sidney, A. 52Singer, P. 198Skinner, Q. 33, 115, 126Skok, D. 209, 210,213, 217. 218,221Smart, JJ.C. 119Smith, A. 134Smith, H.S. 201, 202Smith, E.H. 114Sokrat 167Spicker, S.F. 201Stevvart, M.A. 292Stoljar, S. 288Strauss, L. 35, 51, 62Summenhart, C. 32, 33Sumner, L.W. 106, 256, 289, 293,

324Summers, R.S. 284, 292

Thomas, W. 118Thompson, J.J. 197-204Thomsen, B. 222Thornberry, P. 271Toland, J. 56Toulmin, S. 242 :

Tonnies, F. 50 'Trubek, D.M. 218Tuck, R. 23-33, 35-48, 50Tucker, A.W. 249Tully, J. 51, 52, 54-58, 60-62, 64-

69, 71, 72, 75, 79-32Tyrrell, J. 52 • .

Ulpijan 22, 25Uršič, M. 21 :'

Vallentyne, P. 256Viiey, M. 23, 24Visković, N. 182 ' /" ^ 'Vlastos, G. 243, 325

MIOMIR MATULOVIĆ

Tabori, M. 271Tay, A.E.S. 290, 326Taylor, Ch. 193Thomas, K. 50

384

VValdron, J. 16, 38, 47, 51, 81, 82,88, 89, 103, 106, 108, 118, 182, 326Walzer, M. 193Warrender, H. 35, 44Weinreb, L.L. 183Welch, C.E. Jr. 222Wellman, C. 290, 291, 309, 310, 314Weston, B.H. 110White, A.R. 287VVilliams, B. 113, 119Williams, G. 284VVilliams, T. 167VVinship, D.H. 201Wolf, J. 147,149, 150,154,156,158,

162-165, 168Wolf, R.P. 114VVollstonecraft, M. 87Wroblewski, J. 182

Zimmerman, D. 117Zupančić, B.M. 118

Rođen je u Rijeci 1957. Studirao jefilozofiju u Zagrebu, a diplomirao pravou Rijeci 1980. Magistrirao je izdruštvenih znanosti, polja pravneznanosti, znanstvene discipline Teorijaprava i države, na Pravnom fakultetu uBeogradu 1984. Drugi puta magistrira izznanstvene discipline Ustavno pravo1994. na Central European Universitv uBudimpešti. Doktorirao je 1995. izznanstvene discipline Teorija prava idržave s temom »Ljudska prava. Uvodu teoriju ljudskih prava« na Pravnomfakultetu u Splitu. Stručno seusavršavao na mnogobrojniminozemnim znanstvenim ustanovama.Od 1982. radi na Pravnom fakultetu uRijeci kao nastavnik na predmetu»Teorija prava i države«. Urednik jebrojnih časopisa i publikacija. Poredčlanaka, osvrta i prikaza u domaćim istranim časopisima, objavio je knjiguJezik, pravo i moral. Filozofija pravaHerberta Harta, Rijeka, 1986. Uredio jetakođer, između ostalog, zbornikeLjudska prava. Zbornik tekstova izsuvremenih teorija ljudskih prava, Rijeka1989., 1992. i John Ravvls, O liberalizmui pravednosti, Rijeka 1993.

LJUDSKA PRAVA - Uvod u Teoriju Ljudskih Prava - Miomir Matul

Documents

Transcript of LJUDSKA PRAVA - Uvod u Teoriju Ljudskih Prava - Miomir Matul