NE/POŠTIVANJE ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

Ustav Bosne i Hercegovine

Prava garantirana Ustavom : 4.2.1. Ustav I međunarodna zaštita 4.2.2. Temeljna prava nabrojana u Ustavu

Zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

4.3.1. Ombudsmen4.3.2. Dom za ljudska prava

4.4. Međunarodno nadgledanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

4.4.1. Promatrači OSCE-a 4.4.2. Specijalni izvjestioci Komisije za ljudska prava Ujedinjenih

naroda 4.4.3. Visoki komesar za ljudska prava 4.4.4. Međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava 4.4.5. Međunarodni sud

4. Zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

4.1. Ustav Bosne i HercegovineZaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini je definirana Dejtonskim sporazumom. U prethodnom periodu ljudska prava u bivšoj SFRJ bila su zaštićena jugoslovenskim pravom i međunarodnim ugovorima kojima je ta zemlja bila pristupila. Preobražaj državne strukture je stvorio novu situaciju. Trebalo je pričekati da oružje utihne, sto je omogućeno Dejtonskim sporazumom, da bi zaštita ljudskih prava mogla biti ponovno definirana u isto vrijeme kad i Ustav.

4.2. Prava garantirana Ustavom

Ustav Bosne i Hercegovine je četvrti dokument u Aneksu Dejtonskog sporazuma. On definira osnov za stvaranje države, entiteta koji je sačinjavaju, organa i oblika građanstva. On se poziva na međunarodno zakonodavstvo za ljudskih prava, nabraja glavna temeljna prava svake osobe koja se nalazi na teritoriji države i precizira međunarodne ugovore sa zakonskom snagom u Bosni i Hercegovini. Stvaranje Komisije za ljudska prava koja nadgleda primjenu tih prava je definirano Aneksom 6. Dejtonskog sporazuma.

4.2. Prava garantirana Ustavom

NEMA

4.2.1. Ustav i međunarodna zaštita

Preambula Ustava se poziva na Univerzalnu deklaraciju ljudskih prava i na paktove o građanskim i političkim kao i o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U članu II. stavak 2. Ustava Evropska konvencija o ljudskim pravima se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Štaviše, uspostavljena je lista od 15 međunarodnih sporazuma i konvencija u oblasti ljudskih prava kojama pristupa Bosna i Hercegovina:

Dokumenti o međunarodnim pravima ćovjeka Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida Ženevske konvencije I- IV o zaštiti žrtava rata i njeni dodatni protokoli I-II Konvencija o pravnom statusu izbjeglica Konvencija o državljanstvu udatih žena Konvencija o smanjenju broja apatrida Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i njegovi dodatni protokoli Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Konvencija o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i

postupaka Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana

ili kažnjavanja Konvencija o pravima djeteta Međunarodna konvencija o zaštiti prava radnika na privremenom radu i članova

njihovih obitelji Evropska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina Okvirna konvencija o zaštiti manjina.

4.2.2. Temeljna prava nabrojana u ustavu BiH

Uz prava sadržana u međunarodnim sporazumima koja imaju vrijednost ustavnih prava, Ustav nabraja 13 temeljnih prava:1.pravo na život,2.pravo da se ne bude podvrgnut mučenju, nehumanom ili ponižavajućem tretmanu i kažnjavanju,3.pravo da se ne drži u ropstvu i u sužanjstvu i pravo da se ne bude podvrgnut nasilnom i prinudnom radu,4.pravo na slobodu i zaštitu ličnosti,5.pravo na jednak proces u građanskom i krivičnom domenu i u pravima vezanim za krivični postupak,

6.pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, mjesta stanovanja i korespondencije,7.sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti,8.sloboda izražavanja,9.sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja,10.pravo na brak i formiranje obitelji,11.pravo na privatno vlasništvo,12.pravo na obrazovanje,13.pravo na slobodu kretanja i mjesta boravka.Sva ta prava su garantirana bez diskriminacije. Ustav precizira još i pravo izbjeglica na povratak, na vraćanje oduzetih dobara i na poništavanje diskriminatorskih odluka donijetih za vrijeme rata. Za izbjeglice, Ustav se poziva na Aneks 7. Dejtonskog sporazuma koji se potpuno posvetio tom pitanju.

4.3.1. Ombudsmen

Pojam ombudsmena dolazi iz skandinavskih zemalja u kojima ta institucija ima za zadatak odbranu itneresa pojedinaca protiv uprave, uz značaj istražnog postupka, kao i odlučivanje o slučajevima kojima se bavi. Osobenost te formule se proširila na druge zemlje u kojima su se takve institucije razvile, sa malim razlikama u funkcioniranju. Skandinavsko ime se rasprostranilo. U zavisnosti od zemlje, on je nazvan “republički posrednik” ili “branitelj građana”.

4.3.2. Dom za ljudska pravaDom za ljudska prava sačinjava 14 članova, 4 iz

Federacije Bosne i Hercegovine, 2 iz Republike Srpske, dok su ostali nominirani od strane Ministarskog Vijeća Savjeta Evrope, među kojima i predsjednik, koji ne smiju biti stanovnici Bosne i Hercegovine niti susjednih zemalja. Oni su postavljeni na 5 godina sa mogućnošću produženja mandata. Nominacije nakon tog perioda će biti izvršene od strane Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Dom prima žalbe o narušavanju ljudskih prava koje upućuje ili ombudsmen ili direktno žalbenici koji mogu biti predstavnici vlasti, nevladinih organizacija, pojedinci ili grupe pojedinaca, žrtve nasilja ili srodnici preminulih i nestalih osoba.

Da bi dobili pomoć od Doma za ljudska prava potrebno je :

4.4. Međunarodno nadgledanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

Aneks o ljudskim pravima također poziva međuvladine organizacije i njihove organe, kao što su Komisija ljudskih prava, Visoki komesar za ljudska prava, OSCE, da nadgledaju primjenu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Svi organi vlasti moraju surađivati sa tim organizacijama, kao i sa nevladinim organizacijama i moraju ohrabriti aktivnosti zaštite i unapređenja ljudskih prava.

4.4.1. Promatrači OSCE-a

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini je poslala na čitavu teritoriju promatrače, čiji je zadatak da surađuju sa vlastima kako bi im pomogli u primjeni ljudskih prava i podržali ih u suradnji sa ombudsmenom, kao i da podržavaju aktivnosti nevaldinih organizacija Bosne i Hercegovine.

4.4.3. Visoki komesarza ljudska pravaMjesto Visokog komesara za ljudska prava je stvoreno 1993.

godine za vrijeme Svjetske konferencije o ljudskim pravima da bi se unaprijedila suradnja među državama u toj oblasti. On zasjeda u Ženevi i nadgleda rad Centra Ujedinjenih naroda za ljudska prava koji čini dio Generalnog sekretarijata Ujedinjenih naroda. Tokom brojnih pregovora u cilju zaustavljanja sukoba u bivšoj Jugoslaviji, Visoki komesar se obraćao stranama u sukobu kako bi ih podsjetio na njihove obaveze u domenu ljudskih prava i predložio im potporu. Razvijen je program za obuku međunarodnog osoblja prisutnog na terenu.

Prvi Visoki komesar, gospodin Jose Ayala-Lasso, iz Ekvadora je napustio to mjesto i biće zamjenjen krajem 1997. godine, gospođom Mary Robinson, koja će tada prestati da bude predsjednik Irske.

4.5.Žalbe građana i njuhovih organizacijaKao što je podvučeno u aneksima Dejtonskog sporazuma nevladinim organizacijama se mora omogućiti normalno funkcioniranje u Bosni i Hercegovini u sprovođenju istraga i aktivnostima odbrane i unapređenja ljudskih prava. Uz štampu, njihova uloga je često bila od velikog značaja za vrijeme sakupljanja informacija o narušavanjima ljudskih prava za vrijeme sukoba. Ta uloga ostaje osnovna za vrijeme rekonstrukcije. Međunarodne nevladine organizacije privlače pažnju međunarodnog javnog mnijenja o događajima u Bosni i Hercegovini. A što se tiče lokalnih organizacija, one djeluju na duži rok jer njihov mandat nije određen međunarodnim ugovorima. One predstavljaju aktivno i demokratsko angažiranje građana Bosne i Hercegovine.

U BiH ne/poštuju prava djeteta

Stanje u BiH

Uradili :ABD PREDSJEDNIK : Sokolović Harun

i

ABD Notar : Velić Harun