06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 1/9

Ljubuški

Ljubuški

Zastava Grb

Država Bosna i Hercegovina

Entitet Federacija BiH

Županija Zapadnohercegovačka

Osnovan 1444.

Vlast

- Gradonačelnik Nevenko Barbarić (HDZ BiH)

Površina

- Općina 292,7 km²

Stanovništvo (1991.)

- Grad 4.198

- Urbano područje 28.340 (općina)

Poštanski broj 88320

Pozivni broj (+387) 039

Službena stranica www.ljubuski.ba(http://www.ljubuski.ba/)

Zemljovid

Ljubuški

Izvor: Wikipedija

Ljubuški je grad i općina u Bosni i Hercegovini.Grad je smješten s lijeve strane obale Trebižata,rijeci na kojoj se nalaze brojni slapovi od kojih sunaj poznatiji Kravica i Koćuša.

Pored svojih prirodnih ljepota Ljubuški jetakođer poznat po velikoj kulturnoj i povijesnojbaštini.

Na raznim lokalitetima širom općine mogu se naćiostaci iz gotovo svakog razdoblja ljudskepovijesti, od kojih vrijedi izdvojiti: starorimskilogor u Gračinama, Humačku ploču, tvrđavu navrhu Buturovice, te stećke u Studencima, Bijači iZvirićima.

Na športskoj razini su prije svega zapaženiuspjesi rukometnog kluba HRK Izviđač.

Sadržaj

1 Zemljopis

1.1 Klima

1.2 Položaj i naseljena mjesta2 Krajolik i priroda

3 Stanovništvo

3.1 Ljubuški (naseljeno mjesto),

nacionalni sastav

3.2 Popis stanovništva u župi

Veljaci ili Ljubuški 1844.

4 Uprava

5 Povijest

5.1 Antičko doba5.2 Srednji vijek

5.3 Osmansko carstvo

5.4 Austro-Ugarska

5.5 Dvije Jugoslavije i NDH

5.6 Od rata u BiH do sadašnjosti

6 Poznate osobe

7 Spomenici i znamenitosti

7.1 Priroda

8 Obrazovanje

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 2/9

Položaj općine Ljubuški u Bosni i Hercegovini

Panorama Ljubuškog

9 Kultura10 Prijateljske veze

11 Šport

12 Izvori

13 Vanjske poveznice

Zemljopis [uredi]

Klima [uredi]

Klima je umjerena mediteranska s 2.300sunčanih sati tijekom godine.

Položaj i naseljena mjesta [uredi]

Ljubuški se nalazi u samom zapadu Hercegovine uz granicu Republike Hrvatske. Susjedne općine su Čapljinaprema jugu, Čitluk prema istoku, Grude i Široki Brijeg prema sjeveru, te s hrvatske strane Metković i Vrgoracprema zapadu. Grad Ljubuški se nalazi na značajnim prometnicama prema Mostaru (36 km), Makarskoj (55km), Splitu (120 km), Dubrovniku (130 km) i Sarajevu (170 km).

U prijašnje doba je Ljubuški također bio i upravno središte zapadne Hercegovine, no taj status je općinaizgubila povlačenjem novih županijskih granica sredonim 1990-ih. U okviru današnje zapadnohercegovačkežupanije se Ljubuški nalazi na njenom južnom kraju, dok je ulogu centra i središta preuzeo Široki Brijeg.

Područje općine pokriva površinu od 292,7 km²,[1] a područje grada se prostire od vrha Buturovice uLjubuško polje prema Trebižatu.

Pored grada Ljubuškog općina ima 34 naseljenih mjesta: Bijača, Cerno, Crnopod, Crveni Grm, Dole, Grab,Grabovnik, Gradska, Greda, Grljevići, Hardomilje, Hrašljani, Humac, Kašće, Klobuk, Lipno, Lisice, Miletina,Mostarska Vrata, Orahovlje, Otok, Pregrađe, Proboj, Prolog, Radišići, Stubica, Studenci, Šipovača, Teskera,Vašarovići, Veljaci, Vitina, Vojnići i Zvirići.

Krajolik i priroda [uredi]

Uz poznati krški hercegovački reljef Ljubuški ima više plodnih polja.Najpoznatija su Ljubuško, Veljačko, Vitinsko, Rastok i Beriš, kojanatapa rijeka Trebižat. Od brojinih pritoka, koje ljubuški kraj čine najbogatijim vodom u cijeloj Hercegovini, vrijedi spomenuti Vriošticu kojaizvire u Vitini, te Studenčicu koja izvire u Studencima i natapaStudenačko polje.

U općini ima oko 10.000 ha pašnjaka i oko 16.000 ha šuma, uglavnomlistopadna drveća: hrasta, graba, jasena, klena, drijena i kraškoga grmlja.Najviši planinski vrh na području općine je oko 959 metara visokiVrlosinj, s kojeg se vidi i Jadransko more.

Stanovništvo [uredi]

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 3/9

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Ljubuški

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Ljubuški imala je 28.340 stanovnika,raspoređenih u 35 naselja.

Stanovništvo općine Ljubuški

godina popisa 1991. 1981. 1971.

Hrvati 26.127 (92,19%) 25.334 (91,77%) 26.198 (92,67%)

Muslimani 1.592 (5,61%) 1.498 (5,42%) 1.812 (6,40%)

Srbi 65 (0,22%) 83 (0,30%) 118 (0,41%)

Jugoslaveni 227 (0,80%) 515 (1,86%) 49 (0,17%)

ostali i nepoznato 329 (1,16%) 173 (0,62%) 92 (0,32%)

ukupno 28.340 27.603 28.269

Ljubuški (naseljeno mjesto), nacionalni sastav [uredi]

Ljubuški

godina popisa 1991. 1981. 1971.

Hrvati 2.658 (63,31%) 2.164 (58,48%) 1.328 (47,36%)

Muslimani 1.174 (27,96%) 1.037 (28,02%) 1.308 (46,64%)

Srbi 53 (1,26%) 51 (1,37%) 88 (3,13%)

Jugoslaveni 180 (4,28%) 413 (11,16%) 43 (1,53%)

ostali i nepoznato 133 (3,16%) 35 (0,94%) 37 (1,31%)

ukupno 4.198 3.700 2.804

Popis stanovništva u župi Veljaci ili Ljubuški 1844. [uredi]

Za potrebe Hercegovačke franjevačke provincije mjesni župnik fra Pile Ančić i kapelan fra Jozo Vrljić napravilisu popis župljana u župi Veljaci ili Ljubuški na dan 16. srpnja 1844. godine. Ispod su demografski podatci onarečenoj župi:

Stanovništvo župe Veljaci 1844.

naselje broj kuća stanovništvo

Veljaci 60 308

Vitina 65 402

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 4/9

Proboj 27 190

Radišići 64 391

Podljubuški 68 413

Studenci 37 251

Vitaljina 16 115

Teskera 9 72

Ardomilj 11 79

Zvirići 29 174

Bijača 13 84

Prolog 100 785

Crveni Grm 33 192

Lisice 13 83

Vašarovići 26 212

Grab/Orahovlje/

Ljutovlje 35 209

Grabovnik 18 114

Hotok 28 186

Greda 18 144

Vojnići 16 110

Šipovača 24 132

Klobuk 45 220

ukupno 670 4173

Uprava [uredi]

Povijest [uredi]

Antičko doba [uredi]

Ljubuški kraj s obiljem vode, bogatstvom flore i faune, zacijelo je bio nastanjem u prapovijesno doba, o čemusvjedoče kameni, koštani i metalni nalazi, koji se čuvaju u Muzeju Franjevačkoga samostana Humac,najstarijemu muzeju u BiH, utemeljenom 1884. Prvi poznati stanovnici bili su Iliri, najvjerojatnije u početkuDaorsi, koje su potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. Od njih su ostale brojne grobne kamene gomile i utvrđene

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 5/9

Trg kralja Tomislava

Svetište sv. Ante na Humcu

gradine po padinama i vrhuncima brda.

Rimljani su u 3. stoljeće pr. Kr. zaratili s Ilirima i konačno ih pokorili početkom 1. stoljeća. Ljubuški je uupravnom smislu potpao pod Naronitanski konvent (okrug), čiji je glavni grad bila Narona, danas Vid poredMetkovića. U šest stoljeća rimskoga vladanja ostalo je dosta spomenika.Znamo poimence za dva naselja.

Prvo je bila putna postaja Bigeste, koja je ležala na vojnoj cesti Salona(Solin) – Narona (Vid), oko čijega smještaja postoji dvojba međuarheolozima. Jedni je smještaju u Humac, a drugi u Radišiće, nedalekood Ljubuškoga. Drugo naselje Pagus Scunasticus, u predjeluMostarskih Vrata, podigli su isluženi vojnici – veterani, koji su u znakzahvalnosti radi dodjele zemlje podigli spomenik rimskome caru Tiberiju.Na Humcu, u blizini Franjevačkoga samostana, na lokalitetu Gračine,otkopani su ostaci rimskoga vojnoga kompleksa, koji se obično nazivaBigeste.

U jednome dijelu objekta nalazilo se kupalište sa saunom, koje se zagrijavalo podzemnim sustavom za grijanje(hypocausis). U

objektu su pronađeni brojni ostaci keramike, vrčeva, svjetiljaka, vaza,novčića, nakita, prstenja, fibula, stakla, alata i oružja. Čini se da je riječ opratećem objektu uz vojni logor (canabae). Po brojnim nadgrobnimnatpisima znamo da su u Ljubuškom boravili dijelovi rimskih legija: LegioVII, Legio IV. Flavia Felix, Legio VIII. Augusta, te pomoćne vojnepostrojbe, kohorte: Cohors I. Belgarum, Cohors I. Lucensium, CohorsIII. Alpinorum i druge.

Premda nisu posebno istražene, u Ljubuškom su zasigurno egzistiralabrojna poljoprivredna imanja, villae rusticae. Zna se da su postojale iranokršćanske crkve, bazilike, od kojih prednjače one u Vojnićima,Vitini, Proboju i Crvenom Grmu.

Srednji vijek [uredi]

Nakon dolaska slavenskih i hrvatskih plemena od 7. stoljeća ljubuški kraj počinje nazadovati. Spomenici izrazdoblja ranoga srednjega vijeka rijetki su. Ljubuški je vjerojatno ulazio u sastav hrvatske županije Rastoke,koju u 10. st. spominje bizantski povjesničar car Konstantin Porfirogenet. Iz tog doba zanimljivi su nalazikarolinškoga oružja, mačeva i ostruga, te Ljubuške ploče, kamena spomenika s cvjetnim pleternim ukrasom,tipičnim za starohrvatsko ranoromaničko razdoblje 9. – 11. st. Ipak, najčuveniji je spomenik ljubuškoga krajaHumačka ploča, natpis na starohrvatskoj ćirilici s primjesama dvaju glagoljska slova. Govori o gradnji crkve Sv.Mihovila, koju podiže izvjesni Kresimir i njegova žena.

Po brojnosti značajni su srednjovjekovni spomenici stećci, kojih je na 45 lokaliteta evidentirano oko 600primjeraka (Studenci, Klobuk, Zvirići, Bijača, Hardomilje, Grab, Veljaci i dr.). U 14. – 15. st. podignuta je navrhu Buturovice tvrđava, koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega. Osim hercegaStjepana Vukčića Kosače i njegovih sinova ističu se u 15. st. velikaši Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići. Krajem14. st. spominje se i selo Veljaci, koje je bosanski kralj Dabiša darovao svojoj kćerci Stani. U pisanim izvorimaLjubuški se prvi put spominje 1444. pod nazivom Lubussa. Zna se da je imao podgrađe i crkvu, vjerojatno napredjelu Crkvina oko današnje crkve Sv. Kate u središtu grada, gdje je pronađena dobro klesana kamenanadgrobna ploča.

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 6/9

Humačka ploča

Osmansko carstvo [uredi]

Ljubuški je pao u turske ruke vjerojatno 1472. ubrzo nakon padaPočitelja. Turci su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme spuškarnicama i blizu tvrđave podigli džamiju, čiji je graditelj 1558. biokonvertit Nesuh-aga Vučjaković. Ljubuški, koji je u osmansko dobaimao status kale (tvrđave), pripadao je Imotskom kadiluku do 1718., anakon toga sam postaje sjedištem kadije. U to doba često ga napadajuhajduci iz Primorja i Dalmatinske zagore.

Znamenit čovjek iz 18. st. svakako je fra Lovro Šitović, pisac hrvatskegramatike i pismarice, inače podrijetlom musliman, rodom iz Ljubuškoga. U 19. st. za Ali-age Rizvanbegovića uVeljačkom polju uzgaja se riža i sade se masline.

Austro-Ugarska [uredi]

Nakon Berlinskoga kongresa Austro-Ugarska vojska pod vodstvom generala Jovanovića ušla je 2. kolovoza1878. u Ljubuški. U austro-ugarskoj upravi Ljubuški je doživio značajan gospodarski razvoj. Udareni su temeljivinarstvu i uzgoju duhana, izvršena je melioracija Ljubuškoga polja, sagrađene su ceste, mostovi, ustrojio sekatastar i podigle se upravne zgrade, crkve i samostan. Utemeljeno je i Hrvatsko kulturno društvo "Napredak".

Godine 1906. zabilježen je i štrajk u Duhanskoj stanici, kada su radnici tražili veće nadnice.

Dvije Jugoslavije i NDH [uredi]

Prvi svjetski rat nije donio dobra Ljubuškome, već glad, neimaštinu i bolesti. Nazadak se nastavio i u razdobljuKraljevine SHS, kada su mnogi Ljubušaci iseljavali u prekooceanske zemlje.

Na političkom polju intenzivira se rad Hrvatske seljačke stranke i njezina prvaka Stjepana Radića. U travnju1941. kada je ustrojena Nezavisna Država Hrvatska, Ljubuški je kao kotar pripao velikoj župi Hum. U samratu u Ljubuškom kotaru nije bilo puno žrtava. Međutim, početkom 1945. i na čuvenu Križnome putu nakonkraja II. svjetskoga rata stradali su mnogi civili iz ljubuškoga kraja, njih oko 2.000.

Razdoblje 1945. do 1990. vezano je za socijalistički i komunistički sustav FNRJ i SFRJ. Na političkom planugašena je svaka sloboda i nacionalna samostalnost. Mnogi Hrvati počeli su nakon 1960. odlaziti na tzv.privremeni rad u Njemačku, Austriju i druge europske zemlje.

Ipak, zahvaljujući dobrim dijelom kapitalu ljubuških iseljenika grad i općina počeli su se razvijati naindustrijskom i gospodarskom planu. Nikle su tvornice, elektrificirala su se i telefonizirala mnoga naselja,izgrađene su ceste, crkve, škole i groblja.

Od rata u BiH do sadašnjosti [uredi]

Godine 1990. u studenom su održani prvi poslijeratni višestranački izbori. Pobijedile su stranke hrvatskoganacionalnoga predznaka. Mir nije dugo trajao. Ratna prijetnja otpočela je 1. listopada 1991. kada su srpsko-crnogorske snage napalo hrvatsko selo Ravno. U travnju 1992. rat je stigao do Ljubuškoga. ZrakoplovstvoJNA bombardiralo je grad i druga naselja. Pale su prve civilne žrtve.

U Ljubuškom je bio osnovan i stožer Hrvatskih obrambenih snaga, vojske koja se borila za Hrvatsku sagranicom na rijeci Drini. Nakon ukidanja HOS-a, u Ljubuškom je bio stožer 4. HVO brigade "Stjepan Radić".U Domovinskom ratu u razdoblju 1991. – 1995. na bojištima Bosne i Hercegovine i Hrvatske živote je izgubilo

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 7/9

Slap Kravica

pedeset Ljubušaka.

Nakon mirovnih pregovora 1994. u Washingtonu i 1995. u Daytonu, Ljubuški je u okviru Federacije Bosne iHercegovine ušao u Zapadnohercegovačku županiju, zajedno sa Širokim Brijegom, Grudama i Posušjem.

Poznate osobe [uredi]

fra Gracijan Raspudić - prevoditelj Biblije (NZ) nahrvatski jezikStjepan Herceg KosačaAndrija Artuković, političar u NDHMirko Alilović, rukometašPetar Barbarić, sluga BožjiDenis Buntić, rukometašHamo Ibrulj, slikarMehmed-beg Kapetanović Ljubušak, političar ipjesnikBlaž Kraljević, zapovjednik HOS-a HerecegovineLucijan Kordić, pjesnikVeselko Koroman, književnikLuka Vukojević, jezikoslovac

Vlatko Majić, profesor i književnikBosiljko Mišetić, političardon Ivan Musić, vođa Hercegovačkog ustankaIzidor Papo, akademikAnte Paradžik, političarZvonimir Remeta, književnik

Jozo Milićević Galini, glazbenik i pjevač[2][3][4]

Petar Herceg Tonić, američki herojfra Lovro Šitović, književnikLjilja Vokić, političarka i profesoricaVjekoslav Vrančić, političar i pisacRadoslav Dodig, profesor i kulturni djelatnikBožo Skoko, publicist i sveučilišni profesorKrunoslav Jurčić, nogometni trener

Spomenici i znamenitosti [uredi]

Humačka ploča

Priroda [uredi]

Rijeka Trebižat duga je od svojega izvora u Peć-Mlinima do ušća

u Neretvu u Strugama 50 km. Ona je nastavak toka od Posušja(Tribistovo, kota 903), tako da je susrećemo pod devet imena:

Culuša - Ričina - Brina - Suvaja (Posušje) - Matica - Vrlika

(Imotski) - Tihaljina - Mlade - Trebižat (Ljubuški).

Tihaljinom se naziva riječni tok od izvora u Peći do Greblja na

Mladima (Veliki most). Odatle pa do Parila kraj Otoka zove se

Mlade, po narodnoj legendi da se pomlađuje iz izvora Klokun uKlobuku. Od Parila pa do Jegetine, gdje je ušće Vrioštice zove se

Prokop. Neki razlikuju dva toka: Stari prokop i Kanal ili Prokop.

Od Jegetine pa do ušća zove se Trebižat. U narodu se čuje

jednostavno Rika.

Rijeka Vrlika u Šajinovcu ponire. Međutim, izvor Tihaljine prima još neke druge vode uz one vrličke. U

Tihaljinu u Peć - Mlinima utječu i vode kroz umjetni tunel ispod brda Petnik, izgrađena 1946. Izvor rijeke

Tihaljine u zaseoku Peć - Mlini (Drinovci) slikovit je: voda kulja iz pećine podno crvenkastih vapnenačkihstijena (Cvitanjske stine) visokih 150 metara. Prostor Peći u obliku potkovice jedinstven je kraj. Niže od

izvora u Peći nekoć je radilo sedam mlinica i isto toliko stupa. Više je izvora na području Tihaljine:

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 8/9

Bartulovo vrilo, Jurića vrilo, Rašića vrilo, Modro oko, Nenač, te manjih potoka: Jakšenica, Nezdravica i

Dunaj. Više izvora Tihaljine je Ravlića pećina (zvana još i Kostrešova pećina, prema harambaši

Kostrešu), gdje su otkriveni tragovi boravka ljudi iz mlađega kamenoga doba.

Rijeka Mlade stvorila je na svojemu toku slap Koćušu u Veljacima. Nakon što iziđe iz ravnice riječna

matica nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini

od 30 metara. Ovaj slap nema većih oscilacija u količinama vode tijekom godine poput Kravice. U blizini

slapa su mlinovi i stupe, od kojih neki i danas rade.

U Vitini ispod brda Zelengore vrelo rijeke Vrioštice izbija podno vapnenačke litice. Voda Vrioštice bistraje i hladna (temperatura je stabilna 11 - 12 C). Protok vode varira od 0, 815 - 4,4 m/sec.

Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, 3 km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu

Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom

države kao prirodna rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 - 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod

slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla je trava, mahovina i

lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole. Nekada su uz slap bili aktivni mnogobrojni mlinovi i

stupe za valjanje sukna.

Za stvaranje slapa najzančajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se

stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako slapove (uz Trebižat takve slapove pravi i Pliva te

Krka). Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3).

Zanimljivo je reći da su poduzetnici Jelić i Srinčić 1905. predali zahtjev austro-ugarskoj vlasti da im se

ustupi slap Kravica za gradnju pogona za preradu pamuka i jute. Još su zanimljiva i vrela rijekeStudenčice, pritoka Trebižata.

Obrazovanje [uredi]

Kultura [uredi]

HKD Sveti Ante - Humac

KUD Herceg Stjepan - Ljubuški

HKUD Studenčica - Studenci

HKUD Radišići - Radišići

HKUD Sveti Marko - KlobukHKUD Sveti Ivan - Grab

Prijateljske veze [uredi]

Međimurska županijaKarlovačka županija

Šport [uredi]

HRK Izviđač

HŽRK Ljubuški

NK Bigeste

06. 05. 2013. Ljubuški - Wikipedija

hr.wikipedia.org/wiki/Ljubuški 9/9

[otkrij]

[otkrij]

NK Sloga Ljubuški

MNK Ljubuški

HAK Ljubuški

HKK Ljubuški

HOK LjubuškiKarate klub Ljubuški

Boksački klub Ljubuški

HNK Ljubuški (neaktivan)

Izvori [uredi]

1. ↑ Opći podaci o zapadnohercegovačkoj županiji (http://www.fzs.ba/kk8.htm). Pronađeno na: www.fzs.ba, 19.travnja 2009.

2. ↑ Ljubuški (http://ljubuski.net/3088-tuzna-objetnica-jozo-milicevic-galini) Tužna obljetnica - Jozo MilićevićGalini

3. ↑ HSP Ljubuški (http://hsp-ljubuski.com/110-humanost-za-druge-galini-zasluzuje) Humanost za druge, Galini tozaslužuje

4. ↑ Dvije tisuće Ljubušaka ispratilo Galinija na vječni počinak (http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=15217:dvije-tisuljubusaka-ispratilo-galinija-na-vje-poak&catid=73:ljubuski&Itemid=58)

Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima

1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine,

Sarajevo.

internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" -

http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf

Vanjske poveznice [uredi]

Službena stranica općine Ljubuški (http://www.ljubuski.ba)

Ljubuski.info (http://www.ljubuski.info)

Radio Ljubuški (http://www.radioljubuski.ba/)

Naseljena mjesta općine Ljubuški - popis 1991.

Upravna podjela Bosne i Hercegovine

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ljubuški&oldid=4060212"

Kategorije: Gradovi u BiH Ljubuški Zapadnohercegovačka županija

Datum zadnje promjene na ovoj stranici: 07:50, 13. travnja 2013.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjetise mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete korištenja za detalje.