Ljubo Ladan - Nasilje u teološkim časopisima

SVEUČILIŠTE U SPLITU

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

Poslijediplomski doktorski studij

Kršćanstvo i suvremena kultura

TEMA NASILJA U HRVATSKIM TEOLOŠKIM ČASOPISIMA

OD 1990. DO 2011. GODINE

Tekstovi o nasilju u teološkim časopisima Bogoslovska smotra, Crkva u

svijetu, Obnovljeni život, Nova prisutnost i Diakovensia od 1990.- 2011.

godine.

Ljubomir Ladan

Split, 2011.

2

UVOD

Ovaj je rad bibliografski prilog temi nasilja iz teološke perspektive.

Obuhvaća članke objavljene u teološkim časopisima u Hrvatskoj, kroz

dvadeset godina njezine neovisnosti, koji neposredno ili posredno govore o

nasilju ili nekom njegovu obliku. Kako je tema nasilja uistinu široka i kriteriji

po kojima su članci uvrštavani široki su te obuhvaćaju govor o nasilju od

samog fenomenološkog pristupa do pojedinih specifičnih oblika nasilja.

Časopisi koji su obrađeni jesu Bogoslovska smotra, Crkva u svijetu,

Diacovensia, i Nova prisutnost, kroz dvadeset godina izlaženja od 1990.

godine, odnosno od 1993. godine od kad izlazi časopis Diacovensia i 2003. od

kad izlazi časopis Nova prisutnost. Članci će biti navedeni po abecednom

redu prezimena autora.

Kako je rad ujedno prilog seminaru o fenomenu nasilja u „Kući mira“,

Rama-Šćit u prilog bibliografskim jedinicama donijet ću kratku analizu

tekstova.

Rad se sastoji od pet dijelova:

1. Rat i nasilje

2. Nasilje i obitelj

3. Ostali oblici nasilja

4. Statistički dodatak

5. Bibliografija radova abecednim redom

3

1. RAT I NASILJE

Više od pola ukupnog broja tekstova o nasilju unutar teoloških

časopisa tematizira rat i pojave nasilja vezane uz rat. Vremensko ograničenje

od posljednjih dvadeset godina, odnosno događaji koji su obilježili to

razdoblje, domovinski rat i poraće, jedan su od uzroka tolikog interesa. Drugi

razlog je drugi svjetski rat i pola stoljeća komunističkog režima. Ratovi,

totalitarizmi i njihove posljedice posebnosti su naše Crkve kao rijetko koje

druge.

Unutar govora o ratu moguće je izdvojiti posebno naglašene cjeline:

opći govor o ratu, totalitarizmi, te govor i briga o prognanicima, izbjeglicama

i raseljenicima.

Opći govor o ratu kao i govor o nasilju moguće je čitati iz perspektive

nekih paradoksalnih pojava suvremenog svijeta. Jedno od klasičnih

paradoksalnih mjesta suvremenog svijeta jest „kvazipacifizam“. Radi se o

jednom utopijskom, sanjarsko-ideološkom pacifizmu, pacifizmu pod svaku

cijenu, koji se pretvara u ideologiju.1 Iz udobnosti svojih naslonjača, daleko

od stvarnosti rata kvazipacifisti zagovaraju „mir u svijetu“ pod svaku cijenu,

izjednačavajući sve ratove. Ne videći pri tome da nanose nepravdu kako

pojedincima tako i cijelim narodima izjednačavajući osvajačke i obrambene

ratove.2 Izjednačavajući agresora i žrtvu. Nitko zdrav neće pravdati rat kao

takav, on je moralno zlo i s tim nedopustiv, no štititi sebe bilo kao pojedinac

bilo kao zajednica odnosno država neupitno je te je stoga moguće voditi

„dopušteni rat“.

Teorija pravednog rata izašla je iz religioznih krugova. Sv. Augustin i

sv. Toma dali su temelje na kojima se gradio kasniji razvoj. Iako se religije i

rat čine proturječnim spojem, R. Girard svojom će teorijom pokazati kako to i

nije tako doslovno. Ipak, gotovo sve su religije u svojoj biti usmjerene miru i

mirotvorstvu, iako ta ideja nije uvijek dovoljno vidljiva i djelotvorna.3 Osobito

1 Usp. I. KOPREK, Pacifizam i teorija pravednog rata. Povijesni razvoj i značenje „bellum iustum“ teorije, u: Bogoslovska smotra, 46 (1991) 5, 459. 2 Isto. 3 Usp. J. JUKIĆ, Rat i protiv rat u monoteističkim religijama, u: Obnovljeni život, 49 (1994) 3-4, 361.

4

je to vidljivo u židovstvu, kršćanstvu i islamu. Unatoč tome imamo svete

ratove, križarske ratove, džihad, vjerske i konfesionalne sukobe. Ratovi koje

autori obrađuju su križarski ratovi, balkanski ratovi, prvi i drugi svjetski rat, te

domovinski rat.

Žrtve ratova možemo najgrublje dijeliti na pojedince i narode. Žrtve

istaknutih pojedinca ili manjih skupina poput Stepinca, ili franjevaca nose u

sebi poseban simbolizam i poruke. Uz njih postoje ogromne mase takozvanih

„malih ljudi“ čija je žrtva nemjerljiva. Radi se o žrtvama koje mijenjaju

demografsku sliku što za sobom povlači dugoročne i složene demografske,

društvene i gospodarske posljedice.4 Iz niza političko-ideoloških i

neznanstvenih razloga izostala je znanstvena i objektivna analiza veličine i

strukture ukupnih demografskih gubitaka, što je bilo plodnim tlom za

svakovrsne manipulacije brojkama i stvaranje različitih stereotipa pa i mitova

o ljudskim žrtvama drugog svjetskog rata.5 Još se nismo riješili manipuliranja

brojevima žrtava dvaju svjetskih ratova, a izgleda već svjedočimo istom

problemu u primjeru domovinskog rata.

Posebnu kategoriju ovih velikih, narodnih žrtava čine masovne žrtve.

Ovo je drugi, ovdje spomenuti, apsurd suvremenog svijeta. Međunarodni

teološki časopis Concilium je 1993. godine jedan svoj broj posvetio ovom

fenomenu. Danas se, više nego ikad, može govoriti o eri apsurdne smrti, od

žrtava svjetskih ratova i totalitarnih režima, brojnih regionalnih sukoba,

umrlih od gladi i bolesti te prirodnih katastrofa.6 Svu okrutnost nasilja rata u

Hrvatskoj i Bosni i hercegovini Stipe Jurić će sagledati iz eshatološke

perspektive ujedno upozoravajući i ohrabrujući u svjetlu biblijske vjere.

Interdisciplinarno spajajući psihologiju sociologiju i teologiju Jasna

Ćurković ukazuje na probleme vezane uz posttraumatski stresni poremećaj od

kojih su glavni pamćenje traume, osjećaj krivnje i kriza identiteta.7 Kako bi se

spriječilo razvoj i širenje bolesti autorica naglašava važnost društvenog

djelovanja oboljelih te različite mogućnosti teologije odnosno Crkve da kroz

4 Usp. D. ŽIVIĆ, Problematika istraživanja demografskih gubitaka drugoga svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj, u: Diacovensia, 14 (2006) 1, 7. 5 D. ŽIVIĆ, nav. dj., 7. 6 A. MATELJAN, Pred apsurdom masovne smrti, u: Crkva u svijetu, 28 (1993) 4, 478. 7 Usp. J. ĆURKOVIĆ, Identitet hrvatskog veterana u tjesnacu krivnje i bolnog sjećanja. Interdisciplinarni pristup PTSP-u kao uvod u teološku raspravu, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 223.

5

osmišljavanje patnje i hagioterapiju praktično pristupi pomoći oboljelima od

PTSP i njihovim bližnjima.8

Totalitarizam. Treći je paradoks suvremenog svijeta moderna briga za

dostojanstvo čovjeka i života. XX. stoljeće uz veliku brigu za dostojanstvo

čovjeka i ljudska prava ujedno je vrijeme najvećih totalitarizama koji potpuno

depersonalizirajući osobu dokidajući joj svako dostojanstvo ujedno krše i

većinu ljudskih prava. Autori se slažu da su uzroci tih pojava sociopatski

poremećaji i depersonalizacija9 čovjeka te „uzdizanje idola nacije, rase i

stranke umjesto dostojanstva ljudske osobe“.10 Uzroci totalitarizama

dvadesetog stoljeća za svaki su specifični, u podlozi nacizma vide se

antiintelektualizam, dinamizam i mistika rase, u fašizmu je to apsolutna

dominacija države nad pojedincem, a komunizam obilježava grubi

materijalizam, antikršćanstvo i novo poganstvo.11 Totalitarizmi prošlog

stoljeća odnijeli su milijune žrtava, i nanijeli brojne druge štete narodima koji

su ih otrpjeli. Autori će o tome progovoriti recenzijama crnih knjiga

komunizma koje su se pojavile u Francuskoj i Hrvatskoj te knjigâ književnika

Eveliana Waugha koji piše o svom boravku među partizanima za vrijeme

drugog svjetskog rata.

Uz uzroke i posljedice totalitarizama, osobito komunizma važna tema

je i pad Berlinskog zida, čijoj je dvadesetoj obljetnici posvećen jedan broj

časopisa Bogoslovska smotra. Ono što je za svijet simbol kraja komunizma za

Hrvatsku je to početak stvarne borbe. S jedne strane to je bila svijetla

budućnost, a s druge crna sadašnjost. Kroz temu Berlinskog zida iz

perspektive dvadesetogodišnjeg odmaka u razmišljanja će biti uklopljeni i oni

problemi koji su se pojavili nakon komunizma. Problemi tranzicije,

privatizacije, korupcije te uloge Crkve u novim okolnostima, Schengenskoga

zida12 kao nove prepreka koju će Ivan Roglić nazvati Dvoziđe.13

8 Isto. 9 Usp. F ZENKO, Mounierov personalizam suočen s totalitarizmima XX. Stoljeća. Kritika predtotalitarnih situacija, Obnovljeni život, 51 (1996) 1/2, 63. 10 I. KOPREK, Filozofska kritika totalitarizma, Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 71. 11 Usp. B. DADIĆ, Filozofski temelji totalitarnih ideologija dvadesetog stoljeća u misli Hijacinta Boškovića, Obnovljeni život, 58 (2003) 1, 23. 12 Usp I. ROGIĆ, Pet tvrdnja o dvoziđu. Kratak osvrt na Hrvatske prilike 20 godina nakon rušenja Berlinskog zida, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 4, 703-719. 13 Isto.

6

Izbjeglice prognanici raseljenici treća su važna tema govora o ratnom

nasilju u teološkim časopisima. Otići s matičnih prostora u neke druge

prostore vlastite domovine ili neke druge i treće zemlje, otići pod izravnom

djelovanjem rata ili djelovanjem nekih drugih nasilnih mehanizama čini

razliku u pojmovima prognanika izbjeglice i raseljenika. Izrazito krvava

povijest ovih prostora može se ispričati riječima unesrećenika ovoga tipa.

Progone i raseljavanja i iseljavanja možemo povijesno pratiti od IX. stoljeća i

arapske dominacije mediteranom14 do današnjeg hrvatskog iseljeništva, od

Austrije do Australije. Agresivni rat s tendencijama etničkog čišćenja mogu

svom korijenu imati shvaćanja povijesti kao prostora u čemu Damir Zorić vidi

uzrok agresije Srbije na Hrvatsku15, ali i ostalih ratova koje je vodila Srbija na

ovim prostorima. Shvaćanje vlastite povijesti kao vlastitoga prostora nužno

vodi u osvajanje, genocid, etničko čišćenje i protjerivanje svih koji ne

pripadaju takvoj koncepciji.16

Veliki broj izbjeglica dao je i određena usmjerenja u razvoju

međunarodnog pravnog instrumentarija. Međunarodno pravo izbjeglica

razvilo se u zasebnu granu međunarodnog prava, obuhvaćajući istodobno i

odredbe humanitarnog prava i odredbe o ljudskim pravima.17

Teološki gledano posebna briga vezana je baš uz ove kategorije ljudi.

Dok je Crkva zajednica po svojoj definiciji i kao takva okupljanja, skupljena,

izbjeglice i prognanici su rasuti, rasuta zajednica, rasuta Crkva18 i kao takva

iznimno ranjiva. Okupiti tu zajednicu, evangelizirati ju i posebna je zadaća

Crkve. Još jedan specifikum koji se javlja jesu svećenici prognanici skupa sa

svojom prognanom Crkvom što u svom radu obrađuje Krešimir Bulić.19

Dijasporu čine ljudi koji su napustili svoj dom najčešće zbog

ekonomskih (ne)prilika te žive i rade u inozemstvu. Hrvatski narod ima tu

nesreću, ili u najboljem slučaju sreću u nesreći, da je ta dijaspora poprilično

14 Usp. F. ŠANJEK, Hrvati prognanici i izbjeglice kroz povijest, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 346 15 Usp. D. ZORIĆ, Povijest kao prostor. Genocid i migracije naroda, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 414-419. 16 D. ZORIĆ, nav. dj., 414. 17 Z. ŠEPAROVIĆ, Međunarodno pravo o izbjeglicama, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 385. 18 Usp. F. JURAK, Pastoral izbjeglica i prognanika, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 404 19 Usp. K. BULIĆ, Svećenici prognanici i njihov rad s izbjeglicama, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 428-431.

7

velika i još uvijek snažno vezana uz domovinu. Tijekom rata oni su svojim

novcem pomagali obranu zemlje, a ujedno pomagali u zbrinjavanju novih

izbjeglica.

Uz ove nesagledive probleme i nesreće navezan je i problem duhovnih

traume posljedica istih što je u svom radu prikazao Tomislav Ivančić.20

20 T. IVANČIĆ, Duhovne traume izbjeglih i prognanih osoba, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 420-427.

8

2. NASILJE I OBITELJ

Podnaslov nasilje i obitelj uz tekstove specifično vezane za obiteljsko

nasilje obuhvaća i radove o pobačaju i eutanaziji. Nasilje u školama,

poduzećima, vjerskim zajednicama, dugoročno je opasnije i razornije od

eskalacija nasilja u ratovima. Obitelj kao osnovna jedinica društva bitan je

čimbenik generiranja mira, ali i nasilja u društvu. Izvore nemira u obitelji

možemo tražiti u potiskivanju srdžbe, pogrešnom poimanju braka i obitelji,

vjerska neslaganja, te neostvarenost osnovnih životnih potreba.21

Na tom tragu su i neka sociološka istraživanja koja u

međugeneracijskom jazu ne vide nešto načelno negativno već prigodu za

zrelo i odgovorno rješavanje sukoba te podizanje kvalitete obiteljskog života

na višu razinu.22

Ovdje se otvara pitanje mogu li nasilje i ljubav koegzstirati?

Nespojivost ljubavi i nasilja mit je koji zahtjeva demitologiziranje.23 Ova

činjenica izlazi iz istraživanja Franjevačkog instituta za kulturu mira iz 2005.

godine i pokazuje kako taj mit podržava većina, bez statistički značajnijih

razlika. Unatoč tome brojna istraživanja pokazuju kako u partnerskom odnosu

mogu supostojati nasilje i ljubav te da partneri u tumačenju toga paradoksa

koriste kulturalne i kršćanske sadržaje osobito paradoks križa.

Pobačaj kao nasilje nad nerođenim djetetom jedna je od tema koje

okupiraju teologiju. Crkva kroz svu povijest štiti ljudski život te osuđuje

namjerno prekinutu trudnoću od prvih stoljeća. Didache iz II. stoljeća, spisi

Klementa Aleksandrijskog i Tertulijana prvi su pisani dokumenti koji

izrijekom brane pobačaj, upotrebu abortivnih sredstava i čedomorstvo.24

Iako su se promijenile okolnosti, način govora i uvjeti, život je ono što

Crkva štiti kako u svojim počecima tako i danas. Bioetika kao prostor susreta

biologije i morala danas vodi bitke za taj plemenit cilj. Upozoravajući na 21 B. VULETA, Izvori mira i nemira u obitelji. Ophođenje u konfliktnim situacijama, u: Obnovljeni život, 55 (2000) 3, 399-416. 22 Usp. K. KORAČEVIĆ, Dinamika suživota mladih i starih u obitelji, u: Obnovljeni život, 50 (1995) 6, 559. 23 J. R. ANIĆ, Demitologizacija nespojivosti ljubavi i nasilja u obiteljskom kontekstu: teološki pristup, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 193. 24 Usp. V. POZAIĆ, Vrednota života u nauku Katoličke crkve, u: Obnovljeni život, 56 (2001) 2, 202.

9

statistiku, koja je uistinu strašna o do 50 milijuna pobačaja godišnje,25

apelirajući na zakonodavstvo da svojim instrumentarijem zaštite nerođeni

život, te ulazeći u raspravu o spolnom i seksualnom odgoju i pedagoškim

metodama teolozi pokušavaju razviti svijest o pobačaju te posljedicama i

štetama koje on proizvodi

Eutanazija, kao i pobačaj, tražeći svoju legalizaciju afirmiraju „kulturu

smrti“. Povijest, definicije i razvoj eutanazije te istraživanje na

reprezentativnom uzorku populacije o pitanju da li je loše stanje organizma

dovoljan razlog za eutanaziju osoba s invaliditetom znanstveno opovrgavajući

tu tezu donosi Marko Marinić u svom članku.

Napadajući glavni argument koji koriste zagovaratelji eutanazije:

dostojanstvo osobe Valentin Pozaić drži da se ozakonjenjem narušava

ravnopravnost, a time i dostojanstvo svih ljudi.26 Autor donosi i rješenje

pitanja dostojanstvene smrti koje vidi u hospicijima i palijativnoj skrbi za

umiruće.27 Nepostojanje mreže hospicija i organizirane palijativne skrbi veliki

je problem u Hrvatskoj. Ideal hospicija je očuvati najveću moguću kvalitetu

života do posljednjeg časa.28

U sklopu govora o pobačaju i eutanaziji treba spomenuti i četvrti

paradoks suvremenog svijeta, a to je moderna briga za žrtve. Osim potpuno

apsurdne situacije: izrazite brige za žrtve u XX. stoljeću s jedne strane, i

milijunâ žrtava tog istog stoljeća s druge strane postoji još jedan apsurd ovog

fenomena: pomućeni pojam žrtve. Suvremena dilema nije treba li pomoći i

zaštititi žrtvu ili ne, suvremena dilema je tko je prava žrtva? R. Girard

predstavlja dilemu suvremenog čovjeka u situaciji trudnice odnosno pobačaja,

da li je žrtva dijete ili žena, ona štiti svoje tijelo, svoju karijeru, a dijete treba

zaštitu života.29 Dok je briga za žrtve eminentno tekovina judeo-kršćanske

tradicije, Sotona, kako kaže Girard, modernom brigom za žrtve odnosno

iskrivljavanjem pojma žrtve pokušava kršćanstvo pobijediti oružjem

25 Usp. A. S. BURNSIDE, Savjest opterećena pobačajem. Liječenje krivnje u slučaju pobačaja sakramentalnim odrješenjem, u: Obnovljeni život, 57 (2002) 1, 75 26 Usp. V. POZAIĆ, Eutanazija pred zakonom, u: Obnovljeni život, 53 (1998) 4, 437. 27 Isto. 28 V. POZAIĆ, Hospicij promiče kulturu života, u: Obnovljeni život, 48 (1993) 5, 459 29 Usp. R. GIRARD, Promatrah Sotonu kako poput munje pade, AGM, Zagreb 2004., 199-211.

10

svojstvenim kršćanstvu.30 Iz ove je perspektive moguće razumjeti kako je

jedan od glavnih prigovora kršćanstvu upravo nedovoljna briga za žrtve, iako

briga za žrtve proizlazi iz kršćanstva. Žrtve koje je proizvela Crkva, bilo

svjesnim djelovanjem bilo propustom bit će prenaglašavane.

30 Isto.

11

3. OSTALI OBLICI NASILJA

Kako uz ratno nasilje i obiteljskog nasilja postoji više različitih oblika

nasilja i različitih pristupa nasilju koji su po svojoj zastupljenosti kvantitativno

manji formirao sam cjelinu ostali oblici nasilja u kojem ćemo svaki od

pojedinih pristupa i oblika nasilja ukratko predstaviti. Kriterij kojim sam

napravio redoslijed je broj objavljenih tekstova.

Teologija i nasilje. Teološki promatrajući stvarnost nasilja autori

pokušavaju naći odnose nasilja i kršćanstva. Od Kristova primjera do danas.

Nigdje Krist ne pretpostavlja pasivnost pred nasiljem nego precizni odgovor

dobra na nasilje.31 U teoriji to dobro zvuči, u praksi skoro pa nikako, i

kršćanstvo je toga svjesno. Nasilje kao općeljudsko iskustvo svjedoči i Biblija

osobito Stari zavjet. U svjetlu optike R. Girarda A. Schneider obradit će temu

otkupljenja i nasilja primijenivši teoriju žrtvenog jarca na Slugu patnika i na

Novi zavjet.32

Na praktičnom planu suvremenu teologiju muče brojne stvari koje

uključuju u sebe i nasilje. Nasilje novog ateizma, koji se služi svim dostupnim

sredstvima skrivajući istinu i vodeći otvoreni rat protiv religije, osobito

kršćanstva. Svaki vjernik potencijalni je terorist, parola je u pozadini tog rata.

Pozivanje na znanost i proglašavanje vjernika glupima, sklonima

fundamentalizmu i nasilju svakodnevna je pojava. Marginaliziranje i

diskriminacija na vjerskoj osnovi pojave su koje vjerujem da smo i svi mi

osjetili ili svjedočili i u društvu koje je statistički većinski katoličko.

Drugi problem suvremene teologije koji nosi brojne oznake nasilja, a u

jednom svom segmentu je obrađen jesu sekte. Zajednička je spoznaja da neke

religiozne organizacije (sekte) pridonose destabilizaciji društva, pojačanom

kriminalu i narkomaniji te promjeni kulturnog obrasca i mišljenja, političkoj

destabilizaciji društva i države, zlostavljanju djece i obitelji.33 Na osnovi ovih

problema, saznajemo, u Ruskoj Federaciji zabranjen je rad sekti Aum

31 A. VUČKOVIĆ, Nasilje, u: Crkva u svijetu, 37 (2002) 4, 384 32 Usp. A. SCHNEIDER, Nasilje i otkupljenje, u: Obnovljeni život, 49 1994) 2, 193-205. 33 Z. MILOŠEVIĆ, Nova politika Rusije i nekih europskih država prema vjerskim sektama, u: Crkva u svijetu, 43 (2008) 1, 160.

12

Shinrikyo, a u gradu Moskvi djelatnost Jehovinih svjedoka.34 Francuzi su

zabranili Red sunčeva hrama i Scijentističku crkvu, dok Italija prati i

kontrolira rad okultnih religioznih organizacija.35

Seksualno nasilje. Seksualno nasilje sagledano je iz više točki. S

pravnog aspekta sagledana je problematika kažnjivih djela klerika protiv šeste

Božje zapovijedi. Podjela kažnjivih djela, predviđene kazne i preporuke.

Poseban osvrt Šalković će posvetiti problemu pedofilije36 u Crkvi, kao i B.

Vidović promatrajući problem pedofilije u društvu te odnos s problemom

pedofilije u katoličkoj Crkvi bez tendencije da ispriča, umanji ili zanemari

odgovornost Crkve za skandale koji su se dogodili.37

Etički osvrt na sasvim specifične oblike seksualnog nasilja u dva

članka donosi Š. Bilokapić. Dvojbe oko „hitne kontracepcije“ i prevencije

trudnoće nakon spolnog nasilja te kemijske kastracije donosi vrlo pregledno i

uz iscrpnu argumentaciju s teološko moralnog stajališta.38 S jednim od oblika

spolne diskriminacije fenomenom kojeg nazivaju Stakleni strop u svom tekstu

upoznaje nas A. Jergovski. Stakleni strop je specifičan oblik diskriminacije

koji se odnosi samo na žene. On je gornja granica do koje je ženi omogućeno

napredovanje te kako bi premostila tu prepreku žena treba puno više truda i

vremena nego li muškarac.39

Filozofija i nasilje. Filozofski osvrt na nasilje najupečatljivije je

izražen analizom govora moderne i postmoderne. Došli smo do zaključka da

su moderna i postmoderna same po sebi nasilne.40 Genealoškom analizom

govora dolazimo do zaključka da oba govora kulminiraju u heterotopiji

zatvorskih kampova u Auschwitzu i Guantanamu.41 Obećanje napretka je

razočaralo.42 Napredak s početka stoljeća, koji je obećavao na kraju istog

34 Usp. Isto. 35 Isto. 36 Usp. J. ŠALKOVIĆ, Kažnjiva djela klerika protiv šeste božje zapovijedi (kan. 1395), u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 247-273. 37 B. VIDOVIĆ, Pedofilija i Crkva, u: Crkva u svijetu, 45 (2010.) 2, 139-142. 38 Š. BILOKAPIĆ, Etički vidovi kemijske kastracije, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 3, 333-354; i ISTI, „Hitna kontracepcija“ i prevencija trudnoće nakon spolnog nasilja, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 169-192. 39 A. JERGOVSKI, Stakleni strop. Granice u napredovanju žena na radnom mjestu, Obnovljeni život, 65. (2010) 3, 403. 40 B. GUNJEVIĆ, O nasilju i teroru malih i velikih pripovijesti, u: Nova prisutnost, 5 (2007) 2, 227. 41 Isto. 42 Isto.

13

pretvorio se u odnos prema žrtvama i zločincima.43 Suvremeno doba u bitnom

je obilježeno nasiljem. Osigurati ono specifično humano nasuprot prisili i

strasti pokušava i filozofija susreta ili filozofija dijaloga. Realistička filozofija

pokušava odvojiti politiku i etiku što je jednostran i nepotpun pogled u

stvarnosti neizvediv kao na međunarodnom tako i na unutardržavnom

političkom nivou.44

Mediji i nasilje. Svijest velike važnosti medija u njihova utjecaja na

pojedinca i društvo prožima promišljanja o nasilju vezanom uz medije.

Svakako najutjecajniji medij je televizija. Ona je medij koji od kojega se

doznaje najveći broj informacija, medij koji snažno utječe na vrednovanje i

razumijevanje svijeta.45 Svako medijsko prezentiranje nasilja nije tek puko

preslikavanje nasilja koje u životu susrećemo već nasilje koje se prikazuje

dobiva nove funkcije i nova značenja.46 U svjetlu ove spoznaje pogled na

nasilje u medijima daje jedne sasvim posebne implikacije. Problem je tim veći

što je neosporan trend uredničkog uvrštavanja negativnih i loših događaja kao

osnovnih vijesti. Etička pitanja koja takav medijski pristup otvara su brojna

odgovornost medija, demokratičnosti istih i poštivanje ljudskih prava.47

Trendovi koji se mogu uočiti dovode hrvatske medije u svojevrsnu krizu

identiteta u kojoj svi nalikuju jedni na druge.48 Granice morala i nemorala na

tv svojim će radom pokušati odrediti Valentin Pozaić.49

Govor o agresiji kod mladih autori direktno ili indirektno vežu s

ulogom medija pa sam tri članka o agresiji dodao u skupinu članaka o

medijima i nasilju. Agresija - riječ koja se toliko rabi da je izgubila nijanse

dok je konotacija ostala, prijeti opasnost da na pitanje što agresivnost

upadnemo u nabrajanje bez kraja.50 Ako je agresivnost sve, onda ništa više

nije agresivnost.51 Jasno je kako je agresivnost među ljudima u porastu a

43 Usp. A. VUČKOVIĆ, Muke s pamćenjem, Crkva u svijetu, 36 (2001) 1, 4. 44 Usp. D. MLADIĆ, Klasična realistička teorija međunarodnih odnosa i etika, u: Obnovljeni život, 66 (2011) 2, 173. 45 J. VALKOVIĆ, Oblici i utjecaji televizijskog nasilja, u: Nova prisutnost, 8 (2010) 1, 67. 46 Isto. 47 J. BURIĆ, Masovni mediji kao subjekti manipulacije. Etičke vrijednosti nasuprot „trendovskoj tržišnoj kulturi“ manipuliranja nasiljem, nesrećama i zločinima, u: Obnovljeni život, 64 (2009) 4, 531. 48 Usp. Isto. 49 Usp. V. POZAIĆ, Granice morala i nemorala na TV, u: Obnovljeni život, 47 (1992) 6, 557. 50 Usp. M. SZENMARTONI, Agresivnost i njezini odrazi u odgoju, 46 (1991) 6, 627. 51 Isto.

14

osobito je to vidljivo na mlađoj populaciji. Populacija posebna pogođena

porastom agresivnosti su školska djeca, osobito srednjoškolci. Istražujući

problem Mijo Nikić određuje vezu kvocijenta inteligencije i kriminalnog

ponašanja, emotivnu nestabilnost te utjecaj medija na kriminalno ponašanje

mladih,52 donoseći na kraju analize prijedloge sprječavanja i prevencije

konfliktnog ponašanja. Rad s agresivnim nasilnicima u srednjoškolskim

ustanovama zahtjeva poseban program. Uključivanje roditelja, nastavnika i

razredne zajednice od presudne je važnosti za uvid u agresivno ponašanje,

uočavanje uzroka i rješavanje problema.

52 Usp. M. NIKIĆ, Psihološki vidik mladenačke delikvencije, u: Obnovljeni život, 54 (1999) 1, 79.

15

4. STATISTIČKI OSVRT

Analiza je napravljena na pet časopisa kroz dvadeset godišta.

Ukupno je uvršteno 114 tekstova.

70 tekstova za svoju temu ima rat i ratna nasilja što je 61% ukupnog

broja. 18 tekstova tematizira nasilje povezano s obitelji što je 15% svih

tekstova.

Ostalih 26% tekstova podijeljeno je na pet podskupina od kojih je

najveća teologija i nasilje sa 15 tekstova ili 13% ukupnog broja.

Broj objavljenih tekstova po časopisima: Obnovljeni život 43 teksta,

Crkva u svijetu 34, Bogoslovska smotra 26, Nova prisutnost i Diacovensia po

5.

Autori s najvećim brojem tekstova: Pozaić Valentin 7 tekstova, Koprek

Ivan i Vučković Ante po 4, te Baloban Stjepan, Mijo Nikić i Tonči Matulić sa

po 3 teksta.

16

5. BIBLIOGRAFIJA TEKSTOVA

1. Nediljko Ante ANČIĆ, Tranzicijski stradalnici, Crkva u svijetu, 37 (2002)

2, 115-118.

2. Jadranka Rebeka ANIĆ, Demitologizacija nespojivosti ljubavi i nasilja u

obiteljskom kontekstu: teološki pristup, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 193-

217.

3. Mato ARTUKOVIĆ, MARIN SRAKIĆ, Zabrana školskog vjeronauka u

doba komunizma. Kratki prikaz na temelju povijesnih izvora s posebnim

osvrtom na Republiku Hrvatsku i na područje Đakovačke i Srijemske

biskupije, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2000., str. 107., u:

Diacovensia, 8 (2000) 1, 221-227.

4. Antun BAČIĆ, Određivanje nastanka smrti, transplantacija organa, u:

Crkva u svijetu, 33 (1998) 1, 53-61.

5. Josip BALOBAN, Pozicija i uloga Crkve u srednjoj i istočnoj Europi 20

godina nakon urušavanja komunističkog sustava, u: Bogoslovska smotra, 79

(2009) 4, 739-753.

6. Stjepan BALOBAN - Gordan ČRPIĆ, Spolnost – odnos prema seksualnom

ponašanju, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000) 2, 395-419.

7. Stjepan BALOBAN - Gordan ČRPIĆ, Pobačaj i mentalitet u društvu, u:

Bogoslovska smotra, 68 (1998) 4, 641-654.

8. Stjepan BALOBAN, Zauzimanje katoličke Crkve u Hrvata za stradanja

konkretnog čovjeka u ratu, u: Crkva u svijetu, 28 (1993) 1, 54-62.

9. Vesna BILIĆ, Agresivnost mladih i mogućnost pomoći, u: Obnovljeni život,

54 (1999) 1, 69-77.

17

10. Šimun BILOKAPIĆ, Etički vidovi kemijske kastracije, u: Crkva u svijetu,

45 (2010) 3, 333-354

11. Šimun BILOKAPIĆ, „Hitna kontracepcija“ i prevencija trudnoće nakon

spolnog nasilja, u: Crkva u svijetu, 45 (2010) 2, 169-192.

12. Marijan BIŠKUP, Samoubojstvo u prosudbi kršćanske etike, u:

Bogoslovska smotra, 71 (2001) 4, 529-552.

13. Nikola BIŽACA, Solidarnost sa žrtvama, u: Crkva u svijetu, 36 (2001) 3,

275-279.

14. Ivan J. BOŠKOVIĆ, Omladinska događanja u splitu uoči prvoga svjetskog

rata i anti-klerikalno djelovanje Mateja Košćine, u: Crkva u svijetu, 42 (2007)

2, 346-374.

15. Rudolf BRAJČIĆ, Donum Vitae – Dar Života, u: Obnovljeni život, 56

(2001) 2, 243-252.

16. Krešimir BULIĆ, Svećenici prognanici i njihov rad s izbjeglicama, u:

Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 428-431.

17. Jasna BURIĆ, Masovni mediji kao subjekti manipulacije. Etičke

vrijednosti nasuprot „trendovskoj tržišnoj kulturi“ manipuliranja nasiljem,

nesrećama i zločinima, u: Obnovljeni život, 64 (2009) 4, 531-544.

18. Anthony Stephen BURNSIDE, Savjest opterećena pobačajem. Liječenje

krivnje u slučaju pobačaja sakramentalnim odrješenjem, u: Obnovljeni život,

57 (2002) 1, 75-89.

19. Ivan CIFRIĆ, Kultura zidova – prošlost ili kontinuitet. Dolje zid! Živio

zid! – 20 godina poslije, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 4, 721-738.

18

20. Andrija CRNKOVIĆ, Obavještajni rad u doba nesagorivog nemira, u:

Crkva u svijetu, 44 (2009) 3, 372-380.

21. Jasna ĆURKOVIĆ, Identitet hrvatskog veterana u tjesnacu krivnje i

bolnog sjećanja. Interdisciplinarni pristup PTSP-u kao uvod u teološku

raspravu, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 223-245.

22. Borislav DADIĆ, Filozofski temelji totalitarnih ideologija dvadesetog

stoljeća u misli Hijacinta Boškovića, Obnovljeni život, 58 (2003) 1, 23-33.

23. Anđelko DOMAZET, Teologija mira, Crkva u svijetu, 38 (2003) 1, 3-6.

24. Marko P. ĐURIĆ, Od vjerske tolerancije do uzajamne suradnje, Crkva u

svijetu, 33 (1998) 4, 373-388.

25. Roger kardinal ETCHEGARAY, Što Crkva kaže o miru i što čini za mir,

Crkva u svijetu, 29 (1994) 1, 57-63.

26. Nada GOSIĆ, Tonči Matulić, „Bioetika“, Glas koncila, Zagreb 2001., u:

947-950.

27. Grgo GRBEŠIĆ, Progoni kršćana napose u Dioklecijanovo doba, u

Diacovensia, 15 (2007) 1, 21-42.

28. Josip GROŠIĆ, Pomoć hrvatske dijaspore Hrvatskoj putem Crkve, u:


29. Vladimir GRUDEN, Mir i suživot u okvirima Crkve, u: Bogoslovska

smotra, 63 (1993) 3-4, 392-403.

30. Boris GUNJEVIĆ, O nasilju i teroru malih i velikih pripovijesti, u: Nova

prisutnost, 5 (2007) 2, 227-244.

19

31. Stjepan HERCEG, Briga Crkve za Hrvate izbjeglice u Europi, u:


32. Tomislav IVANČIĆ, Duhovne traume izbjeglih i prognanih osoba, u:


33. Antonija JERGOVSKI, Stakleni strop. Granice u napredovanju žena na

radnom mjestu, Obnovljeni život, 65. (2010) 3, 403-412.

34. Ana Marija JOSIPOVIĆ – Elizabeta NAJMAN HIŽMAN – Zdravka

LEUTAR, Nasilje nad osobama s intelektualnim poteškoćama, Nova

prisutnost, 4 (2008) 3, 353-372.

35. Jakov JUKIĆ, Rat i protiv rat u monoteističkim religijama, u: Obnovljeni

život, 49 (1994) 3-4, 361-384.

36. Franjo JURAK, Pastoral izbjeglica i prognanika, u: Bogoslovska smotra,

63 (1993) 3-4, 404-405.

37. Stipe JURIĆ, Surovo razaranje hrvatskih zemalja u svjetlu eshatološkog

procesa uništenja zemlje, u: Obnovljeni život, 48 (1993) 5, 413-437.

38. Ante KADIĆ, Evelin Waugh o „Titovim partizanima“, u: Crkva u svijetu,

29 (1994) 3, 304-316.

39. Ante KADIĆ, Evelin Waugh o „Titovim partizanima“ (II:), u: Crkva u

svijetu, 29 (1994) 4, 440-452.

40. Križo KATANIĆ, Psihološki i psihijatrijski problemi izbjeglih i

prognanih, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 382-384.

20

41. Ivan KOPREK, Filozofska kritika totalitarizma, u: Obnovljeni život, 51

(1996) 1-2, 71-82.

43. Ivan KOPREK, Moć moći. Nekoliko misli o biti i smislu moći, u:

Obnovljeni život, 49 (1994) 1, 69-78.

44. Ivan KOPREK, Novi ateizam – hir, prezir mržnja, u: Obnovljeni život, 64

(2009) 2, 147-148.

45. Ivan KOPREK, Pacifizam i teorija pravednog rata. Povijesni razvoj i

značenje „bellum iustum“ teorije, u: Bogoslovska smotra, 46 (1991) 5, 459-

472.

46. Karlo KORAČEVIĆ, Dinamika suživota mladih i starih u obitelji, u:


47. Ivan KORDIĆ, Demokracija, ideologija i religija, u: Obnovljeni život, 49

(1994) 3-4, 259-280.

48. Jure KRIŠTO, Neki povijesni izvori totalitarizama XX. stoljeća, u:

Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 5-14.

49. Hrvoje LASIĆ, Uzroci i posljedice rata – kako ih otkloniti?, u: Obnovljeni

život, 50 (1995) 5, 525-532.

50. Ivan MACAN, Filozofska analiza totalitarizma, u: Obnovljeni život, 51

(1996) 1-2, 35-47.

51. Špiro MARASOVIĆ, Pojam mira u socijalnim dokumentima Crkve, u:

Crkva u svijetu, 39 (2004) 3, 335-361.

52. Željko MARDEŠIĆ, Političke religije i novo mirotvorstvo, u: Crkva u

svijetu, 33 (1998) 4, 408-415.

21

53. Željko MARDEŠIĆ, Mirotvorstvo, rat i religije, u: Crkva u svijetu, 36

(2001) 4, 385-388.

54. Marko MARINIĆ, Loše stanje organizma kao „dovoljan“ argument za

eutanaziju osoba s invaliditetom, u: Obnovljeni život, 62 (2007) 2, 131-149.

55. Ivan MARKEŠIĆ, Jesu li rat i religije dvije odvojene društvene

zbiljnosti?, u: Nova prisutnost, 6 (2008) 2, 185-202.

56. Mirko J. MATAUŠIĆ, Masmediji i obitelj, u: Obnovljeni život, 47 (2002)

6, 542-556.

57. Ate MATELJAN, Crna knjiga o grozovitostima komunističke vladavine u

hrvatskoj, u: Crkva u svijetu, 35 (2000) 1, 112-129.

58. Ante MATELJAN, Pred apsurdom masovne smrti, u: Crkva u svijetu, 28

(1993) 4, 478-484.

59. Tonči MATULIĆ, Solidarne dimenzije bioetičkih izazova u hrvatskom

društvu, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005) 4, 1045-1075.

60. Tonči MATULIĆ, Bioetika i genetika: medicinska praksa između

eugenike i jatrogene bolesti, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005) 1, 185-210.

61. Tonči MATULIĆ, Ljudski život – ugrožena vrednota, u: Bogoslovska

smotra, 71 (2001) 2-3, 415-440.

62. Milan MESIĆ, Raseljena Hrvatska – svjetski okvir, vrste raseljenika i

njihovi pogledi na povratak, u: Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 358-374.

63. Dino MILINOVIĆ, Zla kob stoljeća. O komunizmu, nacizmu i

jedinstvenosti Shoe, Crkva u svijetu, 34 (1999). 1, 121-126.

22

64. Zoran MILOŠEVIĆ, Nova politika Rusije i nekih europskih država prema

vjerskim sektama, u: Crkva u svijetu, 43 (2008) 1, 160-174.

65. Anto MRŠIĆ, Međureligijski dijalog – prinos općoj kulturi dijaloga, u:

Obnovljeni život, 57 (2002), 453-465.

66. Damir MLADIĆ, Klasična realistička teorija međunarodnih odnosa i etika,

u: Obnovljeni život, 66 (2011) 2, 173-186.

67. Ljiljana MOKROVIĆ, Evangelizacija Indijanaca i pitanje Drugoga, u:


68. Nazif efendija GARIB-MUDERIS, Abortus u Islamu, u: Obnovljeni život,

61 (2006) 2, 243-247.

69. Mijo NIKIĆ, Psihološka analiza totalitarizama. Psihologija propagande u

službi totalitarnog režima, u: Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 49-62.

70. Mijo NIKIĆ, Psihološki vidik mladenačke delikvencije, u: Obnovljeni

život, 54 (1999) 1, 79-92.

71. Mijo NIKIĆ, Samoubojstvo. Psihodinamika, prevencija i moralno

vrednovanje, u: Obnovljeni život, 54 (1999) 1, 79-92.

72. Davorin PETERLIN, Propovjednik o prolaznosti rata i mira (Propovjednik

3, 1-8), u: Crkva u svijetu, 36 (2001) 3, 332-336.

73. Valentin POZAIĆ, Biblijsko – moralni pogled na djecu stradalnike, u:


74. Valentin POZAIĆ, Odgovornost u vrtlogu rata. Primjer genocid –

silovanje, u: Obnovljeni život, 48 (1993) 3-4, 287-307.

23

75. Valentin POZAIĆ, Eutanazija pred zakonom, u: Obnovljeni život, 53

(1998) 4, 437-446.

76. Valentin POZAIĆ, Granice morala i nemorala na TV, u: Obnovljeni život,

47 (1992) 6, 557-569.

77. Valentin POZAIĆ, Korupcija o nama - mi o korupciji, u: Obnovljeni život,

62 (2007) 2, 229-235.

78. Valentin POZAIĆ, Hospicij promiče kulturu života, u: Obnovljeni život,

48 (1993) 5, 459-476.

79. Valentin POZAIĆ, Vrednota života u nauku Katoličke crkve, u:


80. Frano PRCELA, Balkanski ratovi, u: Crkva u svijetu, 33 (1998) 4, 416-

437.

81. Frano PRCELA, Pjesma za Bosnu. Joseph Brodsky, u: Crkva u svijetu, 29

(1994) 1, 74-76.

82. Frano PRCELA, Religije, rat i dijalog, , u: Crkva u svijetu, 39 (2004) 4,

553-573.

83. Stjepan RADIĆ, Hannah Arendt. O zlu, u: Diacovensia, 14 (2006) 1, 169-

174.

84. Ružica RAZUM, Crkva i teologija nakon pada „zidova“, u: Bogoslovska

smotra, 79 (2009) 4, 679-683.

85. Adalbert REBIĆ, Povratak prognanika u njihov zavičaj i uloga Crkve, u:


24

86. Ivica RELKOVIĆ, 113 dana tamnice, u Obnovljeni život, 47 (1992) 3-4,

359-371.

87. Helmut RENÖCKL, Susret i sukob. Etički ishodi dijaloške filozofije kod

Bubera i Grisebacha, Diacovensia, 1 (1993) 1, 45-61.

88. Ivan ROGIĆ, Pet tvrdnja o dvoziđu. Kratak osvrt na Hrvatske prilike 20

godina nakon rušenja Berlinskog zida, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 4,

703-719.

89. Alfred SCHNEIDER, Nasilje i otkupljenje, u: Obnovljeni život, 49 (1994)

2, 193-205.

90. Nikola STANKOVIĆ, Pojmovnik antitotalitarnih enciklika iz 1937, u:

Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 121-136.

91. Vladimir STANKOVIĆ, Caritas u zbrinjavanju prognanika i izbjeglica, u:


92. Mihaly SZENMARTONI, Agresivnost i njezini odrazi u odgoju, u:


93. Josip ŠALKOVIĆ, Kažnjiva djela klerika protiv šeste božje zapovijedi

(kan. 1395), u: Bogoslovska smotra, 79 (2009) 2, 247-273.

94. Franjo ŠANJEK, Hrvati prognanici i izbjeglice kroz povijest, u:


95. Ivan ŠARČEVIĆ, Totalitarizam, teologija i simboli. Sakralizirana politika

i nacionalizirana vjera: primjer Bosne i Hercegovine, u: Nova prisutnost, 8

(2010) 1, 87-97.

96. Marijan ŠEF, Novi početak ili svršetak križarskih ratova, u: Obnovljeni

život, 51 (1996) 5, 604-608.

25

97. Zvonimir ŠEPAROVIĆ, Međunarodno pravo o izbjeglicama, u:

Bogoslovska smotra, 63 (1993) 3-4, 385.

98. Neven ŠIMAC, Crna knjiga komunizma, u: Crkva u svijetu, 33 (1998) 3,

276-294.

99. Neven ŠIMAC, Katolici i Židovi: od antisemitizma i antijudaizma do

kajanja i pomirenja, u: Crkva u svijetu, 34 (1999) 3, 362-373.

100. Drago ŠIMUNDŽA, Bezumnost osvajačkog rata i borba za mir u

Hrvatskoj 1991., U: Crkva u svijetu, 26 (1991) 4, 225-229.

101. Luka TOMAŠEVIĆ, Crkva i smrtna kazna, Crkva u svijetu, 37 (2002) 3,

280-295.

102. Jerko VALKOVIĆ, Oblici i utjecaji televizijskog nasilja, u: Nova

prisutnost, 8 (2010) 1, 67-86.

103. Jef Van GERVEN, Protupješačke mine – etičko razmišljanje, u:


104. Boris VIDOVIĆ, Pedofilija i Crkva, u: Crkva u svijetu, 45 (2010.) 2,

139-142.

105. Ante VUČKOVIĆ, Muke s pamćenjem, Crkva u svijetu, 36 (2001) 1, 3-

6.

106. Ante VUČKOVIĆ, Nasilje, u: Crkva u svijetu, 37 (2002) 4, 383-386.

107. Ante VUKASOVIĆ, Ateistička zlouporaba etike u srednjim školama, u:


26

108. Ante VUKASOVIĆ, Djeca - žrtve feminističko – anarhističkoga

„spolnog odgoja“, u: Obnovljeni život, 62 (2007) 3, 307-321.

109. Ante VUKASOVIĆ, Nerođena djeca – žrtve, a imaju pravo na život, u:


110. Bože VULETA, Izvori mira i nemira u obitelji. Ophođenje u konfliktnim

situacijama, u: Obnovljeni život, 55 (2000) 3, 399-416.

111. Franjo ZENKO, Mounierov personalizam suočen s totalitarizmima XX.

Stoljeća. Kritika predtotalitarnih situacija, Obnovljeni život, 51 (1996) 1-2, 63-

70-

112. Damir ZORIĆ, Povijest kao prostor. Genocid i migracije naroda, u:


113. Mato ZOVKIĆ, Uključivanje Hrvata u međureligijske mirovne pokrete,

u: Crkva u svijetu, 29 (1994) 1, 45-62.

114. Dražen ŽIVIĆ, Problematika istraživanja demografskih gubitaka drugoga

svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj, u: Diacovensia, 14 (2006) 1, 7.

27

SADRŽAJ

UVOD 2

1. RAT I NASILJE 3

2. NASILJE I OBITELJ 8

3. OSTALI OBLICI NASILJA 11

4. STATISTIČKI DODATAK 15

5. BIBLIOGRAFIJA TEKSTOVA 16

SADRŽAJ 27

Ljubo Ladan - Nasilje u teološkim časopisima

Documents

Transcript of Ljubo Ladan - Nasilje u teološkim časopisima