http://www.jackpotcitycasino.com/?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=79833

2

1000 € BONUS

3

Malo tko od djevojke kojoj je tek devetnaest, očekuje takvu zrelost kakvu

je pokazivala Fiona, jedinica u majke glumice, Lorne, žene koja je vječno

težila onom što nikako da postigne - samom glumačkom ili čak

zvjezdanom vrhu. U brizi jedino za sebe, malo je vremena posvećivala

svojoj kćeri, ali činila je sve da joj ne nedostaje materijalno - ništa.

Osiguravala joj je najbolje guvernante, kupovala joj je najljepšu i

najskuplju odjeću, slala je u privatne škole, nije je gnjavila s učenjem jer

ni sama nije držala mnogo do toga, misleći kako se novcem može sve

kupiti. Malo je razmišljala o tome da je njezino dijete bilo željno -

majčinske ljubavi i topline.

I sve je ipak nekako klapalo dok je Lorna bila u braku s Fioninom

ocem, Matom. On bi barem pokušavao djetetu dati ono što je mislio da

kao roditelj mora, ali kad je i njega spirila iz života, jer je smatrala da s

njim neće daleko doći, djevojčica je izgubila i ono malo oslonca koji je

imala. Dapače, nesvjesna što se zapravo desilo, bila je ljuta na oca jer je

vjerovala da ju je i on ostavio. A znala bi, tu i tamo, slušati kako ga majka

ogovara, trudeći se da ona čuje kako joj je otac - nizašto.

Istina je, dabome, bila drugačija, ali vjeruješ u ono što slušaš. A

Fiona se naslušala toliko toga na račun oca, da joj je trebalo vremena da

shvati da sve ipak nije bilo onako kako joj je to majka servirala.

On je čak pokušavao malu povesti sa sobom, ali znao je što bi ova

učinila da ga u tome spriječi. Ona je vjerovala da Fioni ništa uz nju ne

nedostaje. A loše bi to odjeknulo i u javnosti. Ona se toga bojala kao

samog vraga. Već je vidjela naslove u novinama - Glumica se odriče

djeteta, Ona voli samo sebe, Takva žena na zaslužuje našu pozornost,

Njezine filmove treba bojkotirati...

Mat se u prvo vrijeme javljao. Nazivao je, ali kad je vidio da nailazi

na sve veći otpor, a činilo mu se da je Fiona s njim nevoljko razgovara,

prestao je. Možda i zato što su mu i u socijalnoj službi sugerirali da malo

stane sa zvanjem jer se dijete tužilo, vjerojatno pod utjecajem majke, da

je svaki razgovor s njim za nju - šok.

Poslije su čuli da se odselio u Ameriku, da se razbolio i na kraju i

umro. Imetak koji je imao, ostavio je Fioni, ali uz klauzulu da ga može

koristiti kad bude punoljetna.

Taj dio Lornu nije zanimao, a Fiona je bila premalena da bi uopće

shvaćala što to znači.

4

I jedna i druga željele su i tražile samo - ljubav. Lorna bi je, tu i

tamo, nalazila, barem na kratko vrijeme, a Fiona je za njom čeznula,

činilo se kako je rasla, sve više.

I kad se to već kod nje osjećalo čak i na njezinu ponašanju, desilo

se nešto što ju je spasilo.

U svoj toj emocionalnoj zbrci, kad joj je bilo desetak godina, došla

joj kao guvernanta Georgina, udovica koja se iz Engleske preselila zbog

tuge jer je izgubila u prometnoj nesreći kćer i muža.

Gledajući kako se Lorna odnosi prema djetetu, prihvatila ju je kao

da je njezina vlastita kći. I, otad je, čini se, dijete počelo sazrijevati brže

nego inače. Čak se i Georgina iznenadila kad ju je za jedne popodnevne

šetnje upitala: - Georgina, voliš li ti mene?

- Dijete moje, a tko tebe ne bi, takvu kakva si, volio? Pristojna si,

dobro učiš, poslušna si... A i predraga si i prelijepa si. Ti si svima nama

ponos. A pogotovo svojom mami.

- Misliš da me mama voli?

- Bože, pa kako tako nešto uopće možeš pitati? Nema mame koja

ne voli svoje dijete, samo je pitanje kako se to iskazuje. Tvoja mama

mnogo radi, ona sve čini da tebi bude ljepše i bolje. Vidiš, ne znam

nijednu djevojčicu koja ima to što ti imaš. A mnoge bi to željele. Ja čak

mislim da ti neke i zavide - rekla je kako bi bila što uvjerljivija, iako je

znala da to baš i nije dobro.

- Ma, znam, ali ja bih voljela da je više sa mnom. Jesi li ti bila sa

svojom Lorie puno?

- Bila sam jako puno, ali ja nisam bila glumica. Ja sam bila puno

doma, ja bih tek dva-tri sata bila u vrtiću gdje bih bila i s drugom djecom,

ali i tad bih bila Lorie sa mnom. Sad mi je žao što sam... - htjela je reći što

nisam bila i više, ali znala je da bi to ovo drago dijete moglo drugačije

protumačiti pa je radije zašutjela. No, Fiona nije željela taj razgovor samo

tako prekinuti. Stoga je, za djevojčicu njezine dobi, čak i preoprezno

nastavila:

- Žao mi je zbog Lorie. Sigurno je tebi strašno. Ali, ona je u raju.

Sigurno je ondje. I ona ne bi voljela da ti stalno budeš tužna. Onoga koga

se voli, ne smije se rastuživati.

- Znam da ne bi, i kad na to pomislim, čvrsto odlučim da neću

plakati. I neću! I ti ćeš mi pomoći u tome, zar ne?

1000 € BONUS

5

U tom času ovo drago i pametno dijete, željno ljubavi, pritrčalo joj

je, sjelo joj u krilo i zagrlilo je.

Georgina je bila presretna. Silinu ljubavi koju nije mogla dati više

svom djetetu, pokušat će prenijeti na ovo malo jadno stvorenja.

I, nasreću, za obje je počeo zapravo jedan novi život. Georgina se

imala kime baviti, mogla ovo dijete voljeti kao svoje, a Fiona je dobila

nadomjestak za majku.

Godine koje su provodile zajedno, bile su zapravo prelijepe. Fiona

se sve manje tužila na nedostatak majčine ljubavi i pažnje, iako bi

Georgina, tu i tamo, znala uhvatiti poneki njezin tužan pogled pogotovo

kad bi se ova zadnji čas ispričala da ne može u školu na neki sastanak.

No, pametna Georgina bi uvijek našla neki valjan i uvjerljiv razlog

koji bi Lornu opravdao.

I tako su njih dvije, jedna uz drugu, osjećale ono što im je

nedostajalo. Georgini dijete, a Fioni majka.

Nije čak bilo ni nekih velikih problema u Fioninom odrastanju.

Mislila je čak kako je ona prihvatila takav život i da nema primjedaba na

nj, sve dok, kad joj je bilo petnaestak godina, nije rekla, ničim izazvana:

- Odselit ću od majke kad budem punoljetna.

- Ma još je daleko do toga - nije joj htjela oštro proturječiti, ali još

manje podržavati takva njezina razmišljanja. No, da se začudila, jest.

Mislila je da je dijete na to nešto ponukalo što je njoj promaknulo.

- Georgina, brzo će to doći. A ja znam da mi mama ni to neće

braniti. Koji put mi se čini da bi me čak i podržala u tome.

- Varaš se. Mami je drago kad dođe doma da te nađe u kući. Znaš,

svijet u kojem se ona kreće nije baš najiskreniji. Ono što ima doma, uz

tebe, nema nigdje. Ma što da se između vas desi, imaj to uvijek na umu.

Ona te voli, ona to možda ne pokazuje na način na koji to pokazuju druge

mame, ali ona se i razlikuje od svih drugih mama. Ona je poznata žena ne

samo u Canberri. Nju zna cijela Australija, a koliko sam ja mogla

zaključiti, ona želi osvojiti i svijet. I možda i uspije.

- Moja profesorica kaže da svatko bira onakvo društvo koje mu

odgovara i kojem on odgovara.

- Možda je i to točno, ali na nešto nas natjera i posao. A njezin je

tako poseban.

- Ona u njemu uživa.

6

- Pa, to je dobro. Zamisli kako bi bilo da joj je muka odlaziti na sva

ta silna snimanja, na sve te prijeme, pa i na sva ta druženja u kojima

nema mnogo prijateljstava.

- Ja to ne bih mogla, a i ne bih željela. Drago mi je da moj posao

neće imati nikakve veze s tim, nazovimo ga, glamurom. Ali, i svi ti

muškarci koji je okružuju, ne sviđaju mi se. Znam se upitati vole li oni nju

ili ono što ona jest.

Georginu je iznenadilo ovo što je čula, čak toliko da nije znala što

djetetu, a Fionu je još držala djevojčurkom, uopće na to reći. Počela je

nešto mrmljati, ali i sama je razmišljala slično. Pa, ovaj zadnji njezin

ljubavnik bio je običan probisvijet koji se predstavljao tko zna čime sve

ne, ali jedno je bilo očito - živio je od apanaža svojih ljubavnica. Istina, bio

je prezgodan, s tijelom Apolona, ali kad se ljubav plaća, barem je

Georgina tako mislila, nema tu sreće. Koji put joj se činilo da je neki

čudan pogled znao usmjeravati i prema Fioni, sve dok mu ona nije

jednom oštro rekla:

- Nadam se da znate da sam ja njezina čuvarica i da mi ništa ne

može promaknuti.

- Ma jasno mi je to. Ta će djevojčica izrasti u prekrasnu curu. Šteta

što...

- Ništa nije šteta! Ona će biti ono što bude htjela biti, a ja znam da

će to biti daleko od blicanja fleševa i ispraznih druženja. Nju će u životu,

nasreću, voditi ljubav. Samo, trebat će joj i potpore. Kao i svakom djetetu.

A ima samo majku.

- A od koga će je dobiti? - pomalo sarkastično je rekao, našto mu je

Georgina prilično oštro odgovorila:

- Od onih koji je vole. - I od majke?

- I od nje. Ona i tako samo nju voli, a svi drugi su potrošna roba.

Prije ili kasnije svi završe ondje gdje im je i mjesto. Neki čak i u zatvoru.

Georgina nije znala je li ovaj razgovor utjecao na toga ljubavnika,

ali niti tjedan dana iza njega, ovaj je iselio iz vile. Izvukao se da nitko

vjerojatno osim Lorne to nije ni primijetio.

Premda se i sama radovala tome, još ju je više iznenadio Fionim

komentar:

- Hvala bogu da je i taj Fred otišao.

- Nisi ga voljela?

1000 € BONUS

7

- Zar se on uopće može voljeti? Taj osim bicepsa nema ništa. U

glavi mu je slama. Ja se doista čudim mami. Gdje samo nađe te budale? A

zna govoriti svašta o mom tati. On je za njih lumen.

- Pusti to. Kad se ljudi rastaju, ispliva iz njih i ono što ne bi trebalo.

Nisu samo tvoji takvi. Ali, ma tko što rekao, ja sam sigurna da su te oboje

voljeli. A što se tiče maminih simpatizera, i za to ja imam odgovor.

- Kakav?

- Takvi znaju - puzati. A to ženi kakva je tvoja majka odgovara.

Ona ne traži pamet, barem ne još. Ona traži zabavu koja ne umara, u koju

ništa ne mora ulagati. Nije taj njezin posao lagan, ponavljam ti tko zna

već po koji puta. Ali, izdržat će to ona. Ja čak mislim da će se i srediti...

- Kada?

- Kad bude starija, kad se nauživa takvog života. Kad se uspne

onamo kako teži, ili...

- Kad sasvim padne.

- Ma nemoj tako. Lijepo je kad netko ima cilj, kad silno želi da ga

realizira. Toliko se ipak namučila da bi bila prava šteta da sad odustane.

Moramo je svi u tome podržavati. Jasno, onoliko koliko tko i zna i može.

Ja mislim da je njezin krajnji cilj... - Georgina je tu malo zastala, ali

i Fiona se zamislila. Očito je htjela i ona nešto reći, ali tražila je prave

riječi.

- Georgina, ja tu ništa ne razumijem. A i o kakvom uživanju ti

govoriš? Meni se to ne čini uživanjem.

- Ne sudi po sebi. Nije ni za mene, ali svaki čovjek od života traži

nešto drugo. Važno je da nikoga ne osuđujemo, nego da ga pokušamo

razumjeti.

I svaki bi put Georgina nastojala opravdati Lornu jer je znala da

djetetu mora otvarati i na majčinom primjeru pokazati da nismo svi

jednaki, ali to ne znači ako je netko drugačiji od nas da nije dobar. Obično

je u tome uspijevala. No, ono čega se ona bojala, bilo je da će Lorna

kad-tad otići u Ameriku i da zapravo sve radi da to i realizira. Za nju je

Australija, ma kako bila velika i prostrana, ipak bila premalena. On je

žudila za svjetlima Hollywooda, kako bi ne jednom rekla. Ni to ne bi bilo

strašno kad ne bi za sobom povukla i Fionu. A pitanje je bi li i nju jer je u

zadnje vrijeme primjećivala kako se nekoliko puta znala na nju obrušiti i

to najčešće kad bi ona branila malenu. A branila ju je jer je i dijete počelo,

8

pogotovo otkad je ušla u pubertet, govoriti na način koji nije bio

prihvatljiv, ali kako joj reći da zašuti kad je to bila dob koja je tražila ono

što je njoj nedostajalo - više majčine pažnje ili samo fizičke prisutnosti.

I desilo se ono čega se bojala. Pročitala je jučer u novinama da su

je pozvali na probno snimanje u Hollywood za neku melodramu. Još nije

vjerovala tome, dapače, čak je mislila da je to Lornim menadžer izmislio,

ali nekako poslije ručka, kad se Fiona dignula od stola da ide pisati

zadaću, Lorna je počela priču:

- Ne znam znaš li da su me pozvali u Hollywood na probno

snimanje? Idući tjedan bih morala onamo.

- Ne znam. Ali, kako će Fiona moći izostati iz škole? To će sigurno

potrajati.

- Pa, nisam je ni mislila voditi. To nije okruženje za nju. Samo, ne

znam kako će ona na to reagirati. Ali, ako i dobijem tu ulogu, dobit ću je

uz jedan uvjet...

- Koji? - brzopleto je upitala Georgina.

- Publika ne smije znati da imam toliku kćer.

- Ali, kako? Kako to mislite izvesti? Maloj će biti užasno teško. Vi i

ne znate koliko ona pati.

- Pa ništa joj ne nedostaje. A neće ni dalje. Dapače, bit će to zarada

kakvu dosad nisam dobila. Imat će sve što poželi...

- Imat će sve osim vas, Lorna. Ona želi uza se samo vas. Ona želi

samo mamu.

- Pa ja sam mislila da je ona sretna s tobom. Tako mi se doimala.

Što sad to znači? Ne misliš je sad i ti ostaviti?

- Ne mislim. I nikad ne bih dok god me treba. Ali, ja joj nisam

mama.

- Mislim da sam je razmazila. Ona radi što hoće, ima što poželi, još

će na kraju ispari da sam loša majka. A ja se jedino brinem o njoj. Oca i da

je živ, ne bi imala. On je bio nikakav. Čovjek bez ambicija. Užas! Kako sam

se uopće mogla udati za nj, pitala sam se ne jednom.

- Pa, valjda, ste ga voljeli.

- Ma, kakva ljubav! Bilo je to po onoj prastaroj izreci - mladost -

ludost. Hvala bogu da sam to na vrijeme shvatila.

- On je ipak njezin otac.

1000 € BONUS

9

- Pa što onda? Zar bih za zbog toga trebala kovati u zvijezde? Ne,

Georgina, samo to ne. Ona mora znati da ima i očeva koji nisu kako treba.

Njezin je bio baš takav.

- Vjerujem vam da niste bili s njim ni zadovoljni ni sretni, ali

morate paziti što o njemu govorite Fioni. Mislim da je ona sad u

najosjetljivijoj dobi i da bi vam se mogla suprotstaviti na način koji ne bi

bio dobar ni za koga. Pogotovo kad...

- Pogotovo kad joj kažem da odlazim u Hollywood?

- Pa, to. Ja čak mislim da bi trebalo da s njom razgovarati i neki

psiholog. Nju na to treba pripremiti.

- Georgina, pa što je tebi? Zar da to dospije u novine kako

ostavljam dijete i odlazim? To ni slučajno! Ako ti ne možeš ili ne želiš

razgovarati s njom, ja ću. I ona mora pridonijeti nešto svom blagostanju u

kojem uživa. A nije ni ona baš više dijete. Onda, kako ćemo?

Bojeći se da Fiona ne bi patila više nego inače, ipak joj je Georgina

rekla:

- Dobro, ja ću pokušati razgovarati s njom na način koji će je

najmanje boljeti.

- Učini tako. Neće ni tebi biti to badava.

- Za takav razgovor ne tražim dodatnu plaću. Ja volim to dijete,

čak možda i previše.

- Ti obično govoriš da ljubavi nikad nije previše.

- Nisam mislila na majčinsku, jer ona se podrazumijeva.

- Ništa se, kad je ljubav u pitanju, ne podrazumijeva! - bila je

kategorična Lorna. No, Georgini se više nije ulazilo u dalje rasprave s

njom. Na kraju su se detaljno dogovorile što ona mora činiti kad Lorne ne

bude, uz napomenu da će je izvještavati svaki dan što je s Fionom.

Morala je i Georgina priznati da je ovo ipak nešto novo. Možda ta

Lorna i nije takva kakav se dojam o njoj stječe, na kraju je zaključila. No,

da je pred njom ozbiljan zadatak, to je znala, ali i ne kako će to Fiona

primiti, ma kako ona oprezna bila.

I još isti dan, Georgina je, čim se Fiona vratila iz škole, počela

razgovor:

- Znaš o čemu sam razmišljala u zadnje vrijeme često?

- Ne, osim ako ne razmišljaš što ću ja sa sobom.

10

- Ne razumijem. Kako što ćeš sa sobom? Zar ima nešto što ne

znam? Zar te nešto toliko muči toliko da sam i ja to primijetila?

- Ma, ne! Mislim da se konačno moram opredijeliti za izbor zvanja.

A to nije lako.

- Pa, koliko sam ja shvatila, a i prihvatila, ti želiš biti trgovkinja u

parfumeriji. Imaš još koji mjesec do konačne odluke. A to me čak i ne

zabrinjava toliko koliko nešto drugo.

- Mama?

- Pa, baš ona. Ako toliko želi svjetsku slavu, a želi, to znamo obje,

zašto se ne makne iz Canberre? Neka se upne ili padne. Svima bi nam bilo

lakše.

- Možda.

- Ti ne bi imala ništa protiv?

- Ne bih pod jednom uvjetom.

- Da čujem, kojim?

- Da me ostavi ovdje. Ja ne želim odavde, ovdje sam doma, ovdje

mi je lakše biti samoj nego bi to bilo u nepoznatom svijetu, a konačno,

ovdje si i ti. Jasno, ako me ne misliš ostaviti.

- Ludice moja, kako bih ja bez tebe! Ja bih je sutra podržala da ide,

samo ako bi te povjerila meni. Jasno i bakama. Ti znaš koliko te one obje

vole. Neki put mi se čini da smo prema njima nepravedne, ja sam čak i

egoistična. Ma vidjet ćeš, sve će to doći, kako se kaže na svoje. Samo treba

strpljenja.

- Georgina, možda i hoće, samo toliko toga će proći da ne kažem

da ću mnogo toga i izgubiti. Ali, neću se jadati. Znam što ti o tome misliš. I

možda imaš pravo. Netko se rodi pod sretnom zvijezdom, a netko i ne.

- Ne volim takav razgovor. Ti nisi nevoljena, a o tome je riječ. Ti

samo živiš neki drugačiji život. Nema dva čovjeka na svijetu koja imaju

jednak, i koja u svakom trenutku za sebe mogu reći - to je to što želim.

Već sam ti vjerojatno dosadna s pričama kako je tvoja majka pod

strahovitim pritiskom. Naizgled to kako ona živi samo je prividno lijepo.

To je život pun stresa, iščekivanja pa i muke. Nije lako čim blicevi

zaflešaju, sakriti tugu i svijetu pokazivati ono što on želi vidjeti - sretnu

ženu. Ona možda nama izgleda zainteresirana samo za sebe, ali to

naprosto nije tako. Ona vodi dvostruku borbu, dijete moje - sa samom

sobom i sa svima koji je na bilo koji način okružuju. Svi ti njezini

1000 € BONUS

11

poklonici, na ovaj ili onaj način, od nje nešto očekuju. Neki čak i misle da

im je to dužna i dati.

- I da je svima, osim...

Htjela je reći osim meni, ali se u zadnji čas suzdržala. No, Georgina

je znala da ovo što je ovo dijete mislilo reći jer je tako osjećalo, ne smije

ostati bez odgovora, stoga je čak malo oštrije nastavila:

- Samo ću još sad reći i više nikad – da je i tebi. Onako kako ona

misli da treba i onako koliko ona to može. A to, vjeruj mi, s njezina

stajališta, nije malo.

Kako je Fiona pognula glavu, Georgina je shvatila da je za danas

ovo bilo dosta. Čak joj se činilo dobrim uvodom za ono što joj je bio

krajnji cilj.

*

Čini se da je ono čega se bojala Georgina, bio ipak bezrazložan

strah. Fiona bi znala, tu i tamo, potužiti se na majčinu odsutnost, ali svaki

put bi se brzo smirila kad bi joj Georgina znala reći:

- Toliko si željela samostalnost, pa sad ćeš je za koji mjesec i moći

imati, ako je budeš željela.

- Kako to misliš?

- Lijepo. Završit ćeš školu, moći ćeš se zaposliti, moći ćeš k majci

ma u kojem dijelu svijeta bila, ako budeš željela. Moći ćeš i ovdje birati

grad u kojem ćeš živjeti...

- Ne znam. Ni sama ne znam što ću. Mislila sam da takve odluke i

neće biti teške, a kad tamo....

- Govorila sam ti ja. Kad čovjek sam mora odlučiti o sebi, nije lako.

I samostalnost zna biti teška.

- Da sam barem u tome na mamu. Njoj nije ništa obletjeti u samo

nekoliko dana - svijet.

- To se tebi samo tako čini. Možda će ti jednom majka govoriti o

tome kako joj je bilo, što je proživljavala i kako se osjećala. Ja bih voljela

da se, čim maturiraš, zaposliš. Možda i da si kupiš neki stan ili kuću koja

bi ti odgovarala i koju bi uredila onako kako ti želiš. Jer i to ide uz

odrastanje.

12

- Mami bi to bilo pravo?

- Mami nema biti što pravo ili ne. Ona ima svoj život, ona se, čini

se, odlučila na život izvan Australije, a ti imaš pravo raditi sa svojim što

misliš da treba i kako treba. Osim toga ti imaš novaca da si kupiš ne samo

krov nad glavom nego i nešto lijepo.

- Misliš na tatin novac?

- Pa jasno.

- I ne znam koliko je toga.

- Lako ćemo to provjeriti. Otići ćemo sutra u banku, i stvar je

riješena.

- Ti imaš za sve rješenje.

- Ti imaš još više. Malo koja tvoja prijateljica zna ono što znaš ti, i

malo koja bi mogla živjeti tako kako živiš ti. Samostalna si, znaš što

možeš, ali i što smiješ. Mislim tu na etičnost, a ne ninašto drugo.

- Znaš što bih voljela?

- Reci.

- Da mama dođe na moju završnu svečanost u školi.

- Ne znam. Ako snima, neće moći. Ona grabi, ja bih rekla, zadnje

trenutke u svom usponu. Sve mi se nekako čini da taj odlazak u

Hollywood i nije bio uzaludan. I ja bih voljela da dođe, ali razumjela bih je

ako ne bude mogla. Morat ćeš i ti. Kad si se toliko žrtvovala, moraš

izdržati i ovo, pogotovo što je sad na domaku tog svoga cilja.

- Da, morat ću - rekla je zamišljeno Fiona i otišla u svoju sobu. I to

je Georgini bio znak - pusti me da na miru sama, još jednom pokušavam

shvatiti ono što bi malo tko. Georgina nije bila sigurna hoće li to ovo

dijete i moći. Sve će učiniti da joj olakša sve te brige koje su pred njom

zbog završetka škole. Nekako je vjerovala da će sve na kraju ipak proći

dobro. Zapravo, bila je sigurna da je najgore iza njih. U tom času počele

su joj se filmskom brzinom redati slike iz zajedničkog života ovdje - a

toga je bilo tako mnogo. Konačno, punih je osam godina s tom djevojkom

i svaki put bi svako razmišljanje završila konstatacijom - ona su jedna

drugoj bile sve.

- Pribojavala se i ona Fioninog osamostaljenje jer to bi značilo i za

njihov zajednički život, barem u ovom obliku kakav sad vode - kraj. Ali,

sve je to normalno i kad ne bi bilo tako, morala bi se i sama pitati što je

učinila od te cure.

1000 € BONUS

13

Upravo kad se spremala nešto još prčkati oko vrta, zazvonio joj je

telefon. Nije očekivala Lornu jer ja znala da je u poslu, pa se čak

iznenadila kad joj je čula glas:

- Nešto nam lijepo imate za reći?

- Pa, kako se uzme.

- Nećete moći doći na Fioninu završnu svečanost?

- Neću, ne znam što da radim. Čak sam pomišljala da riskiram i

sve ovo što je preda mnom. Što vi mislite?

- Pa, ne znam što da kažem, iako sam čak to i predvidjela.

- Kako?

- Pa, Fiona bi sigurno to željela, ali ja sam joj rekla da vi više i niste

svoj gospodar. Previše ste u svoju karijeru uložili, pa i žrtvovali da sad,

kad ste na domaku cilja, posustanete.

- Ona ne misli tako?

- Ona još nema stava oko toga. Ali, i sami znate da s ljudima treba

razgovarati. Ona je pametna, ona je zrelija od mnogih svojih kolegica, ali

ona je i emotivna. I jedino je problem u tome.

- Što mi je činiti?

- Razgovarati.

- Kako?

- Nazovite je, prepričajte ovaj naš razgovor i to će joj biti dosta.

Neka i ona ima osjećaj da vam pomaže, da je dio vašega života barem na

ovakav način.

- Moram se na to pripremiti. Ali, da bih ti shvatila o čemu je riječ,

moram ti reći da sam konačno dobila ulogu života. Nije to nikakva

sapunica, to je ozbiljna drama ozbiljne žene. Čak mi se čini da je to dio i

moga života tu. I snima se u Africi. Sve će trajati više mjeseci, ali kad se

odlučim za to, više nema uzmicanja.

- Kad to počinje?

- Za dva-tri tjedna. Upravo u danima kad ona bude vodila svoju

bitku. Sad se samo mogu pitati što to znači. Zar se nije moglo desiti

barem koji mjesec prije.

- Glupo se tako mučiti. Čovjek treba iskoristiti onaj trenutak

kojem je stremio.

- Hvala ti, Georgina. Ne znam uopće što bih da te nema. Nema

novca kojim to mogu platiti.

14

- Lorna, ljubav se ne plaća. Ali, ako netko za nju primi novac, onda

tu nema ljubavi.

Bila je ovo poruka i toj ipak ne previše sretnoj ženi da se i ona

tako ponaša ili da barem tako počne prosuđivati.

Završile su razgovor uz čvrsto Lornino obećanje da će još danas

nazvati Fionu.

*

Georgina nije znala kako će izgledati njezin život sad kad bude

ipak odvojena od Fione. Ona ju je, doduše, zvala da ide stanovati s njom,

ali ona je to odbila pazeći da ne izgovori nijednu suvišnu riječ.

- Nema onda od samostalnosti ništa! Ti se moraš početi navikavati

na drugačiji način života. Bit ću s tobom koliko me budeš trebala i koliko

ja budem trebala tebe. Još nisi osjetila težinu ni posla. Još te je to sve

novo, još te, možda, i ne opterećuju svim onim čime će početi kad se malo

u taj posao uhodaš. Ako ostaneš i dalje tako savjesna kako jesi, tko zna

gdje će ti biti kraj. Imat ćeš, što nije nevažno, osnove i za nešto

samostalno. A tu se tek vidi tko je koliko sposoban. Ja sam, pak, druga

priča. Ni ja neću biti bez posla, čak ako i tebi ne budem više toliko

potrebna. U ovoj kući imam posla preko glave. Ne znam uopće što mama

smjera s njom. Ona je postala, ili ako još nije, postat će teret svima.

- Kako što smjera?

- Ova je kuća imala smisla dok je ona bila u Australiji. Ovako, što

će joj? Ti si se sredila, ja dok mogu raditi, dobro je, ali ni ja neću moći

vječno. A kuću treba i uzdržavati.

- Pa, možda imaš pravo.

- Trebalo bi s njom razgovarati. Bi li ti počela taj razgovor?

- Teško, Fiona. Tko sam ja da određujem što će ona raditi? Mogla

bi se i uvrijediti.

- Bi na svakoga, ali ne i na tebe. I sad mi u ušima zvuče njezine

riječi kad mi je saopćila da odlazi u Afriku. Hvalila je bogu, kako je rekla,

što imamo tebe. A bome, i ja tako mislim.

- Ne pretjeraj. Da nisam ja, bio bi netko drugi.

1000 € BONUS

15

- Neću sad s tobom polemizirati, ali sjećam se svih onih dadilja

koje su bile prije tebe. Užas! Da se nisi ti pojavila, uopće ne znam što bi

bilo sa mnom. Ti si mi, neću reći mama, ali najbolji nadomjestak za nju.

Znam da imaš pravo što se tiče odbijanja da ideš sa mnom, ali voljela bih

kad bi bila. tu negdje, blizu, ako mi zatreba, ili čak i samo zbog sigurnosti

da te osjećam.

- Znaš da ću biti. I ti si moja sigurnost, Fiona. Čak mi se čini da,

kako vrijeme bude odmicalo, ti ćeš više biti to meni nego ja tebi.

- Oh, to me raduje. Ali, ne zbog vraćanja duga, nego zbog ljubavi,

Georgina.

- Da, dijete moje, sve se, ma priznao to tko ili ne, vrti oko ljubavi.

Znaš o čemu nas dvije još nismo nikad razgovarale.

- Ne znam na što misliš.

- Pa o tvojoj ljubavi. Ima li ih? Ili ako baš nema ljubavi, ima li

sviđanja? Meni se čini da bi ih već trebalo biti - na kraju se okuražila

Georgina.

- Ne znam. Nisi jedina koja me to pita. Moje kolegice svaki dragi

dan se zaljubljuju u nekoga. Meni se, što možda zvuči čudno, još nitko ne

sviđa da bih poludjela za njim. I kad pomislim da sam ipak našla nekoga,

on nešto učini što je dovoljno da ga isti čas otpišem. Pitam se je li to baš

normalno? I tražim li ja nešto nemoguće? Konačno, ni ja nisam savršena.

Ali, ima tu još nešto...

- Reci!

- Nije baš ni da me dečki salijetavaju. Vidim kako se vrte oko

nekih mojih prijateljica.

- Morala bih sad nešto ružno reći, pa se čak i bojim...

- Nema skrivanja! Da čujem!

- U narodu postoji izreka - dok kuja ne mahne repom, psi ne trče.

Razmisli koliko ima istine u tome.

- Ti misliš da je stvar u meni?

- Da. No, mene to raduje. Pravi će se kad-tada pojaviti. Zašto bi

netko morao već u tvojoj dobi naći nekoga i poslije se razočarati. Ti imaš

najbolji primjer tome u svojoj majci. Ona teži za ljubavlju, stalno je u

potrazi za njom, ali, čini se, da je traži na pogrešnoj strani.

- Možda, ali kako znati koja je prava? Kako je prepoznati?

16

- Nema recepta. Ali, dešava se. Ja sam sigurna da će se desiti i tebi.

Konačno, ti to zaslužuješ. Ti si djevojka za kojom će ludjeti oni koji budu

tražili ono što ti možeš dati.

- Kad bi barem tako bilo, Georgina! Ti nemaš pojma što se sve

meni u zadnje vrijeme mota glavom.

- Ne znam, ali ma što da jest, ma kakvu želju da momentalno imaš,

ako se budeš borila za nju, ako budeš igrala pošteno, nećeš se razočarati.

Tako je to u životu. Ne kažem da neće biti teškoća, ali pobjeđuju, barem

ja tako mislim, ne hrabri nego strpljivi. Ti imaš i jedno i drugo.

- Bilo bi dobro kad bi bilo tako - čak rezignirano rekla je Fiona.

Georgini se nije sviđao taj razgovor jer je znala i koja mu je pozadina.

Majčin način života, njezina vječna potraga za ljubavlju, ostavila je traga i

na ovom djetetu. Ako bude imala sreće, naići će na nekoga tko će je

voljeti i znati cijeniti, a ako ne, nije se usudila dalje ni misliti što bi se

moglo desiti. I to su bili trenuci kad je osuđivala Lornu. Ona je morala

voditi svoj život na neki drugačiji način, ona je morala nešto i skrivati jer

morala je znati da dijete upija sve što vidi, a nagledala se u ovih osam

godina, koliko je ona u ovoj kući, svega i svačega. Da nije bila takva kakva

je, tko zna ne bi li koji od tih ljubavnika bio agresivan i prema Fioni.

Da bi nekako razbila tu momentalnu Fioninu zabrinutost,

razgovor je preokrenula na nešto sasvim drugo - na njezin eventualni

posjet majci u Africi.

- Znaš što mi je palo na pamet jučer?

- Ne, ali reci. Ti obično ne razmišljaš o glupostima.

- Imaš li želju vidjeti Afriku?

- Čime to povezuješ?

- Pa da posjetiš majku?

- Ti kao da zaboravljaš da se ja ne smijem, barem ne još, uopće

pojaviti kao njezina kći.

- Pa i to ima prednosti.

- Kakvih?

- Možeš se ponašati kako hoćeš, bit ćeš izvan domaka onih koji bi

te inače pratili u stopu.

- Onako, da se pojavim kao netko tko slučajno pozna čuvenu

glumicu?

- Pa o tom modusu nisam razmišljala. Ali, mogu.

1000 € BONUS

17

- Sve se može, na različite načine. Samo...

- Znam, ima vremena, ali razmišljaj malo i na takav način.

- Morat ću - rekla je Fiona. No, Georgina je željela da ova djevojka,

izbliza, vidi kako živi njezina majka. Možda će to biti i put i najbolji

putokaz da shvati kako ništa u životu, ma kako se to kome činilo, ipak ne

dobivamo servirano na tanjuru.

Otkad radi, ipak joj se činilo da je malo drugačije počela gledati na

život.

Georgina je silno željela otići u tu parfumeriju, i, onako sa strane,

promatrati kako se mala snalazi u poslu. Ona je za nju željela i nešto više.

Mislila je kako će, kad za to dođe vrijeme, razgovarati s Lornom da joj,

možda, kupi i neki vlastiti prostor iz koga bi mogla širiti poslovanje.

Činilo joj se da Fiona ima za to smisla, a i prirodno je da se kao mlada

cura želi dokazati. No, treba vremena za sve. Njoj je još nešto padalo na

pamet, ali zasad je o tome šutjela. Ideja bi, trebala doći do Fione. Ona je

željela da to dijete završi i neke više škole, premda nije znala koje. Bez

obzira na sve, znala je da bi tu imala sigurno i Lorninu podršku. Jer, ni ta

žena neće moći vlastito dijete skrivati do vječnosti. Možda će doći

vrijeme kad je bude željela pokazivati, ako nikako drugačije, a ono kao

svoj najveći uspjeh. To bi se lako moglo dogoditi.

Da na kraju ovog razgovora ne bi nešto ostalo visjeti u zraku,

Georgina je upitala Fionu bi s njom u subotu htjela u kazalište.

- Bože, pa kakvo je to pitanje? Znaš da sam luda za tim. Samo kad

to nije uz neku veliku pompu. A što je na programu da je to tebe

zaintrigiralo?

- Shakespeare. "Romeo u Julija":

- To sam si mogla i misliti. Tko igra? Samo mi nemoj reći da je to

neko englesko kazalište.

- Baš oni.

- Oh, pa to će sigurno biti zanimljivo. Ali, zar te neće...

- Neće me ražalostiti. Može me samo vratiti nekoliko godina

unazad. Znaš, da bih uopće opstala, počela sam se sjećati samo lijepih

trenutaka u životu. Jer, oni nas održavaju, oni nam čak daju snagu i za

dalje. Svi na kraju umiremo, ništa kasnije ne znači dvadeset ili čak i više

godina. Svatko tko je bio sretan tek jedan trenutak, morao bi bogu, ili

18

veće ne znam komu, biti zahvalan i na tomu. A ja sam bila doista sretna,

sve dok se nije desilo to što jest.

- Imaš li ti još koga uopće u Engleskoj? Neke bliže rodbine, nekoga

koga bi željela posjetiti?

- Od rodbine, bliže, kako ti kažeš, nikoga. Imala sam mnogo

znanaca, ali kad mi se desilo to što jeste, ljudi su me počeli izbjegavati. Ne

zato što me nisu više voljeli, nego zato što su nisu znali što mi reći, kako

me utješiti. I to je bio jedan od razloga koji me nagnao da odem.

- A...- Fiona je htjela pitati tko brine o grobu, ali nije za to imala

snage, pa je zastala.

No, Georgina je, baš zahvaljujući i njoj, mogla sad o tome prilično

mirno razgovarati.

- Mojoj bivšoj susjedi ostavila sam kuću, uz uvjet da brine o grobu

mojih najmilijih. Ona je još relativno mlada, i sigurno će sve biti u redu.

- Čuješ li se s njom?

- Povremeno. I to više ona zove mene nego ja nju. Ne volim joj

stvarati opterećenje. Ne volim da i u jednom času i pomisli da je

podsjećam na obvezu. Čak je i ne pitam ima li kakvi promjena ondje.

- Pa o čemu razgovarate?

- Iznenadit ćeš se kad ti kažem.

- Nije, valjda, o meni?

- Najviše o tebi. Ona je pametna i shvatila je što mi ti značiš. Ali, i

diskretna je. Ne pita mnogo, tek onoliko koliko joj je kažem kako bi neke

stvari razumjela. Iznenadila sam se kad mi je baš neki dan rekla da je

vidjela tvoju mamu na televiziji. Bilo je to neko predstavljanje svjetskih

glumica. Čini se da joj se svidjela ili joj je, možda, posvetila posebnu

pozornost jer je shvatila da je to tvoja majka. Rekla mi je nešto što me

začudilo...

- Što?

- Da joj se činilo da je malo tužna.

- Po čemu je to zaključila?

- To sam je i ja pitala. Rekla je da je svaki njezin odgovor bio

zapravo neka sjeta. Kao da se sjećala nekoga o kome je morala šutjeti.

- Ma to je sugestija. Zna nešto, a drugo je sama u mislima ispela.

Ne bi moja mama baš tako se lako odala. Pa cijeli joj je život gluma. Ako je

tako ova i osjećala, bila je to sigurno gluma. Uspješan život to i jest.

1000 € BONUS

19

- Što?

- Pa gluma.

- Ne znam. Ali, meni se učinilo da bi i to bilo moguće. Znaš, čovjek

se u stanju promijeniti u tek dan ili dva. Tko zna do kakvih i kojih je

spoznaja ona došla. Zar nisi primijetila... - opet je nastala stanka koju je

Fiona protumačila onako kako je trebalo:

- Znam na što misliš. Ne čuje se da je sad u nekakvoj vezi. I sama

se čudim što to znači. Čak razmišljam da je konačno shvatila da ljubav

nije ono kako ju je ona dosad doživljavala, ili bolje reći zamišljala. A

možda ju je netko od tih muških i prizemljio.

- To mi je teško vjerovati. Ona će za njom tragati dok je ne nađe. A

naći će je. Nije ni ona žena koja je ne zaslužuje. Zapravo svatko zaslužuje

ljubav.

- Ti i nju voliš, Georgina?

- Pa zašto je ne bih voljela? Ona je prema meni silno korektna.

Plaća me više nego bi me itko, povjerila mi te, a ne znam tko bi to činio na

takav način. I ja joj doista želim sreću.

- Jesi li ikad poželjela otići iz Australije? Bi li mogla živjeti negdje

drugdje?

- Uz Australiju me vežeš samo ti. Ako tebe ne bi bilo ovdje, bilo bi

mi svejedno gdje sam. A ti? Što je s tobom? Razmišljaš li ti o nekim

"drugim svjetovima"?

- Po neki put i da. Nije loše mijenjati i način života pa i sredine.

Koji put se pitam kakav je život u Americi. Pritom uopće ne mislim na

Hollywood. On me ne zanima, ali, recimo, New York mi se čini

zanimljivim.

- Mlada si, pametna si, pred tobom je život. Moći ćeš, kad za to

dođe vrijeme, obići svijet. Tko zna gdje ćeš na kraju završiti.

- Ma gdje da to bude, ti ćeš morati biti negdje u blizini.

Georgini je bilo drago ovo što je čula, ali suzdržala se komentara.

Ono čega se bojala, bilo je da ne bude dosadna ovom djetetu. Ma koliko

da ju je vezala uza se, znala je da te spone mogu lako puknuti. A ona

doista nije više imala nikoga nego nju.

Obje su se trgnule kad su čule zvono na vratima. Bilo je još

relativno rano pa i nisu nikoga očekivale. A kad ono - ugledale su poštara

20

s nekim paketićem u ruci. Bio je to jedan dragi mladi čovjek koji bi se

svaki put kad bi došao, šalio se s njima objema. Tako je to bilo i sad:

- Koja od vas dviju ima tajnu simpatiju čak u Africi?

- Obje! - u isti su čas uzviknule.

- Ne bih rekao. Barem ne zasad. Jer, ovo što vam nosim, glasi samo

na jednu.

Misleći kako Lorna opet šalje nešto Fioni, nisu više komentirale,

ali je zato poštar nastavio: - Gospođo Georgina, da vam uskoro nije

rođendan! Ovo je neki skupi dar po načinu kako je poslan.

- Bože, pa jest! Sutra ću navršiti pedeset. Kako vrijeme leti. Lorna

se toga sjetila. Ma baš me iznenadila. Morat ću je odmah nazvati i

zahvaliti se.

Poštar joj je predao paketić ona mu je dala bogatu napojnicu i čim

je otišao, znatiželjno ga je Georgina otvarala. Oči su joj se napunile

suzama kad je vidjela što joj Lorna šalje. Bio je to lančić s križem. Ali bilo

je uza nj i pisamce. Po suzama koje su počele teći, Fiona je shvatila da ju

je majka duboko dirnula. Bila je i sama presretna zbog toga.

*

Mora da je Lorni doista krenulo jer bile su je pune novine. I to ne

samo one američke, nego je mnogo članka o njoj prenio i njihov filmski

Svijet, časopis koji je bio ozbiljniji i od nekih američkih. Govorilo se o njoj

kao o ozbiljnoj glumici koja je konačno dočekala svojih pet minuta. Čak je

jedan od najčuvenijih američkih redatelja čekao je dok završi snimanje

toga filma u Africi, da bi joj ponudio ulogu, kako je rekao - kao stvorenu

za nju. No, unatoč tomu uspjehu, i unatoč njezinu dosadašnjem

ponašanju, sad je kad bi razgovarala s njima, a zvala je češće nego inače -

šutjela. Gotovo da uopće nije spominjala te svoje uspjehe. I Fioni i Geor-

gini to je nekako bilo čudno.

- Nije li tebi, Georgina, čudno ovo mamino ponašanje? Svijet piše o

njoj, čak joj se i dive, a ona šuti. Da nije bolesna? Da ne proživljava nešto

što ju je prizemljilo i više nego bi to trebalo? Znaš da se bojim.

- Pa, možda je ovo konačno njezina prava reakcija.

- Ali, kako?

1000 € BONUS

21

- Možda je shvatila da se na kraju sabiru računi. Ti znaš što bismo

joj znale govoriti kad bi nas počela "bombardirati" svojim maštarijama.

- Ovo bi moglo značiti samo jedno.

- Na što misliš?

- Da se stubokom promijenila.

- Hvala bogu ako je tako, ali to bi se moglo, a čini se da se i

odrazilo i na njezin emotivni život. Vidiš da više nema naklapanja s kim

je u vezi, tko se oko nje vrti... Nema čak ni lovaca u mutnom jer je sad u

zenitu. Možda i mojoj mami konačno svane.

- Ti više ne razbijaj glavu njezinim životom. Ti imaš svoj. Počni

razmišljati i na dulje staze.

- Što ti je sad u glavi? Pa još se nisam pravo uvela ni u ovaj posao,

a ti bi, tko zna što već od mene tražila. No, da čujem?

- Mislim da bi morala završiti i neku višu školu ili neko

usavršavanje. Ovo čime se baviš, svakim danom donosi nešto novo. Čak i

ako to budeš samo prodavala, morat ćeš znati sve te novosti koje će

svakim danom stizati tko zna kakvim sve ne kanalima i do nas.

- Godinu dana neću uopće razmišljati na to o čemu ti sad govoriš.

Moj gazda ima pravo kad je rekao kad nas je primao - da se zanat peče

ovdje gdje smo sad. Sve je dalje samo nadgradnja.

- Pa sigurno nije rekao da ne trebate čak ni razmišljati o

budućnosti?

- Ma to ne, ali znaš ti mene.

- Znam, i zato to i govorim. Nego morala bih ti nešto reći....

- Samo nemoj reći da odlaziš iz Canberre.

- Odlazim, ali tek na mjesec dana.

- U Englesku?

- Da. Bit će deset godina od smrti mojih. Znaš da ih nisam čak ni

često spominjala, ali sad nekako osjećam potrebu da se ondje nađem u to

vrijeme. Ne znam što mi je, ali tako se nekako čudno osjećam.

- Da mogu, tako bih rado išla s tobom. Ili da, možda, pitam gazdu

da me pusti?

- Ni slučajno! Znaš kako bi on to shvatio? - Ne.

- Kao da ideš na izlet. A to bi zasigurno umanjilo tvoju poziciju na

poslu. A osim toga što znači mjesec dana. Nećeš se ni okrenuti a ja ću već

biti nazad.

22

- Zna li gospođica Gaby da dolaziš?

- Još ne. Htjela sam najprije vidjeti s tobom hoćeš li me pustiti. Ali,

svakako ću joj javiti. Jer, kad bih je iznenadila, mogla bi to tko zna kako

protumačiti. Možda čak i kontrolom drži li sve u redu kako smo se

dogovorili. Takvu je, doduše, ne poznam, ali i malo prije smo zaključile da

se ljudi mijenjaju.

- Bože, Georgina, pa kako ti je tako nešto uopće palo na pamet?

Zar si mogla i pomisliti da bih te jednom jedinim riječju čak i pokušala

spriječiti? Samo mi je žao što ne mogu s tobom. Mislim da bih ti bila i

ondje potpora. A to je ono što smo obje sve vrijeme govorile.

- Bit ćeš i tako. Nije uvijek samo fizička nazočnost znak da je netko

uz nas. Ma gdje da jesam, ma gdje da budem bila, ja znam da si ti uza

mene. Samo ne znam što će na to reći mama? Čak sam mislila da joj i ne

kažem da idem jer sad i njoj treba mira.

- Ma, to nema veze! I ona se mora naviknuti da svatko od nas

može i mora sam. Što, dabome, ne znači da joj to moraš baš isti čas reći.

Ona je sva sad u tom filmu, i kad prvi put nazove i bude tražila tebe, već

ću nešto izmisliti, ako procijenim da joj je to važno. Na žalost, moja mama

nije preosjetljiva ni na žive, pa kako bi onda bila na mrtve. Znam da to

zvuči ružno, ali tako je.

- Nije ni ona bez osjećaja. Tko zna kako ona sve to proživljava u

sebi i neće li to jednom sve eruptirati. Toga sam se stalno bojala.

- Ne vjerujem. Godine su i nju naučile svemu. No, sad mi točno reci

kad bi krenula?

- Prvoga. To znači da mi preostaje još desetak dana da sve sredim

u kući. Ali i da tebi predam neke obveze.

- Pobogu, koje? Pa ti bi već sad mogla na put, ostati i više od

mjesec dana i da sve bude u redu.

- Nije to baš tako. Morat ćeš barem svaka dva dana vaditi poštu,

morat ćeš kontrolirati cvijeće, morat ćeš i plaćati neke račune da nam ne

iskopčaju struju i vodu. Zapravo sve ovo što sad radiš kod sebe, radit ćeš

i ovdje. Ne moraš čak ići ni u banku. Sve to možeš obavljati preko

interneta. Kad se vratim, i mene ćeš naučiti da tim vragom rukujem.

Osjećam se kao prava bedača kad stojim u redu s ostalim babama

i stalno nešto gunđam.

- Ma što mi to već nisi rekla?

1000 € BONUS

23

- Imala si ti i pametnijeg posla nego jednu babuskaru učiti

rukovati računalom. Ali, čini se, da ćeš ipak morati.

- Ma s radošću ću te naučiti. Ako stignemo i prije nego odeš,

započet ćemo. Jer, zamisli da se dopisujemo elektroničkom poštom. U

svako doba dana i noći mogle bismo komunicirati.

- Ništa dok se ne vratim!

I tako je Georgina obavila ono što joj je bilo strahovito teško.

Znala je da Fiona neće praviti problem oko odlaska, ali nije joj bilo

svejedno. Možda je Lorna imala pravo. Mrtvih se sjećamo, a sa živima

živimo i brinemo. Ne bi mogla podnijeti da se ovom djetetu nešto desi

dok je ne bude bilo ovdje.

Čim su njih dvije završile razgovor, i Fiona se s njom pozdravila,

Georgina je dohvatila slušalicu i nazvala Gaby.

Ova se bila iznenadila kad ju je čula. Pomislila je da je bolesna jer

jučer su razgovarale, a nije joj ništa rekla. Stoga ju je ona prva upitala:

- Nešto se tu desilo kad zovete?

- Nije, dušo, ništa loše. Ali, ja sam odlučila za desetgodišnjicu smrti

mojih doći na grob. Tko zna kad ću i hoću li moći inače.

- Niste, valjda, bolesni?

- Ma ni slučajno! Zdrava sam kao dren. Ali, nisam ni ja više u

cvijetu mladosti.

- Dala sam, a da vas i nisam pitala, malo urediti grob. Baš zbog te

godišnjice. Nadam se da se ne ljutite?

- Gaby, pa kako bih se ljutila? Toga se ni ja nisam sjetila. Hvala ti

od srca što toliko brineš. Ne znam kako ću ti to uopće vratiti.

- Vi ste zaslužili od svih nas samo najbolje. Recite, hoće li doći s

vama i Fiona?

- Ona bi rado, ali ne bi imalo smisla da traži dopust na koji još

nema ni pravo. Danas je takva situacija da posao treba čuvati. Ona je

htjela, ali ja joj to nisam dopustila. Tako bih voljela da je upoznaš.

Svidjela bi ti se. Ali i ti njoj.

- Prema vašoj priči, sigurno.

- Bože, tako je nešto slično i ona rekla.

Gaby je još samo pitala Georginu kad točno dolazi kako bije mogla

dočekati. I bila je silno radosna zbog njezina dolaska. I ona ju je

24

doživljavala kao nekoga bliskoga, nekoga koji ima i ljubavi i

razumijevanja za sve pa i za nju.

Bez obzira što je sve sredila i bolje nego je mislila da hoće,

Georgini nije bilo svejedno što se odlučila na put. Nešto jer su se osjećaji

silno uzburkali, a nešto jer je sve vrijeme razmišljala kako će sve to

završiti. Neki glupi predosjećaj nije joj dao mira. Samo, prije bih puknula

nego išta o tome rekla Fioni.

Nije stalo samo na tome. Nazvala je i zračnu luku i rezervirala

kartu za London. Blagajnica ju je upitala:

- Želite li povratnu?

- Svakako. Ali, zar to nisam rekla?

- Niste, ali i da jeste, ja bih vam preporučila u jednom smjeru.

- Zašto?

- Pa nikad se ne zna, a razlike u cijeni gotovo da i nema. Ljudi sve

češće uzimaju jednosmjernu.

Ni sama ne zna zašto, ali Georgina je mehanički rekla:

- Pa dajte mi onda jednosmjernu. Premda ću se vratiti, ako sve

bude u redu, baš onako kako sam planirala.

- Baš zbog toga ako, to i nudimo. Zašto se izlagati stresu ondje

gdje to ne treba.

- Kad moram preuzeti kartu?

- Imate internet?

- Nemam, ali što će mi zbog karte?

- Pa da ga imate, uopće ne biste trebali dolaziti.

- Eh, bože, eto što je starost. Mi smo naučili živjeti komplicirajući

si taj život. Ovi mladi su tako pametni.

- Možda, ali ne svi. Da znate koliko ima bedastih među onima koji

ga koriste. No, da vas više ne gnjavim, možete doći po kartu kad hoćete,

ali najmanje dva dana prije odlaska na put. Jer to je ipak

interkontinentalni let.

Kad je spustila slušalicu, krenula je u kuhinju skuhati si kavu.

Mora se srediti do kraja, mora točno odrediti što će ponijeti sa sobom, ali

i napisati Fioni neke napomene, zlu ne trebalo. Na ovo zadnje se i

nasmijala jer je znala - kakvu će to smijuriju izazvati kod te cure kad to

bude čitala.

1000 € BONUS

25

*

Georgina je mislila da će joj srce iskočiti iz grudi kad je kapetan

aviona najavio da se približavaju Londonu. Ma koliko bila zatomila sve

ono zbog čega je i napustila Englesku, odjednom se počelo pojavljivati

takvom brzinom i takvim intenzitetom da se uplašila. U jednom se času

uhvatila rukama za glavu, a kako se tu zatekla stjuardesa, upitala ju je:

- Mogu vam pomoći? Nije vam dobro?

- Ma ne znam što mi je. Čini mi se da će mi srce otkazati.

- Dešava se to. To je uzbuđenje. Idem po čašicu konjaka. Čak ako i

ne pijete inače, neće vam loše činiti. Kažu da je to odlično za srce, a kod

vas je očito o srcu riječ.

- Mislim da jest. Molim vas onda da mi donesete da popijem da se

ne srušim kad stanem na naše tlo.

Idući prema bifeu, stjuardesa ju je upitala:

- Dugo Vas nije bilo doma? - Više od osam godina.

- Vraćate se zauvijek?

- Mislim da ne.

- Oh, bože - rekla je i požurila da joj što prije donese konjak. Znala

je iz iskustva da ovakva stanja silnog uzbuđenja nisu dobra, ali samo da

se zrakoplov spusti i da se žena sredi, vjerovala je da će sve biti u redu.

Činilo joj se da je, čim je ova popila tek gutljaj, ipak se malo

primirila. Dalje se bavila ostalim putnicima, ali je svako malo pogledavala

prema toj ženi. Bila joj je nekako simpatična. Mora da ju je neko zlo

otjeralo iz zemlje, ali i nakon toliko godina vratilo doma.

Čim se avion spustio, putnici su, kako se to i inače zbiva, nagrnuli

prema izlazu. Žena kojoj nije bilo dobro, ostala je sjediti. Vjerojatno bi se

tako ponašala i da joj nije bilo slabo. I kad je i zadnjeg putnika ispratila,

došla je do nje i bez da je pita, pomogla joj je da ustane, a potom joj je

uzela torbicu i povela je prema izlazu. Dala je znak zemaljskoj stjuardesi

da ide za njom.

Ove su drage cure mogle razgovarati tek posebnim znakovljem,

toliko su već bile izvježbane.

26

Georgina je ipak malo došla k sebi kad je ulazila u prostor za

putnike. Dok je čekala svoju prtljagu, primijetila je Gaby. Ta se djevojka

uopće nije promijenila. Možda je tek malo posvijetlila kosu, inače je

ostala ista. Mogla se okladiti da se čak nije ni grama udebljala.

Čini se da je ona još nije primijetila. A to je moglo značiti i da je

nije prepoznala.

I tek kad se ova našla pred njom, Gaby je vrisnula:

- Teta, Georgina! Konačno! već sam se bila uplašila da ste zadnji

čas odustali. Nisam vas vidjela među putnicima. Bože, samo da ste došli.

- Ti, Gaby, izgledaš predivno. Mora da si sretna. Jer, samo netko

tko ima unutarnji mir, može tako izgledati. Tako se radujem zbog tebe.

Ima li što novoga?

- Pa, ima.

- Da čujem?

- Došli ste na moju svadbu.

- To je predivno! Neka i ovdje nešto me počne radovati. Ali, da

nisam došla, ne bi me zvala?

- Ne bih. Kako da vam kažem da sam sretna, kad znam što ste sve

prošli, i kakav vam je život.

- Kad je svadba?

- U subotu.

- Pa to je predivno! A počela sam se bojati dolaska. Kao da sam

nešto počela predosjećati. Vidiš kako čovjek može biti glup.

- Idemo, teta, Georgina. Čeka nas Kent doma. Jedva sam ga prisilila

da ostane.

- Zašto?

- Muška posla. Muči ga da ga ne osudite kako on je odjednom

zasjeo u vašu kuću. On ne shvaća da sam ja u njoj doma, da ste mi je vi od

srca ostavili i da će ona uvijek dok ste živi, biti vaša.

Koliko razložnosti ima u ovoj ženi, još je jednom zaključila

Georgina. Ni da je imala rođenu kćer, teško da bi je ovako razumjela i

ovako dočekala.

Gaby je bila spretna vozačica. U trenu su se, barem se tako

Georgini učinilo, našli pred kućom. Ni tu se nije ništa promijenilo, osim

što je, možda, bilo više cvijeća. Ono čega se bojala, ipak se nije desilo.

Valjda se sav stres desio u avionu. I samo što je Gaby uparkirala auto, na

1000 € BONUS

27

vratima kuće pojavio se muškarac. Srednje visine, plavokos, malo

stisnutih usana kako je to Georgina protumačila od straha zbog ovog

susreta.

No, ona je znala s ljudima, ona je znala kako ih osokoliti, kako im

prići i reći im - da se nemaju čega bojati. I čim je izašla iz auta, krenula je

prema njemu, pružajući mu ruku i prije nego ju je on mogao prihvatiti.

Ali, nije propustila ni reći:

- Kakva je to u tebi moć kad si je uspio tako zagrijati da se i udaje?

Aja sam se bojala da će ostati stara cura. No, drago mi je da je tako. Jer,

svi oni koje Gaby voli, dragi su i meni. I još mi je draže što sam stigla,

doduše i nepozvana, na svadbu.

- Ja bih vas sigurno bio pozvao, ali Gaby se bojala....

- Znam ja to, ali hvala bogu imam jedno dijete u Australiji koje mi

je sve. Spasila me.

- Sigurno ste i vi nju - rekao je ovaj čovjek tako normalno da je

Georgina odmah shvatila da je Gaby imala sreću.

- Jesam. Mi smo jedna drugoj bile nadoknada za nešto. Ali, volimo

se.

Georgina je bila iznenađena kad je ušla u kuću. Najvjerojatnije u

svojoj pažljivosti nije ni u kući ništa promijenila. Samo, sve je bilo

besprijekorno čisto. Ništa nije trebala ni pitati, jer je Gaby počela:

- Nisam ništa mijenjala. I neću dok ste živi. Vi morate znati gdje je

vaš dom, ma vratili se ovamo ili ne. A, osim toga, ovo je sve što ste mi

ostavili - predivno.

- Ne mogu reći da mi nije drago, samo, ako ti ikad padne na pamet

da išta mijenjaš, učini to. Meni bi bilo kod tebe lijepo i da ništa nije više

moje.

Njih su troje cijeli dan pričali. Sjećali su se svega i svačega, samo

nijedno nije ni spomenulo groblje. Gaby se nije usudila, Kent još manje,

sve dok Georgina nije upitala:

- Je li grob sređen?

- Jest, još prošli tjedan. - I zadovoljna si?

- Pa, mogao je napraviti i bolje. Nije me do kraja poslušao.

- Ja mislim da je baš dobro. Uostalom, vidjet ćete. Jer, Gaby je

željela da napravi i dio za urnu.

28

- Zašto? - upitala je Georgina, očito nesvjesna čemu je i to

potrebno. Gaby se uzmucala, ali je Kent bio otvoren.

- Pa to je zbog vas. Ona je mislila ako umrete u Australiji...

- Nije ni to loše, ali imam ja novac i za pogreb. I to je bilo sve. Bio

je to čak i ne tako neugodan razgovor kako su ga se ovo dvoje mladih

pribojavali da će biti.

Sutra su svi troje otišli na groblje. Bojali su se oni i toga, ali i to je

sve proteklo da bolje nije moglo. Činilo se da će svadba proteći u

najboljem redu. Dan prije upitala je Georgina Gaby:

- Hoćete li na bračno putovanje odmah?

- Ma, ne! Ići ćemo kad se malo sredimo. Imamo toliko toga još za

učiniti da nam je bolje doma. Ne znam da li sam vam rekla, ali to neće biti

klasična svadba. Tek kumovi i vi. Ijedna dobra večera.

I premda nije bilo onako kako svadbe inače izgledaju, bilo je sve i

više nego svečano. Georgini je bilo neobično drago da je došla. Sve joj je

bilo lakše uz te mlade ljude. Iako joj je obećala da će se javljati svaki dan,

Georgina je to učinila tek prvi dan, i kad je sad htjela javiti joj da je

svadba prošla u redu, nije stigla jer ju je Fiona pretekla:

- Što to znači? - počela je napadom.

- Ma, ovdje se toliko toga desilo da se ne stignem ni okrenuti.

- Ne priznam to. A i ljubomoran sam.

- Zašto?

- Kako zašto? Pa Gaby ti je važnija od mene.

- Gaby je dobila predivnog muža, onakvog kakvog želim i tebi. I

sad se mogu mirne duše vratiti.. Sve je sredila, mislila je čak i na...

- I na tvoj grob? E, neće to ići baš tako...

- Ne ljuti se odmah. Pa ljudi i umiru i rađaju se. Neću ni ja vječno.

- Hoćeš. Živjet ćeš dok meni budeš trebala. A ti znaš koliko je to.

- Znam, znam. Samo, molim bez ljutnje. To ti ne priliči.

- Znači - počela je Fiona sad malo blaže - zadovoljna si tu? Zatekla

si sve u redu?

- I više nego u redu. Upoznat ćeš Gaby pa ćeš shvatiti kakva je to

žena. Tu je sve u redu? Kako si mi ti? Javlja li se mama?

- Ne, ali sad mi je i drago da se ne javlja, ja baš nisam vična

lažljivica. Možda je i ja nazovem da ne bi ona mene. Tako ću izbjeći

1000 € BONUS

29

pitanje gdje si. Drago mi je da si dobro, da je sve u redu. Pozdravi Gaby,

čestitaj joj i reci da će mi biti drago da je upoznam. I učinit ću to što prije.

Bio je to sve. Nijedna od njih nije mogla ni pretpostaviti da će im to biti

posljednji razgovor.

Georgina je prepričala razgovor s Fionom Gaby, a potom se

povukla u svoju sobu. Nije da se baš osjećala loše, ali nekako je bila

umorna. U jednom je času htjela pozvati Gaby, ali kad je legla, činilo joj se

da joj je bolje. Nešto ju je, doduše, steglo oko prsiju, ali ni tome ne bi

davala značenje. Konačno, premda to i nije pokazivala, ali ovo je ipak bilo

previše uzbuđenja. I kad su se u jednom času otvorila vrata sobe, ona je

tek uspjela uzviknuti:

- Gaby, nije mi dobro.

Dok se ova snašla, i pozvala u pomoć Kenta, sve je bilo gotovo.

Ova predivna žena je bila mrtva. Razboriti Kent se, nasreću, brzo snašao:

- Znam da ti je strašno. I meni je. To je predivno stvorenje, ali valjda je

bog tako htio. Umrla je u svojoj kući i bit će pokopana uz one koje je

najviše voljela. No, moramo nazvati najprije mrtvozornika, a potom i

Fionu. Bit će to užasan udarac i za tu curu. Sigurno će doći na sprovod, a

to nije blizu. I njoj će trebati priprema.

Gaby se u tom času, još pod šokom, pitala što bi bilo s njom da

nema uza Kenta.

*

Fiona je bila izvan sebe. Nije znala odakle da krene, kome da se

prvo javi i treba li se uopće ikome javiti. Nije je bilo čak ni briga za posao.

Što ako i ostane bez njega? Nije vjerovala da je gazda neće pustiti, ali nije

je ni to brinulo čak i ako ne bi. Što je sve to prema smrti te žene, koja joj

je značila sve. Pitala se što ju je toliko uzbudilo da je samo koju minutu

poslije razgovora s njom - usmrtilo. Čak si je predbacila da je i ona nije

nečim uzrujala, a onda bi na kraju zaključila da je to ipak bilo preveliko

uzbuđenje za nju. Te groblje, pa svadba, pa umor, a nije joj bilo lako otići

ni iz Australije. Ona se, istina, izdavala za zdravu i snažnu ženu, ali tko

zna kako se zapravo osjećala.

30

No, u jednom se času Fiona ipak trgnula. Kako bi i Georgina rekla, čovjek

mora u svakom trenutku znati što mora učiniti. A ona je morala najprije

nazvati gazdu, potom tek majku. Premda je mislila da će to moći obaviti

bez suza, nije baš bilo tako lako. Već nakon prve rečenice se rasplakala.

- Gospodine, moram u Europu, već sutra. Možete li me pustiti.

Umrla je...

- Nije valjda vaša mama?

- Ne, umrla je moja druga mama, moja Georgina.

- Bože, pa kako?

- Nekoliko minuta poslije razgovora sa mnom. Bila je tako sretna

što je došla doma, kako je rekla, ali se isto tako radovala i povratku.

- Znači srce.

- Pa tako su mi rekli.

- Jeste li javili mami?

- Nisam, a i ne znam da li da joj javim ili ne. Ona je sad u toku

snimanja i tko zna kako će to djelovati na nju.

- Kako djeluje da djeluje. Ta žena je zaslužila da je i ona isprati. Pa

preuzela je njezinu ulogu. Meni se jako svidjela. Ne znam kakva vam je

mama, ali ova vas je obožavala.

- I ja sam nju. Neki put mi se čini da mi je bila bliža i od majke.

- Fiona, idite, ostanite koliko to nalažu običaji. Ja ću ovdje već

organizirati zamjenu. Vi ste se već u samom početku pokazali kao dobra

radnica i mjesto će vas čekati.

- Hvala vam, šefe. Vi i ne znate koliko mi to znači.

- Znam. Svi smo mi slično prolazili u životu. Samo se čuvajte. I

odmah nazovite majku.

Da mu to nije obećala, tko zna bi li je baš odmah i nazvala. No, sad

više nije bilo uzmicanja. Začudo, čim ju je nazvala, ova se odmah javila.

Bila je, čini se, dobro raspoložena, jer nije ni čekala što će joj Fiona reći,

nego je odmah počela:

- Znaš, toliko smo svi bili umorni da nam je redatelj dao tjedan

dana odmora. Neću se micati iz sobe. Samo ću spavati. Ne znam hoće li

mi i to biti dosta da se odmorim i skupim energiju za dalje. Željela sam

ovo, sve sam podredila tome, ali sad se pitam je li se isplatilo. Toliko sam

toga u životu zbog karijere propustila da mi je sad žao. Ali, hvala bogu da

1000 € BONUS

31

su ti u redu, da imamo Georginu, i da sam barem što se tebe tiče bez

brige.

I tek je sad Fiona došla do riječi. Uspjela je prije nego se

rasplakala samo reći:

- Mama, nemamo više Georginu:

- Ostavila te? Kako je mogla? A ja sam joj toliko vjerovala! Sve nas

je razočarala. Čovjek nikad ne zna s kim sve ima posla. A rekla je da sam

joj čak i ja dobra.

No, kako je s druge strane čula samo kćerine ridaje, više nije znala

ni što da kaže ni kako da se ponaša. Uspjela je samo još upitati:

- Kad je otišla. I kamo?

- Mama, Georgina je umrla. Išla je svojima na grob, i umrla je. Kažu

da ju je srce izdalo. Umrla je u svojoj kući, na svom krevetu. Valjda joj je

sam bog bio u pomoći.

- Bože! - bilo je sve što je Fiona čula. I Lorna se rasplakala. Bio je

to prvi iskreni plača koji je Fiona čula od svoje majke. Sad je i njoj trebalo

vremena da se sabere. Poslije plača i jedne i druge, ipak je Lorna prva

prekinula šutnju i upitala:

- Kad je sprovod?

- Još se točno ne zna..

- Krećeš odmah?

- Kad završim razgovor s tobom, zvat ću aerodrom. Ići ću prvim

slobodnim letom.

- Ja ću krenuti odmah. Odsjest ću u Intercontinentalu.

- Možeš li uopće napustiti snimanje?

- Mogu jer imamo slobodno, ali i da nemam, ne bi me nitko

spriječio da ne dođem. Možda si i ti mislila kako sam ja površna, kako ne

znam cijeniti ono što ona znači i meni i tebi, ali ja sam to znala od samog

početaka. Ja sam znala da se s njom sigurnija nego sa mnom, iako to ne

znači da te itko voli više od mene. Dušo, drži se. Voljela bih da je

otpratimo onako kako je to ona i zaslužila. Dostojanstveno. Ona je tako i

živjela. Nikad neću razumjeti kako je uopće mogla živjeti tako kako jest.

- Imala je ona za sve odgovore.

- Kakve?

- Znala bi mi govoriti da ljubav čini čuda. Meni se čini da je ona

svu svoju preostalu davala meni. Ne znam jesam li joj i koliko vraćala, ali,

32

mama, i ja sam nju voljela. Pokazivala sam joj to, samo ne znam jesam li

dovoljno.

- Jesi.

- Kao znaš?

- Kad sam vas jednom promatra, čak s nekom sjetom jer mi se

činilo da se vas dvije više i bolje razumijete nego nas dvije. Sjećam se

kako je došla za mnom i blago me uhvativši za ruku, rekla:

- Ja volim vašu djevojčicu. Voli i ona mene, ali mama je samo

jedna. Bilo bi loše kad se nas dvije ne bismo voljele ni razumjele. Svi

bismo bili nesretni. Takva je bila ona. Pogađala je, sad mi se čini, i tuđe

misli. Ako postoji raj, ona je veću njemu. Dušo, sad obavi to što treba, i

lagano se počni spremati.

- Hoću, mama. I hvala ti.

Čini se da smrt učini ono što ne može život.

*

Fiona sve što je radila u ovih nekoliko sati, radila je kao u

polusvijesti. Nije mogla vjerovati da se desilo to što jest. Njezine drage

Georgine više nema. Jedino što ju je tješilo, bila je spoznaja da je bila

sretna kad je s njom zadnji put razgovarala, sretna što je sve našla u

redu, kako joj je rekla. Čini se da se to prvenstveno odnosilo na grob, ali i

na kuću koju je zatekla nepromijenjenu. Kad se na trenutak osvijestila od

te strahote, shvatila je da bi zbog još nečega morala biti zadovoljna - zbog

toga što je umrla u - svojoj kući. Jer, bez obzira na sve, ono je bio njezin

dom.

Nije tu noć tako reći oko s oko sklopila. Samo su joj se glavom

vrtjele slike njihova života zadnjih osam godina. I ni u jednoj slici nije

vidjela ama baš nikad njezino namršeteno lice. Bila je to žena koja je oko

sebe širila mir. U tim momentima poželjela je da i ona bude takva.

U zračnu luku stigla je prva. Činilo joj se da je aerodrom krcata

putnicima. Nasreću, avion je poletio na vrijeme. Nije uopće ni na koga

obraćala pozornost. Znala je da će stati sat ili dva negdje na pola puta da

se avion napuni gorivo i da se ukrcaju još neki putnici, ali ona bi najradije

1000 € BONUS

33

ostala sjediti jer joj se nije niti izlazilo, a još manje s nekim razgovaralo.

Iz razmišljanja ju je trgnula stjuardesa upitom:

- Čime vas, gospođice, mogu ponuditi. Jeste li za kavu ili čaj?

- Molila bih vas kavu. I ako imate možda nešto protiv glavobolje?

- Donijet ću vam - rekla je uslužno ova mlada žena. Bila je sigurna

da ova djevojka ide nekome dragome na pogreb. Već iz iskustva je mogla

procijeniti kad bi se tako nešto nekome dešavalo. No, čim se ona udaljila,

čovjek koji je sjedio pokraj Fione, osjetio je kako je njezina glava

jednostavno pala na njegovo rame. Sve što je u to času učinio, bilo je da ju

je lagano podigao, opipao joj puls i zaključio da je u laganoj nesvijesti.

Nije pravio paniku, tek je kad se stjuardesa vratila s kavom, dao joj znak

da mu donese vode. Usput je rekao:

- Donesite mi hladne vode, i neki ubrus. Doći će ona k sebi. Nešto

je doživjela što ju je silno uzbudilo. Najvjerojatnije je kakav smrtni slučaj.

Sve se to dešavalo u trenutku, bez ikakve panike, baš onako kako je i

moralo da ne bi izazvalo preveliku pozornost ostalih putnika.

Liječnik je spretno i znalački dovodio Fionu svijesti i u času kad je

otvorila oči, blago joj je rekao:

- Sad je sve u redu. Bili ste u blagoj nesvijesti. No, prošlo je. Ne bih

vam sugerirao da išta popijete od lijekova.

Vidio je da ga gleda u čudu, pa je nastavio: - Ja sam liječnik. Znam

što govorim. Ništa što vam se desilo nije strašno, barem nije bilo dosad,

ali uvijek treba biti oprezan. Tim prije što smo visoko od zemlje. Ne znam

što vas je uzrujalo, ali ovo može biti rezultat i toga, kao i praznog želuca.

Samo, sad nema jela, barem ne dok ne sletimo. Sugerirao bih vam samo

tekućinu.

Fiona nije do kraja ni shvaćala što joj se desilo, ali bila je sigurna

da je baš tako kako joj ovaj nepoznati čovjek govori. U jednom mu je

času, čak i mehanički odgovorila:

- Umrla mi je najdraža osoba na svijetu, žena koja me nije rodila,

ali kao da jest. Idem joj na sprovod. Užasno me se to dojmilo.

- A kako i ne bi? Još ste relativno mladi, još vam netko treba na

način kako vam je trebala i ona. I ti je rezultat toga. No, znate, život, ma

kako vam se to sad činilo, ide dalje. I ta osoba bi željela da ga živite što je

moguće manje stresno. Znam da često to ne možemo, ali na nešto se

moramo i prisiliti.

34

- Ne znam kako ću. Ne znam ni što ću.

- Tako vam se sad čini, ali, vjerujete, uvijek se nađe neko rješenje.

Mora se naći. Premladi ste da biste bili toliko pesimistični pa i izgubljeni,

da bi vam život zastao barem i na trenutak. No, sad sam se pretvorio u

propovjednika, a znam da vam sad to najmanje treba. I moji mi kolege

znaju reći da sam često dosadnjaković. Oprostite mi, molim vas.

I tek ga je sad Fiona bolje pogledala. Iznenadila se kad je ugledala

zapravo mladog čovjeka pred sobom. Smirenog i ozbiljnog. Učinio joj se u

tom času i veoma bliskim.

On je osjetio da ga ona promatra, i želeći steći njezino povjerenje,

nije znao bi li bilo pametno da dalje nastavi razgovor ili da ga

jednostavno prekine. Fiona se ipak malo opustila pa je nastavila, što je

njega prilično iznenadilo: - Ja sam Fiona Jerrold. Živim u Canberri. Živjela

sam s gospođom koja je umrla. Ona mi je bila sve. Majka je stalno

odsutna, a otac mi je davno umro. Biografija mi je još - prazna.

- S obzirom na vaše godine, bilo bi čudno kad bi bila, kako vi

kažete, punija. Pred vama je život, tko zna što vas još čeka, ali nekako mi

se čini da ma što da vam se desi, da ćete se znati snaći. Ne znam mnogo,

ali i iz ovoga što ste rekli, niste baš razmaženi. Malo je onih koji si takvo

ponašanje u ovim vremenima može priuštiti. No, ja sam opet počeo po

starom. Oprostite. To mije, valjda, u krvi. Bolje bi bilo da se i ja

predstavim. Ja sam Elton Medway. Bio sam ovdje najednom savjetovanju.

Inače sam Englez, živim i radim u Londonu.

- Radite sigurno u nekoj bolnici? - upitala je sad već bi se moglo

reći i znatiželjno.

- Da. Internist sam koji se pomalo zanima i za psihijatriju. Mislim

da je to još najneistraženija disciplina u medicini. Jer, sve se bolesti lakše

liječe jer su opipljivije od bolesti duše ili srca, kako se to zna često

nazivati. No, kad bismo i to do kraja otkrili, možda život i ne bi bio tako

zanimljiv kako jest. Ili tako zagonetan, kako mnogi govore.

- Ništa o tome ne znam. S nekim sam se stvarima, i ne znajući

kako da ih nazovem, ipak mučila. Toliko sam se puta pitala zašto se neki

ljudi ponašaju onako kako se ponašaju, a meni se činilo da im to ne

priliči. Je li se i kod njih radilo o tome o čemu vi govorite? Bio je to, sad

mi se čini, ipak nesrazmjer između razuma i srca.

1000 € BONUS

35

- Upravo tako. Sve se svodi baš na to. Nisam znao ni sam to

definirati, barem ne to tako pojednostaviti kako ste vi to učinili.

- Kad nešto ne razumiješ, trebaš to i reći. Nikad nisam shvaćala

zašto ljudi vole filozofirati.

- Misle da će tako ispasti pametniji. A to žele mnogi. Malo je onih

koji ponajprije žele nešto drugo...

Nije mu uspjela ništa na to odgovoriti jer se u taj čas pred njima

našla stjuardesa koja je profesionalnom ljubaznošću upitala Fionu:

- Je li vam bolje? Treba li vam još što? Malo sam se bila uplašila.

- Bolje mi je. Čini mi se da doktor ima pravo. Sve se skupilo u meni

i moralo je doći do toga do čega jest. Hvala bogu da sam se uspjela

ukrcati u avion. Važno mi je da stignem na sprovod.

Stjuardesa je sa znatiželjom sad pogledala u liječnika i shvatila da

će imati manje brige nego bi inače imala. Ovakvi slučajevi nisu bili rijetki

na putovanjima i baš su se njih plašile sve posade. Jer, najteže je kad si u

zraku, kad shvaćaš kako je nekom teško, a pomoći mu ne možeš više

nego možeš pa i znaš. Zato su mnogi bili presretni kad bi se među

putnicima našli i liječnici.

- Moram onda i ja zahvaliti liječniku i reći da smo presretni kad se

nađu s nama na putu. To nam svima da je sigurnost. Mi smo za nešto više

od četiri sata u Dubaiju. Možda će vam i kratko prizemljenje dobro doći.

Mogu vam preporučiti i jedan restoran gdje se možete fino opustiti.

- Hvala vam - rekao je liječnik, a stjuardesi je u tom času palo na

pamet kako se ovaj liječnik zainteresirao za ovu djevojku i drugačije, a ne

samo kao doktor. Nije je to ni čudilo. Djevojka je i ovako izmučena

izgledala predivno. Crnka, plavih očiju, mlada, a ozbiljna privukla bi

pozornost svakog muškarca. Nije se čuditi što je i ovoga. No, bilo kako da

bude, ona je sad mirna. Moći će, što inače niti bi mogla niti bi smjela i

sama malo prošvrljati Dubaijem, a to ju je na tim dugim putovanjima

jedno radovalo. Odlazeći, rekla je i liječniku i Fioni:

- Ako vam bilo što zatreba, zovite.

- Hvala vam - gotovo uglas su joj odgovorili oboje i pritom se na

Fioninim usnama čak mogao primijetiti i lagan osmijeh.

Eltonu je to bio znak da djevojka polako prihvaća stvarnost i da će

najvjerojatnije biti sprema na susret s onim što je i čeka.

36

Do Dubaija nisu više mnogo razgovarali. Eltonu je primijetio da je

Fiona u jednom času čak i zadremuckala. I to je bio dobar znak. Smirila

se, što ne znači da se opet ta nervoza u nekom obliku neće pojaviti. No,

tad će biti na zemlji pa će sve ipak biti lakše.

Sve dok kapetan nije najavio spuštanje aviona, Fiona se nije

micala, na onda se trgnula i kao da se ne snalazi gdje je, širom otvorila oči

vjerojatno se pitajući gdje su.

- Još malo pa smo na zemlji. Izići ćemo i malo uhvatiti svježeg

zraka. A možda i nešto pojesti. Što kažete na to?

- Mislim da će mi biti dobro. Pa već mi je i sada zahvaljujući vama.

- Nisam bogzna što učinio.

- I kad se ne čini, kako vi kažete, ako se osjećamo bolje, znači da

nije baš tako. Sigurna sam kad ste uz mene. Sad mi se čini, ali i ne baš

samo sad, da sam težila cijeli život za tim - sigurnošću. Možda i

pretjerano.

- Niste. Tome svi teže. Zar mislite da nisam i ja jedan od tih?

U tom času ga je Fiona bolje pogledala. Činilo joj se tako sigurnim,

činio joj se kao čovjekom kojem ništa ne nedostaje, koji ima sve, a najviše

ono što ima malo tko - čvrstinu, ozbiljnost, čovjekom koji stvara oko sebe

baš taj osjećaj - gdje je on i uz koga je on, taj se nema čega bojati. Može li

itko, ijedna žena, više poželjeti, pitala se u taj čas i ona.

- Vi djelujete tako sigurno, tako kao da vam nitko ne treba, da sve

možete sami. Kad bih barem ja imala djelić toga.

- Imate i više nego što mislite. Ne znam koliko vam je točno

godina, ali sigurno i desetak manje nego je meni, a već ste se suočili sa

životom koji nije bio baš lagan. Pritom ne mislim ninašto drugo nego na

emocionalnu stranu života. Sve drugo je manje važno, iako je lakše, kako

se kaže, preboljeti i druge nedaće kad te ne muče i one materijalne.

Samo, ponovit ću ono što sam vam već rekao - imate čvrstinu, ali imate i

još dug život pred sobom. Ostanite takvi kakvi ste, iz onoga što ste dosad

proživjeli, izvucite korist. I nemate se čega bojati.

- Hvala vam - rekla je smireno Fiona. I osjetila neko blago

strujanje tijelom zbog ovoga što je upravo čula. Poželjela je u tom času da

ovoga čovjeka vidi barem još jednom i da mu, kad se sasvim sredi,

zahvali na ovome što joj je pružio u najtežim trenucima njezina života.

1000 € BONUS

37

Usput se upitala i još nešto. Dokle će joj ipak stranci olakšavati ono što bi

trebali oni koji su joj najbliži.

Kad je avion sletio u zračnu luku, Elton ju je blago uhvatio za ruku,

čak je uzeo i njezinu torbicu i tako su krenuli prema izlazu. Bili su među

prvima koji su koraknuli na zemlju.

Ona je kao poslušna djevojčica koračala uza nj, mučeći se da ga

uspješno slijedi. On se u jednom trenutku i nasmijao kad je primijetio da

ipak hvata prevelikim koracima.

- Toliko želim da nađemo taj restoran, da ću vas izgubiti na tom

putu od želje da se sasvim smirite.

- Ma i ja bih rado sjela, samo, bilo bi dobro da ipak malo usporite.

Još osjećam neku slabinu.

- Lud sam, sasvim sam lud. Pa to sam mogao i pretpostaviti. Nisu

ni liječnici uvijek baš najpametniji. I oni previde ono što ne bi čak ni

obični smrtnici.

- Svi smo samo ljudi - rekla je, Eltonu se činilo tek da nešto kaže.

No, ipak je usporio korake. No, nikako da nađu taj restoran. A onda su

oboje spazili jedan koji im se učinio sasvim u redu. Vanjska terasa je bila

ograđena oleandrima, punim cvijeta, a nije baš bilo ni mnogo svijeta u

njemu. I bez da išta kažu, krenuli su prema njemu. Ne zna se tko je od

njih prvi klonuo na stolac. Čak su se i opet nasmiješili kad se shvatili to.

Nisu dugo morali čekati ni konobara. Ljubazan, ali ne i servilan, upitao ih

je:

- Jeste li za nešto pojesti ili samo popiti?

- Jeli bismo - rekao je Elton. - Što nam možete ponuditi?

- Imamo svega. Ovisi što volite. Ribu, meso, povrće ili nešto treće?

Ne znajući što Fiona voli, iako je znao što bi bilo najbolje da jede, upitao

ju je:

- Što biste vi željeli?

- Sad mi se čini da bi mi najbolje bilo jesti nešto sa žlicom.

Kakva vama je juha?

- Odlična. S obzirom da sigurno dolazite iz aviona, ja bih gospođici

sugerirao juhu od povrća.

Je li u znak podrške, ali i Elton je naručio isto. Uz lagano jelo i tek

vodu, oni su dvoje raspričali se o onome što u avionu sigurno ne bi. Fiona

mu je ispričala sve o Georgini, a on njoj o svojoj mnogobrojnoj obitelji.

38

Ma kraju mu je rekla i gdje će odsjesti, a on joj je pružio i svoju

posjetnicu. U šali joj je i rekao - zlu ne trebalo. Bili su oboje opušteni, sve

dok nisu čuli neki glas koji je dopirao nedaleko od njih, a Fiona je shvatila

da je upućen Eltonu:

- Dragi, pa jesi li to ti? Tko bi rekao da ću te čak ovdje uloviti?

Zašto se ne javljaš?

- A zar bih morao? - odgovorio je, čak i neljubazno. U tom se času

Fiona htjela dići i otići, ali on ju je tako čvrsto uhvatio za ruku da je to

bilo nemoguće. No, raspoloženje koje je još malo prije bilo predivno,

nestalo je u trenu. Bilo je glupo, ali ona je u tom trenutku osjetila -

ljubomoru. Niti je znala zašto, niti je imala na to pravo.

*

Kad su pokopali Georginu, Fiona je htjela drugi dan nazad. Više joj

se nije ostajalo ovdje. Činilo joj se da će joj biti lakše doma. Ovako, svaki

čas će letjeti na groblje, a to je zadnje što bi trebala činiti. No, začudo,

majka j u j e zaustavljala:

- Ostani barem dok sam ja ovdje. I tako se sad nas dvije moramo

dogovoriti što i kako dalje.

- Mama, za tebe se, smrću Georgine, ništa neće promijeniti. Radim,

imam plaću, imam svoj kutak, jedino ćeš ti morati odlučiti što ćeš s

kućom. O tome sam razgovarala i s Georginom. Čak sam joj bila

sugerirala da ti predloži da je prodaš.

- Kako prodam? A ti?

- Pa ja imam svoju kuću.

- Zar ti nije premalena?

- Nije, mama. Upravo je onolika koliko mi treba. A osim toga, tko

zna gdje ću i ja završiti.

- Imaš neke planove?

- Ništa još konkretno, ali nitko od nas ne zna kamo ga život može

odvesti. Čak i onda ako to ne planira. Zar bi ti voljela da ja ostanem u

Canberri?

1000 € BONUS

39

- Ja ti sigurno neću određivati što ćeš i kako ćeš. Samo, voljela bih

da budeš sretna.

- Mama, a jesi li to ti? - izletjelo joj je, iako je mislila drugačije

postaviti pitanje. Mislila ju je pitati što ona podrazumijeva pod srećom.

- Momentalno jesam, ali to ne znači da ću biti i sutra. Unatoč

ovome što nas je snašlo, kad sam vidjela tebe tako pametnu i razboritu,

čini mi se da mi je to jedina sreća. No, često sam vrludala tražeći je na

pogrešnom mjestu i najčešće s pogrešnim ljudima. To bih voljela da tebe

mimoiđe.

- Teškoće, ma odakle dolazile i ma kakve bile, svatko barem

jednom osjeti u životu. Ni mene neće, mimoići. Samo, i na to treba biti

spreman.

- Ti misliš da jesi?

- Mislim da jesam.

- Sama si?

- Ne znam na što misliš, ali ako misliš imam li kakvog dečka,

odgovor je - ne. Nitko mi se nije svidio toliko da bih i sama pokazala

zanimanje za nj, a kako bi mi znala govoriti Georgina, to mladići osjete.

Muškarci su tašti, to i sama znaš i boje se, čak više nego žene, neuspjeha.

No, kad osjetim potrebu da s nekim dijelim dobro i zlo, stol i postelju,

nešto ću i sama učiniti. Kad su sve moje kolegice našle već dečke,valjda

ću i ja. Neka te to ne brine.

- To što nemaš dečka i ne, ali voljela sam čuti što o tome misliš.

Čini se da nisi, i to je sreća, na mene. Isti si otac. Samo, imaš više ambicije

od njega.

- Mama, nikad o njemu nismo ozbiljno razgovarale, barem ne

otkad sam odrasla. Ja se ne čudim što ti o njemu misliš kako misliš, ali

dopusti mi vlastite prosudbe o vlastitom ocu.

- Misliš da sam govorila o njemu ružno?

- I ne znam kako bih to nazvala, ali možda bi najbliže istini bilo -

da si opravdavala i sebe napadajući njega. Ja ne smijem učiniti isto. On je

moj otac, sa svim manama i vrlinama, i zaslužuje moje poštovanje pa i

ljubav. Ali, o ne znači da ti nemaš pravo na svoje mišljenje.

- Oprosti. Znam da sam griješila, ali i bojala sam se.

- Čega?

40

- Da bi mi te mogao oduzeti. No, pogriješila sam i tu. Tek mnogo

kasnije poslije njegove smrti čula sam da je rekao jednom našem

zajedničkom prijatelju da mi te nekad ne bi uzeo, jer bez obzira na sve,

dijete pripada majci. To može reći samo netko tko i sam voli svoje dijete.

Tu nije bilo nimalo egoizma. Eto, toliko o tvom ocu.

- Hvala ti, mama. Na kraju ćemo doći na ono što je baka znala

govoriti.

- Koja?

- Pa tvoja mama.

- A što bi govorila?

- Da ste se prerano oženili, da ste se sreli kasnije, da bi vam brak

uspio.

Lorna na ovo nije ništa rekla, ali nije ni trebala. Fiona je osjetila da

misli isto. A i to je bilo mnogo.

Kako je Lorna željela ići na neki razgovor u filmski studio, to je

Fiona bila slobodna. Znala da još nije vrijeme da je predstavi svojom

kćeri, ali sad je to više i nije smetalo. Dapače, prva joj je rekla:

- Dok ti budeš na tom razgovoru, ja ću na groblje. Moram

dogovoriti s upravom da na svaki Georginin rođendan, stave bukte

cvijeća. To ću reći i Gaby.

- Hvala ti, dušo. Hvala ti na razumijevanju. I na tome sigurno

mogu zahvaliti toj plemenitoj ženi.

- Pa, gotovo da da. Ona je imala doista razumijevanja za sve ljude.

Pitanje je koliko smo mi svi razumjeli nju.

- Mislim da ti jesi.

- Mogla sam i više.

- Svi samo mogli više. Uvijek je tako. Ali, nema predbacivanja.

Time se ništa ne postiže, osim što se mučimo. Nisam te ni stigla pitati

kako si putovala.

- Pa, zapravo sretno.

- Kako sretno?

- U jednom času sam se na ne znam koliko metara visine

onesvijestila. No, uvijek se nađe neko rješenje koje pomogne. Zamisli, uz

mene je sjedio, a tko drugi nego jedan liječnik. I sve je uzeo u svoje ruke.

Ja bih sigurno teško bez njega podnijela taj put. Bila sam naprosto uza nj

sigurna.

1000 € BONUS

41

- Stariji čovjek?

- Pa desetak godina jest stariji od mene. Nenametljiv, činilo mi se

pametnim, ali na tome je i ostalo. Doduše, dao mi je svoju posjetnicu,

kako je on rekao - zlu ne trebalo.

- Što to znači?

- Pa, ja sam to protumačila, ako mi, recimo, pozli da mu se mogu

obratiti. Ispričala sam mu moj i Georginin odnos.

- Spomenula si i mene?

- Da, ali ne ni imenom ni prezimenom. Ne brini. Taj to neće

povezivati jer ga to i ne zanima. To je izvan njegova svijeta.

- Možda ja i jesam, a možda nisi i ti. I tako se na to može gledati.

- Mama, pa što je tebi? Kako bih ja mogla zainteresirati uopće

takvog čovjeka? Već na aerodromu pridružila nam se neka njegova

simpatija, ili što ja znam što mu je, i to je bilo dovoljno da ja padnem u

drugi plan, čak i onaj koji ne bih trebala kako pacijentica. A osim toga,

nije se ni javio, nije ga bilo briga kako mije, kako je sve prošlo. No, bez

obzira na sve to, ja sam mu duboko zahvalna.

- A da mu se ti javiš?

- Zašto?

- Pa, tako. Recimo da mu kažeš kako je sve prošlo, da mu se još

jednom zahvališ, ili što ja već znam što ti padne u tom času na pamet. To

je sve tako daleko iza mene. Moje su metode bile drugačije, doduše,

možeš mi odmah prigovoriti da ne i uspješnije, ali to ne znači da ne bih

sad uspjela da mi je godina koliko je tebi.

- Ništa, mama, od toga! Ja nisam ti, ja se ne mogu tako ponašati. Ja

sam toliko staromodna da mi se čini da makar ostala stara cura, nikad ne

bih prva pristupila nijednom muškarcu.

- Možda imaš pravo. Ni na čije iskustvo ne treba se oslanjati. Ja ću

sad poći na taj razgovor, a ti se odmaraj.

- Ja ću malo prošetati, a ti idi znam kamo ćeš.

Lorna se u času dignula i krenula prema izlazu. Ondje je, vidjela je

to Fiona, sjela u taksi i krenula. Uhvatila je smiješak na njezinim usnama.

Nije znala kako ga protumačiti do ovim zadnjim razgovorom.

I ona se ustala i također taksijem krenula na groblje. Cvijeće je

bilo uredno posloženo. To mora da je učinila Gaby jer je primijetila da u

toj silnoj hrpi njezin je buket bio na samom vrhu. Čudno se osjećala tako

42

stojeći. Nije čak bila ni žalosna. Činilo joj se da to ne bi željela ni Georgina.

Ona je sad na miru, ona je sa svojima, ona je ovdje na zemlji s njima, a

ako nešto gore postoji, sretna je. Opet su zajedno.

Kako je primijetila da su vrata uprave još otvorena, otišla je

srediti i ono što je naumila. Da za svaki rođendan na tom grobu bude

svježe cvijeće.

Iznenadila se kad joj je službenica rekla:

- Ovo mora da je bila neka izuzetna žena.

- Po čemu to zaključujte?

- Najprije je Gaby brinula o grobu kao da joj tu leži netko najmiliji,

a sad i vi. No, ne brinite. Bit će tako kako kažete.

Kad je to obavila, opet je taksijem krenula prema hotelu. Malo će

prošetati okolo, a potom će, kad se majka vrati, nekamo i s njom otići. No,

čim je ušla u predvorje, primijetila ga je na recepciji. Zastala je, čak je u

jednom času pomislila da se i ne bi trebala s njim sresti, ali tad se on

okrenuo, vjerojatno ju je recepcionar primijetio i rekao mu da je upravo

stigla.

Krenuo je prema njoj ne baš žureći, i ne baš sa smiješkom, ali ona

je ipak malo zastala jer nije znala kako uopće započeti razgovor s njim.

Sjetila se majčinih riječi, ali ona nije bila - ona. No, on kako da je osjetio te

njezine dvojbe, jer je tako normalno počeo:

- Strahovito sam puno mislio na vas. Da nisam imao neki težak

slučaj, možda bih došao i ranije. Bojao sam se da ćete otići, a da vas neću

moći doći ni pozdraviti. Pretpostavljam da je sve proteklo u redu, ako se

to za ijedan sprovod može reći. A i sad ste sigurno bili na groblju? No,

moram vam reći da biste se trebali ponašati onako kako se ponašala i ta

gospođa.

- Kako?

- Ona je, da ne bi bila žrtva onoga što se desilo, jednostavno -

otišla. A sve je dala da grob bude u redu, ali da ona bude dalje.

- Pa, gotovo da sam nešto slično i ja učinila.

- Pametno. Kad idete doma?

- Mislila sam odmah, ali mama me zadržala.

- Znači, ipak je došla?

- Morala je.

1000 € BONUS

43

- Nije, Fiona, morala. Nitko ništa ne mora. Ali, svatko od nas zna

što mu je činiti. Da ne ponavljam otrcanu frazi - što je etično. Dokle će

ona ostati?

- Pa, mislim još koji dan. I sad je otišla u studio na neki razgovor.

- To je dobro. Kad je na jednoj strani mnogo izgubila, neka barem

na nekoj drugoj dobiva.

- Procijenili ste je i prije nego ste je upoznali. Čak mi se čini da je i

ne osuđujete.

- Nemam na to pravo. Ma tko što rekao, ali ona se brinula na svoj

način za vas. Pokazalo se da nije pogriješila. Tko zna na što biste

nalikovali da vas je vukla sa sobom po tko zna kakvim sve ne

snimanjima. Ne brinite, čim ona dođe, ja ću se povući. Znam da se ne

smije znati da ima odraslu kćer.

- Ne znam što da vam na to kažem.

- Ništa. Ali, dok se ne vrati, jeste li za jednu laganu šetnju? Po

onome što sam vidio, sigurno će vam koristiti. Iza hotela je mali predivan

park. Ja obožavam izvaliti se na travu i - uživati.

- To je ovdje normalno?

- Nasreću pa jest, ali i da nije, teško da bi tome odolio.

Oboje su se okrenuli i krenuli prema izlazu. Nisu prešli ni kakvih

dvjestotinjak metara, kad je Fiona ugledala doista predivan park, ali i

mnoge ljude kako se izležavaju na travi. Ne razmišljajući previše, i sama

je legla na prvo mjesto koje joj se činilo dovoljno udaljeno od jednoga

para. Elton joj se isti čas pridružio. I nastavili su priču koju su počeli u

avionu. On joj je pričao o svojim planovima, a ona je njemu otkrila nešto

što nije nikome. Voljela bi nastaviti školu, produbiti ovaj posao na neki

drugačiji način nego se to radi dosad.

- Imaš li za to materijalnu osnovu? - odjednom joj se obratio

intimnije.

- Imam nešto još novca od tate, ali tu su i krediti.

- Ja to ne volim. Pa zar ne možeš posuditi od mame?

- Ne, ne mogu! - bila je odrješita, no on je to sasvim drugačije

protumačio. I kad je ona shvatila da se nisu razumjeli, a da ne bi stekao

još goru sliku o njoj nego je ima, nastavila je: - Mama mi ne bi posudila

novac, ona bi mi ga dala. A ja to ne želim. Ja želim svojim radom i trudom

postići nešto. Ja bih to shvatila kao...

44

- Kao kupnju?

- Pa, tako nekako.

- Ne poznam ti majku, ali griješiš. Zašto bi plaćala kamate kad ne

moraš? Ona ima novca da ga ne može ni potrošiti, a ti ćeš se mučiti.

Konačno, evo ako nećeš od nje, hoćeš li ga posuditi od mene? Bez

ikakvih daljih obveza osim, eventualnog učešća u tvojoj tvrtki. Što kažeš

na to?

- Ništa jer uopće te ne razumijem. Kakav je tvoj interes ulagati u

nešto što ni onaj koji to pokreće ne zna na što će sve to izaći?

- To prepusti meni. Možda se i obogatim. Nikad se ne zna.

- Ali, mi smo miljama udaljeni jedno do drugoga?

- Kao da je i to važno.

- Što je uopće za tebe važno?

- Ti, Fiona. Ti si mi važna.

Nije imala iskustva u muško-ženskim odnosima i ovo joj je bilo

nešto novo, ali drago uhu. No, nije znala što na to odgovoriti. On se,

barem joj se tako činilo, ipak malo zbunio, no sad je ona nastavila:

- Drago mi je da sam ti važna. Drago mi je da sam bilo kome važna.

Teško je biti osamljen. Ako mi je ikada bilo drago ovako nešto čuti, onda

je sad pravo vrijeme za to.

On se potom naglo ustao, pružio joj je ruku kako bi se ustala i ona,

i bez da je išta pita, tako ruku pod ruku krenuli su prema hotelu. Nekako

pred samim ulazom, ona je malo zastala. Nije mu trebala ni reći zašto.

Mora da je ugledala svoju majku. On je tek načas bio u dilemi - otići ili je

pričekati i upoznati je. Konačno, zašto bi bježao. On i tako nema veze s

tim svijetom. A još manje ima razloga da se skriva. No, čekao je Fioninu

reakciju. Bojao se da mu i ona ne slaže. No, ugodno se iznenadio kad ju je

čuo:

- U fokusu smo promatranja moje majke. - I što nam je činiti?

- Čekati. - Što?

- Njezinu odluku. Sad bi trebala vidjeti kakva je zapravo. Do čega

joj je stalo. Do kćeri ili do karijere. Jer, nikad ne znaš tko je sve može

pratiti.

Nisu čekali dugo. Ta žena, kojoj nitko ne bi dao više do trideset

pet godina, polako je išla prema njima. I onog časa kad se našla licem u

lice s Eltonom, pružila mu je ruku i rekla nešto ipak znakovito:

1000 € BONUS

45

- Vi ste sigurno taj liječnik koji se našao uz moju kćer u trenutku

kad ste joj bili najpotrebniji? Hvala vam.

- Činio sam onda što sam morao kao liječnik, ali sad ovdje nisam

kao liječnik, iako me i dalje zanima kakvo je njezino stanje.

- Ja bih rekla bolje, i opet zahvaljujući vama. No, da ne

razgovaramo ovako pred hotelom, kako bi bilo da vas počastim?

- Neće li vam to naškoditi?

- Više ne.

- Mama, što to sad znači? Priznala si me? Pa to je sjajno! Nećeš me

morati više skrivati!

- Fiona, nisam te ni dosad skrivala, iako se nisam tobom ni hvalila.

Nije me nitko ni pitao, iako da jest, i ne znam što bih odgovorila. U svijetu

u kojem ja živim, i u kojem se krećem, sve je okrenuto naopako. Svatko

pametan bi bio sretan da ima kćer kakvu imam ja, i divio bi mi se. Čini se

da ću baš ja morati početi raditi na to preobražaju, na stvaranju nekih

novih vrijednosti i u tom svijetu.

- Razmisli, mama - brzo je rekla Fiona.

- Razgovarala sam s ovim engleskim redateljem. To je pametan

čovjek. Vidio je neke moje snimke i nudi mi angažman i u kazalištu i na

filmu. I njemu sam prvom rekla koliko mi je stvarno godina i da imam

tebe.

- I što je rekao? - Da mi ti možeš biti ponos, a ne netko koga bih se

morala sramiti. Ali ja se ipak sramim.

- Zašto, gospođo? - sad se u razgovor uključio i Elton.

- Zato što sam je ipak skrivala. Možda ona to i nije osjećala tako

kako je moglo ispasti, ali i to je samo zahvaljujući ovoj ženi koju smo

pokopali. Ne smijem ni pomisliti kako bi sve to završilo da nije bilo nje.

- Nemoj se vraćati u prošlost, mama. Toliko sam tu rečenicu znala

čuti od tebe.

- Pa nije to nikakva žalopojka, to je samo upozorenja za

budućnost. A sad idemo konačno u hotel - rekla je.

Pratili su je do separea koji je ona odabrala. Eltonu je i to bio znak.

Nešto im ima važno priopćiti. Mora da je donijela neku odluku i sad traži

kćerinu podršku.

I nije se prevario. Čim su sjeli, ona je počela:

- Završiti ću ovo snimanje i vratiti se u Europu.

46

- U London? - odmah ju je upitao Elton.

- Da. Potpisat ću s njima petogodišnji ugovor. Uvjeti su odlični. Ne

mislim samo na materijalnu stranu. To je ono što svakom glumcu treba.

- A to je?

- Garancija da će stalno igrati. Čak nije ni važno koje uloge. A

publika će biti ta koja će sve odlučivati. I pravedno i pošteno. Dok bude

zanimanja za predstavu, bit će na repertoaru. Bit će snimanja i filmova.

Barem svake dvije godine jedan, a može i više. To će opet određivati

stručni sud. To je ono što da je svakom glumcu sigurnost. Ne samo

novčanu, to sam već rekla. I što vas dvoje kažete na to?

- Mislim da je to dobro - rekao je prvi Elton.

- Ako si ti zadovoljna, i ja sam - nešto mirnije je rekla Fiona. Nije

se baš moglo odrediti je li joj to drago ili je to prihvatila zato što je znala

da je maci to odgovara. No, čini se da je Lorna ipak poznavala svoju kćer

jer je nastavila:

- Znam da ćeš se pitati što će biti s tobom. Meni se čini da u ovom

gradu ima mjesta i za tebe. Tu će biti i Elton i ja ne vidim boljeg prijatelja

do njega. Samo, nije moje da o tome sudim.

U tom času Fiona je vidjela da se Elton malo čak i crveni. Stoga je

rekla:

- Ima Elton kome praviti društvo i bez mene.

- Pa prijatelja nikad nije dosta. Oni su zapravo najvažniji u životu.

Po njima se i određuje nečija uspješnost. - A glumica kakva je bila,

nastavila je znalački:

- Recite, Eltone, imam li pravo?

- Imate. Ovakvih kao što je vaša kći, teško da se igdje može naći. I

kad bi me prihvatila, ma kako god, bio bih presretan.

I dok se Fiona nije ni snašla, on joj je uzeo ruku i izrekao je nešto

što je njih obje iznenadilo:

- Ti bi mogla već sljedeći mjesec ovamo preseliti.

- Pa, kako?

- Lijepo. Priredit ćeš za mene teren - Lorna je nastavila.

- Vama se dvoma to čini jednostavnim?

- A što te priječi da ne učiniš tako?

- Pa, sve mi je ondje!

1000 € BONUS

47

- Sve i ostavi. Donesi samo sebe - gorljivo je nastavljao Elton. -

Kuće ćemo dati agenciji za prodaju, ali to ćeš prepustiti meni.

Loma je bila oduševljena. Ne samo da je vratila kćer nego je dobila

i zeta. I to zeta kojeg se neće sramiti pokazivati ni pred kim.

Georgina i mrtva odigrala svoju ulogu.

Sve vrijeme koje su preveli u hotelu, pravili su planove. Začudo, i

Fiona se živo uključila u raspravu. Lorna je prvi put zapravo čula kako je

njezino dijete razborito i iznad svega zrelo i ozbiljno.

*

Fiona nije mogla vjerovati da se to njoj događa. Možda se sve to

desilo u pravi čas. Da nije, sigurno bi bila sva u tuzi zbog Georgine. Ovako

su joj misli bile usredotočene na vlastiti život, na sve one promjene koje

je čekaju, pa i na neku specifičnu neizvjesnost. Još nije imala snage reći

svome gazdi da odlazi. Radila je i dalje, čak bi se moglo reći još savjesnije,

ali to je bilo, kako je sama sebi tumačila - zbog grižnje savjesti. Taj čovjek

je s njom imao velike planove. Nešto zbog nje same, ali i zbog majke. Ima

li bolje reklame i za jednu ovakvu trgovačku kuću od Lorne. Ali, najviše

što ju je zbunjivalo, bio je Elton. Bila je u nj zaljubljena, ali kako i kad se

to desilo, uopće nije znala. Da li već onoga časa kad ju je prizivao svijesti,

je li na aerodromu kad su na nekoliko sati izašli iz aviona, da li u

trenutku kad je osjetila žalac ljubomore kad im se pridružila, bez da pita

može li, ona cura, ili joj je majka samo onako, kako je to ona znala,

otvorila oči? No, ma kad da se to desilo, uhvatilo ju je svom žestinom

onako kako nije mogla ni pomisliti da može. Nema onoga što ne bi učinila

za toga čovjeka, pa, eto, i seli se bez riječi k njemu. A to što će se i majka

naći ondje, čista je slučajnost. Pa možda i sudbina. Ali, otišla bi ona i da

nje ondje nema. Sve ju je to zbunjivalo, ali i ispunjavalo nekim osjećajem

koji i nije mogla do kraja definirati. Možda bi najbliže bio izraz -

zbunjenosti. I to one slatke i drage.

48

Otkad je otišla iz Londona, Elton ju je zvao svaki dan. Bili su to

obični razgovori, ali svaki bi završavao barem nekom naznakom koliko

mu je važna, da se pazi i da jedva čeka kad će se vratiti.

- Možda sam trebao uzeti godišnji i otići s tobom - rekao joj je

jučer.

- Zašto? Zar misliš da se neću biti u stanju ni spakirati? Pa nisam

baš tako nesposobna.

- Uopće to ne mislim.

- Nego?

- Volio bih biti uza te. A i bojim se...

- Čega, pobogu?

- Što ako tu postoji ipak netko tko bi te u zadnji čas mogao

odgovoriti od odlaska?

- Eltone, ne postoji nitko, ali da je i postojao, ne bi me odgovorio.

Naučila sam sama donositi odluke, pa čak i onda kad bi se drugi tome

suprotstavljali. Najteže će mi biti ostaviti bake. One su bile sve vrijeme

uza me, ali, začudo, puštale su me da radim što mislim da moram. Mnogi

su se čudili kako smo uspjeli izgraditi takav odnos koji se baš i ne sreće

često.

- S tobom je, Fiona, sve lako. Ti ni od čega ne praviš problem, iako,

moram priznati da se bojim da ti nešto ne stane na put i da ipak

ustukneš.

- Kad bi se to sad, recimo, i desilo, imam tebe. Pa, konačno, mislim

da imam i mamu. Sve se ipak poklopilo. Ne brini, Eltone. Odlučila sam

doći i doći ću. Budi, molim te, strpljiv tih nekoliko tjedana. Sutra ću,

obećajem ti, konačno i gazdi reći što smjeram. I priznam da će mi to biti

najteže. Taj je čovjek od prvoga dana prema meni bio pošten.

- Vjerujem i, ah on je znao koga ima pred sobom. Nisi ti - nitko. On

mora razumjeti što se desilo, on mora razumjeti pred čim svi pokleknu i

bilo bi glupo kad bi zapostavili ono zbog čega se jedino ispati - živjeti.

Molim te kad taj razgovor obaviš, da mi odmah javiš.

- Ma znaš da hoću. Sad mi se čini da je preda mnom toliko posla da

ne znam odakle da počnem. Moram nazvati i mamu i vidjeti što treba iz

njezine kuće upakirati i poslati u London. A konačno i na koju adresu.

- Na moju. - Ali, kako?

1000 € BONUS

49

- Dogovorili smo se nas dvoje. Meni je prepustila da joj nađem

neku kuću, ne preveliku, ali onako ugodnu za stanovanje. Čini se da se

ona konačno sredila i odlučila pustiti korijenje, kako je rekla ovdje. Zbog

sebe, ali još više zbog nas.

I sad se desilo nešto što je zbunilo Eltona. On je pazio na koji način

ovoj predivnoj djevojci reći da više ne može bez nje, pazio se da joj ne

postane dosadan, ali se zbunio i pitao se, nije li pogriješio u svojoj taktici,

kad je čuo kako ona sve to komentira:

- Imamo li mi budućnosti, Eltone? Nisam li ti ja neki izazov koji će

trajati toliko koliko su trajale i sve tvoje veze dosad? Ti si čuveni liječnik,

oko tebe sigurno oblijeću tko zna kakve sve ne djevojke i samo čekaju

tvoj mig da bi ti se uvukle u krevet? Kako se ja mogu boriti protiv takvih,

ja koja sam neiskusna pa i, možda, nezanimljiva na dulji rok?

Nije joj odmah odgovorio. Nije zapravo ni znao kako je razuvjeriti

da to naprosto nije istina, jer, ipak su oni u ovim trenucima udaljeni i

razgovor preko telefona može zvučati svakako, ali najmanje uvjerljivo. U

tom je času već bio donio odluku - neće je ostaviti samu, neće dopustiti

da je išta muči jer, iako joj je malo godina, mučila se i više nego je trebala.

Pravila se da je sigurna, ali žudjela je za sigurnošću. Bila je voljena, li

premalo pažena. Imala je sve i ništa, kako je jednom i sama rekla. Stoga je

ipak malo oštrije, iako nije volio da to tako zvuči rekao:

- Ti si moja budućnost, Fiona. Ne znam smijem li uopće tako se

nečemu nadati jer ti si premlada, pred tobom je tek život. Ali, ja bih želio

biti taj koji će ti pomagati da kroza nj koračaš sigurno i sretno. Nema

nikoga tko bi mi bio ispred tebe, a nije ni bilo. Bilo je djevojaka, bilo je

kako bih na trenutke pomislio i ljubavi, ali pokazalo se da to nije bilo ono

što je bilo trajno i doživotno. Ne volim ako se kod tebe tek i na trenutak

pojave bilo kakve sumnje jer za njih doista nema razloga. Razmišljam o

nečemu što bi, možda, moglo biti izvedivo, ali o tome ću kad vidim što mi

je činiti. Sad te samo molim da obaviš taj razgovor s gazdom. I pazi se. Ti

znaš da bih umro da ti se bilo što desi. Pritom ne mislim uopće na ono

najgore.

Šaljem ti veliku pusu i čuvaj se.

Tako je brzo poklopio slušalicu da mu Fiona nije mogla više ništa

reći. Ipak je to protumačila na jedino mogući način - kao poruku -

razgovara s gazdom, a dalje ćemo lako.

50

Kako ju je nazvao u rano jutro, to više i nije mogla spavati.

Prevrćući se po krevetu, brzo se ustala, istuširala se i odlučila otići u

tvrtku ranije nego inače. Ako bude sreće, mogla bi zateći i gazdu i obaviti

taj razgovor.

I valjda je i njoj konačno počelo svanjivati. Samo što je ušla u

upravnu zgradu, nabasala je baš na njega. Činilo joj se da se i nije

iznenadio. Ali iznenadila se ona kad ga je čula što joj govori:

- Baš dobro da sam vas sreo. I tako sam vas mislio pozvati na

razgovor. Promatram vas već jedno vrijeme i čini mi se da vas nešto

muči. Ako mogu pomoći, tu sam.

- Hvala vam. S tim razlogom i ja sam se danas ovako rano uputila

k vama.

- Znači, ipak?

Razgovor je zastao na tome njezinom pitanju jer su se već našli u

tajničinoj sobi. Gazda je samo toj ženi rekao:

- Molim vas, Margaret, da nam skuhate kavu, ali i da me ni s kim

ne spajate dok nas dvoje razgovaramo.

Čim su se našli sami, on joj je ponudio da sjedne, a zatim ne

čekajući da ona kaže razlog zbog kojeg želi s njim razgovarati, sam je

počeo.

- Znam što vas muči. Možda ste već i donijeli odluku, ali vam ju je

teško izreći. Znam čija ste, znam i kako ste živjeli i znam da ste sad ne

životnoj raskrsnici. Recite, što mi morate reći, a što vam je tako teško?

- Odlučila sam se preseliti u London. Toliko mi se toga desilo u

zadnje vrijeme da se pomalo svega i plašim, ili je, možda, bolje reći da

sam od svega zbunjena. Ali, moram i to razriješiti. Sama, iako mi se čini

da prvi put to i nisam.

- Mama?

- Pa i ona, ali i ne samo ona.

- Ljubav?

- Mislim da mi se i to desilo. Ne znam ni kako ni kada je počelo, ali

tu je. Ne bih trebala preko nje tek tako proći, iako se bojim. Nemam

iskustva, ne znam što me sve čeka, ali ovo što sad osjećam, nešto je novo,

nešto što me na neki poseban naći usrećuje. To i jest najveći razlog zašto

bih morala otići. Kažu da se zbog ljubavi štošta i čini i treba činiti.

1000 € BONUS

51

- Znam da mi možete reći da me se to ne tiče, ali vi ste mi dragi, vi

ste tako pošteni, znam kako ste živjeli i zato me zanima tko je taj sretnik?

- Jedan londonski liječnik.

- Upoznali ste ga preko mame?

Znala je na što cilja, pa je brzo to opovrgnula.

- Upoznala sam ga u avionu kad sam išla na sprovod. Bilo mije

pozlilo i on se sve vrijeme brinuo za mene. I tad je, barem mi se tako čini,

počelo.

- Neoženjen, rastavljen?

- Neoženjen.

- Upoznao je vašu majku?

- Da, upoznali su se, ali prije toga sam mu rekla kakav je naš odnos

pred javnošću.

- Nije na to reagirao?

- Pa, ne bih čak mogla sad ni reći kako je. No, ona je, kad su se

upoznali, bila neka druga osoba. Ja bih čak rekla i meni neprepoznatljiva.

Sama je. Možda je i to razlogom takvog njezina ponašanja, ili je ipak

posao u pitanju. Dobila je stalan angažman u Londonu, osigurala si je i

snimanje filmova i sve se to nekako poklopilo.

- Pa, kad je tako, nije se ni čuditi što ste odlučili otići. Drago mi je

zbog vas, iako sam s vama imao velike planove. Ali posao mora svakom

biti ipak na drugom mjestu. Vi ste to, hvala bogu, shvatili. I da vas dalje

ne gnjavim, možete ići, iako bih vas molio da odradite otkazni rok.

- Odradit ću ga, i hvala vam, šefe, na svemu. Bojala sam se ovoga

razgovora, iako sam znala da ste vi ponajprije čovjek.

- Svi bi se trebali truditi, ma gdje bili i ma što radili, biti baš to -

ljudi.

Njih dvoje još su čavrljali jedno vrijeme, a onda se Fiona prva

dignula i zahvalivši se na svemu, krenula na posao.

Najteži dio razgovora bio je iza nje. Sve joj se sad činilo lakšim.

Iako je bila obećala Eltonu da će ga odmah nazvati, kad je došla na

posao, čekalo ju je toliko toga da naprosto nije imala vremena. A kad je u

jednom času počela tražiti mobitel, shvatila je da ga je ostavila doma. Nije

razmišljala kakvu će to nervozu izazvati kod njega. Zaljubljen čovjek u

glavi stvara sve moguće i nemoguće slike, mašta ga vodi u tko zna kakve

sve ne situacije, i ma koliko da mu je godina i iskustva, svima se dešava

52

isto. On je čak u jednom času nazvao i Lomu, koja se i iznenadila pozivu,

ali i mrtva-hladna mu rekla: - Ma ne brini. Ona mora da je doma ostavila

mobitel. Ništa se nije moglo drugo desiti.

Bila mu je to slaba utjeha, ali ona je bila sretna. Znači taj doktor je

ipak poludio za Fionom. Neka, neka. Neka njezino dijete ima više sreće u

ljubavi nego je imala ona.

Pitala se, međutim, kako se čovjek njegova statusa pa i stava,

uspio othrvati svim tim ženskim naletima kojih je sigurno bilo nebrojeno.

Vjerojatno je u pitanju i njegova čvrstina, ali ima tu prste i sudbina.

Fiona je sretna išla poslije posla kući. No, čim je ušla u kuću, čula

je zvonjavu mobitela. Bila je siguran da je to Elton. I ne gledajući na

zaslon tko zove, pritisnula je tipku za slušanje. Doista je bio on.

- Pa gdje si cijeli dan? Poludio sam od brige! Nemoj mi to više

činiti! - nastavljao je uzrujano. No, kako se ona nije oglašavala, shvatio je

da je pretjerao pa je počeo ipak blaže. - Oprosti mi, ali tako se valjda

ponašaju svi luđaci zaljubljenici kao što sam ja. Znam da to nije u redu,

znam da ću te, ako ovako nastavim početi gušiti, ali dešava mi se nešto

čemu nisam dorastao i što ni sam ne razumijem. Ne je pitam što ti se i je

li ti se nešto desilo.

- Nije, Eltone. Sve je u redu. Ali, kako nisam cijelu noć spavala jer

sam odlučila reći šefu da odlazim, to sam na uranak otišla iz kuće i tek

kad sam završila razgovor, shvatila sam da nemam mobitela.

- Bože, lud sam. Ti nemaš pojma što mi se sve prolazilo mislima.

Ne znam kako ću dočekati uopće tvoj dolazak ovamo.

- Ma, daj, što bih onda ja rekla. Pa nije mjesec dana vječnost!

- Ali, što to znači? Kakav mjesec dana? Pa zar nisi mogla

dogovoriti da ti da rok od petnaest dana? Morao je i on shvatiti da nam se

žuri.

- Eltone, on je prema meni bio toliko korektan, da ga nisam mogla

još i to tražiti. A rekla sam mu sve. Da ga upoznaš, shvatio bi što govorim.

- Da je korektan, kako ti kažeš, shvatio bi i u kakvoj si situaciji.

Sama, s poslom preko glave, s obvezama koje ne bi ni ma kako bi čvrst

muškarac riješio. Samo, neće to tako ići.

- Nego kako?

- Još nisam našao pravo rješenje, ali na putu sam. Molim te samo

da pozoveš te ljude koji pakiraju stvari i da sve bude spremno za slanje.

1000 € BONUS

53

Jer, jučer me nazvao agent za nekretnine i rekao da za obje kuće ima

dosta interesenata.

- Bože, pa morat ću iseliti i prije nego završim s poslom - rekla je,

Elton nije mogao zaključiti radije li se tome ili je i to zabrinjava. Stoga ju

je pokušao umiriti na drugačiji način:

- Znaš, razmišljao sam i o tome i došao do zaključka koji, možda, i

nije loš.

- Koji?

- Pa, da odeš k bakama živjeti,ako se to desi tih nekoliko dana. Po

onome što si mi pričala, to su divne žene. Čak i ne znam koja više. Obje te

vole, jer su obje, doduše na različite načine, ipak malo imale od svoje

djece. Lorna je bila prezaposlena, nije imala vremena ni za koga, a Matovi

su ga prerano izgubili. To je zapravo strašno. Nekako su mi obje, iako ih

ne poznam, drage. I ne znam kada ni kako, ali jednoga ću ih dana sigurno

upoznati. Čini mi se da ni ti čak nisam bila svjesna koliko ti znače, ali da si

negdje u dubini duše osjećala tu povezanost. Sve im to treba reći, pa ako

hoćeš i vratiti.

- Misliš na sve? To je vjerojatno i zato što si odrastao u drugačijem

okruženju od mene. Ali, i tu si postavljam jedno pitanje na koje i ne mogu

baš lako naći odgovora....

- Da čujem?

- Kako će me primiti tvoji?

- Već su te primili.

- Ali, kako?

- Pa, zar misliš da bih te i časa mogao prešutjeti? Oni gore od

znatiželje da te upoznaju. Marta, moja najmlađa sestra, već te prisvojila.

Uvjerena je kako ćeš nju najviše voljeti.

- U vašoj kući ima ljubavi za sve. To je predivno! Da sam barem ja

odrastala u takvom okruženju - rekla je malo tužno, ali Elton nije želio da

se više ijednog čas tako se osjeća.

- Sve ćemo ti to nadoknaditi. Bit će ti sve i slađe i draže. Jedva

čekam kad ćemo te prisvojiti i kako moja mama kaže - posvojiti. Volim te,

Fiona - bilo je sve što joj je na kraju rekao. I opet spustio slušalicu. Sad joj

je zbog toga bilo i žao. Zar on ne misli, pitala se, da i ona njemu može

nešto slično reći? Ili joj, što također nije isključivala, ne vjeruje da bi mu

to još rekla. A rekla bi mu. Bilo bi joj to i lakše ovako preko telefona.

54

*

Elton je u samo nekoliko dana uspio sve srediti. Naći zamjenu za

vrijeme odsutnosti, nabaviti kartu za let, ali sve je to činio ne želeći

nikome do svojima reći kamo ide i pošto ide.

- Što će Fiona na to reći? - oprezno ga je upitala majka.

- Mama, pa ja sudim po sebi. Da mene tako ona iznenadi, vrištao

bih od sreće.

- Ali, ona je još tako mlada, ona je sve vrijeme ipak bila prepuštena

sama sebi, ona je preuzela na sebe teret koji je bio pretežak. A ipak je sve

to išlo. Možda bi se sad mogla razljutiti da joj ne vjeruješ, da joj počinješ

upravljati životom na način na koji ona to ne želi. Pazi na to.

- Ma ne brini. Nikome nije pažnje previše, a kad ona dolazi zbog

ljubavi, to se osjeća. Javit ću ti se čim dođem. Mislim da je ovo prvo pravo

moje putovanje, ovo je putovanje za ljubav i zbog ljubavi.

Elton je jedva čekao sutrašnji dan. Uopće nije znao kako će

izdržati taj put. Pitao što se to s njim dešava, kako mu se to moglo pa čak

i u ovim godinama desiti, i što bi uopće bilo s njim kad bi ga ona - odbila.

Samo na tu primisao se stresao. Čak toliko da ga je susjed koji je sjedio do

njega upitao:

- Nije vam dobro? Da zovem stjuardesu? Ne podnose svi ovakve

letove, a do Canberre je još tako dugo.

- Hvala vam. Dobro mi je, ali nečega sam se sjetio i reagirao tako

kako već jesam. Nije da će mi baš na putu biti lako, ali ne mogu požurivati

pilota. A najradije bih baš to učinio.

- Razumijem vas, ali nikamo ne treba juriti. Ono pravo nikamo

neće pobjeći. Ono što je naše, bit će to kad-tad. Toga sam se cijeli život

držao. Jest da sam se načekao, ali i - dočekao.

- Ljubav?

- A što bi moglo biti drugo nego to? Glupo je da vam se u ovom

godinama ispovijedam, ali nekome moram. Vidite da nisam više u cvijetu

mladosti, ali Lynn sam čekao cijeli život. I kad su svi mislili da je to što

činim glupost, ona se javila. Patila je kao i ja, ali to je već neka druga

priča. Rekao sam vam to samo zato, jer vidim da se mučite. Ali, već

1000 € BONUS

55

samim tim što idete po ljubav, ili ususret njoj, ne griješite. I neka vam je

sa srećom.

Nisu njih dvojica više gotovo izmijenili ni riječi. Svatko je bio sa

svojim brigama ili sa svojoj ljubavi. No, obojici se činio taj put strahovito

dugim. Čak se Eltonu činilo da je taj njegov novi znanac i nervozniji od

njega. No, kad su konačno sletjeli na kanberski aerodrom, iznenadio se

kad je vidio kako su jednom drugom poletjeli u zagrljaj, ali i koliko je on

trajao. A oboje su mu mogli po godinama biti roditelji. Očito za ljubav

nikad nije kasno. No, Eltona je mučilo i nešto drugo - s obzirom na

Fionine godine nije li za nju, za jednu trajnu i vječnu ljubav - prerano.

Iz aviona je izašao zadnji. Nije uopće znao kamo bi. Možda

najbolje najprije u hotel, a potom će je nazvati.

Imao je sreće. Hotel koji je već bio rezervirao, bio je tek koju ulicu

udaljen od njezinog dućana. Imao je još do završetka posla toliko

vremena da se otušira, presvuče i da je tako sređen dočeka.

Noge su ga jedva držale kad je krenuo prema dućanu. A kad ju je

vidio kroz izlog, jedva je smogao snage da uđe. No, čim je otvorio vrata,

ona mu je poletjela u naručaj. To mu je govorilo kako se nikad ne možeš

prevariti kad voliš.

*

Nikamo im se više nije žurilo. Živjeli su te dane jedno za drugo.

Polako bi se čak i pakirali, ali sve je to nalikovalo na usporeni film. Bili su

sretni što su zajedno, što su svaki slobodan trenutak ispunili ljubavlju.

Ovo danas je bio prvi dan da je Fiona bila slobodna. Svaku drugu

subotu bi inače posvetila sebi, a ovu će uljepšati Eltonu. Znajući to, on se

već rano ujutro našao kod nje. Ona se ponašala baš onako kako je on

maštao da bi se trebala njegova buduća žena. Dočekala ga je s doručkom,

kuća je mirisala, kako bi joj on rekao - toplinom i ljubavlju. Ti trenuci

opuštanja, razgovori koji bi otkrivali o svakom i ono što je dosad još bilo

otkriveno, bili su nešto najljepše što im se dešavalo. Fiona je bila ta

nestrpljivica, kako bi je u šali nazivao Elton, koja bi bila strahovito tužna

kad bi se on na večer vraćao u hotel.

56

Ona je još prvu večer kad je došao, predložila mu da spava kod

nje. Nije pritom mislila da bi to izazvalo ikoga na kakve ružne misli. No,

on je bio kategoričan.

- Bit ćemo zajedno stalno, ali spavat ću u hotelu. Ni Canberra nije

izvan zemlje. A ljudi su ipak samo ljudi. Premda nećeš ostati živjeti ovdje,

želim da im ostaneš u sjećanju onakva kakva jesi - poštena i čestita do

kraja. Malo je djevojka kao što si ti. Mogla si proći, kako se ono kaže, sito i

rešeto, a ti si sama, vjerojatno instinktivno, postavila granicu svoga

ponašanja. Nisam ni s kim razgovarao o tebi, ali siguran sam da ikoga

pitam da bi rekao da si - anđeo.

I tu više nije bilo pogovora. Inače, doista je istina da čovjeka

upoznaš tek kad si dulje s njim. Fiona se iznenadila kako se Elton može

tako opustiti, kako se od ozbiljnog čovjeka pretvorio u zaljubljenog

dječarca. Nema onoga što bi ona tek usputno poželjela, da on to isti čas,

sam bogzna kako, odmah ne bi stvorio. No, jučer se ipak bila iznenadila

kad ju je upitao:

- Kad ću upoznati bake? Tu sam već tjedan dana, a ti me skrivaš.

Postoji li ipak neki razlog tomu? Ako da, reci, možda se može i popraviti.

Ja ne mislim otići odavde dok ih ne upitam što one misle i pristaju li nije

do kraja izrekao misao jer ga je ona prekinula:

- Ma ne skrivam te! Kako ti tako nešto uopće može pasti na

pamet? Nisam te željela ni s čim opterećivati. Ali, ako to stvarno želiš,

moje će bake poludjeti od sreće. Starim ljudima ne treba mnogo da budu

sretni.

- Fiona, ti ćeš biti moja žena, one su osobe koje su najviše bile uza

te, čak mi se čini da još i nisi svjesna kolika su ti bile podrška. One će

imati moje poštovanje cijeli život, i ako im ikad išta zatreba, za njih ću

biti tu. Volio bih te isprositi od njih. One do toga sigurno drže, ali, držim i

ja. Zna se za tebe čija si, zna se čije korijene nosiš u sebi i kad je tako, sve

to treba poštivati.

- Bože, kako si pažljiv! Ja ipak na tko što nisam naviknula. Pa

nisam ni odgojena tako kako si ti. Sad ću ih odmah nazvati i najaviti nas.

I kao da joj je njegova nazočnost dala posebnu snagu, isti je čas

uzela telefon i počela nazivati. Bio je presretan što je uopće čuo taj

razgovor. Bilo je to pravo obraćanje unuke bakama. U tom razgovora tek

je iz nje izvirala ona istinska ljubav i nježnost.

1000 € BONUS

57

I nesvjesno se sjetio razgovora nje i majke. To se uopće nije moglo

usporediti. Mora da ju je jedna od njih upitala misli li ona s njim ozbiljno,

jer je jedino tada bila malo oštrija:

- Bako, pa on je ozbiljan čovjek! Jasno da misli ozbiljno. A osim,

toga ja ga volim.

I opet mora da je čula neku primjedbu koja joj nije bila draga, ali i

opet je bila odlučna:

- Ja nisam mama. Ja sam - ja. Ali - brzo je nastavljala dalje - i mama

se promijenila. Znam da ti to zvuči nevjerojatnim, ali tako je. Kad je ona

odlučila skrasiti se u Londonu, prihvatiti angažman u kazalištu i tek

snimiti pokoji film, znaš da je to promjena. No, neću ja biti njezin

odvjetnik. Ona će ti sama to sve ispričati. Reci, kad bismo mogli doći k

tebi? - na kraju razgovora bila je izravna Fiona. Mora da je baka rekla kad

god hoćete, jer je ona nastavila: - Dobro, kod tebe smo danas na ručku, a

kod drage bake na kolačima. Sad ću i nju nazvati.

Elton nije znao što bi rekao na ovo što je čuo, nego joj je prišao,

zagrlio je i nježno poljubio.

- Pametnice, moja. Ni sanjao nisam da postoji na svijetu netko tko

ti je sličan. Ja sam pravi sretnik. Znaš, ne samo dosad, ali sad sam sve

uvjereniji da bi bilo najbolje...

- Podijeli ta razmišljanja sa mnom? Jasno, ako to nije nešto što bi

me ražalostilo. Ali, i tada bi to trebao. Znaš kako se kaže - radost se

povećava, a tuga smanjuje ako to podijelimo s nekim koga volimo.

- Ovo je tvoja zemlja - počeo je - ovdje je tvoj prvi dom, ovdje

ostavljaš sve što si imala, pa kako bi bilo da se ovdje i vjenčamo?

Mora da je bila zatečena ovim što je čula, pa je najprije zašutjela, a

on, bojeći se da je to izrekao na neprimjeren način, čak se i uplašio. No,

kad voliš, pogađaš i misli voljenoga. Tako je i ona. Ništa ljepše nije mogla

čuti, ničem se ne bi tako i toliko obradovala, pa stišćući se još jače uza nj,

upitala ga:

- Voliš li me doista toliko da bi uza me mogao proživjeti cijeli

život?

- Volim te toliko da bih proživio i tisuću života kad bi ih imao.

Razmišljam o tome otkad sam došao ovamo. Ove dvije starice nemaju

nikoga do tebe. Ostaju zapravo sad same. Navraćat ćemo mi k njima, ali

58

to neće biti onoliko koliko bi one željele. Uljepšat ćemo im starost ako im

kažemo da se ženimo ovdje najviše zbog njih.

- Bože, kakav si ti čovjek! Jesam li te uopće zaslužila? I hoće li

moja ovolika sreća potrajati? - gotovo vapećim glasom nastavljala je

Fiona. I sad je Elton nju počeo stiskati svom silinom, baš onako kako je

ona malo prije njega.

Ovo je ljubav, ovako nešto se dešava samo sretnicima - i jedno i

drugo su u tim časovima tako razmišljali. Začudo, kad je ljubav ovako

intenzivna, kad se ovako osjeća, tu ne treba mnogo riječi.

Tko zna koliko bi njih dvoje još ovako stajali, da se Fiona ipak nije

pribrala:

- Moramo se polako spremati. Znaš ti starce. Kod njih je samo

točnost vrlina.

- Je li dovoljno da im kupim samo cvijeće?

- Ma jasno da jest. Njih će i tako zanimati nešto drugo. Ne čudi se.

Ispitivat će te tko zna što sve ne. Trebat će ti, dragi moj, strpljenja, ali ti si

tako htio.

- Izdržat ću - rekao je Elton, ali odmah nastavio i nečim drugim:

- Ne spominješ djedove?

- Oba su odavno umrla. Jednoga, onoga očevoga, se sjećam, ali

maminoga i ne.

- Lijepe uspomene?

- Predivne. Jack, a tako sam ga zvala, ne bi me puštao iz krila kad

bih došla k njima. Ako zbog ičega mogu biti zahvalna mami, onda je to

baš zbog toga. Ma kako bila ljuta na moga oca, nikad mi nije branila da

idem k njima. Oni su, čini se, bili svjesni od prvoga dana onoga što nisu ni

moji roditelji...

- Čega?

- Da oni nisu jedno za drugo. Jack bi to nekoliko puta rekao majci,

kad bi ona započimala razgovor. Toga se tako dobro sjećam. Ali, isto tako

njegovih naputaka da je mama samo jedna i da je nitko ne može

zamijeniti. Ni sama ne znam kako sam sve to mogla prolaziti zapravo bez

većih trauma. Ili, možda, ipak znam...

- Georgina je bila tvoj anđeo čuvar - rekao je, ali i nastavio - ona je

i svojom smrću pridonijela tvojoj sreći. Bože, ni nju nikad neću

zaboraviti. Sad mi je samo žao što je nisam upoznao.

1000 € BONUS

59

Vidjevši da se Fiona snuždila kad je spomenuo Georginu, brzo je prestao.

Ta njegova djevojčica ima u sebi još toliko otvorenih rana da će

morati paziti da one, jedna po jedna, zacjeljuju na način da to ona i ne

osjeti. Fiona se na brzinu odjenula, i za nekih pola sata već su bili pred

cvjećarnicom.

- Trebam dva posebna buketa cvijeća? - rekao je Elton cvjećarici i

prije nego mu se ona obratila.

- Za koga, ili da upitam preciznije - za koju priliku?

- Za prosidbu.

- Majci i baki?

- Ne nego bakama.

- Mogu li sam složiti ono što mislim da ide uz takvu priliku?

- Bio bih vam zahvalan - rekao je, okrenuo se prema Fioni i

pomislio da je možda ipak trebao nju pitati što bake vole. No, možda je

ovako i bolje, ipak je na kraju zaključio. Ovo mora biti nešto posebno.

I nije se prevario. Nije nikad vidio nešto ljepše. Bila su to dva

slična, a ipak različita buketa. Bilo je tu svih vrsta cvijeća.

Uz bogatu napojnicu oboje su izašli iz cvjećarnice i tek tada je

Elton upitao Fionu:

- Je li to u redu?

- I više nego u redu. I ne znam kako je tako dobro ispalo. Ali, ti ma

čega da se dohvatiš, završi na najbolji mogući način.

- Na što misliš?

- Na, sve, ali sad konkretno i na ovo. Već sad znam koji buket ćeš

kojoj baki dati. Da si ih pitao, ne bi ovako pogodio. Ima ljudi, a ti si

sigurno jedan od njih, kojima uspijeva ono o čemu drugi mogu samo

sanjati. Ti pogađaš misli i nadaleko i nablizu. No, neću te previše hvaliti.

Mogao bi se umisliti - na kraju je rekla Fiona i uhvatila ga pod ruku. Sad

je i ona dobila neku posebnu sigurnost, osjetila je da bi mogla poletjeti. O

tome je nekad tek maštala, a sad je to tu. Uz nju je čovjek koji joj je počeo

značiti sve, koji će joj, bila je sigurna, određivati i - život.

Vozila je ih je sigurno ulicama Canberre. I kad se zaustavila u

jednoj maloj uličici, znao je da je to kuća jedne od baka. Spretno je

parkirala u dvorištu, izvadila iz automobila jedan od tih buketa, tutnula

ga Eltonu u ruke i smiješeći se rekla:

- Sad neka ti bog pomogne.

60

- Zar bi mi čak i on trebao? A meni se činilo da bi to moglo biti

lagano. Ljubav se lako prepoznaje.

- To je istina, ali zar nikad nisi čuo da jedna može biti sumnjičava

prema drugoj. Moje su bake tako čudne. Ili je i to normalno. Nikad nisam

s njima razgovarala koga su mi željele za muža, jer su to obje, ali i ja sama

držala još tako dalekim, ali sigurna sam da osim nekog kraljevića, svi

drugi su - ništa.

- A što je s onima pametnima, lijepima i dobrima? Kako bi oni

prošli?

- To ćemo vidjeti. To će ovisiti o tvom nastupu. No, krv nije voda.

Ako si uspio mene osvojiti naprečac, sumnjam da nećeš i njih dvije.

Idemo - izgovorila je tako brzo i krenula prema ulazu u kuću da se Elton

nije ni snašao. I samo što je Fiona pozvonila, istina prilično oštro, vrata

su se otvorila. Malo ga je zbunilo ono što je vidio. Očekivao je neku

staricu, a pred njim je bila žena, šezdesetih godina, kojoj bi dao i manje

da nije toga počeo zbrajati i oduzimati godine i Lornine i Fionine. I samo

što ju je pozdravio više kimanjem glave nego glasnošću pozdrava, pružio

joj je cvijeće i uspio sad već jasnije reći:

- Da ne znam tko ste, teško da bih povjerovao da ste Fionina baka.

Drago mi da izgledate tako. Jer, to znači....

- Ništa to ne mora značiti, mladiću moj. Geni jesu važni, ali važan

je i cjelokupan čovjekov život. Ja sam imala muža koji me tetošio, koji da

je mogao, sve moje nevolje preuzeo bi na sebe. Iako to nije bilo uvijek

moguće, već ta njegova želja bila mi je dovoljna. I da budem odmah jasna

- ako se ti tako budeš vladao i moja će Fiona izgledati još bolje u mojoj

dobi. No, počela sam se ponašati kao svaka stara žena. Prodike, prodike i

samo prodike. Ali, tko zna hoću li imati više prilike da kažem ono o čemu

već jako dugo razmišljam - rekla je i povela njih oboje u salon.

Eltonu se svidjelo ono što je vidio. Bilo je sve tako uredno i na

mjestu. Iznenadilo ga je kad je na komodi vidio fotografiju Lorne, Fione i

vjerojatno Mata. No, ono što je on prvo uočio, nije ni baki promaknulo.

Rekla je bez imalo tuge, izgovorila je to kao žena koja zna što govori:

- Šteta što je sve završilo tako kako jest. Ali, bili su mladi. I samo

da vam kažem - da si ti mlađi, ne bih odobrila ni vaš brak. Znam da me ne

biste slušali, ali ja bih gunđala, gunđala do besvijesti. Znači tako - počela

je i prije nego je Elton uspio išta reći. Vi ste odlučili vjenčati se. Ako jeste,

1000 € BONUS

61

neka vam je s blagoslovom. Nisam ni ovoliko očekivala. Žao mi je samo

što neću vidjeti moju unuku u vjenčanici - rekla je prilično tužno.

- Mi smo odlučili da ćemo se vjenčati ovdje, da biste vas dvije

mogle biti na svadbi. A prije toga sam vam želio upoznati, ali još više da

vi upoznate, barem onoliko koliko je to moguće, mene. Volim Fionu. Dok

nju nisam upoznao, nisam ni znao kakvu ja to ženu zapravo želim. Sve

one djevojke s kojima sam bio, uvijek im je nešto nedostajalo što ni sam

ne bih znao definirati. Nije mi trebalo dugo da shvatim da je ne smijem

izgubiti.

Čini se da je ovo čak i baki bilo previše. Nije se snalazila, ona koja

je na sve uvijek imala barem neku primjedbu, sad je - šutjela. Fioni je

došlo da se počne zezati, da pomogne Eltonu, ali i da baku razuvjeri u

bilo kakvu, ako je još ima, sumnju da će se desiti bilo kada bilo što bi

moglo poremetiti njihove odnose. Stoga se sad i ona uključila u razgovor:

- Onda, bako, što kažeš na zeta? Molim da ne duljiš, da ne izmičeš, da ne

odgovaraš neodređeno, nego da budeš iskrena baš ovako kako je i Elton

bio.

- Ako baš hoćeš istinu, mogu reći samo jedno, a vi to protumačite

kako želite. Možete se tomu čak i smijati - Bog je uslišao moje molitve.

Svemu sam se mogla nadati, ali ne i ovome.

- Čemu, bako?

- Da će netko tko me i ne pozna, voditi računa o mojim osjećajima.

Pa to nije ni moja vlastita kćer.

- Bila su to neka druga vremena, bako - počeo je Elton braniti

punicu. Nije ni njoj bilo lako. Tražila je cijeli život ono što je imala pa

izgubila. Ali, vidjet ćete, a ja bih rekao da se već sad može to naslutiti, da

će sve doći na svoje.

Kad je baka na kraju, više za sebe nego zbog njih dvoje, uzviknula:

- Bože, hvala ti! - njih dvoje su se pogledali, svjesni da su učinili

ono što su morali -usrećili one koje su to i zaslužile. No, baka nije stala na

ovome. I bez da im išta kaže, dohvatila se telefona. Nisu znali što sad to

znači, ali već nakon prve riječi, Fiona je sve shvatila:

- Ana, imaš li vremena? No, nije ovoj dala ni mogućnost da kaže da

nema, jer je nastavila:

- Voljela bih da odmah dođeš k meni. Moram ovu radost podijeliti

s nekim, iako sam sigurna da će i tebe usrećiti. Ja sam samo imala malu

62

prednost. Samo zbog toga što sam kilometarski bliža Fioninoj kući.

Čekamo te. Nećemo ni početi s ručkom dok ne dođeš. Konačno je i nama

dvjema svanulo.

Fioni su još malo suze došle na oči kad je čula s koliko takta baka

govori svojoj priji. Nije željela baciti sjenu da ono što je bilo vrijedno

svake pažnje. Ne bi bilo ni u redu da ova druga pomisli da su k njoj došli

prvoj jer je važnija ili jer je Fiona više voli.

Kad je konačno spustila slušalicu, rekla je oboma:

- Ti, Fiona, znaš koga sam zvala, a mislim da je i Elton to shvatio.

Ja nisam imala mnogo kontakata s mojoj kćeri, čak mi se nekad činilo da

mi namjerno čini ono što je činila i kako se ponašala, ali tješila sam se da

će doći k sebi jer ipak je ona bila živa. Mat je otišao, gotovo bez pozdrava

jer je bio razočaran svim i svakim. A nije bio loš čovjek. Uvijek sam

mislila da su se njih dvoje prerano sreli. Voljela bih da je Lorna otupila

oštricu osuda koje je imala kad je govorila o njemu. I zbog njega, i zbog

Fione, ali i zbog sebe same.

- Otupjela je, kako vi kažete - rekao je Elton. - A to je i zato što je i

ona spoznala neke stvari koje nije mogla prije.

- Mogla je da je htjela - baka je bila još oštra. No, nije sad više bilo

vrijeme da joj se suprotstavljaju. Ipak ih je na kraju upitala oboje: - Znači,

tako. A kako ćemo sve to obaviti bez mame? Neće li ona biti povrijeđena?

- Bako, ona je pri završetku snimanja. Njoj ne bi bilo moguće uopće doći,

a da joj išta kažemo, samo bi je dekoncentrirali. Osim toga, ona i ne drži

do onoga što nije pompozno, što nema odjeka u tisku, čemu se ne dive

tisuće...

- Zar nisi rekla da se promijenila?

- Je, promijenila se, ali ne ide to onako kako ti misliš da ide. Ona je

tek počela shvaćati ono što je drugima svima odavno jasno. Ako baš bude

željela proslavu, napravit ćemo je kad se vratimo u London. Neka to bude

tada onako kako ona to bude željela, ako uopće bude. Ali, molim te, ne

opterećuj se time. Kad dođe baka, dogovorit ćemo sve detalje oko ovoga

ovdje.

- A kumovi?

- Bit će moj šef i njegova žena. On se silno obradovao tome, ja bih

čak rekla da je voljan me, kao vjenčani dar, i pustiti desetak dana prije

završetka otkaznog roka.

1000 € BONUS

63

- Sve si isplanirala.

- Nisam samo ja. Elton je majstor za osvajanja.

- Pa, mislim da imaš pravo - baka je rekla. A kako se u taj čas

oglasilo zvono na vratima, užurbano ih je krenula otvoriti.

Radost koja se osjetila zbog toga što je ova tako brzo došla, mogla

se razaznati već iz prve rečenice koju je izgovorila:

- Tako sam sretna! A bit ćeš i ti kad čuješ što proslavljamo.

A onda se iza leđa pokazala Fiona i Elton. Matova majka mu se

izravno obratila:

- Ti si, znači, osvojio moju unuku naprečac? To dosad nikome nije

uspjelo, ali to može značiti samo jedno - vrijedan si je. Što me više u

ovom životu može obradovati nego to? Još jedino da vam budem na

svadbi. A to ću biti pa makar mi to bilo posljednje putovanje.

- Nećete nikamo putovati. Vjenčat ćemo se u Canberri. Bit će to

mala svečana ceremonija, onakva kakvu zaslužujemo. Jasno, ako vi date

svoj pristanak.

- Bože, hvala ti! - ovo dvojiš mladih čulo su po drugi put danas ovu

zahvalnost upućenu Bogu.

I sad je Elton, blago mičući Fionu, krenuo i prema drugoj baki da

je pozdravi. Osjetio je i u ovom zagrljaju sreću. Ljubav, doista, samo

usrećuje.

*

Ovo je bilo najljepše što Sam doživjela u svom životu - rekla je

baka Livia, rastajući se s unukom i zetom nakon svečanog ručka

upriličenog poslije vjenčanja u katedrali. Nisam ovako bila sretna ni kad

mi je kći udavala. I samo da još nešto kažem. Ne želim više nikakve

rastanke. Kad budete sutra odlazili, neću vas ispratiti. Moram ovo sama

proživjeti i preživjeti. Imat ću vječno pred očima onu vašu sliku ispred

oltara. I to će me činiti sretnom.

- Nisam ni ja - rekla je baka Magdalena ljubeći unuku i želeći joj

još jednom sreću:

- Želim ti, dijete moje, svu sreću ovoga svijeta. Znam što si sve

prolazila, znam kako si sve to smireno podnosila, i vidiš kako se dobro

64

vraća - dobrim. Prožimaju me divni osjećaji. Mislim da ćete jedno drugo

doista usrećiti. A to je jedino što svima treba. Ali, za razliku od Livije, ja

bih tako rado s vama na aerodrom. Kad nisam ispratila sina, neka

ispratim barem njegovo dijete jer znam da je u sigurnim rukama.

- Hvala vam objema - rekao je na kraju Elton. - Hvala vam što ste

bili uz Fionu na način da ona to nije uopće osjećala teretom. A malo je

takvih baka danas. Samo, nećemo se nas dvoje ponašati onako kako vi

mislite da hoćemo - nastavio je zagonetno.

- Što to znači? - Livia ga je odmah upitala.

- Dolazit ćemo barem dva puta godišnje ovamo, ali naći ćemo već

načina da saznamo o vama i ono što biste nam bile u stanju prešutjeti.

Ovo je bilo previše za te dvije još dobrodržeće žene, ali i za

Fioninog šefa. Jer, na kraju, i on je odlazeći rekao svima:

- Ne pamtim kad sam se ugodnije osjećao na nekom vjenčanju.

Možda je to i zato što sam silno brinuo o Fioni, što je ona djevojka koja se

svakom uvuče pod kožu. I bez da im poželimo dalju sreću, oni su si je već

stvorili. Svi možemo biti mirni.

Na kraju poljupci, zagrljaji i spoznaja da su sad oni muž i žena.

Šef sale je s velikom pomnjom promatrao taj mali skup. Znao je

tko je Fiona, znao je čija je, nije se čak ni čudio što je ovaj najznačajniji

dan u životu odlučila proslaviti ovako kako jest. I sam je htio nekako im

na prikladan način čestitati, ali bojao se da ne pokvari ovu intimu koju su

imali. Činilo mu se da je jutros dobro učinio kad je naredio da im sobu

ukrase ljiljanima - tim cvijećem ljubavi, čim se popodne vrate u nju.

Možda bi svaki drugi čim bi ostali sami pohrlio u sobu sa ženom,

ali Elton je znao kako treba postupiti s djevojkom koja još nije vodila

ljubav i kojoj treba najviše pažnje.

Uhvatio ju je nježno za ruku i poveo do stola za kojim su dosad

sjedili. Bio je pažljiviji nego inače, ali njoj se činilo da su mu i oči počele

iskazivati ljubav.

Sve što je poželjela u tom času, bilo je da mu se baci u zagrljaj i da

mu konačno pripadne onako kako je željela svaka žena u času kad joj se

čini da voli toliko da ne može više. I kad su ispili još preostalo vino u

čašama, ona mu je rekla:

- Ja bih da idemo.

1000 € BONUS

65

Ne da se ustao taj tren, nego je poskočio. Osjetio je da ona želi ono

o čemu on mašta već danima. Voditi ljubav s njom, uvesti je u čaroban

svijet koji će ih još više povezati, koji će i jednom i drugom pokazati kako

se istinski voli i što znači ona prava ljubav.

Kad su otvorili sobu i vidjeli kako je ukrašena, osjetili su se

predivno. Čak se i pravi muškarčina Elton raznježio:

- Ovome se ipak nisam nadao. Očito još nisam shvatio koliko te

ljudi ovdje poštuju. I kad je ova već htjela zakoračiti u sobu, on ju je digao

i unio unutra.

Sve dalje što su činili, bilo je između sna i jave.

Kad osjećaji rade, ništa drugo ne treba. Ona nije dosad vodila

ljubav, ali način na koji mu se predavala bio je toliko uzbuđujući da se ni

on nije snalazio u svemu tome. Bojao se čak u jednom trenutku da ju je

izmorio, ali njezina želja za sjedinjenjem bila je tako očita i s toliko žara

da joj je popustio.

Tek nekako pred jutro su opušteni i sretni zaspali.

On se prvi ustao i probudio je poljupcem i kavom serviranom na

pladnju.

- Hoće li ovako biti uvijek ili je to tek da pamtim ovu noć? - počela

se zezati.

- Za svaku noć koja će biti kao ova, bit će i više. Ovo što sam

doživio noćas, pravi je raj. Ovako nešto nema ni na nebu. Pa kako bi i bilo

kad je anđeo na zemlji, u mom zagrljaju u kojem će i ostati. Cijeli život.

Volim te, Fiona, volim te ljubavlju koja će samo jačati. Sve što želim, jest s

tobom dočekati starost.

Nije mu ništa odgovorila. Ne zato što to nije i sama željela, nego

što se bojala ako išta kaže, da će zaplakati. Umjesto toga, privila se opet

uza nj. On je razumio i tu njezinu gestu. On ju je razumio, ma što da

radila. To mogu samo oni koji vole.

kraj

by Glorij@