LIST OSNOVNE

ŠKOLE “SPLIT 3”

GODINA X

BROJ 10

SVIBANJ 2011.

1. a

Kakve su vam laži stariji govorili o školi?Lucija Stančev: Govorili su mi da je moja učiteljica stroga, ali baš nije.Bepo Bebić: Sestra mi je govorila da će u školi biti teško, ali meni je baš lagano.Iva Raos: Rekli su mi da je učiteljica zlo-česta, a skroz je dobra.Mislite li da će drugi razred biti teži od prvog?Iva Raos: Mislim da će biti teže, ali imat ću iste prijatelje.Bepo Bebić: Mislim da će sve biti isto.Lucija Stančev: Bit će malo teže.1.b

Kako ste se osjećali prvi dan škole?Petra Vlah: Nije me bilo strah, nego sam bila kao na sedmom nebu.Damjan Jurković: Bio sam veseo i uzbu-đen.Ivor Škaro: Malo sam se sramio, bilo je drugačije nego u vrtiću.Što radite u slobodno vrijeme?Petra Vlah: Izlazim vani s prijateljicama, idem u bake i djeda…Damjan Jurković: Idem na Marjan. Ivor Škaro: Idem na Žnjan i puno učim.Kako ste se osjećali kada ste dobili prvu ocjenu?Petra Vlah: Ja sam bila tužna kada sam dobila dvije jedinice iz matematike.Ivor Škaro: Osjećao sam se kao razigra-ni leptirić.Damjan Jurković: Ukipio sam se kao kip kada sam dobio prvu peticu.Kakva je vaša učiteljica?Petra Vlah: Nije kao vrag, nego je kao anđeo, ali malo se može naljutiti.

Ivor Škaro: Ona je dobra i blaga, samo je u likovnom stroga.

Damjan Jurković: Voli učenike.

1.c

Radujete li se ljetnim praznicima?

Leonarda Bojić: Veselim se praznicima jer mi je škola dosadila.

Paolo Kačumić: Jedva čekam praznike jer ću ići plivati na more.

Karlo Petrić: Ići ću u Mali Rat i kupati se s prijateljima.

Dora Bičanić: Izlazit ću vani.

Koliko vam se život promijenio u od-nosu na vrtić?

Paolo Kačumić: Sada mi je teže nego prije, ali ponekad želim biti bez doma-ćih radova.

Dora Bičanić: U školi mi je teže, ali i bo-lje nego u vrtiću.

Leonarda Bojić: Od kada idem u školu puno me gnjave da učim.

Karlo Petrić: Bolje mi je u školi jer imam super prijatelje.

Što vam je najsmješnije što vam se do-godilo u školi?

Dora Bičanić: Kada je jedan učenik pao na pod.

Leonarda Bojić: Učitelj se jedan put va-ljao po podu i plesao na jednoj nozi.

Karlo Petrić: Najsmješnije mi je bilo kada je jedan moj prijatelj rekao da mu papiga kaka po klimi.

Paolo Kačumić: Učitelj nas nasmijava.

Što biste promijenili u školi?

Karlo Petrić: Svi mi je super.

Leonarda Bojić: Da nemamo prirodu i da svaki dan gledamo filmove.

Paolo Kačumić: Učitelja, neke prijatelje i papir u WC-u jer mi škodi.

1. d

Što biste htjeli biti kada odrastete?

Lea Petrović: Slikarica, zato što volim crtati.

Cvita Radić: Htjela bi biti učiteljica jer volim učiti, a hrvatski mi je najdraži predmet.

Petar Gavranović: Htio bi biti učitelj i slikar, ali vjerojatno ću biti nastavnik likovnog.

Koja vam je najdraža pjesma?

Cvita Radić: Meni je najbolja Waka, waka od Shakire.

Lea Petrović: Kopija od Lane Jurčević.

Petar Gavranović: Najbolja mi je Poker Face, ali ne znam tko to pjeva.

1. e

Što biste htjeli biti kada odrastete?

Ana Galić: Modna kreatorica jer se vo-lim lijepo oblačiti.

Marko Petrić: Htio bi biti nogometaš jer mi je to najbolji sport.

Martina Dadić: Volim crtati životinje i zato bi htjela biti slikarica.

Kako vam je bilo prvi dan u školi?

Martina Dadić: Bilo mi je super, htjela sam odmah reći učiteljici da je ona učila mog brata.

Ana Galić: Uzbudljivo, nisam se ničeg bojala, ali malo su mi nedostajali rodi-telji.

Marko Petrić: Prvi dan škole je bilo super, nije me bilo strah jer sam imao puno starih prijatelja.

Bruna Bebić, Laura Bošnjak, Tonia Za-ninović, 7. c

Osnivač i izdavač:

Osnovna škola Split 3,Bruna Bušića 621000 Split,Tel. 461-317

Za izdavača:Zdravko Delaš

Voditeljica novinarske grupei glavna urednica:Katarina Piveta Vidučić

Lektorica:Dolores Kuić

Likovna urednica:Ilonka Poljak

Fotografije:Novinarska grupa, nastavnici, internet

Autorica naslovnice:Nikolina Ivanišević, 5. b

Autorica zadnje stranice:Emanuela Domljanović, 4. b

Autor grafita:Luka Livaja, 8. c

Dječje uredništvo:

Karmen Vilović, 6. bPaula Hrboka, 6. bLaura Bošnjak, 7. cBruna Bebić, 7. cMarija Raos, 7. cMarica Carić, 7.cEna Jurić, 7. cTonia Zaninović, 7. cBiserka Peša, 7. cAntonela Šarolić, 6. aAnastasia Šapošnikov, 6. aNastja Perić, 8. aMariana Mrdaković, 8. aSara Ribičić, 8. a

Grafičko oblikovanje i tisak: Slobodna Dalmacija

Ove godine vrijedni novinari nastojali su zabilježiti gotovo svaki događaj u školi. Događaja je toliko da bi se mogla napraviti dva časopisa zahvaljujući marljivim učiteljima, učiteljicama te naravno, djeci. Pripremili smo vam mnogo zanimljivih tema, pisali o svemu što bi vas moglo zanimati. Sretni smo što je Slap postao dio školskog života te časopis koji se rado čita.

Polako se bliži kraju ova duga i naporna školska godina. Radili smo mnogo, mnogo toga novoga smo i naučili, a ponešto i zaboravili. Uskoro će hodnici utihnuti, već osjećamo toplinu ljeta, miris maestrala, more nas zove… Dječja vika i veselje premjestit će se na gradske plaže i otoke. Uživajte u ljetu i naravno čitajte novi broj našeg i vašeg Slapa.

Uredništvo

SADRŽAJ

Dragi čitatelji!

Prvi dan u školi

PRVAŠI-PRVI DAN U ŠKOLI

I taj dan je došao! Prvaši su prvi put došli u tu veliku i zbunjujuću zgradu koja će im uskoro postati drugi dom i mjesto na kojem će se veseliti, družiti, smijati, a katkad i zaplakati. Svake godine dočekujemo vesele i pomalo uplašene prvašiće koje dovode uzbuđeni roditelji. Pripremili smo im priredbu dobrodošlice, nakon toga su ih prozvali njihovi učitelji koji će ih voditi kroz zapletenu šumu brojki i slova, ali i odgajati kroz iduće četiri godine.

Prvi dan u školiIstinska posebnost našega gradaČakavski kantunZamke modernoga društvaKako učitiPišemo li pisma Balet kao način životaMoje putovanje u ItalijuEkskurzija osmih razredaPrecjenjujemo li trendoveParkovi- zelena pluća našeg gradaLikovni izlogJedrenje-poezija kretanjaDogađajnicaUčitelji putujuMladi literatiKazališni kutakRazmišljamo o pročitanomVesna ParunIzmeđu glazbe i sporta100 Godina HajdukaSportski uspjesi Zabavni kutak

345789

1012141418202224424446484950515253

2 3

PiciginPravila picigina su vrlo laka, ali duh igre se mora iskusiti, stoga ako ne

vidite ili sami probate igru na poznatoj splitskoj plaži Bačvice, nikada nećete u potpunosti znati o čemu se radi.

Jeste li znali?

Split je grad sa najviše

olimpijskih medalja na

svijetu u odnosu na broj

stanovnika.

U prošlom smo broju pisali o povijesti našeg grada te kako je nastao gradski kotar Split 3. Ove bismo godine mogli pisati o nebrojenoj spomeničkoj bašti-ni, zbog čega je dio grada pod zaštitom UNESCO-a ili o prirodnim ljepotama okolice grada, zaista, mogli smo odabra-ti mnogo toga, ali nismo.Ove godine pi-sat ćemo o nečemu što zasigurno nema nijedan grad na svijetu, o nečemu što je nastalo na našoj najpoznatijoj splitskoj plaži-o piciginu.

Osim Dioklecijanovom palačom i Mar-janom građani Splita najviše se ponose nogometnim klubom Hajduk i picigi-nom koji je istinska posebnost ovoga grada.

Povijest picigina

1908. godine, tri godine prije nego što je nogomet uveden na ovo područje, studenti iz Splita koji su se vraćali sa

studija iz Praga donijeli su sa sobom ne-običnu igru zvanu vaterpolo. Obzirom da je razina mora na plaži Bačvice vrlo niska, nisu mogli igrati vaterpolo onako kako je to predviđeno. Vjeruje se da su neuspješni pokušaji igranja vaterpola u

plićaku na kraju evoluirali u igru koja je danas poznata kao picigin. Od Drugog svjetskog rata picigin se igra na Bačvi-cama sa manje-više nepromijenjenim pravilima.

Istinska posebnost našega grada

Svjetsko prvenstvo u piciginu!

Naravno, netko se dosjetio i svjetskog prvenstva u piciginu, koje se od 2005. godine održava u Splitu. Da bi se odredio pobjednik svjetskog prvenstva, postoji sustav bodovanja koji ocjenjuje broj uspješnih udaraca i akrobatskih vještina.

Postoji jedna tradicija vezana za picigin, a to je novogodišnji picigin koji 1. siječnja igraju najstrastveniji piciginaši. Neki od njih igraju picigin tijekom cijele godine, pa čak i zimi. Jedini vremenski uvjet je da ne puše vjetar zbog lagane loptice.

Ante Čikotić, 7. c

Naziv igre, prema vrlo poznatom split-skom piscu i strastvenom igraču pici-gina Anatoliju Kudrajvcevu, potječe od glazbenog izraza pizzicato što znači „tr-zati žice prstima”. U svakom slučaju, to je nešto uzbudljivo, brzo i zanimljivo, sa

jednostavnim pravilima i jasnim ciljem. Loptica treba što duže ostati u zraku, a da se pri tome služite svim mogućim i nemogućim pokretima kako biste po-kazali i svoje akrobatske vještine.

Ča li ćuti riba plava?Ča li ćuti riba plava,Srdela ,papalina, lokarda...Ča li ćutidok moren ka šototajero roni,a ča li ćuti kad se u mrižu nekog ribara uvati.

Ćuti li čakad more bisni po neveri?Je li joj draža bonaca?Zna li ča joj je sudbina naminila? Ča bi ćutila kad bi drugu ribu na portadi vidila?

Znan,ćuti riba nešto.Nešto ćuti…samo ča mući i sama sebi brontulaje.

Ena Jurić, 7. c

Stojin i mislin...

Stojin,na svon malon škoju.

Stojin i mislin,

more gledan…Nevera je potirala bonacu i razbisnila more.

Ne bojin se velikih mareta dok se držin kraja,

dok san blizu masline svoje,

ali nikako ne bi tila bit na nekon malon kaiću

po ovon nevrimenu.

Neki se ribar,koji je iša na ribe,

sad sigurno moli da se živ vrati ustrajenoj

familiji.

Stojin i mislin,

na svon malon škoju,

kako će ova nevera ipak fermat,

kako će sutra opet bit bonaca

i kako će se nevrime jednog dana opet vratit.Ena Jurić, 7.c

Sveti IvonKad dođe vrime svetoga Ivona u mome se mistu sprema fešta. Judi se pripremoju za taj posebni don. U žežin svetoga Ivona zapoli se veliki ogonj isprid crikve i judi ga priskočedu. Ujutro se gre na misu, popodne se igra na balun. Malo storiji gredu igrat na balote. Uvečer judi gredu na večeru. I do kraja večeri tancodu. Tako van se slavi sveti Ivon u mome mistu.

Marica Carić, 7. c

SPLITSKE RIČI - PRIJEVOD:

angris riža

arija zrak

armerun ormar

bičve čarape

bjonda plavuša

borša torba

bračolet narukvica

brnjica suknja

crikva crkva

čakula opuštajuća, neobvezna priča

falšo lažno

friško svježe, hladno

fumar dimnjak

goluzona osoba koja voli jesti

kaić brodić

kala ulica

kantat pjevati

kantunal noćni ormarić

katrida stolac

kontrina zavjesa

kučarin žličica

lavandin umivaonik

mašklin mala motika

ofrižat ogrebati

peškarija ribarnica

plandovat odmarati se

rendes ljubavni sastanak

šempija budala

škafetin ladica

škuro mračno

šototajero ronilac

šterika voštana svijeća

vizita posjeta

vonj miris

žmorfija osoba koja voli biti upućena u sve što se događa

Ena Jurić, 7. c

Svi se slažu da je jako važno i potrebno dobro znati književni jezik. I tu su u pravu jer bez književnoga jezika ne bismo mogli pokazati drugim ljudima tko smo. Također, književni je jezik važan i kod pisanja književnih djela, ali i kod sporazumijevanja ljudi iz različitih dijelova lijepe naše čija svaka pokrajina ima neki svoj jedinstveni dijalekt kojim odmah prepoznamo odakle je neka osoba. I u našoj se Dalmaciji prije služilo raznim, danas nažalost, gotovo zaboravljenim riječima. Kako one ne bi postale prošlost trebamo njegovati i širiti taj rječnik jer upravo one pokazuju nešto više o nama samima, ne samo kojoj državi pripadamo, već kraju, otoku, mjestu ...

Ne zaboravimo!

4 5

Kada su moji roditelji bili tinejdžeri, glavni elektronički uređaji koje su ljudi koristili bili su televizija i radio. U to vri-jeme telefoni su služili samo za telefoni-ranje i nisu bili prenosivi.Danas možemo telefonirati, slušati glazbu, gledati filmove, igrati igre, slati prijateljima e-mailove, snimati fotogra-fije, pretraživati internet na uređaju koji nam može stati u džep. Budući da smo odrasli uz kompjutor , mobitel i internet ne vidimo ništa loše u tome da ga stal-no koristimo. Ponekad se pitam : „Zašto

More more Moren se more plovit, Moren se more lovit I moren se more tonit. More more ča niko ne more. More je jubav, srića, A digod karonja i nesrića. Ono more najist, Ono more čovika izgladnit, Umorit, šporkat i šticat. More more ča niko ne more.

A ima ča niko nima, Dobre i loše ćudi: Oseke i plime, Bonace i fortune.

More se modrit, plavit, Bilit, sjajit, Pinit i zrcalit.

More puno gladne dice najist, A more in i očeve potopit.

Po moru se čuju Najviše ove riči: «Molaj! Laškaj! Šijaj! Forcaj! Surgaj! Koštaj!»

Sa njin se ne moreš uvik igrat. Moraš mu ugađat, slušat ga, I poštivat.

Jer more more Ča niko ne more.

Maja Danijelović, 7. b( Rad je odabran za Lidrano na državnoj razini)

Moja levonda Ima jedno pojezove se Mola Bonda na njoj reste moja lipa levonda.

Kad cvrčak na boru nojjace zakanto tadamoja levonda dozriva

Cili moj For po njoj vonjo, sve dok ne padne prvi jesenji dožd.

Marica Carić, 7. c

NI LAKO BIT FORANIN

Još jedno lito je pasalo. Pari mi se da son jučere bila u Varboskoj. Ne kapin se baš najboje kako okon procinit koliko je pasalo turistih kroz ovo molo misto, al da si imo di sist za vazest picu ili se rasfriškat sokon, nis. Forani uvik kukoju da ni ni strancih ni šoldih, a lavuraju po cili don i oni i fameja. Neki po lita ni ne taknu more. Ovako to gre:Kad se fini sa skulon, svaki se Forani u cilo lito buto u more dvo do tri puta (a toliki svit ploćo puno skupo da bi provoli forsko more.)Pitote zoć? Jerbo poćnedu s provin lavuron na mistima di nimoš vrimena se alavija butat u more. Nojmlaji gredu na kuponje posli lavura. Je da in je to ura sna manje, ma nikor in ne more plotit to plutonje u friškecu. Propja ćute kako in more vuce onu vrilinu i nervoz. Posli tega zaspu kako bambin i ne uspiju se ispotit do 7 oli 8 urih. A onda ti se ionako vajo ustat, ako ne i pri.

Kad fini lito gre jemotva, pa vaja poć u masline, a onda je vrime za sredit apartmane i jopet ispočetka.

(Rad je odabran za Pričigin)Bruna Bebić, 7. c

Otok ForFore, lipi moj otoče

za tebe moje sarce tuće.

Volin svaki tvoj kamik

na tebi bi ostala zauvik.

Volin more tvojeI kad je neveraI po bonaci.

Judi na otokuvridno lavurodu,gonidu tovarepa sedu na bevondu.

Na tebi Fore sve je lipo,

ko da snin nojlipji san

S tobon jo vezana san.

Tonia Zaninović, 7. c

Kako reći ne zamkama modernoga društva?

su odrasli zabrinuti? Koje su to zamke o kojima nam govore?“ Ovisnost. Kako prepoznati da sam ovisan o elektronič-kim medijima? Neki mladi znaju satima igrati videoigre. Zbog toga nemaju do-voljno vremena za spavanje. Sa svima pričaju samo o igricama, udalje se od svoje obitelji i žive u izmišljenom svije-tu igara. A što reći o facebooku? Znate kako to ide, prijatelj ti kaže da je neka osoba dobra i zabavna pa onda prista-neš biti njezin prijatelj i u tren oka imaš pedeset takvih prijatelja s kojima se do-

pisuješ. Ubrzo shvatiš da stalno misliš na internet. Razmišljaš o tomu je li ti se netko javio, koje ćeš slike staviti na por-tal i tako postaneš ovisan o toj društve-noj mreži.

Kako biti uravnotežen? Trebamo odre-diti koliko ćemo vremena koristiti za internet ili igranje videoigara. Ne smi-jemo dopustiti da nam oduzimaju vri-jeme koje smo odvojili za učenje, prija-telje i obitelj.

Mihaela Lalić, 8.e

Prvi mobitel je 1947. izumljen u Bell Labs-u. Prvotni cilj mu je bio brža i lakša komunikacija. Danas se mobilna tehnologija razvija velikom brzinom. Mobitelima je ubrzo ugrađena slika u boji, mogućnost fotografiranja…sve do zaslona osjetljivog na dodir. Mobitel je vrlo brzo postao i dio naše svakidašnji-ce kao aparat bez kojeg život više nije zamisliv.

Mobitel je ljudima osigurao bržu komu-nikaciju, dostupnost (mogućnost razgo-vora s bilo kim i bilo gdje). Nudi brzu pomoć u hitnim slučajevima, postao je svojevrstan planer, adresar, organizator (pomaže poslovnim ljudima u organizi-

Mobilni telefoni – potreba ili ovisnostranju njihova dana), a učenicima poma-že kalkulatorima i kalendarima koji im olakšavaju obavljanje školskih dužnosti.

Ima li to tehnološko čudo i svoju tamnu stranu? Ponekad mi se čini da neke ze-mlje imaju više mobitela nego stanovni-ka. Treba li ići tako daleko pa mobitele nazvati drogom 21.stoljeća? Možda ćete pomisliti da je to samo jedna od onih rečenica koje koriste stariji, ali nedavno se pokazalo da zračenja mobitela djelu-ju štetno na čovjekov organizam. Pretje-rano korištenje mobitela može uzroko-vati gubitak pamćenja,smanjenje plod-nosti i rak maternice (u slučaju nošenja u džepu hlača) ili pak rak mozga. Jedna od mana mobilnih uređaja je i to što do-vode do smanjenja druženja s bližnjima jer je ljudima često draže slušati glazbu na mobitelu i igrati igrice nego razgo-varati s roditeljima, prijateljima, susjedi-ma i općenito komunicirati s okolinom. Opasna strana mobitela je i mogućnost lažnog predstavljanja ili anonimnosti. Zlostavljanje putem mobitela postalo je nešto svakodnevno i normalno, a na-žalost i nešto čemu se ne pridaje puno pažnje.

Kažu kako nas mobiteli spajaju, pove-zuju. Koliko god to točno bilo, zar nas upravo ne razdvajaju zatvaranjem u svi-jet tehnologije u kojem je svatko samo sebi dovoljan? Kao i obično, nešto po-zitivno smo zloupotrijebili pretjeranim korištenjem.

Laura Bošnjak, 7. c

6 7

Kako učiti ?Pišemo

li pisma

Split, listopad 2010.

Draga Ivana!

Evo, već se tmurna jesen dovukla, a ja se sjećam naših šetnji pod suncem okupa-nim plažama. S kišom, u mene se zavu-kla tišina i nemir. Jedan pogled kroz kiš-ne kapi, sjetio me tebe. Već dugo se ni-smo vidjele. Mnogo sam toga doživjela, a nisam to mogla podijeliti s tobom. Bilo je dana punih veselja, rođendana i vjen-čanja, ali isto tako bilo je i mnogo dana kada sam trebala tvoje rame za utjehu. Sve bih to savladala u nadi da ćemo se vi-djeti. Sjetila sam te se na ekskurziji kada smo bili u Poreču. Padala je kiša i dvije su cure trčale pjevajući. Oči su mi se oro-sile, a srce smekšalo. To kišno popodne nikada neću zaboraviti. Pitala sam se, bi li i tebe ova slika vratila u vrijeme prije par godina, u jedno kišno predvečerje kada smo mokre do gole kože prkosile kiši. I sigurna sam da bi. Prebirem slike iz djetinjstva i vidim našu zajedničku foto-grafiju. Veselim se. Svojim prijateljicama danas pričam o tebi i o našim pustolovi-nama. Sve bi te htjele upoznati. Nadam se da se i ti ponekad sjetiš mene i da ti nedostajem.

Voli te tvoja,

Sara

Split, 27. rujna 2010.

Draga moja!

Dok ova noć lagano tone, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, pokušavam tu, na drugom kraju svijeta biti sretan jer znam da postojiš, stvarno postojiš, ali tako daleko zarobljena u be-skrajnom prostranstvu ovoga svijeta.

Imali smo priliku zauvijek biti zajedno, ali ti si našla nekog boljeg od mene. Kad sam te prvi pu vidio znao sam da si ti bila ona prava, imala si oči poput mjesečine koja obasjava utihnuto more, a osmijeh anđela. Našu su sreću uništile ljubomor-ne duše koje su izgradile zid na temelji-ma naše ljubavi. Danima su kapljice kiše padale i plakale za tobom, čak su se i sti-jene lomile i pucale na tisuće kamenčića. More je brujalo, val se za valom pjenio. Ne postoji tinta toliko jaka koja bi osta-vila otisak na papiru kao što bih ja svoju ljubav utisnuo tebi.

Tinta s vremenom blijedi, ali ostavlja du-boki trag na mom srcu. Vjerovala si dru-gim ljudima, a samo meni nisi, na kraju vidim da sam ti bio samo jedna usputna stranica koja se lako briše iz one vrijedne knjige koju zovemo - život.

Voli te tvoj… N. P.

„Naučiti kako učiti je naj-važnija životna vještina.“

Tony Buzan

tj. nije poželjno da bude upaljeno raču-nalo, TV, mobitel i sl. Na radnom stolu neka bude ono što je taj dan potrebno naučiti, ostalo treba spremiti.

Potrebno je dovoljno svjetla i kisika.

2. Potrebno je izraditi tjedni i dnevni plan učenja- popis onog što treba na-učiti

3. Učenje će biti uspješnije ako učimo svakodnevno korak po korak, cjelinu po cjelinu po manjim dijelovima, ( a ne kampanjski ). Početi s učenjem „ težih predmeta“,bez odugovlačenja.

4. Učiti 30-40 min. pa napraviti krat-ku pauzu, ne veću po 5-10 min.(prote-gnuti se, prošetati po kući i slično.)

5. Redovito ponavljanje naučenog gra-diva jako je važno. Kada se nešto nauči, bez ponavljanja brzo se zaboravi. Naj-više zaboravljamo neposredno nakon učenja.

Što više učimo to bolje pamtimo jer nakon nekog vremena izvježbamo naš „mozgovni mišić“ i naviknemo se učiti- imamo naviku učenja ( kao što imamo naviku pranja zubi, osobne higijene...)

6. Važno je učiti s razumijevanjem, povezivati nova znanja sa starim zna-njem. Postavljati i odgovarati na pitanja „zašto“ .

7. Napraviti opću shemu – kostur, umnu mapu neke cjeline. Dobro je kod zapamćivanja koristiti“ mnemo“ tehnikama kao i stvaranje slika u svojoj glavi o naučenom (vizualizacija nauče-nog sadržaja).

8. Samostalna reprodukcija –samopro-vjera koliko razumijem gradivo- glasno sam sebi ponoviti naučeno gradivo svo-jim riječima bez pogledavanja u udžbe-nik ili bilježnicu. Pred spavanje ponov-ljeni sadržaj se bolje pamti.

9. Porazgovarati sa vršnjacima, ili odra-slima o određenoj temi. Ako je nešto nejasno zamoliti da ti se objasni.

10. Na kraju učenja- refleksija, samo-procjena vlastitog procesa učenja. Što sam dobro naučio što mogu bolje i na drugi način?

11. Rješavanje problema- najviša ra-zina učenja u kojoj koristimo naučeno ponašanje i znanje u realnoj situaciji u svakodnevnom životu.

Stoga razmislite ima li nešto što treba promijeniti u načinu i postupcima va-šeg učenja. Otkrivati novo i obogaćivati svoje znanje je nešto što je čovjeku svoj-stveno zato nemojte prespavati svoje prilike da mijenjate i oblikujete ovaj svi-jet svojim znanjima.

Marija Zubin, prof.

Učenje je aktivnost koju neki rade bolje, a drugi lošije. Svatko može naučiti kako učiti- tj. kako unaprijediti svoju vještinu učenja i pravilno iskoristiti vrijeme.

1. Potrebno je htjeti učiti, postaviti to sebi kao cilj. Napraviti jasnu razliku iz-među

“ ne mogu i neću“. Mnogima je to pro-blem, jer im je dosadno.

Nađi razlog zašto učiti, važno je odlučiti i ustrajati u tome.

Za učenje je potrebna energija, osobni angažman i vrijeme.

Energiju crpimo iz zdravog tijela (zdra-va prehrana, dovoljno sna i fizičke ak-tivnosti) i motivacije.

Motivacija je sve ono što potiče na ak-tivnost, to je „volja za nešto“. Ako nešto radimo bez volje i s negativnim stavom naš uspjeh u toj aktivnosti neće dati do-bre rezultate. Stoga je na satu potrebno slušati , bilježiti što nastavnik kaže, su-djelovati u zadanim aktivnostima, jer će nam to skratiti vrijeme učenja kod kuće.

Pored navedenog važno se dobro orga-nizirati i pravilno iskoristiti vrijeme.

1. Važno je mjesto gdje učimo, naš rad-ni prostor, treba nas poticati na učenje

Danas je nezamislivo poslovanje i ko-munikacija bez e–maila. Cijela svjetska komunikacija se obavlja putem e–ma-ila ili SMS-a.

Kako smo prije e–maila i SMS-a ko-municirali? Kako smo onda isto us-pijevali poslovati i sastajati se s istom preciznošću kao i danas? Pisali smo pisma! Nemoguće? Moguće! Koja je zapravo razlika između ta dva vida ko-municiranja?

Pismo, ono kakvo poznajemo, je pisa-ni tekst koji sadržava poruku upućenu pojedincu ili ustanovi napisano na pa-piru i šalje se u omotnici poštanskim putem. Znači, u potpunosti je proces ljudskog rada. Od njegovog začetka tj. prenošenja zamisli, ideje i misli na pa-pir do njegovog slanja preko pošte tj. specijalizirane ustanove koja isporu-čuje pismo iz naših ruku u ruke onome kome je namijenjeno. Možemo zaklju-čiti da je to prilično dug proces, taj je proces ponekad znao trajati i tjednima. Pa ipak, ljudi su godinama komunici-rali na takav način, vojnici u ratu s bo-jišta su slali pisma obiteljima, pjesnici

su pjevali o svojoj ljubavi, ugovarali su se poslovi između rukovoditelja…

Rastom i razvojem čovječanstva i zna-nja došlo je do pojave e-maila ili elek-tronske pošte. E-mail ima istu defini-ciju kao i pismo, ali znatno drugačiji i kraći proces slanja tj. slanje jednim pokretom prsta ili kako popularno to danas zovemo jednim klikom. Jednim klikom naše se pismo šalje u bilo koji dio svijeta za nekoliko minuta! Impre-sivan napredak, zar ne?

Brzina slanja e-maila dovela je do brže komunikacije što je uvelike olakšalo svijet komunikacije. Ali je li time nesta-lo i ono iščekivanje o dolasku poštara koji nosi toliko željeni komad papira! Posebnog mirisa, boje , onaj dragi i po-znati rukopis samo vama namijenjen? Rekla bih da je na neki način nestalo cijelo jedno doba romantike, ljubavnih pisama iz kojih su nastala i velika knji-ževna djela! Kultura e-maila sama je po sebi vrlo jednolična i hladna. A SMS poruke? To je posebna priča. Pišemo u žurbi, skraćujemo riječi ne pazeći na pravopis. Zar tako ne obezvrjeđujemo osobu s kojom komuniciramo?

Želimo li komunicirati e- mailom moramo neprestano pratiti tehnolo-giju i razvijati svoje vještine kako bi-smo išli u korak s vremenom i mogli rješavati zadatke i probleme koji nam dolaze ususret. Neosporiva je potreba za e-mailom i svim njegovim pogod-nostima koje nam on pruža od brzine do povezivanja s cijelim svijetom. Ipak, mislim da svi mi, kada pomislimo na ljubav i komunikaciju s voljenima, prvo pomislimo na tintu i pismo, a ne e-mail!

Martina Lukšić, 8. a

8 9

Koliko je doista teško plesati balet, kako ga vi doživljavate?

Albina: Plesati balet je jako teško, ali i naporno. S obzirom da imamo probe ujutro i navečer, svaki dan. Uz puno raznih pokreta i skokova, imamo i za-htjevne uloge.

Plesanje se uči na baletnoj akademiji, ali samo to nije dovoljno kako bi se bio dobar baletan ili balerina?

Albina: Balet je spoj plesa, glume i glaz-be pa naravno da to nije dovoljno, uz plesne sposobnosti treba imati i fizičke sposobnosti i muzikalnost te osjećaj za ritam i glumu.

Jeste i ikada poželjeli raditi nešto dru-go u životu?

Albina: Ne, nikada. Bez obzira na ko-ličinu odricanja i napora koji ulažemo

biti balerina je za mene najbolji posao na svijetu.

Osjećate li i danas, nakon toliko otple-sanih predstava, temu prije nastupa?

Lev: Ne. Nekada je bilo treme, ali danas je to više osjećaj uzbuđenja.

Koja vam je uloga bila najdraža?

Lev: Im ih puno, ali najdraža mi je uloga Spartaka.

Anastasia, danas plešeš sa svojim ro-diteljima, kako si ti zavoljela balet?

Anastasia: U kazalištu sam od rođenja gdje sam vidjela svoju majku kako pleše pa sam se pitala: „ Zašto ne bih i ja po-kušala?“

Kakav je osjećaj plesati s roditeljima?

Anastasia: Ja se ne osjećam kao da ple-šem s njima, već kao da sam najvažnija balerina u ansamblu.

Imaš li tremu, dobiješ li ponekad koju njihovu kritiku?

Anastasia: Nemam tremu jer sam već navikla plesati pred publikom, ponekad dobijem pokoju kritiku. Zapravo su to više savjeti nego kritike, ja to shvaćam kao priliku da postanem bolja.

Je li teško uskladiti baletne i školske obveze?

Anastasia: Zapravo i ne, balet mi je na rasporedu u suprotnoj smjeni. Kad ne-što zaista voliš uvijek nađeš vremena za to.

O Uzbekistanu se u Hrvatskoj malo zna, kako biste nam opisali svoj rodni kraj?

Lev: Pustinje u svakom smjeru, visoke i snježne planine. Više od dvije tisuće go-dina stari gradovi, naš rodni grad Taš-

kent, glavni grad države i oaza srednje Azije od tri milijuna stanovnika, ogro-mna polja pamuka…

Je li teško pala odluka da se preselite u državu toliko različitu od vaše?

Lev: Da, nije se bilo lako odlučiti, ostav-ljate sve što znate i volite, ali u našem se slučaj to pokazala kao ispravna odluka, nismo požalili.

Kako ste doživjeli Split kad ste tek došli, a kako ga doživljavate danas?

Albina: Kad smo tek došli, Split smo doživjeli kao lijepo turističko mjesto, a danas je to naš dom. Volimo njegovu arhitekturu, hranu, more, gostoljubive Splićane, Marjan.

Biste li nešto promijenili?

Albina: Promijenili bismo odnos ljudi prema radu.

Je li jezična barijera predstavljala veli-ki problem?

Lev: Da, ali trudili smo se naučiti jezik, u tome nam je pomogla baka Ana kod koje smo stanovali. Posebno nam je smiješan bio izraz: „Ja sam radio!“

Što vam najviše nedostaje iz vaše do-movine?

Lev: Rodbina, bučne ulice, metro, prija-telji, mladost koju smo tamo proveli.

Imate li uopće slobodnog vremena i kako ga provodite?

Albina: Slobodnog vremena imamo vrlo malo. Uglavnom su to kućanski poslovi i druženje s Anastasiom.

Antonela Šarolić, 6. a

Dvoje mladih ljudi koje je spojila ljubav prema baletu napustili su sve što su po-znavali: vlastitu domovinu, jezik, rodbi-nu i prijatelje kako bi krenuli u životnu pustolovinu koja ih je dovela u Split. Nikada ne zaboravljajući svoje korijene, zavoljeli su ovaj grad i njegove ljude te svojim talentom osvojili Hrvatsko na-rodno kazalište. Albina je primabale-rina, a Lev član ansambla. Njihova kći Anastasia, učenica naše škole, također uspješno spaja školske obveze i ljubav prema baletu.

kao način života

Albina, Lev i Anastasia Šapošnikov

Balet

10 11

skromna, ali je zato njezina unutrašnjost i više nego bogata i zanimljiva. Među ostalima tu su sahranjeni Michelangelo Buonarotti, Galileo Galilei, Lorenzo Bartolini, Gioacchino Rossini. Nakon Santa Croce slijedila je grandiozna i veličan-stvena katedrala Santa Maria del Fiore.N i -

ka-d a

neću za-boraviti tre-

nutak kada mi se dok sam izlazila

iz male ulice otvarao pogled na tu izvanrednu

građevinu. Svi smo doslovno stali i divili se. Katedrala, zvonik, kupola, kr-stionica sa takozvanim Rajskim vratima oduzimale su dah.Također,uspela sam se na zvonik. Zatim

s m o otišli do Piazze delle Signoria na kojoj se nalazi Palazzo Ve-cchio-gradska vijećnica sa mnogo kipova poput čuve-nog Davida, Herculesa i Perzeja sa Meduzinom glavom... Na trgu se nalazi i Neptunova fontana izgrađena od 1563.-1565., još uvijek radi na stari rimski vodovod! Bilo je zadivljujuće biti na tom čudesnom mjestu okružen svim

tim djelima.Toliko su uvjerljivi da izgleda

kao da su živi okame-njeni u položaju u kojem

se nalaze. Odlučili smo se prošetati poznatim mo-

stom Ponte Vecchio koji je poznat po mnogim zlatar-

nama prije nego posjetimo slavnu galeriju Uffizi. Dok

sam bacala zadnji pogled na rijeku Arno sjetno sam prošap-

tala: „Zbogom,Firenco, vidimo se jednog dana, ponovno!“

Došla je na red i čudesna Siena i mali utvrđeni srednjovjekovni grad

San Gimignano.Siena je poznata po svom gradskom trgu Piazza del Cam-

po koji je u obliku školjke i na kojem se nalazi vijećnica Palazzo Pubblico.Zani-mljivo je da se na njemu svake godine 2. srpnja i 16. kolovoza održava konjska utrka Palio u kojoj svaka gradska četvrt ima svog predstavnika.Takve utrke do-gađaju se još od srednjeg vijeka pa sve do danas. Nakon Siene uputila sam se prema San Gimignanu.Taj zanimljiv gradić neki ljudi zovu srednjovjekovni Manhattan zbog njegovih tornjeva koji izgledaju kao neboderi. Šetajući ovim gradićem osjećala sam se daleko od gu-

žve u svakodnevnici,daleko od stresa u modernom gradu. Našli smo mjesto sa kojeg se pruža prekrasan pogled na pri-rodnu stranu Toskane

Stigao je i četvrti dan. Pisa i Verona. Prva je bila Pisa. Ovaj grad željela sam posjetiti otkad sam bila mala zbog po-znatog Kosog tornja.Na ulazu u grad prvo nas je dočekala grupa crnaca koji su prodavali razne suvenire. Iznenadi-la sam se kad sam shvatila da su Kosi toranj, katedrala Santa Maria Assunta, krstionica i monumentalno groblje na travi. Sve građevine izgledale su moć-no i raskošno, kao da se nadopunjuju, a unutrašnjost katedrale me jako pod-sjećala na onu u Sieni jer je i ona imala crno-bijeli mozaik. Propovjedaonicu je napravio Giovanni Pisano. U Veroni smo posjetili Julijinu kuću, a na zidovi-ma prolaza koji se tu ulazi zalijepljeno je na tisuće ljubavnih pisama.

Posljednja, ali ništa manje vrijedna- Venecija. Grad kojem sam se najviše radovala. Kada sam ulazila vaporet-tom (brodićem koji vozi do središta Venecije) u grad ostvarivao mi se san. Napokon sam tu.Osjećala sam se kao kod kuće. Markov trg, katedrala Svetog Marka, Duždeva palača… Vodič nam je rekao kako bi prije optuženici koji bi uspjeli okružiti jedan stup sa Duždeve palače bez da padnu bili oslobođeni. Naravno da su odmah svi to pokušali, ali nisu uspjeli.Otišla sam do mosta Ri-alto, šetala malim ulicama, trgovima te zaneseno uživala u pogledima koji su se nalazili na svakom koraku.Vrijeme mi je ovdje toliko brzo prošlo da se nisam htjela vratiti. Ponovno sam se našla u veporettu, ali ovaj put je vozio u dru-gom smjeru. Teško sam se odvojila od Venecije, ali sam čvrsto odlučila da ću se vratiti.

Ena Jurić, 7. c

Napokon je stigao i taj dan! Dan po-laska u jednu od najljepših zemalja na svijetu-Italiju. Dugo sam čekala trenu-tak da prvi put kročim na talijansko tlo. Brod je stigao u Anconu, naš autobus čeka da se ukrcamo i krenemo u istraži-

vanje regija; Toskane, Veneta i Emi-lie-Romagne.

Moje prvo odredište bio je gradić

Modena

koji j e p o -seban p o t o m e što je bio dom i posljed-nje poči-valište Lu-ciana Pava-rottia, pozna-tog opernog pje-vača. Posjet njegovom grobu bio je pomalo tužan, ali sama Modena mi se svidjela jer sam se u njoj osjećala baš kao što sam i očekivala od talijanskih gradića-opu-šteno, okružena toplim i veselim ljudi-ma. Jako mi se svidjela katedrala, osim toga ( ovo je važno za muške čitatelje) u Modeni je razvijena automobilska in-dustrija. Naime, u obližnjem Maranellu se proizvodi Ferrari. U gradu sam pojela svoje prve prave talijanske špagete, bilo je izvrsno!

Sljedeća postaja je bila Parma koja nije baš impresionirala ostale putnike, ali je meni iz nekog razloga odmah prirasla srcu. Parma je ime dobila po etrušćan-skom imenu za štit, a kasnije su taj naziv usvojili i Rimljani. Ovaj grad sjedište je poznatog sveučilišta Università de-gli Studi di Parma, jednog od najstari-jih u svijetu. Posjetila sam i zanimljivo kazalište Teatro Reggio koje mi se vrlo dopalo svojim unutrašnjim uređenjem,

dugim svilenim bijelim zavjesama koje ukrašavaju predvorje te raskošnim lo-đama oko pozornice čija me veličina iznenadila. Meni se Parma svidjela kao spoj modernog i starog.

Noć sam provela u simpatičnom gra-diću Montecatini Terme u koji turisti uglavnom dolaze odsjesti dok istražuju Toskanu jer u njemu ima mnogo hotel-čića i privatnog smještaja. Odlučila sam malo proučiti neke talijanske izraze kako bih se ubuduće bolje snalazila. Kada

želite nekoga

pozdraviti najbolje je reći ciao ili buno giorno, kada želite nešto zamoliti koristite per favore, za-hvaliti sa grazie, ispričati se sa permesso te na odlasku recite arrivederci.Ujutro me čekala Firenca.

Firenca! Svjetska prijestolnica rene-sanse! O ovome gradu dalo bi se mnogo pisati. Ona odiše posebnim ugođajem. Dok hodate njezinim ulicama kao da ste se vratili u prošlost, u vrijeme da Vincia, Michelangela,Galilea. Prije nego smo ušli u sam grad prvo smo stali pokraj Piazzale Michelangelo sa koje se pruža prekrasan pogled na grad. Nakon kra-će stanke zaputili smo se prema gradu. Uživala sam gledajući rijeku Arno kako dijeli Firencu na dva dijela. Prvo smo posjetili poznatu baziliku Santa Cro-ce koja me zadivila. Izvana je prilično

Moje pu

tovan

je u Italiju

12 13

Nismo spavali cijelu noć, već smo se dovikivali preko balkona i međusobno zvali na telefon što je dovelo do zapa-ljenja linija.

Ujutro smo se „probudili“ za doručak koji je bio u 7 sati. Neispavani, s podoč-njacima krenuli smo u obilazak prekra-sne Istre. Prvo odredište drugoga dana bio je Rovinj. Posjetili smo crkvu zaštit-nice svete Eufmije. Nakon razgledavanja imali smo pola sata slobodnog vremena te smo se uputili u Poreč. No, nepovolj-no vrijeme nas je sustiglo i odustali smo od daljnjeg razgledavanja Poreča. Vratili smo se natrag u autobus i krenuli prema spilji Baredine. Spustili smo se kroz 280 vrlo skliskih stepenica u dubinu od 60 metara. Najviše nas je očarala čovječja ribica, endem hrvatskog primorja koji ne viđamo često. Nakon spilje uputili smo se prema zvjezdarnici u Višnjanu. Poslušali smo zanimljivo predavanje o svemiru i zvijezdama te smo vidjeli tele-skop u jednoj od najboljih zvjezdarnica

na svijetu. Puni dojmova vratili smo se u hotel.

Te večeri disco nas je potpuno iznena-dio. Plesali smo do ponoći kada nam je došao kraj večeri. Tužnih lica vratili smo se u sobe, zabava naravno, ni tamo nije prestajala. Treći dan, uobičajeni po-stupak: dizanje za doručak u 7 sati te polazak u 8. Krenuli smo prema Puli. Posjetili smo pulsku Arenu i prošetali suncem okupanim centrom grada. Za-

tim smo se uputili prema Fažani gdje smo ručali i ukrcali se na brod za Briju-ne. Na Brijunima smo kroz vožnju vla-kom imali priliku vidjeti mnoge biljne i životinjske vrste. Također, posjetili smo galeriju Titovih fotografija iz privatnog života i muzej prepariranih životinja. Na povratku u hotel vodič Zdravko nas je razveselio viješću da kad se vratimo u hotel imamo sat vremena kupanja u bazenu. Nakon bazena i večere, na redu

je bio disco. Unatoč iscrpljujućem danu i bolnim nogama ništa nas nije moglo otjerati na spavanje.

Ujutro ,kad smo doručkovali, okupi-li smo se u predvorju hotela i u 8 sati krenuli prema Motovunu. Težak uspon nas je dokrajčio, ali barem razbudio. Zatim smo krenuli prema Humu – naj-manjem gradu na svijetu. Na putu od Huma prema Roču posjetili smo i Aleju Glagoljaša. Vratili smo se natrag u hotel kako bismo večerali i odmorili se. Za-dnji, peti dan, kraj našeg nezaboravnog putovanja!

Nismo mogli vjerovati da je došao kraj, ali i zadnji dan smo iskoristili kao i sva-ki drugi, uz zabavu i smijeh.

Na našem povratku prema Splitu zau-stavili smo se u Opatiji. Prošetali smo se rivom i većinu vremena proveli u Konzumu kako bismo obnovili zalihe prijeko potrebnih grickalica i slatkiša. Nastavili smo naš put do Rijeke. Imali

smo dosta slobodnog vremena te smo prošetali napučenim Korzom. Žedni i gladni uputili smo se prema Crikvenici na ručak. Posljednja postaja na našem putu prema Splitu bio je Senj. Posjetili smo Senjsku tvrđavu gdje smo gotovo podlegli velikim naletima bure.

Put do Splita trajao je oko 4 sata, ali uz dobro društvo te puno smijeha i zabave činilo se kao 4 sekunde. Kad smo se pri-bližili Splitu i vidjeli prva svijetla znali smo da se našoj ekskurziji približio kraj. No, nismo bili tužni ni razočarani jer nas je to nezaboravno iskustvo samo još više zbližilo i ostavilo neizbrisiv trag u našem sjećanju. Sutradan se sve već vra-tilo u normalu. Počela je škola i s njom i brige, ali kad nam bude teško uvijek ćemo se sjećati tih prekrasnih dana.

Sara Ribičić, Martina Lukšić i Mariana Mrdaković, 8. a

Ekskurzijaosmih razreda

Konačno je došao događaj koji smo dugo priželjkivali, ekskurzija! Svi smo bili vrlo uzbuđeni i nadali se da će proći savršeno. Kako smo priželjkivali, tako je i bilo. Ekskurzija nas nije razočarala.

Našli smo se u 6 i 30 u školskom dvori-štu i ukrcali stvari u autobus. Smjestili smo se i vodič nas je srdačno pozdravio. Prva destinacija bila nam je rodna kuća Nikole Tesle u Smiljanu pokraj Gospića. Bilo nam je zanimljivo, ali najzabavniji nam je bio park u kojem smo sami testi-rali sile gravitacije. Sljedeća postaja bio je Nacionalni park Risnjak i otišli smo u dvosatno razgledavanje prekrasnih ljepota parka.Vrlo umorni, no puni en-tuzijazma krenuli smo u hotel. Uz raz-govor i šalu vrijeme je prošlo u trenu. Došli smo u hotel te se rasporedili po sobama,večerali i krenuli u disco. Za-bavili smo se, ali smo jedva čekali otići u sobe te se odmoriti za sutrašnji dan. Koliko god smo bili iscrpljeni i umor-ni to nas nije spriječilo da se zabavimo.

14 15

„DAN JABUKA“ MARTINA DADIĆ, 1.e

Zašto je odjeća važna u životu tinejdžera

Moja generacija živi u modernom svijetu, u svijetu u kojem nas stalno bombardi-raju novim trendovima, novom tehnologijom, odijevanjem. Odijevanje je trenut-no najvažnija sporedna stvar u svijetu mojih vršnjaka! Gdje god se nađem čujem priče: „“Jesi li mu vidjela nove nikice?“ „ Vidi, ima nove Ray Ban sunčane naoča-le….“ Uvijek se pitam čemu sve to?

Evo, početak je školske godine, a na televiziji samo gledamo i slušamo : „Rodite-lji, opremite svog đaka najpovoljnije robnim markama Nike ,Puma, Addidas…“ Odmah nastaje kaos. Roditelji s djecom po trgovinama . Mora se biti cool! Da , svi mi trebamo odjeću i svi , baš svi ponekad poželimo biti u trendu. I to je uredu. Ali, zar je potrebno potrošiti malo bogatstvo da bismo zadovoljili trend? Je li zaista važno nosimo li odjeću s markom ili smo se odjenuli sa rasprodaje? Zar će nas odjeća učiniti boljima, ili će nas izdvojiti od drugih , ispuniti srećom? Sjećam se kada sam početkom godine kupila nove Nike tenisice , svi su mi rekli kako sam cool . I cure s koijma se nisam družila htjele su biti u mojoj blizini. A ja sam bila „ja“ . Ista ona tinejdžerica, vesela i zaigrana , a isto tako i ozbiljna, sa istim pitanji-ma i razmišljanjima.

Šetajući gradom i promatrajući ljude uočila sam koliko se zapravo šaroliko obla-čimo. Neki vršnjaci čak se odijevaju sukladno glazbi koju slušaju, navijačkim skupinama… Ponekad mi se čini da je sve to isprazno. Ipak , priznajem , katkada je lijepo sebi priuštiti nešto novije, nešto modernije , pogotovo ako će to podići tvoju osobnost , onda je to i pohvalno . Da, potrebno je ponekad zadovoljiti svoju taštinu.

A, možda, možda bi se u škole ipak trebale uvesti uniforme? Tako bi bar u školi prestala ogovaranja i omalovažavanja na račun odjeće. I to bi isto bilo cool!

Sara Ribičić, 8. a

“COOL”

Jesmo li previše razmaženi ili samo živimo u takvom svijetuDanas kada gotovo svi znaju za sve svjetske marke mobilnih telefona, odjeće, obuće i nakita po-čele su se praviti razlike između djece i odraslih. Danas kad nemate Diesel jaknu ili Lacoste maji-cu odmah spadate u one manje važne i manje popularne. Mnogi ne shvaćaju da postoje različiti ljudi, različitog mišljenja i raličitog imovisnkog stanja.

Današnji tinejdžeri razmišljaju u potpuno krivom smjeru. Popularnost u školi pokušavaju pri-dobiti na sve moguće načine i smatraju da je to najvažnija stvar na svijetu. Novi mobiteli, nova odjeća, nove tenisice svaki mjesec, to je postalo normalno, a razlike između djece su sve veće i veće. Jedan od prijedloga je da se u škole uvedu školske uniforme, no kad se to spomene pred djecom svi se zgražaju i čude. Kad bi se taj plan ipak ostvario ne bi više bilo isticanja i ljubomore.

Da, odijevanje je važna stvar u životu svakog čovjeka, ona pokazuje tvoje raspoloženje, pokazuje te u najboljem svjetlu, ali za dobar izgled nije potrebna najskuplja i najnovija odjeća. Moje mišljenje je da odjeća ne bi trebala praviti razlike između djece jer svaki čovjek na ovome svijetu jednako vrijedi i može biti dobra osoba i pravi prijatelj ako i ne nosi skupu odjeću.

Nikola Pavličević, 8. a

Svaki tinejdžer je u potrazi za identitetom, barem tako psiholozi govore. Na sve moguće načine svatko želi biti drugačiji od ostalih. To pokazujemo na razne načine: svojim ponašanjem, govorom, stavovima, ali i vanjskim izgle-dom.

Svaki tinejdžer želi da njegova odjeća govori o njemu samom. Pod velikim smo utjecajem glazbe koju slušamo. Svaki pravi roker bit će odjeven kao njegovi uzori, a to podrazumijeva crnu majicu s natpisima omiljenih gru-pa, poderane traperice i ponekad tri, četiri kožne narukvice sa zakovicama. Reperi imaju svoja obilježja: prevelike majice i preširoke hlače ispod kojih proviruje donje rublje. A cure? I one imaju svoje modne uzore. Omiljene tenisice su starke sa raznobojnim vezicama. Drugi važni dodaci su razni lančići, šalovi, narukvice i remeni te majice različitih boja. Nažalost, postoji i ona druga strana modne marke kad se ostale procjenjuje na temelju vri-jednost njihove odjeće.

Ne trebamo pretjerivati i procjenjivati ljude na osnovu toga koliko novca troše na svoju odjeću. Možemo zaključiti da je u procesu odrastanja odabir odjeće dobar način izražavanja samoga sebe.

Ivan Nonković, 8. a

16 17

Polako nam se približava ljeto, a s njim i vrućine. Svi ćemo vrlo brzo pomisliti na ugodnu hladovinu koja bi nas trebala zaštititi od nesnosne žege i još bismo to htjeli usred gradskog asfalta! Je li to mo-guće? U našem gradu je moguće!

U zdravim parkovima zdravi ljudi

Parkovi su prirodna sredina u koju mo-žemo pobjeći od gradske gužve, buke, zagađenosti i stresa. Istraživanja po-kazuju da izlasci u parkove mogu po-boljšati vaše fizičko i psihičko zdravlje. Parkovi su mjesta gdje možemo vjež-bati i poboljšati kondiciju, to su mjesta gdje se možemo opustiti u društvu obi-telji, prijatelja ili sami. Dodir s prirodom nas može smiriti, izliječiti i inspirirati. Gradski parkovi pored ostalog smanju-ju zagađenost zraka, a za vrijeme velikih vrućina mogu sniziti toplinu u gradovi-ma.

Strossmayerov perivoj (Đardin)

Strossmayerov perivoj počeo se graditi 1808. godine na Marmontov zahtjev.

Đardin je nastao tako da se između ba-stiona Contarinija i Cornara srušio zid koji je izgubio svrhu. Perivoj je uredio arhitekt Vicko Andrić 1847. godine. Pr-votno je u parku bilo više zelenih povr-šina nego urđenih staza, ali kako je broj šetača postajao sve veći tako su se i šet-nice proširivale.

Kasnije se u perivoju izgradila fontana

(20. stoljeće), 1907. godine je ograđen, a 1920. godine obnovljene su zelene po-vršine, a nastavio se obnavljati i do da-našnjeg dana. Nalazi se na samom ulazu u Dioklecijanovu palaču,odmah povi-še Zlatnih vrata. U đardinu je postav-ljen spomenik Grguru Ninskom,koji se prvotno nalazio na Peristilu (1929. godine).

Park šuma Marjan

Park šuma Marjan je toliko povezana sa Splitom da se bez grada ne može o njemu govoriti. Prvi i najstariji trago-vi ljudskog života u gradu pronađeni su upravo na Marjanu. Već se u sred-njem vijeku zabranila sječa stabala na Marjan. Površine je 340 hektara, a većina je pokrivena borovom šumom, a na ovom području nalaze se i vrijed-ni arheološki spomenici. Danas je ovo mjesto omiljen prostor svih stanovni-ka našeg grada bilo da dolaze trčati, šetati ili jednostavno sjediti na jednoj od vidilca i promatrati more.

Sustipan

Pošumljeni gradski poluotok na kojem je početkom 19. stoljeća nastalo groblje. U ranom srednjem vijeku tu je sagrađen muški benediktinski samostan Svetog Stjepana. U arheološkim istraživanjima pronađeni su i grobovi iz rimskog doba. Danas je groblje preseljeno, a ostali su stari borovi i lijepo uređene staze, po-gled na Split i otoke.

Parkovizelena pluća našeg grada

EKO DIJETEJa sam eko dijete,zelen od glave do pete!Za svakoga bi okoliš morao biti čist,jer kako bi onda fotosintezu mogao vršiti list!

Globalno zatopljenje i kisele kiše,meni ih je stvarno dosta više!Ozonskim će rupama brzo doći kraj,jer će ljudi shvatiti da će tek onda biti raj!

U nacionalnim parkovima zabranjen je lov,kao i na bjeloglave supove krivolov!U svijetu postoji jedna Crvena knjiga,za koju mnoge nije briga!

Na visibabu, jetrenku, ciklamu i ostalo proljetno cvijećePčela s osmijehom na licu slijeće.S ozarenim licem drijemovac čeka proljeće,ali ako ga ugaziš, on kisik proizvesti ne će!

Eko dijete možeš postati i ti,kao što smo postali mnogi mi!Samo nikada ne smiješ cvijeće gaziti,i svoje ljubimce moraš uvijek paziti!Iva Ljubičić, 6. c

Park Emanuela Vidovića

Park Emanuela Vidovića nalazi se u samom centru grada sa spomenikom koji je podignut 1963. godine tom ve-likom splitskom slikaru, a izradio ga je Frano Kršinić. Park je lijepo uređen, prošaran stazama, klupama za odmor, poput oaze mira okružene gradskom vrevom i automobilima.

Split 3

Četvrt u kojoj se nalazi i naša škola je još uvijek nova i dalje se izgrađuje. Če-sto čujemo prigovore ljudi kako nema dovoljno zelenih površina i igrališta za djecu. Možda i nema, ali nije to glavni problem. U našoj četvrti zelene povr-šine i igrališta ne služe svima za igru i opuštanje, nekima su prostor za iživlja-vanje i uništavanje nečega što koristi svima.

Split je od naših starih naslijedio parko-ve kakvih se ne bi posramili ni poznatiji gradovi Europe. Ostaje na nama da ih održavamo i čuvamo za buduće gene-racije kako bi i one mogle čuti cvrčanje cvrčaka u hladovini stoljetnih borova i doživjeti prve poljupce na klupama svo-je mladosti.

Kako osvijestiti ljude da upravo šume ljudima omogućuju život na zemlji?

Zagađenje je jedan od najvećih proble-ma današnjice i jedna od najvećih ljud-skih pogrješaka. Neprestano se pitamo što će biti s našim planetom ako jednog dana zauvijek nestane šuma i zelenila? Ništa, planet će se izmijeniti, ali što će biti s nama? Hoće li u tom vrlom novom svijetu biti mjesta za ljude? Vodeći ra-čuna o šumama spašavamo svoj svijet tehnologije kojim se tako ponosimo, za planet se ne moramo brinuti on će pro-naći načina i preživjeti. Gdje smo mi u toj priči? U muzejima poput dinosaura? Da, možemo se samo pitati…

Jeste li znali?

Ipak postoji razlika u značenju između izraza park i perivoj. Park je hortikulturno uređen prostor.

Svaki perivoj ujedno je i park, ali nije svaki park perivoj, tek kada park dobije neke elemente kao što su skulpture, fontane, staze, klupe, ili jezero

možemo ga nazvati perivojem.

Marija Raos i Marica Carić, 7. c

MOJA ULICA

Moja se ulica zove Dobrilina. Puno ime joj je Ulica biskupa Jurja Dobrile, ali svi je zovemo skraćeno. Pripadaju joj veliki žutosmeđi neboderi poslagani kao u vrsti i blokovi manjih stambenih zgrada. U njoj je i jedan dječji parkić, nažalost ne baš dobro očuvan. Dok šetaš njime, nekad osjetiš miris pokošene trave. Prolaziš li noću, a trenutno godišnje doba je jesen ili zima, gola stabla izgledaju strašno, pa misliš da je pored tebe čudovište s puno ruku.

U proljeće i ljeto pravi je užitak boraviti u mojoj ulici jer je vrlo veselo. Brižne majke čuvaju svoju znatiželjnu djecu, bake sjede na klupama i govore o današnjoj nepristojnoj mladeži, okolo trče razigrani psi…Svaka grupa djece, bili mlađi ili stariji, imaju svoju zanimaciju. Neki igraju nogomet, neki kukala, ma uostalom , ne mogu sad nabrajati kad dječjim igrama i mašti nema kraja.

Kad vidiš udaljenost škole i moje ulice misliš da joj škola pripada, ali ne. Pripada ulici Brune Bušića. No to sad ionako nije važno. Važno je da volim svoju ulicu onakvu kakva jest. Naravno da mi je draža kad po njoj nisu pobacani nepotrebni otpadci i smeće, ali što se tu može…Volim izlaziti vani i družiti se s prijateljima, trčati po njoj i rolati se.

To je moja ulica i uvijek ću čuvati uspomene koje me uz nju vežu.

Željka Vukušić, 4.a

18 19

20 21

poezija kretanjaJedrenje

Svi mi živimo uz more, mnogi i žive od mora, a samo neki žive za more! Čini mi se da je tako lako njemu pripadati, voljeti ga, poštovati… More je neizo-stavan dio moga života, izvor energije koja me od najmanjih nogu vuče pre-ma slanoj pučini.

Iako mogu kazati da sam od malena navigavala brodom, jedrenje sam po-čela trenirati tek krajem petog razreda. Dugo me otac nagovarao. Često me je odvodio do naše lučice, pokazivao ra-zličite brodove. Učio me kako se ra-zlikuju po tipu jedrilja, materijala od kojeg su izrađeni, brzini koju postižu, prednostima i manama svake pojedine klase. Moram kazati kako u početku nisam bila previše zainteresirana. Iako mi se sama ideja da sjednem i upav-ljam malenim nestabilnim brodićem nije naročito svidjela, već sam skoro tri

godine za kormilom brodića klase Op-timist, popularne plastične „kadice“.

Pod jedrima sam preživjela prvu zimu kada velika većina djece odustane. Idu-će sam proljeće počela istinski uživati u brodiću žute boje koji nosi broj na jedru CRO 128. Bez obzira na bonacu ili jak vjetar, vrućinu ili studen, valo-ve ili utihu „bordižajem“ u tišini. Za-obilazim plutače, guram se na startu, nestrpljivo pogledavam na sat iščeku-jući signale s regatnog broda. A onda, križajući protiv vjetra jurišam prema „bovi od orce“. Nije to baš tako jedno-stavno kako se na prvi pogled čini. Tre-ba voditi računa o sitnim promjenama smijera vjetra, morskoj struji, okolnim brodićima koje treba izbjegavati ako imaju prednost. Manevri kormilom i jedrima su dosta česti. Uzde treba stalno regulirati. Zabole i ruke, naro-

čito ako je vjetar jak. Tada je potreb-no svojim tijelom ispravljati brodić da ne dođe do prevrtanja. Noge se uglave u trake koje zovemo bragama, dok je tijelo izvan broda. Valovi prskaju po licu, vjetar šiba. Prava uživancija. Na plutači obično nastane kaos. Svi žele okrenuti što bliže jer to znači kraći put. Opet guranje, izbjegavanje, vika, skrika i nervoza, potom brzo trimanje jedra za kurs u pola krme, vađenje centar-bota da se smanje otpori. Momenat je to kada brodić ima najveću brzinu. Čista uživancija. Potom dolazimo do još jedne plutače nakon koje vozimo s vjetrom u čistu krmu. Valjamo se po-put kakve lijene tikve s lijevog na desni bok. Prebacujemo jedro s jedne strane na drugu vršeći ne baš omiljeni mane-var letanja, u našem žargonu poznatiji kao „poilabanda“. Tijekom vožnje niz

vjetar, brodić postaje manje stabilan što ponekad zna dovesti i do neželjena prevrtanja. To je tek potpuni „mrak“. Dovoljan je samo mali trenutak nepa-žnje i „tko bi gori sad je doli“. Nađete se u moru, brodić je pun mora, konopi i oprema plivaju svud naokolo u pot-punom neredu. Dok se vi tako kupate u svom očaju, konkurencija prolazi po-kraj vas kao brzi vlak. Strašno! Nakon toga je potrebno ispraviti prevrnuti brodić te izbaciti more iz trupa, po-novno pritegnuti jedra i krenuti dalje u lov na izgubljenu poziciju. Okre-nuti još jednu plutaču nakon koje se križajući protiv vjetra penjemo prema ciljnoj ravnini. Tamo obično predah-nemo, primimo instrukcije od trenera, pojedemo čokoladicu ili sendvić, po-pijemo malo vode da bismo ubrzo kre-nuli u proceduru nove regate.

Nakon regate, pranje, raspremanje, presvlačenje. Onda dolazi najbolji dio koji se sastoji od zadirkivanja, šetnje, čakule i šale.

Mojem se druženju s žutom kadicom CRO 128 uskoro primiče kraj. Nakon Državnog prvenstva, običaj je da svi petnaestogodišnjaci prelaze u napred-nije, zahtjevnije i brže klase. Dakle još ću se neko vrijeme „švercati“ žicajući Lasera u svoje starije sestre prije no što uskočim u svoju novu barku. A tada tko zna, obzirom kako ta leti, ni Italija nije daleko.

Da, ništa nije daleko! Zar ponekad, kad ste u moru ne osjetite blizinu svijeta, povezanost i želju za dugim putova-njem u nepoznato?

Nastja Perić, 8. a

22 23

Dan školeProšle je godine Tim za kvalitetu škole dugo i pažljivo planirao Dan škole. Ide-ja je bila da razrednici zajedno sa djecom pripreme: nakit, figurice, škrinjice, likovne radove, privjeske pa čak i kolače. Sve bi se to prodavalo na razrednim štandovima koji su trebali biti što privlačnije uređeni kako bi privukli i zainte-resirali kupce. Tko su bili kupci? Svi mi. Otvorena vrata škole te bučne subote pozivala su sve roditelje naše četvrti, bake, djedove i učitelje. Šetalo se od štanda do štanda, trgovalo, smijalo, ali i zaradilo.

Mislite da je to sve? U isto vrijeme u atriju škole odvijao se Talent show na kojem su nastupala djeca u različitim kategorijama od pjevanja, plesanja, glu-me do sviranja na različitim instrumentima. Pobjednika nije bilo, stručni žiri je odlučio kako su se svi trudili i bili podjednako dobri. Ni to nije sve! Djeca i učitelji održali su turnire u nogometu i graničarima. Nikada u našoj školi nije bilo veselije i bučnije.

Prikupljeni novac iskorišten je za kupnju novih knjiga u školskoj knjižnici, a drugi dio je ostao razredima kako bi od toga kupili nešto za vlastitu učionicu ili za cijelu školu, u dogovoru s razrednicima i roditeljima.

Projekt je bio toliko uspješan da ćemo ga ostvariti i ove školske godine.

Nemoguće je predstaviti sve projekte koje tijekom

godine osmisle naši vrijedni učitelji, donosimo

neke od njih.

24 25

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

Povodom tih dana zahvaljujemo Bogu za kruh i plodove zemlje.To su dani kojima posebno ističemo važnost kruha i plodova zemlje.

Kruh se svakodnevno koristi, ali ga nemaju svi.U siromašnim zemlja-ma stanovnici su sretni ako dobiju bar malo kruha. Dok oni gladuju, mi ponekad bacamo hranu što uključuje i kruh. Zbog toga trebamo biti zahvalni jer mi svaki dan možemo imati svježi kruh, a to je ponekad ljudima teško shvatiti. Da jedan dan nema kruha bilo bi čudno jer mi nismo svjesni koliko nam kruh treba iako često bacamo višak. Ja mi-slim da nekim oholim ljudima treba objasniti da postoje oni zaborav-ljeni koji nemaju ni kruh ni neku drugu hranu.

Sve plodove zemlje moramo cijeniti jer bez njih ne bismo mogli živje-ti. Trebamo biti zahvalni za svaku voćku koja naraste, za svako zrno pšenice, za razno povrće. Zemlja nam daje plodove, tu zemlju treba vrijedno obrađivati i čuvati kako bismo i u budućnosti mogli živjeti od njezinih plodova.

Klara Jurić, 7. c

CIJENJENI KRUH

Jednog tmurnog jesenskog poslijepodneva napisala sam domaću zadaću i pomogla mami oko kućanskih poslova. Ona me podsjetila da su Dani kruha te da bi bilo dobro da zajedno ispečemo kruh. Već je pripre-mila sve potrebne sastojke.Pitala sam je možemo li pripremiti malo neobičniji kruh, nešto po svojoj mašti. Ona se složila sa mnom i bacile smo se na posao.Napravile smo tijesto. Slijedio je moj red za ukraša-vanje. Odlučila sam da bude što ljepši i dekorativniji. Bit će u obliku srca. Pošto je moja mama najpoznati-ja u obitelji po tome što vješto ukrašava razne pred-mete, napravila je male, sitne kuglice i poslagala ih po tijestu. Moram priznati da mi se to zaista svidjelo. Stavile smo tijesto u pećnicu na 180o . Dok se kruh pekao, mama me zamolila da postavim stol. Stavila sam zeleni cvjetni stolnjak, onaj koji mama najviše voli i vazu prelijepog šarenog cvijeća. Kruh je bio go-tov. Mama ga je izvadila iz pećnice. Njegov miris me jako mamio. Izgledao je zaista jako maštovito.Moja obitelj i ja zajedno smo sjeli za stol. Prije blago-vanja izmolili smo Očenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu. Na kraju smo izmolili i našu zajedničku molitvu da nas Bog čuva. Počeli smo jesti. Dobila sam pohvale da je kruh jako lijep , ukusan i fin, da se topi u ustima. Bila sam jako sretna.Nadam se da i ostali ljudi znaju cijeniti kruh, dar Bož-ji.Onima koji nemaju kruha želim svako dobro i za njih se svaki dan molim.

Dragi ljudi! Molim vas, više cijenite kruh. Ako vidite neki bačeni komad, stavite ga na zidić ili dajte glad-nim ptičicama.Time ćete dokazati da ste dobri i Bog će vas nagra-diti.Marta Majić, 4. a

KRUH

Započeo je novi radni tjedan u pekarnici. Svi pekari su počeli

mijesiti kruh. Pažljivo su stavljali određenu količinu sastojaka za

različite kruhove. Kada je kruh bio gotov, cijela pekarnica je mirisala

primamljivim mirisom.

U mojoj kući, mama mi je rekla da idem kupiti kruh. Odmah sam

se spremio i krenuo u pekarnicu kraj kuće.Tamo je stajala uvijek

nasmijana prodavačica koja mi je dala mirisni crni kruh.Vratio sam

se kući, a tatin glas mi je govorio: „Stavi kruh na stol i operi ruke da

možemo jesti. Umirem od gladi!“

Ušao sam u kuhinju, a kruha nije bilo niti pola. Mama mi je rekla

kako je tata pravi proždrljivac jer je u pet minuta sam pojeo pola

kruha. Izrezala mi je krišku. Kad sam ga zagrizao topio mi se u ustima

i pucketao kao tek zapaljena vatra.Za ručkom je kruh bio hladniji, ali

uživao sam u njemu.

Roko Radelić, 4.a

Priča o pekaru

Ujutro pekar počne peći kruh. Najprije stavi pregaču pa kapu i krene.Vruća se peć dimi i

zagrijava za kruh. Pljas, pljas mijesi pekar kruh do ponoći. Kada tijesto bude gotovo, vrijeme je da se stavi u peć. Stavlja i stavlja on jedno za drugim i

ide tako. Kada je kruh gotov, pekar pećnicu otvara i iz nje vadi kruh, mirisan i vruć. Mirisima kruha

zamirisala je cijela pekara!

Luka Zorčić, 2. b

26 27

Pravo liceBožić je zacijelo

najveseliji blagdan

stvarna, a ne tek plastična ili staklena. A onda su uslijedile i čestitke. Radost pr-voga Božića je zahvatila i ljude. Došli su se pokloniti pastiri. Sa svojih darova nisu trebali odljepljivati cijene. Darovali su Isusu pažnju, radost i zahvalnost što se rodio te pomoć njegovim roditeljima. Nakon njih dolaze mudraci sa nešto ra-skošnijim darovima. Nose miris zlato i smirnu. Istina, to su skupocjeni darovi, ali ne zbog njihove materijalne vrijed-nosti, nego zbog poštovanja, pažnje i ljubavi koji su u njima iskazani. Oni su pravi poklon onih koji se u srcu klanjaju budućemu Kralju. Isus je mogao uživa-ti u spokoju prvoga Božića. Gotovo da mogu osluhnuti disanje prirode u tihu noć. Osim pokoje ptice i šuškanja slame, mogla se čuti jedino Marija kako s an-đelima pjevuši svome djetetu. Koliko je to drugačije od sve buke u koju mi bje-žimo, bježimo od osjećaja samoće.

Kada je oko nas buka, metež, možemo se ne susresti sa svojim bolnim čežnja-

ma i usamljenošću. „Samo je u Bogu mir dušo moja“, zaključio je psalmist. Bog je jedini lijek za našu bolnu samoću i kada se rađamo i kada umiremo. Bog nas je sazdao u krilu majčinu te da nas majka i napusti on nas nikada napustiti neće. U tome je upravo smisao Božića. Bog je sišao među nas, kao jedan od nas. Preuzeo je našu egzistenciju da bi smo mu vjerovali da nas razumije i da nam kao dobar poznavalac našega ži-vota može pomoći. Bog se rodio među nama u Isusu Kristu, ne da bismo jed-nom na godinu slavili Božić nego da bismo ga slavili svakodnevno. Slavimo ga toplim osmjehom upućenim ljudi-ma koji prolaze kroz naš život. Slavimo ga obraćanjem pozornosti onima koji i nisu baš cool, jer smo prepoznali da su i oni Božja djeca. Slavimo ga iskrenošću i suosjećajnošću, jer se osjećamo kao dio svijeta, dio velike Božje obitelji. Slavimo ga velikodušnošću, i to ne dajući nešto od sebe nego dajući sebe, svoje vrijeme, svoju pažnju i ljubav. Takav Božić nije blagdan od jednoga dana nego blagdan namijenjen da traje cijeli naš život. Ne bi trebao svojim licem rastužiti ni siromaš-ne, koji nemaju novca za bogatu trpezu, ni osamljene s kojima se nitko nema in-teresa družiti. Kada bismo se barem na tren zagledali u pravo lice Božića, Boga rođenoga među nama, a ne u slike koje grčevito stvaramo da ublažimo gorčinu odvojenosti od Boga i čovjeka, ne bi li ovo bio neki sasvim drugačiji svijet?

Belinda Buzov, prof.

tistički gledano, broj samoubojstava se poveća upravo u vrijeme ovog blagdana. Kako je to moguće ? Je li to doista pravo lice Božića ?

O istinskom licu Božića čitamo u evan-đeljima. Isus se rodio u Betlehemu neg-dje između 7. i 4. godine pr. Kr. Bio je to prvi Božić. Njegova majka Marija je vje-rovala da pod srcem nosi Sina Božjega. Bila je u vrlo teškoj situaciji, ali se nije obeshrabrila jer se pouzdala da je sve što dolazi od Boga za nju dobro, ma kako se teško činilo. Josip, njezin zaručnik ju je podržao, nakon što ga je Duh sveti upu-tio u tajnu rođenja Sina Božjega na Ze-mlji. Isus se rodio u izuzetno skromnoj obitelji. Majka i poočim mu nisu mogli pružiti ni nova moderna kolica, ni li-jepu i udobnu odjeću. Ono što su mu dali bili su bezuvjetna ljubav i zaštita. Rodio se ispod prekrasnoga betlehem-skoga neba. Nije imao ukrašeno drvce sa bezbroj šarenih svjećica. Zvijezda re-patica, vodilja, na njegovom nebu je bila

Njegova radost zahvati čak i one koji mu ne znaju pravi smisao. Hladni zim-ski zrak zadobije nekakvu osobitu to-plinu, a kratki prosinački dani kao da se najednom produlje. Božić nas opčini svojom čarolijom i htjeli bismo da što dulje traje. Ipak poneki ljudi su tužni jer ne mogu osjetiti ovu čaroliju te božićno vrijeme u njima budi sjetu i tugu. Sta-

Božića

28 29

Čim je počela školska godina, počele su i humanitarne akcije u na-šoj školi. Tako smo početkom desetog mjeseca prikupili igračke, hi-gijenske potrepštine, školski pribor i odjeću te ih odnijeli u Dječji dom Maestral. U jedanaestom mjesecu uputili smo i pošiljku odjeće prema vrličkom Centru za osobe s poteškoćama u razvoju. U dva-naestom mjesecu su učenici nižih razreda prikupili 1270 kuna. Taj iznos je utrošen za kupnju čarapa, pidžama i slatkiša namijenjenih štićenicima kaštelanskog ogranka Dječjeg doma Maestral. Poklon paket uručen im je na priredbi koju su održali u atriju škole.U tijeku je humanitarna akcija prikupljanja pomoći za djecu Božić, naših sugrađana, koji su ostali bez oba roditelja. Naime, dobri lju-di izgradili su malim Božićima kuću, a mi ćemo bar malim dijelom sudjelovati u njezinom opremanju. Želimo dobrim djelima kročiti kroz ovo korizmeno razdoblje, jer dobro je činiti dobro. Ljiljana Sarić, prof.

Tijekom trećeg mjeseca na nastavi njemačkog jezika učenici 4. c i 4. d te 6. c, d, e razreda napravili su malu humanitarnu akciju za žrtve potresa u Japanu. Inicijativa je došla preko profesorice Sinovčić koja u Centru za strane jezike odnedavno uči i japanski jezik. Naši učenici izrađivali su plakate na koje su se potpisivali na japanskom pismu hiragani.U Cen-tru je već počelo prikupljanje dobrih želja i poruka koje će biti poslane u Japan, a poznavajući japansku kulturu i njegove stanovnike to im je emocionalno najpotrebnije.

dobro je činiti dobro

za potrebe onih koji imaju manje od nasOtvorimo srce Potres u Japanu naveo nas je na razmišljanje.

Koliko smo zapravo bespomoćni kada se odluče probuditi uspavane sile prirode? Pored silne teh-nologije i razvoja informatičkih znanosti dovolj-no je nekoliko trenutaka i naš pomno planirani civilizacijski krug se ruši, ljudi ostaju bez domo-va, radnih mjesta, ali i svojih najbližih. Japan je obećana zemlja tehnologije i napretka, zemlja

vrijednih i obrazovanih ljudi, jedna od najbogati-jih država svijeta. Ne sumnjamo da će se i nakon ovog razornog potresa oporaviti, ali smatramo da im treba pomoć svih nas. Ponekad nije dovoljno samo prikupiti novac ili toplu odjeću, lijepa riječ i pozdrav iz jedne daleke zemlje kao što je naša

može značiti mnogo. Profesorica Silvija Sinovčić je osmislila malo drugačiju humanitarnu akciju.

Njemački za japan(ski)

RAZLIČITI, ALI POVEZANI

Bog je stvorio ljude potpuno različite. Neki su crni, neki žuti, jedni crveni, drugi bijeli. Ljepota je baš u toj njihovoj različitosti. Svi oni vjeruju u Boga i mole mu se, samo njihov Bog ima drukčije ime. Svi su ljudi stvoreni da vole, da se raduju i vesele, ali isto tako da plaču, tuguju. Bez obzira na sve te sličnosti i razlike , svi mi udišemo isti zrak i gledamo iste zvijezde na nebu. Voljela bih da mir i ljubav zavladaju cijelim svijetom.

Vana Asić, 5. d

O V A J T U Ž N I S V I J E T

Tužni ljudi koji svijetom kročeŠto po hladnim ulicama gladni noće, Puni bijede, a još više jadaDragi Bože, pomozi im sada.

Sve je sivo i glasni vapajiOdjekuju cijelim svijetom.Poneki i kap vode nazivaju svetom.

Majka ganuta u suzama jecaIspod ruševina su njezina djeca,Potres, vulkani, oluje i gladU nekim zemljama problemi su sad.

Mnogo je ljudi svoj dom napustiloNjihovim odlaskom sve je opustjelo.Svijet će biti bolji ako se spriječi sve,Ali svi znamo da je to nemoguće.Biserka Peša, 7. c

KAD SRETNEM SIROMAHA NA SVOME PRAGU

Bez sumnje, zaključujem da smo svi upućeni u situaciju i stanje u svijetu. Naime, dobru volju nadmašila je neimaština. Nerijetko se događa da su-srećemo ljude u prolazu koji mole za novac jer su gladni. Nažalost, zbog učestalosti tih situacija, one nailaze na ignoriranje i zanemarivanje.

Danas, mnogi na upit smatraju li se dobrim osobama, odgovaraju po-tvrdno. A nakon samo nekoliko trenutaka učine suprotno od onoga čime se smatraju. Prije nekoliko dana u mojoj je školi organizirana humani-tarna akcija za pomoć djeci Božić, djeci koja su ostala bez roditelja i bez doma. U humanitarnu akciju uključio se i moj razred.

Neosporivo je da se broj takvih akcija treba povećati kako bismo uravno-težili stanje u svijetu. No, ne samo to. Svakako nas obuzmu različiti osje-ćaji kada pobliže pogledamo situacije tih ljudi. Pri samoj pomisli kako bi bilo da se mi nalazima na njihovom mjestu, potakne nas glas savjesti duboko u nama da poduzmemo nešto i pomognemo. To raspoloženje treba neprekidno širiti i prenositi i na druge. No nažalost, ljudi neke stvari ne mogu shvatiti dok ih sami ne iskuse.

Kada sretnem siromaha na svome pragu, podijelim s njim ono što imam, poslušam njegovu priču želeći tako ublažiti njegovu tugu.

Matea Boban , 8. e

TISUĆU ŽDRALOVA

Svjedoci smo mnogih prirodnih katastrofa, nemira i ratova u današnjem svijetu. Svjedoci smo bolesti, gladi i neimaštine koja svakodnevno hara svijetom i od-nosi ljudske živote i mir. Tko je za to kriv? Je li to samo splet nesretnih okolnosti ili je i ljudska krivnja? Na potrese ne možemo utjecati, ali na mnogo toga ipak možemo.

Ljudska je prošlost vrlo zanimljiva i raznovrsna. Iako je bila puna ratova i gladi, imala je i svojih dobrih i uspješnih trenutaka koji su ostali zabilježeni. To su razni izumi, pobjede, dostignuća i otkrića kojih ima mnogo. Većina njih pridonijela je lakšem i zanimljivijem ljudskom životu, ali danas postavljamo pitanje, nismo li ipak malo pretjerali? Nismo li svojim izumima i otkrićima uništili i zagadili svoj jedini dom- Zemlju? Nisu li neki današnji događaji osveta prirode na našu po-hlepu i oholost koja je prešla svoje granice? Prirodne katastrofe poput poplava, zagrijavanje mora, glad u nekim zemljama odraz su naših postupaka i ponaša-nja. Ako nastavimo u ovom smjeru uništit ćemo sami sebe. Moramo znati da mi nismo gospodari Zemlje, nego da je Zemlja naš gospodar i da je trebamo poštivati i čuvati.

Mislimo li opstati kao ljudska vrsta, u svoje živote trebamo unijeti ljubav, požr-tvovnost i dobrotu te poučeni romanom „Sadako hoće živjeti“ u prenesenom značenju izraditi tisuću ždralova za mir, zdravlje i sreću u svijetu.

Luka Komić, 8. e

30 31

2. e razred, kao i cijelu školu, preplavile

su vile, spidermani, gusari, princeze, ninđe, specijalci, klaunovi, zečići... Veselje je započelo

pjesmom, nastavljeno je zajedničkim fotografiranjem i šetnjom po kvartu. Svi su bili veseli, sretni, nasmijani...

Poželjeli su da se slavlje nastavi i idućih dana, ali ipak je maskenbal samo jedan dan u godini. Pozdrav do sljedećeg maskenbala i

nekih novih maski!

Život je maskenbal...

32 33

Dani hrvatskoga jezikaJoš od 1991. slavimo svake godine od 11. do 17. ožujka Dane hrvatskoga je-zika. Godine 1997. i Sabor je donio o tome jednu odluku. To je spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, objavljenu u ožujku 1967. Učenici svih razreda su se zajedno sa učiteljicama hrvatskoga jezika pripre-mali cijelu školsku godinu kako bi na Danima jezika predstavili svoje radove. Petaši su proučavali glagoljicu, izrađivali straničnike i privjeske s motivom glagoljice. Prisjetili smo se i nekih naših najstarijih jezičnih spomenika, Ba-ščanske ploče i Šibenske molitve. Sedmaši su prikupili neobične legende iz raznih krajeva naše županije. Osmaši su proučavali književnost, stare hrvat-ske pisce, Marka Marulića i Petra Zoranića, ali i nove liričare Antuna Branka Šimića i Juru Kaštelana. Učenici su u sklopu projekta posjetili i Etnografski muzej koji je održao izložbu „Nonina škrinja.“ Na radionici u muzeju izrađi-vali su škrinje s narodnim motivima. Naše jezično i književno blago predsta-vili smo u školskoj knjižnici, a izložba prikupljenih materijala trajala je cijeli tjedan.Slušate li vijesti? Volite li pročitati Slobodnu Dalmaciju, poslušati Gibonija, pogledati dobar film, pojadati se prijatelju? Upamtite, hrvatski jezik s vama je kroz cijeli život. Zaslužuje svu našu pažnju jer upravo on nas čini prepoznat-ljivima i obogaćuje svaki vid našega života.

„Da u tebi dišem i da živim s tobom,

I onda kad me više biti neće.“

V. NAZOR

„U tebi sam vjek svoj proživio,

Drevni i lijepi jeziče Hrvata…“

„Mi smo na redu“ na radio Splitu30. ožujka u srijedu, nekolicina učenika naše škole bila je pozvana na snimanje emisije „Mi smo na redu.“ Emisija se emitira petkom (mi smo bili 1. travnja) na Radio Splitu u 18 sati, a repriza je nedjeljom na istom programu u 11 sati. Bila je to lijepa prilika da u naj-boljem svjetlu predstavimo našu školu, naše dosege, interese i posebnosti.

Studio je vrvio dječjim smijehom, a pri-

liku da se iskažu djeca su rado prihva-tila. Voditelji (Lana i Roko) su svojim šarmom, neposrednim pristupom i vo-đenjem emisije pobrali simpatije odgo-vorne urednice, gospođe Vedrane Krstić Ivanišević.

Ovo je prilika da zahvalimo svim uče-nicima i učiteljima koji su podržali i potpomogli nastajanje emisije i sadr-žajno je obogatili. Imali smo priliku

vidjeti nastajanje jedne radio-emisije, a ljubazni djelatnici su nam pokazali stu-dio i mi im od sveg srca zahvaljujemo. Za nas je ovo bio nezaboravan doživljaj, neprocjenjivo iskustvo i jedno ugodno, veseljem obojano proljetno jutro! Do slušanja!

Ljubinka Jelaska, prof.

Knjižnice moga grada

učenici sedmih i osmih razreda su pod vodstvom knjižničarke Vere Pandurov krenuli u istraživanje knjižnica našega grada i otkrivanje njihova bogatstva. Započeli smo s pripremama u školskoj knjižnici, čitajući što je sve o njima na-pisano. Učenici su svojim marljivim radom i predanošću približili pojam i značenje knjižnica ostalim učenicima naše škole.

Zahvaljujući posjetu Gradskoj knjižnici Marka Marulića, Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, Knjižnici Muzeja grada Splita i Knjižnici Dominikanskog samostana, shvatili smo koliko važnu ulogu ima knjižnica u našem obrazovanju, ali i očuvanju naše kulturno-povijesne ba-štine.

Jezik je trajna vrijednost naroda

(„Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće

rojevi riječi u govoru tvome“

V.Nazor)

Još od doba najstarijih civilizacija, mnogo prije uporabe pisma, jezik se upotrebljavao kao sredstvo sporazumijevanja. Rasprostranjenost različitih naroda diljem Zemlje pridonijela je nastanku različitih jezika. Danas ih razlikujemo mnogo te ne možemo odrediti koji je najvrjedniji.

Vjerujem kako bi hrvatski jezik mogli smjestiti među vrjednije jezike svijeta zbog širokih mogućnosti stvaralaštva u svim područjima književnosti. Zahvaljujući bogatstvu rječnika te složenosti gramatike, hrvatski jezik otvara vrata svim književnicima htjeli oni pisati liriku, epiku ili pak dramska djela. U prošlosti su mnogi hrvatski književnici pisali djela na latinskom ili talijanskom jeziku. Htjeli su stvarati jedinstvena djela na tuđem jeziku, no pri tom nisu bili svjesni ljepote svog materinskog jezika. Smatrali su hrvatski jezik manje vrijednim od ostalih, samo zbog toga što je mlađi od nekih drugih jezika. No, prevarili su se jer im je hrvatski jezik mogao pružiti jednaku ljepotu kao i svi ostali jezici. Danas razlikujemo brojna književna djela nastala na hrvatskome jeziku zahvaljujući piscima koji su uistinu dokazali da cijene svoj jezik, time i svoju domovinu. Trenutno u svijetu engleski jezik slovi kao najjednostavniji, no mislim da se njegova ljepota ne može mjeriti s ljepotom hrvatskoga jezika. Također, smatram kako je uporaba jednog jezika u svijetu loše jer će se tako dovesti u pitanje očuvanje kulturne baštine ostalih jezika i naroda.

Hrvatski jezik sam zavolio, ne samo radi uloge materinskog jezika u svom životu, već radi njegove iznimne ljepote koja me iz dana u dan sve više očarava. Svakodnevno me zadivljuju književna djela hrvatskih pisaca kojima se trebamo ponositi, jednako kao i samim hrvatskim jezikom.

Borna Burazer, 8. d

Naš grad Split, kao grad bogate knjiž-nične tradicije, imao je impozantan broj knjižnica koje su sudjelovale kako u kulturnom životu pojedinaca tako i u kulturnom izdizanju čitavoga grada. Ti-jekom njegove burne prošlosti istakli su se brojni pojedinci i obitelji koji su svoj intelekt napajali knjigama iz knjižnica.

Potaknuti utjecajnim duhom prošlosti

34 35

Ove se godine kao i prethodnih godina u našoj školi održalo županijsko natjecanje iz matematike. Učenici su se zajedno sa svojim mentorima trudili od početka škol-ske godine i vježbali zadatke da bi ostvarili što bolje rezultate.

Natjecanje je počelo 28. veljače u deset sati ujutro. Učenike iz svih dijelova naše županije dočekala je svečana dobrodošlica. Dva puna sata učenici su rješavali mate-matičke zadatke. Nažalost, na državno natjecanje će biti pozvano samo oko 25 naj-boljih učenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda osnovnih škola iz cijele države. Naši učenici su postigli veoma dobar uspjeh.

Među 86 četvrtaša, Špiro Golem (mentorica Ankica Marković) i Lara Šarolić (mentorica Dunja Matkovac), zauzeli su 1. mjesto s maksimalnim brojem bodo-va. Marin Budimir (mentorica Ankica Marković) i Hajdi Pervan (mentorica Dunja Matkovac) su podijelili 23. mjesto.

Od 50 petaša, Luka Čuljak (mentorica Miranda Jovanović) je zauzeo 17. mjesto.Čak se sedam šestaša uspjelo plasirati na županijsko natjecanje gdje su među 58 učenika postigli sljedeće rezultate: 5. mjesto Ivan Pocedulić (mentorica Svjetlana Komić), 12. mjesto Antonela Šarolić (mentorica Zorica Jerčić), 18. mjesto Petra Pu-lić (mentorica Mirjana Čulić), 21. mjesto Luka Martić (mentorica Zorica Jerčić), 22. mjesto Igor Kostovski (mentorica Zorica Jerčić), 26. mjesto Pavao Radić (mentorica Svjetlana Komić), 27. mjesto Petra Dadić (mentorica Svjetlana Komić).

Vrlo uspješni su bili sedmaši mentorice Mirjane Čulić: Karlo Delić 4. mjesto i Josip Milas 8. mjesto, od 46 natjecatelja.

Među 56 osmaša našlo se i petero naših učenika: 13. mjesto Petra Urlić (mentori-ca Zdenka Čović), 14. mjesto Luka Komić (mentorica Zdenka Čović), 15. mjesto Borna Burazer (mentorica Zdenka Čović), 23. mjesto Matej Pavlović (menotrica Svjetlana Komić), 27. mjesto Matea Boban (mentorica Zdenka Čović).

Svim učenicima koji će predstavljati našu školu na natjecanjima želimo svu sreću i odličan uspjeh!

Na državnu razinu Lidrana pozvana je i učenica Maja Danijelović iz 7. b razreda.

Napisala je prekrasnu lirsku pjesmu More more.

Gradski susret

Na državno natjecanje iz fizike idu:

Marin Vilović, 8. a, Matej Pavlović, 8. c, Borna Burazer, 8. d

Na državno natjecanje iz matematike ide

Ivan Pocedulić, 6. e

Na državno natjecanje iz informatike ide

Karlo Delić, 7. e

Lidrano

Učenica Bruna Bebić pozvana je na Festival pričanja priča. Na Pričiginu se priča na čakavici i njeguje se čakavski dijalekt. Svake se godine ravnatelj Osnovne škole Grohote Ivan Tokić potrudi da Pričigin bude više od puke priče. Ljubav prema moru, kamenu, maslini, i našem lipom ča odiše u svakoj rečenici dječjih sastavaka.

Gostovala je i klapa Šufit te učenici osnovne škole iz Virovitice koji su se predstavili na svom dijalektu. Sastavak Brune Bebić bit će objavljen u Zborniku Ča, more , judi.

Pričigin

28. siječnja održan je Gradski susret Li-DraNo 2011. Naši učenici suvereno su vladali scenom Gradskog kazališta mla-dih. Svojim pojedinačnim i skupnim scenskim nastupom učenici su pokazali svoje sposobnosti i kreativnost. Ljepota pisane i izgovorene hrvatske riječi niko-ga nije ostavila ravnodušnim.

Prosudbeno povjerenstvo je za Župa-

nijski susret odabralo ove učenike naše škole:

- Dino Čaljkušić, 1. r. - pojedinačni re-cital (voditeljica: Ljiljana Sarić)

- Mara Šaponjić, 2. r. - monolog (vodi-teljica: Ljubinka Jelaska)

- Zara Vučko, 5. r. - kazivanje poezije (voditeljica: Neda Lelas)

- Iva Ljubičić, 6. r. - literarni rad (vodi-teljica: Dolores Kuić)

- Maja Danijelović, 7. r. - literarni rad (voditeljica: Barbara Donkov Zorčić).

Svim sudionicima ovogodišnjeg LiDra-Na iskrene čestitke na sudjelovanju!

Ljubinka Jelaska, prof.

Županijsko natjecanjeiz matematike

36 37

Posjetili smo Policijsku postaju koja se nalazi u gradskom kotaru Bačvice, ne-posredno do visokog nebodera , kao sudionici projekta M.A.H. – Možeš ako hoćeš.

Do tamo smo se vozili posebnim au-tobusom. Pratio nas je policajac, gos-

Posjet Malakološkom muzeju

psina svoje mjesto pronašli su jastozi, hlapovi i drugi rakovi, a mogli biste naletjeti i na koralje, raže i zvjezdače te čudne spužve u obliku mozga ili pehara. Tu su i ogromne morske kornjače: sed-meropruga usminjača i još dvije glavate želve , sve ugrožene, kao i glavna atrak-cija na izložbi – svima poznata i draga - sredozemna medvjedica!

Nakon što smo razgledali muzej imali smo i radionicu. Bili smo podijeljeni u skupine. Moja se ekipa sastojala od mene, Gabriele i Rajčića – bili smo naj-manja grupa.

Natjecanje je bilo ovakvo:

1. Dobili smo knjigu, kutiju s puževima i školjkama i papir s olovkom.

2. Pomoću slika i opisa u knjizi trebali smo odrediti zadane vrste, spojiti imena s njihovim kućicama, te ih sve popisati.

3. Reći da smo završili. ( Nismo bili prvi! Šteta, jer… u igri je bila petica! )

U MUZEJU JE BILO ODLIČNO! Tko bi rekao da muzeji ne moraju biti samo hrpa dosadnih slika?!

Inače, malakološka zbirka je nekad pripadala splitskoj obitelji Bakotić, ne-sebično su je darovali prirodoslovnom muzeju i gradu Splitu. Moje preporuke svima koji nemaju pojma što raditi!

Josip Milas, 7. e

U stalnom postavu muzeja izložena je malakološka zbirka. To vam je zbirka ljuštura mekušaca ( puževa i školjaka). No, nađu se tu i primjerci rakova, kora-lja, spužvi i pokoji preparirani morski kralježnjak. Izložaka je uistinu puno, a većina ih je dopremljena iz tropskih mora i oceana, dok su manji broj vitrina napučili primjerci iz Jadrana. U vitri-nama je prikazano morsko dno, ispod

U studenom su učenici 6. a i 6. b u sklopu terenske nastave uz vodstvo učitelji-ca Zorice Jerčić i Ilonke Poljak te pod budnim okom razrednica Barbare Donkov Zorčić i Ane Matić posjetili Trogir i Salonu. Zadatak ovogodišnjeg projekta je bio uočavanje geometrije u svakodnevnom životu. Svi su uživali u terenskoj nastavi i puno toga naučili o Trogiru i Saloni uz stručnog vodiča. Svima se svidjela prilika što su mogli učiti na malo drugačiji način. Nastavu tehničkoga su imali u Trogiru, a nastavu matematike , likovnoga i hrvatskoga imali su u Saloni. Na kraju su se svi vratili umorni, ali i puni dojmova!

Karmen Vilović i Paula Hrboka, 6. b

7. d i 7. e otkrivaju tajne Jadrana,

rone s morskim psima, istražuju oceane…

Geometrija u svakodnevnom životu

Posjet Policijskoj postaji Bačvice

Terenska nastava 4. a razreda

Učenici 4. a i 4. b razreda posjetili su Zavod za anatomiju u pratnji svojih učiteljica Sandre Podrug i Dunje Matkovac. Tema terenske nastave bila je ljudsko tijelo vezano uz gradivo iz

prirode i društva. Domaćin nam je bila doktorica Katarina Vilović,

profesorica na Medicinskom fakultetu inače roditelj

učenika naše škole.

Posjet Zavodu za anatomiju

Posjetili smo Zavod za anatomiju pri Medicinskom fakultetu u Splitu u neposrednoj blizini bolnice Firule, kako bismo utvrdili znanje iz priro-de i društva.

Dočekala nas je gospođa Katarina Vilović, liječnica i profesorica na

na sva naša pitanja. Za to vrijeme student Marin je poučavao učenike 4. b razreda. Studente bih pohvali-la jer su nam sve lijepo ispričali i uspjeli nas puno toga naučiti.

Zatim smo krenuli na predavanje kod gospođe Katarine. Doznala sam da Riječ anatomija dolazi od grčke riječi što znači rasjecati i da se na latinskom bubreg zove REN.

Ova terenska nastava mi se jako svidjela. Puno toga smo naučili i utvrdili svoje znanje. Jedva čekam 7. razred jer ćemo onda dobiti predmet biologiju. Nadam se da ću tada još opširnije naučiti o čovječjem tijelu, a isto tako se nadam da ću jednog dana biti studentica medicine i po-stati liječnica.

Marta Majić, 4. a

podin Miro. Sjetio sam se da sam ga često viđao ispred naše škole. Predsta-vio nam se i objasnio da je on kon-takt policajac za naš kotar Split 3.

U Policijskoj postaji smo slušali kori-sno predavanje o opasnostima s koji-ma se možemo sresti u životu kao što

su: alkohol, droga, cigarete, krađe …te o ulozi i dužnostima policije. Nakon toga smo razgledali Postaju .Vratili smo se zadovoljni natrag u školu.

Luka Carev, 4. a

fakultetu. Naš razred ušao je u pro-storiju za vježbanje.

Podijelili smo se u dvije grupe. Moja grupa je proučavala mozak, zube i kostur čovjeka. Poučavali su nas studenti Gabrijela i Filip. Ga-brijela nam je na jednom modelu mozga pokazala da imamo veliki i mali mozak. Govorila nam unutraš-njosti mozga i o njegovoj važnosti. Filip nam je govorio o zubima i o kosturu. Kostur je donesen iz Indije i zove se Šime. Naravno da nismo samo učili i zapisivali ono što su nam oni govorili. Znala bi pasti i pokoja šala.

Zamijenili smo se i moja grupa je prešla kod studenta Maria koji je govorio o osjetilima. Bilo ga je zani-mljivo slušati jer je znao odgovoriti

38 39

Sigurno ste često čuli, ili sami izrekli: „Torba je danas užasno teška – puknut će mi leđa!“ Zbog toga smo u našoj školi proveli veliko istraživanje o težini škol-ske torbe. U jednom danu (5.4.2011.) izvagali smo 700 učenika od 1. do 8. ra-zreda. Kao što znate, vagali smo vas bez torbe i s torbom, kako bismo izračunali težinu torbe i njezin omjer prema vašoj tjelesnoj težini.

Naime, po uputi liječnika ortopeda, ne bismo smjeli nositi torbu koja je preko 10% teža od naše vlastite tjelesne težine. Jesu li naše torbe teže od toga? Odgovor je: DA! Situacija je posebno loša u nižim razredima. Kod nekih učenika izmjerili smo torbe koje su bile teške četvrtinu njihove vlastite težine! Omjer težine torbe i tjelesne težine prikazan je u ta-blici po razredima.

Dakle, u prvim razredima, samo 14% učenika imalo je ispravnu težinu torbe,

Festival znanosti

Nose li djeca preteške

Razredi: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Prosječni omjer težina: 15% 14% 12% 13% 11% 9% 10% 9%

Najveći omjer težina: 25% 24% 22% 26% 21% 17% 16% 15%

Raspodjela omjera po učenicima izgledala je npr. za prve razrede ovako:

manju ili jednaku 10% tjelesne težine, dok je njih 86% nosilo više od 10% svoje težine. Pritom je 5% učenika nosilo čak više od 20% vlastite težine!

Rezultati su potvrdili našu sumnju: no-simo preteške torbe! Time je ugroženo naše zdravlje.

Što učiniti? Za početak, pregledajte svo-

je torbe i ne nosite u njima ono što nije potrebno za taj školski dan! Neka vam u tome pomognu vaši učitelji i roditelji!

Naše istraživanje prezentirali smo na Festivalu znanosti 2011 na FESB-u, a detaljan izvještaj s rezultatima za sve ra-zrede nalazi se na web stranici škole.

Antonela Šarolić, 6. a

školske torbe?Najbolji fizičari naše škole, (neki od njih idu i na državno natje-canje Matej Pavlović, 8. c, Marin Vilović, 8. a i Borna Burazer, 8 . d) Lovre Družeić, 8. c, Sara Ribičić, 8. a i Antonela Domjanović, 8. b prezentirali su svoje pokuse na Festivalu znanosti pod vod-stvom učitelja fizike Vibora Velčića.

Fizika...znanost o kojoj često slušamo, znanost koja na neki na-čin vlada svijetom! Danas sam i ja fiziku doživjela kao takvu znanost. Danas sam vidjela fiziku drugim očima. Nastavnik iz fizike nas je odveo na Festival znanosti kojem je središnja tema bila svjetlost. Ova godina je 300. godišnjica smrti poznatog fi-zičara Ruđera Boškovića te se u njegovu čast okupljaju mladi fizičari koji već u ranom djetinjstvu pokazuju svoj interes za znanošću.

Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje doče-kali su nas domaćini te nas uputili na naš stol na kojem smo postavili naše plakate te ručno izrađene elemente za pokuse. Počelo je predstavljanje te je sve više ljudi dolazilo do našeg stola pitajući se što mi predstavljamo. Tema je bila svjetlost te se jedna grupa time bavila. Imali smo primjer kako rade foto-naponske ćelije, koje pomažu u štednji električne energije koje su bile zanimljive djeci. Nešto stariji, iskusni fizičari pomno su promatrali strujni krug te Ohmov zakon; kao i trenje. Nakon našeg predstavljanja prošetali smo i do drugih stolova te vidjeli da ima mnogo djece koju zanima fizika i sve njezine tajne.

Bilo je to zanimljivo iskustvo jer smo naučili nešto novo. Mož-da se čak neki od nas nakon Festivala znanosti odluče i baviti ovom znanošću jer: fizika je znanost koja pokreće svijet.

Sara Ribičić, 8. a

40 41

Budimpešta

Crna Gora

Advent u Budimpešti

Nakon Beča i Salzburga, ovogodišnji advent smo proveli u Budimpešti. Iz sun-čanog Splita uputili smo se prema Mađarskoj. Lagano i veselo, kako samo to mi znamo. Kad smo stigli u Mađarsku, dočekao nas je snijeg. Bili smo tako sretni. U Budimpešti su nas oduševila romantična budimska brda, peštanska ravnica, Dunav sa sjajnom vodom koji razdvaja Peštu od Budima, te brojni mostovi koji povezuju stari dio grada s novim. Nezaobilazna je bila i vožnja Dunavom uz lije-pu glazbu i večeru. Lijepo smo se zabavili i mnogo toga naučili o toj predivnoj svjetskoj metropoli.

Opuštanje od stresa na samom kraju naporne školske godine

Na kraju prošle školske godine, naši učitelji su se odlučili za još jedno putova-nje. Ovaj put destinacija im je bila Crna Gora. Posjetili su neka od najljepših mjesta u Crnoj Gori: Kotor, Herceg Novi, Budvu, Perast, Tivat, Cetinje i naravno Lovćen. Kakav bi to bio posjet Crnoj Gori ako se ne bismo popeli na 1600 m nadmorske visine? Učitelji su se lijepo odmorili, zabavili, a i ponešto naučili o toj maloj državici, koja na tako malo prostora pruža mnogo ljepota, od mora do planina, rijeka i kulturnih znamenitosti.

42 43

MOJ SAVJET ZA DOBAR DANSvi ljudi žele biti sretni i zadovoljni. Za sreću su potrebne male stvari. Ujutro kad se probudim kažem : „Danas je moj sretan dan!˝SVI BISMO SE TREBALI BUDITI S OSMIJEHOM I BITI SRETNI!Dino Lizatović, 3. b

GRGA ČVARAK I JAGrga čvarak i ja smo jedno jutro išli u šumu.Igrali smo se, pjevali i zabavljali se. Nakon igre, sjeli smo ispod stabla u hlad. Grga nije imao mira, pa je uzeo praćku i počeogađati ptice. Jednu je pogodio. Ptica je bila ranjena, a njemu je bilo žao. Uzela sam ptičicu u ruke i odnijela je kući.Brinuli smo se o njoj. Nakon mjesec dan je ozdravila.Od sreće je pjevala i svi smo bili sretni. Karla Bratinčević, 2. b

PROBUDI SE!

Subota je navečer. Pretposljednji

dan mojih zimskih praznika. Želim

gledati film na TV-u. Mama mi ne

dozvoljava. Ooo jooj! Moram u

krevet. A gdje su moja prava?! Mama

kaže da je moje pravo da se bunim.

Ali moram u krevet. Nedjelja, jutro.

Budim se. Naglo ustajem. Mislim da

je ponedjeljak. Pogledala sam na

kalendar. Nedjelja je! To! Dan želim

provesti lijepo.

Martina Plazonić, 2. e

PROSINACU prosincu je Božić.Tada se loži vatra i množi hrana.Prosinac donosi snijeg i led, a medići više ne traže med.U prosincu je topli pokrivač u modi i to svima godi.Pokraj peći mačak se liže oko usta, ni on ne voli da je kuća pusta. Lea Zorić, 2.b

ZMAJ OD PAPIRA

Jednom davno u jednom kazalištu je

glumio slavni zmaj od papira. Uvijek

su djeca od njega tražila autogram.

Ali slava kratko traje. Tako je zmaj od

papira dospio u kazališnu garderobu.

Tamo je bio mjesecima. Sve dok

jednog dana nije zapuhao jak vjetar

i otvorio prozor garderobe. Zmaj je

uzletio visoko u nebo. Vidio je cijeli

grad. Kad je vjetar prestao puhati on

se počeo polagano spuštati. Jedna

djevojčica ga je odnijela kući. Zmaj

više nije bio usamljen. Djevojčica se

svaki dan igrala s njim. Zmaj se osjećao

lijepo.

Helio Radman Čusak, 2. d

Draga ...Pišem ti ovo pismo čak iz Pariza. Pariz je, kao što i sama znaš, grad ljubavi. Usprkos ovim brojnim ljepotama, samo si mi ti u mislima. Na vrhu Eiffelovg tornja, stalno sam se okretao oko sebe ne bi li te možda ugledao.Parižanke su lijepe djevojke, ali ni jedna se ne može mjeriti s tobom. Svaki put kada ugledam neki mladi zaljubljeni par, pomislim na nas. Ne znam je li to prava ljubav, ali u svakoj djevojčici s plavom kosom i očima vidim tebe. Tebe se čak sjetim i u najzamršenijim matematičkim zadatcima. Osjećam da moje srce kuca samo za tebe, tebe i nikoga više!Kada ti kupujem cvijet, niti jedan jedini nije dostojan tvoje ljepote.Jedva se čekam vratiti iz ovog lijepog grada i vidjeti tvoje još ljepše lice, tvojLovre Družeić

RIJEČI

Znaju biti nježne, tople, blage, lijepe,

duhovite, smiješne, lake, teške,

uvredljive, tvrde, osjećajne...

Znaju nas nasmijati, razvedriti,

dirnuti, rasplakati, naljutiti...

To su riječi. Bez riječi ne bismo mogli

nekomu reći da ga volimo, da mu

opraštamo , da mu zahvaljujemo, da

je dobar prijatelj i još mnogo toga.

Zato su riječi važne u životu.

Luciana Medic, 5. e

ODLAZAK POSLJEDNJEG LISTAUočio sam jedan crveni list. Nakon nekog vremena dopuhao je vjetar i otpuhao list. Pratio sam list kako lebdi. trčao sam za njim da ga uhvatim. Vjetar je šumio. List je šaputao zbogom drvetu. Kada sam uhvatio list stavio sam ga na pano.Tada je moj pano bio prelijep.Borna Bulić, 2.b

SREĆASreća jekad se neprestano smiješi kad osmijeh na licu nikad ne kriješ.Sreća je kad umjesto četvorkedobiješ peticui kad bombonom obraduješ mlađu sestricu.Sreća je kad sunce sjacijeli danpa možeš s prijateljima ići van.Sreća je poput šarenog leptirakoji leti s cvijeta na cvijet.Ma suvišno je govoriti,Da nema sreće,Kakav bi bio ovaj svijet?Željka Vukušić, 4. a

ŠTO ZNAČI BITI

ZALJUBLJEN

Biti zaljubljen znači kad počneš

zamuckivati čim se ona pojavi.

Biti zaljubljen znači zaboraviti gdje

si krenuo kad je ugledaš…

Biti zaljubljen znači da kad ti se

obrati počneš govoriti gluposti,

Biti zaljubljen znači radovati se čak i

odlasku u školu -zbog nje!

Biti zaljubljen znači propustiti

utakmicu Hajduka -zbog nje.

Lovre Brečić, 8. c

SLOBODA NIJE SAMO PRAVO, ONA JE I DUŽNOSTTeško je definirati slobodu, pogotovo pisati o njoj. Mislim da većina ljudi danas ne zna što je sloboda. Izgubio im se taj pojam na putu do posla ili su ga pak ostavili na šalteru u banci. Danas ljudi ne znaju cijeniti takav dar, takav blagoslov, sve dok ga ne izgube. Uvijek je bilo govora o tome da se treba boriti za slobodu, za svoja prava. Povijest je puna ratova, prijevara i ubojstava u ime slobode i neovisnosti. Ali gdje se ta sloboda zapravo nalazi? Na bojištu? U susjednoj sobi ili pak u nečijoj smrti? Je li to poruka Božja? Sloboda se nalazi tamo gdje je danas najmanje tražimo. U nama samima. Slobodu naći u sebi, u duhu vlastitog bića, čini mi se da je to najteže. Potrebno je samo zaviriti ispod površine i pustiti je da nas vodi. Da nas ona vodi u bitke, u bitke protiv onih koji nam je oduzimaju i koji znaju njezinu veličinu i ne žele je dijeliti s drugima, jer znaju koliko je moćna i veličanstvena. Moramo zapamtiti da onaj koji se usudi je istinski slobodan. Čineći dobra djela oslobađamo i jačamo ju dok nas zlo guši i čini nesretnima. Svaki čovjek ima pravo na svoje ja i ne smije dopustiti drugima da mu to oduzmu. Martina Lukšić, 8. a

JA SE BOJIM.............Bilo je ljeto. Ja i moji roditelji ljetovali smo na otoku Hvaru. U Hvaru imamo kuću i tamo mi je lijepo. Jednog dana, nakon kupanja smo se preobukli u finu odjeću. Mama je rekla da idemo malo prošetati. Uputili smo se u grad. U gradu smo se igrali i jeli sladoled. Uskoro je došla noć i vrijeme za povratak kući. Ja sam bio malen i trčkarao sam okolo. Najedanput se ispred mene stvorio veliki crni pas. Preplašio sam i zavikao. Pas je počeo lajati. Uplašio sam se još više i počeo plakati. Tata je dotrčao i potjerao psa. Cijelu noć sam se budio i plakao. Od tada se preplašim svaki put kad vidim velikog psa. Mama kaže da ću se kad narastem prestati bojati. Ante Vučetić, 3.a

ODLAZAK POSLJEDNJEG LISTAJednoga dana šetala sam listopadnom šumom.Vidjela sam puno golog drveća, osim jednog trilista.Jedan je pao pa sam ga pokupila i odnijela kući.Drugog je pokupila lasta, a trećeg je smrvio vjetar.Bio je tužan dan kad su listovi odlebdjeli daleko, daleko u nebo. Ali dobro je to da su ostavili mjesta za druge mlade listove koji će niknuti tek u proljeće.Mara Šaponjić, 2. b

MONOLOGJa sam Anjaiz trećeg razreda.Školu volim.Od knjige ne bježimi dok u krevetu ležim.Ali nema sreće većenakon škole ostaviti knjigepa u igri zaboraviti brige.Anja Šunjić, 3.a

RIJEČI Za mene su riječi izraz moga srca. Moji osjećaji zbore lijepe, ružne, kratke, duge riječi. Mia Šolaja, 5.e

44 45

Mačak s onoga svijeta

se na kraju zaljubi u kraljevnu, ali ona ne može ni biti zaljubljena u njega jer ne poznaje taj osjećaj. Golog je mladića doživjela kao zanimljivu igračku za ko-lekciju svoje sobe. Motiv koji se spomi-nje tijekom cijele predstave je nogomet. Možemo ga dovesti u vezu s osobama na vlasti i glupošću većeg dijela stanov-ništva. Puk se interesira za igru pa nema vremena za razmišljanje o važnijim stvarima. „Kralj“ je zadovoljan jer svi pričaju o nogometu i igračima. Nitko ne protestira zbog drugih stvari. Znači, problema nema!

Na kraju priče, kralj i kraljica umiru. Mačak postane kralj. Njegov gospodar dobije dopuštenje da oženi kraljevu kći. Njih troje i čarobnjak ostanu zajedno živjeti u dvorcu. Baš kako je mačak pla-nirao, životne su im se uloge promije-nile, ali je kraljevstvo ostalo isto. Poput svojih prethodnika, prepuštaju se igra-nju nogometa. Igrači su novi, ali je lopta i dalje ona stara kao i kraljevstvo koje svoj smisao traži u ispraznoj igri.

Ova moderna verzija priče, koju smo svi čitali dok smo bili mali, jako mi se svidjela.

Autor na duhovit način povezuje proš-lost i sadašnjost tjerajući nas na razmi-šljanje. Kamo to naše društvo ide?

Nastja Perić, 8. a

Posjetili smo Gradsko kazalište mladih i pogledali predstavu „Mačak s onoga svijeta“ autora Ivice Ivanca, u režiji La-dislava Vindakijevića. Autor je od priče „Mačak u čizmama“, poznatog pisca Charlesa Perraulta, uzeo osnovne mo-tive, nadogradio ih je svojom maštom i stvorio originalnu priču dostupnu mla-đoj i starijoj publici. Na početku se upo-znajemo s likovima čarobnjaka/učenja-ka, mačka i njegovog gospodara. Nakon što mu čarobnjak da otrovnu jabuku, mačak odlazi u kraljevstvo kako bi tim čudnovatim darom zadivio kralja. Ubr-zo postaje kraljev savjetnik te svojom domišljatošću i mudrošću manipuli-ra kraljevstvom i priglupim vladarom. Nadao se da će kralj kad tad nagraditi njegovu maštovitost te da će se životi njega i njegova gospodara promijeniti na bolje. Kako bi postigao svoj cilj ne bira sredstva. Za sve pogrješke koje je napravio odmah bi okrivio čarobnjaka. U kraljevstvu, osim kralja, žive kralji-ca i kraljevna. Njih troje ne znaju što se događa izvan kraljevstva. Na taj nas način autor asocira na ovdašnju Vladu i političare te njihovu nezainteresiranost za narod i njegove probleme. Posebno je dobro prikazan lik mlade, nadasve isprazne kraljevne koja po čitav dan bu-lji u ogledalce. Ona je pravi primjer oso-be koja ne vodi računa ni o čemu osim o svojim potrebama. Mačkov gospodar

46 47

Prošle godine napustila nas je Vesna Parun. Ostala je trajna praznina u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Tu će prazninu ipak popuniti njezine čudesne pjesme koje je ostavila u nasljeđe svima nama.

Rodila se na Zlarinu, 10. travnja 1922. godine i u 88 godina svog života za sobom je ostavila više od 60 knjiga poezije i proze, a uprizorena su četiri dramska djela. Vesna Parun je počela pisati vrlo rano, prvu pjesmu Pramaljeće napisala je na Visu. Osnovnu školu završila je na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i u Splitu. Već se od svoje 14. godine uzdržavala podučavanjem jer je bila odličan učenik. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. No došao je rat, a studij je nastavila poslije završetka rata, ali smjer čiste filozofije. Radila je na pruzi Šamac- Sarajevo, oboljela od tifusa, a i u isto vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi. Sve su to bili razlozi prekida studija. Boravila je neko vrijeme i u Bugarskoj, ali je i tamo doživjela niz novih nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu.

Među najpoznatija djela poezije su zbirke: Zore i Vihori (1947.), Pjesme (1948.), Ropstvo (1957.), Gong (1966.), Čitač snova (1978.), Grijeh smrti (2000.) . Pisala je i prozna djela : Pod muškim kišobranom (1987.), Krv svjedoka (1988.), Hrvatska kraljica (1999.) i Noć za pakost – moj život u 40 vreća (2001.), a bavila se i dječjom poezijom pa je napisala i mnoge knjige za djecu među kojima su : Patka Zlatka Kornjačin oklop, Igre pred oluju , Roda u školi Njezinu svestranost dokazuje i to što je pisala i dramska djela od kojih su bila izvedena : Marija i mornar, Apsirt, Magareći otok, oliti homo homini asinus i Škola za skitnice.

Zbog svog izvrsnog rada bila je nagrađena brojnim nagradama. Za zbirku Pjesme dobila je Nagradu Matice hrvatske, za Crnu maslinu Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman Mačak Džingiskan i Miki Trasi dobila je Nagradu Grigor Vitez, a spomenula bih i da je 1970. u Parizu dobila Diplomu za poeziju.

Godine 2000. smjestila se u u Stubičke toplice gdje je 25. listopada 2010. i umrla. Pokopana je u Grohotama na otoku Šolti.

Njezina djela odišu bliskošću između autorice i čitatelja što ne može postići svaki pjesnik. U njezinim djelima ćutimo svu težinu životnih nedaća, težinu jedne neostvarene ljubavi, ali nadasve ljubav prema ovom našem dalmatinskom kraju. Do samog je kraja ostala dosljedna samoj sebi, vjerna svojim idealima ne obazirući se na društvene norme. Možda je to razlog njezine bliskosti s čitateljima?

Ena Jurić, 7. c

Mi djeca s kolodvora Zoo

Knjiga „Mi djeca s kolodvora Zoo“ je nastala na temelju zapisa razgovora s tada petnaestogodišnjom Christiane F. koja je proživjela sve ono, pa i mnogo više od toga, što ljudi danas nazivaju “pakao droge“. Knjiga mi se svidjela jer bez ikakvih skrivanja i uljepšavanja govori o jadnom životu djeteta koje je s dvanaest godina počelo konzumirati droge, a već s trinaest je bilo ovisnik o heroinu. Christiane nije postala narkomanka jer je bila loša osoba, ona je postala narkomanka jer su joj kao najmanjem djetetu život obilježile zabrane. Odrasli njoj i njezinim prijateljima nisu dali da se igraju na ulici, a sve travnate površine su ubrzo prekrili betonom, otac je nju i njezinu sestru nemilosrdno tukao za svako pa i najmanje prekršeno pravilo. Nakon što se preselila s majkom i sestrom u novi dom počela je zalaziti u Evangelički dom Haus der Mitte koji je bio sastajalište mladeži u mjestu u kojem je živjela. Voditelj doma, župnik Jugen Quandt,mogao je samo bespomoćno gledati kako se omladinski klub pretvara u narkomansko središte. Christiane je ubrzo pala na samo dno, te je sa svojim „prijateljem“ Detlefom morala prostitucijom zarađivati za drogu. Njezina majka pune dvije godine nije znala što Christiane proživljava, možda je i znala, samo to nije htjela priznati. Christiane je nebrojeno puta pokušala s odvikavanjem, čak je i dobrovoljno otišla u umobolnicu Bonnies Ranch, ali je iz nje i pobjegla. Najmučniji dio djela mi je bio kada Christiane opisuje stan svog „fikserskog“ prijatelja Axela i neljudske uvjete u kojem on živi. Međutim, najviše me pogodilo kada je čak i Christianina majka odustala

od toga da spasi kćerku od ovisnosti jer mislim da takve ljude tj. ovisnike ne treba osuđivati, nego dati sve od sebe da bi im

se pomoglo i spasilo njihov život. Nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva, brojnih odvikavanja i dana provedenih u

zatvoru, Christiane je pobijedila svoju ovisnost. Iako je kraj knjige napisan u pozitivnom tonu, Christiane se nakon

posljednjeg odvikavanja opisanog u morala iznova, više puta boriti protiv droge jer je za starog narkomana ponovni pad u

ralje heroina nažalost najčešća sudbina.

Laura Bošnjak, 7. c

Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke. I sad smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu. Iznikli smo pokraj drumova i s nama zajedno rastao je i strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međaša koji će razdvojiti našu mladost. Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.

VesnaParun

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!

Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih. Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjem u daljini. I pjesme su nam takve kao mi. Oteščale i tužne.

48 49

Muzikalna odbojkašica

Iza muzikalne odbojkašice kojoj su glazba i odbojka sve na svijetu krije se Lana Lučić. Lana je posebna osoba koja se ističe u svemu: ona svira obou, jako težak instrument, a uz to redovito ide na odbojku i tečaj engleskog. Ništa joj nije teško, a životni san joj je da postane nastavnica oboe.

Naše novinarke i Lana Lučić (u sredini)

Lana, sigurno je teško spajati sve te obveze, kako ti to uspijevaš?

Jako volim glazbu, oduvijek me privlačila, kao i sport. Možda mi je malo bilo teško spojiti sve te aktivnosti, ali sada ne mogu zamisliti život bez glaz-be i sporta.

Oboa je težak i neobičan instrument, zašto baš oboa?

Moja sestra svira klavir. Zbog toga me oduvijek privlačila glazba. Kada sam se odlučila upisati na obou, u drugom razredu, srela sam sestrinu nastav-nicu iz klavira, koja mi je preporučila da se upišem na obou, jer je to jedan rijedak i prekrasan instrument. U to sam se naravno brzo uvjerila i sama.

Kada si se upisala na odbojku?

Opet je za to zaslužna moja sestra. Ona je trenirala odbojku i odbojka se meni toliko svidjela da sam se prije tri godine upisala u klub „Brdo“ u ko-jem skoro svaki dan treniram odbojku.

Koji je tvoj recept za uspjeh u ostvarenju snova?

Ni ja još nisam ostvarila svoje snove, ali na putu do ostvarenja sigurno mi pomaže moja upornost i marljivost.

Je li te ikad poraz natjerao da odustaneš?

Svatko se bori sa svojim porazima pa tako i ja. Nakon poraza budem tužna, bijesna, ali i jača. Kada sam tužna, obično me baš glazba utješi.

Imaš li potporu obitelji i prijatelja u ostvarenju svojih snova?

Naravno! Oni su mi uvijek potpora i podrška, i znam da uvijek mogu ra-čunati na njih! Imam divnu obitelj i prijatelje!

Lana, hvala ti na intervjuu!

Hvala i vama što ste zapazile moju ljubav prema sportu i glazbi.

Intervju napravile: Karmen i Paula, 6. b

Između glazbe i sporta

KRATKA POVIJEST BILIH

Osnivači kluba splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi prvi s desna).

Hrvatski nogometni klub Hajduk osnovala je, u praškom kafiću Flek skupina splitskih studenata sa slike koji su studirali u Pragu, i to nakon što su gledali susret klubova Sparte i Slavije. Tada su došli na ideju kako bi osnovali nogometni klub u svom rodnom gradu- Splitu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u jednom splitskom kafiću Troccoli nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolom mudraca predlagana imena za klub, među kojima su bili Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit i dr.

Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, pod čijom smo ugnjetavačkom vlašću tada bili, ali su domišljati osnivači „zasladili“ zahtjev organima vlasti podatkom da :.. „vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom.“

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga su Splićani počeli graditi nogometno igralište na lokaciji „Kraljeva njiva“ (pokraj stare murve) koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu „Hrvatski“ nogometni klub i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.

HAJDUK 100 godina ljubavi

50 51

Jeste li znali?*Zavičajni kolorit i slike mnogih primorskih mjesta i gradova bile su svojevremeno nezamislive bez stabala murve. Pod njima se, za vrijeme vrelih ljetnih dana okupljalo društvo, igrale su se igre, pričale priče, razmjenjivale novosti… S pravom se, stoga, može reći da su bile ne samo sastajališta, nego i prava središta društvenoga života. Pod jednom takvom, danas legendarnom murvom, osnovan je Hajduk.

Murve su, gotovo neprimjetno i – rekli bismo – neprimjereno, zamijenili stablima palme: na njih se ne možeš, popeti ili nasloniti – one bodu, ne štite kuću od vjetra, a ni hlad ne nude (ali su tuđe pa, možda, zato više i vrijede!)

* Goran Milić je u svojoj emisiji o Južnoj Americi pokušao otkriti značenje riječi torcida, ispitivao je stanovnike i dobio odgovor! Ta riječ u Brazilu na portugalskom jeziku znači: „Ocijediš i zavrneš majicu“! Dakle, nešto uvrnuto?! Mislimo da bi u slobodnom prijevodu to značilo: ljudi koji su posebni po temperamentu i načinu života, drugačiji od drugih. Može li to definirati Torcidu? Možda donekle i može, ali Torcida je puno više od toga.

Ove je godine naš Hajduk proslavio 100. rođendan. Velika je stvar proslaviti sto godina postojanja jednog nogometnog kluba. Hajduk je prvih sto godina junač-ki obilježio: osvajao je silne naslove pr-vaka, donosio kupove, igrao velike me-đunarodne utakmice... Njegova povijest zaista je duga i zanimljiva, ali s obzirom da je navijački slogan „Hajduk živi vječ-no”, stoti rođendan tek je početak.

Hajduk je puno više od nogometnog kluba, on je ljubav i strast, za njega se živi, a ne samo navija. Za „bile“ navijaju sve obiteljske generacije ta se ljubav pre-nosi s koljena na koljeno! Ponosimo se i 1950. godinom kada je nastala Torcida, uoči utakmice Hajduka i Crvene zvez-de. Torcida je danas navijačka skupina kakvom bi se mogli ponositi i najjači klubovi u Europi.

Grad Split i njegovi stanovnici na naj-ljepši su mogući način obilježili stoti rođendan voljenog kluba. Mislite li da je samo Split slavio? Naravno da nije! Slavio je Dubrovnik, Zadar, Makarska, Omiš, Korčula, Hvar pa i Slavonija! Da, dobro ste pročitali iz raznih dijelova Slavonije navijači su došli proslaviti Hajdukov rođendan, a Torcida iz Du-brovnika napravila je prekrasnu baklja-du i okružila zidine starog grada.

Na svim splitskim ulicama, zgradama, balkonima stanova, svuda su bila pri-sutna obilježja kluba. Split je zabijelio, ali ne od snijega. Torcida je organizirala bakljadu, vatromet. Praški klub Slavija odigrao je nogometnu utakmicu s Haj-dukom, u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta održana je svečana sjednica. Sve je to dokaz da se za „bile“ živi dušom i srcem. Neki sportski novinari kažu da je najslabija ekipa u dugoj povijesti klu-ba dobila neviđenu podršku navijača. Mi mislimo da podrška nije upućena

samo trenutnoj Hajdukovoj postavi, već svemu onome što klub predstavlja navijačima Hajduka. To je način života, to je institucija kluba koji je na neki na-čin sudjelovao u odgoju mladih našega grada.

Čestitke prijatelja Hajduka, fotografije pa i brojne pjesme u čast stigle su u klub. Sa svih strana svijeta stizale su dobre že-lje „bilima“, feštalo se i u dijaspori.

Pravi spektakl bio je na Poljudu. Navi-jači su bili vatreni iako je Hajduk izgu-bio utakmicu protiv Slavije, nisu skidali osmijeh s lica. Torcida je priredila spek-takularnu koreografiju, navijanje je bilo na visokoj razini. A tek vatromet!

Fešta se nastavila na rivi, atmosferi je pridonijela i pojava pjevačkih legendi, inače vatrenih navijača „ bilih“: Coce, Mladena Grdovića, Jasmina Stavrosa i Marjana Bana. Bilo je vatreno: plesalo se, pjevalo i veselilo. To je samo još je-dan dokaz da naš Hajduk ima najbolje navijače na svijetu.

Navijačke skupine ujedinjuju mlade koji dobijaju osjećaj pripadnosti, na taj na-čin razvijaju i ljubav prema sportu. Tor-cida je u svojoj povijesti imala mnogo svijetlih stranica i njima se može pono-siti: vjernost klubu čak i kad igraju loše, veliku pozitivnu energiju koju preno-se na igrače, uvijek složni i ujedinjeni. Naravno da ima onih koji i tako lijepe stvari iskoriste za nešto ružno kao što su nasilje i sukobi s policijom, uništavanje gradske i imovine kluba. Svi oni istinski članovi Torcide trebaju učiniti sve da se te tamne stranice više ne pišu, nego one pozitivne i svijetle.

Sritan ti stoti rođendan voljeni Haj-duče!

Paula Hrboka i Karmen Vilović, 6. b

Proslava rođendana

Učitelji i učiteljice drugih razreda su osmislili kako na zanimljiv način obilježiti 100. obljetnicu našeg nogometnog kluba, u čemu su oduševljena djeca rado sudjelovala. Podijelili su zaduženja, izradili plakate u školskom atriju, posjetili su stadion na Poljudu, crtali su i pisali o Hajduku, recitirali i naravno, odigrali međurazredne utakmice.

Srce i dušu za HajdukaS vrh Marjana pisma odjekujeudaraju zvona sa Svetoga Duje.Stara murva dici štoriju priča da je Hajduk njena jedina srića.U Velom Varošu je velika fešta još se igra briškula i trešeta.

Dočekala san i taj dan, kad je njemu rođendan.Nit je prvi, nit deseti,Nit je bome pedeseti,Vengo stoti, a to ni šalai na tome njemu fala.Svako srce kuca za njebilo veće ili manje.Od povoja do kapsilauvik nam je dika bila.Samo nek nastavi takobit će nama svima lako.

Neka puše bura, jugoti Hajduče živi dugo.Proći će mnogo lita i zimeUvik ćemo pamtit Hajdukovo ime.Nek se bili bila bojaNajveća je želja moja.

Biserka Peša, 7. c

52 53

Nogometaši su bili drugi na gradskom natjecanju. Nastupili su Ivan Maretić 8. c, Marin Bešlić 8. b, Marko Sučić 8. e, Teo Ze-čić 8. e, Marko Dujić 8. e, Veselko Oreč 8. b, Kristijan Ževrnja 8. d, Ivan Đuka 8. b i Toni Pupačić 8. e.

Naši plivači ponose se prvim osvojenim mjestom u regiji i prolaskom na državno natjecanje koje će se održati sredinom svibnja. Sudjelovali su Dino Špa-dina 5. c, Igor Kostovski 6. b, Toni Guć 6. e, Marko Andrijić 7. a, Marin Borovčić Kurir 8. a, Bartul Pej-ković 8. a, Duje Antulov 8. c, Marin Delić 8. d, Ante Skelin 8. e.

Gimnastičari su osvojili drugo mjesto u županiji. Nastu-pili su Nikola Stupalo 6. b, Jakov Pavao Lelas 6. c, Marko Glibota 6. d, Vicko Radanović 8. a, Jere Andrijanić 8. c, U ekipi su bili i Mario Kudrić 6. a, Karlo Mijić 5. b, Mari-no Ferić 5. b, Tino Toula 6. c, Karlo Tonković 6. d, Duje Antišić 7. b.

Skijaši su osvojili prvo mjesto na gradskom natjecanju (dječaci). Djevojčice su bile druge na istom natjecanju. Nastupili su Karlo Milešić Tolić 8. c (pojedinačno bio drugi), Karlo Ton-ković 6. d, Luka Vela 6. d. Zapaženiji rezultat ostvarili su i Filip Zorić 6. c i Tino Toula 6. c. Za učenice su nastupile Petra Urlić, Petra Pulić i Karla Horvat (bila pojedinačno druga).

SPO

RTS

KI U

SPJE

SI Tko može odoliti šarmu mladog ča-robnjaka? Već godinama mladi i stari čitaju knjige britanske književnice J.K Rowling. S nestrpljenjem iščekujemo svaki nastavak. Strepimo nad sudbinom glavnog junaka i njegovih prijatelja.

J.K Rowling je bila nezaposlena kućani-ca kada je odlučila napisati prvi roman o dječaku koji pohađa školu čarobnjaštva. Knjiga „Harry Potter i kamen mudraca“ odmah je nakon objavljivanja postala bestseller. 2001. godine. Snimljena je filmska verzija prvog nastavka koja je postigla rekordnu gledanost i danas je svrstana u 8 najgledanijih filmova svih vremena. Nedugo zatim uslijedili su na-stavci: Odaja tajni, Zatočenik Azkabana, Plameni Pehar, Red feniksa, Princ mi-ješane krvi, Harry Potter i darovi smr-ti - također bestseleri, objavljeni u više od 200 zemalja i prevedeni na više od 60 jezika. Njezina bujna mašta, smisao za humor i ove su nas godine pota-kli da rezerviramo karte i pogledamo

prvi dio dugoočekivanog filma „Harry Potter i darovi smrti“. Film je režisirao David Yates, a glumačku ekipu čine: Da-niel Radcliffe kao Harry potter, Rupert Grint kao Ron Weasley, Emma Watson kao Hermione Granger, Ralph Fiennes kao Lord Voldemort, Tom Felton kao Draco Malfoy, Robbie Coltrane kao Ru-beus Hagrid, Bonnie Wright kao Ginny Weasley, Alan Rickman kao Severus Snape, Helena Bonham Carter kao Be-llatrix Lestrange, i mnogi drugi. Film je na svjetskim kino blagajnama „okre-nuo” 5,4 milijarde dolara, a pogledalo ga je više milijuna ljudi!

Za razliku od prethodnih filmova rad-nja se događa izvan dvorca Hogwarts, ali još jedanput prati Harrya u vječnoj borbi između dobra i zla. On ne može bitku protiv Voldemorta voditi sam pa mu pomažu drugi čarobnjaci. Nakon što se prisilno odvoje od ostatka grupe Harry, Hermiona i Ron sami nastavljaju putovanje i kreću u misiju pronalaska

horkruksa kako bi uništili onog čije se ime ne izgovara. Naravno, na njihovom uzbudljivom putovanju čeka ih mnogo prepreka i neprilika. Scene su upotpu-njene specijalnim efektima koji odu-zimaju dah. Brojni zvučni i svjetlosni efekti radnju filma čine napetom. Gle-dateljstvo je prikovano za svoja sjedala i očarano viđenim.

Što se JK Rowling tiče, Hary Potter je ispričana priča. Kino gledatelje očeku-je još samo jedan uzbudljiv nastavak. Kako ćemo se pomiriti s činjenicom da više nećemo gledati lica s kojima smo odrastali posljednjih godina? S obzirom na njihovu planetarnu popularnost si-gurno je kako neće pasti u zaborav. Ove vrsne mlade glumce pratit ćemo u godi-nama koje dolaze, diviti se njihovom sti-lu te zasigurno uživati gledajući ih kako utjelovljuju neke druge likove u svojim budućim filmovima.

Nastja Perić, 8.a

i darovi smrtiHARRY POTTER

zabavni kutak

54 55

Učiteljica: Tko je otkrio Ameriku?Učenica: Grk Herodot.

Učiteljica: Koja je boja tirkizna?Učenik: Tirkizna boja je ljubičasta.

Učitelj: Prevedi na engleski: „Moja najbolja prijateljica je Moli.“Učenica: I best friend are Molly.

Učiteljica: Gdje su Himalaje?Učenik: Na Havajima.

Učitelj: Kako se na engleskome kaže moj muž?Učenica: My prince

Učitelj: Koliko je 79+20Učenik: 107

Učenik: Koliko je sati?Učitelj: Zeleno.

Učitelj: Što vidiš na ovoj slici di je more?Učenik: Vidim mnogo ovaca!

Učitelj: Što na engleskom znači – comb?Učenica: Kombi!

Učiteljica: Objasni što znači postupak zaustavljanja radnje u književnom djelu?Učenik: Zaustavljanje radnje je književni postupak kada pisac zaustavi radnju u zadnjem slogu riječi!! ( odgovor učenika 8. razreda)

Nastavnica: Koliko trokut ima kutova?Učenik: Četiri!

Nastavnica: Jeste li ikada udarili djevojčicu?Tomislav: Ja sam bježao od njih! Nastavnica: Koja je razlika između papira i papirusa?Učenik: Papirus ima –us, a papir nema.

Nastavnica: Nabrojite neke ovisnosti!Učenik: Ovisnost o kisiku!

Nastavnica: Postoje 3 osnovne rase!Učenik: Aaa,nastavnice, znate li vi koji je najžući Japanac?Nastavnica: Ne znam, koji?Učenik: Li Mun.

TKO ZNA BOLJE FIZIKU?

IVICA PITA MARICU: Marice, znaš li tko je izumio parni stroj?MARICA: Znam, James Watt. A znaš li ti tko je izumio neparni stroj?

& MOZGALICE& MOZGALICE& MOZGALICE

Pita učiteljica ljutito učenike: Tko je šarao po klupi

flomasterom? Neka to odmah izbriše! Učenik izvadi

flomaster (marker) iz svoje torbe i reče: To je ovaj

vodootporni flomaster, ne može se izbrisati.

Ispituje učiteljica učenika: Kaži nešto o Bizantu!

Učenik: Bizant je kralj Franačke.

Pita nastavnica učenika (ljutito): Tko ti je napisao zadaću?

Učenik: Nisam ja! (odgovori on kao iz topa).

Priča učenik o zajednici u šumi.

Pita ga učiteljica: Zajednica – koga? Čega?

Učenik spremno odgovara: Genitiv!

Odgovori: 1. list2. geografskim pojasom ( topli, hladni, umjereni)3. Marinka je na brojeve gledala kao na riječi i poredala ih je abecednim redom.)4. 1 ½ galeb pojede 3 ½ ribe u 0.5 dana, 3 galeba pojedu 7 riba u 0.5 dana, dakle, 3 galeba pojedu 7 × 6 = 42 ribe = 3 dana

Zorica Jerčić, prof.

STABLO I ČOVJEKIma ga stabloIma ga knjigaImaš ga i ti.Što je to?

1. POJASEVIKojim se pojasom ne možeš opasati?

2.

TRI SITA GALEBA1 ½ galeb jede 3 ½ ribe u pola dana.Koliko riba pojedu tri galeba u tri dana?

4.

NEOBIČAN SLIJEDMarinka je brojeve: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90, 100 zapisala u neobičnom slijedu, ovako: 40, 10, 90, 20, 80, 50, 70, 100, 60.

Pronađi logiku kojom je razmišljala!

3.

NAJSLUŠANIJE GRUPEGREEN DAY 1.

BLACK EYED PEAS 2.

30 SECONDS TO MARS 3.

GUNS AND ROSES 4.

METALICCA 5.

HLADNO PIVO 6.

PARNI VALJAK 7.

RBD 8.

KLAPA SV.FLORIJAN 9.

CRVENA JABUKA 10.

NAJSLUŠANIJI SOLO IZVOĐAČI

LADY GAGA

RIHANNA

TONY CETINSKI

ROBBIE WILIAMS

ANAHI

SHAKIRA

JUSTIN BIBER

MILEY CYRUS

BEYONCE

GIBONNI

NAJGLEDANJI SPOTOVILADY GAGA ALEANDRO

SHAKIRA- LOCA

ANAHI-ME HIPNOTIZAS

RIHANNA ft. EMINEM- LOVE THE WAY YOU LAY

SV. FLORIJAN – KAKO ĆU JOJ REĆ DA VARIM

GIBONNI:TOLERANCA

DULCE MARIA-INVITABLE

SHAKIRA – WAKA,WAKA

RIHANNA:ONLY GIRL

Karmen Vilović i Paula Hrboka, 6. b

što se ove

godine sluša u

našoj školi

zabavni kutak56 57

la kompliciranu koreografiju kojoj bi se s vremena na vrijeme pridružila i sama Gaga. Nakon pjesama Love Game,Boys Boys Boys i Money Honey na red je doš-la i popularna pjesma Telephone koju izvodi s RnB divom Beyonce, odjevena u kožno donje rublje i visoke čizme ba-cila se među vrišteće fanove. Lady Gaga je zatim sjela za klavir i otpjevala uspo-renu verziju pjesme Speechless, dok je ona svirala prve tonove melodije klavir je počeo gorjeti, a Gaga je čak pustila suzu i na kraju pjesme održala dirljiv govor i obećala svima na koncertu da će večeras napraviti sve što može da svi za-borave sve svoje probleme i da će uvijek biti odana svim svojim obožavateljima. Govor je završila riječima: „Hvala vam, ovako sretna bih mogla umrijeti“ i time je najavila iduću pjesmu So Happy I Co-uld Die te izašla sa pozornice.

Nakon kratke pauze za vrijeme koje je scena preuređena u mračnu šumu Lady Gaga je ušla na pozornicu u kostimu koji je trebao predstavljati haljinu i kri-la anđela te otpjevala pjesmu So Happy I Could Die. Šuma je Gagi poslužila kao savršeno mjesto za izvedbu njezine iduće pjesme Monster koju je otpjevala zamaskirana u bijelo čudovište koje se brani od napada zlih nemani. Na kraju te male predstave Lady Gagi čudovišta pojedu srce (zbog dijela pjesme u kojem

kaže: „He ate my heart“) nakon čega je u potpunosti oblivena krvlju. Uslijedi-la je pjesme Teeth, te njezine četiri hit pjesme-Alejandro, za vrijeme kojeg se Gaga i dalje puna lažne krvi spustila među publiku i izvela mega popularnu pjesmu plešući s obožavateljima,dok je iza njezinih leđa gorio kip Isusa kojem su dodana krila. Poker Face je izvela u uskom svjetlucajućem kostimu uz ple-snu pratnju koju je cijelo vrijeme bičem tjerala na ples, a publika je vrištala i pje-vala s jednom od najvećih zvijezda da-našnjice. Dok je izvodila pjesmu Papa-razzi sa stropa se spustila divovska riba s krakovima (predstavlja sve one koji su je u djetinjstvu zlostavljali), riba je cije-lo vrijeme krakovima „napadala“ Lady Gagu, ali je na kraju pjevačica ipak „po-bijedila“. I zadnjom pjesmom, legendar-nom Bad Romance Gaga je otpjevala u kugli koja se na početku pjesme vrtjela oko nje dok je ona izvodila plesne kora-ke iz spota te pjesme, završio je koncert velike svjetske zvijezde!

Možda ćeš kada pročitaš Gaginu izjavi-la da bi radije umrla na pozornici nego se ostavila pjevanja zakolutati očima, ali nakon što je vidiš kako na pozornici pjeva i pleše, svim srcem znaš da je to uistinu tako.

Laura Bošnjak i Bruna Bebić, 7. c

LADY GAGAčudovište s MTV-a u Zagrebu

Jednom kada su se ugasila svjetla i kada je na scenu izašla predgrupa Lady Gage Semi Precious Weapons show u areni Zagreb je napokon mogao početi. Na-kon izvedbe pjesama Put A Diamond In It, Magnetic Baby i Look at me koje se nalaze na njihovom albumu You love you cijela je publika iščekivala dolazak pop princeze na pozornicu. Nakon jed-nosatne pauze u kojoj je pozornica pre-uređena u mjesto automobilske nesreće, a nalikovalo je svjetlećem disco klubu, na pozornicu je stupila Gaga i započe-la koncert pjesmom Dance in the Dark. Pjesmu je popratila i nizom zahtjevnih plesnih koraka, te sviranjem dijela pje-sme na sintisajzeru koji je bio skriven pod haubom bolničkog automobila u njemu se na pozornici pojavila njezina plesna skupina. Nastup je nastavljen hitom Just Dance i manje poznatom pjesmom Beautiful,Dirty,Rich u kojoj opisuje ovisnost mladih iz bogatih obi-telji i način na koji mole od roditelja no-vac za drogu. Cijelo vrijeme publika je vrištala i pjevala sa svojom omiljenom zvijezdom.

Nakon što se presvukla u gumeni sako crvene boje s velikim podstavama za ramena otpjevala je pjesmu The Fame i time dodatno podignula već užarenu atmosferu u areni. U međuvremenu, plesna grupa je iza njezinih leđa izvodi-

KOŽA I KOSA: ljeti se koža i kosa dodatno

isušuju zbog pretjeranog izlaganja suncu te

moru i morskoj soli. Hidratacija lica u to vrije-

me vrlo je važna, stoga izaberite dobru kremu

koja odgovara vašem tipu kože.Također vaša

će kosa biti podatnija i sjajnija ako poslije ku-

panja na nju nanesete regenerator ili masku.

NAKIT: uz ljeto najbolje ide drveni nakit, pletene naru-

kvice i ogrlice. Poigrajte se s maštom i pokušajte nani-

zati svoj nakit. Ljeto je prilika da se odjenete kako vas

je volja i trebali biste to iskoristiti. Za ovo ljeto dizajneri

su nam predstavili veliku kolekciju raznovrsnih šešira

za sve uzraste i ukuse.Možete ih kopirati i prilagođavati

kako god želite. Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći

da istinski uživate u ljetnim čarima.

Mariana Mrdaković, 8. a

OBUĆA: klasici ljeta su starke i japanke u ko-

jima ćete se osjećati ugodno i izgledati do-

bro u svakom trenutku. Idu uz sve: haljinice,

majice i traperice.

ODJEĆA, KUPAĆI KOSTIMI: ovo ljeto se slobodno možete

igrati jarkim bojama, sve kombinacije su dopuštene. Ako vo-

lite klasiku bijela boja je baš za vas, posebno ako imate ta-

mniju kožu. Ove sezone će biti moderni mornarski uzorci koje

možete kombinirati sa neizostavnim vrućim hlačicama. Nosit

će se lepršave kratke haljinice i pare jarkih boja. Naravno, uvi-

jek možete zablistati uz popularne poderane traperice. Kupa-

ći kostimi neka budu originalni i neobični, s raznim uzorcima

i bojama. Izaberite onaj koji najbolje odgovara obliku vašeg

tijela.

Modni savjetizabavni kutakzabavni kutak zabavni kutakzabavni kutak

58 59

60