Lisac Govori Dalm. Zagore

Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2008

UDK 811.163.42'282.3(497.5 Dalmatinska zagora)Izvorni znanstveni lanak

Primljen: 16. 1. 2008.Prihvaen za tisak: 19. 9. 2008.

Josip LisacSveuilite u ZadruOdjel za kroatistiku i slavistikuObala kralja Petra Kreimira IV., 2, HR 23000 Zadar

Govori Dalmatinske zagore kao dio novotokavskog ikavskog dijalekta

Obrauju se saeto ikavski novotokavski govori u Dalmatinskoj zagori, i to fonoloke, morfoloke, sintaktike i leksike znaajke. Usporeuju se s drugim govorima novotokavskoga ikavskog dijalekta. Zakljueno je da su idiomi Dalmatinske zagore tipini hrvatski govori tokavskoga narjeja, ali sa znaajkama u kojih uz tokavizme nalazimo i niz akavizama.

Kljune rijei: akcentuacija, akavizam, ikavizam, tokavtina

U unutranjosti Dalmacije, u Dalmatinskoj zagori, dominantni su dijalekatni idiomi novotokavski ikavski govori, oni to pripadaju tzv. zapadnom dijalektu. Drugaiji idiomi nisu dobro zastupljeni, tj. oni u znatnoj mjeri postoje ili su donedavno postojali samo u Kninskoj te u Drnikoj krajini, a rije je, naravno, o ijekavskim novotokavskim govorima, o idiomima tzv. istonohercegovako-krajikoga dijalekta. Idiomi toga dijalekta postoje i u Dubrovniku i u njegovu zaleu pa i u mnogim drugim krajevima srednjojunoslavenske genetskolingvistike cjeline. Kako se zna, taj je dijalekt najvei u dijasistemu. Ikavski novotokavski govori imaju lijepo mjesto u povijesti hrvatskoga jezika, jer su njima pisana znatna djela hrvatske knjievnosti, npr. djela Josipa Banovca (ista, 1693 ibenik, 1771), Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike, 1697 Santo Spirito kraj Venecije, 1749), Petra Kneevia (Kapitul kraj Knina, 1701 Sinj, 1768), Jakova Pletikose (Vaani, 1704 Sumartin, 1769) i drugih autora. Oivljavaju ti govori i u novije doba, npr. u dijelu prevoditeljskoga opusa Mate Marasa (Studenci kraj Imotskoga, 1939) na temelju govora Imotske krajine ili djelomice u djelima niza pisaca, npr. Ivana Raosa (Medov Dolac kraj Imotskoga, 1921 Split, 1987) ili Ive Breana (Vodice, 1936).

Novotokavskim ikavskim dijalektom govori se u znatnom dijelu Bosne i Hercegovine (zapadna Hercegovina, dio june Bosne sve do podruja Jajca i zone sjeverno od Travnika i Zenice; zapadno i sjeverozapadno od Livna, oko Dervente i Bihaa, u nizu malih oaza). U Hrvatskoj zapadnim se dijalektom govori od Opuzena i Metkovia kroz Dalmatinsku zagoru sve do njena sjeverozapada, a nerijetko dopire taj dijalekt i do mora, npr. oko ibenika. I u Splitu danas dominiraju tokavci ikavci. Podvelebitsko ili njemu blisko podruje u cjelini je ikavsko novotokavsko,

106

Josip Lisac, Govori Dalamtinske zagore kao dio... Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 105-114

pri emu akavci slabije ili bolje uvaju svoje osobine u rijetkim naseljima (Senj, Privlaka i Novigrad kod Zadra). Na otocima ikavci novotokavci registrirani su u Raiu (Korula), Suurju (Hvar), Sumartinu (Bra) i Maslinici (olta). U Lici su ikavci novotokavci koncentrirani oko Gospia (Bilaj, Bruane, Trnovac, Smiljan itd.), u blizini Senja (Krasno, Krivi Put), oko Lovinca i Svetog Roka, u zoni prema Kordunu (Poljanak, Smoljanac). U Gorskom kotaru ikavce nalazimo u Liu i okolici, u Mrkoplju i u Sungeru. U Slavoniji zapadnom dijalektu pripadaju Vuka, iroko Polje, Punitovci i Dragotin. U Bakoj znatno podruje oko Subotice i Sombora (Srbija) te oko Baje (Madarska) ima znaajke novotokavskog ikavskog dijalekta. Tom dijalektu pripadaju i Andzabeg te Erin u okolici Budimpete, dok je u Tukulji izmijean novotokavski ikavski i novotokavski (i)jekavski dijalekt. U Italiji tom dijalektu pripadaju govori molikih Hrvata u Kruu, Stiliu i Mundimitru. Prilianbroj molikih Hrvata ivi na podruju Pertha u Zapadnoj Australiji. Novotokavskim ikavskim dijalektom govore Hrvati i Bonjaci, rijetko drugi.

Glavno vokalno obiljeje novotokavskog ikavskog dijalekta njegov je ikavski reeks jata. To e rei da (i) u Dalmatinskoj zagori dolaze primjeri kao besida, biva, bidan, bis, biat, Blagovist, brig, brimenit, brist, bubrig, cidit, cipat, civanica, crivo, cvit, Cvitna nedilja, ovik, dilo, dite, donit, grij, grijat, klia / klita, lik, linost, lipo, lito, livi, mira, misec, misto, mliko, mria, nevista, njidra, onimit, odribit, pisma, pivac, potriba, ri, rika, rizat, sikira, silo, slizena, smij, snig, srida, stina, strila, svia, svit, time, tribat, triska, triznost, vian, vinanica, vitica, vria, zrit, zvirkat, zvizda, ivit, lib itd. Meutim, dolaze i ekavizmi kao elezo, cesta ili testa, breza, zenica, ovde, obe, eventualno i pokoji jekavizam (sijeno uz sino). U primjerima kao oraj, oras ili ora "orah" jat je dao a. A je dobiveno i u primjeru praska "breskva". Vjerojatno je da je ikavski reeks jata dobiven od zapadnotokavskoga diftonkogjata. Takvo stanje uglavnom nalazimo i drugdje u zapadnom dijalektu, s time da je najvie iznimki od ikavskog reeksa jata u zapadnoj Bosni i u Lici. Zato se moepomisliti da ikavska zamjena zapadnotokavskoga diftonkog jata nije na tim terenima provedena dosljedno kao drugdje na ikavskim terenima.

Nekadanji poluglasovi (dakle novije wa) redovito su davali a (danas, san, vas "sav", dan itd.), no u primjerima kao pasa G jd., sani "snovi", avi "avovi" vokaliziran je poluglas u slabu poloaju, kao u akavaca. Meu molikim Hrvatima dolazi i malin "mlin", ponegdje i kadi "gdje". Na mnogim podrujima a od wa, kao i svaki drugi a, vrlo su zatvoreni.

Stranji nazal redovito je davao u (put, zub, subota); isti je rezultat dobiven i od samoglasnoga l: sunce, ut, jabuka. Tako je svagdje u novotokavskom ikavskom dijalektu.

Prednji nazal redovito je prelazio u e (npr. meso, pet, greda, jezik), no biljeimo i a, npr. avica "alac" u Otoku kod Sinja, prijat "primiti", zajat "posuditi", jamak "jeam" u Imotskoj krajini i Bekiji, jamik u Klisu, jamer u Mratovu (Promina) itd. Svakako primjeri s a, koji dolaze i u Trnovcu u Lici, u Grudama i Vitini u zapadnoj Hercegovini, u Guberu kod Livna itd., govore o bliskosti tih tokavaca s akavcima u kojih prijelaza prednjeg nazala u a ima osjetno vie.

Neki hrvatski govori (npr. govori molikih Hrvata, Bonjaka u Donjoj Rami, kao i idiomi brojnih akavaca) karakterizirani su promjenom ra u re pa imaju primjere

107


tipa krest, rest, rebac ili repac "vrabac". Rest npr. dolazi u Primorskom Dolcu sjeverno od Katela, u Sinju (ekaj, magere, dok trava nareste), u Otoku, a i rebac je dobro zastupljeno u govorima Dalmatinske zagore. Krast dolazi na dalmatinskom kopnu (Makarsko primorje, Klis, Nin, Imotski, Opuzen itd.), u veem dijelu Rame, u Hercegovini i jugozapadnoj Bosni, u Derventi, Lici i u senjskom zaleu. Sjevernije u Bosni i u bakih Bunjevaca e se obino javlja samo u vrebac.

Primjeri tipa greb i greblje takoer su dobro potvreni. Npr. u Otoku kod Sinja zabiljeeno je Jednon nogon u grebu, a i u Imotskoj krajini i Bekiji svagdje je greb, u Sinju dubletno grop ili grep. Osim u tih tokavaca, prijelaz ro u re jae je ili slabije zastupljen i u jugoistonih akavaca, takoer u jo nekih tokavaca, osobito u zapadnoj Hercegovini.

Vokalne redukcije u Dalmatinskoj zagori vrlo su este. Npr. reducira se i u Gali u Cetinskoj krajini, u Otoku, u Lovreu i Raanima u Imotskoj krajini ili u Badnju kod Drnia (govedna). Vokal e reducira se u Brnazama (Lo jon se pie), u Lovreu (Ka te klepnen, sve zvizde pobrojit) ili u Sinju (vrteno). O se reducira u Gali u Cetinskoj krajini, u Brnazama, u Otoku (Bie mirnija nek teletija majka) ili u Kotezima kod Vrgorca (vaki). Primjere redukcije u nalazimo rijetko (npr. u Sinju), a ee primjere redukcije a, npr. u Runoviu (Ien kud me noge nose) ili u Badnju kod Drnia (Merika). Takve vokalne redukcije este su osobito u sjevernijim bosanskim predjelima, a i u Rami dolazi npr. sloboenje "osloboenje" itd. Meu molikim Hrvatima javlja se reduciranje ili otpadanje starih kratkih doetnih vokala.

Takoer se vokali esto zamjenjuju: npr. prijetelj (Badanj), digarica (Imotska krajina), opena "opina" (Perkovi), veara (Jabuka kod Sinja), livoda (Sebiina kod Imotskog), pulicija (Imotska krajina), zabiliit "zabiljeiti" (Imotska krajina) itd. Takvih primjera ima mnogo i izvan Dalmatinske zagore, npr. u okolici Dervente veara, raeto, panediljak, subata, na podruju Rame dosadinji, dimljiar, livoda, orapa, katulik i sl.

Djelovanje nazala vrlo je izrazito u primjerima kao un una uno (Raane Gornje u Imotskoj krajini), nuga, nus, kunj (Liane Ostrovike) itd. Takvi su primjeri relativno rjei u drugih ikavaca novotokavaca, no ipak su esti u zapadnoj Hercegovini.

U konsonantizmu govora Dalmatinske zagore vana je znaajka kao reekspraslavenskoga d' (prea, svaa, ea), ali se javlja i j (dosta esto meja, zatim omejait, uglavnom redovito gospoja, tu i tamo prejica). Primjeri s j govore o bliskosti tih tokavaca s akavcima, a i s mnogim kajkavcima. Ikavci novotokavci ponegdje drugdje imaju j npr. ee nego u Dalmatinskoj zagori, npr. u Rami, u dolinama Vrbasa i Lave, ponegdje ga pak uope nemaju. Takoer dolazi npr. moani / modani, zviat / zvidat. Naravno, jedni su primjeri akavski, drugi takavski.

Novotokavski ikavski dijalekt je i akavski (npr. ap, pua) i takavski (klita, guterica) tako da se po toj znaajci dijeli na dva poddijalekta. Takva podjela postoji i u Dalmatinskoj zagori. Ugrubo govorei, akavski su govori u Dalmaciji izmeu Cetine i Neretve te u tokavaca na otocima, u Bosni od Livna i Tomislavgrada do gornjeg Vrbasa i srednjeg toka Bosne, oko Dervente, u Bosanskoj krajini, u Slavoniji (Vuka, iroko Polje, Punitovci, Dragotin). takavska je zapadna Hercegovina, Dalmacija zapadno od Cetine, Lika i Baka. Uz to su takavski

108


Opuzen, Li u Gorskom kotaru, Molise. Gledano preciznije, pokazuje se da u Otoku kod Sinja i u Sinju dolazi i t i , slino je i u Grudama u zapadnoj Hercegovini, dok je itluk akavski. Granica na zapadnohercegovako dalmatinskom podruju tee od Rake Gore na Neretvi preko abulje do Vrania i Gruda, zatim izmeu Drinovaca i Ruia do brda Milina zasida odakle se sputa na podnoje Biokova izmeu Raana i Kozice. Kako se zna, Makarsko primorje je akavsko, isto tako i Imotska krajina. U zapadnoj Bosni dolaze i takavizmi.

Fonem f uglavnom ne dolazi u reenom dijalektu (osim u bonjakim govorima) ili je ogranien na tuice i onomatopeje. Dosta je rijetko ufat se, ee uvat se, k tomu se kae npr. frigat, faol, fumar, karanl, ofer, aa itd. Zamjenama se dobiva npr. venjer, vutan, vabrika, uvit ili prigat, Pilip i pratar. F je relativno frekventno u molikih Hrvata, u bakih Bunjevaca, u Mrkoplju, u Ninu, u Suurju i u Sumartinu.

Fonem h izgubljen je ili rijedak uglavnom svagdje, a prelazi obino u v, j i k. Primjeri bi bili rast "hrast", ajduk, gra, maovina, Duovi, duvan, kruv, gluv, mijur, grij, siromak, oraknjaa. Fonem h dolazi esto u molikih Hrvata, takoer u Sumartinu i u bakih Bunjevaca. Bonjaci uglavnom redovito imaju oslabjeli izgovor h.

Preteno se d uva (npr. dep), ali uz este prijelaze u u primjerima kao ep ili srba. Na jugozapadu Imotske krajine d prelazi u , a tako je i ponegdje drugdje (Opuzen, Molise, senjsko zalee, Nin itd; uglavnom redovito u Bonjaka). Uglavnom ne dolazi do izjednaenja afrikata i u njihovoj srednjoj vrijednosti, no toga ipak ima u Dalmatinskoj zagori (Primorski Dolac). Dalmatinska zagora svagdje ima cr-, a uvanjem r- izdvajaju se moliki Hrvati, donekle i Sunger u Gorskom kotaru.

Zvunost na kraju rijei uglavnom se zadrava, ali se i djelomino gubi; obezvuenost na kraju rijei znaajka je govora Sinja i okolice (dit "djed"), zaseoka Mrnjavci u Lovreu, esta je u govoru Badnja kod Drnia (no), a i u Perkoviu (kri) i u Jabuci kod Sinja (grep "grob"). Djelomino gubljenje zvunosti na kraju rijei dolazi u molikih Hrvata, u zapadnoj Hercegovini i u Opuzenu. Drenica (Bonjaci) u Hercegovini gubi zvunost na kraju rijei, kao i mnogi drugi govori u Bosni i Hercegovini.

U primjerima kao more "moe" uglavnom je svagdje dolo do prijelaza u r, jedino se ponegdje javljaju dubletni oblici kao moe u Otoku, a i u Imotskoj krajini i Bekiji mogunosti su razne, npr. ne mogu, ne meen, ne moren. Npr. u okolici Dervente dolazi moremo, no baki Bunjevci imaju nepromijenjeno. R dolazi i u jerbo.

Redovito se javlja do, po i slino, rjee doe, poe i slino. I izvan Dalmatinske zagore est je odnos na, najde, do, dojdem, a osim toga javlja se i do, doje ili slino.

Nova jotacija nije dosljedno izvedena, a osobito su primjeri kao rod(i)jak i net(i)jak esti. Zna biti tako i izvan Dalmatinske zagore, i to ne samo rodijak nego i npr. diviji "divlji", kravje "kravlje" itd.

109


Protetsko j nije esto. Primjeri kao jakrap i jakrep "korpion" (Imotska krajina i Bekija) iznimni su, obiniji u raznim mjestima jope(t) "opet", juina "uina" ili joko "oko"; u tom dijalektu dolazi i jular i tomu slino. Priblino je takvo stanje i drugdje u dijalektu.

Fonem lj (npr. eljade) nerijetko se izjednauje s j (npr. dimjak "dimnjak" od dimljak) u raznim govorima ikavaca novotokavaca, ipak preteno uz obalu ili blizu nje. Ponegdje dolazi plaka i slino, vjerojatno pod turskim utjecajem. U zapadnoj Hercegovini esto je judi, grebje "groblje" itd.

U krajevima bliima moru u naelu je doetno l u participima dalo a (npr. Jabuka kod Sinja nosija, Kotezi kod Vrgorca donija), a u krajevima udaljenijima od mora o (Badanj kod Drnia vidijo, Sinj vidijo, Sebiina kod Imotskoga volijo). Ipak je ponegdje u Dalmatinskoj zagori mogue i jedno i drugo, npr. sidijo i nosija. Takoer dolazi npr. so, stoi, ali i anel, momentalno. Tako je u naelu i drugdje, pa je npr. oko Dervente biljeeno doveo, debel, stol i sto, general, uz to civilj; u bakih Bunjevaca npr. io, ali val i slino. Baki bunjevaki Hrvati imaju, dakle, bio, ali primjeri kao duijanca pokazuju da je tu l dalo a a ne o. Polazi se, naime, od lika doelnica koji nije dao doeonica nego je dao doe(j)anica. Bit e da se meu tim naim ljudima nalazilo i onih koji su govorili bija ili su moda jo u Dalmaciji ili u Lici primili leksem duijanca od onih od kojih se takva rije i oekuje. Zanimljivo je da je u Sungeru kod Mrkoplja biljeeno ne samo vidija i slino nego i bil, metnil. Primjeri tipa bije "bio" dolaze u Posedarju, u Pridrazi kod Zadra, u Trnovcu u Lici itd.

Uglavnom svagdje je doetno m u nastavcima i u nepromjenjivim rijeima prelo u n, npr. vidin, noktiman, osan. Ipak je npr. u okolici Drnia (Badanj) znadem. Inae je sekundarno n u ikavskom novotokavskom dijalektu prilino esto, npr. nani oko Dervente, a i prijelaza m u n ima dosta, npr. u zapadnoj Hercegovini kaen, iden, caron itd, uz branim, konopom itd.

Premetanjem je dobiveno svi i slino, ali je ipak Sisveti (< vsi sveti), pa i vas "sav". Dosta esto dolazi brteno ili breteno i slino, pa i rezerba ponegdje.

Kae se npr. bracki, ali ipak npr. kanaski (< kanadski) na akavski nain. Dolazi npr. dabojda "dabogda", lovta "lopta", prisidnik "predsjednik", groz "grozd". Sve su to primjeri iz Dalmatinske zagore. Primjeri tipa groz dolaze u zapadnohercegovakom govornom tipu.

Javljaju se brojne asimilacije (npr. vrak, pao), ali i disimilacije (lebro, tavnica, sumljiit, pantit). Nerijetko dolazi kljia. U primjerima tipa mrtac otpada v, a v moe dati i b, npr. brteno, kako smo ve vidjeli.

Akcentuacija u ikavskim novotokavskim govorima uglavnom je dosljedno novotokavska. To znai da se javljaju etiri akcenta s distribucijom kao u standardnom jeziku. To ipak ne znai da silazni akcenti ne mogu doi i izvan prvoga sloga u rijei, osobito u rijeima stranoga podrijetla i u domaim sloenicama. Podruje Imotske krajine i Bekije u cjelini dijalekta najdosljednije je u prenoenju naglaska na proklitiku, ak u oko 90% primjera. Razlike meu govorima ipak su znatne, npr. kod imenice ulje naglasak je u kopnenim govorima zapadno od Cetine kratkosilazni na prvom slogu, dok je u govorima bliima moru te u govorima

110


istono od Cetine naglasak dugosilazni na inicijalnom slogu. Nenaglaene duljine uvaju se u Dalmatinskoj zagori dobro. U jednom dijelu Rame ak se moe uti akut u govoru Bonjaka, ali on uvijek moe biti zamijenjen dugosilaznim naglaskom, pa je, dakle, fonoloka vrijednost toga akcenta ograniena. U Kruu (Molise) je biljeen akut, takoer u Sumartinu. Akut u Molisama samo je akustiki akut, tj. uglavnom nije reeks staroga akuta nego je svaki naglaeni dugi uzlazni slogakustiki akut. Openito govorei, akcenatski se izdvaja moliko podruje gdje su vrlo esti dvostruki akcenti, gdje akcent obino ne prelazi na proklitiku i gdje ak dolazi (neposredno ispred naglaska) prednaglasna duljina. Svakako je tu utjecaj bilingvizma bio izrazit. U ikavskoakavskim govorima zapadne Bosne postoje ostatci starije akcentuacije, ukljuujui eventualno i akut. U zapadnom dijalektu dolazi i do skraivanja nenaglaenih duljina, od neznatnih (npr. Trnovac u Lici ili Opuzen) do znatnih (novotokavci ikavci na Hvaru i na Brau). U svemu, naglasne znaajke novotokavskog ikavskog dijalekta u mnogim su pojedinostima temelj norme hrvatskoga standardnoga jezika.

Deklinacija imenica u Dalmatinskoj zagori preteno je novotokavska, a to znai da ima i arhainijih deklinacijskih oblika. U D, L i I mn. obino su nastavci izjednaeni, ali esto to nisu nastavci ama ili ima. Nerijetko dolazi npr. pisarin, udin, sestron ili sestran, selin i slino. U Mratovu imamo nastavke ama i ima u enskom rodu (enama, erima), -in ili pak -ima u mukom i srednjem rodu. Takvih ili slinih odstupanja nalazimo i drugdje (zapadna Hercegovina, Lika, Livno, Tomislavgrad, Rama, Makarsko primorje, baki Bunjevci). Na raznim stranama, pa i u zapadnoj Hercegovini i Imotskoj krajini, vrlo su obini primjeri kraih mnoina, npr. brci, listi, vozi, ali paralelno moe doi listovi, brodovi, uljovi. esti su u unutranjosti Dalmacije primjeri tipa s prijateljom, maon, noon, muon itd., dakle, esto izostaje nastavak em/-en. U G mn. obino se javlja a (dana, ena, sedala), ali uz oznaku koliine ipak npr. deve nedilj. G mn. glasi takoer npr. brez ruku, no mogu se javiti i nastavci iju (oiju, kostiju, noktiju) i i (mravi). Dvoslona hipokoristina imena dekliniraju se po tipu Pero Pere, rjei je tip Ivo Iva, kako je npr. u Imotskoj krajini i Bekiji, ali samo u nekoliko primjera, dok je uobiajena deklinacija Bruno Brune i sl. U molikih Hrvata srednji je rod izgubljen pod talijanskim utjecajem, a tu ima i raznih drugih odstupanja od stanja uobiajena u zapadnom dijalektu.

Sustav pridjevskih rijei karakterizira uvanje razlike izmeu odreenog i neodreenog vida. Dobro se uva i odreena (lanjski snig) i neodreena deklinacija (More ga edna privest priko vode). U D i L jd. enskog roda pridjevske deklinacije u Primorskom Dolcu zabiljeen je nastavak on (tip ivi na ainon grbai), tako moe biti i u Otoku i u Sinju, no ei su primjeri tipa ive na visokoj nozi. U Makarskom primorju, na ibenskom podruju, u Opuzenu i u Donjoj Rami javljaju se primjeri tipa po mekom / mekon travi, kako nalazimo i u Dubrovakom primorju, u Drenici u Hercegovini te u splitskih i nekih srednjodalmatinskih i junijih akavaca. U zamjenikim rijeima u Dalmatinskoj zagori dosta je esto Vrak te tenta da jon ita govori. Tu se javlja i to i ta, a dosta je obian navezak zi: onizi, svojizi itd.

U zbirnim brojevima dolaze primjeri tipa petero, dakle s morfom er-.

111


Innitivi su obino krnji, dakle, volit, do itd., uz to npr. pripremi "pripremiti". U glagolima II. vrste obino je ni- a ne nu-: kleknit, metnit itd. Ipak u Rami, zapadnoj Bosni, zapadnoj Hercegovini esto je maknut, crknut itd. Dosta razliiti oblici zastupljeni su u 3. l. mn. prezenta: ive / ivu, gledaju, slau. Uz misle npr. moe biti i mislu; tako je i na ibenskom podruju, u bunjevakim bakim govorima, u Tomislavgradu, Livnu, u Grudama, Makarskom primorju, Suurju, Sumartinu, Klisu itd. Imperfekt se malo javlja, aorist je est (Otok: Pue ki grom iz vedra neba). U aoristu se javlja npr. odomo, odote. Kondicionali su uglavnom redovito tipa ja bi + radni glagolski pridjev. U futuru u Dalmatinskoj zagori nije rijetka konstrukcija budem + innitiv.

Glede sintakse, u govorima Dalmatinske zagore karakteristina je znatna frekvencija genitivnih sintagmi: pitaj zato ljudi i ena (Imotska krajina i Bekija). Tako je i drugdje, osobito u bakih Bunjevaca i oko Dervente.

esto se rabe jedninski oblici sa znaenjem mnoine, npr. ovde ti je sama jama, a tako je i u okolici Dervente.

Dosta dolaze konstrukcije dvaju innitiva (on nee volit ut ovu vist.- Imotska krajina i Bekija), a i konstrukcije za + innitiv (sve je to Bogu za plakat Brnaze), kako je i u okolici Dervente (to je za pripovidat).

Imperativom se esto priaju prole radnje: razgovaraj oni, razgovaraj i ne vide da pokipi mliko (Imotska krajina i Bekija). Tako je i u okolici Dervente, u Rami, u Opuzenu itd.

est je u Dalmatinskoj zagori i model reenice kojoj je semantiko obiljeje "anonimnost subjekta" (ubilo ga u putu Imotska krajina i Bekija), kako dolazi i u okolici Dervente, u zapadnoj Bosni itd.

Ispred nenaglaenoga se povratnih glagola donekle se u perfektu uva nenaglaeno je: Skuvala ti je se manistra (Sinj).

ee se je u takvoj poziciji izostavlja, npr. Razbilo mi se o glavu u Dobrinu u Imotskoj krajini.

Dolazi je kao naglaeni oblik prezenta glagola biti: A je mi skresala sve u brk (Sinj).

Novotokavci ikavci uglavnom svagdje imaju mnogo turcizama (npr. adet, aga, barjak, beg, bekrija, janjiar, kadija, oda, raja, spahija), ponegdje i mnogo romanizama (kantat, libar, manjkat, punat, stimat "procijeniti tetu", kur), germanizama (ceh, cigla, ina, kodit, trik), pa i madarskih rijei (aov, cipela, ipka, opor, gazda, kecelja, koija, lopov, parlog "zaputena njiva", teret, vaar). U literaturi (Drpi, 2007: 98) se navodi kako J. Lisac (2003: 59) kae da u molikohrvatskim govorima turcizama vjerojatno nema zbog jakog romanskog utjecaja, ali to, razumije se, nisam rekao ni u Hrvatskoj dijalektologiji 1. niti igdje drugdje. Posebnu akavsko-zapadnotokavsku boju imaju rijei kao klobuk "eir", tust "debeo", muka "brano", postol "cipela". Kao rije ouvanu u akavtini i na raznim stranama u tokavtini spominjem leksem pot "znoj". Znaenjem kao u akavtini izdvajaju se primjeri cine "jeftino", jid "ljutnja". U mnogim krajevima

112


govori se maa "maeha" ili kako drugaije, mava, mauva, maija. esto je komotre "lanci nad ognjitem o kojima visi lonac" ili komatre.

Kao primjer govora Imotske krajine u prevodilakoj knjievnosti navodim jedan sonet talijanskog pjesnika Giuseppea Gioachina Bellija (Rim, 1791 Rim, 1863) u prepjevu Mate Marasa:

Ruke k sebi, govno prigriza

Ajme, budalaa! Svaki put me ine.Guzica mi nije slama da se drpa,nego mlado meso; neman ni kombine,sve to nosin to je malo litnji' krpa.

Labrcaj ta oe, da san vaka-naka,ali ruke k sebi. Stoj, da nisi ria!Po napasnin rukan pozna' e divljaka,a tvoji su nokti gori nego klia.

Vice, stani, kad ti kaen, stani, Vice!Nazad! Ako si mekotu begenisa,ajde pripipavat guzove u Ice.

Puaj, zvirota! Iskopa' u ti oko!Urazumi se, dok nisi ovarisa.Boe me slobodi! Vrat slomijo, stoko!

Naravno, iz prepjeva vidimo mnoge znaajke govora Imotske krajine (ikavizam, akavizam itd.), no potrebno je dodati rjenik: init "utipnuti"; drpati "hvatati i upati; navlaiti koga"; labrcat "blebetati"; riat "usuditi se"; mekota "mlitavo meso"; begenisat "odabrati"; zvirota "zvjerast ovjek"; ovarisat "nastradati".

Razumije se, bilo bi mogue navesti i mnogo drugih knjievnih tekstova napisanih na temelju govora novotokavskog ikavskog dijalekta. Oito je npr. da bi i pjesme Vinka Nikolia iz zbirke Moj grad, a i neke druge njegove pjesme napisane ibenskim govorom, ulazile u taj kontekst.

Sve u svemu, govori Dalmatinske zagore tipini su hrvatski idiomi tokavskoga narjeja, ali sa znaajkama u kojih uz tokavizme nalazimo i niz akavizama. Ti govori su, dakle, bliski akavtini, a to je i naravno kad se zna da su dugo proveli u uem govornom dodiru. Naravno, i drugi govori zapadnoga dijalekta tipini su hrvatski tokavski idiomi, dobro povezani s govorima toga dijalekta u Dalmatinskoj zagori.

113


Literatura

Literaturu o govorima Dalmatinske zagore ovdje navodim podrobno, a literaturu o ostalim govorima novotokavskog ikavskog dijalekta u najuem izboru.

Josip B a o t i , "Ikavskoakavski govor u okolini Dervente", Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, 4, 1983, 7-208.

Pako B i k i , "Mali prominski rjenik", Prominski glasnik, 2, 1994, 41-54.

ivko B j e l a n o v i , "Novotokavski govori sjeverne Dalmacije i akavski supstrat", Radovi Pedagoke akademije Split, 2, 1977, 47-56.

Tomislava B o n j a k, "Frazemi u lovrekome govoru kojima se opisuje izgled", Lovreki libar, 6, 2004, 123-132.

Tomislava B o n j a k B o t i c a Mira M e n a c M i h a l i , "Vokalizam i akcentuacija govora Lovrea", Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 32, 2006, 25-41.

Walter B r e u Giovanni P i c c o l i con la collaborazione di Snjeana M a r e c, Dizionario croato molisano di Acquaviva Collecroce, Campobasso, 2000.

Dalibor B r o z o v i Ivka B r k i , "Otok", Fonoloki opisi srpskohrvatskih / hrvatskosrpskih, slovenakih i makedonskih govora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom, Sarajevo, 1981, 399-404.

Ankica i l a , Fonologija ikavskih tokavskih govora izmeu rijeke Krke i Neretve (rukopis), Zagreb, 2002.

Marko u l j a t, Rinik like ikavice, Gospi, 2004.

Irena D r p i , "Prilog istraivanju molikohrvatskoga govora Mundimitra", U slubi jezika. Zbornik u ast Ivi Lukei, Rijeka, 2007, 93-101.

Boidar F i n k a, "tokavski ikavski govori u Gorskom kotaru", Zbornik za lologiju i lingvistiku, XX-2, 1977, 167-197.

Rajko G l i b o, "Govor i batina Polaana", Zadarska smotra, XLIII, 1994, 3-4, 249-286.

Ivica G u s i Filip G u s i , Rjenik govora Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, Zagreb, 2004.

Senahid H a l i l o v i , "Bosanskohercegovaki govori", Jezik u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005, 15-51.

Ivana K u r t o v i , "O zakozjakoj grupi govora", Zbornik o Zagori, 4, 2001, 173-177.

Ivana K u r t o v i , "O govorima ibenskoga zalea upe Konjevrate i Mirlovi Zagora", Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije, Zagreb, 2005, 533-540.

Josip L i s a c, Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori tokavskog narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja, Zagreb, 2003.

114


Iva L u k e i , "akavsko u tokavskom govoru Imotske krajine", akavska ri, XXXI, 2003, 1-2, 5-25.

Mile M a m i , "Govor Liana Ostrovakih", Zadarska smotra, XLV, 1996, 4-6, 41-47.

Vojislav M a t a g a, Romanizmi u neretvanskome govoru, Zagreb, 2003.

Mate M a t a s Duje i l o v i , "Mali rjenik i opis obiaja zagorskih sela", Zbornik o Zagori, 1, 1995, 133-155.

Mira M e n a c M i h a l i , Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, Zagreb, 2005.

Milo O k u k a, Govor Rame, Sarajevo, 1983.

Asim P e c o, "Ikavskoakavski govori zapadne Bosne (I dio: Uvod i fonetika)", Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, I, 1975, 1-264.

Asim P e c o, "Ikavskoakavski govor zapadne Bosne (II dio: akcenat, oblici, tekstovi)", Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, III, 1982, 7-258.

Marko P e i Grgo B a l i j a, Renik bakih Bunjevaca, Novi SadSubotica, 1990.

Agostina P i c c o l i Antonio S a m m a r t i n o, Rjenik molikohrvatskoga govora u Mundimitru, MontemitroZagreb, 2000.

Ivan P o p o v i , Govor Gospoinaca u svetlosti bakih govora kao celine, Beograd, 1968.

Nikola R a m i , "Livanjsko-duvanjski govorni tip", Srpski dijalektoloki zbornik, XLVI, 1999, 263-426.

Milan R e e t a r, Die serbokroatischen Kolonien Sditaliens, Wien, 1911.

Ante S e k u l i , Rjenik govora bakih Hrvata, Zagreb, 2005.

I. B. a m i j a, P. U j e v i , Rjenik imotskoga govora, Zagreb, 2001.

Ivan Branko a m i j a, Rjenik imotsko-bekijskoga govora, Zagreb, 2004.

Mate i m u n d i , Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo, 1971.

Vernaculars of Dalmatian Zagora as Part of New tokavian and Ikavian Dialects

Summary

A brief account is given of Ikavian and New tokavian vernaculars of Dalmatian Zagora, their phonological, morphological, syntactic and lexical features. They are compared to other vernaculars of New tokavian and Ikavian dialects. The conclusion is that the idioms of Dalmatian Zagora are typical Croatian vernaculars, which along with tokavisms also have some akavisms.

Key words: accentuation, akavism, ikavism, tokavism

Lisac Govori Dalm. Zagore

Documents

Transcript of Lisac Govori Dalm. Zagore