P o š ta r in a p laćena u go tovom

LIJEČNIČKI VJESNIKS A D R ŽAJ:

Opći pregled: s t r -Doe. dr, A s c h n e r B .: K onstituciona te ra p ija kao podloga sva­

koj liječničkoj p r a k s i 195

Orlginalija:Prof. dr. I. H. Bo t t e r i : D ls to m a to z a 196D r . F r a n l ć Iv an : Nova m etoda liječen ja m alarije . 201

Za praksu :Dr. S a r v a n M llivoj: Klinički oblici m alarije kod djece . 203D r.,S k r i v a n e l i N iko : P rim jena i važnost tbc reakc ije u d je­

čjoj d o b i 205Dr. B u d a k Mile: Opet o d lg ita lisu - 207

Terapija: Str.Doc. dr. D r a g i š i ć B ranko: M oderna te ra p ija r a b i t i s a 209

Socijalna medicina:Dr. M a l o j č i ć M iro: S tan je tbc u jedno j našo j tvornici duhana 211

Novi specija liteti:Dr. H o c h s t a d t e r B e la : S ecad rast — novi u terotonikum 213

Tehničke novosti:Abs. m ed. S t r o b a l K arlo : M ogućnost upo trebe Industrijske

gume u m edicinskoj t e h n i c i 213

Referati. — Skupštine: Rad skupština 1 sekcija Zbora liječn ika. — Staleške vijesti: A nketa o radničkom osiguran ju itd . — Razne vijesti.

NEOTROPINperoralni dezinficijens odvodnih mokraćnih

putova i žučnih vodova kod

CISTITISA, PIJELITISA PIJELONEFRITISA

SCHERING -KAHLBAUM A.G. BERLIN

V L A S N IK 1 IZ D A V A Č : ZBOR LIJEČNIKA HRVATSKE, SLAVONIJE I MEĐUMURJA. OFICIJELNI ORGAN JUGOSLAVENSKOG O T O -N E U R O « OFTALMOLOŠKOG DRUŠTVA, DRUŠTVA JUGOSLAVENSKIH PSIHIJATARA I NEUROLOGA, SLOBODNE ORGANIZACIJE LIJEČNIKA U DAL­MACIJI, JUGOSLAVENSKOG DRUŠTVA ZA OPERATIVNU M EDICINU, SEKCIJA ZAGREB I DUBROVAČKOG LIJEČNIČKOG UDRUŽENJA

Uz saradnju pretstavnlka pojedinih medicinskih struka ureduje R E D A K C IO N I O D B O R : Prof. Dr. Ivan Hugo B o t te r i , Dr. Mile B u d ak , ProI.Dr. Eduard M i l o s l a v i ć Doc. Dr. Stjepan V id a k o v lć , Dr. Ante V u le t ić . — Odgovorni urednik: Dr. Ante V u le t ić . — Adresa uredništva: Z a g r e b , Jelačlćev trg 1 0a /lV

Članarina za g. 1935.: Din 180'—, za bolničke i zavodske liječnike bez prakse Din 100'—. Pretplata za nečlanove Din 200'—, polugodišnje Din 100'—. Pojedini broj Din 25'—

GOD. 57 Z A G R E B , maj 1935 BROJ 5

Lite ra turu i pokusnu bocu ša lje :

EUMENOLE m e n a g o g u m Neškodljiv — dobro se podnaša.Već preko 30 godina odlično djeluje kod:

a m e n o r e j a i d izm e n o re ja .P a k ovanj a :L i q u i d um

T a b l e t eboce po 25 i 50 g

ku tije po 25, 50 i 100 komada.

E. MERCK - DARMSTADTZastupstvo za Jugoslaviju:

Mr. Dr. L E O N E U M A N NZ a g r e b , Mošinskoga 14.

Ev MERCK

L A B O R A T O R IU M P . F A H E L , 2 0 - 2 2 , RUE des 0R TE A U X , PARIS.

LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARATN a jbo lje sredstvo p ro tiv kašlja, brophitida, plućne tuberkuloze i kataralnih bolesti disala.Sadržaje prav i kreozot bukovog drveta u novoj kom b in ac iji, koju lako podnosi

n a jo s je tljiv iji bolesnik.Uputa: Z a o d r a s l e : 2—3 žlice dnevno (ju trom i večerom). Z a d j e c u : Prema

dobi 2—3 žlice dnevno. C isto i l i u top lom čaju.

Uz do sa d a n je velike boce na laze se sada u p ro m e tu 1 male C/2) boce. Dobiva se u svim ljekarnama.

LIJEČNIČKI VJESNIKGOD. 57 ZAGREB, maj 1935 BROJ 5

O P Ć I P R E G L E D

Konstituciona terapija kao podloga svakoj liječničkoj praksi.Privatni docent dr. Bernhard A s c h n e r , W ien*

Poslije jednog vremena e k s t r e m n o g s p e c i - j a l i z i r a n j a sa svojim sjajnim dijagnostičkim i teh­ničkim uspjesima, osjeća se potreba, da se jače učvrste v e z e i z m e đ u p o j e d i n i h o r g a n a , b o l e s t i i s p e c i j a l n i h s t r u k a . Takova nastojanja nalazimo pod raznim imenima, kao sinteza, reforma medicine, nauka o jedinstvenosti, hipokratizam, biološka medicina, nauka o konstituciji i konstituciona terapija.

Ja mislim, da je ova posljednja identična sa mnogo traženim, ali još malo razumljivim, hipokratizmom, i da daje najširu podlogu za sva slična nastojanja, odnosno za svu liječničku praksu uopće.

Od endokrinologije dolazi se do nauke o konsti­tuciji i do nauke o habitusu. Iz toga izlazi terapeutska konzekvenca, konstituciona terapija. To je individuali­zirajući produbljeni oblik opće terapije, čije je djelo­vanje tako veliko, da se njome često već teško izlječive, štaviše samom lokalnom terapijom neizlječive bolesti, opet dadu izliječiti.

Razni se konstitucioni oblici mogu razdijeliti po habitusu u uske, srednje i široko građene ljude (pik- ničare). Po tonusu u normo-, hipo- i hipertonične indi­viduume. Dalje po boji kože i očiju u svijetle, srednje i tamno pigmentirane. Nadalje svako doba ima naročite dispozicije za bolesti. Pripadnost ženskom rodu donosi sobom povišenu dispoziciju za infantiiizam, asteniju, pojačanu reprodukciju tjelesnih sokova i tkiva, a to se očituje u pojačanoj naklonosti debljini, punokrvnosti, smetnjama u mijeni tvari i neoplazmama, osobito u vezi sa smetnjama menstruacije, sa graviditetom i kli­makterijem. Kriterij konstitucije je razdioba prema si­stemu organa, koji prevladavaju u fiziološkom ili pato­loškom smjeru, na pr. u Iimfatične, artritične, neuro- patske, bilijarne itd. tipove. To ima tu prednost, da su zaboravljena terapeutska sredstva — kao antilimfatička, antiartritička, antiflogistička, antidiskratička metodika — opet dobila svoje opravdanje.

Time je golemo oružje klasične humoralne patolo­gije, koje je gotovo stotinu godina bilo zaboravljeno, tako reći opet nanovo otkrito i dobiva u vezi sa mo­dernom dijagnostikom i tehnikom svoje opravdanje. Tako dobivamo tako reći jedan p o s v e n o v i s i s t e m u m e d i c i n i , kojega sam ja obrazložio u mojoj k n j i z i „ 0 k o n s t i t u c i o n o j t e r a p i j i " , Hippokrates-Ver- lag, Stuttgart 6. Auflage 1934.

Pojedini primjeri treba da prikažu velike učinke ove metodike. Ako je neki bolesnik debeo, to često dostaje, da se provede kura mršavljenja po jednom stalnom principu, pa d a n e s t a n u r a z n a l o k a l n a o b o l j e n j a , na pr. jake migrene, kožne bolesti (urti- karija, ekcemi), psihičke depresije, amenoreja, sterilitet, oboljenja srca i krvnih sudova itd. A i tamo, gdje se vjeruje, da se može izaći samo sa najmodernijom mod­

* Predavanje u Zboru liječn ika 25 januara 1935.

nom terapijom, kao alergija, vitamini, organoterapija. K u r a z a m r š a v l j e n j e , koju sam ja uveo, sastoji se iz dijete bez brašna, masti i šećera, dalje ujutro 10 g Glauber-ove soli, u podne 0'6 g tableta štitne žlijezde i na večer dekokt od sene. Pacijenti gube tako na te­žini oko 6 kg mjesečno.

Praktički je isto tako teško ispravno p o s t u p a t i k o d a s t e n i č n e k o n s t i t u c i j e , osobito kod b e- n i g n i h o b o l j e n j a ž e l u c a , koja se najbolje shva­ćaju kao slabost želuca ili astenija želuca. Dok terapija sa kiselinama i alkalijama, koja se temelji na kemiskom nalazu u želucu, ne daje zadovoljavajuće rezultate, do­lazimo često cilju ordiniranjem amara tonica stomachica (na pr. co'ndurango) i tonizirajućom dijetom u opreč­nosti sa uobičajenom kašastom lakom hranom.

Kakogod izgleda trivijalno ta stvar, ipak ju je teško primijeniti na pojedinog individuuma. Navedenom toni­zirajućom terapijom uspijeva često u 1— 2 n e d j e l j e i z l i j e č i t i o b o l j e n j a ž e l u c a , koja su p o s t o ­j a l a g o d i n a m a . Naprotiv, ako postupamo po do­sada uobičajenoj metodi, nastaju č i r e v i n a ž e l u c u i d v a n a e s t e r c u , koji se sa sigurnošću dadu zapri­ječiti ispravnom terapijom. Kod operacija radi ulkusa ventrikuli i duodeni, koje su postale potrebne, izreže se danas % želuca, „čitava tvornica kiseline", kako je to rekao jedan poznati njemački kirurg, jer terapija alkalijama nije kadra da zapriječi pojačanu produkciju kiseline i recidive.

P o r e m e ć e n a f u n k c i j a ž e l u c a d j e l u j e jako n a g o t o v o s v e o r g a n e u t i j e l u . Glavo­bolje, migrene, žučna oboljenja, depresivna stanja, (hi- pohondrija) prave psihoze, hemoroidi i metroragije mogu biti time izazvani kod već postojeće dispozicije i ne­staju tek poslije otstranjenja želučanih tegoba.

Sa uobičajenim kliničkim metodama to danas nije moguće, radi čega gube sve kliničke specijalne stru­ke. S druge strane uspijeva ispravnom terapijom že­luca spriječiti razarajuće operacije na ženskom ge­nitalu, psihoze koje izgledaju neizlječive, kao shizofre­nija itd. Isporedi moje knjige „ K l i n i k a i t e r a p i j a s m e t n j a k o d m e n s t r u a c i j e " Hippokrates-Verlag Stuttgart 1932. i „ U s p j e s i k o n s t i t u c i o n e t e ­r a p i j e k o d ž e n s k i h d u š e v n i h b o l e s n i c a " Hippokratesverlag, Stuttgart 1933. Vrlo je važan za razvitak i praksu ginekologije, dapače cjelokupne patologije žene, već dugo zanemareni princip, da se m e n s t r u a c i o n o k r v a r e n j e smatra jednim važ­nim e k s k r e t o r n i m p r o c e s o m m i j e n e t v a r i o d v r l o v e l i k e v a ž n o s t i . Sama nutarnja sekre­cija ovarija nije dovoljna za održanje zdravlja žene. Zato ne smijemo rijetke i slabe menstruacije, kao do sada zanemarivati, kao neko nevažno stanje, nego po planu i energično liječiti i to ne samo ovarijalnim pre­paratima, nego također vanjskim i nutarnjim e m e n a - g o g i m a , kao na pr. aloe, pijavice na labia itd. i sred­

196

stvima, koja pospješuju mijenu tvari i p a r a l i z i r a j u o t r o v e (venepunkcija, znojenje, sredstva za čišćenje, resolventia). Time se borimo protiv kronične menstruaci- one toksikoze, koja je opet kadra da izazove h i p er e m i j e , b o l i , u p a l e u s v i m or g a n i m a , dalje smetnje u mijeni tvari, depresije i p s i h o z e .

Kod m e t r o p a t h i a h a e m o r r h a g i c a i m i- o m a mogao sam dokazati, da sam u pretežnom broju svih slučajeva imao uspjeha konzervirajućom operaci­jom, tako da su žene sačuvale svoju menstruaciju do svoje najviše klimakteričke dobe i da su se neispore- divo bolje osjećale, nego u umjetnom klimakteriju. Konačno, mogao sam na temelju brojnih dijapozitiva dokazati, da je konstituciona terapija u stanju izrazito popraviti i štaviše trajno izliječiti teško izlječive bolesti, kao što je s h i z o f r e n i j a .

Ali to je s a m o p r i m j e r za d i s k r e p a n c u i z m e đ u t e o r i j e i p r a k s e u s v i m k l i n i č k i m s p e c i j a l n i m s t r u k a m a . Stanje, koje ja već kroz 15 god. označujem kao „krizu u medicini'1.

Sve kliničko se počelo gibati, teorija se poljuljala, a indikacije se pobrkale. Principi terapije se mijenjaju od godine u godinu prema zahtjevu mode. Praktičari su bespomoćni. Operativni radikalizam i terapeutski nihilizam jesu ekstremi između kojih se vrtimo.

Ako B r u g s c h , S i h l e , F. K r a u s i drugi go­vore o s i n t e z i u m e d i c i n i , tada n e m a j u n i ­k a k o v e v r i j e d n o s t i njihove č i s t o t e o r e t s k e f r a z e o problemu tijela i duše i loše razumljenoj, pretežno prirodno naučnoj orijentaciji. Jedina i s p r a v ­n a s i n t e z a može biti v e z a i z m e đ u induktivne i deduktivne metode, s o l i d a r n e i h u m o r a l n e p a t o l o g i j e , između lokalnog i općeg liječenja i h i s t o r i č k e i m o d e r n e m e d i c i n e .

Ja sam pokušao, da sredim to nastojanje u jedan praktički upotrebljiv sistem, kojega sam objasnio u mojoj knjizi ,,o konstitucionoj terapiji". Ali to se ne udaljuje od vitalističkog načina mišljenja, jer odgovara toku razvoja u svim ostalim područjima ljudskog mi­šljenja.

O R I G I N A L I J A

Distomatoza(m etiljavost).

Dr. Ivan B o t t e r i , šef odjela zakladne bolnice.

Naša je zemlja u medicinskom pogledu vrlo inte­resantna, jer pruža šarenu sliku mnogobrojnih oboljenja, kao rijetko koja druga država u Evropi. Valjda zbog svog geografskog položaja na prelazu od zapada na istok i od sjevera na jug, često nailazimo na egzotične slike bolesti, naročito na orijentalne i suptropske forme oboljenja.

Osim toga imademo i svoje specijalitete u ende­mičnoj formi.

Među takve interesantne bolesti spadaju ehinoko- koza, -kala-azar, rinosklerom, amebijaza, endemični lues, guba, bilharzijoza, venerički granulom, a naposljetku, izgleda, i distomatoza.

Kako sam imao priliku u zadnje doba da proma­tram cijeli tok bolesti triju bolesnika od distomatoze, od kojih je jedan autopsijom kontroliran, a drugi se potpuno oporavio nakon primjene posebne kemoterapije, to smatram za podesno i aktualno, da ovdje iznesem svoja opažanja i iskustva o tom predmetu.

Taj će prikaz biti tim interesantniji, što mi je uspjelo pronaći vrlo jednostavan način dijagnostike tog obo­ljenja, koji će nam omogućiti i dijagnozu latentnih i larviranih slučajeva. Uvjeren sam, da u našem Zagorju ima oveći broj nedijagnosticiranih slučajeva, a možda još i veći broj posljedica distomatoze u obliku hepa- talnih, a naročito žučnih oboljenja, za koje nam je pa- togeneza dosada bila nejasna.

1. O b lic i i ra z v ita k tre m a to d a .

Metiljavost je među našim domaćim životinjama vrlo raširena bolest. Ona napada naročito goveda i ovce, ali se nalazi i kod koza, konja i svinja. Izgleda, da je u našem Zagorju zaraženo preko polovice blaga.

U rijetkim slučajevima može i sam čovjek da oboli. Do 1914 bilo je opisano u svjetskoj literaturi po pri­lici pedesetak slučajeva distomatoze kod čovjeka. Za svjetskog rata pronađen je oveći broj tog oboljenja kod

vojnika u raznim predjelima Evrope, a relativno češće u Aziji (Kina,Japan) i u Americi (Venezuela, Argentina).

Uzročnik je metiljavosti malena plosnata glista iz razreda trematoda, imenom d i s t o m a h e p a t i c u m . Grčki naziv distoma potječe od dvije rupice (prijanjalke) na prednjem dijelu tijela tog parazita, kojima se drži stijenke, žučnih vodova zaražene životinje. Ta je glista plosnata u obliku listića, tamno-sive ili sivo-zelene boje sa tamnijim rubovima. Odrasla glista duga je 2— 3 cm, a široka po prilici 1 cm.

Jajašca su relativno velika (180 X 80 mikrona) ovalnog oblika, žuto-smeđe boje, imaju vrlo tanku ljusku i na jednom polu malen poklopac, koji je često samo pri­tvoren. Žumanjačna masa oplođenog jajeta razdijeljena je u početku segmentacije na 4 — 8 stanica, a kasnije na bezbroj poligonalnih stanica, koje daju tom jajetu karakterističan oblik.

Iz žučnih vodova prelaze ta jajašca u crijevo ži­votinje, te s izmetinama napolje. Ona su prema studeni i suši prilično otporna, a mogu da izdrže i preko zime, a da ne izgube sposobnost razvitka. Ako su prilike povoljne razvija se iz jajašca za 3 — 6 sedmica embrion, t. zv. miracidij. Ako se to jajašce nalazi u vodi ili na kojem vlažnom mjestu, embrion podigne poklopac, izlazi iz ljuske, te stane plivati pomoću svojih trepetljika. On traži svog domodara, u kojem će se moći dalje razvijati, i na taj će način održati svoj prirodom određeni ciklus. Taj je domodar malen bijeli pužić (Limnaea minuta), koji živi u močvarama i barama slatke vode na travi, kojom su one obraštene. Vrlo je malen (V2 — 1 cm duljine), a ima 4 1 1 a desno okrenuta zavoja. U orga­nima tog pužića začahuri se embrion u t. zv. sporoci- sti, a nakon 6 tjedana izlazi iz nje u obliku repastih klica (cerkarije), koje plivaju neko vrijeme po vodi, dok se definitivno ne encistiraju na stabljiku vodene trave, na ljuskama puževa i na dnu močvara i bara. Te su ciste jedva vidljive prostim okom u obliku bjelkastih zrnaca. One prenose infekciju na domaće životinje. Ako

197

naime životinje kod paše piju tu vodu iz bara ili pasu travu zajedno s puževima i cistama, razvija se dalje u njihovim probavnim organima drugi ciklus tog parazita, koji je poznat pod imenom metiljavosti. Progutana cista izgubi svoju ovojnicu u želučanom soku, oslobođena se ličinka zabode kroz crijevnu stijenku u ogranke portalne vene i dospije u jetrnje kapilare, iz kojih krči sebi put u žučne vodove. Tamo se hvata prijanjalkama sluznice tih vodova, siše krv s kojom se hrani, razvija se dalje do odrasle gliste. Ona dosegne zrelost za cirka 3 mjeseca i počne stvarati jajašca, koja izađu napolje i obnavljaju već opisani dvostruki ciklus života tog parazita.

Izgleda, da i druge vrsti distoma trebaju za svoj razvitak barem jednog privremenog domodara. Tako distoma pulmonale koji napada pluća Kineza i Kore- janaca (do 7'4% žitelja) ima za svog međuvremenog domodara neke rakove i školjke, koje se tamo sirove uživaju. Štaviše neka vrst japanskog distoma ima dva domodara, najprije nekog mekušca, a zatim neku crvenu ribu, koja se jede sirova. Ta vrsta distomatoze je u Kini i Japanu vrlo raširena bolest, a zahvaća ne samo jetra nego često i pankreas oboljelih individua. Čak i distoma hematobium, uzročnik hematurija i crijevnih krvarenja kod Egipćana, izgleda da ima za svog do­modara nekog mekušca, a da nije direktno embrion nego ličinka onaj oblik parazita, koji iz vode prodire kroz čovječju kožu za vrijeme kupanja, razvija se pak u portalnoj veni i u venama male zdjelice. Bolest je poznata pod imenom Bilharziose, a nalazi se osim u Egiptu i uz obale Sredozemnog mora, a po koji slučaj i kod nas.

I I . P a to lo š k o -a n a to m s k e p ro m je n e ko d m e til ja v o s t i.

Pojedine gliste d. hepaticum mogu da žive u žuč­nim vodovima, a da ne prave nikakve lokalne promjene.

Ali ako je zaraza masivna, može odmah u početku, čim paraziti uđu u jetrnji parenhim, doći do akutne upale jetara pod slikom „Hepatitis distomatosa acuta“ sa hemoragičnim nekrotičnim žarištima uslijed bušenja malenih ličinaka (od 1— 3 mm duljine), koje sebi krče put kroz jetrnji parenhim do najbližih žučnih vodova. Neke ličinke na tom putu probuše i jetrnju kapsulu, pa prouzroče hemoragičnu perihepatitidu, a ev. i peri- tonititidu, rjeđe desnostranu pleuritidu.

Neke ličinke mogu prodrijeti u portalnu venu, koja tada parcijalno trombozira, te nastupa ascites i tumor lienis.

U kasnijim periodama nalazimo distome samo u žučnim vodovima, koji su prošireni i ispunjeni mno­gobrojnim smeđim jajašcima u mutnoj i krvavoj žuči. Zbog stalnog podražaja parazita dolazi katkada do proliferacije epitelnih stanica žučnih vodova i do stva­ranja velikih adenoma, koji mogu maligno da degene­riraju. Doskora proliferira fibrozno tkivo oko proširenih žučnih vodova u obliku fibrozne periholangitide, koja može da pređe i u bilijarnu cirozu (Hepatitis distoma­tosa indurativa). U skleroziranoj zoni nalaze se vazda mnogobrojne eozinofilne stanice.

Zbog mehaničnog začepljenja žučnih vodova vi­đamo ponekad ikterus, a ako su pankreatični vodovi zatrpani, može doći do pankreatitida.

Anemija, koja obično prati distomatozu, samo je djelomice posljedica gubitka krvi, kojom se paraziti hrane, dok je većim dijelom toksične geneze zbog re­sorpcije raspadajnih produkata parazita naročito u formi slobodnih masnih kiselina. Ti produkti imaju često i hemolitičko djelovanje. Na taj se način dadu i tumačiti slučajevi hemoragičke dijateze i perniciozne anemije, (A. pernicioza distomiatica Gluzinski) kako smo inače navikli da vidimo kod infestacije sa bothriocephalus

latus. U teškim slučajevima dolazi do t. zv. „vodene kaheksije" sa edemima vjeđa i vrata, hidropsom, ana- sarkom i ascitesom. Zbog sekundarne infekcije zastojne žuči dolazi često do gnojnih holangitida, ulceroznih holecistitida i mnogobrojnih malenih apscesa u jetrima.

Naposljetku trebamo spomenuti, da mogu distomi prelaziti u veliki optok krvi kao tzv. „zalutali" paraziti, te se mogu naći u plućima, perifernim apscesima, raz­nim tumorima, a čak su se jednom našli i u očnoj leći.

I I I . K lin ik a D is to m atoze .

Čovjek se većinom zarazi užitkom sirovog povrća, na kojem se nalaze encistirane ličinke. Može se zara­ziti i ako pije onečišćenu vodu iz bara, mlaka i lokava. Možda igraju kod našeg seljaka stanovitu ulogu neke divlje trave, koje se sirove jedu, na pr. matavilac i kiseljak. Kako vlaga i toplina pogoduju razvitku para- zitnih jajašaca, a voda omogućuje da ličinke isplivaju, to je mogućnost zaraze za marvu i za čovjeka najveća nakon obilnih ljetnih kiša, naročito pak na vlažnim ili poplavljenim pašnjacima.

Oboljenje počinje većinom u subakutnoj formi po­četkom jeseni sa bolovima u predjelu jetara i smetnja­ma u probavi. Jetra su povećana i bolno osjetljiva. Može postojati subikterus. Nakon nekoliko tjedana do­lazi do povišenja temperature i do anemije raznog ste- pena. U trećem stadiju, obično pod konac godine, nastupaju razne komplikacije u obliku peritonitida, pleu- ritida, bronhitida, krvarenja iz crijeva, iz nosa, ascitesa, edema i „vodene kaheksije". Ako bolesnici prebole tu fazu oboljenja, mogu u proljeće spontano ozdraviti, valjda jer se tada po mišljenju nekih autora paraziti iseljuju.

1. P o v e ć a n j e j e t a r a je kardinalni simptom distomatoze. Rub jetara seže do razine pupka, oštar je i tvrd, Površina nije glatka, nego pokazuje veće ili manje kvrgice, a konzistencija je svakako povećana. Na pritisak su jetra vrlo osjetljiva, a još više na udar (perihepatitis). Može se čuti i perihepatitično trenje. Prema gore jetra obično nisu povećana, ali je desna dijafragma često nepomična zbog fibrinozne upale nje­nog donjeg lista ili zbog „defense musculaire". Žučni se mjehur obično ne pipa, ali njegov predio može biti jako osjetljiv (cholecystitis).

2. S l e z e n a je obično otekla. Tomu ima više uzroka. Ako dođe do gnojne holangitide ili do mul- tiplih jetrnjih apscesa, imamo septički tumor lienis. Ako trombozira lienalna ili portalna vena, možemo imati zastojnu slezenu.

Tumor slezene možemo naći i kod početne bilijarne ciroze.

Naposljetku, ako dođe do sekundarne anemije sa toksičnom hemolizom, viđamo pripadajući otok slezene.

3. I c t e r u s . Obično nema u početku pravog ikte- rusa, već postoji samo subikterična boja sklera. Pravi mehanički ikterus može nastati zbog začepljenja ovećih žučnih vodova parazitima, nagomilanim jajašcima, intra- muralnim adenomima. Mnogo češće nalazimo hemoli- tički ikterus zbog parazitovih toksina sa poliholijom stolice i jako povećanim urobilinogenom u mokraći. Metabolizam, naime, samih parazita osniva se po L e e b u na fermentativnim procesima, u toku kojih nastaju otrovni raspadni produkti, a naročito slobodne masne kiseline.

4. K r v n a s l i k a . Glavna karakteristika krvne slike jest velika relativna i apsolutna eozinofilija. Ukupni broj leukocita je uvijek znatno povećan do 20— 30.000 sa manjim ili većim pomaknućem u lijevo. Postotak eozinofila iznosi 20 — 50% . a prema tomu je i njihov apsolutni broj vrlo velik, te doseže vazda nekoliko hiljada.

198

Postoji dakle prava eozinofilna leukocitoza.Usto postoji veća ili manja sekundarna anemija

kao posljedica raznih faktora: gubitka krvi, usisane od parazita, krvarenja u jetra i u peritonealnu šupljinu, hemolize, hemoragičke dijateze i septičkih stanja.

Brzina sedimentacije eritrocita vazda je znatno ubrzana. Diazoreakcija u mokraći je često pozitivna.

5. T e m p e r a t u r a je u početku visoka continua ili remitirajuća, a može trajati i mjesecima. Ako dođe do gnojne holangitide ili do stvaranja apscesa, tempe­ratura je septička (Febris intermittens).

6. D r u g i s i m p t o m i . Često dolazi do eksudata u trbušnu šupljinu, koji mogu u početku imati hemo- ragički karakter. Kasnije su većinom na granici između eksudata i transudata. U pleuralnoj šupljini, naročito s desne strane, nalazimo serofibrinozne eksudate, kao izraz širenja upale preko limfnih sudova dijafragme.

Zbog hidremije dolazi kod čovjeka, jednako kao i kod životinja, do t. zv. „vodene kaheksije“. Nastupaju edemi na kapcima i na vratu (vodena struma), hydro­thorax, ascites, anasarka.

IV . D ija g n o za .

Dijagnoza metiljavosti kod čovjeka nije teška, ako se samo na nju misli. U sredini kliničke slike stoji povećanje i jaka bolna osjetljivost jetara, visoka tem­peratura sa leukocitozom i napadno velikom eozino- filijom.

K tomu dolazi anemija, subicterus, otok slezene, poliholija, urobilinogenurija, diazoreakcija.

Treba dakako da isključimo druge izvore eozino- filije, premda u tako visokom relativnom i procentual­nom broju nalazimo eozinofile kod vrlo malenog broja parazitnih oboljenja, koja se lako dadu diferencirati kao trihinoza, bilharzioza, ankilostomijaza, filarijoza. Teškoću u dijagnozi može da nam pravi limfogranulo- matoza. Međutim je kod nje nalaz na jetrima ipak drugačiji, a jetra nisu nikada u tolikoj mjeri bolno osjetljiva.

Jetrnji apscesi amebijaze nemaju tako visoku eozi- nofiliju.

Potvrdu naše dijagnoze pružit će nam pretraga stolice na jajašca. Ali ta pretraga nije jednostavna.

Prije svega trebamo imati na umu, da nećemo kroz prva tri mjeseca nakon invazije naći parazitnih jajašaca u stolici, jer gliste još nisu dorasle, a mogu već pos­tojati teški klinički simptomi.

Druga poteškoća leži u tomu, što se jajašca teško otkrivaju u stolici, ako ih nismo nagomilali posebnim metodama.

Fizička metoda nagomilavanja po F u l l e b o r n u , po kojoj jajašca raznih parazita za pola sata isplivaju i sakupljaju se na površini, ako smo razmutili 1 dio dejekata sa 20 djelova zasićene otopine kuhinjske soli, podesna je za jajašca ankilostoma, askarida, trihocefala i oksijura, ali je zatajila kod metiljavosti, valjda zbog razlike u specifičnoj težini jajašaca.

Kemička metoda po T e l e m a n n u , po kojoj se stolica centrifugira iza mućkanja sa solnom kiselinom i eterom aa, podesna je za trematode, ali su jajašca često puta veoma deformirana i katkada se teško pre­poznaju (Trausmiller). Najbolja je ipak jednostavna P a t a k i - j e v a metoda direktne pretrage stolice, pošto se temeljito rastare i razmuti u običnoj vodi. Treba samo smjesta nakon miješanja postaviti odmah preparat, jer se jajašca inače radi svoje veće specifične težine vrlo brzo stalože na dnu. Tom se metodom najviše služe veterinari kod metiljavosti blaga.

Ali ni jedna ni druga, a čak ni treća metoda nije idealna, jer se često dešava, da treba kroz više dana

opetovano pretražiti stolicu, dok se napokon naiđe na par tipičnih egzemplara.

Tako smo mi kod oba naša slučaja tek osmi dan mogli otkriti prvo jajašce, premda smo danomice upo­trebljavali razne metode umnožavanja.

Tada smo došli na ideju: umjesto u stolici, da pre­tražimo jajašca u duodenalnom soku. 1 uistinu, našli smo ih vrlo lako i u velikom broju, skoro bih rekao u čistoj kulturi, kad smo izvukli kroz duodenalnu sondu žuč direktno iz jetara, naime t. zv. A-žuč, dok ih je u žuči iz žučnog mjehura t. zv. B-žuči bilo vrlo malo ili ih uopće nije bilo. Ne znam i nisam mogao nigdje naći u literaturi, da li je ta razlika redovita pojava kod distomatoze. Ona bi govorila u tom slučaju za hipotezu, da se kroz zavoj ductus cysticus-a filtrira u žučni mjehur sama žuč, dok jajašca zbog svoje veličine istječu direktno u holedokus. Svakako preporučam u sumnjivim slučajevima duodenalno sondiranje, koje daje mnogo brže i sigurnije rezultate nego sve metode na­gomilavanja jajašaca u stolici. Ali se nismo niti s tom metodom potpuno zadovoljili, pa smo tragali za još jednostavnijom metodom dijagnostike, da uštedimo na­šim bolesnicima neugodnosti duodenalne sonde.

Bili smo svijesni, po nalazu visoke eozinofilije, da mora postojati kod takovih bolesnika prilično velik stepen alergije. Poznata nam je bila W e i n b e r g o v a proba skretanjem komplementa kod metiljavosti stoke.

Bila nam je također poznata A n d o v a seroreak­cija kod bolesnika od pulmonalne distomatoze.

Znali smo da je F a i r l e y upotrijebio s dobrim rezultatom laboratorijsku seroreakciju kod bolesnika od bilharzioze, egipatske hematurije, uzročene također ne­kim vrstama distomeja, naime, sa distoma haematobium.

Ali nigdje u literaturi nismo naišli na uspješnu primjenu kožne reakcije kod raznih distomatoza. Ima­jući pred očima lijepe uspjehe u dijagnozi ehinokokoze pomoću alergičnih metoda, zamolili s m o g . prof. P r i č u , da nam priredi vodeni ekstrakt iz odraslih egzemplara d. hepaticum, koje smo izvadili u velikom broju iz žučnih vodova volovskih jetara. On nam je ljubezno priredio dva ekstrakta, prvi iz svježih, a drugi iz osu­šenih glista.

O pis p r i ređ iv an ja e k s t r a k a ta po prof, dru P r i c i : E k s t r a k t i z s a s u š e n o g m a t e r i j a l a : 50 —60 p a ­

razi ta , koji su p re th o d n o o p e to v a n o opran i d e s t i l i ran o m v o d o m , s ta v io s a m je d n o g p o k ra j d ru g o g u dvije ve l ike P e t r i j e v e ša l ice i v e n t i la to ro m s a su š io . S a s u š e n e p a raz i te s a s t r u g a o s a m s p o ­v rš in e s ta k la u je d n u p o rc u la n sk u ša l icu i n a k n a d n o ih jo š m eh an ičk i fino izmrvio . O v ak o d o b iv e n u p ra š in u p a raz i ta u su o sa m u je d n u ve liku e p ru v e tu , u kojoj se na laz i lo oko 30 ccm s te r i ln e f iz io loške o to p in e i d o s ta s te r iln ih s tak len ih kuglica . O vu m je ša v in u m u ć k a o s a m za t im 3 d a n a u e lek trično j m u ć - kalici i n a k o n to g a cen tr ifu g irao i p ro c i jed io kroz ste riln i S e i tz o v f i l ta r . S teriln i f i l t ra t feno liz i ran je na 0 ,4% fenola .

E k s t r a k t i z s v j e ž i h p a r a z i t a priređen je na isti način, dakako bez sušenja parazita prije njiho­vog mehaničkog zdrobljenja.

S ovim smo ekstraktima intrakutano cijepili naše bolesnike od distomatoze i mnoge kontrolne slučajeve sa sličnim nosologičnim simptomima, naročito sa strane jetara, seroznih šupljina i krvne slike (eosinofilije).

Ekstrakt iz svježih glista mnogo je slabiji od onog iz osušenih glista.

Prema dosadanjim pokusima mogu reći, da bo­lesnici od distomatoze reagiraju vrlo tipično na intra­kutano cijepljenje ranom reakcijom u obliku sekundar­nog mjehura i kasnom reakcijom u obliku upaljivog edema na isti način, kao što bolesnici od ehinokokoze reagiraju na odgovarajući alergen (ehinantigen). Kon­trolni slučajevi nisu reagirali osim jednog ikterusa, za kojega sumnjamo da bi mogao ipak biti u uzročnoj vezi s jednom larviranom parazitarnom invazijom.

Da isključim mogućnost sureakcije ili grupnih reak­cija na slične alergene iz drugih glista, kontrolirao sam

199

sve svoje slučajeve cijepljenjem s ekstraktom iz grupe cestoda (Taenia solium). Kontrola je bila vazda nega­tivna.

Tom reakcijom otvorena nam je dakle mogućnost da pronađemo, ne samo slučajeve aktuelne invazije, nego možda i latentne ili već preboljele infestacije di- stomima.

Poznato je, da ima i „nosilaca distoma“, dakle ljudi koji izlučuju jajašca, ali ne pokazuju znakove bolesti. Nije ni kod autopsije to rijedak nalaz.

Nije isključeno, da, u prvobitnoj etiologiji nekih hepatalnih oboljenja na pr. ciroza, holangitida ili nekih pankreatitida ili poliserositida, može da igra izvjesnu ulogu u našem Zagorju latentna distomatoza. Ne tre­bam istaknuti, da bi u pozitivnom slučaju zgodna eti- ološka terapija mogla da pruži takvim bolesnicima veliku blagodat.

V . T e ra p ija .

Kako je metiljavost uglavnom bolest stoke, obra­tili smo svoju pažnju u prvom redu na veterinarsku medicinu. D i s t o l je ono sredstvo, koje se danas upo­trebljava s dobrim uspjehom protiv metiljavosti goveda. Distol se sastoji iz čiste supstance, ekstrahirane u kri- staliničkoj formi iz radix Filicis mariš pod imenom „Filicin" te iz tetraklorugljika. Kapsule za ovce sadr­žavaju sam filicin bez CCI4 . Tetraklorugljik mora da bude vrlo čist bez ikakve primjese sumpora, a naročito fosgena, inače je vrlo toksičan za jetrnje stanice, a može da uzroči razna krvarenja (Koegel).

Tim su sredstvom postignuti najbolji uspjesi kod neke srodne bolesti, naime kod ankilostomijaze (Hali 1921), ali je svagdje istaknuto, da treba postupati vrlo oprezno, jer lako može da ošteti jetrnji parenhim.

Odlučili smo se radi toga da upotrebimo sam Fi­licin bez C C I 4 , a ravnali smo se prema dozi, koja se daje ovcama. Nismo imali uspjeha.

Tad smo se odlučili za Timol, ali također bez uspjeha.

Mislili smo, da bi možda srebro u vezi s jednim holagogom moglo elektivno da dezinficira žučne puteve i uništi parazite, pa smo intravenozno dali Choleval, ali nismo postigli povoljna rezultata.

Obratili smo tada našu pažnju na oboljenja dru­gim vrstama distoma, koja su u humanoj medicini mnogo češća i bolje proučena.

Kod vezikalne i intestinalne bilharzioze, oboljenja uzročenog sa distoma haematobium i d. Manson, Tartarus stibiatus (stibium kalio-tartaricum) je jedino od svih parazitocidnih sredstava, koje je B r u m p t u dalo dobre rezultate.

Po B r u m p t u nije njegovo djelovanje direktno upereno protiv parazita, nego indirektno i nalik na djelovanje kalijevog jodida kod liječenja raznih mikoza.

Upotrebio ga je prvi put C h r i s t o p h e r s o n u obliku intravenoznih injekcija u 1% otopini natr. klo­rida, i to svaki drugi dan davao je 0 0 5 — 0 1 0 do ukupne količine od ca 1 gr. Ali premda su tim sred­stvom postignuti dobri rezultati, kao i sa njemu sličnim Stibenyl-om ( Z i e m a n n ) , i to ne samo kod bilhar­zioze, nego i kod drugih distomatoza, kao kod distoma pulmonale u Kini, kod nekih filarijoza (Guinejska gli­sta), a čak i u jednom slučaju metiljavosti jednog Ki­neza ( B r u g 1923), nismo se mogli odlučiti za tu te­rapiju, jer se to sredstvo nagomilava u jetrima pa smo se bojali, da još više ne oštetimo već postojeću hepatitidu.

Mjesto toga odlučili smo se za e m e t i n . m u r. Emetin. mur. upotrijebljen je protiv drugih distomatoza (bilharzioze) prvi put 1913 od T s a m i s - a , koji je tvrdio, da brzo poboljšava kliničke simptome, ali da rijetko kad uništava odrasle gliste. M a y e r je, naprotiv, vidio

od emetina specifično parazitocidno djelovanje kod d. haematobium. A n d o preporučava emetin kod d. pulmonale. S e i f e r t pak kod d. hepaticum.

Mi smo davali kod naših slučajeva Emetin. muria- ticum u dnevnim intravenoznim injekcijama od 0 05 kroz 15 dana, te smo vrlo zadovoljni s uspjehom. N a­kon pete inj. pacijentkinja je izgubila temperaturu, nakon desete injekcije nestala su jajašca iz duodenal- nog soka, a nakon mjesec dana dobila je 3 kg na težini.

Drugi pacijent, koji je bio međutim jako oslabio, nešto se je ipak oporavio, nestao je eksudat iz pleu- ralne šupljine, ascites se više nije sakupljao, a i jetra su se smanjila. Na žalost nastupila je srčana dekom­penzacija, kojoj je on podlegao.

Kod autopsije se našlo prošireno miokarditično srce, zatim metastatični apscesi u dijafragmi, u pelveo- peritoneju i u desnom bubregu. Jetra su pružila tipičnu sliku hepatične distomatoze sa pericholangitis suppura­tiva fibrosa, ali živih glista nije nađeno.

(Patol.-anat. institut kr. univerziteta u Zagrebu. Sekcija br. 47/35. Datum 5/2 1935.)

V I. P ro fila k s a .

a) Individualna je profilaksa vrlo jednostavna.U zaraženim krajevima ne smije se trošiti sirovo

povrće, naročito pak divlja šalata (matavilac, kiseljak), koja raste blizu bara i močvara, ne smiju se griskati stabljike od trave, ubrane na pašnjacima. Ne smije se piti voda iz bara mlaka i lokava. Naročito su opasne one bare, koje su obrasle travom sa sitnim pužićima.

b) Istrebljenje metiljavosti kod marve spada tako­đer u profilaksu metiljavosti kod čovjeka. Na trostruki se način pokušava doći do cilja.

1. Sprečavanjem invazije stoke. U tu svrhu treba urediti mjesta za napajanje stoke na način, da ne mogu biti onečišćena izmetinama. Treba izbjegavati vlažne pašnjake sa barama, a naročito polja izložena poplavama.

Sijeno za marvu treba dobaviti sa zdravih suhih livada, a ako je vlažno, treba ga dulje vremena izložiti suncu ili na koji drugi način dobro osušiti.

2. Uništavanjem vanjskog ciklusa parazita, naime, jajašaca i pužića. U stajama treba oprezno postupati s goveđim i ovčijim blatom, te prije nego se upotri­jebi kao gnojivo, treba ga složiti na neko vrijeme u visoke gomile, kako bi toplina fermentacije mogla uni­štiti jajašca parazita. Treba osušiti močvare i regulirati vodotoke. Nadalje treba nastojati, da se unište pužići prirodnim njihovim neprijateljima n. pr. guskama, pat­kama, kornjačama i žabama, ili posipanjem bara i mo­čvara bakrenim sulfatom, koji ih ubija u vrlo velikom razređenju do 1 na 1,000.000.

3. Uništavanjem parazita u tijelu zaražene životinje raznim sredstvima proti metiljavosti (Distolom).

Tom mjerom ne ćemo dakako zahvatiti one divlje životinje, koje mogu također širiti metiljavost, na pr. jelene, srne i zečeve.

L ite ra tu ra .

1. K o e g e l : D ie L e b e re g e lk ra n k h e i t 1926 (W e ic h a rd t s E r g e b n i s s e VIII. sv ezak ) . — 2. B r a u n : N a tu rg e sc h ic h te der t ie r isch en P a r a s i t e n d e s M e n sc h e n 1925. — 3. S e i f e r t : Kliniku. T e r a p ie d e r t ie r i sc h en P a r a s i t e n d e s M e n sc h e n 1926. — 4. B r u m p t : P re c is de p a r a s i to lo g ie 1927. — 5. Fü l l e b o r n : U e b e r den In fek t io n sw eg bei H ep a t ico la h e p a t ica M e n se ’s Arhiv XXVIII. sv e z a k 1924. — 6. F i i l l e b o r n : T h e r a p ie bei exo ti- s c h e n W urm K ran k h e i ten M e n se ’s Arhiv XXVIII. sv. 1924. —7. T r a u s m i l l e r : B io log ija i l ab o ra to r i j sk a d i jag n o s t ik a ank i- lo s to m a L. Vj. 1934 Br. 6. — 8. N e u m a n n : Je d a n slučaj a n k ilo s to m ija z e L. Vj. 1934 Br. 6.

200

P o v ije s ti b o le s ti.

I. F l e g a r A n d j e l a , 14 g o d . s ta ra , ro đ e n a u K os te lskom , s rez P r e g r a d a , kći ra ta ra , p r im l jen a je u b o ln icu d n e 2 p ro s in ca 1934 god . Is to g a je d a n a p r im ljen u n aš od io i n jez in mali bra t. D an pr i je um ro je kod k uće u K o s te lsk o m t a k o đ e r j e d a n mali b ra t ove djece.

A n a m n e z a : B o le sn ic a je o b o l je la š e s t n ed je l ja prije d o la sk a u bolnicu . P o n a jp r i j e ju je p o če lo gris t i u t rb u h u i o p a ­zila je da im ad e u b la tu glis te . N a v o d n o je pe t d a n a pr i je d o ­laska na n aš od io d o b i la t e m p e ra tu ru do 39° C. T uži se na b o lo v e p o d d e sn im re b rn im lukom , a n a ro č i to je boli, k a d a se to m jes to d i ra ; n e p o d r ig u je joj se. Ž g a ra v ic e n e m a . N e kašl je . S to l ica n e red o v i ta ( izo s ta n e po 3 d a n a ) M ikcija u re d n a . M en - s t ruac i ju jo š nem a.

B ra t, koji je u m r o k o d kuće 1 XII 1934 b o lo v ao je t je d a n d ana , im a o je t e m p e ra tu ru , b o lo v e u t rb u h u , glis te , te je jed n u g l is tu povra tio .

Za v r i jem e ljeta p a c i jen t ic a je čes to v o d i la k rav u na p a šu i na paši je v iše p u ta pila vo d u iz m al ih m lak a ( lokava) , koje u n jenom kra ju se l ja c i isko p av a ju , da im a d u s ta ln o n ap o j za s e b e i za b lag o . Rub tih lo k av a o b r a s a o je t rav o m , a n a trav i je p a c i jen t ica čes to o p a ž a la m a le n e s i tne pužiće.

S t a t u s p r a e s e n s : P a c . je n ježn o g sk e le ta i m u s k u ­la tu re , tem p . 39'8, vrlo an em ičn a , ne m ože da h o d a z b o g s la ­bost i . G la v a n o rm a ln e konfigurac ije , pup i le u redne , re ag i r a ju p ro m p tn o . T o n z i l e : b. o. Jez ik s la b o o b lo žen . F a r in k s s la b o in jic iran . V ra t : dug, b. o. T h o r a x : S re d n je š irok , s im e tr ičan , kod d is a n ja d e s n a s t r a n a lako zaos ta je . P lu ć a : S t r a g a g ran ica u visini j e d a n a e s to g a kra l ješka , l ijevo d o b ro , a d e sn o n e š to s la b i je p o m ičn a . D e s n o b a z a ln o za tri p rs ta š ir ine p e rk u to rn o lako sk raćen zvuk. Inače sv u d a p e rk u to rn o j a s a n z vuk pluća . U p re d je lu o p i s a n e sk ra će n o s t i d i sa n je n e š to o s la b l je n o i čuje se p o je d in a čn o p leu ra ln o tren je . Inače sv u d a vez ik u la rn o d isan je .

C o r : U n o rm a ln im g r a n ic a m a ; u d a r v ršk a s la b o se p ip a u p e tom m e đ u r e b r n o m p ro s to ru u m ed io k lav ik u la rn o j crti . T o n o v i jasn i. II pu lm o n a ln i to n a k c e n to v a n ; ak c i ja r i tm ičn a . P u l s 100.

A b d o m e n : N e š to izn ad raz in e t h o ra x a . S t i jenke n ap e te . Laki m eteo rizam . H ep ar je po v ećan , p ip a se (dva ) 2 cm isp o d r e b r - n o g luka, vrlo je osje t l j iv i b o ln o r e a g i r a na p a lpac i ju .

S l e z e n a : n e š to p o v e ć a n a , p ip a ju se . E k s t r e m i te t i : b. o. P a - telarn i refleksi p o s to je .

Urin : b is ta r , spec . tež . 1028, re ak c i ja kise la , a lb . n eg . u ro ­bilinogen + + , d iazo + + , u ro b i l in : t r a g o v i ; sah . —, s e d im e n t ; b. o. L eu k o c i ta 19200 (16% eosinofilnih). W a s s e r m a n : n e gat ivan . B ak te r io loške p r e t r a g e : A glu t inac i ja na g ru p u t ifusa i p a ra t i fu sa n eg a t iv n a . H em o k u ltu ra na p a to g en , m ik ro o rg a n izm e n eg a t iv n a . U stolici j a j a š c a a sk a r i s a — S e d im e n ta c i j a : Z a V2 s a t a 70 m m, za 1 s a t 122 m m, b i je la p lo č ica 2 m m (p o W e s te rg re e n u ) .

D e c u r s u s : O d 2 XII 1934 do 11 I 1935 p a c i jen t ica im a k on t inuu oko 39 C. U to m je v re m e n u l i je čen a san to n in o m , s ep t icem in o m , t im o lo m sv e b e z t e r a p e u t s k o g a efekta . 7 I 1935 d o b iv a e m en t in u m h y d ro c h lo r in tra m u sk u la rn o , te n a k o n t r e ć e in jekcije t e m p e ra tu ra p a d a n a 36'3° c. D o b iv a da l je u in te rv a ­l im a od 1—2 d a n a em etin , te je od d e s e te in jekc ije sv e do 31 1 1935 su p fe b r i ln a , a o d o n d a do 26 II 1935 (d o d a n a o v o g a re fe ra ta ) s ta ln o afebr i lna . U sv e m u je p r im ila 11 in je k ­cija em e t in a . D o b i la je 3 k g na težini.10 XII 1934 e r i t ro c i ta : 2,810.000, Sa h l i : 55, Index b o je : 0 9

L eukoc ita 17.000 (Eosinofil . 26% )17 XII 1934 „ 17.600 (eos ino fi l . 2 3 % )

d iaz o : u u r inu + + 22 XII 1934 u sto l ic i : d i s to m a + +28 XII 1934 d u o d e n a ln a s o n d a : u d u o d e n a ln o m so k u j a j a š c a

d is to m a29 XII 1934 u s to l ic i : d i s to m a + -f-16 I 1935 d iazo u u r in u : u t r a g o v im a (do o v o g a d a n a b io

je uvijek poz it ivan)17 I 1935 d iazo u u r inu n eg a t iv an22 I 1935 d u o d e n a ln a s o n d a : U d u o d e n a ln o m so k u po jed in i

leukociti i d i s to m a + + + . U žuči A: d is to m a+ + + , a im a d o s t a leu k o c i ta . U žuči B: d is to m an e m a , a im a m n o g o leukocita .

22 I 1935 L eukoc ita 8.900 (eosinofil . 2 7 % )4 II 1935 d u o d e n a ln a so n d a : U d u o d e n a ln o m soku j a j a š c a

d is to m a ne m o g u se naći.6 II 1935 Leukoc ita 14.000 (eosinofil . 3 2 % ) d iazo u u r inu

negat ivan19 II 1935 L eu k o c ita 17.000 (eosinofil . 26% )

II. F l e g a r S t j e p a n , 11 g. s ta r ro đ e n u K os te lskom , s rez P r e g r a d a . D o šao u bo ln icu 30 XI 1934. U m ro 4 II 1935.

A n a m n e z a : Rodite l ji zdrav i . Im ao je jo š j e d n o g b ra ta i j e d n u se s t ru , koji su obolje l i o tpril ike u isto v r i jem e kad i on. T a j b ra t je b io 8 d a n a teško b o les tan , s v ruć inom , a liječili suga p ro t iv g l is ta . N akon 8 d a n a je um ro . S e s t r a je d o š la u b o l­n icu z a je d n o s n j im .

D je ča k kaže , da je do ove b o le s t i bio uv i jek zdrav . P r i j e m je se c d a n a n a g lo je o b o l io od up a le p luća . U p r s im a g a je

ja k o p ro b a d a lo , a d isa ti n i je m o g ao . V ruć inu je im a o veliku. Iza te n a v o d n e u p a le p luća nije se n ik ak o m o g a o oporav it i , o s ta o s ta ln o u k revetu , jako je o s la b io , n iš ta ne m o že jes ti . Pr i je 10 d a n a p o čeo ga je bolit i t rbuh , koji je i o tekao . A p e t i ta nem a, s to l ic a u red n a .

S t a t u s p r a e s e n s : D ječak v e o m a s lab i b lijed , m ršav , f e b r i lan do 39 C. P u p i le okrugle , j e d n a k o široke , na sv i je t lo i a k o m o d a c i ju re ag i r a ju u red n o . S lu zn ice vrlo b lijede, sk le re bi je le . Vrat vrlo m ršav .

T h o r a x : D e s n a s t r a n a ja č e i z b o č en a od lijeve. N a d d e s n o m b a z a ln o m s t r a n o m m uklina , k o ja seže do p o lo v ic e s k a - pule. N a d m u k l in o m je d is a n je o s la b l je n o . S igne d e so u p o z i ­t ivan . N a d l i jevom s t r a n o m p lu ća na laz n o rm a lan .

C o r : G ra n ic e n o rm a ln e , tonov i čisti, f rek v en c ija u m in. 120.A b d o m e n : z n a tn o iznad n ivoa to ra k s a . U koži se v ide

p ro š i re n e vene . J e t ra se p ip a ju , prilično su tv rd e konz is ten c i je , s e ž u do d v a p r s ta izn ad pupka , b o ln a su . P o v r š in a im nije g la tk a , n a p ovrš in i se p ipa ju veći i m an j i čvorovi. R u b j e t a r a je g lad ak . S le z e n a s e je d v a p ip a i spod re b rn o g luka, ni je j ak o tv rd a . U a b d o m in a ln o j šup lj in i ima s lo b o d n e tek u ć in e .

N a s k r o tu m u lagan i ed em . P a te la rn i re fleks i prisu tn i.U r i n : sp . tž. 1018, rkc. alk., a lb . 0, sacch . 0, u rb lg . + + + ,

d iazo + + se d im . b. o.31 XI K r v : leu k o c i ta 29.000; r a z m a z : neu tro f . 48% ,

š ta p ić . 7 % , l imfoc. 8% , eozinof . 3 7 % po l ik ro m a to f i l i ja , a n iz o - c i to ze .

S t o l i c a : j a ja a s c a r i s a i t ry ch o c e p h a lu sa .10 XII 1935. R e n tg e n o lo šk a sn im k a p o tk o l jen ica : U m e ­

k an im d i je lo v im a obiju po tk o ljen ica n ig d je ne p r im je ću jem o su m n j iv e s jen k e na tr ih in o zu (dr. D o r ić v. r.).

11 XII P u n k c i ja p l e u ra ln e šup lj ine . D o b iv a se 300 ccm b is t re žu te tekuć ine . U se d im e n tu m n o g o l im focita , d o s t a s e g ­m en t i ran ih .

P u n k ta t p leu ra ln e šu p l j in e p o s la n u H ig ijensk i z a v o d na ku l tu ru po L o w e n s te in u .

U kulturi p o L o w e n s t e in u n a k o n 6 n ed je l ja n isu po ras l i tbc baci l i (dr . F i l ip o v ić v. r.).

12 XII L e u k o c i t a : 22.800. E r i t r o c i t a : 3,200.000. S a h l i : 50% . I. B. 0'8.

S e d i m e n t a c i j a : V2 h 61, 1 h 98, 2 h 1 11, 24 h 120.12 XII P u n k c i ja a b d o m . šu p l j in e : 2500 ccm m u tn e žute

tekuć ine . Sp. tž. 1014. R iv a l ta neg. E s b a c h 4 '5% .S e d im . : M n o g o erit roc. , leukoc., limfoc., ep ite li ja i S ie -

ge lr ingz .21 XII 1934. U a sc i te s u n isu n ađ en i ni k u l tu re lno ni m i­

k ro sk o p s k i n ikakovi m ik ro o rg a n izm i (dr. F i l ip o v ić v. r.).16 XII E h in a n t ig e n . neg .16 XII U r in : d iazo u v i jek ja k o p o z it iv an , u rob lg . poz it i ­

v a n + + .16 XII S to l ic a : j a j a d is to m a h e p a t i c u m .18 XII D u o d e n a ln a s o n d a : D o b iv a se b is tra A žuč i g u s ta

t a m n a B žuč. U se d im e n tu ob i ju žuči n a đ e n a su j a ja d i s to m a , ali v iše u A žuči. L eukoc it i u žuči v r lo rije tki.

15 I Pu n k c i ja a b d o m . šu p l j in e : 2.000 ccm. Sp. tž. 1021. R ivalta 0. E s b a c h 6% . Sed im . kao i g o re .

31 I eo z in o f i ln ih : 36 % .1 II W aR = neg. M ein . = neg. Mtiil. = neg .D e c u r s u s m o r b i : O d sv o je g d o la sk a u bo ln icu do

sm rti b o le s n ik je b io uv ijek feb r i lan . T e m p e r a tu r n a k r ivu lja b i la je pr i l ično n e p rav i ln a . K a tk ad a k o n t in u a od 3 8 —39 C, a k a tk ad a , rem it ira ju ća . Večernji m a k s im u m p e n ja o se uv ijek p re k o 38 C, te je č e s to d o s e g a o i do 39 C. Ju ta rn ji m in im u m r i je tk o k a d a je bio isp o d 37 C. N a k o n 20 d a n a to g t ip u s a p o s ta la je tem p , k r ivu lja in te rm it i ra ju ća od 36 C do 38'5 C.

M je se c d a n a po d o la sk u b o le sn ik a primijet i l i sm o s o b je s t ra n e j a b u č ic a o š t ro o g ra n ič e n e o tek l ine v e l ič in e l je šn jak a , ko je su n a p r i t i s a k b i le n e š to os je t l j ive ( p a ro t i t i s ? ) .

T e r a p i j a : N ak o n u tv rđ e n e d i ja g n o z e b o le s n ik je d o ­b iv ao e m e t i n u tri serije , u svakoj ser i j i d n e v n o j e d n u in jek­ciju od 0 05 g kroz 6 d a n a , iza to g a u č in je n a j e p a u z a od 4 d a n a . N a k o n te t e r a p i j e b o lesn ik se n e š to o p o rav io , a e k s u d a t se n i je v iše sa k u p l ja o . P o č e o je v iše jes ti i b io je ne š to jači, m e đ u t im te m p e ra t . n i je n ikad p a la na n o rm alu . Z adn j i dan b o ­lesn ik je b io ja k o c ijano tičan , a p u ls se je d v a p ip ao . P o v r a ć a o je v iše p u ta i u sp rk o s svih k a rd io to n ik a n a s tu p io je ex itus leta lis .

III. B o lesn ik Y. X., 30 g o d . s ta r , iz Z la ta ra . Bio je p red 9 g o d in a l i ječen od d i s to m a to ze i p r ik a z a n na m je se čn o j s k u p ­štini Z b o ra liječnika. Bio je tad a l i ječen d is to lo m . P r e d 2 go ­d in e b io je o p e r i ra n na k irurško j klinici rad i ho lec is t i t id e , n a ­p ra v l jen a je h o lec is te to m ija , ali s e n i je n a š lo k a m e n a c a .

Zan im lj iv je s a d a šn j i na laz . O n p o k a zu je a p s o lu tn u i r e ­la t iv n u j ak u eozinofil i ju (9600 l eu k o c i ta sa 2 5 % eozinofila ) . U ve liko j je m jeri a le rg ič a n n a e k s t r a k t o s u š e n ih d i s to m a ta . N a

201

in traku tano c ijep l jen je p a c i jen t reag i ra , ne s a m o lo kalno s a iz ra ­z itom ra n o m i k a sn o m reak c ijo m , n ego i sa jak im o pć im a n a - fi laktičnim šo k o m , n a v a lo m krvi u g lavu , p o v ra ć a n je m , p ro l je ­vom, izb i jan jem o p ć e u r t ik a r i je po t ru p u i ru k a m a , l e u k o p e n i - jom i nag lim p a d o m eozinofi la d o l % . Sve s e te p o ja v e o d i­g rav a ju za v r i je m e od 1/2 sa ta . T a k o v e sl ike v iđ a m o in ač e s a m o n ak o n e n d o v e n o z n e in jekc ije a le rg e n a , a v rio r i je tko nakon in t ra k u tan o g c i jep ljen ja , pa je rad i to g a o d ve likog in te resa da se o v d je iznesu .

Z u sam m en fassu n g .Dr. I. H. B o t t e r i: D i e L e b e r e g e l k r a n k h e i t b e i m

M e n s c h e n .(Leiter d e r i n te rn e n A b te i lu n g d e s S t i f tu n g s sp i ta le s in Z agreb .)

Auf G ru n d d re ie r im S t i f tu n g s sp i ta l e n td eck ten u n d be - h an d e l ten F a l len von m en s c h l i c h e r L e b e re g e le rk ra n g u n g , v o n w e lch en e ine r a u to p t i sc h k o n tro l l ie r t w u rd e , b e sp r ic h t d e r Autor e in ige n e u e re U n te r su c h u n g s - u n d B e h a n d lu n g sm e th o d e n .

In je d e m Fali a k u te r L eb e ren tz i in d u n g , b e s o n d e r s a b e r bei G a l le n g a n g e n tz i in d u n g en m u s s m an n in unse ren G e g e n d e n an die M oglichkeit e in e r In v a s io n m it L eb e re g e ln (D is to m a h e p a - ticum) denken .

Eine s ta rk e B lu te o s in o p h i l ie s p r ic h t dafiir. D ie S tu h lu n te r - suchung au f P a ra s i te n e ie r , w e lc h e e ine s e h r k a ra k te r i s t i sc h e Form aufw eisen , g e l in g t n ich t le ich t u n d reg e lm ass ig .

D ie m e c h a n i sc h e A n re ic h e ru n g sm e th o d e m it g e sa t t ig te r K och- sa lz lOsung e ig n e t sich nicht, w e i l d ie L eb e reg e le ie r specif isch s c h w e r e r s in d a ls die E ie r a n d e r e r D a rm p a ra s i te n . Die ch em i- sc h e M e th o d e m it S a lz s a u re und A ether l iefert b is zu r U n k en n t - l ichkeit d e fo rm ie r te B ilder , w e i l d ie z a r te E ierhiil le w e n ig re- s i s t e n t ist.

Als d ie w e i th a u s b e s te M e th o d e h a t s ich d e m A uto r d a s A u fsu ch en d e r E ie r im D u o d e n a l s a f t b e w a h r t . Um a b e r d ie U n a n n eh m lich k e i te n d e r D u o d e n a l s o n d e den P a t ie n ten zu e r s p a - ren , h a t d e r A u to r d ie in tr a k u ta n e Im pfung m it w a s s e r ig e m E k s t rak t a u s g e tro c k n e te n L eb e reg e ln m it b e s te m E rfo lg a n g e - w en d e t . W a h r e n d d ie K ontro l lfa l le g a r ke ine R eak t ion d a rb o ten , h a b e n d i s to m a k ra n k e M e n sc h e n m it e in e r A rt A r th u s’sc h e n P h a - n o m en se h r deu tl ich reag ir t . M an w ird v ie l le ich t in d e r Z ukunft m it Hilfe d ie s e r R eak t io n la te n te u n d la rv ie r te Fa l le e n td eck en kö nnen.

T h e ra p e u t i s c h h a t s ich d e m Autor e in e Kur m it E m e tin i n jek t io n en s e h r g u t b e w ah r t , w a h r e n d d ie in d e r V e te r in a rm e- dizin t ib l ichen P r a p a r a t e o h n e E r fo lg g e b l ie b en w a re n . Im V er- lauf d ie se r B e h a n d lu n g h a b e n bei e in e m P a t ie n ten F ie b e r und E ie r a u s s c h e id u n g gan z l ich u n d d a u e rn d a u fg eh b r t u n d d e r K ranke h a t in e in em M o n a te 3 K ilog ram m an G e w ic h t z u g en o m m en . D e r zw e i te P a t i e n t is t le ide r an P y a m ie g e s to rb e n , a b e r alle L eb e reg e l w a r e n be i d e r A u to p s ie sch o n e in g eg an g en .

D ie L e b e r b o t d a s ty p is c h e Bild d e r f ib rbsen e i t r ig en G a l - l e n g a n g e n tz i in d u n g dar.

Nova metoda liječenja malarije.Dr. Ivan F r a n i ć , sreski liječnik u Biogradu n/m.

Nije mi namjera da pokažem vrijednost jednog ili drugog, do sada poznatog, preparata, već da pokušam dokazati, na koji bi se način i kojim bi se putem mogao dobiti jedan dobar lijek protiv malarije, koji ne bi bio slabijeg djelovanja od kinina i drugih pre­parata, a čija bi cijena bila znatno jeftinija.

Lijek, 0 kojemu je riječ, slučajno sam otkrio 1922 godine kod naroda, a 0 njemu govori i literatura. Po svemu se čini, da je to bio glavni lijek protiv malarije prije kinina, premda ga D i o s k o r i d spominje samo kao dobar protuotrov kod zmijskog ujeda. Radi se naime o k o r i j a s e n a .

M a t t i o l i P i e r A n d r e a , ro d o m iz S iene, a k asn i je dvorsk i l i ječn ik c a ra F e rd in a n d a I, bilježi u sv o jo j g laso v i to j knjizi 0 D io sk o r id u , m e đ u os ta l im , o j a s e n u i o v o : „Ako se kora k uha i p i je n eko liko d a n a , s m a n ju je se s le z e n a " . K njiga je š t a m p a n a u prvoj polovici XVI s to l jeća , a M a t t i o l i je živio od 1500— 1577 godine . I a k o ta r ečen ica ne g o v o r i n iš ta izričito 0 m alari j i , v id je ti ć em o kasnije , od ko je je važn o s t i i ko l ika je is t ina b i la već t a d a iz rečen a . U knjizi „Dizionario de l le d ro g h e sem p lic i e c o m p o s te " , ko ja je p ro v e d e n a sa f r a n ­cu sk o g i š t a m p a n a 1830 g od ine , stoji z a b i l je že n o : „Lišće a n a ­d a sv e k o ra b i je log j a s e n a t ak o su trpki i gorki, te se p r e d lo ­žilo, da ih se u p p o t r e b l ja v a m je s to ch ine" . Prof. B e r n a r d i n o C h r i s t i n i n a p o m in je u svo jo j knjizi „M ate r ia m ed ic in a le " , ko ja je š t a m p a n a s re d in o m XVII s to l jeća , da je ko ra j a s e n o v a d o b a r l ijek p ro t iv p o v e ć a n e s le ze n e u s l i je d m ala r i je . E n c ik lo ­ped ija V a l l a r d i govori 0 ja s en u , da je d o b a r zam jen ik ki- n in o v e k o re i od n e su m lj iv e koris t i k o d m a la r ič n e g ro z n ic e i kaheksije , a d je la tn i je p r incip je d a n am o rfn i glukozid , koji jo š nije izo l i ran u č is tom k em ijsk o m s ta n ju , a koji s e z o v e f rax i-nin. Š u l e k u sv o m J u g o s la v e n s k o m Im en iku b i l ja cit ira izM i l i ć e v i ć a : „O d d a lk a k u v a ju neki k o ru ja s e n o v u u vodi i ovu za 40 d a n a na š t e s r c e p i ju" .

Ima Ii od svega toga išta istine i da li kora stvarnoima pozitivnog i pouzdanog efekta protiv malarije iline? Ako ima, kakovo je djelovanje na akutnu i hro- ničnu formu malarije, na same plazmodije kao i na slezenu? Da li je kora toksična i da li ima sporednih fizioloških pojava? Koji je agens, koji se može označiti najvažnijim? Sve su to pitanja, koja nas interesuju i i na koja treba, ukoliko je moguće, što tačnije odgo­voriti.

Prvi moj pokušaj bio je taj, da sam kuhao koru u vodi i vodeni ekstrakt davao kroničnim malaričarima sa povečanom slezenom i plazmodijama u krvi. Poje­

dina doza bila je 2 — 3 gr suhe doze. 100 gr kore ku­hao sam pola sata u 750 gr vode i na taj način dobio 500 gr vodenog ekstrakta, kojeg su bolesnici uzimali 3— 4 puta dnevno po 1 žlicu. Opazilo se, da tako pri­pravljeni ekstrakt uništava iz periferne krvi plazmodije malarije tercijane i kvartane i to sve oblike: prstenove, schizonte i gamete. Krvni je nalaz u roku od nekoliko dana većinom bio negativan i slezena se dobro sma­njivala. Slezene od par pa do deset prsta veličine, pa i one, koje ispunjuju gotovo čitav trbuh, odmah iza prvih dana medikacije bivaju mekše. Tvrdoća i nape­tost polako popuštaju. Stezanje i smanjivanje slezene kod nekojih slučajeva upada u oči baš prvih dana, kod drugih opet počne naglo opadanje tek kasnije. Često je zapreka brzog smanjivanja slezene vezivno tkivo, koje se u toku bolesti umnožilo, a koje se mora re- sorbirati, pa se ostatak toga tkiva, kad slezena splasne, dade napipati kao uzani trak. Jedan liječnik iz godine 1927 saopćio mi je slijedeće: „Imadem neke fotogra­fije, koje sam činio 0 smanjivanju slezene sa jaseno- vom korom, koje ću vam na svaki način prepustiti, a da ne zahtijevam naročitu zahvalnost. Jedan je među njima vrlo interesantan. Taj je od lanjske godine stalno pio koru i danas mu je nestao dalak od 12 prstiju1'. Kod ovoga se liječenja primijetilo, da su se bolesnici redovito odmah oporavljali i brzo dobivali na tjelesnoj težini, a dok je liječenje trajalo, nije se moglo opaziti nikakovih toksičnih simptoma, koji bi bili od štetnog djelovanja po zdravlje bolesnika. Ako kroz prvih ne­koliko dana tvrdoća slezene ne popusti tako, da se ne opaža smanjenje i omekšanje, može se sa sigurnošću tvrditi, da se ne radi 0 malaričnom povećanju slezene, već 0 kojem drugom oboljenju.

Im ao s a m prilike, d a p o s m a t r a m m a lo g b o le s n ik a U. P., od 3 g o d in e iz D u b ro v n ik a , p o č e tk o m 1931 g o d in e , koji mi je b io d o n e se n kao b o le s n ik od m ala ri je . P a c i j e n t je im ao o g r o ­m n u s lezenu , n e o b ič n o tv rdu , n a ru b o v im a k v rg as tu , ko ja je se z a la sv e do u zdje licu , a na d e sn u s t ra n u p re k o s red in e t r ­buha . U licu je bio ž u ć k a s to - e d e m a to z a n , k ahek t ičan , sa s v a k o ­d n e v n o m te m p e ra tu r o m , u p o č e tk u bo les t i do 40° C, a k asn i je izm eđ u 37—38'5° C. U zad n je v r i je m e je im ao čes te p ro l jeve , v a l jd a u s l i je d jak e a n e m i je i izn e m o g lo s t i , n e p r e s t a n o p lak a o i b io p o s p a n . B o le s t je t r a ja la već 8 m je sec i i p o š to ni je k re ­t a la n a b o l je i p o re d 9 m je s e č n o g l i ječenja , rodite l j i su se ob ra t i l i m eni , p o š to s a m p r o la z n o b io u D u b ro v n ik u . P r e m d a

202

je krvni na laz bio n e g a t iv an na p laz m o đ ije i p r e m d a je za dulje v re m e n a b e z u s p je šn o l i ječen je p ro t iv m ala r i je p ro v e d en o , d a o sa m d je te tu eks trak t , a zatim t a b le te d o b iv e n e iz kore , ne is­ključujući, d a se ipak radi o malari j i . K roz 6 d a n a m o g a o sa m opazit i , d a d je te tu n im a lo n i je bo lje , da s le z e n a n i je o m e ­k ša la niti s e sm an j i la . O d m a h mi je bi lo ja sno , d a se ne radi0 m alari j i n ego o d ru g o j bo les t i i to o K a la -aza ru , š to se k a s ­n i je i po tv rd ilo . D ije te je bilo p o d v rg n u to l i je čen ju s a n e o s t i - b en y lo m i k o n a čn o p o tp u n o o zd rav i lo . O v d je ću naves t i j e d a n p r im je r m je šo v i te infekcije m a la r i jo m te rc i jan o m i k v a r tan o m . Radi se o m la d o j 12-godišn jo j b o lesn ic i T , Z. iz o p ć in e K una na Pe l je šcu , ko ja je d o š la u m o ju a m b u la n tu n a p reg led dne 5/11 1928 g o d in e . N a prvi s a m p o g led pom is lio , da se rad i o tu b e r ­ku loznom d jete tu , p o š to joj m a jk a b o lu je od t e š k e tu b e rk u lo ze k ost i ju . A m n es t ičk i d o z n a je m , d a je d i je te bilo kod b a k e u se lu Baćini n a u šć u r i jeke N ere tv e . T a m o je p o š la 12/9 i do ko n ca ru jn a b i la zd rava . P o č e tk o m l i s to p a d a d o b i la je ogn jicu , koja se jav l ja svak i d rug i d a n a k a sn i je i svak i dan . Nije b i la n ičim l i ječena, v e ć je m a jk a d o š la p o n ju i o d v e la je kući d n e 3/11. S ta t. p r a e s e n s : b o le sn ic a s l a b e t je l e s n e konst i tuc i je , vrlo m r š a ­va i upa lih o č i ju ; b o ja k ože i l ica ž u ćk a s to -b l i jed a . O č n a i u s n a s lu z o k o ža v r lo b l i je d a . N a v ra tu ž li jezde lag an o p o v e ća n e . P lu ć a i s rce b e z o so b i to s t i . P r e d io p re m a h e p a ru na p r i t isak osjetl j iv. S lezen a o tek la i p o v e ć a n a za tri p r s ta isp o d r e b r n o g luka. D i ja g n o z a : m a la r ia t rop ica . U zet je krvni p r e p a r a t za p r e ­t r a g u na p lazm o đ ije . T e r a p i j a : b o le s n ic a d o b iv a 500 g r sv ježeg e k s t rak ta d o b iv e n o g od 100 g r ko re i sk u h a n e u vodi s n a p u t ­kom , da uz im lje 3 p u ta d n ev n o po 1 žlicu p r i je jela . N a k o n 3 da n a l i ječen ja uze t je i d rug i krvni p re p a ra t za p re t r a g u na p laz m o đ i je . N a laz p rv o g k rv n o g p re p a ra ta g las io je : ,,U p o s l a - tom krvnom p r e p a r a tu T . Z. n a đ e n i su p a raz i t i m a la r i je (p la s - m o d iu m v iv ax i m a la r ia e -S ch izo n t i , g am e t i i p r s t e n i11.) B a k te ­r io lo šk a s ta n ic a Sp l i t 7 n o v e m b r a 1928 br. 9074). N a la z d ru g o g k rv n o g p r e p a r a ta g las io je : ,,U p re p a ra tu krvi T. Z. n isu n a ­đeni pa raz it i m a la r i je ." ( B a k te r io lo š k a s t a n ic a Spli t 14/11 1928 br. 9257). Vidimo, da su p lazm o d ij i m a la r i je terc. i kvar t . i to sve fo m e u roku od 3 d a n a nes ta l i iz pe r ife rn e krvi n ak o n uzi­m an ja e k s t rak ta . B o lesn ic a je uz im a la e k s t r a k t 20 d a n a i z a to v r i jem e s l e z e n a s e v iše n i je m o g la p ipa t i . D o b i la je p o n o v o n a ra v n u bo ju k o ž e i lica, t je le sn o o teža la i u o p ć e se d o b ro o s je ća la . T r i g o d in e je b i la p o d m o jo m k o n t ro lo m i za to v r i ­j e m e nije d o b i la n i je d a n rec id iv . P o č e tk o m 1933 g o d in e v id io sa m joj m ajku , te se in te re s i ra o z a b ivšu b o lesn icu . D o b io sa m od g o v o r , da je b iv ša b o le sn ic a već o d ra s la d jev o jk a i p o tp u n o zd rava . O d z a d n je g l i ječen ja n i je n ik a d a bila b o lesn a .

Još ću n a v es t i j e d a n p r im je r k ro n ičn e t r o p s k e m ala ri je iz 1928 g o d in e sa g o to v im p re p a ra to m u t ab l ica m a , p re m a p ism u pok. D ra L is ick i-a , koje g la s i : „D a V am u k ra tk o d je lo v a n je izra­z im : bilo j e vrlo d o b ro . T o vri jedi u o v o m s lu ča ju t im više , je r se je rad i lo o s ta ro j t ropic i , ko ja sv a k o l je to rec id iv ira , te je b o le sn ik za ov ih rec id iv a i s p r o b a o g o to v o cijeli n a š a n t im a - larični te ra p eu tsk i a p a r a t i a r s e n a l : k in in p e r o s i i n t r a m u s k u ­la rn o , n e o s a lv a r s a n i p lasm o ch in . c o m p o s i t . R adi s e o m lad o m 28 g o d in a s t a ro m čovjeku , koji kraj sv o je g ro zn ice trp i jo š te od ura tu r i je , ko ja se u reciv id i m a la r i je o b ičn o p o g o r š a tako , da do laz i do s tv a r a n j a k a n k re m e n a ta . P r i je n e g o sam p o č e o V aš lijek n jem u dav a t i , im a o je d n e v n e n a p a d a j e u s p r k o s 1'50 g r k in ina in tr a m u sk u la rn o i n e o s a lv a r s a n a 0 1 5 gr in trav en o zn o . Prvi dnevno , d rug i d v a p u t s e d m ič n o . R azum ije se, kraj toga ape tenc i ja , s l a b o s t i sv e š to b iv a k o d tak v ih n a p a d a ja , do laz i1 fo rm ac i ja k o n k re m e n a ta . V aš l ijek p o čeo je u z im a ti u ju tro , te je tu v e č e r zadn j i pu t im ao ogn j icu . T a je b i la p re k in u ta m al im n a s tu p o m p o v iše n e t e m p e ra tu re , ko ja s a m ala r i jo m nije im a la n iš ta za jedn ičkog , je r je b i la re ak c i ja n a o p e ra t iv n o v a đ en je ka m e n č ić a iz fo ssa u re th ra e i t r a ja la m alo sa t i . N ekih š te tn ih ili n e u g o d n ih d je lo v a n ja nije b i lo" .

Ovdje bih mogao navesti više primjera prokušanih 1927 godine na Zavodu za proučavanje i suzbijanje malarije u Trogiru, ali ću ih izostaviti, da se stvar ne bi otegla.

Što ima u kori i koja je djelatna tvar?Literatura navodi dva glukozida, koji dolaze u obzir,

a to je fraxin, koji je dobro proučen i fraxinin, koji nije pobliže opisan niti kakova svojstva imade. Ja nije- sam mogao doći do literature, koja o njemu detaljnije govori. Kao indiferentne tvari dolaze manit, galna i fraxinus-kiselina, kalcijev oksalat i neka smola. Jedan autor, čije sam ime zaboravio, napominje, da se u kori naslućuje i jedan alkaloid. Za fraxin su neki autori utvrdili, da je gotovo bez ikakvog fiziološkog djelova­nja na životinje, a pošto fraxinin nije bio pobliže opi­san, to me je potaklo, da počnem koru istraživati sa kemijske strane, te držim, da mi je uspjelo otkriti spo­menuti naslućivani alkaloid i jedan saponin. Fraxin mi

je uspjelo lako izolirati, ali ne i fraxinin. Za dokaz alkaloida postupio sam ovako:

100 g r d o b ro u s i tn je n e k o re F ra x in u s o rn u s L. n am o č i se s a a m o n i je v o m lužinom u je d n o j s tak len o j p o su d i i za t im ulije s r e d s tv o , kojim će se ek s t rah i ra t i . U o v o m s lu č a ju 1 l i ta r a e th e r su lfu r icu s -a . D ržeć i se p re tp o s ta v k e , d a ko ra s a d r ž a j e a lka lo id , on će se kao s lo b o d n a b a z a otopit i u e te ru . N a k o n s ta ja n ja od neko liko sati i č e š ć e g m u ćk a n ja o tf i l t ru je se e te r i u nj dolije 50 g r 1li —1% s o ln e k ise l ine i d o b ro p ro m u ćk a , a za t im se o to ­p in a so ln e k ise line odijeli od e te ra . A lka lo id , a k o je u kori p o s to jao , p re ša o je u o to p in u so lne k ise line kao klorid. P o k u š a o s am sa s l i jedeć im re a k c i ja m a n a a lk a lo id e i d o b io r e z u l ta te : 1. s a p h o sp h o rw o lf r a m o v o m k ise l in o m n a s t a o je b ije lo p a h u ­l jast i t a lo g ; 2. s a p h o s p h o rm o l ib d e n o v o m k ise l in o m sv i je t lo do izraz i to žuti ta log , koji k a sn i je m o ž e preći u m o d ru b o ju ; 3. s a o to p in o m ta n in a b i je lo -žu ćk as t i t a lo g ; 4. s a o to p in o m jod + jodkal i s m e đ e p a h u l ja s t i ta log . N a ovaj nač in u tv rđ e n a je p r i ­s u tn o s t je d n o g a lk a lo id a , p o š to su n as ta le k a rak te r i s t ičn e r e a k ­c ije s a sv im a p o m en u t im r e a g e n s im a . Sa lu ž in a m a tek se la g a n o muti i ne o b a r a se u ep ru v e t i . Os ta l i d io tekuć ine , u kojoj je u s ta n o v l je n a p r i su tn o s t a lk a lo id a , p o m a lo s a m ispa r io n a v o d e ­noj kupelji . T e k u ć in a se to k o m isp a r iv a n ja z am u t i l a i na površ in i se p o k a za le p a h u l j ic e n eke s m e đ e s m o la s te tvar i , ko ja se filtri­r a n je m o ts t ran i la . K ad je t e k u ć in a p o s ta la d o s ta k o n c en t r i ra n a , o s tav ljen a je u t e rm o s ta tu kod t e m p e ra tu r e 37° C, da se p o lak o i sp a ru je . K od p o tp u n o g i sp a ren ja v o d e o s t a o je n a d n u p o s u d e kris tal in ični t a lo g p ra ć e n m a n jo m kol ič inom s m e đ e s m o la s te tvar i . K ris ta li su pod m ik ro sk o p o m imali ob l ik ig lica i lako su se u vod i topili . Kris ta lin ični t a lo g p o tp u n o je sa g o r io na p la - t in sko j pločici, te se p re m a to m e rad i o o rg a n sk o j su p s ta n c i . Kod e k s t rak c i je e te ro m isti s e o bo j i l i jepom ze len k a s to m , a b en zo l žu tom b o jo m .

Ako se u s i tn je n a k o ra k u h a u vod i , v o d a će dob i ti ž u ć k a ­s tu boju . V oden i se e k s t r a k t kod j a č e g m u ć k a n ja j ak o zap jen i i n a s t a j e p jen a s l ičn a sap u n ic i . A ko v o d e n i e k s t rak t jako k o n c e n ­t r i ra m o i o n d a d o b ro d o d a m o k o n c e n t r i r a n o g a lk o h o la , t ak o da v o d e b u d e vrlo m alo , d o b i t ć em o ta log , koji je u o s u š e n o m s ta n ju tam n o -ž u ć k a s t , a m o rfa n prah , v r lo lako top iv u vodi , n e to p iv u a lk o h o lu i e te ru ; o to p l j e n u vod i kod m u ć k a n ja se jako zap jen i . N a jez iku p ro u z ro k u je l a g a n u a n es te z i ju i p o ja č a v a se k rec i ju p l ju v ačk e u us t im a . M o že se po s tu p i t i i o b ra tn o , da se sp o m e n u ta tv a r d o b i je . Kora s e n a jp r i je i s k u h a u a lk o h o lu ; o to p l j e n e s e tvar i o ts t rane , a tek o n d a p o s tu p i na gorn j i način , p a će s e ta k o sa p o n in dob i t i u č is t i jem s ta n ju . F ra x in se d o b i je v r lo lako . 1 kg u s i tn jen e ko re i sk u h a v a se 15—30 m in u ta u 5 —8 1 vod e . Fil tr i ra se i u f i ltrat d o l i je 20 —30 g r o lo v n o g b a z ič n o g a c e ta t a (p lu m b , ace t. bas ic , so lu t . ) i e n e rg ičn o m ije ša s a d rv e n im š ta p ić e m . N a taj nač in o b o r i t će se g o to v o sv e d ru g e sa s to j in e , a f rax in će o s ta t i o to p ljen . F i l t r i ra se i u fi l t ra t u v e d e plin su m p o ro v o d ik , da se o ts t ran i z a o s ta lo o lovo . T r e b a d o b ro paziti, d a ne o s t a n u t rag o v i o lova! F i l tr i ra t ć em o u v iše n a v r a t a i t ek u ć in u k o n cen t r i ra t i do g u s to g s i rupa . F ra x in će u b rz o isk r is ta l iz i ra t i kao g u s ta k a ša , u ko ju ć em o uliti V2—1 l i ta r d e s t i l i r an e v o d e i d o b ro p ro m u ć k a t i . F rax in će se p o n o v o istaložiti , ali u m n o g o č išćem s ta n ju . P re sk r i s t a l i z o v a n u vodi izg led a bijel , a u a lk o h o lu l a g a n o ž u ćk a s t p rah . F rax in d o b iv e n iz kore F. o rn u s L. i u n a jm a n j im k o l ič in am a f lu o re sc i ra in te n ­z ivno m odro , d o k onaj iz ko re F. ex ce ls io r L. la g a n o z e len k a s to .

Stariji autori navode, da je empirijska formula fraxina Ci6 His Oio dok su W e s s e l y i D e m m e r („Chemische Berichte der deutschen chemischen Ge- sellschaft“ iz godine 1929) nedavno objavili svoje radove o fraxinu dobivenom iz kore F. excelsior i pronašli, da mu je empirijska formula Cm Hi7 Om. Pomenuti autori potpuno su obradili nutarnju građu fraxina i pokušali ga dobiti sintetskim putem. Prema navedenom, nameće se pitanje, da li je empirijska formula jednaka jednom i drugom fraxinu ili je jedan od njih izomerija, pošto su im fizikalna svojstva različita. Sve naprijed pomenute supstance mogle bi doći u obzir kao aktivni principi protiv plazmodija. Poznato je, da saponini spe­cifično djeluju na eritrocite tako, da u većoj količini mogu uzrokovati hemolizu. Budući da su plazmodiji malarije neka vrst parazita u eritrocitima, to će vjero­jatno saponini imati ulogu, da i onako ozlijeđene eri­trocite, u kojima se nalaze plazmodiji, lako razore i učine plazmođije pristupačne djelovanju drugih sup­stancija ili pak i sami saponini mogu na njih nepovoljno utjecati zajedno sa ostalim agensima.

Tokom svojeg višegodišnjeg rada opazio sam, da vodeni ekstrakt nije dobar, jer se brzo kvari uslijed fermentacije; da u nj ne prelaze sve aktivne tvari, ba­

rem ne u onoj količini, u kojoj bi morale preći, da se s manjom dozom postigne dobar efekat. Mjesto vode­nog ekstrakta upotrebio sam drogu na drugi način tako, da se iz 1 kg suhe kore dobije oko 3 .000— 4.000 tera- peutskih doza u tablicama mjesto 300— 400 doza u formi ekstrakta. Lijek dobiven na ovaj drugi način pouzdanog je efekta i stabilan je, jer se ne može lako pokvariti.

Prije nego završim, napomenut ću, da je fraxinus doživio istu sudbinu kao i digitalis, koji je za dugo vremena bio zaboravljen, dok ga konačno nije uveo u terapiju W i t h e r i n g i otada igra najvažniju ulogu kod srčanih oboljenja. Da su ljudi vrlo zaboravljivi, najbolji je dokaz to, što je M a t t i o l i već početkom 16-og vijeka znao, a valjda i mnogi prije njega, da se korom jasena može smanjiti povećana slezena, a otada su prošla 4 stoljeća, da to dobro svojstvo nije nitko pobliže proučio i zabilježio. Svaki se liječnik, koji ima posla sa bolesnicima od malarije, može vrlo brzo u- vjeriti, da je M a t t i o l i već tada kazao jednu veliku istinu.

Z u sam m en fassu n g .Dr. I v a n F r a n i ć , B ez i r sk sa rz t , B io g rad n /m .: Ü b e r e i n e

n e u e M e t h o d e d e r Ma l a r i a b eh a n d l u n g m i t E s c h e n r i n d e .

A u to r b e r ic h te t i iber e in a l te s V olksm itfe l g e g e n M alar ia —

Fra x in u s o rn u s , w e lc h e s e r m it E rfo lg bei se in en M a la r iap a t i- en ten a n g e w e n d e t hat.

N ach d e r D a r re ic h u n g e in es w a s s e r ig e n E x t r a k te s d e r E sc h e n r in d e , b e m e r k te Autor, d a s s d ie P a ra s i te n d e r T e r t i a n a und Q u a r ta n a a u s d em perife ren B lute v e r s c h w a n d e n . D e r B lut- b e fu n d w u r d e in e in igen T a g e n n e g a t iv u n d b a ld v e rk le in e r te sich die Milz. D ie P a t ie n te n e rh o l ten s ich ra sch n a h m e n an G e w ic h t zu. E s w u r d e n d a b e i keine to x is ch e n S y m p to m e b e o ­ba ch te t .

N eu l ich v e r w e n d e t A utor a n s ta t t e ines w a s s e r ig e n E x tr a k te s . T a b le t t e n a u s d e r R inde, d a d e r w a s s e r . E x trak t n ich t g e n u g s tab i l w a r .

D e r A u to r g la u b t ein Alkalo id a u s d e r R in d e iso l ie r t zu h ab en , m e in t aber , d a s s a ls w i rk sa m e S u b s ta n z , so w o h l f raxin in , a l s au ch S a p o n in e u n d a n d e re S u b s ta n z e n in B e trach t k o m m e n konnten .

L ite ra tu ra .

M a t t i o l i P ie r A n d re a S ie n e n s e : C o m m e n ta r i s o p r a D io sco r id e , V e n ez ia o k o 1540. — Prof . C h r i s t i n i B e rn a rd in o : M a te r ia m e d ic in a le oko 1670. — Prof . A. C h e v a l l i e r : D i- z ionario de lle d r o g e - t r a d u z io n e da F. D u P re . T o m o te rz o . Ve­n e z ia 1830. — G io v an n i B a tt is ta Z a n d a : Arch, di F a rm ac o l . sp e r im e n t . 15, 66 —82, 15/1; 15, 117— 21, 1/2. G e n u a , Is t i tu to di m a te r ia m e d ic a e fa rm a co l . sp e r im . 1913/1. — R o c h l e d e r : J a h re s b e r ic h t ti. d. F o r tsch r . d. ch em . 1850., 1863. — Dr. B o g o - s la v Š u 1 e k : Ju g o s lo v e n sk i im e n ik b ilja . Z ag re b 1879. — W e s s e l y - D e m m e r : C h e m isc h e B e r ic h ten d e s d e u ts c h e n c h e m isc h e n G e se l i s c h a f t 1929.

Z A P R A K S U

Iz u n iv e rs ite ts k e de č je k lin ik e u B e o g ra d u ; u p ra v n ik : p ro f. d r . A m b ro ž ić .

Klinički oblici malarije kod dece.Dr. Milivoj S a r v a n .

Otkako je L a v e r a n (1880) otkrio parazita mala­rije, otada je oboreno i mišljenje da je malarija naro­čito bolest odraslog, a vrlo retko bolest deteta. Ovo se pogrešno mišljenje retkosti malarije kod dece osni­valo na činjenici, što je pre pronalaska plazmodija, dijagnoza malarije činjena na osnovu njenih klasičnih simptoma — visoka temperatura, obilno znojenje, nagli pad vatre — koji se, kao što ćemo videti, mnogo rede kod dece tako pravilno sreću. Dakle iako ima bolesti od kojih je dečje doba relativno pošteđeno, to nije slučaj sa malarijom. Ona je bolest isto toliko deteta kao i odrasloga. U izvesnim predelima, po mišljenju K r u i m e l - a i S i g n a l - a , čak može biti češća kod de­ce nego kod odraslih.

Malarija ne pošteđuje nijedno doba detinjstva. Ima nesumnjivih primera malaričnih obolenja novorođene dece, čija infekcija datira još iz intrauterinog života. Ali ipak ova bolest nije podjednako raspoređena u ćelom detinjstvu. Nju najčešće vidimo u dobi između 2— 7 godine. Dojenče manje oboljeva, naročito ispod 6 me- seci starosti. Ali je kod dojenčeta tok bolesti u toliko teži ukoliko je ono mlađe.

Naš materijal koji se sastoji iz 38 slučajeva, sači­njavaju u većini mala deca (od 2— 7 godina) sa 24 slučaja, zatim školska deca sa 10 slučajeva i najposle dojenčad sa 4 slučaja. Među ovim poslednjim dvoje su ispod, a dvoje iznad 6 meseci starosti. Drugim rečima, naš materijal također potvrđuje činjenicu, zapaženu kod drugih autora u pogledu na frekvencu malarije u po­jedinim dobima detinjstva.

Dečji organizam je po mišljenju jednih autora ( J e m m a ) prijemljiv za sve vrste plazmodija, dok drugi naprotiv misle ( C o n c e t t i ) da se kod dece više viđa

parazit koji izaziva malariju tercijanu. Kod naših sluča­jeva uvek je bio nađen plasmodium vivax, izazivač tercijane, te bi se moglo govoriti o izvesnoj saglasno- sti sa nalazima C o n c e t t i - a . No iz ovoga ne bi mo­gli izvoditi nikakav zaključak u pogledu na isključivo obolenje naše dece od malarije tercijane, dok ne bi imali materijal iz mnogo više godina i sa raznih teri­torija naše zemlje.

Klinička slika dečje malarije pruža neobičnu ra­znovrsnost i nepravilnost. Time hoćemo da kažemo, da oni poznati simptomi malarije odrasloga ili nedo­staju ili su nedovoljno izraženi ili čak zamenjeni sa drugim pojavama. Ove su razlike i nepravilnosti u to­liko ispoljenije u koliko je dete mlađe.

Početna drhtavica tipična za malariju odrasloga, kod deteta se ili ne viđa ili je dosta retka. Kod naše dece od svih 38 slučajeva drhtavica je primećena svega kod 20 slučajeva. Mesto drhtavice dete pokazuje samo jezu, cijanozu, (naročito oko nosa i usta) i hladnoću ruku i nogu. Kod dojenčeta, koje i onako lako naginje grčevima, početak napada malarije može se ispoljavati u konvulzijama, koje za razliku od drugih, na primer spazmofilnih konvulzija, pokazuju izvesan periodicitet. Kod veće dece početak napada malarije pojavljuje se u formi glavobolje, povraćanja, bolova u zglobovima, mišićima, kostima (C. v a n W i j k e r h e l d ) .

Drugi važan znak malarije odrasloga, visoka tem­peratura, sa tipičnim podizanjem i spuštanjem i po­znatim periodicitetom, također nije obligatan kod dečje malarije. Naročito je od značaja, što naglašava C a r - d a m a t i s , da kod deteta, a naročito kod dojenčeta, nema, nikakve veze između vrsta parazita i karaktera temperaturne krivulje. Kod naših slučajeva nalazimo

204

većinom vrlo visoku temperaturu. Međutim, iako je kod sve dece nađen plasmodium vivax, dakle tercijana, napadi vatre dolaze svaki drugi dan samo kod 18 dece, svakog dana kod 11 dece, svaki treći dan kod jednog deteta, a bez ikakvog reda kod 4 slučaja. Ovde treba napomenuti i mogućnost noćnog nastupa temperature kod deteta, na koju naročito skreće pažnju De a d e r i c k , a što se pokazuje i kod naših bolesnika.

Najzad treći klasičan znak malarije, obilno znoje- nje posle svršenog napada, također se retko viđa u dečjem dobu. Kod naše dece zapaženo je znojenje posle napada samo 11 puta.

Suprotno navedenim klasičnim znacima malarije, koji često nedostaju ili su promenjeni ili ublaženi, kod dečje malarije srećemo masu drugih simptoma kojih nema kod odraslih, a koji su uslovljeni dobom starosti i naročitom reaktivnošću pojedinih organa kod deteta, a specijalno kod dojenčeta. ( No c h t , K r u i m e l , S i g ­nal , J e m m a, P a i s s e a u , Hu t i n e l ) .

Na prvom mestu napomenućemo da se kod deteta često sreću poremećaji na digestivnom traktu. Tako na primer poneka malarična deca pokazuju potpun gubi­tak apetita uz neobično veliki osjećaj žeđi, druga opet povraćaju ili imaju proliv sa alternirajućim zatvorom. Ovi poremećaji, za razliku od sličnih koji su takođe česti u dečjem dobu, pokazuju izvesnu pravilnost, iz- vesno ciklično pojavljivanje, slično drugim klasičnim znacima malarije, koji takođe imaju ciklični karakter. Oni su rezistentni na svako lečenje običnih poremećaja ishrane i varenja i jedino reagiraju na antimalarično lečenje. Kod naših bolesnika vidimo gastrointestinalne poremećaje vrlo često: 14 dece od 38 pokazuju ili bo­love u trbuku (4 slučaja) ili jako povraćanje (7 s lu ­čajeva) ili potpun nedostatak apetita (2 slučaja) ili uporne prolive (1 slučaj).

Osim gastrointestinalnih poremećaja, a rede od njih, sreću se kod dečje malarije i promene na nerv- nom sistemu. I u ovom je slučaju simptomatologija vrlo raznolika, što se objašnjava činjenicom da mala- rično obolenje zahvata ceo nervni sistem, počevši od meninga pa do perifernih nervnih grana. Tako J e m m a navodi mogućnost meningealnih i cerebralnih simpto­ma (konvulzije, paralize) horeatičnih pojava kao i pe­rifernih poremećaja (neuralgije, mialgije). 1 u našem materijalu srećemo pojave koje govore za nadražaj nerv- nog sistema, samo u blažoj formi nego što to opisuje J e m m a .

Zapažene su jake glavobolje (5 slučaja) nesvestice (1 slučaj) kao i velika razdražljivost (1 slučaj). Kara­kteristika ovih napada, kao i kod gastrointestinalnih, jeste njihov periodicitet, pri čemu poremećaji nervnog sistema ne progrediraju nego se stišavaju ili pojačavaju slično povećanju i smanjivanju temperature deteta.

U svome opisu malarije kod dece J e m m a navodi da promene u volumenu jetre pretstavljaju važan znak u početku bolesti i da su one tada jače izražene nego promene na slezeni, naročito kod dojenčadi. Što se tiče slezene isti autor misli da može biti i povećana, ali pre kod kronične nego kod akutne malarije. Prema tome J e m m a ne usvaja mišljenje onih koji tvrde da je splenomegalija jedan rani i stalan znak dečje mala­rije. Kod naših bolesnika naprotiv promene u volumenu jetre nisu bile zapažene, dok tumor slezene, obično umerenog stepena, nalazimo kod 34 deteta, a samo 4 nisu ovaj znak pokazivala. Ovaj tumor slezene je kod 19 dece meke konzistencije, a kod 15 tvrd i otporan na palpaciju. Prema tome naš bi materijal pre govorio za mišljenje D e a d e r i c k - a , koji splenomegaliji kod dečje malarije pripisuje veliku dijagnostičku važnost. Moramo ovde dodati da su u našem materijalu bila u većini deca starija od 2 godine, kod koje i J e m m a

takođe priznaje veću učestalost tumora slezene nego kod dojenčeta.

Osim opisanih pojava malarije, zapažene su kod dece i promene na mokraćnom aparatu. Od ovih treba napomenuti albuminuriju, hematuriju i piuriju. Naročitu pak pažnju zaslužuju hemoglobinurija, koja kao i kod odraslih dolazi ili od same malarije ili od djelovanja kinina. Ni jednu od navedenih pojava nismo kod naših bolesnika mogli zapaziti, koje u ostalom i sam J e m m a smatra vrlo retkim.

Takođe nismo imali priliku u našem materijalu posmatrati promene na kardiovaskularnom sistemu — proširenje leve komore, ekstrasistole, kao i na respira­tornom traktu (dispnoa, astma), što su pojedini autori zabeležili kod dečje malarije.

Anemija spada takođe u kliničku sliku malarije. Ona je rezultat razoravanja crvenih krvnih zrnaca za vreme napada, koje je razume se u vezi sa invazijom parazita u perifernoj krvi. Samo kod 11 naših boles­nika bila je sistematski krvna slika pregledana i kod svih bez izuzetka nalazimo na smanjivanje hem oglo­bina i broja crvenih krvnih zrnaca. Broj eritrocita se kreće između 2,900.000 i 3,800.000 a vrednost hemo­globina varira između 50 i 70 po Sahliu.

Najzad u kliničku sliku malarije kod dece spadaju egzantemi i edemi. Egzantemi su posledica toksičnog uticaja na vazomotore. Oni se javljaju ili u formi her­pesa ili purpure ili slični morbilima i skarlatini. Ove pojave, koje su obično na sam napad ograničene, nismo takođe zapazili. Što se tiče edema, oni su delom an- gioneurotičnog porekla, a delom prate gastrointestinalne simptome malarije, dok ih ponekad viđamo u kahek- tičnom stadiumu bolesti, i pojavu edema nismo kod naše malarične dece mogli zapaziti.

Imajući u vidu ovoliku raznoliku sliku malarije kod dece, gde ne vidimo ničega tipičnog i stalnog (osim tumora slezine, koji u našem materijalu nalazimo u 8 9 4 % slučajeva) lako će se shvatiti važnost krvnog pre­gleda u dijagnozi malarije. Pri tom se mora naglasiti da negativan nalaz u jednom pregledu, isto kao i kod odraslog, nimalo ne isključuje malariju. Sve zavisi od toga kada se uzima krv, jer kao što je poznato, paraziti se posle napada povlače iz periferne krvi u unutrašnje or­gane. U slučaju negativnog nalaza u krvi, a kad ipak imamo razloga da sumnjamo na malariju, može se pri- beći provokaciji malarije pomoću injekcija adrenalina, a u izvesnim slučajevima pitanje malarije biće rasvet- Ijeno jedino punkcijom slezine i pregledom izvučenog soka. U jednom našem slučaju mi smo takođe morali pribeći provokaciji malarije pomoću adrenalina u cilju tačnog ustanovljenja bolesti. U posljednje vreme isko- rišćuje se i flokulacija u cilju dijagnostike malarije, u slučaju kada se hematozoere ne može u krvi pronaći ( A d i d a ) .

Treba još skrenuti pažnju na to, što su zapazili C o n c e t t i , V a l a g u s s a i S c h i a s s i , da se kod deteta češće nego kod odraslih mogu naći izazivači malarije u krvi ili u hemopoetičnim organima iako ono ne pokazuje nikakve znake malarije. Ovakvi slučajevi latentne malarije kod dece treba da se imaju u vidu kada se deca, prividno zdrava, iz predela inficiranih malarijom šalju u predele u kojima nema malarije. Razume se da bi kod takve dece bilo dobro prethodno pregledati krv na parazite malarije, pa ih u slučaju pozitivnog nalaza, najpre podvrgnuti lečenju, pa tek onda slati u nemalarične krajeve.

Osim akutne malarije, koju smo opisali kod dece, viđa se takođe i kronična malarija. J e m m a kronične slučajeve malarije više sreće kod male i školske dece nego kod dojenčadi. Uzrok kroničnosti malarije kod deteta leži kao i kod odraslog u čestim recidivima i u

205

nedovoljnom izlečenju. Kronična malarija izaziva kod deteta pogoršanje stanja ishrane, jak stepen malokrv- nosti kao i snižavanje opšte otpornosti prema bolesti­ma, specijalno prema tuberkulozi. U najtežim slučaje­vima pojavljuju se i znaci kaheksije ( S a i s s e a u et H u t i n e l ) . Malarija kod deteta može postati i kro­nična od samog početka, to jest od prvog napadaja, ali ona je češća posle više ponovljenih napada. Kro­nična malarija ne zavisi ni od jednog tipa parazita. Kod svake vrste plazmodija ona se može razviti.

U našem materijalu radi se kod svih slučajeva o akutnoj malariji i to tercijani benignog tipa.

Z a k l j u č a k .

Klinička slika dečje malarije pruža neobičnu ra­znovrsnost i nepravilnost.

Početna drhtavica, svojstvena malariji odrasloga, kod deteta ili se ne viđa ili je dosta retka. Kod naše dece od svih 38 bolesnika drhtavica je primećena svega kod 20 slučajeva. Mesto toga deca pokazuju jezu, cija- nozu, glavobolju, povraćanje, bolove na ćelom telu, a ponekad i konvulzije.

Tipična kretanja temperature takođe nisu obligatna kod dečje malarije. Naročito nema veze između tipa temperature i vrste parazita. Kod naših bolesnika, iako je kod sviju nađen plasmodium vivax, dakle tercijana, temperatura dolazi svaki drugi dan samo kod 18 dece, svakog dana kod 11 dece, svaki treći dan kod jednog deteta, a bez ikakvog reda kod 4 deteta.

Znojenje pri kraju napada takođe se retko vidi u dečjem dobu; ono je kod naše dece zapaženo samo 11 puta na 38 bolesnika.

Suprotno klasičnim znacima malarije, koji često nedostaju ili su promenjeni, kod dečje malarije srećemo masu drugih simptoma. Na prvom mestu dolaze pore­mećaji digestivnog trakta, koje smo u našem materijalu konstatovali kod 14 dece (povraćanje 7 puta, bolove u trbuhu 4 puta, anoreksija 2 puta, prolivi 1 puta). Rede se viđaju promene na nervnom sistemu. Kod naše dece srećemo ih kod 7 slučajeva (jake glavobolje 5 puta, nesvestica 1 puta, velika razdražljivost 1 puta).

lako izvesni autori tumor slezine ne sreću tako često kod dece kao kod odraslih, mi ga nalazimo kod 34 deteta od svih 38 bolesnika. Prema tome tumor slezene smatramo za jedan od najkonstantnijih znakova dečje malarije.

Ostale promene kao na mokraćnom aparatu, respi­ratornom traktu, cirkulatornom aparatu, dalje egzanteme i edeme nismo kod naših bolesnika zapazili.

Anemija spada takođe u kliničku sliku dječje ma­

larije. Kod svih naših bolesnika, kod kojih su broj eri­trocita i visina hemoglobina kontrolisani (11 slučajeva), nađene su njihove snižene vrednosti.

Z u sam m en fassu n g .D a s k i in ische Bilđ d e r K in d e rm a la r ia zeig t e ine auffa l l ige

M an n ig fa l t ig k e it u n d U n reg e lm ass ig k e i t .D e r Schiit telfrost , b e ze ic h n e n d fiir M a la r ia be i E rw ac h se n e n ,

w ird b e i K indern se l ten o d e r g a r n ich t b e o b a c h te t . Bei u n se ren K indern von a l ien 38 K ranken , w u r d e der Sch i i t te l f ros t nur bei 20 Fa l len b e o b a c h te t . S ta t t d ie sem z e ig e n sich be i Kindern Kaltegefiihle , C y a n o se , K op fsch m erzen , E rb rec h en , S c h m erz en im g a n ze n Korper, m a n c h m a l a u c h K onvu ls ionen .

T y p is c h e T e m p e r a tu r b e w e g u n g e n s in d au ch n ich t s t a n d ig bei K inde rm a la r ia . B e s o n d e r s zu un te rze ich n en ist , d a s s kein Z u s a m m e n h a n g z w is c h e n d en F ieber typ und der Art d e r P a r a - s iten bes teh t . Bei u n se ren K ran k en , o b w o h l P la s m o d iu m Vivax be i alien Fa l len fe s tg es te l l t w u rd e , d a s s h e i s s t t e rz ian a , zeig t s ich d ie T e m p e r a tu r je d e n zw ei ten T a g n u r bei 18 Kindern, jed e n T a g bei 11 Kindern , jed e n dr i t ten T a g bei e in em Kinde, o hne jed e R e g e lm a s s ig k e i t bei 4 K indern .

S c h w e i s s a u s b r u c h am E n d e d es M a la r iaan fa l le s ist auch se l ten im K in d esa l te r b e o b a c h te t . Bei u n se re n Kindern zeig t er s ich n u r 11 m al bei 39 K ranken .

Im G e g e n s a t z zu d en k las s i sc h en M a la r iaze ich en , w e lc h e oft feh len o d e r v e r a n d e r t au f tre ten , be i K in d e rm a la r ia treffen w ir au f v iele a n d e r e S y m p to m e , d ie um so haufiger s ind , a ls d a s Kind j i inger ist. Auf d e r e r s te n Ste lle s ind S td ru n g en d es V e r d a u n g s a p a r a t e s zu n e n n en , d ie in u n se re m M ate r ia l bei 14 K indern k o n s ta t ie r t w u r d e n . (E rb re c h e n 7 Mal, B a u ch sch m erz e n 4 mal, A n o rex ie 2 mal, D urchfa l le 1 m al) . N e r v e n s y s t e m v e r a n - d e ru n g en s ind se l tener . Bei u n se ren K ranken treffen w i r s ie 7 m al ( s ta rk e K o p fsch m erz e n 5 m al , O h n m a c h t 1 m al , g r o s s e R e iz b a rk e i t 1 m al) .

O b w o h l es V e rfasse r g ib t , d ie M i lz sch w e l lu n g bei K indern n ich t so oft w ie bei den E r w a c h s e n e n treffen, h a b e n wir s ie bei 34 Kindern v o n a l ien 38 Fa l len fe s t s t e l l e n konnen. Infolge d e s se n ha l l ten w i r M i lz tu m o r fiir e inen d e r k o n s ta n te s te n Z ei- chen d e r K in d e rm a la r ia .

V e ran d e ru n g e n a n d e r e r Art, w ie am H a rn a p a ra t , R esp i ra t io n - s o rg a n e n , K re is lau fsy s tem , w e i te r E x a n te m e u n d O e d e m e , h a ­ben w i r bei u n se re n K ran k en n ich t ge funden .

A n am ie g e h d r t auch zum k l in ischen B i lde de r K in d e rm a la ­ria. Bei a l ien u n s e r e n K ranken , bei w e lch e n E ry tro z i te n za h l u n d H em o g lo b in h o h e kontro ll ier t w u rd e n (11 Fa l le ) , s te ll ten w i r ih re v e r r in g e r te n W e r te fes t .

W enn w ir d a s m an n ig fa l t ig e Bild d e r K in d e rm a la r ia , so w ie d ie U n r e g e lm a s s ig k e i t und U n b e s ta n d ig k e i t ih re r S y m p to m e , be r i icks ich t igen , g e w in n t die B lu tu n te rsu c h u n g n och m e h r an B e d eu tu n g a ls bei M a la r ia d e r E rw a c h se n e n .

L ite ra tu ra .

A d i d a : G a z z e te d e s H op . 1929, str . 137. — C. v an W i j - c k e r h e l d : H a n d b u c h de r K in d e rh e i lk u n d e (P fa u n d le r und S c h lo s sm a n n ) 1931, II. Aufl. — J e m m a : (C oncet t i , C a r d a m a - tis , Sch iass i , V a la g u s sa ) Arch iv f. K in d e rh e i lk u n d e , Bd. 45, 1932. — K r u i m e l et S i g n a l : R e v u e In te rna t , d e 1 enfant. No. 67—68, 1931. — P a i s s e a u e t H u t i n e l : P a r i s M e d ica l , No. 5, 1920. — N o c h t : L ehrb . d e r Infekt. K ra n k h e i te n ( Jo c h - m a n n ) 1924, II Aufl.

K r. p e d ija tr ič k a k l in ik a u Z a g re b u ; p re ts to jn ik p ro f. d r . M a y e rh o fe r.

Primjena i važnost tuberkulinskih reakcija u dječjoj dobi.Dr. Niko S k r i v a n e l i , klin. asistent.

Sa otkrićem alt-tuberkulina po K o c h u , koji se sastoji od topivih tvari kultura tbc bacila, interes te­rapeuta bio je koncentriran na tuberkulin, kao na emi­nentno važno terapeutsko sredstvo. Tek kasnije, kada je P i r q u e t izašao sa svojom kutanom tuberkulinskom reakcijom, a time pokazao dijagnostičku važnost tuber- kulina, upotrebljava se tuberkulin ponajviše u dijagno­stičke svrhe. Poslije P i r q u e t a razni su autori izra­dili mnoge modifikacije dijagnostičke primjene tuber- kulina. Kod aplikacije tuberkulina dolaze u obzir tri

forme pojava, koje su upalne naravi, a nastaju u orga­nizmu sisavaca, koji su prešli infekciju sa tbc-bacilima.1. Lokalne upalne pojave na tkivu, koje se direktno impregnira sa tuberkulinom (kutis, subkutis, mukoza). ( L o k a l n a r e a k c i j a ) ; 2. Općenite pojave: povišenje temperature, nevoljkost ( O p ć e n i t a r e a k c i j a ) ; 3. Upalne pojave u okolini primarnog tuberkuloznog pro­cesa ( Ž a r i š n a r e a k c i j a ) . Zadnje dvije forme po­java skoro i ne dolaze u obzir kod dijagnoze u dječjoj dobi, dok baš lokalna reakcija imade dominantnu važ­

206

nost u pedijatriji, bez koje se rte može zamisliti ispra­van pregled djeteta.

Pozitivnu tuberkulinsku reakciju možemo izazvati:1. Epikutanom aplikacijom tuberkulina ( e p i k u

t a n a r e a k c i j a ) .2. Uvođenjem tuberkulina u sluznicu ( r i n o - k o

n j u n k t i v a l n a r e a k c i j a ) .3. Trljanjem masti sa tuberkulinom u kožu ( p e r

k u t a n a r e a k c i j a ) .4. Površnom skarifikacijom kože ( k u t a n a r e a k

c i j a ) .5. Injekcijom tuberkulina u samu kožu ( i n t r a k u

t a n a r e a k c i j a . )6. Injekcijom tuberkulina u potkožno tkivo ( s u p

k u t a n a ili , , S t i c h “ - r e a k c i j a . )S u p k u t a n a l o k a l n a r e a k c i j a (,,Stich“-

reakcija po H a m b u r g e r u . )Poslije K o c h a i E p s t e i n a E s c h e r i c h je

opazio infiltraciju i crvenilo na mjestu injekcije tuber­kulina, kad se je davao u terapeutske svrhe. Kasnije je H a m b u r g e r ocijenio pravi smisao te reakcije i naveo metodiku i upozorio, da se moraju davati ma­lene doze tuberkulina, ako se hoće izbjeći općenite i žarišne reakcije. T e h n i k a : Injiciramo supkutano na strani ekstenzora lijeve podlaktice OiO ccm l%o ras~ topine tuberkulina tako, da iglu zavučemo 1— 2 cm daleko pod kožu i tu istisnemo iz brizgalice tekućinu, gdje se napravi mali depdt. Apsolutna množina tuber­kulina, koju injiciramo, kreće se između 001 — 1 mg. Ako supkutana aplikacija ispadne negativno, onda prak­tički možemo isključiti tuberkuloznu infekciju. Nikada se ne smije davati veća doza od 1 mg. Ima više mo­difikacija ove probe ( T e d e s c h i , T r a m b u s t i ) , ali ne dolaze u obzir radi svoje komplicirane pripreme. Kod pozitivnog ispada reakcije opaža se već 6 — 10 sati nakon injekcije crvenilo na mjestu 1— 2 cm od uboda, a okolina je nešto osjetljiva na pritisak — reakcija depot-a. Sutradan je crvenilo mnogo jače, nastupa i oteklina, koja nešto svrbi. Drugi dan se crvenilo širi, može da nešto i boli zbog pritiska. Treći dan pojave popuštaju, crvenilo postaje lividno-smeđe boje, a infil­tracija se smanjuje. Lagano odebljanje i smeđa pigmen­tacija traju kod specifične reakcije najmanje 3 dana. Kod ove probe moramo oprezno postupati, da ne dođe do općenite i žarišne reakcije. Možda nam koji put i izbjegne posljedica ove aplikacije u smislu žarišne reakcije, jer se odigrava na mjestima, koja nisu uvijek pristupačna našim istraživanjima.

I n t r a k u t a n a r e a k c i j a ( M a n t o u x ) . Za ovu reakciju upotrebljava se rastopina tuberkulina 1 : 1000 od toga se Vio ccm injicira. Rastopina se priređuje na slijedeći način: navuče se u brizgalicu 0 1 0 ccm alt- tuberkulina i 0 9 ccm fiziološke otopine, te se temeljito protrese. Sada u brizgalici imademo razređenje 1 : 10. Odlijemo li 0 9 ccm ove otopine tuberkulina, a navu- čemo isto toliku množinu fiziološke otopine tj. 0'9 ccm, onda imamo rastvor 1 : 100. U ovoj otopini imademo u 0 10 ccm 1 mg tuberkulina. Ako kod razređenja 1 : 100 opetujemo proceduru, onda ćemo dobiti rasto­pinu 1 : 1000 (0 1 0 ccm = 01 mg tuberkulina). Kožu podlaktice prepariramo kao i kod ostalih reakcija. U brizgalicu od 1 ccm, sa tankom iglom, (No 18— 20) navučemo rastopinu l%o tuberkulina. Napnemo kožu, a sa iglom, čiji je otvor okrenut prema gore, ubodemo u kožu i oprezno idemo paralelno sa kožom u najgor- nje slojeve kutisa, tako da se igla kroz kožu nazrijeva. Sada injiciramo 0 1 0 ccm tekućine. Na mjestu injekcije će nastati bijeli ishemični kolut, koji nakon pola sata iščezava. Nakon 5 —6, najčešće nakon 24 sata, kod pozitivne reakcije nastupaju crvenilo i infiltracija. Koji- put može doći i do nekroze. Intrakutana reakcija je

jako osjetljiva, rte uzrokuje nikakovo oštećenje orga­nizma, jer je doza tuberkulina veoma malena ( 0 1 0 mg).

K u t a n a t u b e r k u l i n s k a r e a k c i j a (P ir q u e t ) . Tu prvobitnu kožnu reakciju pedijatar najviše upotre­bljava, jer sa stalnošću može izbjeći općenitu i žarišnu reakciju, ako ispravno aplicira. U današnje doba, ne možemo zamisliti liječnika, koji se bavi dječjom prak­som, da ne bi bio upućen u metodiku tuberkulinske kutane reakcije, jer je ona vrlo jednostavna. Za dnevnu praksu dolazi u obzir samo perkutana i kutana proba. Kožu podlaktice obrišemo eterom, a onda u razmaku od ca 10 cm kapnemo 2 kapi n e r a z r i j e đ e n o g alt-tuberkulina ( H o c h s t ) . Napnemo kožu sa palcem i srednjim prstom lijeve ruke, a sada napravimo sa Pirquetovim svrdlom za cijepljenje, najprije u sredini između kapljica malenu skarifikaciju gornjih dijelova kutisa (ca 1 mm promjera), a zatim u samim kapima. Ako nemamo pri ruci svrdlo, možemo upotrebiti lan­cetu za cijepljenje ili skalpel. Ispravno se pravi, ako se drži svrdlo ili Ianceta okomito na kožu i par puta (4— 6) okreće oko osi. Srednja nam proba služi za kontrolu (radi traumatske reakcije). Još treba paziti, da pritisak, kojim izvodimo reakciju, ne bude prejak, da ne dođe do krvarenja. Kod pozitivne reakcije na­staje papula, koja u svojoj veličini može varirati, ali najmanji njezin promjer mora da bude 5 mm; k tome se mora jasno razlikovati sa svojom bojom i infiltra­cijom od kontrolne reakcije. Kod neodređene reakcije mora se proba opetovati. Opazio sam, što nisam našao u literaturi nigdje opisano, da je centripetalna reakcija često puta mnogo jača i izdašnija, nego centrifugalna. Ovu pojavu tumačim tako, da limfnim putem gornja proba prima jedan dio tuberkulina i sa donje, a kroz to i mnogo više, pa i reakcija mora da bude jača. Prava reakcija može da nastupi već nakon 3 sata, a i nakon više dana. Papula može da pokazuje razne zna­kove eksudacije. Tako kod jače prominencije sredina papule može da bude mjehurasta; takvu reakciju na- zivljemo e k s u d a t i v n o m . Eksudativne reakcije na­lazimo kod svježeg tuberkuloznog procesa (kod sub- primarnog ili rano-sekunkarnog stadija), i kod djece s eksudativnom dijatezom. Papule, koje ne pokazuju ni­kakvu hiperemiju, nego su samo lividne pjege bez eksudacije, nazivljemo k a h e k t i č n i m . Prognoza je kod takove reakcije infaustna, a obično ih nalazimo kod meningitisa tbc, kod tbc miliaria i kod terminal- nog stadija teških plućnih procesa. Katkada naiđemo na čvoriće u okolini papule, koji sliče na lichen scro- phulosorum; takovu reakciju nazivljemo s k r o f u l o z - n o m . Prava reakcija je najjača nakon 48 sati, a na­kon 4 —5 dana infiltracija se izgubi, ali kod mnogih ostaje pigmentacija kože nekoliko sedmica sa laganim ljuštenjem. Kod negativnog ispada cijepljenja, opetuje­mo probu nakon nekoliko dana, koja može katkada da postane pozitivna; tj. s e k u n d a r n a r e a k c i j a ( P i r ­q u e t ) .

P e r k u t a n a r e a k c i j a ( M o r o ) .Na prostoru od cca 5 cm na koži nad sternumom

ili u intraskapularnom prostoru trljamo prstom ili sta­klenim štapićem 1 minutu jedan dio masti sa tuber­kulinom, koji je velik kao grašak, dok koža ne postane suha. Kod slabo pozitivne reakcije nastaju pojedinačni mali čvorići ( m i l i j a r n a r e a k c i j a ) . Kod srednje jake reakcije vidimo mnogo čvorića, koji su crvene boje, i koji nešto svrbe ( k o n f l u i r a j u ć a r e a k c i j a ) . Kod jake reakcije imademo mnogobrojne čvoriće ili mjehuriće, koji su intenzivno crveni i jako svrbe (v e- z i k u l a r n a f o r m a ) . Za ovu reakciju imademo razne tuberkulinske masti. Prvi je M o r o uveo svoju mast, koja se sastoji iz jednakih dijelova tuberkulina i lanolina. K u t i t u b e r k u l i n (Hochst) imade 4— 5 puta jače djelovanje od alt-tuberkulina.

207.

E k t e b i n ( M o r o ) je mast, koja sadrži ubijene tbc-bacile, a da bolje prodre u dublje slojeve kože posjeduje keratolitičke dodatke. Baš radi tih dodataka ektebin imade jako djelovanje, pa nije uputno raditi sa tom mašću, jer može da dođe do općenite i žarišne reakcije. M o r o je svoj ektebin zamišljao u terapeutske svrhe.

D e r m o t u b i n ( L o w e n s t e in ) imade sličan sa­stav. Treba ga prije upotrebe promućkati.

T e b e p r o t i n ( T o e n i s s e n ) .Najbolji se rezultati postižu sa P e r k u t a n - S a l b e

( H a m b u r g e r ) sa modifikacijom po W i d o v i t z - u , koji prije trljanja očisti kožu temeljito eterom.

K o n j u n k t i v a l n a r e a k c i j a p o W o l f - E i s - ner -u , o f t a l m o - r e a k c i j a po C a l l m e t t e - u ne mogu se praktički primijeniti u humanoj medicini.

E p i k u t a n u r e a k c i j u uveli su u zadnje doba neki autori u dermatologiji kao „specifičnu" za kožna tuberkulozna oboljenja. Ali prema najnovijim istraživa­njima ( S w a r z w a l d ) , ta reakcija nema nikakovo spe­cifično značenje.

Tuberkulin nije nikakav otrov za zdrava čovjeka. Organizam, koji nije došao u dodir sa bacilima tuber­kuloze, koji nije inficiran sa tuberkulozom, ponaša se indiferentno prema tuberkulinu. Pozitivna nam tuber­kulinska reakcija pokazuje, da je organizam došao u kontakt sa tbc-bacilima, koji su prouzročili infekciju. Općenito ne možemo, a i ne smijemo iz toga izvući zaključak, da pozitivna reakcija označuje i aktivitet tuberkuloznog procesa, nego samo infekciju, a mi mo­ramo strogo lučiti infekciju od bolesti, jer svaki infi­cirani organizam može, ali ne mora, pokazivati znakova bolesti. Poznato je, da u gradovima oko 8 5 % —96% djece do puberteta reagira pozitivno na tuberkulin. To znači, da su se ta djeca negdje inficirala, premda ve­ćina njih ne pokazuje nikakvih znakova manifestnog oboljenja. Ta djeca imadu u svome primarnom ognjištu ( G o h n ) , koje je možda već i zakrečeno, žive bacile tuberkuloze, pa se baš na ovom vitalitetu bacila bazira imunitet prema novim infekcijama. Jednom pozitivna reakcija ostaje kroz dulje vremena, a i kroz čitav život, pozitivna. Imademo slučajeva, gdje sama infekcija znači ujedno i oboljenje, a to je u doba dojenčeta i malenog

djeteta. Radi toga veliko značenje i važnost imade po­zitivna tuberkulinska reakcija kod dojenčeta i malenog djeteta, jer nam ona, osim infekcije, pokazuje i aktivitet procesa. Također pokazuje aktivitet procesa i kod sta­rijeg djeteta, koje je prije kratkog vremena bilo cijep­ljeno sa negativnim uspjehom. Koliko je važna pozi­tivna reakcija kod dojenčeta i malenog djeteta, toliko je važna negativna reakcija kod starijeg djeteta, jer ona pokazuje, da dijete nije inficirano, dakle da navodno oboljenje nije nikako tuberkulozne naravi. Š t o j e d i j e t e m a n j e , v e ć u v a ž n o s t i m a d e p o z i ­t i v n a r e a k c i j a , a š t o j e d i j e t e s t a r i j e n e ­g a t i v n a . Isključivši apsolutnu pozitivnu anergiju, na­ilazimo češće kod školske djece u kasnom sekundar­nom stadiju tuberkuloze na p o z i t i v n u a n e r g i j u u relativnoj formi, kod koje, ako primijenimo veće doze tuberkulina nastupa sposobnost reakcije. Mnogo je važ­nija n e g a t i v n a a n e r g i j a prema tuberkulinu, koja se pojavljuje kod stanovitih bolesti: 1. Pozitivna reak­cija prije morbila postaje za vrijeme morbiloznog eg- zantema negativna. Morbili uništavaju anergine u smi­slu P i r q u e t - a , koje mi smatramo kao protutjelešca, radi toga češće vidimo aktivaciju tuberkuloznih procesa poslije morbila. Prelaznu negativnu anergiju opažamo također za vrijeme pneumonija, šarlaha, meningitis epidemica, gripe i tifusa. 2. Kod milijarne tuberkuloze, kod tuberkuloznih procesa sa teškom kaheksijom, kod amiloidoze. 3. Poslije injekcija velikih množina tuber­kulina, koje su se prije davale u terapeutske svrhe.

Praktičar će aplicirati tuberkulin najprije perku- tanom ( M o r o ) ili kutanom ( P i r q u e t ) metodom. Kod perkutane najbolje rezultate daje Perkutan-Salbe ( H a mb u r g e r ) sa modifikacijom po W i d o w i t z - u . Ako ispadne jedna od ovih proba negativno, opetuje se kroz par dana. Ako je i druga reakcija negativna, onda treba napraviti intrakutanu probu i to sa ‘Ao mg tuberkulina po M a n t o u x - u . Ova je proba jako osjetljiva, ali kojiput ipak nije dovoljna, da možemo sa stalnošću isključiti tuberkuloznu infekciju. U tom se slučaju mora injicirati tuberkulin potkožno i to najprije 'Ao mg, a na kraju postepeno do 1 mg. Ako i ova zadnja injek­cija od 1 mg tuberkulina ne prouzroči pozitivnu reak­ciju, onda se praktički može isključiti tuberkuloza.

Iz m ed icin sk e k lin ike u n iverziteta K raljevine Ju goslav ije u Z agrebu; upravnik: prof. dr. Karlo R adon ičić .

Opet o digitalisu.Dr. Mile B u d a k , klinički asistent.

Motto: Već zbog digita lisa bio bih internista.N o t h n a g e l

Premda je u našem Vjesniku već u više navrata izašlo lijepih prikaza o djelovanju digitalisa, a naročito u zadnje doba od G r o s s m a n n a , H a h n a , L u š i c - k o g i B e n z o n a , ipak taj problem na žalost još uvi­jek nije dovoljno shvaćen. Međutim držim, da je to jedan od najvažnijih problema interne i praktične me­dicine, te stoga neće biti na odmet, ako se ponovno kaže nekoliko riječi o tome. Moramo priznati, da me­dicina nema mnogo takvih sredstava kao što je digitalis i da liječnik gubi iz ruke moćno terapeutsko sredstvo, ako ne upotrebljava digitalis onako, kako je to ispravno. Usklik N o t h n a g e l o v je potpuno razumljiv svima onima, koji su bar samo jedanput vidjeli pravi uspjeh digitalisa.

Ovaj članak se organično veže na ono, što sam napisao u prvom ovogodišnjem broju našeg Vjesnika, gdje sam potanko iznio, kako se mogu i najjednostav­nijim sredstvima upoznati latentni dekompenzacioni

simptomi kod srčanih bolesti, a manifestni su i tako opće poznati. Ustanovimo li dakle, da kod nekog bole­snika postoje ti simptomi, tada je to prava i gotovo jedina domena za ispravnu upotrebu digitalisa.

Međutim neposredni povod za ovaj naslov bio je jedan siromašni seljak, koji je nedavno došao iz okoline većeg grada V. u našu kliničku ambulantu s izrazitim simptomima dekompenzacije srca: proširenje srca, mukli tonovi, jetra otekla i osjetljiva, albumen u tragovima, urobilinogen povećan, na nogama edemi, teško disanje, osobito iza kretanja, kašalj, smetnje sa strane želuca itd. To su bili dakle klasični' simptomi, koji nastupaju kod popuštanja srčane snage zbog zastoja vode u po­jedinim organima (staza jetre, zastojni bronhitis, zastojni katar želuca, staza u velikom i malom optoku). Zbog tih svojih tegoba dobio je prije nekog vremena jedan recept kojeg donosim u cijelosti:

208

Rp.Cardiazol. liquid.D. lag. No. I. 5 2 ' -S. 3 put 15 kapi dnevno I -—

53Tct. S trophanti ti trat. 2 4 0

100 2 - —

S. 3 put 5 kapi dnevno 6-—3'— I —

14-40T aum asthm an tabl.Phiol. No. I. 50‘—

1 — 51-—

Novocol sirup320-0 60 —

S. 4 kavske žlice dnevno 1*—61-—

Svega dinara 179 i 40 para

Bolesnik, siromašni seljak, mnogo je toga prodao i jedva smogao tih 179 dinara i kupio propisane mu lijekove. Razumije se, da iza toga nije bilo bolje i on je ponovno otišao u apoteku. Sada međutim nije imao toliko novaca i tražio je od apotekara samo dva lijeka: jedan za srce i drugi protiv kašlja. Apotekar mu je zatražio novi recept i na taj je dobio tinkturu stro- fanti (3 put 5 kapi) i ponovno Novocol sirup. Kako bolesniku ni iza toga nije postajalo bolje, on je ponovno nešto prodao i odlučio se na dulji put i došao u Zagreb.

Ako ovaj recept najprije pogledamo obzirom na cijenu, onda nam i nehotice iskrsava ona rečenica ko­lege S c h l e s i n g e r a , koju je napisao u svom lijepom prikazu ekonomsko-racionalne terapije, gdje je ispore- dio ovakav jedan recept s kilogramima pšenice. Mnogi su nazvali ovaj pasus i suviše drastičnim, te je cijeli taj rad za ekonomsko-racionalnu terapiju oštro kritizi­ran, ali uzevši u obzir ovaj recept, treba poći dalje i tu sumu, pošto su se prilike promijenile svakako na gore, ne ispoređivati više s kilogramima pšenice, nego na pr. s pilićima ili još čim vrijednijim. To dolazi tim više do izražaja, što je ovaj recept, ne samo skup, nego i neracionalan. On ne dovodi do zdravlja i do radne sposobnosti, te je zato još mnogo, mnogo skuplji.

Treba odmah istaknuti, da borba za ekonomsko- racionalnu terapiju nije borba za jeftine lijekove, nego borba za onu terapiju, koja će najbrže izliječiti bole­snika i dovesti ga do radne sposobnosti. Tu je sveje­dno, da li je taj lijek magistralni ili specijalitet, jer je glavno, da je dobar. Nevrijednih lijekova ima magi­stralnih kao i specijaliteta. Osobito je u današnje vri­jeme imperativna dužnost nas liječnika, da propisujemo samo one lijekove, koji doista vrijede i koji će pomoći našim bolesnicima. Vrlo često je dovoljan jedan lijek i zato se ne može nikako razumjeti liječenje po simp­tomima, naročito u ovakvim slučajevima, gdje nam je na pr. digitalis sam već potpuno dovoljan, pogotovo uz pomoć tkivnih dijuretika.

A sad pređimo na našu temu. Elektivno djelova­nje digitalisa se vidi na dekompenziranom srcu. De­taljno o načinu tog djelovanja bilo je već govora. Sumarno kratko rečeno digitalis jača snagu srčanog mišića i usporuje srčanu akciju, te na taj način uspos­tavlja normalnu cirkulaciju. Dosad nije poznat ni jedan drugi lijek, koji bi imao takvo djelovanje na srčani mišić kao digitalis. Osim toga djeluje on. na sudove bubrega i tako povećava i direktno dijurezu. Za po­voljno djelovanje digitalisa postoje dva glavna uvjeta:1. moramo imati pouzdan preparat i 2. srce mora biti dekompenzirano, a srčani mišić ne posve degeneriran. Nije potrebno posebno isticati od kolike je važnosti siguran i pouzdan preparat, za koji možemo u svakoj prilici biti sigurni da neće zakazati. Ako nam pak i

takav preparat zakaže, onda možemo biti sigurni, da nije ispunjen onaj drugi uvjet i to ili srce nije dekom­penzirano ili je srčani mišić tako degeneriran, da mu već nijedna terapija ne pomaže.

Ako analiziramo naprijed navedeni recept, tada vidimo jasno razloge zašto nije pomogao. Pođimo re­dom. Cardiazol je dobar preparat, ali to je analeptičko sredstvo s kratkotrajnim djelovanjem, a ne kardiotoni- kum za srčanu muskulaturu u smislu digitalisa. Tinktura strofanti spada doduše u grupu digitalisa, ali je tu bila dozaža minimalna (3 put 5 kapi), koja nema nikakvog efekta, a osim toga su takve tinkture posve nepouzdane. Međutim, da je i najbolji strofantus-preparat, on ne može nadomjestiti digitalisa, jer mu manjka ono glavno svojstvo, a to je intenzivni afinitet prema srčanoj mu­skulaturi, jer se strofantin dosta brzo izlučuje. O tau- masthman-tabletama i o novocol-sirupu ne treba govoriti, jer je evidentno, da ta dva preparata nemaju mjesta kod ovog slučaja. Rezimirajući dakle moramo prvoj kon­stataciji, da je taj recept vrlo skup dometnuti i drugu, da taj recept nema gotovo nikakvog utjecaja na pato­loški proces kod ovog bolesnika.

Mi smo mu dali najprije rastopinu Digilanida i to 3 put 20 kapi. Nakon dva dana dobio je injekciju Novurita intraglutealno 2 ccm, te je nakon toga izmo- krio 4 i pol litre. Već treći dan se je osjećao bolesnik kao preporođen, kašalj je postao manji, dispnea je iščezla, a bilo je postalo punije i sporije. Kad smo potrošili Digilanid prešli smo na Digitaline i to najprije kroz tri dana po dvije kuglice a Oi mg i iza toga po 1 kuglicu dnevno. Nakon 12 dana je bio bolesnik pot­puno kompenziran. Usto mu je određena neslana dijeta s malo tekućine. Nakon mjesec dana je došao na kon­trolu i tada smo konstatovali početne znakove lagane dekompenzacije, te smo mu dali da uzima kroz deset dana po jednu kuglicu Digitalina i nastupila je ponovno potpuna kompenzacija, koja se niti iza dva mjeseca nije promijenila. Bolesnik se osjeća posve dobro. Mi ćemo kod njega, po potrebi, provesti još dalje nužne digitalizacije i uvjereni smo, da će taj bolesnik biti još dugo godina na životu, ako se bude držao predlo­ženih mu savjeta i ako ne bude kakvih komplikacija. Bolesniku je uvijek izrazito istaknuto, da prestane s digitalisom, ako se pojave kakvi simptomi sa strane želuca, (mučnina ili bljuvanje) jer su to obično prvi znakovi, koji nam govore, da je dosta digitalisa. To je od važnosti, naročito u ladanjskoj praksi.

Kod prosuđivanja vrijednosti digitalisovih preparata svakako nam najviše pomaže kliničko iskustvo, jer je u pokusima nemoguće imitirati bolesno srce. Medicin­ska klinika troši od svog postanka francuski preparat Digitaline Nativelle (izolirani alkaloid iz digitalis pur­purea) i moram priznati, da je taj preparat doista posve pouzdan. U novije je vrijeme došao jedan novi preparat digitalisa i to Digilanid Sandoz (tri izolirana alkaloida iz digitalis Ianate). Prva naša iskustva govore, da je i to dobar i pouzdan preparat, ali ipak ima neke dife- rence prema Digitalinu, koje se mogu međutim tera- peutski vrlo dobro iskoristiti. O tome će biti kasnije govora. Osim ovih dvaju preparata ima još mnogo drugih, moguće i posve dobrih, ali nama manjka o njima iskustvo, pa ih zato i ne spominjemo. Mi imamo svakako još jedan kriterij za apsolutnu pouzdanost preparata, koja je od velike važnosti za svakog liječ­nika. Većina su naime preparata samo ekstrakti iz jed­nog ili drugog digitalisovog lišća, a njihova se jakost t reba fiziološki titrirati na žabi ili mački. Međutim Digitaline i Digilanid su izolirani kristalizovani pro­dukti, koji se važu na miligrame i jakost im odgovara nekoj matematskoj jedinici. Od kolike je to važnosti nije potrebno posebno isticati. Ovim ujedno samo po sebi otpada i rezonovanje o magistralnim preparatima

209

digitalisa, (infuzum, prašak, t inktura) jer su oni podvr­gnuti još raznim drugim nepovoljnim utjecajima na putu od biljke preko apotekara do potrošača.

Sličan primjer imamo u zadnje vrijeme kod sekale preparata. Dosad su se upotrebljavali protiv raznih krvarenja iz uterusa ekstrakti iz sekale kornutuma. Ti su ekstrakti bili ili magistralni ili pod raznim speci­jalnim imenima. Sada je međutim baš nedavno otkriven izolirani alkaloid iz sekale gljivice, koji i u vrlo maloj dozi ima s.va dobra djelovanja sekale preparata, a naz­van je senzibamin (u prometu se zove Secamin — 1 ampula sadrži 000035 g sensibamina). Razumije se da ćemo u našoj praksi dati prednost ovakvom preparatu, čija je jakost određena miligramima i gdje imamo po­sve pouzdano djelovanje, nezavisno o vrsti i kvaliteti biljke.

Digitaline Nativelle se nalazi u prometu u tri oblika za peroralnu terapiju: kuglica od 0 1 mg (crvene) i od 0'25 mg (bijele), te rastopina u bočicama od 10 ccm (5 kapi odgovara 01 mg). Digitaline je zapravo digi­toksin i kao takav je tačno karakteriziran alkaloid. Osobito je poznato njegovo dobro kumulativno svojstvo tj., da se dosta čvrsto veže na srčani mišić i tu dugo izvodi svoje blagotvorno djelovanje. Dobar se digitalis treba da kumulira i izgleda nam naivno kad neke tvor­nice oglašuju svoj preparat navodeći, da kumulacije gotovo i nema, jer tad nema ni trajnijeg djelovanja i to je vrlo slaba preporuka za digitalisov preparat. Di­gilanid , ,Sandoz“ za peroralnu upotrebu ima isto kap­ljice i tablete. 1 ccm = 30 kapljica — 0'5 mg gliko- zida iz digitalis lanate. 1 tableta sadrži 0'25 mg gli- kozida. Digilanid ima isto snažno djelovanje digitalisa, koje nastupa, možda nešto brže nego kod Digitalina, ali zato traje nešto kraće, te po tome izgleda, da ga srčani mišić ne veže tako čvrsto kao Digitaline. To se može terapeutski vrlo dobro iskoristiti, kao što smo mi to u našem slučaju i učinili. Htjeli smo brzu digi- talizaciju, te smo dali Digilanid, a brzu kompenzaciju

smo pripomogli izvrsnim tkivnim dijuretikumom Novu- ritom i kasnije smo dali Digitaline, da održimo tu kompenzaciju što dulje.

Na koncu bismo htjeli, da u nekoliko tačaka istakne­mo za praksu potrebne zaključke:

1. Digitalis se ne upotrebljava kod onih slučajeva, gdje nismo našli nikakvih znakova dekompenzacije.

2. Ako međutim nađemo kakve dekompenzacione simptome, pa bili oni i latentni, tada moramo odrediti digitalis.

3. Kod dekompenziranog srca nije potrebno lije­čenje po simptomima, jer je digitalis sam posve dovo­ljan da ukloni sve te simptome, pogotovo uz pomoć tkivnih dijuretika.

4. Postoji ogromna razlika u djelovanju između analeptičnih sredstava (cardiazol, coramin i tonokardin) i digitalisa i ta se sredstva, premda su dobra, ne smiju upotrebljavati mjesto dobrih preparata digitalisa, jer im je indikaciono područje većinom posve odijeljeno. Razumije se samo po sebi, da katkad može postojati potreba da dajemo ta sredstva s digitalisom.

5. Nije opravdano mišljenje, da se kod hipertonije ili kod bradikardije ne smije davati digitalis, jer je jedino dekompenzacija kompetentna da nam da indi­kaciju za digitalis, a ako ta postoji, treba dati digitalis.

*Prije svršetka još nešto. Svaki liječnik treba u

sadanje doba paziti i na cijenu preparata, ali to ne smije biti jedini kriterij za upotrebu preparata. Ako je preparat nevaljao, onda je preskup ako stoji i samo 5 dinara. Ako međutim koji preparat ima sigurno djelo­vanje, onda je cijena potpuno sporedna, jer ako preparat ima sigurno djelovanje, onda je cijena potpuno sporedna, jer je preparat racionalan i dovodi u najkraće vrijeme do uspjeha. U slučajevima, gdje je bolesniku potreban lijek, prepišimo mu najbolji, a ako mu nije potreban, te prepisujemo samo ,,ut aliquid fieri videatur“, onda dajmo najjeftiniji.

T E R A P I J A

Kr. u n iverzitetsk a p ed ijatričk a klinika u Z agreb u; upravnik prof. dr. M ayerhofer.

Moderna terapija rahitisa.Doc. dr. Branko D r a g i š i ć .

Z račeni erg o ster in .

Zračenim ergosterinom dobili smo u ruke sredstvo, pomoću koga možemo postići kod ispravne primjene, u srazmjerno vrlo kratkom vremenu, mineralizaciju ske­leta. Poslije sjajnih rezultata, postignutih u terapiji ra­hitisa, mnogi su autori bili skloni da vide u zračenom ergosterinu apsolutno sigurno sredstvo protiv rahitisa, ne samo protiv promjena na skeletu, nego i cijeloga kompleksa simptoma, koji se javljaju kod engleske bolesti. Međutim su klinička iskustva pokazala vrlo brzo, da zračeni ergosterin nije u stanju da izliječi mnoge od rahitičkih simptoma (anemije, rahitičke mio- patije itd.) i da postignutoiih mineralizacijom skeleta nije još rahitis izliječen. Mineralizirani rahitičar, kako ispravno kaže P f a u n d l e r , ne može se smatrati izli­ječenim. Iskustva su dalje pokazala, da postoje i slu­čajevi, koji su potpuno renitentni na antirahitički faktor, i gdje jedino p r o m j e n a i s h r a n e dovodi do izlje­čenja. Ovakovi su slučajevi opisani u literaturi, a na njih je nailazio skoro svaki kliničar, koji se detaljnije bavio engleskom bolešću. Prvobitno oduševljenje, sa

kojim je primljen zračeni ergosterin, počelo je popuš­tati, kada su pojedini autori izvijestili, da zračeni ergo­sterin, osim svoga ljekovitog svojstva, može izazvati i d i r e k t n o t o k s i č k a d j e l o v a n j a k o d d j e c e . Istina, u početku dozaža preparata zračenog ergosterina nije bila standardizirana, te je s obzirom na visoke doze dolazilo do hipermineralizacije i ostalih štetnih pojava. Walkhoff i Reyer našli su, kod dnevne dozaže 2 kapi 1% otopine Vigantola u ulju, slijedeće promjene u or­ganizmu:

1. Hiperplaziju sinus endotelija slezene,2 . toksičku nefrozu,3. ulaganje kalcija u epitelijalne stanice, kao kod

subakutnog otrovanja živom,4. nekrotička ognjišta i ovapnjenja u srčanom

mišiću.K r e i t m a i r , Mo l i , H i n z e l m a n n našli su kod

različitih životinja kod visokih doza zračenog ergoste­rina jako ulaganje vapna u stijene velikih i malih krvnih sudova u srčani mišić, pluća i bubrege. Po

210

njima, radi se tu o s k l e r o z i m a n j i h i v e ć i h krvnih sudova. Amerikanci H e s s i L e w i s izvještavaju, da se kod normalne dojenčadi kod 0'5— 1 mg zrače- nog ergosterina javlja klinički latentna hi p e r k a l ce - mi j a . Dakle već kod doza, koje su daleko ispod da­nas uobičajenih. Poslije ovoga je još cio niz autora izvijestio o toksičkim djelovanjima zračenoga ergoste­rina. Sve je to dalo povoda, da nekoji u zračenom ergosterinu nisu vidjeli nikakvo ljekovito sredstvo protiv rahitisa, nego sredstvo, koje u malim dozama prouzro­kuje štetno djelovanje. Što kod rahitisa to toksičko djelovanje ne dolazi toliko do izražaja tumačili su time, da kod engleske bolesti osteoidno tkivo privlačeći vapno na sebe, štiti ostale organe, a pogotovo krvne sudove od okrečenja. Da spomenemo još i D e g k w i t z - o v e nalaze o štetnom djelovanju aktiviranog ergosterina kod djece inficirane tuberkulozom. D e g k w i t z je našao kod ove djece oštećenja bubrega. Nalazio je cilindre hija- line i granulirane u mokraći, bjelančevinu i leukocite, dakle kompleksno oštećenje glomerularnog dijela. Na drugoj strani, međutim, poznamo iz literature cio niz slučajeva, gdje uz ogromne doze zračenoga ergosterina nije bilo nikakvih patoloških promjena. W i s k o t t je promatrao jedno dojenče od 5 mjeseci, koje je dobivalo 12 mg. ,,AltvigantoIa“ i majka je produžila sa lijekom punih 9 mjeseci. U svemu je to dijete dobilo 3110 mg(l), a da kod toga nije pokazivalo na unutarnjim organima, a pogotovo na bubrezima, nikakvih patoloških promje­na. Na skeletu u rentgenskoj slici vidjeli su se jasno znaci hipermineralizacije. H e s s kod dojenčeta od 5 mjeseci, koje je dobivalo dnevno 50 ccm ergosterola, nije našao nikakvih promjena u mokraći, rentgenološki i mineralni nalaz u serumu bili su potpuno normalni. M a y e r h o ­f e r pozna jedno dijete, koje je mjesece bez kontrole uzimalo V i g a n t o l u formi dražeja i nije pokazivalo nikakvih patoloških promjena. S obzirom na spomenute nalaze G y o r g y je napravio svoje vlastite pokuse, da prokontrolira nalaze ostalih autora. H e s s - o v u hiper- kalcemiju je našao G y o r g y samo u nekim slučajevima. On misli, da toksička djelovanja zračenog ergosterina treba pripisivati samo p r e v e l i k i m d o z a m a .

Daljnji pokusi na životinjama, a i klinička pro­matranja, pokazala su jasno, da r a h i t i č k o d o j e n č e r e a g i r a p o s v e d r u g a č i j e n e g o n o r m a l n o n a z r a č e n i e r g o s t e r i n . Dok rahitički organizam može da podnosi vrlo visoke doze bez ikakve pato­loške reakcije, dotle n o r m a l n o d o j e n č e r e a g i r a n a d u l j e d a v a n j e e r g o s t e r i n a k a o n a o t r o v i nastaje:

1 . h i p e r m i n e r a l i z a c i j a , 2 . o p ć e o v a p n j e n j e t k i v a ,3. a r t e r i o s k l e r o t i č k e p o j a v e .Po nalazima H o t t i n g e r o v i m , k o d n o r m a l ­

n o g d o j e n č e t a , bez obzira na način ishrane, već nakon 24 sata poslije davanja antirahitičkog faktora nastaje povećano izlučivanje kalcija mokraćom, kalci­jeva bilanca se smanjuje, pa može postati negativna. Tako je isto i sa fosfornom bilancom, ali u manje izrazitoj mjeri. Analiza mokraće pokazuje na kratko­trajno pomjeranje u smjeru acidoze. Kod rahitičkog djeteta odmah se povećava bilanca kalcija već nakon prva 24 sata. Smanjuje se njegovo izlučivanje mokra­ćom, a fosforna bilanca se polako popravlja. Rahitička acidoza po H o t t i n g e r u postoji dulje vremena i traje sve do definitivnog izlječenja. Kod tetanije kalcijeva bilanca se povećava, ali je smanjena retencija fosfata.

U tome pogledu zanimljivi su i nalazi W a r k a n y - a , koji je ispitivao fosfatemičku krivulju normalnog i ra­hitičkog djeteta. W a r k a n y je našao, da kunići kod zelene hrane ne izlučuju skoro nikakav fosfat mokra­ćom, a poslije 10 ccm vigantola nakon 48 sati počne izlučivanje velike količine fosfata, koje se još pojača,

ako se doda hrani natrijev fosfat. Na osnovu tog za­ključuje se, da kod h i p e r v i t a m i n o z e postoji p o ­v i š e n o i z l u č i v a n j e f o s f a t a b u b r e z i m a . Isto­vremeni porast fosfora u krvi dokazuje, da se radi o pojačanoj rezorpciji fosfora.

Nakon objave prvih slučajeva o toksičkom djelo­vanju ergosterina pravljen je cio niz životinjskih po­kusa, da se prokontrolira toksičko djelovanje i da se preparati zračenog ergosterina standardiziraju, kako bi se isključila štetna djelovanja. Danas, poslije provede­nih pokusa, smatra najveći broj autora, da su sva pri­jašnja toksička djelovanja bila izazvana p r e v e l i k o m d o z a ž o m , tako da danas ima vrlo malo protivnika zračenog ergosterina, kao sredstva za terapiju engleske bolesti. O visini profilaktičke i terapeutske doze stan­dardiziranoga vigantola još su mišljenja podijeljena i postoje izvjesna razmimolaženja. Da bi se izbjegla štetna djelovanja zračenoga ergosterina daje W i e l a n d slijedeće savjete:

1 . z r a č e n i e r g o s t e r i n v a l j a d a v a t i s a ­m o k o d r a h i t i s a , a n e k o d d r u g i h b o l e s t i ,

2 . n i k a d a ne p r e k o r a č i t i m a k s i m a l n u dozu,3. l i j e č e n j e j e d n o s t a v n i h s l u č a j e v a n e

t r e b a p r o v o d i t i d u l j e o d 8 — 1 0 t j e d a n a .V i g a n t o l ostaje suvereno sredstvo u terapiji rahi­

tisa, te je po svojem djelovanju potpuno ekvivalentan direktnoj terapiji svijetlom, tj. kremenskoj svjetiljci. Pre­parat je standardiziran, te se dozira po kliničkim jedini- cima. Jedna klinička jedinica je stostruki dio najmanje količine, koja je u stanju, da u životinjskom pokusu sigur­no zaštićuje od rahitičkog oboljenja. Vigantol dajemo u obliku ulja, u obliku dražeja ili kao „Vigantolleber- t ran“. Dojenčadi i manjoj djeci dajemo dnevno 10—20 k l i n i č k i h j e d i n i c a , tj. 5—4 0 k a p i u l j e n e o t o ­p i n e i l i 1 — 2 d r a ž e j a . K o d v e ć e d j e c e 20—30 k l i n i č k i h j e d i n i c a i l i 10— 15 k a p i u l j e n e o t o p i n e i l i 2—3 d r a ž e j a . Pored Vigantola postoji cio niz preparata zračenoga ergosterina. Kemijska in­dustrija je direktno preplavila tržište sa raznim pre­paratima, koji se na veliko reklamiraju. Bezuvjetno je potrebno, da se preparati zračenog ergosterina izdaju samo na liječnički recept. Jedino davanje zračenog er­gosterina pod tačnom kontrolom liječnika omogućiti će, da se izbjegnu toksička djelovanja zračenog ergo­sterina.

Što se tiče duljine liječenja kod naših rahitičara, mi smo trebali daleko više vremena za izlječenje u rentg. i kliničkom smislu, nego autori zapadnih zema­lja. Ja sam već na taj fakat upozorio u svojoj ranijoj radnji o rahitisu. W i s k o t t navodi, da je dovoljno 4— 6 t jedana za izlječenje i 20—30 mg zračenog ergo­sterina za cjelokupnu rahitičku kuru. Kod naših rahi­tičara,. gdje sam sistematski ispitivao djelovanje C a l ­c i g e n o l I r r a d i e, trebao sam 80—90 dana, respek- tive 80—90 mg z r a č e n o g e r g o s t e r i n a za potpu­no izlječenje. Više od 1 mg dnevno nisam davao ni u najtežim slučajevima. Kod pojedinih najtežih slučajeva postizavao sam vrlo dobre rezultate kombinacijom Cal- cigenol Irradie + Vivoleol. I ova činjenica, da trebamo daleko dulji rok za izlječenje naših rahitičara, govori za to, da je rahitis kod nas u velikoj većini slučajeva daleko teže oboljenje, nego u zapadnim zemljama. Ponovno moram naglasiti, postignutom mineralizacijom skeleta ne možemo smatrati rahitičko dijete za izlije­čeno, jer rtg. poboljšanje vrlo često ne ide uporedo sa općim kliničkim poboljšanjem. Mnogi od simptoma rahitičkog kompleksa ostaju posve nedirnuti od anti­rahitičkog faktora, u prvom redu rahitičke anemije, pa onda miopatije. Poznato je, da postoje slučajevi rahi­tisa, koji uopće ne reagiraju na D vitaminsku terapiju. O direktnoj terapiji svijetlom neću da govorim, jer je njezino prokušano djelovanje opće priznato.

211

Riblje ulje Čisto ili njegovi različiti preparati bili su i prije otkrića zračenog ergosterina priznata sredstva protiv engleske bolesti. Riblje je ulje svakako potrebno davati daleko dulje, nego zračeni ergosterin, no ne smije se zaboraviti, da i tu treba biti oprezan, jer je i ono u stanju da izazove izvjesna štetna djelovanja. U M e r c k o v i m laboratorijima uspjelo je iz ribljih ulja, koja su naročito bogata na vitaminu D, dobiti koncentrirani D vitamin. Tako dobivene, i od vitamina A očišćene frakcije ispitivane su na njihovo antirahi- tičko i toksičko djelovanje kod miševa, pa se pokazalo, da se kod miševa pojavila tipična slika otrovanja sa ovapnjenjem organa, iste pojave kao i poslije hiperdo- zaže zračenim ergosterinom, respektive kristaliziranim vitaminom. Na osnovu tih pokusa zaključuje se: da vitamin D sadržan u ribljim uljima ima i s t a b i o l o ­š k a s v o j s t v a k a o i v i t a m i n D dobiven ultravi­oletnim zračenjem ergosterina. T a k a h a s h i i S u z u k i osvjedočili su se u eksperimentu na životinjama, da riblje ulje kod visoke dozaže izaziva oštećenja na mio- kardu u krvnim sudovima i bubrezima. M e l l a m b y je zapazio iste pojave i kod čovjeka uz visoke doze. M a l m b e r g i j u n d e l l govore i o oštećenjima mio- karda i uz normalne doze. Kako vidimo pokusi na životinjama pokazuju jasno, da nekritičko davanje rib­ljeg ulja ili u z i m a n j e b e z l i j e č n i č k e k o n t r o l e n i j e n a m j e s t u , jer može kod djeteta izazvati ista toksička djelovanja kao i aktivirani ergosterin. Svakako je opasnost štetnog djelovanja daleko manja nego kod zračenog ergosterina.

Z račeno m lijeko kao sred stv o p rotiv rah itisa .

Otkrića amerikanskih autora H e s s a i S t e e n b o - c k a , da zračenjem ultravioletnim zrakama izvjesna živežna sredstva stiču antirahitičko djelovanje, dalo je povoda nekojim autorima, da zrače mlijeko i tako ga upotrebe, kako u profilaksi, tako i u terapiji rahitisa. Slično, kao što se daje jodirana sol kod endemske gušavosti, mislili su mnogi, da ćemo zračenim mlijekom biti u stanju da provodimo t. zv. n i j e m u p r o f i l a k s u . Pomisao, da bi se zračeno mlijeko bacilo na tržište, bila je vrlo privlačiva, međutim se pokazalo, da to

nije tako jednostavno, kao što izgleda na prvi po­gled. Konstruirane su naročite aparature za zračenje, kao na pr. ona dr. S c h o l i a u Njemačkoj, koja je u stanju da producira za jedan sat 40—60 litara zrače- noga mlijeka. Prvi pokusi sa zračenim mlijekom dali su posve oprečne rezultate. H e n t s c h e l i R o s z k o w - s k i nisu tim načinom liječenja imali uspjeha, te zak­ljučuju svoja iskustva u tome smislu, da terapija engle­ske bolesti zračenim mlijekom daleko zaostaje za kre- menskom svjetiljkom i Vigantolom. Spomenuti autori ne preporučuju zračeno mlijeko ni u terapiji ni profi­laksi rahitisa. Drugi opet kao W i e l a n d izvještavaju0 odličnim rezultatima, naročito u profilaksi. U Frank­furtu se sistematski provodi profilaksa umjetno hranjene dojenčadi u drugom trimenonu pomoću zračenog svježeg mlijeka u količinama 300—500 grama dnevno. Gradska mliječna kuhinja u Frankfurtu priređuje ne samo zra­čeno mlijeko u bočicama po 2 0 0 grama, nego i na liječnički prepis 2 —4 pojedinačna obroka od 2 0 0 grama dnevno, kao zračeno polovično mlijeko miješano sa sluzi i 6 % šećera.

Količina antirahitičkog principa u zračenome mli­jeku malena je. Tako po H e n t s c h e l u i R o s z k o w - s k o m samo 160 grama, čime se i razjašnjava terape­utski i profilaktični neuspjeh. Količina sterina, koji zračenjem postaju aktivni vrlo koleba u samome mlijeku. U kolesterinu običnoga mlijeka sadržano je samo 0'37% ergosterina. Odnošaj ergosterina prema kolesterinu iznosi po P o h l -u 1 :270. Ako uzmemo u obzir, da je za profilaksu rahitisa preparatima zračenog ergosterina potrebno 0 1 mg ergosterina kao najniža granica, onda vidimo, da od zračenoga mlijeka ne možemo očekivati u terapiji velike uspjehe, a osim toga morali bismo davati zračeno mlijeko u vrlo velikim količinama. Za0 1 mg zračenog ergosterina, dakle profilaktička doza, trebali bismo 670 ccm zračenog mlijeka. Za terapiju, gdje treba l/2— 1 mg zračenog ergosterina, morali bismo dati po H e n t s c h e l u i R o s z k o w s k o m 6'7— 3'3 1 mlijeka dnevno. To su razlozi zašto terapija zračenim mlijekom nije tehnički dobro provediva. Pored medi- kamentozne terapije, ne smijemo zaboraviti na valjanu ishranu i njegu, kao i običnu helioterapiju.

S O C I J A L N A M E D I C I N A

Š k ola Nar. Z dravlja. D irek tor: Dr. B. B orčić .

Stanje tuberkuloze u jednoj našoj tvornici duhana.Dr. Miron R. M a l o j č i ć , ftizeolog Škole*

Većina dosad izvršenih ispitivanja potvrđuje, da radništvo u tvornicama duhana nesumnjivo mnogo strada od ove bolesti. K l e h e je objavio, d a j e g. 1906 umrlo od tbc u Bruchsalu, centru fabrikacije cigara među radni­štvom 5,6, među ostalim stanovništvom 1,8 lica na hiljadu stanovnika. Dvadeset godina kasnije doznaje se od Mu l l e r - o v e i B e r g h a u s - a , da u Schwetzingenu, koji se nalazi u pokrajini Baden, kao i Bruchsal, u kom je industrija cigara isto tako jaka, boluje od tb 32% radništva. 1 j z drugih su zemalja javljeni nepo­voljni izvještaji. Š u f i r je našao 1925 g. među ruskim radništvom 28,8%, a g- 1926 našao je 32,2% tuber­kuloznih. S t a n c a D o m i n i c među rumunjskim rad­nicima 14,3%.

0 uzroku se danas već većina autora izražava jed­nako. Ne prihvaća B r a u e r - o v u i H o f f m a n n - o v u

* Ovu je anketu finansirao Okružni ured na Sušaku.

tezu, po kojoj se okrivljuje zanimanje duhanom, tj. du­hanska prašina, zatim blizo međusobno sjedenje kod rada i na koncu dug boravak u zatvorenoj prostoriji. Danas vlada mišljenje, da se uzrok ima tražiti u lošim socijalnim, ekonomskim i higijenskim prilikama onog sloja pučanstva, iz kog se to radništvo regrutuje ( T h i e l e , M ül l e r , C h u v a , B o r t č e v s k i itd.).

Da odgovorimo na pitanje, kakovo je stanje tb kod našeg radništva, izvršili smo anketu u tvornici cigara Senj, novembra 1934.

Za izradu cigara upotrebljavaju se veliki listovi duhana, koji najbolje rastu u plodnim nizinama (Voj­vodina). Lišće, koje je 1 do 2 godine ležalo poslije obavljene fermentacije i sušenja, prska se vodom, da kod rada ne popuca. Zatim se iz većih listova vade žile (rebra), a onda se listovi režu. Tako narezan du­han pretstavlja masu, sredinu cigare, koja se umotava u jedan odabran i izravnan list, kome su takođe po-

212

vađene žile. Većina radnica savija cigare rukama. Sa- vijutci se stavljaju u drvene kalupe, krajevi odrežu, kalup pokrije i stavi u presu, da se suši. Stanovitu spret­nost zahtijeva savijanje i izrada vrha cigare. Dodir ustiju sa cigarom ili slinjenje ovoja ne postoji u ni­jednoj fazi izrade. Prostije se vrsti cigara izrađuju stro­jevima, na kojima je zaposleno Vio radnica.

Savijanje se cigara obavlja za dugačkim stolom, širokim 1 i po metra, u sredini nešto uzdignutim. S jedne i druge strane sjedi po 6 radnica, po pola metra razdaleko. Radno vrijeme traje 8 sati, sa prekidom o podne od 2 sata. Pošto se prema količini izrađenih cigara određuje plata, rad je intenzivan i onemogućuje međusobne dulje razgovore.

Prema službenim podacima radi u tvornici 435 radnica i 33 radnika. Muški rade samo grube poslove: pakovanje, utovar, otpremu itd. Klinički i rentgenološki pregledana je 431 radnica. Ostale 4 bile su otsutne: dvije u porodu, jedna van Senja iz porodičnih razloga, a jedna u bolnici zbog ludila.

Od ženskih bilo je: od 15— 24 g.: 90. Od tih bolesna od tb: 1, sumnjiva —

Ukupno: 431. Od tih bolesno:Od muških bilo je:

od 25— 34 g.: 9. Od tih bolesni:

jedno. Sređeno 41%, a dobro tek 5%- Ima 40% rad­nica, koje ishranjuju same porodicu, koja broji 2 — 9 djece.

Ispitujući vrijeme provedeno u tvornici i odnos prema broju bolesnih našli smo, da je radilo:

do 1 g. 74 ili 16,2%• Od tih ima bolesnih od tb:

Ukupno: 33, Od tih bolestan 1, sumnjiv: 1Obzirom na vrstu tb oboljenja nađeno je:a) plućne tb:1. Phthisis incipiens(Assman-Redeker-Neumann): 2,2. Phthisis fibrocaseosa confirmata: 2,3. Phthisis fibrosa: 11,b) vanplućne tb:4. žlijezda: 1.Svega ukupno: 16.Od pregledanih 464 lica nađeno je bolesnih 16,

tj. 3,4%- Muških: 3%, ženskih 3,5%• Ako ovamo ubro­jimo i sumnjive na aktivnost, kojih smo našli 6 , broj iznosi 4,7%- Inaktivnih je promjena nađeno kod 6 6 lica, tj. 14,9%. Među ovima je nađeno 11 koštanih slučajeva: Malum Potii: 7, ankylose zglobova na udovima: 4.

Ako se osvrnemo na nalaze stranih autora, koje smo gore spomenuli, tada možemo reći, da broj bolesnih kod nas nije osobito velik, da se osobito ne razlikuje od morbiditeta ostalog pučanstva.

Što se tiče socijalno-ekonomskih prilika radništva možemo reći slijedeće. Plaće radnica kreću se između 400—900 Dinara mjesečno. Izvjestan uvid u njihov standard života stekli smo ispitivanjem, koliki dio ot­pada na 1 člana porodice, dakle i radnicu, kad se cje­lokupan prihod podijeli sa brojem članova.

Na jednog člana otpada mjesečno do 200 Din u 54% porodica, na jednog člana otpada mjesečno do 600 Din u 41% porodica. Na ostalih 5 % porodica pada mjesečni prihod na jednog člana preko 600 Din.

Senj je gradić od 3.500 stanovnika, u kojem uspjeva trgovina drvom i vinom, ali danas u malom opsegu. Prilike za zaradu i stalno zaposlenje u luci ili u gradu ima danas vrlo malo. Kao minimum za život (stan i hrana) smatra se mjesečna suma od 300 Din. Neće biti pretjerano reći, da prema gornjim podacima 54% radničkih porodica živi vrlo teško, da ne reknemo bi­

464 100,0%Najveći je broj onih radnica, koje borave u tvor­

nici 20 do 30 g. Preko 30 g. ima ih takođe mnogo. Broj bolesnih među ovima je najveći. Objašnjenje ovog stanja daju same radnice. Prihodi porodice, koji su i onako mršavi, ne dopuštaju dugo liječenje i napuštanje rada, jer potpora socijalnog osiguranja nije dovoljna, da se ravnoteža ili egzistencija porodice uzdrži. Pre- ostaje, da se poslije kraćeg odmora opet mora raditi i krpariti do zadnjeg daha.

Posljedica tih odnosa jest gomilanje bolesnih, koji iako ne pretstavljaju veliku opasnost u samoj tvornici za ostale radnike, pretstavljaju za svoju porodicu, a to znači za društvo, za narodno zdravlje.

Higijenskim prilikama u samoj tvornici ne mogu se učiniti neke naročite zamjerke, tim manje što i naj- idealnije uređenje neće smanjiti broj bolesnih.

Kao izvor zaraze nađena je skoro uvijek porodica. Jedan primjer: radnica M. G. 52 godine stara radi u tvornici 37 godina. Boluje od fibro-kavernozne ftize. Njena kćerka K. P. 25 godina stara radi u tvornici 7 godina. Bolovala je na plućima pred 6 godina. Poka­zuje sada indurativnu tuberkulozu na granici aktivnosti. Kod rada u tvornici nije stajala s nikim u kontaktu. Radnica M. K. 48 godina stara radi u tvornici 24 go­dine. Kraj bolesne M. G. sjedi stalno 7 godina. Njen nalaz pluća danas je normalan.

Zapreke direktne asanacije ili liječenja, kojeg pro­vodi radničko osiguranje, čisto su pekunijarne, nažalost u sve većem stepenu.

Rak-rana radništva u toj tvornici je nedovoljna potpora (penzija) za starost. Sada se daje mjesečno Din 120'— . Ta premalena svota sili radnice, da ostaju u tvornici do zadnjeg časa života, preko 30 i više go­dina. Takovih je nađeno 101, što znači ' / 4 svih. Soci­jalna pravda zahtijeva, da se to pitanje bolje uredi.

Z u sa m m en fa ssu n g .Dr. M a l o j č i ć : D i e T u b e r k u l o s e i n e i n e r

T a b a k f a b r i k .Eine Ankete iiber Tuberkulose đer Tabakarbe i te r , im No­

vember 1934 (klinische und rOntgenologische Untersuchung), ergab eine Morbiditet von 3,4% . Zahl der Untersuchten 464. Nach dem Alter w aren 303 von 15 bis 44 Jahre, 161 von 45 bis 74 Jahre alt. Tuberkulosekrank w aren in der ers ten G ruppe 6 resp. 2% , in der anderen G ruppe 10 resp. 6 %. 20 Jahre u. mehr arbeiten in der Fabrik 222, oder 48%. Tbkrank 5-3% . Die Infek- tionsquelle ist meistens in der Familie nachweisbar.

Da der ausgezahlte Lohn im Krankheitsfalle s tark beschrankt wird, sind die Arbeiterinnen gezw ungen ihre schw ere Arbeit bis zur Erschtjpfung fortzusetzen. Folge davon ist Anhaufung der Krankheitsfalle und der Bazillentrager und dadurch ErhO- hung der Gefahr fiir die a llgemeine Volksgesundheit.

L iteratura.

H o l t z m a n F . : Weyls Hdb der Hygiene VII. 4. — M ii 1- I e r - B e r g h a u s : Zeit. Tb. 44. H. 4. — B o r č e v s k i : Zeit. Tb. 56. str. 46. — Š u f i r : Ref. Zb. Hyg. 18. str. 704. — S t a n c a D o m i n i c : Ref. Zb. Hyg. 13. str. 516. — C h u v a : Ref. Zb. Hyg. str. 456, Bd 19.

213

N O V I S P E C I J A L I T E T I

Secadrast — novi uterotonikum.Dr. B. H o c h s t a d t e r , ginekolog, Zagreb.

Za stišavanje ginekoloških i pos tparta ln ih krvarenja poznat je cijeli niz farmaka. Među najs tari ja i najviše prokušana sp a ­daju biljni ektrakti secale cornutum a i hydrastis canadensisa .

Secale cornutum je poznat već u sredn jem vijeku, te su opisana masovna o trovanja zbog upotrebe raženog hljeba, a kao uterotonicum spominje ga prvi Adam L o n i c e r u s 1582, pa kasnije Johanes T h a i i u s (1588). Liječnici, poznavajući toksičko djelovanje sekalea, nisu se mogli odlučiti na širu pri­mjenu te droge, tek su primalje davale svojim rodiljama, koje su krvarile, ekstrakt micelija claviceps purpureae.

Poslije publikacije Amerikanca John S t e a r n s - a „account of the pulvis parturiens, a rem edy for quickening child-birth11 početkom 19 stoljeća javljali su se češće giasovi o odličnim kvalitetama sekalea. Pomnijim is traživanjem sekalea otkrivene su njegove pojedine sastojine, te su razni autori pojedine sa ­stavine sekalea označivali kao djelotvorni agens droge. T ak o je T a n r e t s nakon 30-godišnjeg istraživanja 1905 otkrio krista- lični ergotinin, a 1906 su K r a f t , B a r g e r i C a r r našli amor­fni ergotoxin. Kasnijim poredbenim is traživanjima pokazalo se je, da hidroergotinin K r a f t - a nije ništa drugo, nego hidrat ergotinina T a n r e t s-a. 1919 godine izolirao je S t o l l ergota- min, te ga sm atra specifičnim agensom sekalea.

Svi napori i is traživanja išli su za tim, da se ekstrakt sekalea očisti od balastnih primjesa, te da se njegov toksicitet što više smanji. Ti su napori posve opravdani, jer je sekale odlično sredstvo za st išavanje krvarenja poslije poroda i a b o r ­tusa, te raznih ginekoloških krvarenja — na koje ćemo se još kasnije osvrnuti. Njegovo djelovanje je danas posve proučeno i eksperimentalno dokazano. Sekale djeluje ekskvizitno na kon­trakcije m uskulature uterusa i uterinih krvnih sudova. Kao i gotovo sva uterotonika djeluje sekale i na, od nerva eliminirani, uterus, kao i na preživjelu matericu. P rem a tom e je posve jasno, da je locus djelovanja u organu samom. Nadalje je do­kazano eksperimentalno, da je i podraživanjem odgovarajućih živaca moguće dovesti muskulaturu u terusa do kontrakcije. Kombiniramo li ova dva saznanja dolazimo do zaključka, da završeci ž ivaca u muskulaturi uterusa djeluju kao primaoci po­dražaja, bez obzira na to, je li podražaj lokalan, u toku nerva ili u gangliju samom. Ovaj periferni efekat dolazi do izražaja bez obzira na način aplikacije sekalea. Djelovanje je svakako brže kod supkutane, in tramuskularne ili čak intravenozne apli­kacije, manje brzo, ali zato trajnije, kod oralne medikacije.

M agistrali ter priređeni ekstrakti sekalea im adu međutim jedan minus: uslijed s tajanja mijenja im se vrlo često sas tav i koncentracija. Stoga je bolje služiti se tvorničkim preparatima, jer je kod njih barem donekle stabilna koncentracija i sastav,

a tvorničkim m etodam a lakše je očistiti ekstrakt od balastnih primjesa.

Hydrastis canadensis uveo je 1888 godine S c h a t z u ginekološku terapiju. U fluidnom ekstraktu te ranunculacaee našao je tri a lkaloida: hydrastin, berberin i canadin. Glavno djelovanje ima hydrastin, manje berberin, dok canadin, izgleda, nem a nikakvog naročitog djelovanja. Hydrastin djeluje utero- tonički periferno, te je njegovo djelovanje vidljivo i na preživ­jelom organu. Ima međutim jedna razlika između sekalea i hidrastisa. Dok prvi djeluju elektivno samo na uterus, hydrastis dovodi do kontrakcije krvnih sudova i izvan materice. Nadalje djelovanje je sekalea u tome, što dovodi do te taničke kontrak­cije muskulature uterusa, pa je prema tom e njegovo djelovanje brzo. P reparati hidrastisa pak izazivaju polagane kontrakcije muskulature materice, te time komprimiraju krvne sudove, koji prolaze kroz m uskulaturu uterusa, te na taj način stišavaju krva­renje. Osim toga dolazi još u obzir direktno djelovanje na samu kontrakciju krvnih sudova. F e l l n e r je našao, da to d jelo­vanje na krvne sudove ide preko nervnog centra krvnih sudova, ali ne može se isključiti niti mogućnost, da djeluje i na po- dražajnu supstancu u samoj stijenci krvnih sudova, a i na peri­ferne ganglije. U ekstrak tu hydrastis canadensisa propisan je sadržaj 2‘2% hidrastina.

Kako vidimo oba su ova galenska prepara ta poznata i iskušana već dugo vremena. Njihova je vrijednost utvrđena ve­likim brojem eksperimenata u laboratoriju i širokom primjenom na kliničkom materijalu. Zato je i posve plauzibilno, da će d jelovanje kombiniranog p repa ra ta sekalea i h id rastisa biti do­bro i pouzdano sredstvo u ginekološkoj i akušerskoj praksi. Takova kombinacija je s e c a d r a s t „Ifa".

Taj p reparat sad ržava u standardiziranoj formi djelotvorne supstance secale cornutuma i hydrastis canadensisa . Koncen­tracija pojedinih sas to jina je konstantna, što se utvrđuje čestim laboratorijskim kontrolama. N jegovo sam djelovanje iskušao na dosta velikom broju ginekoloških krvarenja, a nešto manje i kod postpartalnih krvarenja.

Kod meno- i metroragija valja davati uz secad ras t i hor- m onalne preparate , a ne smije se nikako zanemariti niti fizi­kalna terapija (vruće irigacije i hladni oblozi ev. led).

Naročito se lijepi uspjesi vide kod klimakteričnih krvare­nja i poslije abortusa.

P o s t partum se daje secad ras t profilaktički u onim sluča­jevima, gdje je materica mlohava, pa postoji opasnost atoničkih krvarenja. Inače se daje kod krvarenja, kod retencije ovoja ili lohija — uopće u svim slučajevima, gdje je potrebno dići tonus materice.

T E H N I Č K E N O V O S T I

M ogućnost upotrebe industrijske gum e u medicinskoj tehnici.Karlo S t r o h a l , abs. med.

U vezi sa prikazom doc. dr. S t o c k e r - P a l i a iz Graza, u Jugoslav, hirurškom društvu, o modernoj tehnici zavoja i eksten- zija s otopinom gum e dr. D i t m a r a , htio bih upozoriti uopće na otopinu gume, kakova se upotrebljava u industriji i obrtu.

U slučajevima, gdje treba slijepiti t jelesa, koja moraju sa­čuvati svoju gipkost i elastičnost, a moraju biti sigurna protiv vode tj. da se u vlažnoj okolini ne smanji efekt ljepivosti, lijep­ljenje je sa otopinom gum e nenadmašivo. Usto je čvrstoća sli­jepljenih tjelesa ravna, na plohi slijepljenja, čvrstoći koju do­bijemo upotrebom drugih dobrih ljepila, koja nijesu elastična, te u vodi popuštaju. Osim u gumenoj industriji i obrtu danas se gumena otopina upotrebljuje , m eđu ostalima, u kožarskoj i obu­ćarskoj industriji i obrtu.

I u hirurškoj i ortopedskoj medicini mogla bi poslužiti ta ista industrijska gum ena otopina. O na bi se, naime, mogla upotrijebiti u svakom slučaju, gdje se upotrebljavaju slične gumene otopine i ljepila specijalno namijenjena za medicinske svrhe, a koja su vrlo skupa, dok je industrijska gumena oto­pina nesrazmjerno jeftinija (tek nekoliko dese taka dinara po kilogramu). Ova industrijska gum ena otopina zaostaje za sku­pim gumenim otop inam a priređenim u medicinske svrhe jedino u toliko, što se, po mojemu mišljenju, ne može upotr ijebit i za

direktnu zaštitu povrijeđene i ekcematozne kože, kako se na­vodno mogu upotrijebiti drugi slični preparati otopine gume. Inače se može upotrijebiti ta industrijska gum ena o topina već u neposrednoj okolini ozljede, dakako s obzirom na karakter ozljede. (Tako ne bi možda mogla doći u obzir kod strogo aseptičnih rana, jer unatoč tome, što benzin djeluje donekle baktericidno, ne proizvodi se ta gum ena otopina pod kautelima asepse.) Kožu ova gum ena otopina ne podražuje . O tom e sam se uvjerio pokusom (I.) i upotrebom. Za pokuse sam upotre­bljavao gumenu otopinu, koja je u prom etu pod nazivom „Pal­ma cement". Kupio sam je u trgovini koža; nalazi se u limenoj kutiji, sivkaste je ili žućkaste boje, gusto tekuće konzistencije, mirisa na benzin. (Ta otopina gume je nevulkanizirana proči­šćena guma otopljena u benzinu.)

Pokus I.: P rem azao sam kožu svoje ruke i još triju osoba u površini od 20 cm 2 otopinom gume i ostavio 24h, a da se nakon toga nijesu mogle niti subjektivno niti objektivno ustano­viti nikakove tegobe niti prom jene na koži. Držim, da je gum a ostala i dulje na koži ne bi došlo do prom jena na koži, jer otapalo u kojemu je gum a otopljena nes ta je već nakon neko­liko minuta i s tvara se prozirna, g latka gum ena membrana, koja se vremenom ne mijenja. T a se m em brana potpuno lako skida

214

s kože i ne ostavlja na koži nikakvoga traga. Osim toga već kroz par mjeseci stalno upotrebljavam tu gumenu otopinu sa uspjehom u mnogo slučajeva, a bez ikakovih promjena na koži.

Po čvrstoći i snazi ljepivosti nađm ašu je sva do sada upo­trebljavana ljepila u medicini. P okus (II.): Uzeo sam komad čvrstoga platna (t. zv. domaće platno) u veličini 1 8 X 5 cm i daščicu jelovoga drveta posve glatko izblanjanu. Oličio sam daščicu slojem gumene otopine u tankom sloju, a isto takovim slojem gumene otopine i platno. Pričekao sam dvije minute, nakon kojega vremena mi se sloj gumeni na daščici i platnu pričinio suhim, te sam položio platno s oličenom stranom na oličeno mjesto otopinom gume na daščici. Nakon 10 minuta sam opteretio platno na vlak u smjeru plohe slijepljenja s 15 (petnaest) kilograma, a da se niti nakon pola sata ploha slijep­ljenja nije smanjila niti za milimetar. Držim, da bi ploha sli­jepljenja podnijela i znatno veće opterećenje. Nakon svršenoga pokusa sam sa lakoćom, povukavši slobodni kraj platna oko­mito na plohu slijepljenja, odijelio platno od daščice, a da na daščici nije preostalo niti tragova gume. Isti pokus se može izvesti s platnom i otopinom gum e na koži, š taviše mi se čini, da ljepilo na kožu još bolje prijanja, dok se isto tako lako skida.

Postupak lijepljenja je dakle slijedeći: Plosnatim drvcem

ili pamukom, učvršćenim na komadić drvca, namaže se gumena o topina na obje plohe, koje želimo slijepiti. Bolje je dva puta oličiti i razmazati tanak sloj, nego li jedanpu t debeo sloj. Ovako razm azana gumena otopina ostavi se nekoliko v rem ena da se prisuši tj. toliko, da se na opip pričinja, da su površine suhe. Sada prislonimo oličene površine jednu na drugu, lagano st isnem o naročito uglove (ove je dobro odrezati prije lijepljenja) i tjelesa su slijepljena. Što su površine grublje, to će ljepilo bolje lijepiti.

Ova bi se industrijska gum ena otopina mogla svagdje tamo upotrijebiti, gdje se moraju trošiti veće količine otopine gu­me, radi njene minimalne cijene. Mogla bi doći u obzir kod raznih ekstenzija, gd je su zavoj i apara tura učvršćeni za kožu, (Haut) ili za priugotavljanje raznih improviziranih or topedskih i fiksacionih aparata , gdje treba slijepiti tkaninu (hidrofilnu gazu, flanel i ostali zavojni materijal), ili kožu (Leder) te drvo. Zatim za fiksaciju raznih zavoja , gdje nađm ašu je svojom otpor- nošću prema vodi i toplini najbolji flaster.

Iz ovoga prikaza se može zaključiti, da industrijska gu ­mena otopina može u svemu zamijeniti ljepila i meleme, koji se upotrebljavaju u medicinskoj tehnici, osim za direktno pre- vlačenje ekcema i ozljeda kože u svrhu zaštite.

Referati.interna

P r o f . F a l t a : T rajan je živo ta kod d ijab etičara . (Ref. sa sjednice društva liječnika u Beču) Med. Klin. 12, 1935.

U zadnjih se je pet decenija broj dijabetičara u svim kul­turnim zemljama znatno umnožio i to naročito u Americi. Prije insulinske ere bili su izgledi d ijabetičara na duži život vrlo nepovoljni. Osobitu ulogu je igrala dob u kojoj je d ijabetes nastao. Po J o s l i n o v o j statistici je već nakon godine dana nastupio egzitus u 48% slučajeva, ako je dijabetes nastao u u prvom deceniju. Osme godine je bilo na životu još samo 6,5%. Prosječno se može reći, da je p ros ječno trajanje života dijabetičara prije insulinske ere iznosilo 4,8 godina, pošto je bolest otkrivena. Od kome je umiralo 40—-60%. Međutim mo­ramo priznati, da nije ni insulin postigao rezultate, koji bi se približili normali, prem da je konstantovan ogroman napredak u liječenju dijabetesa. Veliku ulogu igra gospodarski položaj bo ­lesnika. Osim toga je tu od važnosti i form a dijabetesa, jer negdje postoji is tovremeno oboljenje hipofize ili tireoideje, te se po tome i razlikuju dva glavna tipa dijabetičara i to I bo­lesnici, koji naginju mršavljenju i daju lošu prognozu, te II debeli bolesnici s relativno dobrom prognozom ( L a n c e r e a u x : diabčte maigre i d iabčte gras). U novije vri jeme se razlikuje i astenični dijabetes (niski krvni tlak i naginjanje acidozi) od steničnog (s laba progresija bolesti i mala sklonost acidozi). Konačno je za prognozu važna i specifična osjetl jivost prema insulinu, koja je posve nezav isna o obliku dijabetesa. P o toj osjetljivosti i prema potrebnoj hrani se i određuje doza insu­lina. Kod nekih bolesnika je potrebna dese t puta veća doza insulina, da snizi vri jednost krvnog šećera za isti broj. P o treba za insulin se i kod istog bolesnika mijenja tokom vremena. Etiološko liječenje d ijabetesa je još u povojima, te dolazi u obzir jedino kod luesa, cista, pankreashem atom a i holecistopa- tija. Poznati su međutim slučajevi, gdje i spontano dolazi do regeneracije insularnog aparata .

Ali i kod najtačnije li ječenih slučajeva m oram o ipak uvijek biti oprezni, jer i kod najbolje dozaže insulina može doći po ­vrem eno do hipoglikemije, na pr. kod kupanja. Predavač pre­poručuje da se dijabetičare nikako ne stavlja na takva mje­sta, gdje mogu sebe, a pogotovo druge, dovesti u opasnost, na pr. kao automobilis ti, avijatičari , v lakovođe itd. Narkozu po­dnose dijabetičari dobro, ali t reba uvijek imati mogućnost, da se uskoči bilo insulinom ili šećerom . Od komplikacija d ijabe­tičari su najviše izloženi tuberkulozi, raznim infekcijama, pre- maturnoj sklerozi, i prematurnoj hipertoniji . Dijabetićnu ganre- nu treba, što je moguće dulje, liječiti konzervativno. Koma se može insulinom gotovo uvijek zapriječiti i jedino je kod sepse stanje beznadno. Na koncu zaključuje autor, da je insulin uči­nio dosta čuda u liječenju d ijabetesa, ali je to još daleko od konačnog cilja.

J o n s o n : O anem ijam a, k oje s e kod tu b erk u loze zovu p ern ic iozn e an em ije. (Acta med. scand. 83).

Autor iznosi jedan slučaj teške plućne tuberkuloze, koja je bila komplicirana s tuberkulozom crijeva. Uporedo s razvitkom

tuberkuloze razvijala se jaka anemija, koja je terminalno imala sam o 800.000 eritrocita. Indeks boje je bio veći od jedan, a postojala je anizocitoza, poikilocitoza i polihromazija. Našlo se je i normoblasta, dok megalocita i m egalob las ta nije bilo. Bi­jela krvna slika je pokazivalav laganu leukocitozu s nešto mie- locita. Trombociti normalni. Želučani sok ahiličan i jezik jako atrofičan. Kod sekcije se, osim spom enute tuberkuloze, našla transformacija koštane moždine. Na temelju ovog slučaja za­ključuje autor, da posto je ipak neke razlike između prave pe r­niciozne anemije i ove slike, te preporučuje, da se ovako stanje nazove „slično pernicioznoj anemiji". Interesantan je problem, zašto tuberkuloza u nekim s lučajevima dovodi do ovakve krvne slike. Izgleda, da tu igra p resudnu ulogu konstitucionalna sla­bost hemopoetičnog sistema.

P r o f . O r t n e r : T erap ija k ron ičn e h ip oton lčn e o p stip a - c ije u kasn ijim god inam a. (Med. Klinik br. 1, 1935).

Uzroci hipokinetične opstipacije su vrlo različiti: m uskular- na insuficijencija, nedovoljna inervacija, abnorm na suhoća s to ­lice, kvalitet cri jevnog sadržaja , sm etnje u crijevnoj sekreciji, psihični uzroci itd. Kod starijih ljudi dolazi jo š jedan novi uz­rok, a to je p reopterećenost cri jeva, koja su i tako dugotrajnim radom istrošena. Poznato je, da stariji ljudi trebaju sam o 80% hrane za pokriće svoje kalorične po trebe (tj. 28—30 kalorija po kg težine), a ipak mnogi jedu, kao još u mladosti i time samo škode probavi. Drugi o pe t instinktivno pogađaju prirodni z a ­htjev i obično ne večeraju ili jedu za večeru sam o nešto juhe ili bijelu kafu s kruhom. Polazeći s toga s tanoviš ta preporuča autor novu dijetetsku terapiju opstipacije kod starij ih ljudi. Najprije treba ispitati anamnestički tačno njihov način života i ishrane i to kvalitativno i kvantitativno. Zatim treba odrediti manju količinu hrane i to sastavljenu od lako probavljivih jela. Dakle prvo k v a n t i t a t i v n o ograničenje. Na taj se način čuvaju crijeva od suvišnog rada. U početku treba stolicu po­moći s klistirima. P ostepeno se crijevna muskulatura toliko oporavi, da može i sam a izbacivati ovaj novi manji kvantum stolice. Katkad je potrebno ovoj dijeti dodati malo voća ili još bolje kompota ili m arm elade i to je najbolje uzeti natašte. Postepeno se toj hrani m ože primiješati i nešto grubljih jela, koja ostavljaju više otpadaka. Na taj se način može u većini slučajeva postići dobra stolica i eventualno i lako mršavljenje, koje i tako dobro dolazi starijim osobam a. Fiziološki je, da t je ­lesna težina iza šezdese te godine pos tepeno pada, a svatko je imao prilike da opaža, da na svijetu osta je mnogo više staraca mršavih, negoli debelih, jer debeli prije mru.

Ovaj je članak interesantan i s toga razloga, što je to po­sljednja radn ja s lavnog kliničara prof. N orberta Ortnera, a svrša­va s ovim ri ječima: O braćam se toplom m olbom kolegama, koji imaju u praksi više staraca, da pre ispita ju i okušaju ovu terapiju hipokinetične opstipacije bez laksancija. Prisiljen sam da napustim moj duševni medicinski rad, a kasno predvečer je mog života biće ugodno rasvijetljeno, ako se ovaj prijedlog bu­de pokazao korisnim u praksi".

I kao da je slutio, jer je u noći od zadnjeg februara na prvog marta dois ta medicinski rad prof. Ortnera zauvijek prestao.

215

M o r a w i t z : M edlkam entozna tera p ija kom penziranih ob o ljen ja srčan ih m išića . (D. med. Wsch. 1935, br. 1 i 2).

Još se uvijek propisuje digitalis bez prave indikacije kod raznih srčanih smetnja, a zapravo je njegova prava domena jedino insuficijencija s rčanog mišića. Jedino bi se m oguće m o­glo uzeti u obzir davanje digitalisa kod nekih slučajeva kom­penzirane, vrlo brze aritmije, a inače kompenzirano srce isklju­čuje upotrebu digitalisa. Osobito moramo paziti, da bez daljega ne digitaliziramo svaku stariju osobu, jer često možemo izazvati ekstrasistole, sm etnje u prelazu podražaja od atrija na ventrikl, suženje koronarki itd. Isto tako trebam o paziti kod velikih doza kinidina, koje treba isto tako upotrebljavati sam o onda, ako postoji indikacija, tj. ako bolesnicima njihova ari tmija doista čini smetnje. Inače ima ova terapija sam o prolazan ili nikakav efekt, š taviše može sam o da oslabi srčani mišić. Kod smetnja u provođenju podražaja su velike doze kinidina kontraindicirane. Male doze kinidina se vrlo dobro podnose mjesecima (0,2—0,3 g dnevno) te se njima mogu zapriječiti paroksizmalne tahikardije na bazi ti tranja predvorja, te razne ekstrasistolične aritmije i tzv. sekundarna sm rt kod angine pektoris. O cirkulatornim hor­monima ima au to r prilično negativno stanovište i tvrdi, da se tu uopće ne radi o hormonima u pravom smislu riječi. Svagdje, gdje postoji pa to loško-ana tom ska promjena, (arteriosklerotična gangrena, koronarna skleroza), nemaju ti hormoni većinom ni­kakvog efekta. Dobro djeluju uglavnom samo na spazm e krvnih žila, dakle na razne vazom otorne grčeve. Autor naročito upo­zorava, da ne bi odgodili kakovu potrebnu amputaciju kod gan­grene čekajući eventualno djelovanje tih hormona. Autor često upotrebljava grožđani slador u kombinaciji sa strofantinom i drži, da šećer djeluje u smislu ozmotskom i vazodilatatornom. Glavnu indikaciju za ovu terapiju, osim dekompenziranog srca, čini angina pektoris i to i u kompenziranom stanju, štaviše i i posve lagane forme angine, koje nastupaju sam o kod kretanja. (Usporedi referat o Z i m m e r m a n n - o v o m članku o strofan- tinskoj terapiji.) Kod specifičnih oboljenja srca i sudova, po ­glavito luesa, zastupa autor stanovište, da treba uvijek poduzeti i specifično liječenje. Najprije treba dati jod u velikim dozama, a zatim bizmut i tek, ako bolesnik to dobro podnosi, možemo preći na arsenobenzolske spojeve u malim dozama.

Doc. L i t z n e r : B ubrežne b o le s ti kod kroničn ih o tro ­vanja o lovom . (Med. Klinik 1935, br. 8).

Do bubrežnih bolesti kod kroničnog otrovanja s olovom u raznim zvanjima dolazi sam o putem cirkulatornog sistem a, i to obično najprije nastupa angiospazam, zatim slijedi bujanje en- dotelnih stanica i konačno dolazi do endarteri tide u bubrežnim arteriolama. Tom e se primarnom kompleksu sekundarno pridru­žuju promjene na glomerulima i tubulima. Često vidimo kod otrovanja s olovom sam o laka prolazna oštećenja bubrežne funkcije i to odgovara tim primarnim prom jenam a na bubrež­nim sudovima. Daljim razvitkom dolazi međutim do organskih promjena, koje mogu rezultirati i u potpunom skvrčenju bubrega. Danas se rijetko vidi izrazita slika bubrežne ciroze i to valjda stoga razloga, što se ti slučajevi p ravorem eno liječe i što po ­stoje razni sanitarni propisi, koji su uvelike smanjili mogućnosti otrovanja olovom. Autor je između 100 takvih bolesnika vidio sam o dva slučaja bubrežne ciroze. Jedan je bio u zvanju 30 godina, a drugi 11 godina. Vjerojatno igra neka predispozicija glavnu ulogu kod tih bubrežnih promjena, a to je od važnosti i kod običnih upala bubrega. Često je vrlo teško odgovoriti na pitanje, da li je faktično bubrežno oboljenje dois ta posljedica otrovanja olovom ili je nastalo zbog drugog uzroka. Na to je pogotovo teško odgovoriti , ako je bolesnik svoje s taro zvanje pred neko vrijeme napustio. Tu je od važnosti vrlo točna anam ­neza. Siguran dokaz nam pruža nalaz olova u krvi i to preko 0,04 m g% -

M o s c h i n i : N eke o so b ite p o jave kod k a lc ijsk o g šoka.(Ann. Hygiene 44, 1934).

Kod intravenozne injekcije kalcijskog glukonata mogu, za vrijeme ili neposredno iza injekcije ili tek nakon 6 —7 sati, na­stupiti pojave šoka. Taj se šok očituje u intenzivnoj treskavici, mučnini, bljuvanju, općoj slabosti, a katkad i u povišenoj tem ­peraturi. Tem pera tura može doseći i 40° C i uvijek je praćena s ostalim pojavama šoka, a javlja se obično kod onih bolesnika, gdje je već prije posto jala kakva tem pera tura . Tem perature su rjeđa pojava, dok pojave šoka dolaze češće. Kao najbolju tera­piju protiv ovog šoka preporuča autor injekcije kamfora i adrenalina.

Heinz Z i m m e r m a n n : S tro fan tln sk a tera p ija an g in e pektoris. (Munch, med. Woch. br. 8, 1933).

Strofantinsku terapiju angine pektoris, koju je preporučio E d e n s, isprobao je autor na 66 slučajeva. On je s njom van-

redno zadovoljan i kaže zajedno s E d e n s o m , da je angina pektoris, š taviše i koronarna tromboza, otkako je uvedena ta terapija, mnogo manje strašilo za čovječanstvo. Strofantin je postao sredstvom izbora i pokazao je dobre uspjehe čak i u onim slučajevima, gdje su druga uobičajena sredstva potpuno zakazala. Autor p reporuča na temelju svojih iskustava, da se u svim slučajevima organske angine pektoris, bilo kompenzirane ili dekom penzirane , te koronarne tromboze, pa i posve svježe, o dm ah pređe na strofantisku terapiju. On daje intravenozno 0,2—0,4 mg K strofantina. Obično daje dva dana redom, a treći dan je pauza. U nekim je slučajevima kombinirao strofantin s eufilinom (0,05—0,1), a rjeđe s afenilom. Prosječno daje 0,3 mg strofantina, a sam o u rijetkim slučajevima, gdje prijeti akutno popuštanje srčane snage, ponavlja injekciju i isti dan dva do tri puta. U svemu daje obično 20—30 injekcija. Dobro djelovanje strofantina tumači time, š to je u svim tim slučajevima os lab ­ljena cirkulacija u koronarnim sudovim a,’ a tu cirkulaciju treba pojačati i u jedno utjecati na sistolički rad srca. Kako za djelo­vanje digitalisa po trebna hipertofija i insuficijencija srčanog mišića, a specijalno hipertrofija, u većini tih slučajeva ne p o ­stoji, to je razumljiva prednost strofantina, koji ima izrazito djelovanje na srčanu sistolu, bez obzira na hipertrofiju ventrikla. U rijetkim slučajevima je autor opazio iza prve injekcije stro­fantina pogoršanje s rčanog rada (bigeminiju i pojačanu anginu pektoris), ali se je i tu stanje popravilo iza ponovne injekcije nakon kratke pauze. Na vazomotornu anginu pektoris strofantin nem a nikakvog utjecaja, ali nam to može poslužiti diferencijalno- dijagnostički i tada ćemo preći na odgovarajuću psiho-terapiju s nervinima.

Dr. B u d a k .

E p p i n g e r , F a l t i t s c h e k , K a u n i t z , P o p p e r :O sero zn o j upali. (Klin. W och. 1934, br. 31 i 32).

Kao seroznu je upalu patologija do sada označivala stanja, karakterizirana eksudacijom serozne tekućine u preformirane tjelesne šupljine (pleuru, peritoneum, perikard). No taj naziv treba protegnuti i na onakova stanja, kod kojih je parenhim unutarnjih organa sjedište ovakovih eksudacija . Već je R o e s s l e upozorio na mogućnost, da bi serozni hepatitis (eksudacija se­rum a u pros tore između kapilara i jetrnjih stanica) mogao biti preteča ciroze. Histološke prom jene serozne upale unutarnjih organa nalazimo kao posljedicu intoksikacije his taminom. Pri tom odlaze velike količine serozne tekućine u perikapilarne prostore, uslijed čega se količina cirkulirajuće krvi smanjuje, dok se relativni broj eritrocita povećava. Sasvim slične pro­mjene izazivaju alimentarne intoksikacije, te razna septična s ta­nja. Autori su stoga isprva mislili, da se i tu radi o učinku histamina, no daljnja su is traživanja pokazala, da su nosioci toksičnog djelovanja vjerojatno neki nezasićeni amini. Pomoću alilamina i ali lformiata mogli su u eksperimentu reproducirati s liku alimentarne intoksikacije. (Pod a limentarnom intoksikaci­jom razumijevaju autori u prvom redu oboljenja, uzročena uzi­manjem pokvarenog mesa.) Upozoruju na mogućnost, da bi serozni hepatitis, koji se javlja u toku raznih (alimentarnih, bakterijskih i inih) intoksikacija m ogao biti uzrokom kataralnog ik terusa te ciroze. Budući da je serozni hepatitis obično praćen edem om ležišta žučnog mjehura, postaju razumljive kolike u početnom stadiju ciroza. Na endokardu se serozna upala očituje edem om subendoteli ja lnog tkiva; u daljnjem toku nastaju pro­mjene, slične edokarditičnim. Cilj će terapije biti, da se spriječi eksudacija. U tom smislu djeluju: urotropin, željezo, kalcij te piramidom, jer suzuju pore kapilara. Kod endokarditisa daju autori kroz nekoliko mjeseci dnevno 1,5—3,0 g piramidona. Budući da p iramidon oteščava eksudaciju u subendokardija lno tkivo, te time možda bakterijama oduzima za njihovu prehranu važne tvari, ovakova bi terapija mogla biti, ne sam o s im pto - matska, već i kauzalna.

B o n s d o r f : G ranu locitopen ija nakon m ed ik am en tozn e u p otreb e am idop irina . (Klin. Woch. 1935, br. 13).

U amerikanskoj, danskoj i nizozemskoj literaturi zadnje su vrijeme učestala saopćenja o slučajevima granulocitopenije na­kon medikamentozne upotrebe amidopirina. Autor opisuje tri s lučaja iz vlastitog opažanja, kod kojih se nakon medikamen- toznog uzimanja amidopirina razvila klinička slika granulocito­penije, odnosno agranulocitoze. Visina se ukupne doze amido­pir ina kretala između 3 —5 g i 300 g. Dva su slučaja svršila letalno, kod jednog je nastupila restitucija. Terapeutski p repo­ručuje Canipolon-injekcije. Autor rezimira ovako: T erapeutske doze amidopir ina mogu kod osjetljivih osoba proizvesti ka ta­strofalan učinak na opće stanje i na funkciju hematopoetičnog aparata.

K y l i n : E tio log ija e sen c ija ln e h iperton ije . (Klin. Woch. 1935, br. 13).

Uzrok esencijalnoj hipertoniji t reba tražiti u hiperfunkciji prednjeg režnja hipofize. Autor je dokazao, da bolesnici, koji boluju od esencijalne hipertonije, izlučuju mokraćom više p ro­lana, nego normalni individui. Nadalje sadržava likvor hiperto- ničara previše kontrainzularnog ( = adrenotropnog) horm ona hipofize. Hiperfunkcija hipofize je posljedica popuštan ja funk­cije spolnih žlijezda. S toga esencijalna hipertonija gotovo uvi­jek počinje u doba involucije. Juvenilna je esencijelna h iperto­nija obično vezana uz pato loške promjene hipofize. Hipersekre- cija kontrainzularnog horm ona tumači vezu između esencijalne hipertonije i glikozurije. Niski nivo krvnog kalcija, koji također prati esencijalnu hipertoniju, jes t vjerojatno posljedica hiperse- krecije paratireotropnog horm ona hipofize.

M a g n u s - A l s l e b e n : D ijagn ostlčn o zn a čen je cija - n oze. (Deutsche med. Woch. 1935, br. 12).

Za postanak cijanoze nije mjerodavna apsolutna količina kisika, sadržanog u kapilarnoj krvi, ni količina ugljične kiseline. Cijanoza nastaje , ako u kapilarnoj krvi imade više reduciranog hemoglobina nego de norma. P re m a tome je pojava cijanoze ovisna i o množini hemoglobina. Punokrvni ljudi dobivaju, ce te­ris paribus, lakše cijanozu nego anemični. Kod pulm onalne je cijanoze oteščana izmjena kisika i ugljične kiseline u plućima. Kao ,,pneumonozu“ je B a u e r opisao o tešćanje te izmjene uslijed degenerativnih promjena na plućnim alveolama. Kod kardijalne su cijanoze obično dva faktora po srijedi: staza u kapilarama i plućne promjene, također u smislu staze. Po- liglobulija, koja je kod kongenitalnih griješaka česta, pogo­duje razvitku cijanoze. Sasvim je druge geneze cijanoza uslijed methemoglobinemije i sulfhemoglobinemije. P rva nastaje uslijed obrtnih ili medikamentoznih otrovanja, pri čem dolaze sl ijedeće tvari u obzir: pirogalol, anilin, kalijev klorat, fenilhidrazin, ni- triti (posljednje i autotoksički uslijed rezorpcije nitrita iz crijeva), plazmohin, dinitrofenol (koji se u Americi upotrebljava kao sredstvo za mršavljenje), fenacetin. Sulfhemoglobinemiju opisali su H i j m a n s v a n d e n B e r g h , S n a p p e r i dr. Ona nastaje uslijed; resorpcije sumporovodika iz crijeva. Etiološki se je kod jednog dijela tih slučajeva mogla ustanoviti dugo­trajna upotreba sum pora kao laksansa, a kod nekih prekom jerna upotreba fenacetina.

B u s s o n : E ksperim entaln i prilozi p a to g en ez i tuberku­lozn e in fek cije , te p ostanku prim arn og k om p lek sa . (W iener klin. Woch. 1935, br. 13).

Nakon eksperimentalne infekcije većeg broja zam oraca po­moću tb. bacila kod dviju se životinja nije razvio primarni kompleks. Od tih je dviju životinja jedna nakon nekog v remena obolila od pareze stražnjih ekstremiteta. Kod autopsije su u centralnom živčevlju nađene upalne promjene, koje nijesu po­kazivale pato loško-ana tom ske oznake tuberkuloze, no za koje je tuberkulozna etiologija mogla biti u tvrđena konstatacijom velikih masa tb. bacila u meningama. U ostalom organizmu nije bilo tb. promjena niti su bili nađeni tb. bacili. Intracerebralnim cijepljenjem mozgovne supstancije bolesne životinje ista je slika mogla biti reproducirana i kod drugih zamoraca. Od svih tih životinja s izoliranom tb. centralnog živčevlja nije nijedna po­kazivala kutanu alergiju p rem a tuberkulinu. Autor drži, da je neobična manifestacija tuberkuloze kod prvih dviju životinja bila izazvana lošom kondicijom njihovog limfnog aparata , zbog čega se širenje tb. infekta nije zaustavilo u limfnim žlijezdama. Nadalje opisuje i slijedeću pojavu s područja imunobiologije tuberkuloze: Ako se zamorcim a injicira stanovita količina tb. bacila zajedno s citrat-krvi dolazi mnogo rjeđe do infekcije, negoli ako se ista količina injicira bez krvi. T a je pojava posljedica činjenice, da injekcije krvi pojačavaju obram bene funkcije limf­noga aparata.

B o h n e n k a m p : L iječenje p arok sizm aln e tah ikardije.(Klin. Woch. 1935, br. 12).

Do sada su se kod p. tahikardije u n apada ju u glavnom upotrebljavala ova sredstva: Podraživanje vagusa reflektorno ili medikamentozno. Prvo se postizava forsiranim dubokim di­sanjem, mehaničkim ili termičkim (hladan oblog) podražajima na trbuh, pritiskom na predjel sinus-caroticus-a . Drugo se na j­sigurnije postizava cholin-om, koji se kod teških, dugotrajnih n apada ja može intravenozno aplicirati. N adalje se daje intra­venozno chinin. No sva ta sredstva mogu zatajiti kod najtežih napadaja , koji mogu i nekoliko t jedana trajati i uslijed toga dovesti do dekompenzacije. Autor je kod ovakovih, p rem a svim nabrojenim sredstvima rezistentnih slučajeva, s uspjehom davao

velike doze digitalisa. Injicirao je uz kontrolu pulsa polagano intravenozno digipurat, i to tako, da je za svaki ccm trebao otprilike pol minute. Injicirao je dotle, dok tahikardija nije p re­stala. Najveća doza, koja je kod njegovih slučajeva do sada bila potrebna, iznosila je 4,5 ccm.

Z i m m e r m a n n : U tjecaj ergotam in a na koronarnu cirkulaciju . (Klin. Woch. 1935, br. 14).

Kod jedne pacijentice, koja je bo lovala od angine pectoris, nakon injekcije gynergen-a, davane radi klimakteričnih krvare­nja, nastupio je letalni napadaj pektoralne angine. F.

Okulistika

S c h m e l z e r : Jed n ostran a za sto jn a p ap ila i p o rem e­ćaj njuha. (Kl. M. f. A. sv. 91. 1933).

Navodi slučaj sa jednostranom zastojnom papilom desnoga oka, kod kojega je ustanovljena anozmija lijeve nosnice i hipo- zmija desne . Zbog toga je zaključio, da se u tom slučaju radi o sličnom odnosu kao kod tkz. F o r s t e r — K e n n e d y - j e v o g simptoma, prem da se nije na lijevom oku mogla naći, ni jed ­nostavna atrofija vidnog živca, kao ni re trobulbarna neuritida. Rentgenom se je našla - s jen a u području lijevog olfaktornog žlijeba, koja je pojačala sumnju, da se radi o tumoru li jevog čeonog mozgovnog režnja. Operacija je s uspjehom izvedena, te je potvrđena dijagnoza i ustanovljeno je, da se je radilo o ganglio-gliomu navedenog režnja.

Autor ističe, da se iz ovoga slučaja m ožem o osvjedočiti o velikoj važnosti ispitivanja njuha kod svih neurološki nejasnih slučajeva, a naročito kod slučajeva sa jednostranom zastojnom papilom.

F u c h s : 0 p ob o ljšan o j a n estez iji za operaciju h a lacion a .(Kl. M. f. A. sv. 92. 1934).

Za operaciju halac iona preporučuje slijedeću anes tez iju : ukapati 1 kap kokaina u spojničnu kesicu, a iza toga uštrcati V2 ccm 4% -tne otopine novokaina ispod prelazne brazde prema rubu tarzusa u područje halaciona. Nakon toga treba čekati 4—5, min. te se može započeti operacija, kada se v iše ne osjeća ubod iglom u koži iznad halaciona.

Ovaj način anestezije nije dovoljan kod halaciona, koji se nalaze posve nazalno u donjoj vjeđi. U takovim je slučajevima tarzus i halacion anesteziran, ali koža iza toga ostaje osjetljiva. U takovim slučajevima treba , osim navedene anestezije in j iđ ra ti malo novokaina potkožno u područje halaciona, da blokiramo infratrohlearni ogranak (I. grane trigeminusa), koji inervira kožu donje vjeđe u medijalnom kutu, te kod blokiranja infraorbital- nog živca (II. g rane tr igeminusa), ostaje netaknut.

Osim toga preporučuje svoj model š tipaljke za halacion. On je, naime, na običnu štipaljku pričvrstio sa svake strane po 3 zubića, da se vjeđa ne isklizne iz štipaljke, kada otvori ha la­cion, te se na taj način može nesm etano operirati halacion bez asistencije .

S t o c k : 0 u sp jes im a op era c ije kod g n o jen ja su zn e k e­sic e . (Modifikacija operacije po Toti). (Klin. M. f. A. sv. 92.1934).

Autor navodi, da mu je bilo vrlo teško sašiti u dubini relativno malene rane stijenku suzne kesice sa nosnom sluzni­com, te drži, da se jedan dio neusp jeha kod ove operacije imade sves ti na to, što nije uspjelo sašiti sluznice.

Zbog toga je postupao na slijedeći način, kod kojega ne treba šiti sluznicu suzne kesice sa onom nosne šupljine.

Operativni tok je sličan kao kod operacije po Toti, sam o kroz prednju i stražnju stijenku suzne kesice, koja je prerezana tik na ulazu u nazolakrimalni kanal, provede po jed an šav. Ove šavove provuče kroz nos pomoću žice, koja im ade na kraju petlju. Na taj način dođe donji dio suzne kesice u nos. Šavove fiksira pomoću leukoplasta na lice.

Na ovaj su način od 40 slučajeva bili 34 posve glatko izliječeni, a kod 6 slučajeva nije zahvat uspio, te je trebalo suznu kesicu na običan način ekstirpirati.

B u s a c c a : P ro lazn a 1 trajna p toza kod trahom a. (Rev. internat, du T racho m e 1934).

T reba razlikovati 3 tipa trahomske ptoze. Kod prve se svode spuštene v jeđe na lako povećanu težinu sam e vjeđe i neznatno oslabljeni tkivni tonus, osobito tkiva, koje dotiče spojnice. Među ovo tkivo spada i Mü l l e r - o v mišić. Slabljenje tonusa ovisi 0 edem atoznoj infiltraciji. U takovim slučajevima možemo uka-

pavanjem kokaina i tonogena izazvati kontrakciju M ü l l e r - o v o g mišića i pomoću n jega dići vjeđu u norm alan položaj. Kod drugog tipa dolazi do upaljive infiltracije Mü l l e r - o v o g mišića, koji izgubi, ne sam o svoj tonus, nego zbog upaljivih promjena u mišićnim vlaknima i živčanim nitima također djelomično ili potpuno sposobnost, da reag ira na ukapavanje kokaina i adre­nalina. Kod takovih teških slučajeva dolazi do ograničenih spon­tanih kretnja gornje vjeđe. Razori li upaljivi proces ili b razgo­tina, koja se u većoj ili manjoj mjeri iza toga razvija, kontraktilne elemente, tada ostaje ptoza i nakon ozdravljenja. Treći tip je mnogo rjeđi, te se odlikuje potpunim pomanjkanjem voljnih kretnja pomoću dizača vjeđe, kao i kljenutavljenjem M i i l l e r - ovog mišića.

J u n i u s : A n g io m a to sis re tin ae — R etin itis exu d ativa C oats — M orbus O sier. (Z. f. Augenheilk. sv. 84. 1934).

Kaže, da se nijedna od ovih bolesti ne smije smatrati izo­liranim ograničenim procesom, nego izrazom oboljenja sistem a — mezenhima, koje se može očitovati u najrazličnijim pojavama.

L u z s a i R o t t h : D oprinos p itanju p ostan k a jed n o stra ­nog v iso k o step en o g a stigm atizm a . (Klin. M. f. Aug. sv. 93.1934).

Kod 30 osoba, kod kojih je rožnični astigm atizam na oba oka pokazivao razliku više od 2'5 dioptri ja, ustanovilo se rent- genološkom pretragom, da je orbita na strani jačeg as tigm ati­zma bila u 7/ I0 slučajeva šira i niža. P rem a tom e se čini, da razvitak oblika orbite imade vrlo važnu ulogu kod postanka jednostranog v isokostepenog astigmatizma.

U r b a n e k : Irid ocyclitis tu b ercu losa . (Z. f. Augenheilk. sv. 84. 1934).

Govori o jednom slučaju obostrane recidivirajuće iridocy- clitide kod 19 god. bolesnice, koja je nakon 9 mj. oboljela od periflebitide na li jevom, i kratko vrijeme iza toga od čvoraste iritide na desnom oku. Komparacija rentgenoloških snimaka g rudnog koša pokazuje, da se is todobno sa recidivom na očima razvio milijarni proces na oba pluća. Bez sumnje je do toga došlo krvnim putem. Titracija tebeprotinom ostala je u svim razređenjima negativna, isto tako krvna kultura po L ö w e n - s t e i n u i sero loška reakcija. Plućni nalaz govori za kroničnu milijarnu tuberkulozu.

B r a n a i R a d n a i : P ro g n o za h ip erton ije na osnovi žiln ih prom jena o čn e p ozad in e . (Klin. M. f. Aug. sv. 93. 1934).

Za individualnu vrlo različitu prognozu hipertoničara imade apso lu tna vrijednost sistoličnog kao i dijastoličnog tlaka ili njihova s tabilnost sam o neznatno značenje. Važnije je elektro- kardiografičko ustanovljenje djelovanja srčanog mišića. Promjene mrežničnih žila im adu veliku vrijednost. Autori su pretražili 100 hipertoničara općenito, a usto i očnu pozadinu. Na pozadini su primijetili osobito sklerotične promjene krvnih sudova, koje su podijelili u tri s tepena. Budući da se između visine krvnog tlaka, kao i s tarosti i stupnja žilnih prom jena na pozadini, nije našla uvjerljiva paralelnost, to se sm atrao stepen žilnih pro­mjena na mrežnici kao znak s obzirom na prognozu u po jed i­nom slučaju. Ponovnom pretragom nakon 1 god. dana su usta­novili, da je mortalitet hipertoničara sa neznatnim prom jenam a na pozadini iznosio 2% , sa teškim 60% , a sa vrlo teškim 100% . Retinitis hypertonica (albutninurica) se našla sam o kod slučajeva sa teškim prom jenam a na pozadini, ali se ipak nije razvila kod svih slučajeva, koji su unutar kontrolnog vremena umrli.

S i e g r i s t : Na koji način m ože kod tuberk u lozn e irldo- ciclitide ob o liti ro žn ica ? (Klin. M. f. Augenheilkunde 93.1934).

Autor kaže, da do oboljenja rožnice kod tbc. iridociklitide može doći na 4 načina. Za ova 4 načina navodi anatom ske dokaze. 1. Uslijed precipitata (putujući tbc. čvorić). U njegovoj se okolini zamuti rožnični parenhim, koji se anatomski sastoji iz infiltracije okruglih stanica. 2. Rjeđe se događa, da se tbc. oboljeli, odebljani i prominentni dio šarenice prilegne na straž­nju stijenku rožnice i dovede do upale rožničnog parenhima upravo kao i precipitati. Kod takovih slučajeva mogu nastati i prava tuberkulozna žarišta u rožnici, 3. vrs ta nasta je uslijed sudjelovanja rožnice i bjeločnice u području Schlem movog ka­nala kod tuberkula šarenice i cil ijarnog ti jela koji se slijevaju. Na sličan način dolazi kod tuberkuloznog bubrega u cilijarnom tijelu do 4 vrste, gdje u prvom redu oboli bjeloćnica, a od nje i rožnica.

N e u m a n n : Z agon etk a tu b erk u loze. O pažanja i m isli o lo k a lizac iji h em atogen ih rasijan lh ža r iš ta i o p sih on eu ro - tičk im „pretuberkuloznim " stan jin a . (K. M. f. Aug. s v .9 3 .1934).

Često dolazi kod s tanovitih faza tuberkuloze do prodiranja bacila u krvni optok i tim putem u druge organe. Najteža vrsta je opća akutna milijarna tuberkuloza, koju N e u m a n n o- značuje malignim krvnim sijanjem. Češće su napadnuti samo stanoviti dijelovi ti jela ili s tanovita tkiva „virulentna prolifera- cija“. Većinom su u pojedinom slučaju pred isponirana stanovita tkiva, odnosno grupe organa. Možemo razlikovati 1. metastaze entoderma (pluća, grla i crijeva) 2 . m etastaze ektoderma (kože i očiju) 3. m etastaze mezenhima (kostiju i seroznih opna) i 4. m etas taze mezoderma (urogenitalnih organa). N apadno je, ali posve odgovora zakonu, da su kod ponovnih recidiva uvijek napadnuti slični organi. Ako dođe do prodiranja bacila u krvni optok kod zatvorenih tbc. žarišta , nastaju mnogo teže posljedice, nego kod otvorenih. Često m ožem o vidjeti, da kod zatvorene tuberkuloze, bez nalaza bacila u ispljuvku, postoji teško opće stanje i temperature, a čim se bacili pojave u sputumu, tj. kada zatvoreno žarište postane otvoreno, nastupa napadno pobolj­šanje. T akođer se m ože primijetiti, da takova prom jena djeluje povoljno i na psihu bolesnika.

K r u s i u s : F riedm annovo cjep ivo kod očn e tu b erk u loze čovjek a . (Verh. 14. internat. Kongr. ophthalm. I. No. 2. 1934).

Autor kaže, da je u toku 10 god. liječio oko 100 slučajeva F r i e d m a n n o v i m cjepivom, te dolazi do spoznaje, da je cijepljenje sa F r i e d m a n o v i m bacilima kornjače neško­dljivo, te da je djelovanje kod svih slučajeva bilo povoljno. Ćijepiti je po trebno sam o 1—2 puta, a djelovanje se ucjeplje- nog depoa proteže mjesecima i godinama. Lokalno liječenje je, naravno, po trebno kao potpora. Ako liječenje započinje u prvom stadiju, tada se izlječenje može sa sigurnošću očekivati.

N a k a m u r a : D oprin os poznavanju sp ec ifičn o g l i je č e ­nja o čn e tu b erk u loze s osob itim obzirom na tu b erku lozu ša ren ice i c ilijarn og tije la . (Verh. 14. internat. Kongr. Ophthalm.I. No. 2. 1934).

Autor naglašuje, da je nakon raznih liječenja, koja je p ro­veo u većim serijama, došao do zaključka, da bolesnike može liječiti jednakim dozama. On upotrebljuje 0’1 ccm bacilarne elmulzije u razređenju 1 : 100.000 ili 1 ccm AO I. P rvu daje svaki četvrti dan, a posljednju svaki tjedan jedanput . On drži, da se na taj način mogu postići isti uspjesi kao i povećavajućim dozama, a ne dolazi do neugodnih pojava. Osim toga n ag la ­šuje, da bi bilo poželjno, da se ustanovi optimalna doza tub e r­kulina. On je vidio u 2 god. 93 slučaja sa tbc iridociklitidom, od kojih je 28 bilo li ječeno do konačnog rezultata, kod čega je uspjeh u 75% slučajeva bio povoljan. Bolesnici su većim dijelom imali ispod 25 god. Kod dijagnostičke aplikacije reag i­ralo je 93% slučajeva pozitivno.

V o g t : U sp jesi katodnom elek tro lizom („katolizom "), novom m etodom za lije čen je od ljep ljen ja m režn ice . (Graef. Arch. f. O. sv. 133. 1934).

P isac govori opširno o katodnoj elektrolizi, te ističe važ­nost razvitka vodikovih mjehurića, pom oću kojih se može si­gurno vidjeti mjesto uboda. Ubod, koji nam služi za orijenti- ranje, mora biti kratkotrajan. Jakost struje iznosi rijetko preko 1 mA. Iglu m oram o dosta duboko uvesti, da sigurno pogodim o mrežnicu. Važno je, da višestruko pogodim o rubove i dno rupe. Kod elektrolize moramo i anodu staviti na oko. Kod ovoga zahvata nem a gubitka staklovine ili je neznatan. Oštećenja su neznatna.

Autor ističe, da su i u bezizglednim slučajevima postignuti povoljni rezultati. Osim tog a navodi, da su i ponovni zahvati povoljniji, jer ne nastaju jake brazgotine. U oko ne ukapava anestetika zbog toga, da ne bi nastale prom jene rožničnog ep i- tela za vrijeme operacije, nego sam o uštrca supkonjunktivalno odgovarajući području pukotine novadrin sa adrenalinom. Zje­nicu proširi već prije operacije , a isto tako označi već prije meridijan na rubu rožnice. Samo vrlo rijetko je po trebno p re - rezati koji od očnih mišića. On ističe, da je azo-svjetiljka n e o ­phodno potrebna. Dr. Andrija Š p a n i ć

Pedijatrija

G i n s H. E.: K ram pfbereitschaft, Im pfung und E ncepha- lit isd ia g n o se . (Insti tut fiir Infektionskrankheiten Robert Koch, Berlin). Z. Kinderheilk. 53, H. 5, 470, 1932.

Napadaji grčeva u toku vakcinacije dolaze u velikoj većini slučajeva unutar perioda sa tem peraturom. P rem a tome valja

u prvom redu misliti na to, da grčeve, što ih vidimo poslije cijepljenja u početku porasta tem pera ture , vajja izjednačiti s grčevima u toku drugih infekcioznih bolesti. Često puta se ti grčevi dovode u vezu sa e n c e p h a l i t i s o m, ali oni nemaju ni etiološki ni patogenetički nikakve veze sa istim. Djecu oba­veznu za cijepljenje, kod koje se u toku dosad an jeg života po­kazala naklonjenost grčevima, t reba isključiti od cijepljenja i to tako dugo, dok jednu cijelu godinu budu bez grčeva. P ed i­ja trima je namijenjen zadatak, da sigurno us tanove kod djeteta znakove spazmofilne dijateze.

MM. PP. L e w y E. J a c q u e t et de M a n e t : K ala-azar ch ez un n ourrisson , in su ffisa n ce d e la m edication s t ib lee par v o ie intra — m u scu la ire, g u er iso n par son ad m in istra ­tion par v o ie in trave in eu se . Societe de Pediatrie de Paris Seance du 17 avril 1934.

Dojenče blijedo, mršavo 9 mjes. sa prolongiranom te m p e ­raturom, izrazitom deglobulizacijom i splenomegalijom. Kad je bilo staro 3 m jeseca boravilo je dulje vrijeme na jugu, gdje mu je jedan pas stalno pravio društvo. Radilo se o visceralnom Kala-azaru, verificiranom dokazom leishmanija u slezeni. Stanje je bilo alarmantno kroz 3 mjeseca usprkos intramuskularnoj medikaciji sa Stibiom. Izlječenje je nastalo intravenoznim injek­cijama kombiniranim sa opetovanim transfuzijama majčine krvi. Slučaj je interesantan tro jako: vijek, intenzitet anemije (740.000 eritrocita) i način terapije. Doc. dr. D r a g i š i ć

B o m b a s s e i M. G u i s e p p e : O sservazion i c lin icha fa tte a C avarzere su circa 650 bam bini co lp iti da d istu rb i p o st- vaccin i in se g u it le a in iez ion i di a n a to ss in a a d o se unica d e ll’in stitu to s iero tera p ico n az ion a le . (Clin. Pediatr., Univ., Modena.) Clin. pediatr. 16, 913—934. 1936.

K linička op ažan ja na 650 d jece iz C avarzere sa p ost vakcinaln im sm etn jam a nakon in jek c ije jed n e d o ze ana- tok sin a iz nacion a l, sero tera p eu tsk o g zavoda.

Autor opisuje 650 djece iz Cavarzere, koja su oboljela po­slije injekcije 1 ccm anatoksina, koja je količina dovoljna za imunizaciju. Razvila se slika teškoga eksperim enta lnoga otro­vanja toksinom difterije. Smetnje su počele 30—40 dana iza injekcije i moglo se je ustanoviti, da su d jeca sa najalarmant- nijim s imptomima imala i najteže lokalne simptome. Od 650 djece 400 ih je moralo biti primljeno u bolnicu. Simptomi su ispočetka anoreksija, mršavljenje, umor, bljedoća. Kasnije su nastupile u 30% slučajeva sm etnje u akomodaciji . U 70% slu­čajeva ataksija do nesposobnosti za stajanje. Boli i pareze u donjim ekstremitetima, pretežno na strani injekcije, a r jeđe u gornjim ekstremitetima iza injekcije u pektoralis. U 70% po­manjkanje patelarnog ref leksa u 3 % kljenut vellum palatini, 1 slučaj kljenuti dijafragme. Vrlo često srčane smetnje, i 30% arit­mija. Vrlo velike doze seruma, 60—80 hiljada, ostale su bez učinka, a isto tako se nije moglo profilaktičkim injekcijama seruma 20—30 hil jada spriječiti naknadno nastupanje polineuri- tičnih pojava. Smrtnih slučajeva u Cavarzeri nije bilo, ali su zabilježeni u nekim drugim mjestima. Sva oboljela djeca po t­puno su ozdravila nakon dva mjeseca. Uzrok š te tnog djelova­nja cjepiva potpuno je nepoznat.

Dr. J u r i ć — B u d i m i r o v i ć

B i i r g e r u. S c h r b d e r : Z au stavljan je tešk ih k rvare­nja in travenozn im davanjem C vitam ina. Miinch. med. Wo- chenschrift, 1934/35.

Oralno davanje C vitamina nije dalo povoljne rezultate kod teških krvarenja raznih hemoragičnih dijateza, dok intravenozno davanje, koje je om ogućeno pronalaskom čiste askorbinske kiseline, daje vrlo dobre rezultate. Autori su davali „ C e b i o n " (Merck) 150 mg dnevno i za nekoliko dana nestale su sve m a­nifestne pojave. Kod toga je opažano, da broj trombocita pada, pa je vjerojatno, da Cebion djeluje na propustij ivost stijenka kapilara. Kod hemofilije je skraćeno vrijeme zgrušavanja krvi od 6h na 20’. Dr. P u c e k — S r d a r

Wi e l a n d E.: Uber d ie K inderlahm ung in B asel und ihre F riihd iagnose im P rodrom alstad ium . (O d ječjo j k lje­nuti u B aselu i n jenoj ranoj d ijagn ozi u prodrom alnom stad iju .) (Kinderheilk. Univ. Basel) Schweiz, med. Wschr. 1934II. 1066-1069.

U Baselu su do g. 1910 zapaženi slučajevi poliomyelitisa bili t ipa „jutarnje kljenuti" (Morning paralysis). Iza velikih epi­demija 1910 i 1913 g. postala je klinička slika raznoličnija, po­javljivao se prodromalni stadij, koji je omogućio ranu dijagnozu. P r o d r o m a l n i s t a d i j : općeniti simptomi (slabost i bolovi

u ekstremitetima) i lokalni simptomi (Pozitivni Lasegue-ov fe ­nomen, spine sign, meningizam). Larvirani i abortivni s lučajevi, kljenuti ili s labosti pojedinih mišićnih grupa. Rezultati terapije sa serumom rekonvalescenata ili specif, konjskim serumom su nesigurni. Autor preporučuje velike doze p iramidona i salicila, zatim ležanje, a kasnije kupelji i dijatermiju.

Dr. K o v a č e v i ć

S e c k e l H.: H erz u. K re islau freflexe b ei k ind licher D ip h terie . (H. Kinderheilkunde 143, 2 6 9 -3 0 5 (1924).

R efleks srca i k rvn og op tok a kod d ječ je d ifter ije .

Autor je is traživao kod 75 slučajeva dječje difterije refle­kse srca i krvnog optoka, tj. respiratornu aritmiju, A s c h n e r o v fenom en i reflektorične ekstrasistole, i dolazi uglavnom do sli­jedećih rezultata:

Resp. arit. u 3—4 tjednu bolesti pojačana.Aschner od 2 —6 tjedna se pojačava.Refl. ekstr. nastupile su kod 34 slučaja.

Kod daljnih 60 s lučajeva opet nalazi postfebrilnu bradikardiju, na koju atropin djeluje (znak da je uvjetovana ekstrakardijalno). Na osnovu ovih opažanja pisac dolazi do zaključka, da su po­jave nadražaja ekstrakardialnih živaca srca neovisne od mio- karditisa difterije i da su spojene sa sim ptom im a polineuritisa. Zatim da je oslabljenje neurom uskularnog apara ta srca, osobito paras im patičkog dijela, uzrok pojačane refleksibilnosti srca.

Dr. S e i d l

W. B i r k (T ü b in g e n ) : U ber F am iliare E rkrankungen. (Mschr. Kinderkeilk. Bd. 62, 1934).

Nasli jeđene bolesti važne su ne sam o za kliničku medicinu, nego i za zakonodavstvo, zaštitu, kod sklapanja b rakova etc. Osim toga imaju i ličnu vrijednost za oboljelu osobu. Navodi primjere zdravih porodica, gdje djeca jedno za drugim obolje- vaju od iste bolesti i to : 1. Famili jarna paraliza gutanja kod novorođenčadi. 2. Familijarni ikterus kod novorođenčadi. 3. Nejasno grozničavo stanje kod braće u dojenačkoj dobi, koje je trajalo mjesecima i završilo smrću. 4. Nejasno familijarno krvno oboljenje. 5. Familijarno oboljenje od pleurit is mediasti- nalis. 6. Nejasni napadaji groznice kod braće, koji su trajali godinama. Autor misli, da ovi slučajevi, pošto dolaze familijarno, nisu puka slučajnost, već da imaju neku unutarnju vezu. Drži, da se tu radi o familijarnoj manjevrijednosti, bilo pojedinih organa, bilo cijele grupe organa. A ova manjevrijednost da ima dublje nasljedno-biološke uzroke. Dr. K a l u đ e r s k i .

A n n e m a r i e G o l d b e r g - C u r t h : P rilo g p a to g en ez l eryth em a nod osum . (Mnschr. f. Kinderheilkunde 61 Band 4 Heft).

Autor drži, da je pravi idiopatski ery them a nodosum reak­cija k o ž e n a infekt nepoznatog virusa. E rythem a nodosum simp- tomaticum može da se razvije kod skoro svake infekciozne b o ­lesti kod mladih individua kao reakcija na toksine. U daleko najvećem broju slečajeva erythem a nodosum u dječjoj dobi usko je vezan sa tuberkulozom i to n a jče |ć e kao manifestacija prve infekcije sa tuberkuloznim bacilima. Često se nađu u sad r­žaju želuca tbc bacili, ali ipak prognoza ne m ora da bude n ep o ­voljna. U toku erythema nodosum -a vrlo se često nađu klinički i rentgenološki znakovi tuberkuloznog oboljenja pluća. U stadiju inicijalne tem pera ture može negativna tuberkulinska reakcija postati pozitivna. Referent je opazio kod jednog sv og slučaja, da iz pozitivne P i r q u e t - o v e reakcije u stadiju prodromalne tem pera tu re proizlazi erythem a nodosum sam o na podlaktici i nadlaktici ruke, na kojoj je napravljena P i r q u e t - o v a reakcija. Sve form e erythem a nodosum -a autor shvaća kao izraz promje­ne stan ja alergije organizma. Česte nastupe erythema nodosum -a kod s jevern ih naroda, osobito kod tuberkuloze djece, razjašnjuje autor „kutanom naklonošću reakcije", koja je usiovljena rasom. T ako tumači tom naklonošću reakcije dobnu razdiobu oboljenja na erythema nodosum i pretežnost oboljenja u dječjoj dobi.

Dr. S k r i v a n e l i .

I. I b r a h i m : U loga p a to lo šk ih p o d lo g a kod ob o ljen ja d ječ jeg n ervn og s is tem a . (Monatschrift f. Kinderheilkunde Band 62, 1934).

O gornjoj temi držao je autor glavni referat na sastanku njem ačkog pedijatrijskog društva u Braunschweigu. Razlikuje dvije vrsti oš tećenja: klice i ploda. Kod oš tećenja klice ne može niš ta sta lnoga reći, da li mnogobrojni o t r o v i djeluju na majčin organizam tako, da oštećuju samu klicu (kofein, nikotin, olovo, zink, arsen, jod, anilin). U zadnjem deceniju nastaje p reokre t u mišljenju, što se tiče a l k o h o l a kao otrova klice. N epobitno je, da se povećao broj epileptičara, psihopata, s labo-

219

umnih, kriminalnih tipova u familijama notornih potatora, ali da li djeluje alkohol kao otrov klice u tim i onako degeneri­ranim familijama, sum nja se na temelju genealoških istraživanja. Otvoreno je također pitanje, da li s i f i l i t i č n a i n f e k c i j a djeluje kao otrov klice. Tu se ne radi o sifilitičnoj infekciji samoga fetusa, nego o luićkoj blastoforij i, kod koje sam a spi- roheta, kao uzročnik, ne sudjeluje. U Francuskoj baziraju mnoga nervna oboljenja na ovom pojmu heredo-syphil is-larvee (Hy­drocephalus, Littl-ova bolest, chorea minor, oligophrenia). Drugi autori niječu ulogu sifilitične infekcije kao otrov klice pregledima potomka pacijenta sa kongenitalnim luesom, kod kojih nema parasifilitičkih pojava. K e m i č k a a n t i k o n c i p i j e n t n a s r e d s t v a otrovi su klice i uzrok su bolesnom razvitku dje­teta kod svog nedovoljnog djelovanja. O p i j a t i imadu tako­đer otrovno djelovanje na klice. U novije d oba zauzimlju glavno mjesto r e n t g e n i r a d i u m zrake kao uzroci oštećenja kli­ce. Ne sam o da je potom stvo osoba, koje su po svom zvanju izložene djelovanju zraka, u pogibelji , nego osobito žene, koje su zračene sa malim dozama radi privremene kastracije. Uslijed nepovoljnog djelovanja na mutaciju hromozoma mogu nastati oštećenja baštin jenog dobra za poznije generacije. 50% fetusa koji su zračeni rentgen. ili radium, zrakam a u prvoj polovici graviditeta pokazuje teške poremećaje, najviše tipičnu sliku kongenitalne mikrocefalije u spoju sa očnim anomalijama (mi- crooftalmija, kolobomi, zamućenje leće, aplazija optikusa). Ve­lika je griješka zračiti u prvoj polovici nošenja uterus gravidnih žena, a gdje je to indicirano iz terapeutskih uzroka, izgleda, da je na mjestu arteficijelni abortus. Praktički dolaze u obzir oštećenja, koja nastaju uslijed indirektnog zračenja, naime, gdje nije zračen uterus, nego limfne žlijezde vrata, sarkom natko­ljenice, sarkom štitnjače, peritonitis tuberkulosa. Uputno je svakako prije zračenja pregledati žene na graviditet. Oštećenja ploda kroz a k u t n a i n f e k c i o z n a o b o l j e n j a majke su jako rijetka. Djeca ili umiru, ili ostaju zdrava. T j e l e s n e t r a u m e mogu priječiti razvitak ploda, premda se u pojedi­nim slučajevima ne mogu dokazati. Još je teže sa p s i h i č ­k i m t r a u m a m a . I s h r a n a m a j k e ne djeluje na razvi­tak ploda. P l o d n i o v o j i i p l o d n a v o d a mogu da u prvom embrionalnom razvitku budu odgovorni za razne ano­malije specijalno nervnog sistema. Važnost b a š t i n j e n i h u p l i v a na razvitak bolesti nervnog sistema u dječjoj dobi davno je poznata. Veliku grupu kom pleksa simptoma nazivljemo hereditarno-familijarnim oboljenjima. D i s p o z i c i j a r a s a kod stanovitih nervnih oboljenja kao kod Židova: amaurotična idiotija, torziona distonija, psihopatija. F a m i l i j a r n a o b o ­l j e n j a miatonia congenita ili W e r d i n g - H o f f m a n n-ova spinalna muskularna atrofija, koje se baš radi tog familijarnog baštinjenja drži identičnim. Kod tačnog kliničkog pregleda familija bolesnika sa kongenitalnim oboljenjima nalazi se mnogo članova, koji pokazuju pojedine simptome i rudimentarne forme. Tzv. s t a t u s d y s r a p h i c u s B r e m e r-a, koji je malo poznat u pedijatriji, zahvaljuje svoje otkriće tim familijarnim pretragama. Tako se je našlo kod rođaka bolesnika sa syringomieliom ve­liki broj simptoma, osobito sa strane skeleta, kao na pr. kifo- skolioza, pectus infundiliforme, spina biffida oculta sa ili bez enuresis nocturna, anomalije u refleksima i u senzibilitetu skvrče- nja prstiju, anomalije u znojenju, akrocijanoza. Dječje liječnike kod ovog novog sindroma interesira kombinacija enuresisa sa spinom bifidom. Kod enuretičara nađeno je 59% spina biffida oculta. Ruski autor O r a n s k y drži, da se kod enuresis radi o jednoj neuro-distrofiji , koja se baštini kroz dominantni tip. Kod točne pregledbe familija bolesnika sa oštro ograničenim tipovima bolesti kao npr. F r i e d r i c h - o v a bolest, cerebelarna ataksija, m uskularna distrofija nalazimo kod svih članova kon- trakture malog prsta ruke, koja ne spada u simptomni kompleks bolesti. T a se kontraktura p rs ta baštini dominantno, a F r i ed r e i c h-ova ataksija recesivno. Pedijatr i još i danas za razliku od psihijatara drže, da je većinom uzrok slaboumnosti (oligo- freniji) trauma pri porođaju, što se novijim genealoškim is tra­živanjima opovrglo. Mongoloidnoj idiotiji prema autoru je uzrok smetnja u nidaciji, a svoje mišljenje opravdava time, što je česta kombinacija mongolizm a sa kongenitalnim griješkama srca, koje nastaju u 2—3 mjesecu embrionalnog života uslijed djelovanja pritiska. Baštini se i dispozicija p rem a izvjesnim infekcijama nervnog sistema u dječjoj dobi, npr. prema H e i n e - M e d i n - o v o j bolesti ili postvakcinalnoj encefalitidi. Uplivi b a ­štinjenja su izričiti kod epilepsije i migrene. C h o r e a m i n o r je oboljenje kod kojega su neki predjeli (ne uvijek isti) cen­tralnog živčanog sis tem a zahvaćeni na infekciozno-toksičnoj bazi. Ali i tu veliku ulogu igra konstitucionalna sklonost, koja se baštini. U familijama koreatičara imade osoba, koje boluju u prvoj liniji na migreni, a zatim na grčevima. Grčevi dojen­čadi ili djece baziraju se većinom na spazmofiliji, ali tu igraju uplivi baštine glavnu ulogu, jer jedno dojenče sa jačom spa- smofilijom ne dobija grčeve, dok drugo sa manjom dobiva. Uzrok je tome što vidimo kod familija djece, koja dobivaju funkcijonalne grčeve, da članovi iste 6 puta više boluju na grče­

vima, nego familije djece, koja su više spasmofilična, ali nemaju g rčeva .S to se tiče n e u r o p a t i j e neka dojenčad pokazuju često već od prvog dana života abnormitete nervnog sistem a. Kod neuropa t i ja ne baštini se isti simptom, nego jedna opće­nita razdražljivost, na kojoj se onda izgrađuju slike oboljenja, a kod izgradnje sam o g oboljenja igraju glavnu ulogu pojedini doživljaji individua tzv. peristatički uplivi ili uplivi okoline. Jactatio capitis nocturna dolazi često familijarno, ali većinom u kombinaciji sa drugim neurozam a: cuclanje prsta, griskanje noktiju, tic-kašljucanje. U familijama djece, koja trpe na ne­svjesticama, nalazi se često isto opterećenje u više generacija ; također oboljenja iz područja vazomotorne sfere npr. migrena i mjestimična sinkopalna stanja, koja spadaju u područje Ray- naud-ove bolesti. Kod respiratornih grčeva djece uslijed afekta S t i e r je našao teških opterećenja sa duševnim oboljenjima (alkoholizam, epilepsija, oligofrenija, organska nervna oboljenja, psihoza). Baštinjena podloga daje tlo za ova eksvizitno endo­gena bolesna stanja. Kućni liječnik i praktičar-pedijatar u bo ­ljem su položaju, nego kliničar, da pomognu svojim pacijenti­ma radi svog točnog poznavanja familije i njihove baštinjene podloge. Dr. Š k r i v a n e l i.

Dermato-venerologija

P a s t o r i n o : P rilo g upoznavanju v egetlra ju ćih đerm atoza na žensk im g en ita lljam a . (Archivio Italiano di derm atologia , sifilografia e venerologia, Fasc. I. 1934).

Autor opisuje in teresantan slučaj rijetke dermatoze papulo- vegetira jućeg karaktera na području ženskog genitala, a pri tom u preglednoj skali raščlanjuje mnogobrojne slične afekcije, koje dolaze u obzir u diferencijalnoj dijagnozi. U slučaju opisanom od autora, gdje su svi anamnestički podaci, seroreakcije, mi­kroskopski pregledi i histo-pato loške slike ekscizija temeljito oborile svaku sum nju na luetični proces, m akar je sam a kli­nička slika u prvi mah mogla izgledati kontradiktorna, radilo se o tzv. pseudo lues papuloza L i p s c h ü tz . Oboljenje je ri­jetko, opaženo obično kod žena koje slabo paze na čistoću genitala, sa tendencijom brzoj i potpunoj sanaciji bez ožiljaka. Afekcija naliči luetičkim papulam a, potpuno je nebolna, bez svrbeža, ne promijenjene okoline, ponešto tvrđe konzistencije. U seroznoj tečnosti papula mogu se mikroskopski često dok a­zati spirohete refringes i minutisime, koje lako mogu dovesti nevješto oko u bludnju. Po mišljenju autora takve afekcije spadaju u red strepto-stafilogenih vegetirajućih piodermitida. Sve takve afekcije lokalizirane na genitalu mogu u izvjesnim slučajevima simulirati eventualno luetično podrijetlo, pa je zato od ogromne važnosti, bilo sa socijalno-humane, bilo sa liječ­ničke s trane pravodobno postaviti dijagnozu.

G. M i l l i a n : P a n crea titis h em orrh ag ica u toku jed n e in jek cije sa lvarsan a . (Rev. fran?. de Dermat. et de Venerol. Nr. 8, 1934).

Autor opisuje rijedak slučaj hem oragične pankreatit ide, koja je uslijedila poslije 3 injekcije sa lvarsana sa letalnim ishodom. Po kliničkoj slici akutnog oboljenja izgledalo je, da se radi o nitri toidnoj krizi, dok je anatom.-pat. nalaz pokazao neočeki­vanu ali nesumnjivu pankreatitis hem. U interesantnoj patoge- nezi takvog oboljenja pita se autor, da li se tu radilo o nitri­toidnoj krizi lokaliziranoj na pankresu ili o jednom direktnom biotropičnom djelovanju sp iroheta na taj organ, i naknadnoj aktivaciji procesa uslijed terapije salvarsanom. Upozorava kako, protivno mišljenju većine, biotropična reakcija ne mora n as tu ­piti poslije ubrizgavanja prve sa lvarsanske injekcije, već može da uslijedi bilo kada u toku liječenja. T erapija u takovim s lu ­čajevima ne smije biti ograničena sam o na davanju većih doza adrenalina kao antikongestivuma, a i to kroz dulje vremena, već po tpom ognuta daljnjim energičnim antiluetičnim liječenjem. U tim slučajevima mora se naravno preći na kakav drugi anti- luetikum, po autorovom mišljenju, najbolje na intravenozne živine preparate.

B o r đ o š k i i S. M i l o š e v i ć : O jed n om slu ča ju M a­dura — b o le s ti u Ju goslav iji uzrokovan oj sa novim so jem ak tin om ycesa , ak tin om yces brum pti. (Anales de Parasito logie humaine et comparree — januara 1935).

Autori opisuju u opširnijem kliničkom, pa to loško-ana tom - skom i mikološkom prikazu, jedan slučaj nesum njivog Madura oboljenja kod jedne seljakinje rodom iz Ada (Bačka), koja nije nikad svoje rodno mjesto ostavila. Oboljenje je jako rijetko u našim krajevima, pa su se autori potrudili, da na raznim pod­logama kultiviraju uzročnika bolesti i promatraju njegovo raz ­vijanje, biokemičke osobine, kao i makro i mikroskopski izgled

220

tih kultura. U mikološkoj studiji je u detaljima opisana ova vrsta aktinomycesa u stanju saprofitizma i parazitizma, i u komparaciji sličnih miceta, autori ne mogu da utvrde sličnost sa nijednim sojem dosad več poznatih aktinomicesa (aktino- myces africanus, carneus, madurae) m akar je najbliža soju akti- nomyces madurae. Eksperimentalne inokulacije uzročnika na životinjama bile su uvijek negativne. Autori misle, da se u ovom slučaju radi o nekoj posve novoj podvrsti uzročnika, koji je po njima prozvan „aktinomyces brumpti".

Prof. P a s i n i : P arad ok sa ln a b ije la lu etičn a roseo la .(Giornale italiano di derm atologia e sifilologia Fasc. 1. 1935).

Autor iznosi svoja opažanja, izvršena tokom 20 godina na circa 40 slučajeva, o relativno rijetkoj i s labo proučenoj pojavi tzv. paradoksalno bijele luetične roseole. Ista nastupa obično u samom početku sekundarizma, a po lokalizaciji, broju, razvoju i raspodjeli , ne razlikuje se bitno od obične roseole, osim po boji koja je bjelkasto ishemična, mjesto crvenkasta. Ponekad osip im ade lagano urtikarijelni karakter. Na specifičnu terapiju te promjene prom ptno nestaju. Histopatološka struktura, kao i nalaz mnogobrojnih spiroheta u ekscidiranim preparatima, pot­puno se podudaraju sa slikom obične roseole, a is todobno po­tvrđuju nesumnjivo specifičnost tih kožnih promjena. Autor je opažao na rečenim eflorescencijama razliku u temperaturi, der- mografičnu reakciju, kao i reakcije prema histaminu i ad rena­linu. Po svemu zaključuje, da u tim slučajevima na vazodila ta- ciju prekapilarnih arteriola, uzrokovanoj djelovanjem spiroheta, odgovara paradoksa lna vazokonstrikcija kapilarne m reže i to kod onih individua, koji posjeduju specijalnu h is togenu reakciju.

Dr. G a z z a r i

Neurologija i psihijatrija

B i e r m a n n i F i s h b e r g : F iz io lo šk e p rom jen e kod h ip erp irek sije , in ducirane fizikaln im sred stv im a. (J, A. M. A. okt. 1934).

Autori su proizveli povišenje tje lesne toplote do 40° C pomoću kratkih valova od 30 met. kroz 3—6 sati. T oplina kože jednom jerno ras te i dosiže svuda jednak niveau, za razliku od prave groznice, gdje je iz početka koža blijeda i h ladna uslijed vazokonstrikcije. Brzina kolanja krvi se znatno uveća, čak do 400% osnovne brzine. Sistolički tlak krvi obično nešto malo naraste, a onda spadne polagano na stepen ispod ishodnog. Dijastolička vrijednost padne najprije postepeno do 0, a zatim se fiksira na stepenu, koji je iznad ishodnog. Respiracija je ubrzana, ali je disanje općenito prekidano apnoičkim periodama, koje traju i jednu minutu. Najprije nas ta je leukopenija, koja se 6 —9 sati nakon početka hiperpireksije promijeni u leukocitozu. Nakon više puta ponovljenih febrilnih ataka je leukocitoza m a­nje izražena. Najupadnija posljedica hiperpireksije je obilno znojenje. Znoj sadržaje anorganske supstance i mliječnu kiselinu. PH znoja je 4—5. Znojenjem gubi organizam veliku količinu klorida, što se očituje u anhlorhidriji želučanog soka. Hemo­globin je, u vezi sa pojačanom ventilacijom pluća povišen

G o r i t z i M a r t i n e z : N ova reak cija na a lbum inolde u cereb rosp ln a ln oj tek u ćin i. (Arch, de neur. Madrid prema J. A. M. A. Sept. 1934).

Reagens se sastoji iz 8 gr sublimata, 1 gr kuhinjske soli, 2 g r tr ikloracetične kiseline, 20 cc 40% otopine formal- dehida, 10 cc petroletera i 170 cc vode. Sublimat se vruće otapa, zatim se dodaje kuhinjska so, a ostali dijelovi po spo­menutom redu. Tekućine se dodavaju, kada se mješavina već ohladila. Nakon toga se filtrira. Reagens se drži m jesecima i kod svijetla. Ako se stvori talog, treba ponovno filtrirati. 2 cc reagensa se stavi na dno epruvete i oprezno nadliju s 0 '5—1 cc likvora. Za nekoliko minuta stvori se bijeli prsten oborenog albumina koji dosegne svoj m aksim um za 15 minuta. U vode­noj kupelji se reakcija odigrava brže. Nakon 30 minuta stvaraju se fina zrnca koagulirane bjelančevine, koja padaju na dno. Reakcija je jednostavna i osjetljiva. Likvor normalnih osoba daje negativan nalaz. Pozitivan se nalaz nađe naročito kod shizofrenije, epilepsije i alkoholizma.

L e a r y : Subduralne h em orag ije . (J. A .M. A.Sept. 22, 1934).

Na ovećem pat. anat. materijalu proučavao je autor patoge- nezu subd. hemor. i zaključuje, da je unilateralni izljev krvi u subduralni p ros tor bez frakture lubanje češći kod žena, nego kod m uškaraca i da alkoholizam stvara predispoziciju krvarenju. Krv potječe iz napuknutih arahnoidalnih vena ispod slabo vas-

kularizirane dure i to gotovo uvijek unilateralno. Česta su s e ­kundarna krvarenja u koagulum. P ravovrem ena operacija (tre- panacija) spašava život i pamet.

G o l d h a m m e r , B e t h e l l etc: N eu ro lošk e p o jave kod p ern ic iozn e an em ije. (J. A. M. A. Dec. 1934).

Autori su zajednički obradili dokumentarni materijal 461 bolesnika sa pernic. anem. Od tih su 89 '2% pokazivali neuro­loške a 64% psihičke promjene. Simptomi sa s trane medulle spinalis su često premonitorni znak oboljenja i javljaju se češće kod žena nego kod muškaraca. Autori su zabilježili pa- restezije, bolove, osjećaj pasa,hiperestezije, inkoordinacije, po­jačane reflekse, pozitivni Babinski, zatim razdražlj ivost do m a­nijakalnih stanja, iluzije, halucinacije, i sm etnje pamćenja.

A s h b y : S tan d ard izacija L an ge-ove reak cije (G oldso l).(Arch, of Neurol. & Psych, jan. 1934).

Lange-ova zlatna reakcija je empiričan test, čiji je m e ­hanizam još nejasan. Ispadanje zlatnog sola tumači se neu tra ­lizacijom negativnih iona koloidne zlatne otopine pozitivno nabijenim ionima iz bjelančevine likvora. Autorica priređuje koloidalnu otopinu pomoću sekundarnog natr ijevog fosfata, umjesto pomoću kalijevog karbonata i to stoga, što je fos­fat stabilan, dok karbonat hlapi u prisutnosti kiselina. Kao redukcionu supstanciju upotrebljuje oksalat, umjesto formal- dehida ili dekstroze i to stoga, što oksalata potpuno nesta je u obliku ugljičnog dvokisa, dok formaldehid i dekstroza o- stavljaju tragove mravlje i oksikarbonske kiseline. Prije upo­trebe određuje se pomoću bromkresilvioleta PH od 6'2—6‘4. Neobično važno kod priredbe koloidalne otopine zlata je kvaliteta vode. Z s i g m o n d y zahtijeva, da se destilirana voda redestilira u srebrnom kotlu i destila t uhvati u , ,Non-Sol“ staklo. On je vjerovao, da izvjesna količina sitnih čestica m a­terije pogoduje stvaranju onih nuklea i dovode do grubo dis- perznog stanja. T e čestice su vjerojatno o rganskog podrijetla. Tragovi ulja u vodi također sprečavaju stvaranje tih nuklea. Autorica sada upotrebljava perm anganat, da bi oksid irala sve organske supstance u vodi, a kod huhanja upotrebljava sili- katnu prašinu umjesto staklenih bisera ili krhotina, da bi s m a ­njila ključanje, jer se prenosi mnogo više tekućine u obliku spray-a zajedno s parama, nego se obično misli. Da bi pove­ćala osjetljivost reagensa, služi se vlastitom metodom, koju zove „pyramiding". Svježa otopina koloidnog zlata se najprije ispi­tuje otopinom hemoglobina. Krv zdravog muškarca se navuče u melanžeru kao za brojenje eritrocita, sam o što se za razre- đenje uzima voda. Prom iješa se, dodaje ista količina fiziološke otopine kuhinjske soli i po vede kroz seriju epruveta slično kao kakav likvor. Zlatna otopina je valjana, ako prve četiri ep ru ­vete, sam o te, obara ju zlatni sol potpuno. To ispitivanje pomoću hemoglobina daje dobre rezultate sam o onda, kada se PH zlatne otopine kreće između 6'2 i 6'4. Dr. Đ. K a r m i n s k i .

N a r d i G.: O steo p sa tiro s is id iop a tica o m aiattia di L obstein in ep iiettico . (Osteopsatirosis id iopatica-m orbus Lob- stein kod epileptičara. Rivista di pato logia nervosa e mentale, Vol. XLI, 1933, NO 1).

Autor dovodi u vezu ove dvije bolesti i nalazi im zajed­ničku patogenezu. Drži, da vjerojatno os teopsatiroza nastaje uslijed porem ećaja u metabolizmu kalcija, a taj ope t uslijed disfunkcije p rednjeg režnja hipofize. Kako je pak i kod epilep­sije zapažena oskudica kalcija u krvi, dolazi autor do za ­ključka o zajedničkoj etiologiji kod ovih dviju bolesti. Uzrok im je dakle u pomanjkanju kalcija i uslijed porem ećaja p red ­njeg režnja hipofize.

L e o n e F.: R icerche e con sld eraz ion i su lle reazion i del liqu ido ce fa lo -rach id ian o . (Istraživanja i zapažanja o ko- loidalnim reakcijam a cerebro spinalnog liquora) (Rassegn, stud, psichiatr. vol. XXIII, fasc. januar-februar 1934).

Autor je pravio pokuse kod velikog broja normalnih i pa­toloških liquora sa raznim, do sada ne upotrebljenim koloidalnim suspenzijama. Služio se u g lavnom e tehnikom koju G o e b e l preporučuje kod mastiks reakcije. Ovim novim koloidalnim suspenz ijam a: maslinovim uljem, šarlah-crveniloni, rezina Oli- bani, res ina Elemi postigao je dobre rezultate, potpuno ili gotovo jednake rezultatima sa mastiksom. Opazio je nadalje, da se liquor metaluetičara, a naročito liquor progresivno paralit ićnih spontano obara. O bara se dakle bez dodatka bilo kakove kolo- idalne suspenzije (spontana flokulacija). Zdrav liquor naprotiv i poslije dužeg vrem ena ostaje bistar i nepromijenjen. Autor preporuča umjesto mastiksa ova nova koloidalna sredstva, koja su, iako jednostavnija i jeftinija, jednako tako sigurna kao mastiks- reakcija.

221

B i n i L.: P ireto terap ija n elle n eu ro p sico p a tie (Umjetno podizanje tem pera ture kod duševnih bolesti) (Rassegn. stud, psichiatr. vol. XXIII,. fasc. januar-februar 1934).

Autor referira o svoja 53 slučaja raznih duševnih bolesti (u većini progresivne paralize i shizofrenije) kod kojih je upo- trebio pirogene supstance. Radio je sa uljenim rastvorom sum­pora, tifus vakcinom, piretam inom (prepara t sl ičan Pyriferu), koloidalnim srebrom, kao i m ješanom terapijom. Opisuje po­drobno pojedino sredstvo, način i tok liječenja sa tim sredstvom. Kod progresivne paralize nije imao najboljih uspjeha, a i ovi su bili većinom prolazne naravi. Kod shizofrenije došlo je uvi­jek do poboljšanja, kod pojedinih pak pacijenata i do vrlo dobrog poboljšanja. Dobre rezultate dobio je također i kod distimije (cirkularno ludilo) i to češće kod depresivnih sluča­jeva, nego kod uzbuđenih. Neke naročite razlike u terapeutskoj vrijednosti m eđu gore opisanim sredstv im a autor nije mogao ustanoviti.

M a z e i M.; La rea z io n e di Kottm ann n elle m alattie mental! (Kottmann-reakcija kod duševnih bolesti) (Rassegn. stud, psichiatr., vol. XXIII, fasc. mart-april 1934).

U nadi, da će endokrinologija jednoga dana otkriti etiopatoge- nezu mnogih duševnih bolesti , nastoje autori prodrijeti u tajne tog zamršenog sistema. U tom je cilju i autor ovog članka istraživao metabolizam tireoideje kod dementie praecox. Misli da je u tu svr­hu najbolja K o t t m a n n - o v a foto-serološka metoda. Ona je lako izvedljiva, brza i jednostavna. Osniva se na djelovanju svijetla na srebrne soli, kada su ove u kontaktu sa koloidima krvnog seruma. Što su koloidi u jačoj disperziji (što su dakle čestice srebra više od svijetla zaštićene), to je reakcija sporija — i obratno. Kod norm alnog seruma (normalne funkcije tireoideje) mijenja se boja dosta brzo, za vrijeme od 10—20 min., kod hypertireoidnih (koloidi u jačoj disperziji) reakcija sporije na­stupa, traje dakle duže od 20 min., kod hypotireoidnih (koloidi u slaboj disperziji) reakcija je ubrzana, traje manje od 10 min. Autor nalazi gotovo kod svih svojih bolesnika, koji boluju od dementia praecox hypotireoidizam, a vrlo rijetko hyper ili nor- motireoidizam. Kod hebephrenije (102 slučaja) reakcija je tra­jala prosječno 4,5 min. Kod katatonije (57 slučajeva) 4,4 min., a kod paranoida 6,5 min. U poredbe radi uzeo je i 25 slučajeva frenastenije (oligophrenije) koje, kako je poznato, pokazuju hi- potireoidizam. Kod njih je našao, da reakcija traje prosječno 3,9 min. Autor je mišljenja, da upravo ova činjenica što kod mnogih duševnih bolesti nalazi upadnu hypofunkciju tireoideje, znači ozbiljan napredak u pitanju etiologije duševnih bolesti.

V a n e l l i A.: 11 m etodo M ariotti e la p ireto terap ija su l- fu rea n ella cura d ela p ara lisl p ro g ress iv a (Liječenje progr. paralize metodom Mariotti sum pornom piroterapijom) (Rassegn. stud, psichiatr., vol. XXIII, fasc. mart-april 1934).

M a r i o t t i - j e v a metoda liječenja progr. paralize sastoji se u slijedećem: injekcije 9 —1 0 ccm autoliquora, u njemu namjesto u

vodi otopi se određena doza salvarzana, a svemu tome doda jedna ampuia endojodine (Bayer). Salvarzan se daje u dozam a od 0,15— 0,90 ccm, ukupno oko 6,15 ccm. Autor kombinira tu M a r i o t t i-jevu metodu sa piroterapijom. Rad je podijelio u tri skupine: jednu skupinu je liječio isključivo, po M a r i o t t i - j u , na drugu je mjesec dana docnije primijenio piroterapiju, dok je kod treće skupine radio uporedo — svakoj je naime intravenoznoj injek­ciji liquorsalvarzana dodao intraglutealno 10 ccm sulfur-pireto- gena (F. I. S.). On drži, da je ova posljednja kombinacija, koju bolesnici vrlo dobro podnose, najpogodnija za li ječenje pro­gresivne paralize. Postignute tem perature kreću se od 39,7 do 38,5. Sa ovim tem peraturam a, misli autor, dolazi se do ak­tivne hiperemije mozga, a cijeli endokrini žlijezdani sistem na neki način aktivira. Organizam dolazi dakle u stanje aktivne obrane i na taj način lakše može da iskoristi medikamentozne supstance, koje mu se istovremeno ubacuju u krv. Ovom po- sljednom kombinacijom postigao je dobre rezultate, a da nije imao niti jednog nezgodnog slučaja.

R o s t a n A.: C ontributo an atom o-clin ico a llo stu d io dei tum ori cereb ra li in traem isfer ic i su b ca llo si (Anatomsko kli­nički doprinos proučavanju intrahemisfernih supkaloznih cere­bralnih tumora) (Rassegn. stud, psichiatr., vol. XXIII. fasc. maj- juni 1934).

Autor iznosi opširnu simptomatologiju supkaloznih tumora, kao i diferencijalnu dijagnostiku između ovih i tumora corpus callosum-a, III ventrikula, septum pelucidum-a, corpus stria- tum a i ta lamusa.

V e n t u r a E. V: E p ile ssie a tip ich e e s is tem a s tr io -ex tra - piram idale (Atipične epilepsije i s trio-ekstrapiramidalni sistem) (Rassegn. stud, psichiatr., vol. XXIII, fasc. maj-juni 1934).

Mnogobrojna pomoćna sredstva, koja nam danas stoje na ra s ­položenju iz osnova su promijenila mišljenje o epilepsiji uopće, i daleko proširila poglavlje o epilepsiji u medicinskim udžbeni­cima. D anas se govori zapravo o „epilepsijama" i „epileptičkim sindromima". Tako je i ekstrapiramidalni sistem zauzeo u ovom poglavlju o epilepsijama svoje naročito mjesto. Već davno prije toga nabacili su Z i e h e n i B i n s w a n g e r hipotezu, da dva elementa, tonički i klonički, od kojih se sastoji konvulzivni epileptički napadaj, nastaju u različitim anatom skim regijam a i to klonički u motornoj kori, a tonički u subkortikalnim centri­ma. T o su docnije potvrdili B e a u n i s i F u c h s pomoću eks­perim enata na životinjama, pa i mnogi drugi. Autor u svojem članku iznosi iscrpan pregled li terature i opširnu kazuistiku, te dolazi do zaključka, da je sasvim ispravan danas naziv: s t r i o - e x t r a p i r a m i d a l n a e p i l e p s i j a .

Dr. Branko B. K u r a j i c a

Rad skupština i sekcija Zbora liječnika.VI. mjesečni sastanak Jugoslav, društva

za operativne struke, sekcija Zagreb (Hirurška sekcija Zbora liječnika)

održan u p redavaonici h lru rške klinike dne 14 VI 1934.

Prets jeda: prof. dr. B u d i s a v l j e v i ć.

Prof. dr. A. B o t t e r i :

O peracija p to ze po B lask ov icsu .Bolesnica 21 god. stara, činovnica, došla na kliniku la njske

godine, a ove godine prviput 12. III. 1934., a drugi put 18. V.o. g. Ne zna pravo o tkada su joj gornje vjeđe spuštene. Ovo stanje je silno smeta, jer su joj vjeđe tako spuštene, da kod uspravnog položaja glave prekrivaju cijelo područje zjenice, te i nastojanje, da ih podigne pomoću inervacije frontalisa, ne koristi, nego mora podići glavu prema natrag, da može vidjeti. Osim toga je silno uzrujava, što na ulici često čuje izrugivanje na njen račun: „Gle, gle! Ova spava".

Lanjske godine bila je kod nje na našoj klinici učinjena operacija po H e s s u na oba oka, ali uza sve mjere opreznosti (vlažna komora pomoću školjki), bile su rožnice preosjetljive,

te su se počeli razvijati infiltrati na oba oka. Zbog toga su morali biti već isti dan otstranjeni šavovi, a dakako da je efekat operativnog zahvata ostao jednak nuli.

Stoga sm o bili prinuždeni, da izvedemo operaciju po B l a s ­k o v i c s u na oba oka, da toj bijednici pomognemo, da može nesm etano gledati, a osim toga da bude i estetski efekat za­dovoljavajući.

Bolesnica bila na klinici od 12. III.—29. III. 1934., te joj je tom zgodom operirano desno oko, od 18. V.— 15. VI. o. g. kad joj bilo dne 19. V. operirano lijevo oko.

Status p raesen s :O b a o k a : U koži vjeđe se vide brazgotine iza operacije.

Gornja vjeđa je spuštena tako, da i uz inervaciju čeonog živca prekriva cijelo područje zjenice, te bolesnica m ora podići glavu prem a natrag, da može vidjeti. Na rožnicama se vide jedva lupom primjetljive mutnine. Ostali nalaz b. o. Vod: 6/6 ?? s — 0'5 Dsf. O — Ć)'75 cyl. os 20° = 6/6. Vos: 6/s s — 0'75 Dcyl. os 170° = 6/8.

P ostupak kod operacije ptoze po B l a s k o v i c s u je sli­jedeći: 1. Lokalna anestezija, tada izvrnemo gornju vjeđu pomoću Desm arres-a , te urežemo spojnicu u blizini i paralelno s konvek­snim rubom tarzusa. Stavimo 3 šva poput petlje u spojnicu

proksimalno od rane. Ove šavove nategnemo i kod toga otpre- pariramo spojnicu od dizača vjeđa (m. levator palpebrae).

2. Fiksiramo sa 3 šva m. levator pa lpebrae iznad konveks­nog ruba tarzusa, te niti ovih šavova m eđusobno svežemo ne­koliko centimetara daleko od vjeđe. Uz vučenje ovih šavova prerežemo m. levator palp, uz konveksni rub tarzusa. Na ovaj način lako uščuvam o pretarzalnu fasciju. Zatim oslobodim o prednju plohu m. levatoris palp. sup. duboko u orbitu, a da kod toga ne povrijedimo fasciju tarso-orbitalis .

3. Nategnemo čvrsto fiksirajuće šavove, provedemo šavove poput petlje (vidi 1) kroz mišić. T ad a prerežemo distalno od ovih provedenih šavova petlje — mišić, te na taj način o ts tra- nimo zajedno sa komadićem mišića i fiksirajuće šavove, a niti od petljastih šavova uhvatimo sa štipaljkom.

4. Stavimo D esm arres ispod v jeđe sa spojnične strane. Povučemo m. levator palp, prema dolje pomoću petljastih ša ­vova, te uvedemo nova 3 šva poput petlje kroz mišić 4 —5 mm iznad njegovog prereza, tj. u onoj visini, u kojoj želimo spojiti m. levator palp. sup. sa kožom.

5. S tavimo rožničnu pločicu ispod izvrnutog tarzusa. Zatim uhvatimo okrajak d izača vjeđe uz konveksni rub tarzusa po­moću viljuškaste pincete, te prerežemo tarzus nekoliko mili­metara ispred cilijarnog ruba vjeđe. Iza toga ots tranimo prok- simaini dio tarzusa zajedno sa okrajkom od dizača v jeđe i is­pravimo vjeđu u normalni položaj.

6. P rovedem o proksimalne šavove sa unutarnje strane pre­ma van 6—8 mm iznad v jeđnog ruba, te ih zauzlamo, ali ih ne odrežemo.

7. P rovedem o distalne šavove neposredno uz proksimalni tj. rezni rub tarzusa. Ove šavove svežemo i odrežemo.

8. Proksimalne (pod tačka 6 ne prerezane šavove) na teg­nemo dolje i fiksiramo na licu pomoću flastera, te na taj način ostane oko pod povojem sigurno zatvoreno. Dan iza toga p re ­režem o i ove šavove, jer nam fiksiranje nije više potrebno. Stavimo sam o mrežu po F u c h s u na oko. Šavove ots tranimo nakon 5 dana.

9. Na mjestu, gdje su bili provedeni kroz kožu proksimalni šavovi (vidi tačka 6) nastaje „Deckfalte".

Mi smo ovim operativnim zahvatom postigli potpuno za­dovoljavajući uspjeh (obje zjenice su potpuno slobodne, te pa­cijentica gleda bez ikakovih smetnja i bez ikakove pomoći sa strane čeonog živca, a kod toga nema nikakovih vidljivih ope­rativnih brazgotina iza ove operacije.) No najvažnije je svakako to, da i vrlo osjetljive oči kod pacijenata ovu operaciju lako i bez ikakovih komplikacija podnesu, te se jedino na ovaj način može pomoći ovim bijednicima, kao što je to bilo i u našem slučaju. Ovaj operativni zahvat se može osobito preporučit i kod monookularnih ptoza.

Dr. Š p a n i ć :

Inversio tarsi sec . B lask ov ics.Prvi slučaj. Bolesnik star 42 god., došao na kliniku 12. III.

o. g. Već od 1914. god. boluje od trahoma, te se liječio kod raznih li ječnika i u raznim bolnicama. Ove godine primijetio, da ga u desnom oku nešto bode, te radi toga došao na kliniku.

S tatus praesens:D e s n o o k o : Postoji ptoza srednjeg stepena (gornja vjeđa

prekriva gornju polovinu rožnice). Vjeđe lako zaokrenute pre­ma natrag, a trepavice na gornjoj i donjoj vjeđi djelomično zaokrenute natrag, te kližu po rožnici. Sve spojnice su tam no- sm eđ e boje (argyrosis).

Na spojnicam vjeđa i prelaznih brazda se vide promjene uslijed kroničkog trahoma, sa dosta sivkastih, ne jasno ograni­čenih, bobica. Gornja v jeđa poput čamca iskrivljena, a u sul- cus-u subtarsalis se nalaze mnogobrojne sivkaste brazgotine. Spojnice fornicis-a skraćene (symblepharon). Plica samilunaris i caruncula lacrimalis odebljane i na njima se nalaze bobice. Spojnica bulbi mrežasto, a sam bulbus cilijarno podražen. Rožnica okrugla oblika, u cijelosti prekrivena sa dosta debelim pannusom, koji ide na nju sa svih strana. Dublji dijelovi se ne mogu dobro vidjeti.

Vod: % 0.L i j e v o o k o : Do rožnice sličan nalaz onome d. oka,

sam o nem a trihiaze. Na rožnicu ide odozgo panus do sredine, a s ostalih strana 2 mm preko limba. Uz rub panusa u gornjem dijelu postoji defekt u veličini zrna prosa i nekoliko sitnih in­filtrata. Ostali nalaz b. o.

Vos: /„ .Dne 26. V. 34. Učinjena na desnoj gornjoj vjeđi inversio

tarsi po B l a s k o v i c s u, a na donjoj vjeđi intermarginalna pla­stika po K r e i k e r u .

Drugi slučaj. Bolesnica 48 god. stara, primljena na kliniku 16. V. o. g. Već kao dijete bolovala na očima, a poslije joj bilo prilično dobro do pred godinu dana, kad ju je nešto po­čelo bockati u oba oka.

S tatus p raesens. O b a o k a : G orn ja vjeđa prekriva rož­nicu sve do sredine (ptoza). Okrajak vjeđe zaokrenut prema natrag. Na gornjoj i donjoj vjeđi im ade priličan broj trepavica, koje su zaokrenute unatrag, te kližu po rožnici. T a rsu s poput čam ca iskrivljen. Na tarzalnim spojnicama nalazi se mnogo siv­kastih brazgotina, kojih imade najviše u predjelu sulcus sub­tarsalis . Na spojnicam a prelaznih brazda im ade osim toga u kutovima priličan broj bobica. Na rožnicu ide odozgo panus 3 mm, a s ostalih s trana po 2 mm preko limba. Na desnoj rožnici centralno sivkasta mutnina, koja se proteže temp, dolje do limba, te je velika poput om anjeg zrna graha.

V od: o/g, V os: 8/ls22. V. učinjena je na obje gornje vjeđe inversio tarsi po

Blaskovicsu. P ostupak je bio slijedeći:1. Iza lokalne anestezije fiksiramo vjeđu sa 3 šva po Lie-

berm ann-u poput uzde. Iza toga stavimo rožničnu pločicu sa vanjske (kožne) strane ispod izvrnute vjeđe, te pomoću uzda- stih šavova držimo čvrsto vjeđu. Sada prerežemo po m oguć­nosti jednim rezom sa Graefovim nožićem spojnicu i tarzus uzduž vjeđnog ruba i paralelno s njim. Rez treba da ide nešto ispred brazgotinastog tkiva i iskrivljenja tarzusa u sulcus su b ­tarsalis bliže vjeđnom e rubu. Rez mora biti izveden okomito prem a savinutom cilijarnom rubu v jeđe (a ne okomito na rož­ničnu pločicu.)

2. D emarkiram o sa proksimalne s trane brazgotinas to pro- mjenjenu spojnicu, te je o tprepariramo ili kauteriziramo i nakon toga istružemo površinu tarzusa oštrom žličicom. Važno je, d a se ovaj akt najegzaktnije izvede, da se naknadno ne bi razvile cistične tvorbe. T ad a uhvatimo sa 2 pincete spojnicu, n a teg n e ­mo prema naprijed i o tprepariram o od proksim alnog dijela ta rzusa i tetive m. levatoris palp. sup.

3. Stavimo dvostruko arm irane šavove i to tako, da ih uve­demo sa epitelne strane kroz otprepariranu spojnicu. Sada uhva­timo fasciaini dio tarzusa, te ga čvrsto povučem o prema n a ­prijed i dolje, a kod toga asis tent povlači vjeđu pomoću uzda- stih šavova prema gore, te otprepariramo tarsus i tetivu m. levatoris pa lpebrae sup. od kože.

4. Sa nazalne i tem poralne strane prerežem o po i/3 tetive, tako da je sada tarzus spojen na svom konveksnom rubu još samo u srednjoj trećini sa dizačem vjeđe.

5. Okrenemo tarzus sa 180° oko njegove vertikalne osi tako, da njegov nazalni dio postaje temporalni, a prednja s trana po­staje stražnjom. Adaptiramo tarzus uz kožu, te šavove, koje smo već pod točka 3 proveli kroz spojnicu, provedem o kroz cilijarni dio ta rzusa i in termarginalni prostor, te ih zavežemo.

Njega. Mijenjanje povoja svaki drugi ili svaki dan. Šesti dan se o ts trane šavovi. Nekroze tarzusa se ne t rebam o bojati. Ako slučajno nastanu granulacije na mjestu reza u spojnici, tada ih jednos tavno ots tran im o škarama.

U dubena s trana iskrivljenja ta rzusa je sada okrenuta p re ­ma naprijed, te je sam o po sebi razumljivo, da će sada rub v jeđe biti tim jače ispravljen, čim je prije bila jača iskrivlje­nost i udubenost ta rzusa prema očnoj jabučici. T ako vidimo, da je i u našim slučajevima uspjeh potpun.

Ovaj zahvat se može preporučiti kod svih s tepena b razgo­tinastog entropija. Da se dobije povoljan i trajan efekat, po­trebno je, da se otstrani b razgotinas to promijenjena spojnica, te na taj način ne može više da vuče vjeđni rub prem a natrag.

Kontraindikacija za ovaj zahvat postoji , ako je spojnica (i tarzus) upaljena i infiltrirana, je r se u tom slučaju kasnije mogu razviti brazgotine, koje mogu opet dovesti do entropija.

Prim. dr. F l o r s c h i i t z :

Savrem en o liječen je prelom a dugih k osti g o rn je ok rajn in e

(izašlo in extenso u „Liječ. Vjesniku" 1934. (br. 11.)

Prof. dr. Š e r c e r :

D oprin os operativnoj terap iji n aza ln oga g ovora

(izaći će in extenso).

Tajnik izvještava o stiglim dopisima, koji se odnose na tem e slijedećeg kongresa, te o dopisu Bgd. sekcije glede mo­dusa, kako da se provede glasanje o imenu društva.

VII. izvanredni sastanak Jugoslav. kirurškog društva, sekcija Zagreb

(Hirurška sekcija Zbora liječnika)održan u p redavaonici očne klinike dne 17 X 1934

Pretsjeda: prof. dr. B u d i s a v l j e v i ć .

G. pretsjednik pozdravlja g. J. E a s t m a n S h e e h a n - a iz New-Yorka, koji je došao, da održi u našem društvu dva predavanja.

Nakon govora g. pretsjednika, uzima riječ g. prof. Sercer, koji gosta pozdravlja na francuskom, a zatim na hrvatskom jeziku pretstavlja predavača slušateljs tvu is taknuvši njegove dosadanje radove. Zatim je g. J. E. S h e e h a n održao na fran­cuskom jeziku dva predavanja:

1. T erap ija jed n o stra n e para lize fa c ia lisa (popraćeno izvanrednim filmom u bojama, koji pokazuje cijeli tok operacije.)

2. D irektna tran sp lan tacija k ože (popraćena mnogobro j­nim diaskopskim slikama). Autoreferati nisu stigli.

VIII. mjesečni sastanak Jugosl. kirurškog društva, sekcija Zagreb

(Hirurška sekcija Zbora liječnika)održan u predavaonici H irurške k linike dne 15 XI 1934

P re ts je d a : prof. dr. B u d i s a v l j e v i ć .

Uzima riječ pretsjednik g. prof. B u d i s a v l j e v i ć :

G ospođe i gospodo!Prije no što započnem o sa našim redovnim radom iza fe-

rija dužnost nam je, da se i sa ovoga mjesta sjetimo našeg b l a g o p o č i v š e g K r a l j a , koji je za svoj narod i državu pridonio najveću žrtvu, davši za njih i svoj dragocjeni život.

Pozivam vas, gospođe i gospodo, đa velikome heroju i mučeniku V i t e š k o m K r a l j u A l e k s a n d r u I U j e d i ­n i t e l j u odamo poštu i u šujnji od jedne minute posvetimo naše misli njegovoj velikoj sjeni.

G ospođe i gospodo!4 augusta o. g. preminuo je u Beogradu umirovljeni sani­

tetski general dr. Mihajlo P e t r o v i ć , profesor za hiruršku propedeutiku na medicinskom fakultetu u Beogradu i p re ts jed­nik beogradske sekcije i našeg hirurškog društva. Dr. P. rodio se 1863 u Karlovcu, gimnaziju je svršio u Beogradu, a medicinu u Beču, poslije završenih studija on je bio asistentom na hi- rurškom odjeljenju Vojislava Subotića u opštoj državnoj bolnici u Beogradu. Godine 1896 dr. P. je prešao u vojsku gdje je razvio veliku aktivnost: osnovao je hirurško odjeljenje u vojnoj bolnici u Nišu, dugo godina bio je šefom toga odjeljenja a ka­snije i upravnikom vojne bolnice u Nišu. Za vrijeme balkan­skoga rata bio je pokojni dr. P. referent saniteta moravske divizije, na kome je položaju ostao i u početku svje tskog rata, poslije je radio opet kao šef hirurškog odjeljenja u Nišu i na Solunskom frontu. Poslije rata bio je dr. P e t r o v i ć neko vrijeme na službi u Zagrebu kao načelnik saniteta IV armijske oblasti, a zatim prelazi u Beograd, gdje je pored redovne duž­nosti kao šef hirurškog odjeljenja vojne bolnice zauzimao i po­ložaj honorarnog profesora za hiruršku propedeutiku na medi­cinskom fakultetu. Godine 1923 proizveden je u čin sanitetskog brigadnog generala. Pokojnik je bio istaknuta ličnost među srb i­janskim liječnicima, izvanredan kolega, čovjek visokoga morala i liječničke etike. Na izgled namršten, pokojnik je krio jednu zaista plemenitu dušu i veliku osjećajnost . Po svojoj spremnosti stručnosti u hirurškom zvanju, kao dobar učenik svog odličnog učitelja Vojislava S u b o t i č a postao je jedan od najspremnijih i najsposobnijih srbijanskih hirurga. Skroman i odan svome zvanju stekao je simpatije i uvažavanje svakoga, tko ga je poznavao, a protivnika nije m ogao imati. Njegova predavanja su bila uvijek m eđu najbolje posjećenim i medicinari su oso­bito voljeli i štovali svoga izvrsnoga učitelja iz hirurške pro­pedeutike. Pokojnik je do konca života radio i publicirao veliki broj radnja, a ponajviše u Srpskom arhivu, koje se odlikuju sadržinom, jasnim izlaganjem i lijepim stilom. Svojim p redava­njima i publikacijama nesporno je zadužio našu mladu medi­cinsku nauku. Dugo godina bio je pretsjednikom srpskog lekar­skog društva, a kada se je osnovalo Jugoslavensko hirurško društvo on je izabran za I pretsjednika i u tom je svojstvu ne­umorno radio te je i proljetos, iako već bolestan, još pretsjedao 5 jugoslavenskom kongresu za operativnu medicinu. Energija toga s tarog i već bolesnog čovjeka nam je imponirala. Neka je slavna i v ječnaja pam jat prvom pretsjedniku jugoslavenskog hirurškog društva dru Mihajlu P e t r o v i ć u !

Dr. J. K a l l a y (Ljubljana):

S tom ato-h lrurško liječen je c is ta če lju sti.

N astojanje nas s tomatologa je to, da nas se prizna puno- vrijednim zastupnicima jedne g rane medicine, koja je isto tako važna i odlučna po čovječji organizam, kao i svaka druga m e­dicinska struka. D a je stomatologija znanost, koju treba tem e­ljito studirati, a ne nekakav obrt, kako se kojiput čuje, želim današnjim predavanjem posebno istaći.

Da bih to postigao, izabrao sam dva zadatka, za koje držim, da će zavrijediti interes i nespecijalista za stomatologiju, a to je rentgenološka d ijagnoza i diferencijalna dijagnoza cista če­ljusti bez većih kliničkih napom ena te njihovo hirurško liječenje.

Većina cista, koje susrećem o u čeljusti ubrajaju se među radikularne, a manje m eđu folikularne. Radikularnima sm atram o takove, koje se razviju na apexu korjena i to iz ostataka em ­brionalnog epitela H e r t w i g - o v e ovojnice. M a l a s s e z ih je nazvao debrix epitheliaux paradentaire. Ova H e r t w i g - o v a epitelna ovojnica korjena, koja je nastala iz obaju listića epitela cakline (vanjskog i unutarnjeg) jes t ektodermalnog podrijetla, a biva uniš tavana m ezodermom , koji urasta u nju. Ono, što taj nije uništio, to su M a l a s s e z - o v i debriji, koji uslijed infek- tivnog nadražaja dalje ras tu bilo kao granulomi bilo kao ciste. Kakovi uplivi posto je za jedan ili drugi rast, nam a je još tajna.

Folikularne ciste nastaju patološkim povećanjem folikula zuba. Za ras t obiju cis ta mora postojati naročiti podražaj, koji kod prvih dolazi kroz inficirani kanal, odakle bakterije stalno draže periapikalno tkivo i debris, dok u drugih dolazi infekcija folikulusa, bilo kroz mliječni, bilo kroz stalni kariozni zub. Dakle glavna razlika je obiju cista ta, da radikularne imaju u svojoj nutrini vrh apeksa, dok folikularne im adu sam o krunu retinira- nog zuba.

Sve ciste, dok su malene, ne čine nikakovih smetnja, njihov rast je bezbolan. Tek kada je narasla do veličine da izboči kost, zapaze je bolesnici, kao i ako se slučajno inficira te nastane gnojna cista sa znakovim a periostitisa. Dakle mi ih vidimo bilo kada dostignu stanovitu veličinu, bilo kada su ognojene, bilo kao slučajni nalaz rentgenom.

Toliko o općoj orijentaciji.Rentgenološki se očituje cista kao oštro ograničeni prostor,

kroz koji prolaze x-zrake. Važno je, da su ciste prema antrumu ograničene prem a gore konveksnom crtom, dok je antrum ozna­čen prem a dole konveksnom neprozirnom crtom. T o vidimo vrlo lijepo na slici I. gdje je antrum ograničen tam nom kon­veksnom crtom prema dole, a odm ah ispod nje tam na kon­veksna crta prem a gore, koja ograničava cistu. Ova slika po­kazuje još i jaku risariju palatinalne spongioze, jer se ona raz­vila poglavito bukalno, a ne palatinalno. Ako bi se sam o po­vršno pogledalo ovu sliku, možda se ne bi ni primijetilo, da tu postoji cista, je r njezina slika nije osobito jasna, kao kod osta­lih cista. Samo konture su tu vrlo jasno izražene. D ešava se međutim, da rentgenolog vidi kojiput i previše u svome spec i­ficiranju. Tako je jedan napisao baš za ovu sliku s l ijedeće: ,,u highmor je prodrla na jednom malom ograničenom mjestu i uzrokovala sasvim lokalne prom jene (hiperplaziju sluznice) čime je za sada zapriječen opći empiem". Ja to ne mogu nigdje pri­mijetiti, a još manje neku hiperplaziju. Primjedba, da je time zapriječen opći empijem antra, je manje vjerojatna. Em piem antra mogao bi nastati , kad bi već prije postojao empiem ciste sa pretpostavkom , da je lezija kosti i sluznice antra silno na­predovala. Kako su ciste pretežnim dijelom sterilne, to je ta teza tim m anje vjerojatna. Međutim da dentalni antrum empijemi postoje, to je poznato. Eo ipso ne može sterilna cista podra­žajem izvesti hiperplaziju sluznice antra. Naprotiv postoji m o ­gućnost, da se cista, koja je prodrla stijenku između antra i ciste, sam a inficira od antra bilo hematogeno bilo per continui- tatem. U antrum dođe najlakše infekcija kroz stalno otvoreni ostium infundibulare, čemu osobito pogoduje coryza. Tu sm o se malo udaljili od našeg predmeta.

Akutno inficirane ciste nikada ne pokazuju takove oštro ograničene crte, nego je ona nejasna, kako se to vidi na II. slici, dok je kod kronične inflamatorne ciste ta jasnoća crte već bolje izražena, što se vidi na III. slici.

U radik. cistu strše korijeni jedan ili više njih, dok su drugi ev. pokriti s tankim slojem spongioze. To pokazuje slika IV. i V.

Kao vrlo lijepe slike difer. diagnostički prem a antrumu VI. i VII. slika. Na prvoj na prvi pogled činilo bi se kao da je to cista, naročito jer su korjeni razmaknuti, dok drugi vrzeljak čini utisak, da leži unutar ciste. Ako se bolje pogleda, vidimo da je taj zub apikalno pokriven sa tankim slojem spongioze, živ, dok je tam na crta antra prema dolje jasno ocrtana, jer na tom mje­stu čini antrum jaki recessus među korjenima. T o se još bolje vidi na drugoj slici, gdje je ta crta posve jasna, dok su korijeni projicirani unutar antra.

Koji puta će se naći, da je oštro ograničena cista dobila izgled, kao da se nalazi u stadiju spontanog izlječenja. Ona pokazuje tačnu risariju kosti. Slika VIII. pokazuje takav slučaj. Tu je risarija kompaktne bukalne stijene jasno izražena. T u se je cista kao tipična granulom cista razvila unutar kosti, dok je bukalna stijena bila debela skoro 2 mm, kako se je vidjelo kod operacije. Na ovoj slici vidi se opet lijepo antrum iznad vrze- Ijaka. Slične razm jere vidimo na IX. slici, gdje se vidi r isarija kosti. Kao dif. diagnostički valja svratiti pažnju na f. incisivum, koji svojom projekcijom može imponirati kao granulom ili cista. Na X. slici vidi se također jasno taj foramen iznad lijevog s je - kutića. Isto tako može f. mentale na donjoj čeljusti dovesti do krivog zaključka. Taj se vidi na XI. slici ispod prvog prem olara. U donjoj čeljusti treba još kod ciste paziti na canalis n. alv. inf., inače i ovdje razmiče cista korijene zubi kao i g. če­ljusti. T o pokazuju slike XII. i XIII.

Za dif. diagnozu prema multi lokularnim cis tama valja spo­menuti, da mnoge ciste izgledaju kao da su razdijeljene u više manjih cista, ako je kompakta mjestimice jače izražena. T o se vidi na X. slici. Ili ako je unutra projicirana crista zygomatica. Na donjoj čeljusti može do krive diagnoze dovesti projekcija os hyoideum ili svjetlija mjesta ždrijela, koja se očituju prem a kralježnici kao prolazna za zrake.

Kao više manje kuriozum, pokazat ću Vam kao dif. diag. jednu sliku (XIV.) koja pokazuje između oba korjena v. sjeku- tića risariju, koja izgleda kao veliki ostium palatinale canalis incisivi i kao cista. Dif. dijag. karakteristikum za cistu je oštro linearno ograničenje lumbalno. Ostium palatinale incisalnog ka­nala vazda prelazi neznatno limbus alveolaris. Ovdje se ne vidi točno granica posvuda, jer nije slika uzeta točno ortoradialno. Za cistu govori još da se ona nalazi između obaju korijena u rom boidnom obliku. T im e bi bila dijagnoza ciste dueti naso - palatini osigurana, što je i operacija pokazala. Ove ciste nastaju iz ostataka d. nasopalatini, koji se nalazi u canalis incisivi.

Kao drugi kuriozum mogu vam pokazati još neke slike jednog slučaja. Na slici XIV. staroj 8 godina vidi se nejasna rarifikacija kosti sa više manjih cističnih prostora u predjelu ispod nosa. U ovom obliku ona nešto naliči X. slici. Jasnije se to vidi na slici XVI. od prije dvije godine, gdje je jasna razlika između zdrave kosti kao i ove defektne, gdje je mjestimična risarija spongioze prekinuta sa malim cističnim prostorima. To se još bolje vidi na najnovijoj slici XVII. i XVIII. gdje su ci- stični prostori još bolje razlučeni. Tu sam m ogao ući iglom u jednu takovu cistu.

Ove slike nijesu tipične za obične ciste, nego one p re t­stavljaju multilokularnu cistu. Među takove se ubrajaju i ostit is fibrosa cystica localisata , kao i adam antinom a cysticum. Kod ostit isa je još karakteristično, da su korijeni resobirani, što nije ovdje slučaj, tako da bi nam ovdje ostao još adamantinom . Kao kod svake rentgenološke dijagnoze potrebno je znati i kli­ničku sliku, koja se komparira s njome. T ako je i u ovom slu­čaju. Nadalje treba još i histološko is traživanje. Kod A. bi se našlo, da mu je vanjski sloj sas tavljen iz bazalnih cilindričnih stanica, a u nutrini retikulirani epitel, sličan pulpi cakline.

Za tačniju rentgenološku dijagnozu kao i ograničenje ciste prema antru upotrebljava se za bolju kontrasnu sliku punjenje ciste sa kontrasnom smjesom. S njom se napuni cista na ovaj način, da se najprije načini punkcija ciste i izvuče dovoljna količina tekućine, a mjesto nje se uštrca thorotras t (Heyden) i to toliko, koliko podnosi pacijent bez bolova. Ovakova se cista lijepo ograničava prema antru. Prije nego se načini takova slika sa kontrasnom sm jesom mora se načiniti jedna obična slika, jer se može naći unutra i kruna zuba kao znak folikularne ciste. To se vidi na slici XX.

Uopće za dobru orijentaciju potrebno je načiniti jednu intra- oralnu i jednu extraoralnu sliku u anterio-posterionom položaju.

Dif. dijag. ograničavanja prema malignim tum orim a se ka­rakterizira time, što oni čine nejasne penetrirajuće konture pače i u mekane dijelove.

Time bi završio prvi dio predavanja.

K i r u r š k o l i j e č e n j e c i s t a .Operacije cista dijelimo u dvije g rupe i to na s tomatološke

(oralne) i rinološke (nazalne). S tom atološke dijele se na 2 tipa i to otvoreno i zatvoreno operativno liječenje. Rinološke prem a C a l d w e l l - L u c - u i D e n k e r u sa raznim modifikacijama po M a y e r h o f e r-u, C a v i n i , M a s s m u n d - u , M a r s c h i k-u, J a c q u e s-u i drug.

S tom atološke se operacije temelje na D u p u y t r e n - o v o j originalnoj zamisli. Prvi otvoreni tip operacije je t. zv. P a r t s c hI. koji se sastoji u tome, da se cista pretvori u postranu šu­pljinu ustiju. Drugi tip je tzv. P a r t s c h II. koji se sastoji u tome, da se cijela cista ekstirpira, kavum napuni krvlju, a s luz­nica preko otvora sašije.

Najprije t reba naći uzročni zub, napuniti ga, operira se u

lokal, anesteziji, radi se sterilno, ukoliko to dopušta polje ope­racije. Za P. I. upotrebljavaju se razni rezovi po P a r t s c h - u , P i c h l e r - u i drugima. Oni se ne smiju srasti, da bi cista iznutra prema vani zarasla . Sraš tavanje rubova se zapriječi T i e r s c h - e v i m režnjem ili obturatorom. Neprilike ove opera­cije za pacijenta jesu: da hrana ulazi unutra, nečistoća, n e ­zgodna rezonancija i drugo. Zato se radi P. II. sa ekstirpaci- jom ciste. Tu dolaze opet razni rezovi S i c h e r , W a s s n u n d , N e u m a n n i drugi. Slijedi opis sam e operacije, gdje, valja paziti na antrum, resekcija zubi, koji leže unutar ciste. Šuplji­nu napuni krv ili po nekim autorima vaselin, viviol i drugo. Rana se sašije ketgutom bez drenaže. Kod cista ispod nosa radi se W a s s n u n d - o v a modifikacija. Kod velikih cista koje su zauzele veliki dio antra dolazi L u c - C a l dwe l l -ova ope­racija. Ona s labo djeluje na zube, pa se više preporuča D e nk e r - o v a ili M a r s c h i k - o v a . (Podrobnije u monografiji o ci­s tam a u Stom. Glasniku 1935.)

Nakon toga g. pretsjednik daje članovima do znanja rezul­tat plebiscita za promjenu imena društva.

S e k c i j a Z a g r e b ima 65 članova. Za „Jug. društvo za operativnu medicinu" g lasalo je 60 članova i to: Bathory, Ba- zala, Berger, Bićanić, Blašković, Bocak, Budisavljević, Buzolić, Certin, Ciganović, Cvitanović, Češćut, Dajč, Delić, Doršner, Dražančić, Durst, Eisenstadter, Fabijanić, Gjanković, Grospić, Guteša, Horvat, Jurinac, Jurčić, Kasumović, Kleinberger, Kohn, Kolibaš, Komljenović, Koprić, Longhino, Lukač, Manzoni, Mašek, Matić, Mihajlović-Čepulić, Miličić, Mučalov, Oberšlik, Paleček, Pasini, Peičić, Pedišić, Perković, Pliverić, Radošević, Rismondo, Rošić, Rosenzweig, Szabo, Sorokin, Schlesinger, Spišić, Tauszk, Vidaković, Vinek, Vlašić, Vodehnal, Zanela. Za „Jug. hirurško druš tvo": Florschiitz, Stojić. Nisu g lasa li : Benčević, Račić. Nije još stekao pravo glasa, je r je pristupio društvu poslije 29. IV. 34.: Šercer.

S e k c i j a L j u b l j a n a ima 36 članova, g lasa lo 22 i to svi za „Jug. društvo za operativnu medicinu".

S e k c i j a B e o g r a d od 97 članova, glasalo 96 za „Jug. hirurško društvo", a 1 član za „Jug. društvo za operativnu medicinu".

P rem a tome palo je 98 g lasova za „hirurško društvo", a 83 za „društvo za operativnu medicinu". P rem a tome društvo će otsad nositi naziv : „Jugoslavensko hirurško društvo".

G. pretsjednik je iza toga izvijestio članove o hirurškim kongresima u Bukureštu, kojemu nismo prisustvovali zbog n a ­rodne žalosti, te o kongresu u Brnu, u kojemu će učestvovati delegati i članovi našeg društva.

IX. mjesečni sastanak Jugosl. kirurškog društva, sekcija Zagreb

(Hirurška sekcija Zbora liječnika)održan u predavaonici h lru rške klinike dne 13 XII 1934

P re f s je d a : prof. dr. B u d i s a v l j e v i ć .

Pretsjednik izvještava članove sekcije o hirurškom kon­g resu u Brnu, kojemu su prisustvovali gg. K o s t i ć, J o v č i ć , L a v r i č i B u d i s a v l j e v i ć .

Klin. asist. dr. G u š i ć :

A b scessu s cereb ri (izaći će in extenso).

Prim. David E i s e n s t a d t e r :

1. V agin aln a supravag in a ln a am pu tacija u terusa.Pacijentica (prij. br. 6693 od 6. XI. 1934.), koju sam vam

slobodan prikazati , 38 god. stara, 4 puta rodila, boluje već g o ­dinama na čestim bolovima u krstima. Od prije godinu dana pojačane su te poteškoće bolovima u rektumu s osobito bolnim defekacijama. Znatno je oslabila i ne može dugo da hoda. Osim anemije opći nalaz bez osobitosti.

Vaginalni nalaz : Uterus retrovertiran u okomitom položaju, fundus odebljan poput male šake. Osobito izbočena stražnja stijenka uslijed tvrdog miomatoznog čvora. Uterus se dade d o ­duše postaviti u A. V, F., ali odmah pada natrag. Adnexa i param etr ija uredna. Kad se napne, izbočuje se dosta velika cistokela, koja u veličini jajeta izlazi pred vulvu.

Pacijentica je najprije dolazila na ambulatorno liječenje, te sam nastojao, da masažom dovedem uterus u normalni položaj. T o je i uspjelo. T egobe su se znatno smanjile, ali to nije dugo trajalo. Nakon relativno kratkog vrem ena dolazi pacijentica po­novno u ambulantu zbog svojih starih tegoba.

Kako miom sam po sebi s jedne strane, a spomenuti d e s ­census s druge strane, nije činio pacijentici izrazitih tegoba, i prema tome ni jedna od spomenutih patoloških promjena nije bila indikacijom za operaciju, m orao sam se odlučiti na ope­rativni zahvat jedino zbog korekcije položaja uterusa, koji je bio glavnim uzrokom njenih tegoba.

Kada sam se već odlučio na operativni zahvat, morao sam popraviti i descensus. Uslijed veličine uterusa bilo bi ga teško interponirati. Ekscizija materičnog tijela nije bila na mjestu, jer je myom sjedio u stražnjoj stijenci.

16. XI. 1934. operacija u lumbalnoj anesteziji. Colpotomia anterior. Kad je nakon prepariranja vaginalnih listova odriješen mjehur, otvorena je plica peritonei nešto v iše nego li se obično čini, jer sam trebao veći list peritoneuma, da mogu peritonizi- rati bataljak. Kada je plica otvorena, odljuštio sam najprije prstom perimetrit ičke adhezije, koje su bile poglavito s lijeva i zatim luksirao uterus. Ligatura adnexa i art. uterinae. Ampu­tacija tijela materice. Bataljci adnexa fiksirani su s obje strane materičnog grljka. Peritoneum se zatvori tako, da je gornji rub prišiven na stražnju stijenku materičnog grljka pokraj reza, a prednji je dio peritoneuma prevučen i fiksiran na švu cerviksa. Time je peritonealna šupljina bila potpuno zatvorena. Iza toga je učinjena jedna cirkularna i više koncentričnih šavova fasciae vesicovaginalis u tri sloja. Resekcija i šav prepariranih vagi­nalnih listova. Perineoplastica.

20. XI. 1934. Švi (perinealni) izvađeni — per primam.24. XI. pacijentica napušta krevet.Kod pregledbe se može ustanoviti, da je bataljak materič­

nog grljka anteflektiran i čvrsto drži.Molim, da netko od gospode izvoli pregledati pacijenticu.

2. Intram uraln i tubarn i g ra v id ite t (prikaz preparata.)P rep a ra t potječe od bolesnice 28 god. s tare; primljena u

bolnicu 16. XI. 1934. (prij. br. 6886).Nije rodila, niti je navodno bila ikada gravidna. Zadnja

redovita menstruacija 20, X. 1934. neznatno slabija negoli obično. 12. XI. osjetila boli ispod rebrnog luka, koje nijesu dugo trajale, a iza toga se dobro osjećala. 14. XI. 1934. jake boli u sredini trbuha, koje su se počele širiti po čitavom trbuhu i trajale sve do drugog dana u večer (15. XI.), kada je počela povraćati. Ovo je povraćanje trajalo sve do n jenog primitka u bolnicu. N i j e p a l a u n e s v i j e s t , a n i t i j o j s e m a ­g l i l o p r e d o č i m a . Bolesnica je bila napadno blijeda, vrlo nemirna i povraćala je, afebrilna, bilo 120, vrlo slabo punjeno, jezik nešto obložen, vlažan. Vjetrove imade.

Abdomen meteoristićan i osjetljiv. Muklina u donjim dije­lovima trbuha.

Vaginalni nalaz: Uterus anteflektiran, nije povećan — u koliko je to moguće ustanoviti zbog meteorizma i osjetljivosti trbušne stijenke te opće uzbuđenosti. Rodnični dio tvrd. Fornix jako osjetljiv, izbočen. Lijevi vaginalni svod više spušten nego li desni. S obje strane uterusa se pipa elastična rezistencija.

16. XI. 1934. 21/2 h po podne: P roba to rna punkcija daje svježu krv.

3 h operacija: Lumbalna anestezija ne može se izvesti niti u ležećem niti u sjedećem položaju zbog jake uzbuđenosti p a ­cijentice. Eter-narkoza. Mediana laparatomija. Čim je otvoren peritoneum, vidi se puna trbušna šupljina svježe krvi (najmanje 1 litra). Obje tube nepromijenjene. Na desnom uglu fundusa, baš na izlazu, odnosno tik pred izlazom tube iz fundusa, vidi se jedva kao mali grašak veliki otvor iz kojega krvari. Opisani se otvor nastavlja prema uterusu, a ne prema tubi. Resekcija fundusa na opisanom mjestu, ekstirpacija desne tube. Inspek­cija trbušne šupljine b. o. Tipični šav trbušne stijenke.

Tečaj iza operacije uredan. Zbog tbc pluća prem ještena na interno odjeljenje.

Nalaz P a to loško-anatom sko insti tuta (br. 1581/1933):M a k r o s k o p s k i : Na površini tube tik uz uterus jedan

duboki defekat od 1 2 :8 mm u promjeru.M i k r o s k o p s k i : Nabori sluznice tube odebljani i upalno

infiltrirani. U prostoru između in tram uralnog dijela tube i dna makroskopski opisanog defekta veliki broj žljezdanih formacija sa sličnim epitelom kao u tubi. Na dnu defekta u stijenci tube brojne velike stanice oblika L anghans’ovih stanica.

Kako se vidi, osim opisanog defekta, čitava je tuba bez promjena. U tom slučaju radi se o i n t e r s t i c i j a l n o i s t - m i č k o j f o r m i tubarnog graviditeta.

3. M issed ab ortion (prikaz preparata).Degenerisani foetus sa placentom dobiven operacijom bo­

lesnice 27 godina stare, primljene u bolnicu 27. XI. 1934. (prij. br. 7108).

Prvi puta je došla u ambulantu 20. VIII. 1934. i tužila se, da već neka 2 mjeseca nema menstruacije, na bolove u krsti- ma i da je bez apetita. T ada je ustanovljen graviditet od 2 do 2 ll2 mjeseca. Početkom septem bra dobila je menstruaciju, ali tek toliko da se sam o pokazala. T o se svakih 14 dana pono­vilo. Inače se dobro osjećala.

Vaginalni nalaz: (28. XI. 1934): Uterus anteflektiran, pove­ćan poput guščjeg jajeta, nije osjetljiv, umekšan. Adneksa i parametrija uredna.

P rem a izloženom držao sam, da se radi o retenciji obamrlog ploda i odredio pregled rentgenom, nakon što je pomno pre­gledan sekre t i sedimentacija bila uredna. Slobodan sam pri­kazati rentgenograme. U ovom je slučaju karakteristično, što i D u n c a n sam navodi, da pacij. nije imala grčeva.

29. XI. učinjena histerografija.N alaz: Uterus je u laganoj anteverziji i dextropoziciji . Kon-

trasno sredstvo ispunilo je sam o djelomično šupljinu uterusa, dok u desnu polovinu fundusa kontrasno sredstvo nije došlo. Taj dio šupljine u terusa ispunjen je solidnim tijelom, kojega su granice prema ostaloj šupljini neoštre, defektne. Kontrast nije napunio odnosno prošao kroz tube.

Radi se vjerojatno o plodu u uterusu, koji je odumro, od ­nosno već degenerirao.

Pošto je 5 dana iza učinjenog pregleda bez ikakove reak­cije prošlo, ordinirao sam 2 X 0 ,2 5 chinina. Nakon 2 dana po­čela je pacijentica krvariti. Ušće je bilo za 1 prst otvoreno. Dilatacija do H egar 18 u eter-narkozi. Exploratio digitalis: Na desnom se zidu pipao plod, koji se može lako odljuštiti od stijenke, te je u cjelosti mobiliziran i izvađen. Oprezna kiretaža. Tečaj je bio uredan i bolesnica 7. XII. 1934. zdrava otpuštena.

Solitarn a c is ta d esn o g b u b rega (prikaz preparata).

P. M. 68 god. stara, primlj. 26. X. 1934. (prij. br. 6499).Bolesnica je pred 2 godine pala niz stube. Nekoliko je dana

odležala i poslije toga se osjećala dobro. Od nekih 4—6 mje­seci tuži se na bolove s d esne s trane trbuha, osobito da je nešto vuče prema dolje, ne može ravno da se drži i teško hoda.

Pacijentica je unatoč visokoj dobi učinila utisak čvrste žene. Objektivni nalaz, izuzev nalaza u abdom enu, bez patoloških promjena.

Nalaz mokraće uredan. Sed im entacija 15. Leukocit i: 6400.A bdom en: U desnom epigastriju pipa se približno kao 2

šake veliki tum or glatke površine, elastične konzistencije, po­mičan prema lijevo preko središnje crte, prema gore i desno do rebrnog luka, a znatno manje pomičan prem a dolje.

Vaginalni nalaz : Uterus malen, senilno involviran, para­metrija uredna. Desno pokraj uterusa, po prilici 4 p rs ta udaljeno od njega, elastični tumor, koji se nalazi iza i nekako iznad ute­rusa, te ga nije moguće privući uterusu i ne može se naći nje­gova petlja. T um or pomičan prem a desno gore i lijevo preko središnje crte. Uterus nije uslijed tum ora dislociran. Lijeva ad­nexa uredna,

Držao sam, da se vjerojatno radi o ovarijalnoj cisti. Iako nalaz nije posvema tom e odgovarao, držao sam, da je to usli­jed adhezija, koje su vjerojatno nasta le nakon spomenute trau­me (pad niz stube).

29. X. 1934. Ir igoskopija bez osobitog nalaza.30. X, C ys to sko p ija : Kapacitet uredan. Sluznica mjehura

bez osobitosti. Struktura sudova uredna. Ostia uretera nježna, trigonum b. o. D esna stijena mjehura kao da je nešto izbočena, odnosno utisnuta (diferencija nivoa). Indigokarmin 5 cm3 intra­venozno: O bostrano nakon 4 min. jaki mlaz.

O v a j n a l a z d e s n e s t i j e n e m j e h u r a p o t k r i ­j e p i o m e u d i j a g n o z i o v a r i j a l n e c i s t e .

2. XI. 1934. operacija u lumbalnoj anesteziji.Kad je otvoren peritoneum, nije bilo u trbušnoj šupljini

navodne ovarijalne ciste. Tumor, koji se pipao, izgubio se, čim je stol spuš ten i zdjelište dignuto. Kod pritiska na desni hipo- hondrij pojavio se opet tum or i vidjelo se, da leži re troperito- nealno i da vjerojatno pripada desnom bubregu. Preparacija tum ora nije bila mučna, jedino su s traga bile adhezije i na tom mjestu čahura je bila vrlo tanka, gdje je i kod resekcije pukla. P rije resekcije obložena je okolica tum ora kompresama, koje su bile nakvašene otopinom Rivanola. Kako su švi bubrežnog tkiva uvijek presjekli, nije se dao bubreg sašiti, te sam bio prinužden ekstirpirati bubreg, što je nakon dvostruke ligature sudova i uspjelo. Znatnijeg krvarenja nije bilo. Švi parijetalnog peritoneuma. Appendectomia. Tipični šav trbušne stijenke.

5. XI. 1934. Tečaj uredan. Bolesnica je drugi dan iza ope­racije spontano mokrila i imala vjetrove, a treći dan stolicu.

8 . XI. Švi izvađeni — per primam.

226

17. XI. Zdrava otpušten.Ovom sam prikazu slobodan primijetiti ovo:1. Što se dijagnoze tiče, neka mi bude dozvoljeno, da citi­

ram iz Izraelove knjige: „Chirurgie der Niere und des Harnleiters" gdje govoreći o solitarnim cis tama bubrega na str. 88 kaže ovo: „Der grOsste Teil der Zystenoperationen ist auf Grund irriger Diagnosen ausgefiihrt worden, indem man vermeinte, es mit H ydronephrose oder Ovarienzysten, oder anderen cystischen T um oren zu tun zu haben".

2. Što se sam e operacije tiče, traži se, ako dijagnoza ne stoji, da se prvobitni rez zatvori. Nakon toga ima da se boles­nik stavi u položaj za bubrežne operacije i dosljedno tome u- čini bubrežni rez. U tom slučaju — zbog starosti pacijentice — nasto jao sam, da se operacija što prije svrši, i zato sam ostao u istom položaju, te pošao transperitonealnim putem.

Poznat mi je nadalje hirurški postulat, da se zbog ciste ne žrtvuje bubreg. S toga sam razloga i učinio najprije resekciju. Kako se bubreg uslijed krhkog tkiva (s taros t pacijentice!) nije dao sašiti, morao sam se odlučiti na ekstirpaciju bubrega. Kod spom enutog autora našao sam opravdanje i za ovaj postupak.

Prof. dr. Š e r c e r :

N ekoliko slu ča jev a r in op lastik e (izaći će in extenso).

Klin. asist. dr. Č u p a r :

P a to lo g ija i terap ija fraktura če lju sti (izašlo in extenso).

Redovita mjesečna skupština28 ožujka 1935 u 6-15 uveče.

P re ts jeda : prof. dr. VI. Ć e p u l i ć .

Dr. H a v r a n e k V i l k o :

Srčani b lok .A n a m n e z a : Šafran I., 56 god., poljodjelac, došao na

kliniku 20 marta.Otac umro od kapi, majka od starosti. Dječjih bolesti se

ne sjeća. U 20 g. prebolio upalu pluća. U g. 1929 bio operiran skupa radi hernije na desnoj strani i sl ijepom crijevu. G. 1928 kod kuće u društvu osjetio najedanput nesvjesticu bez boli i inače kakovih smetnja. T a nesvjestica tra jala je jedan minut, došao k sebi i, kao da mu se nije ništa dogodilo, on je dalje radio svoj posao. G. 1929 napadi su mu se pojavljivali češće, s taviše nekoliko puta na dan, to bi trajalo desetak dana i opet potpuno prestali . Poslije je im ao dvije godine mir. U zadnje 3 godine napadi su mu se javljali redovito u jesen i proljeće. N apadi bi ga držali po 10 dana, onda bi imao mir 15 dana i onda bi se opet pojavljivali. Napadaji bi dolazili naročito kad bi nešto teže radio, iza jela, osobito ako bi nešto teže pojeo ili ako bi više govorio. T a d a bi osjetio najedanput u želucu vrućinu, došlo bi mu slabo, kao da bi ga struja stresla, ruke bi mu se grčile, licem pravio grimase, osjetio kao da je srce prestalo kucati, osjetio strah, izgubio svijest i za vrlo kratko vrijeme došao k sebi. Bolova pri tome ne bi osjećao nikakovih. Apetit dobar, stolica neuredna, često zatvoren. Pije vrlo umje­reno, ne puši. Veneričnu infekciju negira.

S t a t u s p r a e s e n s kod dolaska:Na glavi i vratu niš ta naročitog. P u l m o : granica straga

5 prsta ispod angulus skapule, dobro pomična, perkutorno preko pluća nešto h ipersonoran zvuk, auskultatorno vesikularno nešto oslabljeno disanje sa kojim bronhitičnim hropcem.

C o r : Ictus u 5 m eđurebrnom prostoru u mamilarnoj liniji. Granica desno 1 % prsta izvan desnog ru ba sternuma, gore 3 rebro, lijevo u mamilarnoj liniji. Aorta široka za 3 prsta uslijed vrlo rijetkih udaraca auskultatorno na srcu ne može se ništa tačno čuti. Puls 16 u minuti, aritmičan, prilično punjen. Arterije na ruci su vrlo jako vijugave i rigidne. Pozitivni venozni puls.

A b d o m e n : H epar nešto povećan, pipa se za 2 prsta ispod rebrnog luka, slezena se pipa i perkutorno je nešto povećana.

E x t r e m i t e t i b. o. Refleksi periferni u redu.N a l a z i : Riva Rocci 135/65, u urinu niš ta patološki Sed.

eritrocita — prvi „sat 10 — drugi 18 — treći 23, RN (ostatni dušik) 52 mg % . Šećer u krvi 89 mg % . W asserm an-K ahn-M einicke-Mtiller — neg. Očna pozadina bez osobitosti. H em ogram : E: 4,640.000 L: 7.300 HI: 90% J. B. 1.

Diferencijalna krvna slika: eozinofilnih 5%, segmentiranih 65% — limfocita 22% — monocita 8%.

Elektrokardiogram, tipična slika totalnog bloka na 5—6 i više kontrakcija atrija dođe po jedna kontrakcija ventrikla. Ta kontrakcija ventrikla nastupa sam osta lno bez veze na kontrak­ciju atrija.

Rentgenski nalaz: vidi sliku i nalaz.U pogledu napadaja nesvjestice i grčeva diferencijalno

diagnostički dolazi u obzir epilepsiji sl ična oboljenja, a r ter io ­skleroza krvnih sudova mozga, skleroza bubrega, totalnom srča­nom bloku.

Držim, da se na temelju subjektivnih smetnja, patološkog nalaza srca, proširene aorte za 3 prsta, pozitivnog venoznog pulsa, bradikardije, 16 udaraca u minuti, elektrokardiogram a i ren tgenskog nalaza ovdje radi o totalnom srčanom bloku, o A dam -Stokes-ovom sim ptom nom kompleksu i da svako drugo oboljenje možem o isključiti.

Ovaj slučaj možemo promatrati sa dva gledišta: Imamo slučajeve sa patološkim prom jenam a na srcu i krvnim sudovima i sa patološkim prom jenam a na vagusu.

Aschoff i Nagayo razlikuju:I kardijalnu formu, II neurogenu formu.I k a r d i j a l n a f o r m a (lokalizacija ove form e je skoro

uvijek u T aw ar-ovom čvoru i Hiss-ovom snopu).1 Reitzleitungtypus — tip sprovodnog snopa.a) t e š k a f o r m a potpuna disocijacija, potpuno prekinuće

H iss-ovog snopa.b) l a g a n a f o r m a nepotpuna disocijacija, ozljeđenje

H iss-ovog snopa.2 Muskularni t ip : 1N epotpuna disocijacija, ozljeda Hiss-ovog snopa. Difuzne

prom jene na srčanom mišiću.I I N e u r o g e n a f o r m a .1 C e n t r a l n i t i p :Bradikardija bez disocijacije. Prom jene naročito na meduli

oblongati.2 P e r i f e r n i t i p :Bradikardija bez disocijacije. P rom jene na vagusu.P a to loško-ana tom ske prom jene u H iss-ovom snopu mogu

doći uslijed:1 m asne degenaracije i m asne infiltracije,2 fibrozne promjene,3 specifične sifilitične promjene,4 arterioskleroze (skleroze koronarke),5 vapnenih ognjišta (Kalkherde),6 anemične nekroze uslijed arteri jalne tromboze.Terap i ju to talnog srčan og bloka možemo podijeliti u dvije

grupe:1 na liječenje sam og n apada ja i2 na liječenje u intervalu.Za liječenje po život opasne „Ventrikel — asistolije", ako

n em am o ništa pri ruci, dolaze u prvom redu mehaničke mjere. Čvrsti udarac šakom u prekordium može ponovno probuditi srčanu akciju. J a g i ć preporučuje, prem da se mnogi ne služe s tim, kao najuspješnije s redstvo adrenalin bilo subkutano bilo intravenozno čak u po život opasnim si tuacijama. U literaturi se s uspjehom spominju intrakardijalne injekcije adrenalina.

Za liječenje u intervalu dolaze u obzir dvije grupe li jekova: atropin grupa i adrenalin grupa, a u zam jenu za adrenalin još bolje u tab le tam a ephetonin, ephedrin, a oprezno i sympatol.

N adalje barium chloratum u dozama 0’03 gram a više puta na dan peroralno za pojačanje podražljivosti tercijalnih centara.

Kao dobar kardiotonikum kofein, a kod po tpunog bloka, gdje pojačanje smetnje vodljivosti nije više m oguće preporuča se kofein u kombinaciji s digitalinom, jer digitalis podražuje tercijalne centre.

Naš pacijent je dobio 3 puta dnevno po 0'3 coffeini natrio- benzoici supkutano. Osjećao se bolje, puls mu je poras tao od 16 do 60 u minuti. Napadi koji su prvi dan još bili česti, bivaju rjeđi, treći dan potpuno prestaju. Dva dana smo mu davali 3 puta na dan po dvije kapi nitroglicerina i jedan dan smo izo­stavili svaku terapiju za kontrolu, ali je pacijent jučer opet dobivao napade i mi smo se ope t vratil i kofeinu i napadi su prestali .

Bilo bi svakako interesatno sada za kontrolu naše terapije napraviti još jedan elektro-kardiogram, ali na žalost naš apara t nije u redu. Sada, kada se je popravio puls našem pacijentu, čuje se na vršku srca sistolični šum, koji se još na sredini s te rnum a čuje i gubi polako gore prem a aorti.

Prognoza je u velikoj većini slučajeva loša, prem da ima slučajeva, gdje pacijenti i s ovakovim nalazom još dosta dugo žive.

Dr. K o m l j e n o v i ć J a n k o :

I S lučaj šva na srcu.II R etorak op lastik a . Autoreferati nisu stigli!.

Doc. dr. K o r n f e l d M a r c e l :

D em on stracije p a to lo šk o -an atom sk lh p rep arata .

U kratkoj uvodnoj riječi ukazuje predavač na važnost o bo­ljenja od životinjskih parazita, budući da je helmintijaza kod nas vrlo česta; na sekcionom materijalu pa to loško-ana tom skog zavoda med. fakulteta u Zagrebu nađena je u 10-godišnjem m a­terijalu kod 6022 lješine 1471 puta tj. 24'49% ili kod svake četvrte lješine. No pošto je u obrađenom materijalu bila ‘/s mrtvo-novorođenih i dojenčani, na koje o tpada samo 6 sluča­jeva helmintijaze, to se procenat helmintijaze kod ostalih, dakle individua iznad prve godine života pa do 100, povisuje na 30'590/o- Najmlađi inf. individuum bio je od i ' l 2 m jeseca, naj­stariji od 85 godina.

Na temu helmintijaze naveo je p redavača nedavni slučaj, gdje je oboljenje uzrokovalo smrt, a koji je obzirom na vrst parazita, na klinički tok i obradu slučaja vrlo interesantan, bu­dući se radi o distomijazi, koja je za života dijagnosticirana. Kako je dis tomijaza među blagom kod nas vrlo česta bolest, to je poznavanje oboljenja za praktičare važno.

Kratka povjest bolesti (s tavljena na raspolaganje ljubezno od g. prof, Botterija) g lasi:

F. S., 12 godišnji dječak, sin ratara iz opć. P regrada, pri­mljen u bolnicu 30 XI 1934. Anamneza: Prije 1 m jesec upala pluća. Iza toga se nije oporavio, mršavio je, nije mogao jesti. Prije 10 dan a vrućina, boli u trbuhu, te je trbuh počeo rasti.

S ta tus: veoma slab, mršav, blijed, temp, do 39°. D. strana toraksa jače izbočena muklina do 1/2 skapule i oslabljeno di­sanje. P. 120. A bdom en: potkožne vene proš irene; jetra do 2 prsta iznad pupka, tvrda, neravna, bolna na pritisak. Rub gla­dak. Slezena se jedva pipa. U trb. šupljini s lobodna tekućina. Leukocita 29.000, neutrofilnih 48, štapićastih 7, litnfocita 8, eozi- nofilnih 37% . U stolici ja ja askarida i tr ichocephala.

18 1 1935 iza davanja emetina dobivena su duodenalnom sondom jajašca distomum hepaticum.

4 II 1935 exitus.Sekcioni nalaz (S. 47/35): D istom atosis hepatis . Pericho­

langitis suppurativa fibrosa. A bscessus metastatici diaphragmatis, pelveoperitonei et renis dextri. Pleuritis fibrinosa bilateralis. Hypertrophia cordis p raecipue ventriculi sinistri. Lymphadenitis tuberculosa bronchialis.

Distomum hepaticum (fasciola hepatica) je obično parazit goveda i ovce, iznimno čovjeka, u kome može za sigurno da živi 4 godine. Nalazi se po cijeloj Evropi, u Sibiriji, T ibetu, Maloj Aziji i dolini Nila. Pato loško mu je d jelovanje: 1 sp o - liativno — oduzimanje krvi, kojom se hrani, može da oslabi organizam; 2 mehaničko — obturacijom žučnih vodova stvara žuticu, a pritiskom na vene može uzrokovati ascites i oteklinu slezene; 3 ir itativno — uništavanje i proliferacija epitela, te skleroziranje veziva stijenke žučnih kanala, koje može dovesti do atrofije je trnjeg parenhim a u jednu, nastajanje adenom a u drugu ruku. Vjerojatno je da adenomi mogu biti ishodište kar­cinoma, a karcinom jetara je kod nas relativno česta pojava; 4 toksičko — teška slika i tok bolesti moraju kraj relativno ne­znatnih lokalnih prom jena bazirati na toksičkom djelovanju pa­razita, a na to navodi i sličnost oboljenja sa anemijom uslijed botr iocefaloze i tr ihocefaloze:

P redavač dem onstri ra :1 jetra op isanog slučaja, na kojima se vide paraziti i njima uz­

rokovane promjene, kao što su u anatomskoj diagnozi navedene;2 sam og parazita, nađenog 1924 slučajno u duet. choledo-

ehus-u kod 19 godišnje žene umrle od plućne tuberku loze : plo­snati cca 3 cm dugi 1 cm široki tanki bijeli crvić sa tamnim rubovima; donji je kraj tubast, gornji se suzuje u obliku krat­kog čunja, te nosi malu prednju sisku, dok je ventralna nešto veća i trouglasta na ventralnoj strani 2 —3 mm ispod prednje;

3 komad je ta ra 18 god. žene umrle poslije poroda 1930 god., gdje se u žučnim vodovim a jetara vide smotani distomi, a bilo ih je u duet. eho ledoehus-u ;

4 jetra sa mnoštvom ascarida u žučnim vodovima — od čega je pacijent umro;

5 i 6 jetra sa ehinokokima — od kojih su dotičnici umrli;7 pluća sa manjim ehinokokom u donjem režnju — do-

tičnik je umro od ehinokokoze;8 ehinokok u okcipitalnom režnju mozga;9 i 10 multipli cisticerki u mozgu i u srcu — sporedni nalaz.

K ongenitalna gr iješk a srca .Domnjanić Dragutin, rođen 1914 god., cinkograf, primljen

u bolnicu 28 II 1935.A n a m n e z a : Obiteljska: Otac poginuo u ratu, mati umrla

za vrijeme poroda, braće i sestara nije imao.L i č n a : U osmoj godini prebolio ospice. U pučkoj školi

kada je trčao ili skakao primijetio je, da bi jako pomodrio u licu osobito usnice, zadihao bi se, ali nije osjećao kod srca nikakovih poteškoća.

Sadanja bolest počela je kada je stupio u zanat, posao nije bio težak, ali je morao po cijeli dan stajati, tada je primi­jetio, da teško diše, p robadanje kod srca i to na vršku, postao je m odar u licu i rukama. G djekad bi imao grčeve u rukama i onda ne bi mogao otvoriti šake, u nogama nije imao grčeva. Odmah u početku bolesti vidio je, da su mu prsti na ruci ode- bljali, nokti se zavinuli; kada bi ležao dan dva onda ne bi bio tako modar, ali čim bi počeo raditi , odmah bi pomodrio. Prije 15 dana počele su mu oticati noge, a sada i trbuh. Ove zime počelo ga je probadati u prsima, kašlje, iskašljava, ali nije nikada krvavo iskašljao, znoji se po noći više puta.

S t a t u s p r a e s e n s : Pacijent srednje visok, dobro raz­vijene muskulature i potkožnog tkiva. U licu i nogama jako ci- janotičan. Subfebrilan 37'2 C. Pupile okrugle, jednako široke i reagiraju na svjetlo i akomodaciju , toraks simetričan, pri di­sanju lijeva polovica nešto zaostaje . Pulm o: Bazalne granice straga tri prs ta ispod angul. skapule, pomične, napred desno na šes tom rebru. Perkutorno lijevo ispod klavikule skraćen zvuk sa timpanitičkim prizvukom. Auskultatorno svuda pooštreno disanje sa bronhitičkim šumovima, lijevo ispod klavikule čuju se sitni hropci.

Cor: proširen, desna granica relativne mukline jedan prst lijevo od medio-clav. linije, gornja u trećem i. pr. Ictus u pe­tom i. pr. jedan prs t na lijevo od medioklavikularne linije. Nad pulmonalkom i nad sredinom sternum a čuje se jaki sistolični šum, koji ispunjava cijelu sistolu, šum se širi prema iktusu. Drugi pulmonalni ton naglašen. Akcija srca ri tmična ubrzana. Puls dobro punjen. Frem issem ent u četvrtom i. pr. lijevo.

Abdomen u razini toraksa, jetra malo povećana, za jedan prst ispod rebrnog luka. S lezena b. o. Nema osjetljivosti na pritisak. Abdomen edematozan, noge edem atozne i cijanotične. Pat. refleksi prisutni.

Puls radialke i femoralke u isto vrijeme. Između kičme i lijeve skapule čuje se daleki srčani šum. Prsti ruke u obliku balčaka, vrlo izraziti. Nokti savijeni. Elektrokardiogram pokazuje negativni arterijelni i ventrikularni zub, naročito u prvom pro­vođenju struje (sanatorij Merkur).

Koch-ovi bacili u ispljuvku pozitivni. WaR. — neg. Urin: Sp. t. 1010. Alb. pozit. Esbach 1 ll2°lo. Sach. neg. Urobilinogen: umnožen. Sedim ent: pojedini leukociti i bakterije.

K r v n a s l i k a : Eritroc. 8,740.000. Leukoc. 12.600. Sahli; 125. I. B. 0-71.

R a z m a z : Neutrof.: 81. Štap.: 1. Limf.: 9. Eosinof.: 2. Monoc.: 7.

S e d i m e n t a c i j a k r v i : Nakon V2 s a t a : 4, nakon 1 sat: 8, nakon 2 sa ta : 18, nakon 24 sa ta : 81. R.R. 115/65.

Radi se o jednom slučaju prirođene srčane griješke, koja se teško dade svrstati u jednu od običnih kliničkih slika. Naj­bliža je ipak pulmonalna stenoza s ovih raz loga : U djetinjstvu počela je cijanoza bez dispnoe kao „Morbus coeruleus" a ubrzo se pojavio sindrom prstiju u obliku balčaka (Trom melschlagel- finger). Poznato je, da je takova cijanoza naročito ovisna o proširenju perifernih kapilara. Zbog toga dolazi do usporene cirkulacije i povećanog izdatka kisika tkivima. U manjoj je mjeri ta cijanoza ovisna o stepenu kompenzacije srčane griješke. Postoji infantilizam i kompenzatorna poliglobulija (eritrocitoza), kao česta pojava kod pulmonalne stenoze i čak skoro obliga- torna tuberkuloza pluća, kao popratno oboljenje te srčane gri­ješke. Na srcu imamo grubi sistolični šum nad pulmonalkom, koji se širi p rem a lijevo i natrag prem a lopatici i pjpijivi si-stolički fremissement nad gornjim dijelom sternuma. Što se tičehipertrofije desnog srca u ovom je slučaju oteščana pretraga radi povlačenja srca u lijevu stranu od kronične fibrozne tuber­kuloze. Jedino sinistro-epigastrična pulzacija upućuje nas na hipertrofiju desnog ventrikla. Kod diaskopije teško je razliko­vati sjenu pulmonalne arterije od s jene infiltriranog gornjeg režnja pluća, ali ipak izgleda, da pulm onalka nije znatnije pa­tološki promijenjena. Ne vide se znakovi zas to ja krvi u pluć­nim hilusima. Elektrokardiogram pokazuje u prvom sprovođenju negativni arterijelni i ventrikularni zub. Po opisanoj s im ptom a- tologiji najvjerojatnija je d ijagnoza pulm onalne stenoze sa de­fektom ventrikularnog septa. Ali postoji kod našeg bolesnika jedan simptom, koji ne spada u tu sliku, naime naglašenje dru­

228

gog tona, naročito nad pulmonalkom. Da tumačimo tu pojavu pružaju nam se dvije mogućnosti.

1 Kombinacija pulmonalne stenoze sa otvorenim ductusom Botalli, nije vjerojatna, je r se šum ne širi p rem a gore u karo- tide, a ni perkutorni ni radiološki nalaz ne govori za proširenje pulmonalne arterije.

2 Supraklavikularna deformacija ili s trangulacija pulmonalne arteri je zbog skvrčenja medijastinalne kožure u obliku postojeće cirotične tuberkuloze. U tom slučaju m ože normalan ili čak oslabljen drugi ton da bude prividno pojačan i naglašen zbog bolje provodljivosti zvučnih fenomena kroz infiltrirano plućno tkivo. T a m ogućnost izgleda najvjerojatnija.

A dm inistrativn i d io .

I z v j e š t a j u p r a v n o g o d b o r a .Novi č lanovi:: dr. Marija R o j c - M a r c h e s i liječnik anti-

tuberkuloznog d ispanzera ; dr. Samuel D e u t s c h , privatni li­ječnik: dr. R e b e c Ivanka, volonter liječnik h irurške klinike; dr. M a y e r Artur, bolnički liječnik; dr. D o j m i Lovro, viši zdravstveni pristav, Mostar; dr. H l o u p e k Drago, v. zd rav ­stveni pristav; dr. H i t r e c Rudolf, liječnik Merkurovog san a ­torija; dr. P r e b e g Živko, viši zdravstveni pristav; prim. dr. Bogdan K o s a n o v i ć , operater, Beograd.

Istupio: dr. N e d e l j k o v i ć Sava, Beograd.U anketni odbor za ispitivanje reklama kemijsko-farmaceut-

skih poduzeća na poziv li ječničke komore delegiraju se u ime Zbora dr. F r a n k o v i ć i dr. B a z a l a.

U ime Zbora delegira se u kurs o odbrani protiv vazdušnih napadaja , koji priređuje mjesni o dbor za odbranu g rada Zagreba docent dr. D r a g i š i ć .

Umoljavaju se članovi Zbora, da prisustvuju predavanju prof. dr. Julija B u d i s a v l j e v i ć a o važnosti pružanja prve pomoći, koje će se održati dne 30 o. mj. povodom 25-godišnjice društva za spašavanje , kao i predavanju prof. D e b r e - a iz Pariza, koji će 8 aprila u 11 sati održati p redavanje o tuberkulozi u dvorani hig. zavoda.

Prem a zaključku glavne godišnje skupštine 1934 g lede iz­davanja domaćih udžbenika u nakladi Zbora liječnika izabran je odbor, koji će izraditi pravilnik. U odbor su ušli prof. M i l o ­s l a v i ć , prof. Ć e p u l i ć , docent Ha u p t f e l d i dr. V u ­l e t i ć Ante.

Radi toga, što je nemoguće imati dvoranu medicinsko- hirurške klinike na raspolaganju u petak u 6 sati, zaključuje se, da se m jesečne skupštine održavaju u buduće četvrtkom u 6 sati.

Dr. V u l e t i ć A n t e :

Izvještaj o anketi o zak onu za su zb ijan je spoln ih b o les ti.Svrha je ankete bila, da se prikupe dosadašn ja iskustva

raznih kolega i ustanova, kojima je stavljeno u dužnost pro­vođenje zakona o spolnim bolestima, da bi se vidjele koristi i nedostaci, ukoliko je to moguće već pola godine iza s tupanja Zakona na snagu. Banska je uprava, jna inicijativu derm ato- venerološke sekcije Zbora, sazvala u Školi narodnog zdravlja pretstavnike svih us tanova i korporacija, koje imaju direktne veze sa provođenjem Zakona.

Za vrijeme 31/2 satne stvarne diskusije, konstatovano je slijedeće:

I Ponajprije, da je konzekventno provođenje § 1 i § 9 z . o spolnim bolestima bilo nemoguće i uz najbolju volju s razloga medicinskih, socijalnih i financijalnih. § 1 stavlja pod snagu zakona sve pacijente, koji boluju od sifilisa, gonoreje ili mekog šankra, b e z o b z i r a n a t r a j a n j e b o l e s t i . T o je t ra ­ženje neopravdano s naučno medicinskog stanovišta, ukoliko se odnosi na sifilis, jer onemogućuje b rak svima starij im lue- tičarima, serorezistentnim, kongenitalnim itd., čija infekcioznost praktično i ne postoji. Praktički je dakle stanje takovo, da se od velikog broja starih luetičara, a naročito ako su izdašno liječeni, može očekivati s velikom vjerojatnošću zdrav porod, ali im je zabranjen brak radi onog malog procenta, kod kojeg postoji mogućnost prenošenja sifilisa i na potomstvo.

Kako socijalno-medicinski Zakon, kao što je Z. o. sp. b., ima u prvom redu da zaštiti društvo sprečavajući širenje in­fekcije, to je član 1 i 9 Zakona u suprotnosti sa njegovom so­cijalnom tendencijom sve dotle, dok se ne uvede klauzula in- fekcioziteta, kako je to naša sekcija još prije primanja zakon­skog nacrta izričito zahtijevala.

Iz razloga financijalnih Zakon se nije mogao u cijelosti primjenjivati zato, jer ustanovam a nisu stavljeni nikakvi speci­jalni krediti, koji bi omogućili da se pokriju sve potrebe, kako za lijekove, tako i za povećanje stručnog osoblja.

II Članom 9 se zavela rasno-h ig i jenska mjera, da se spri­ječi uglavnom prenošenje sifilisa na potomstvo. Mjera je po­lovična, jer se odnosi sam o na muški spol, a ta se polovičnost opravdava jedino time, da u našim prilikama unose spolne bolesti u brak najčešće muškarci, drugo što se taj član zakonski trebao da iskuša u životu, prije nego se primijeni i na ženski spol ili ukine i za muški.

Primjena toga člana u životu naišla je, međutim, na vrlo mnogo zapreka. Prije svega radi toga, što po postojećim pro­pisima svjedodžba za s tupanje u brak ne smije biti starija od 10 dana prije vjenčanja. Posl jedica je ta, da se mladenci u crkvi navijeste i sve pripreme za vjenčanje, pa tek onda idu liječniku po svjedodžbu. U slučaju koje spolne bolesti, o kojoj pacijent ne mora niš ta da zna, nasta je drama, koja je već često svršavala tragično. U najboljem slučaju takav je ženidbeni kandidat na našem selu moralno diskvalificiran, je r je cijelom selu jasno, zašto se dotični mladić nije vjenčao. Mi smo u svom prijedlogu predvidjeli i tu opasnost, te predlagali , da sv jedodžba

.za stupanje u brak bude 21 dan stara, koja se imade pretstav-niku crkve ili sudu predložiti, p r i j e n e g o l i s e j a v n o o g l a s i d a n v j e n č a n j a . Na taj bi se način spriječilo di­famiranje kandidata, no i taj naš prijedlog nije usvojen.

Kako je u propisim a izričito naglašeno, da pozitivna sero- reakcija znači latentni sifilis, to i u slučajevima nespecifične pozitivne seroreakcije kod malarije, tbc itd. ženidbenim kandi­datima nijesu mnogi liječnici izdavali sv jedodžbe za brak, prem da kandidati nisu imali nikakvih kliničkih znakova sifilisa. A kako mi im ademo mnogo krajeva, gdje v lada malarija, razumljivo je, da su neprilike goleme.

Nekoji su liječnici postupali tako, da su na pr. svježe slu­čajeve sifilisa liječili do prvog negativnog rezultata seroreakcije (što je moglo biti i iza pa r injekcija neosalvarsana), pa su takvog kandidata puštali u brak. Izvan svake je diskusije, da je takav postupak u potpunoj oprečnosti, kako sa našim shva­ćanjem o izlječenju sifilisa, tako i sa zakonskim propisima.

Zakon je posve izostavio iz vida m ogućnost sk lapanja braka kod partnera, koji žive u konkubinatu i koji bi željeli legalizi­rati brak, što im je nemoguće, ako je kandidat obolio od koje venerične bolesti. Tako se dešava ju slučajevi, da vlast čini pritisak na partnere u divljem braku, da se vjenčaju, no liječnik im ne smije izdati svjedodžbe. Posljedica je toga, da žive i dalje u divljem braku, makar su spolno zaraženi. Još je žaio- sniji slučaj ako takvi partneri imaju nezakonite djece, jer ne postoji m ogućnost da se brak legalizira. Ili drugi slučaji: za­ručnica pred porodom, otac bi djeteta želio da se vjenča prije poroda, no u slučaju posto janja koje od spolnih bolesti, vjenčanje je nemoguće, dok se kandidat ne izliječi, što kod sifilisa može da traje godinam a ili da uopće nikad i ne bude. Takvih i i sličnih slučajeva irnade na svakom koraku.

P o seb n o poglavlje zauzima područje endem skog sifilisa u Bosni u vezi sa § 9. Na osnovu tog člana zakonskog u endem ­skom je području sa preko 100.000 luetičara sklapanje b raka praktički nemoguće. Kakve seksualno m oralne posljedice može da imade to sprečavanje braka u jednom kraju, gdje se brakovi sklapaju u ranoj mladosti, nije po trebno naglašavati . Zaboravilo se međutim na fakat, da endem ske luetičarke rađaju u pretež­noj većini zdravu djecu. Uzrok je tome činjenica, da se ljudi u endem skom području zaraze dijelom kongenitalnim putem, a dijelom u najranijoj mladosti vangenitalnim putem, pa je raz­mak od časa infekcije do dobe spo lne zrelosti često puta do­voljno velik, da stvori m ogućnos t zdravoga poroda. Radi toga je fakta doskoro i v ladalo pogrešno mišljenje, da kod en dem ­skog luesa nema uopće pobačaja , odnosno preranog poroda. Sasvim je druga situacija kod sporadičnog sifilisa, gdje se ljudi inficiraju u doba spolne zrelosti genitalnim putem, pa je vrije­me od infekcije do poroda blizu, a procenat luetičnog naraš ta ja velik. Naša je sekcija pravovrem eno tražila, da se endemski sifilis izuzme ispod udara § 9, prvo već iz navedenih razloga, drugo što se endemski sifilis, radi nedosta taka sredstava, ne liječi ili liječi u vrlo nedovoljnoj mjeri, pa je neopravdano, da društvo prisil java ljude, da ostanu u vanbračnom stanju. Niti taj se naš prijedlog nije uvažio. Posljedica je bila ta, da se broj divljih brakova povećao i pojavio i u onim krajevima, gdje ih dosad nije uopće bilo.

III. Policijski fizikat je proveo potpunu aboliciju i zaveo praksu, da postupa protiv sumnjivih osoba sam o na osnovu krivičnog zakona radi prestupa bludničarenja, skitnje itd. Tole­rirane prostitutke su bile pregledane, bolesne upućene u bol­nicu, a zdrave u zavičajne općine, odakle se nakon kratkog v rem ena većina njih povratila u Zagreb, te su prividno zauzele m jesta konobarica, pjevačica itd. no potajno se i dalje bave prostitucijom. Zakonom predviđeni domovi za smještaj posrnu­lih djevojaka i ostalih žena, koje su u opasnosti da se podaju prostituciji zbog svojih bijednih materijalnih prilika — nijesu uopće osnovani. P itanje reglementacije ili neoreglem entacije nije niko od učesnika ankete uopće dodirivao, obzirom na to,

što je to pitanje skinuto definitivno s dnevnog reda, u skladu sa našim krivičnim zakonikom, te u smislu obaveza interna­cionalnih konvencija, koje je naša zemlja preuzela. T o nagla- šujem naročito radi toga, što su u jednom dijelu dnevne štampe izašli prikazi rezulta ta ankete , koji su bez ikakva temelja i potpuno tendencijozno sastavljeni. Reglementiranu prostituciju smo imali stotinama godina sa efektom, koji je svima nam a dobro poznat. Reglementacija ne može izdržati v iše niti naj­blaže medicinske stručne kritike, a da o socijalno-etičkoj i ne govorimo.

Jedna od glavnih svrha Zakona je bila, da se privedu lije­čenju i svi izvori zaraze. Iskustva u tom pogledu su žalosna, jer su pacijenti vrlo rijetko naznačivali o sobe od kojih su se zarazili, a ako su to i učinili, liječnici uopće nijesu činili prijave, bojeći se, da prijavljivanjem, m akar su to po zakonu dužni, ne bi došli na zao g las kod svojih pacijenata. Opomene bolesni­cima, koji su se neuredno liječili ili prekinuli liječenje, nije ni jedna us tanova vršila iz razloga financijskih, te nedosta tka per­sonala. Izuzetak je gradski ambulatorij , koji je to vršio s naj­većim uspjehom, jer se preko 90% opomenutih vratilo na lije­čenje, a ostali su promijenili mjesto boravišta. Tim je ujedno dat ektatantan dokaz za uspješnost navedene odredbe.

Prisilno sm ještan je u bolnicu osoba, koje su opasne po okolinu, fizikat je vršio u ograničenom broju, jer na odjeljenji­ma nije bilo mjesta. Ukupan broj kreveta u Z agrebu i za kožu i za veneriju je 240. Posljedica je toga bila, da su se takove osobe mjesto u bolnici držale u zatvoru. Gradski ambulatorij je radi nedostatka sredstava liječio uglavnom sam o infekciozne slučajeve. Direktori klinika i bolnica su izvijestili, da se iz bu­džetskih razloga nemoguće prilagoditi potrebi pacijenata i po­većati broj kreveta.

Nadalje je rasprav ljano o izdavanju liječničkih svjedočaba sa strane liječnika u javnoj službi, je r im je to onemogućeno u privatnim ordinacijama, ako to čine u javnim ustanovama.

Konstatovano je nadalje, da je:a) daleko premalen broj bolničkih kreveta, a da bi se mo­

gao primiti veliki broj pacijenata, kojima je potrebno bolničko liječenje. Nadalje da pojedina derm ato-venerološka odjelenja i ukoliko su imala praznih mjesta, nisu ih mogla popuniti s ra­zloga, što pacijenti nisu bili u stanju, bilo da podnesu svjedo­džbu siromaštva, bilo da plate bolnicu unaprijed ili konačno, što su iz drugih banovina iz kojih se pacijenti nisu primali, jer se od tih banovina nisu dosad mogli utjerati bolno opskrbni troškovi. Posljedica je toga, da se pacijenti i sa otvorenim sifilisom i pored strogo socijalne indikacije (roditelj sa mnogobrojnom dje­com) moraju vraćati sa odjeljenja. Time je naravno prom ašena posve svrha Zakona, je r ga je nemoguće provoditi sve dotle, dok se ne stvore financijske mogućnosti i osnuju nova vene- rološka odjeljenja, a stara prošire, kako bi se mogli bolnički da li ječe barem oni pacijenti , gdje postoji velika opasnost da će se bolest širiti na okolinu, gdje postoji dakle nesum njiva socijalna indikacija.

b) Da je frekvencija pacijenata u pojedinim am bulantam a porasla i za nekoliko' na sto procenata, tako te je na pr. kli­nička am bulanta postala najfrekventnija ambulanta, jer joj je broj posjeta iznosio 2 —300 dnevno, gdje je kapacitet klinički uređen za najviše 40—50 bolesnika. Tako veliki porast u kli­ničkoj ambulanti nemoguće je izdržati s razloga, što klinika nema dovoljno osoblja, te financijskih s reds tava , te konačno, što je svrha klinike upućena i u posve drugom pravcu, a ne sam o na ambulatorno li ječenje venerićara.

c) Da je potrebno osnovati pri Hig. Zavodu, u smislu Za­kona, ustanovu, koja će pored ambulatornog li ječenja i pregleda imati i profilaktičko odjeljenje, te otsjek za propagandu i sek­sualno obavještavanje , kako je to zakon izričito naglasio. Ta bi ustanova rukovodila cjelokupnom organizacijom oko provođenja Zakona na teritoriju banovine (tu bi bio i statistički ured, te prijavni ured za izvore zaraze itd.). Osnivanje ovakove jedne ustanove je tim urgentnije što Zagreb, za razliku od svih osta­lih banovinskih sjedišta, jedini nema državne venerične am bu­lante i što je zbog po ras ta pacijenata postalo to pitanje vrlo akutno, tim prije, što se venerične bolesti , obzirom na njihov karakter, liječe u pretežnoj većini slučajeva ambulatorno, što je i daleko najjeftiniji način. Potrebno je nadalje, da se otvore ambulatoriji kod svih postojećih derm atoveneroloških odjeljenja, a da se postojeći ambulatoriji redovno snabdijevaju sa svim sredstvima potrebnim za li ječenje spolnih bolesti te dovoljnim brojem liječničkog i pom oćnog personala.

d) Kako neki laici naročito inzistiraju, da se Zakon posve dokine, mi se energično ograđujemo od te mogućnosti nagla- šujući, da je Zakon zaista neophodno potreban, ali da su po­trebne neke njegove izmjene i financijska sredstva, pošto se već iz toga posljednjeg razloga Zakon ne bi m ogao u cijelosti provoditi i kad bi bio provediv.

e) Radi toga sm o predložili, da se čim prije pristupi revi­ziji Zakona, ali da se prije toga sas lušaju sve stručne korpo­

racije. Da bi se, međutim, omogućilo provođenje u život barem onih zakonskih paragrafa, koji su provedivi, zaključili smo, da se stavi u dužnost dermatovenerološkoj sekciji Zbora, da uz saradnju svih zainteresiranih faktora pristupi čim prije izradi prijedloga za izmjenu propisa, koji bi vrijedili, dok se zakon ne izmijeni.

Iza ovog izvještaja pretsjednik otvara diskusiju i moli, da skupština pristane, da u diskusiji obzirom na poodmaklo vri­jem e uzme riječ sam o gospođa dr. Maša Ž i v a n o v i ć , tajnica Alianse ženskih pokre ta u Jugoslaviji. Skupština prima taj pri­jedlog. Dr. M aša Ž i v a n o v i ć iznosi prijedloge Alianse ženskih pokreta o p rom jenam a i dopunam a antiveneričkog zakona.

Dr. M a š a Ž i v a n o v i ć :

P rijed lozi A lian se žen sk ih p ok reta o prom jenam a i dopunam a a n tiven er ičk og zakona.

Prilikom izvještaja o anketi o spolnim bolestima, predlo­ženom redovnom sas tanku Zbora liječnika u Zagrebu 28 ili 1935 god. od gospod ina dr. V u l e t i ć a — a koji je izvještaj trebao poslužiti kao baza za diskusiju o potrebnim prom jenam a i eventualno dopunam a antiveneričnog zakona — jugoslavenska feministička Aliansa moli, da se uvaže i njezini prijedlozi.

Kako je jugoslavenska feministička Aliansa već od 1926 god. pa nadalje stalno izgrađivala svoje stanovište za podlogu zakona, koji će abolirati svaku reglementiranu prostituciju, ali is tovremeno potrebnim m jeram a osigurati narodno zdravlje i, kako je to stanovište izložila p red svim odgovarajućim foru­mima, (skupštinama jugoslavenskih venero-dermatološkog druš­tva, skupštinam a sveslavenskih venero-dermatolških druš tava u Varšavi i Beogradu i u odgovarajućim komisijama internacio­nalne feminističke Alianse u Parizu i Berlinu) — kako je pu- blikujući stalno rezultate svoga rada i održavajući javno p red a ­vanja i mitinge (Zagrebu, Beogradu, Splitu i Sarajevu) za oba­vještenje publike o po trebam a i koristi tog novog zakona — jug. fem. Aliansa moli, da se i ovom prilikom uz izmjene, koje će predložiti prije spom enuta anketna komisija zatraže i s l ijedeće:

1 Stojeći na jedino ispravnom medicinskom stanovištu da zarazu prenose i žene i muškarci jednako, tražimo b e z u s l o ­v n o o b l i g a t n i p r e g l e d i ž e n e i m u š k a r c a p r i j e s t u p a n j a u b r a k (svi razlozi o pretežno seljačkom narodu0 stidljivosti i osjetlivosti moraju da padaju pred jednim n eo­sporno naučnim principom). Ad § 9.

'2 Da se uspostavi naročita komisija za kontrolu provođe­nja postojećeg zakona i pravilnika i onih dopuna, koje još im adu da se donesu. Komisija treba da se sastoji od pretstavnika M inistarstva socijalne politike i narodnog zdravlja, C entralnog higijenskog zavoda i pretstavnica Alianse ženskih pokreta.

3 Da se za ispravno i korisno sprovođenje ovog zakona obrazuju naročiti socijalno-medicinski organi (Fursorgepersonal) . Ad § 8.

4 Da se pomoću gore navedenih organa i naročitih u s ta ­nova vrši sav rem ena biološka, sociološka, pedagoška i psiho­loška zaštita maloljetnika — ad § 13.

5 Da se što prije pristupi otvaranju savremenih odgojnih us tanova za napuštenu, ugroženu i posrnulu žensku omladinu — ad § 12.

6 Da se sav rad antiveneričnih am bulana ta postavi na š t o s o l i d n i j u i š t o o p š i r n i j u socijalnu i naučnu osnovu. Prvenstveno, da se proširi uvođenjem „bračnih savjetovališta" (u zakonu „profilaktoriji"), koji se mogu eventualno i sasvim sam ostalno voditi — ad § 7.

7 Da pregledi i liječenje oboljelih od spolnih bolesti u smislu § 1 zak. o suzbijanju spolnih bolesti — d o p u n j e n o g s a k l a u z u l o m o i n f e k c i j o z i t e t u — bude besplatno u državnim ustanovama.

8 Da se takse ubrane od uvjerenja za s tupanje u brak upotrebe u korist fondova za osnivanje dom ova u smislu § 121 13 ovoga zakona.

Molimo na kraju, da u svakom slučaju potrebnih izmjena p r i n c i p a p s o l u t n e i n e o s p o r n e a b o l i c i j e o s t a n e n a s n a z i , a u koliko je liječnički Zbor u Z agrebu zaintere- sovan za ispitivanje uzroka prostitucije i načina za njeno suz­bijanje, da se pridržava § 12 zak. za suzb. ven. bol. tj. da traži saradnju sa odgovarajućim ženskim društvima.

Dr. C r l e n j a k M i l a n uzima riječ i u kratko iznosi prigovore Zakonu i predlaže slijedeću rezoluciju.

Pošto su noćna zabavišta sada najopasnije leglo nemorala i veneričkih bolesti to predlažem slijedeću rezoluciju:

1 Da se provede revizija svih noćnih lokala obzirom na dane dozvole, na stanje lokala, higijenske prilike i na moral sam oga vlasnika.

230

2 Da se iz ovih lokala posvem a isključi ženska posluga, potstrekačice, (Animier-madchen) a eventualno žensko osoblje u kuhinji da se podvrgne svakodnevnoj pregledbi.

3 Da se bezuvjetno osigura noćni mir za okolinu, g lazbe treba da budu diskretne a eventualno pjevanje isto tako, a na svaki način ima se zabraniti deranje i urlanje gostiju.

4 Da se zabrani parkiranje auta pred noćnim lokalima i svako boravljenje šofera, koji su u službi, u tim lokalima.

5 Policijski nadzor treba da bude istinski i nadzorni činov­nik mora da ostane u lokalu za čitavo vrijeme dok je isti noću otvoren. Za to treba da bude za n jega osigurana posebna sobica.

6 Da se nadzor sa više strane obavlja često i iznenada.7 Da se zabrani davanje alkohola osobam a koje su pijane

tamo došle.8 Da se u komisije, koje će sve to pregledati i nadzirati,

pozovu i pretstavnici higijenskoga zavoda i li ječničke komore.Budući da je vrijeme poodmaklo, pretsjednik prekida dis­

kusiju i odgađa je za narednu skupštinu.Skupština je zaključena u 7‘50 sati.

Iz Kluba liječn ik a u O sijeku.Dne 12 aprila održano je na kirurškom odjelu H. K. M. Za­

kladne bolnice sem inarsko veče s dem onstrac ijam a iz nekoliko oblasti kirurgije.

Šef kirurškog odjela prim. g. dr. Jozo B e n č e v i ć prika­zao je najprije slijedeće slučajeve:

1 V r a t n o r e b r o (Halsrippe).2 I l e u s (Rent, snimak). Važnost rentgenol. nalaza za difer.

dijagnozu prem a ostalim oboljenjima, koje daju sliku ileusa (nephrolithiasis etc.).

3 B e n e t o v a f r a c t u r a (Ro).

4 T b c i l e o c o e c a l i s anatom, prepara t i bolesnicu — č. s. — poslije operacije.

5 P e r i t o n i t i s f e l l e a (fusca). Dva bolesnika poslije ope­racije.

6 A b s c . s u b p h r e n i c u s . Rent, snimke i bolesnike poslije operacije (6 slučajeva).

7 A b s c . p u l m o n . (Rent.).Poslije toga drži kratko predavanje o tbc. renis i ca recti.

Kod prve tem e naročito obrađuje pitanje bacilurije bez d e s t ru k ­tivnih promjena u bubregu, kao i difer. d ijagnozu između nep­hritis tbc. i destruktivnih promjena, koje iziskuju operativni zahvat. T a d a tretira pitanje tzv. spontanog izlječenja, autone- phrectomiae etc.

P rikazuje p reparate i dva pacijenta, dok je cijeli referat održan na temelju 14 operiranih slučajeva u zadnje 4 godine, od kojih je jedan godinu dana nakon operacije podlegao mili- jarnoj tbc.

Iza toga je predavač iznio najnovije poglede o pitanju ca recti, naročito s obzirom na pat. anatom ska istraživanja W e s t - h u e s a i publikacije M a n d l a i G ö t z e a , te važnost razli­kovanja između kombinirane i sakralne operacije, kao i golemu razliku između klasične K r a s k e o v e sakralne operecije i nove proširene sakralne operacije po G ö t z e u . Prikazane su 2 bo­lesnice, koje su operirane kombinirano poradi ileusa u kojem su dopremljene. Obje su rađene sa anus iliacus, a u drugom vrem enu Q u e n y . Kod jedne od njih morala se naknadno uči­niti plastika vagine, jer su kod Q u e n y o v e operacije otstra- njene 2/3 stražnje vaginal, stijenke, pošto je ca počevši od am ­pule bio zahvatio i anus.

T im e je završeno ovo seminarsko veče, kojemu je pre ts je- davao potpretsjednik Kluba g. dr. Uzelac, koji je zahvalio pre­davaču na plastičkim izlaganjima i podvukao naročitu instruk- tivnost — prvenstveno za praktičare — ovako održanih sem i­narskih večeri. P risu tno je bilo 35 kolega. Dr. N.

Staleške vijesti.A nketa o radničkom osigu ran ju .

Delegati zagrebačke advokatske, apotekarske, li ječničke, zanatske i inženjerske komore, te udruženje zanatlija i trg ov a­ca u Zagrebu, održali su anketu o radničkom osiguranju. Cilj je ankete bio, da se oživi interes svih poslodavaca za radničko osiguranje, da se u sam oupravu odašalju izaslanici stručne spreme, požrtvovan! i ispravni, koji u pozitivnom radu žele, ne sam o surađivati u upravi, nego poraditi i na poboljšanju orga­nizacije te velike us tanove socijalnog osiguranja.

Ing. K a r n e l u t i je, kao glavni referent, iznio historijat i opće karakteristike našeg zakona. P rem d a sm atra zakon dobrim ipak su se za vrijeme provedbe pojavile opravdane kritike, koje uglavnom prigovaraju:

a) sa strane poslodavaca :1 da je upravni centralizam odviše kruto proveden tako,

da Okružni uredi uživaju vrlo ograničenu autonomiju ;2 da je administrativni dio osiguranja za slučaj bolesti od­

više glomazan i time skup;3 da medicinski dio vrlo loše funkcionira.b) sa strane radnika:1 da se davanja, p redviđena zakonom, neprestano su z u ju ;2 da još uvijek nije sprovedeno u život invalidno osiguranje.Referent nadalje naglašuje, da su prigovori opravdani i, da

je bivši Ministar s. p. Dr. Dr i n k o v i ć odredio jednu stručnu komisiju, da se prouči novelizacija Zakona o osiguranju:

a) da se pojednostavi i pojeftini administracija ;b) da se stanovita davanja radnicim a svedu na pravu mje­

ru (naročito rodiljske potpore);c) da se cjelokupna li ječnička pomoć učini bržom i usp je­

šnijom i konačno,d) da se uštednjom u administraciji p rovede invaliditetsko

osiguranje.Ovaj prijedlog o novelizaciji Zakona bio je gotov i otš tam -

pan već 1930 god., ali iz nepoznatih razloga ova novelizacija još uvijek nije uzakonjena niti provedena.

Referent traži bezuvjetnu i brzu reviziju sad ašn jeg s tanja os iguran ja na osnovu pozitivne i dobronam jerne saradnje po ­slodavaca i radnika. Inicijativa mora da potječe iz poslodavačkih krugova, m akar bi se prinosi poslodavaca uslijed sprovođenja invalidnog osiguranja nešto i povećali.

Dr. Đ u r o V r a n e š i ć pridružuje se u i m e L i j e č n i č ­k e k o m o r e izlaganjima Ing. Kar n e l u t i a i naglašuje, da je radničko osiguranje i čitavo socijalno zakonodavstvo od svo­

ga početka do d anas ostalo potpuno netaknuto, da je Zakon o osiguranju radnika ostao do danas nerevidiran, dok su revidi­rana i novelirana sva ostala zakonodavstva i zakoni u našoj državi. „Kroz posljednjih 12— 15 godina nema gibanja niti pro­mjene u s is tem u radničkog osiguranja, iako je život postavio potpuno nove probleme, iako su se proletarizirale nove društ­vene klase, kojima je potrebna socijalna zaštita, iako su izbili otvoreni sukobi između liječnika i socijalnog osiguranja, izme­đu namješteničkih b lagajna poput Merkura i Sred išn jeg ureda, iako se pojavljuju otvoreni sukobi između poslodavaca i d a ­našnjeg socijalnog osiguranja, iako su već prije niza godina izrađeni reformni prijedlozi i nacrti Zakona o osiguranju rad ­nika, iako se dnevice gomilaju diskusije i polemike u javno­sti, iako je kritika osiguranja u javnosti svaki dan poraznija.

Stav li ječničkog staleža prema prob lem im a radničkog osi­guranja poznat je u javnosti . Iz jedne moje lanjske publikacije0 krizi socijalnog osiguranja vadim ovaj pasus, koji neka ka­rakterizira današnje medicinsko stanje radničkog osiguranja:

„Kroz am bulan te velikih privrednih centra, poput Zagreba na pr. projuri u dva sa ta pedeset do sto i pedeset bolesnika. Ekspresne pregledbe i šablonske diagnoze (jer ni jedan liječnik nije ni duhovno ni fizizički dorasao tolikom opterećenju) tipične su posljedice današn je manjkave organizacije tih institucija. Li­ječnik, pritisnut između nevoljnih masa, koje jurišaju na vrata ambulatorija i svoga direktora, koji raspisuje, naređuje, kontro­lira i prijeti, koji propisuje potrošnju li jekova, posto tak hrana- rine, bolesničkih i sanatorijskih liječenja, između bolesnika i uprave, koja se ustobočila između bo lesnog radnika i li ječnika1 tako poremetila iskonsku neposrednost njihovih odnosa, taj i takav liječnik ne snalazi se pod množinom tih nerješivih pitanja. Individualni postupak i psihološka uzimanja bolesnika, ti temeljni postulati nepatvorenog liječenja i čiste medicinske nauke ostaju dakako u tim zgužvanim am bulan tam a radničkog osiguranja neostvarive fikcije. Radništvo sm atra te diagnoze za dva do četiri dinara i te p reg ledbe za dvije do četiri minute klaoničkim liječenjem. Po shvaćanju liječnika, koji u osiguranju živi i radi u vječitom protuslovlju sa svojom naučnom i etičkom savješću, razapet između stvarnih po treba i jauka bolesnog ra d ­nika i direktiva laičke uprave, po svom shvaćanju li ječnika taj sumarni i masovni posao ne razara sam o moralno i fizički njega sam oga, nego diskreditira i nauku i čitav liječnički stalež pred očima širokih slojeva naroda. Kadgod čovjek posjeti te am bulan te i razgovara s radnicima, koji gube dane i dopodneve, dok dođu na red, uvijek biva nanovo im presioniran bijedom, kaosom i gužvom, koja u njima vlada. Valja poći i pogledati

to kretanje masa, to ta lasanje života i njegovih tragičnih mo­tiva. Neka pođu pretstavnici naše dnevne štampe, neka anketiraju i stupe u direktni kontakt sa bolesnim radnikom onako, kako ga liječnici poznaju iz neposrednog i neprekidnog dodira s nji­me, pak će vidjeti, da se sudbina radnika i li ječnika osiguranja poklapa u svim pojedinostima. „Maul halten und weiter dienen", ta s tara grencerska deviza postala je danas liječnicima jedinom utjehom, jer na daleku distancu nad njima lebdi isključivi i nepogrešivi autoritet laičkih i nestručnih šefova. T a gospoda činovnici smatraju taj rad u am bulan tam a idealnim načinom medicinske pomoći, daleko boljim od rada u privatnim liječni­čkim ordinacijama i ostalim javnim am bulantam a. Laički šefovi uprave brane taj rad od teških prigovora i kritika ne samo radnika i široke javnosti , nego i od prilike samih izvršilaca toga m edicinskog zadatka tj. liječnika, a da do danas nijesu iznijeli nijednog argum enta za obranu današn jeg stanja. Ima li većeg apsurda od o v o g a ? "

Iz jednog skorašn jeg mem orandum a Saveza liječničkih ko­mora u Beogradu g. pretsjedniku vlade i resornim ministrima vadim ovaj pasu s :

„Mnoge ustanove po organizaciji svoje službe rđavo utiču na moral i saves t lekara. Tako na pr. Ured za osiguranje rad­nika nemajući dovoljan broj lekara za ogroman posao zahtijeva od njih poglavito kvantitativan rad ne pridajući nikakve važ­nosti glavnoj kvalitativnoj strani posla. Ovakvim radom kvari se uredski lekar, on se birokratizira, gubi po trebnu duševnu vezu sa bolesnikom i već posle kratkog vremena g leda u bo­lesnom čoveku sam o jednu stvar, jedan mrtav akt, jednu numeru više u bolesničkom protokolu. Ovaj sistem je tako nesretan, da kad bi jednog dana uredski lekari bili u mogućnosti i p o ­klanjali svakom uredskom bolesniku bar četvrtinu one pažnje kao bolesniku u privatnoj praksi, Ured bi takav ispravan rad stvarno koristan za bolesnika shvatio kao — sabotažu".

Uloga sam ouprave u socijalnom osiguranju bila je dosada upravo paradoksalna. Prem a vlastima, prema javnosti , prema bolesnom radniku i prem a liječniku-najamnom radniku socijal­nog osiguranja bila je sam ouprava formalno isključivi nosilac vlasti, dok su sve njezine odluke u stvari bile samo realizirane zamisli i sugestije birokracije. S a m o u p r a v a n i j e n e g o k u l i s a u r u k a m a t e b i r o k r a c i j e , koja treba da nju i njezin rad u osiguranju pokrije pred svim faktorima unutar i izvan osiguranja. Uloga sam ouprave bila je dosada isključivo dekorativna, dok se s t v a r n a k o m p e t e n c a i v l a s t u s o c i j a l n o m o s i g u r a n j u n a l a z i l a i s k l j u č i v o u r u k a m a š e f o v a u p r a v n e b i o k r a c i j e isključivihre- žisera socijalnog osiguranja, k o j i s u d o s a d a v r l o v j e ­š t o i z r a b l j i v a l i nem oć i neupućenost radničkih masa te ličnu zain teresovanost njihovih predvodnika s jedne a k r a j n i d e s i n t e r e s e m e n t i n e a k t i v n o s t p o s l o d a v a č k i h č l a n o v a sam ouprave s druge strane. Birokraciji konveniraju dekretirana ravnateljstva, im enovana u skladu sa njezinom vo­ljom, birokracija mora biti protivna svakoj reviziji današnjih odnosa u socijalnom osiguranju i svim reformnim prijedlozi­ma, je r bi svako novo stanje ugrozilo njezinu današnju kompetencu i isključivu vlast u socijalnom osiguranju. R e f o r m a o s i g u r a n j a m o r a d o ć i o d f a k t o r a i z v a n b i r o ­k r a c i j e o s i g u r a n j a .

Prva e tapa za reformu odnosa u socijalnom osiguranju imaju biti izbori sam oupravnih organa po propisim a Zakona o osi­guranju radnika a p rem a pri jedlogu g. referenta ing. Karneluti. T a nova, voljom radnika i pos lodavaca izabrana ravnateljstva, ima da uzmu u svoje ruke čitav projekt reforme socijalnog osiguranja, naročito u pravcu smanjenja upravnih troškova, poboljšanja medicinskih davanja , autonomije mjesnih organa i uvođenja osiguran ja za slučaj besposlice i invaliditeta".

Nakon govora ostalih učesnika ankete usvaja se jednoglasno slijedeći zaključak:

Delegati zagrebačke advokatske, apotekarske, liječničke zanatske i inženjerske komore, te Udruženje zanatlija i trgovaca u Zagrebu ponovno i j e d n o g l a s n o n a o v o j a n k e t i n a g l a s u j u , d a t r e b a v e ć j e d n o ć p r e s t a t i s a s i ­s t e m o m i m e n o v a n j a r a v n a t e l j s t v a u S r e d i š n j e m U r e d u k a o i s v i m O k r u ž n i m U r e d i m a z a o s i ­g u r a n j e r a d n i k a t e t r a ž e , d a s e b e z o d v l a č n o u s m i s l u Z a k o n a o o s i g u r a n j u r a d n i k a o d 14 m a j a 1922 k o n a č n o p r i s t u p i r a s p i s u i z b o r a , k a k o t o Z a k o n p r e d v i đ a . U k o l i k o t o i p a k i z i z v j e s n i h r a z l o g a u d a n a š n j e v r i j e m e n e b i b i l o m o g u ć e , t o s e i m a d u p o d u z e t i s h o d n i k o ­r a c i , d a g o s p o d i n M i n i s t a r z a s o c i j a l n u p o l i ­t i k u r a s p u s t i r a v n a t e l j s t v o S r e d i š n j e g U r e d a z a o s i g u r a n j e r a d n i k a i s v i h n j e g o v i h m j e s n i h o r g a n a , j e r m u i o n a k o i s t i č e t r o g o d i š n j i m a n ­d a t t e n e k a i z v o l i i m e n o v a t i n o v o r a v n a t e l j ­s t v o S U Z O R - a i s v i h n j e g o v i h m j e s n i h o r g a ­n a p o p r i j e d l o g u p o s l o d a v a č k i h i r a d n i č k i h Ko mo r a .

G lavna g o d išn ja sk u p štin a ud ruženja općin sk ih liječn ika D unavske b an ovine u N ovom Sadu.

Udruženje općinskih liječnika Dunavske banovine u Novom Sadu održalo je 30 ožujka 1935 godine svoju godišnju skup­štinu. Skupština se bavila pitanjem sanite tske službe na selu. Svi su govornici naglašivali, da se doduše svagdje govori, da je selo izvor narodne snage, a kad mu treba dati, pogotovo za podizanje higijenskog nivoa, onda za to nema sredstava. Selo se ljeti guši u prašini, zimi se davi u blatu. Nem a pijaće vode. Čitavi srezovi nemaju niti jedne higijenske institucije. Sav rad i briga o sanitetu prepuštena je općinskim liječnicima, koji su primorani, da sav svoj posao čine u svojim am bulantam a u svojim privatnim stanovima, često sami u lošem materijal­nom položaju. U svojim privatnim stanovima primaju oni za­razne bolesnike, prem da druge upozoruju crvenom ceduljom na opasnost; to je ne sam o opasnos t za . li ječnika i n jegovu obitelj, nego takav rad mora da negativno djeluje i na higi­jenski odgoj naroda.

Osim načelnih debata o zdravstvenoj službi na selu, kao glavna tema je bila pitanje položaja liječnika sam ostaln ih zdrav­stvenih općina i njihovih plata. D onošenjem uredbe o općinskim činovnicima, nesređeno stanje općinskih li ječnika upravo je nem oguće ispreturano. Na osnovu te uredbe otpušteni su mnogi liječnici bez penzije, prem da su decenijama služili i državi, a štaviše uplaćivali su i penzioni fond. U pogledu plate uredba je stvorila četiri vrs te općinskih liječnika. Jedni su na sporednim službeničkim mjestima, sa m jesečnom plaćom ispod 800 Din, ostali imadu 800, 1000 ili 1400 Din mjesečne plaće kao da nemaju svi jednake kvalifikacije i iste dužnosti.

Na koncu je donesena slijedeća rezolucija:Udruženje općinskih liječnika Dunavske banovine u Novom

Sadu na svojoj glavnoj r e d o v n o j ' skupštini, održanoj na dan 30 marta 1935 god. nakon sves tranog raspravljanja konstatuje:

1 Da se sanite tu na selu ne posvećuje dovoljno pažnje. U svrhu unapređenja na rodnog zdravlja donose se pojedini zakoni, koji ostaju mrtvo slovo na papiru, jer se za izvršenje toga zakona ne nalazi kredita.

2 Da su općinski liječnici donošenjem Uredbe o općinskim službenicima D unavske banovine izbačeni iz službe bez regu­lirane penzije, prem da su u istoj bili više godina, nekoji i 10— 15 i 20 god.

3 Da su plate, koje su za općinske li ječnike predviđene po Uredbi ispod minimuma egzistencije, pa i za najskromniju fami­liju. Iste su plate ispod dosto janstva li ječničkog sta leža s obzi­rom na funkciju, koju općinski liječnici vrše.

4 Konstatuje se, da nijedan javni ni državni ni sam o up ra ­vni činovnik materijalno ne izdržava svoje na d le š tv o , ' jedino općinski liječnici daju na javnu upotrebu svoju svojinu tj. ambulantu.

5 Konstatuje se, da o tkada postoji mrtvozorstvo, da se isto posebno honoriralo, a i danas se honoriraju laici mrtvozorci i zamjenici.

Nakon tih konstatacija Udruženju je čast donijeti s lijedeće traženje u svrhu poboljšanja sanite tske službe u selu:

1 Da se općinski liječnici materijalno obezbijede, da im se dadu prinadležnosti jedn ake državnim činovnicima fakultetske spreme.

2 Da se svim općinskim liječnicima podigne higijenska am bulanta snabdjevena sa kvalificiranom poslugom.

3 Da se općinskim liječnicima prizna pravo godišn jeg o d ­mora prema godinam a službe kao i kod državnih činovnika.

4 Da se disciplinska podređenos t općinskih li ječnika stavi pod direktnu odgovornost Sreskog načelstva, a ne pretsjednika općine.

5 Da se za slučaj bolesti isto tako kao i ostali općinski službenici osigura liječnik i n jegova porodica.

6 Da se općinskim liječnicima za sve liječničke poslove, koji su propisani zakonom, a daleko su preko 2 km od s tana liječnika, dade odgovarajući podvoz.

7 Da se svi općinski liječnici, koji su zauzimali taj položaj, bilo kao izabrani, bilo imenovani po vlastima, imaju zadržati na tim položajima, tj. da im se prizna stečeno pravo, a da se oni liječnici, koji su u smislu o d red aba banovinske Uredbe smijenjeni imaju da se uspostave.

8 Da se Zakon o zdravstvenim općinam a u cijelosti i cijeloj banovini provede.

9 Da se shodno propisim a Zakona o narodnim školama osnuju školske poliklinike s posebno postavljenim i nagrađenim liječnicima. Da se higijenska predavanja , koja liječnik obavlja u šegrtskim i produžnim školama imaju honorirati .

10 Da se kod postavljanja sreskih liječnika u prvom redu imaju postavljati općinski liječnici, i da im se služba provedena kod općine uračuna za napredovan je i penziju.

Prednost kod natječaja, da imaju općinski liječnici s više godina općinske službe i većom porodicom.

232

11 Kad se jedna udružena zdravstvena općina dijeli i osni­vaju se 2 nove sam osta lne zdravstvene općine, tada ona poli­tička općina, u kojoj je dotad bilo sjedište liječnika udružene zdravstvene općine ima da zadrži do tadanjeg liječnika udružene zdravstvene općine kao svog općinskog liječnika, ako on to želi.

Z a d ru g a za podizan je l i ječn ičkog do m a u Z ag reb u .V glavna god. skupština zadruge za podizanje liječničkog doma

u Zagrebu, održana je dne 18 februara 1935 u 7 sati na večer u prostorijama Lij. komore u Zagrebu.

1 Izvještaj o poslovanju ravnateljstva u prošloj godini. 2 Iz- vještaj nadzornog odbora. 3 Absolutorij ravnateljstvu i nadzornom odboru. 4 Izbor upr. i nadz. odbora. 5. Eventualija.

Pretsjednik dr. Ć u l u m o v i ć otvara gl. god. skupštinu i pozdravlja prisutne te konstatira, da je prema § 33 pravila prisutan dovoljan broj članova sa dovoljnim brojem upisanih udjela, te da je skupština pravovaljano sazvana u Nar. Novinama br. 33 od 8 II i imenuje dr. V . H o r v a t a za zapisničara, a prof, dra M aš e k a i dra H l a v k u za ovjerovitelje zapisnika.

Nakon toga prelazi se na 1 točku dnevnog reda, na izvještaj upravnog odbora u poslovnoj godini 1934. Dr. V. H o r v a t čita izvještaj:

Slavna skupštino!Nadali smo se, da ćemo vas moći izvijestiti, da smo konačno

počeli s gradnjom, ali prilike su još uvijek takove, da to nije bilo moguće. M a da je novac, koji imađemo u Gradskoj štedionici bio dostatan najmanje, da dođe naš dom pod krov, i da se obave neki unutarnji radovi, ipak nismo mogli početi sa gradnjom, jer se Gradska štedionica još uvijek nalazi pod zaštitom »Uredbe«, prema kojoj nam nije dužna staviti na raspolaganje potreban novac za gradnju. Dobili smo doduše usmeno obećanje, da će Gradska šte- dionica moći dati za gradnju potreban novac, ali kada smo to pitali pismeno, odgovor je bio negativan. Ipak imademo nadu, da će se prilike do proljeća promijeniti, i da ćemo moći početi sa gradnjom, kako smo i obvezani prama ugovoru sa gradskom općinom.

Kako vam je, gospodo, poznato od prošlogodišnje skupštine, zadruga je dobila na poklon od grada gradilište u Subičevoj ulici, ali radi prilika u novčanim zavodima nismo do određenog roka mogli započeti sa gradnjom i zato nam je gradilište propalo. Upravni je odbor prema zaključku prošlogodišnje skupštine odmah poduzeo korake, da ishodi kod gradskog zastupstva prodaju istog gradilišta u Subićevoj ulici po mogućnosti uz najpovoljniju cijenu. Zadruga je zaista na temelju zaključka od 16 VII o. g., a odobrenog od Banske uprave od 27 VII o. g. gradilište dobila uz cijenu od dinara 50’— po kvadratnom metru. M ora se naglasiti, da nam je kod tog posla, po sporazumu sa g. pretsjednikom, mnogo pomogao g, dr. Božić, ma da nije bio član upravnog odbora, pa mu zato srdačna hvala.

N acrti i sve ostale predradnje su gotove, treba samo da se načini detaljni troškovnik i raspiše natječaj za gradnju. Upravni odbor će sve svoje sile upotrebiti, da se načini sa Gradskom šte- dionicom neki aranžman, kako bi se moglo sa gradnjom čim prije početi.

Zadruga imade 124 člana sa 4465 udjela. Prošlu godinu su umrli slijedeći članovi zadruge: Dri Jelovšek, Frajt, Singer i M a r - čelić. Slava im!

Bilansa zadruge je slijedeća:1 S t a r o p o t r a ž i v a n j e : U l o ž e n o : 1 januara 1934

god. dinara 967.060, uplaćeno je tokom god. 1934 dinara 29.728,- kamati iznose do 31 XII 1934 dinara 56.182T4,-

P o t r o š e n o : Isplata ud. dra Selaka za 5 udjela dinara 1000,- isplata ud. dra Frajta dinara 200,- za pisarničke i poštarinske po- trebe dinara 120),- zadrugarima isplaćeni kamati dinara 33.472,- prenos kvote na novo potraživanje 29.344,- proviđbeni troškovi dinara 264'14,- za jednačak dinara 972.490,- ukupno din. 1,052.970'14. Ostaje dakle 1 januara 1935 uloženo dinara 972,490.

2 N o v o p o t r a ž i v a n j e : u l o ž e n o : 1 januara 1934 dinara 12.740,- uplata Zbora liječnika u Zagrebu dinara 11.610,-

RazneDne 12 februara 1935 umro je danciški hirurg Erwin L i e k

jedna od najmarkantnijih ličnosti savremene njemačke medicine.

Profesor dr. Eduard L. M i l o s l a v i ć je izabran od Udruženja Liječnika <Gesellschaft der Aerzte) u Beču za dopisnog člana.

F ra n c u s k o o rtop edsko d ruš tvo p ri ređu je u B o rđ e a u -u zasjedanje (Journees) u petak 7 i subotu 8 juna 1935 sa slijedećim rasporedom:

Petak 7 juna 1935.8 '30h: Sastanak u Hopitai des Enfants <Cour de I'Argonne),-

uplata dra Hfavke dinara 500,- vraćeno od dra M arčelića dinara 200,- prenos kvote iz starih potraživanja dinara 44.344,- uplata Zbora liječnika Zagreb dinara 14.019'25,- vraćeno pošt. čekom dinara 10.000,- kamati dinara 595’46,- ukupno dinara 93.999’71,-

P o t r o š e n o : Isplata udovi Jelovšek 28 udjela dinara 5.600,- isplata udovi dra M arčelića za 1 udjel dinara 200,- kupovnina za gradilište dinara 11.000,- pristojbe i takse za grad, banovinu i državu dinara 30.000,- proviđbeni troškovi Gradske štedionice 69'71 dinara,- za jednačak dinara 47.130,- ukupno dinara 93.999'71.

Ostaje 1 januara 1935 uloženo dinara 47.130. Ukupno dakle staro i novo potraživanje zadruge kod Gradske štedionice u Z a ­grebu iznose 1. januara 1935 god. din. 1,019.620.

Molimo si. skupštinu, da ovaj izvještaj primi na znanje, i da podijeli upravnom odboru apsolutorij.

Dr. J. F i š e r u ime nadzornog odbora izvješćuje, da je nad­zorni odbor pregledao knjige i čitavo poslovanje i bilansu u redu pronašao.

Glavna god. skupština podjeljuje nakon toga ravnateljstvu i nadzor, odboru apsolutorij.,

P r e t s j e d n i k dr. Ć u l u m o v i ć : Četvrta tačka dnevnoga reda je izbor ravnateljstva i nadzornog odbora. Pošto je mandat ravnateljstva i nadzornog odbora istekao, treba da se bira novauprava. Članovi su izrazili želju, da uprava ostaje ista, ali pret­sjednik to nije prihvatio, pa se prešlo na izbor. Pretsjednik dr. Ć u ­l u m o v i ć pita je li možda tko imade kakav prijedlog ili listinu?

Dr. H o r v a t se javlja i predlaže za novi ,upravni odbor sli­jedeće : Dra VI. K a t i č i ć a , V r a n e š i ć a , Ć e p u l i ć a, M üll

e r a , V. H o r v a t a , M. B u d a k a i Drag. H l a v k u , a za nadzorni odbor gg. dra H t i h n a , J. F i s c h e r a i M e d v e d a.

Skupština prima listinu per aclamationem.Pošto se iscrpio dnevni red, pretsjednik dr. Ć u l u m o v i ć

zaključuje gl. god. skupštinu.Poslije gl. god. skupštine odmah se sastao novoizabrani upravni

odbor i izabrao za pretsjednika dr. VI. K a t i č i ć a načelnika min. u. m., za potpretsjednika prof. dr. V. C e p u l ić a, pretsj. liječ. Zbora, a poslove vodi kao i do sada član ravnateljstva dr. V. H o r v a t , Ilica 16.

Z a pretsjednika nadzornog odbora izabran je doc. dr. K. H ü hn.

T a k se za l i ječnike, koji v rše p r a k s u u kupa liš t im a .Ministarstvo Soc. pol. i narod, zdravlja je primilo od Mini­

starstva finansija, odjeljenje Poreza br. 19642/III od 12 marta 1935 god. akt, koji g las i :

»Propisima T. Br. 114 taksene tarife predviđena je taksa za odobrenje liječnicima privatnim, da za vrijeme sezone ordiniraju u kupalištima (banjama) i mjestima sa mineralnim vodama.

Kako u kupalištima (banjama) i mjestima sa mineralnim vo­dama ima liječnika, kojima je u smislu zakona o liječnicima odo­breno pravo liječničke prakse stalno, jer žive u tome mjestu bilo kao činovnici ili su nastanjeni, to se pojavilo pitanje, da Ii su i oni dužni, da za vrijeme sezone traže ovo odobrenje i plaćaju taksu iz T. br. 114 taksene tarife.

Po mišljenju Ministarstva socijalne politike i narodnog zdrav­lja, izdavanje naknadnog odobrenja za ordinaciju za vrijeme sezone i licima, koja već imaju odobrenja i žive u jednom od pomenutih mjesta stalno, ne bi bilo u duhu Zakona o liječnicima, već da se to odobrenje izdaje i taksa naplaćuje samo od onih liječnika, koji za vrijeme sezone ordiniraju u napred navedenim mjestima, pa se po završetku sezone vraćaju u mjesto stalnog boravka. Da bi se u ovom pogledu jednoobrazno postupalo, odjeljenje poreza, na os­novu člana 43 Zakona o taksama, daje slijedeće objašnjenje:

D a se taksa iz T. br. 114 pod v) taksene tarife naplaćuje od onih liječnika, koji ne žive stalno u kupalištima (banjama) i u mjestima sa mineralnim vodama, već vrše ordinaciju samo za vri­jeme sezone, pa se po svršetku sezone ponovo vraćaju u mjesto stalnog boravka, dok se od liječnika, koji su u pomenutim mjesti­ma stalno nastanjeni i imaju odobrenje za liječničku praksu u tom mjestu, ova taksa neće naplaćivati.

Ranija objašnjenja, koja su u suprotnosti sa ovim povlače se«.

vijesti.razgledavanje bolnice i klinike za dječju kirurgiju i ortopediju,- operacije.

14 h: Predavanja: zasjedanje otvara g. prefekt G i r o n d e , - prikaz rada i bolesnika te organizacije ortopedije (predavaonica nove kirurške klinike bolnice St.-Andre).

17 h: Razgledavanje drugih bolnica, privatnih klinika i sana­torija te škole za bogalje.

21 h: Službeni prijem kod gosp. i gde prof. R o c h e r .Subota 8 juna 1935.8 '30h: Sastanak u bolnici St.-Andre (nova kirurška klinika),-

razgledavanje klinike, prikaz operacija.

14 h : P red av an ja: K iru rška ortoped ija i traum ato log ija .17 h : R azgledavanje g rada, pod vodstvom g. C o u r t e a u l t - a

profesora fiziološkog fakulteta.N edjelja 9 juna 1935.E kskurz ija u A rc a c h o n : grad zime i grad ljeta, razne a trakcije

na m oru itd.Ponedjeljak 10 juna 1935.D vije ekskurzije prem a broju prijavljenih.1. u S au ternais , sa posjetom d v orca , d o ručak u Sain t-E m ilion ,

posjete sam ostana i v inograda S ain t-E m iliom nais.2. E kskurz ija u H ossegor jezero, šum a, plaža).N a francuskim željeznicam a odobren je popust od 5On/0.Z a dam e je organ iziran specijalan odbor.Sve osta le inform acije i p rijave sla ti na adresu : G . dr. L o u i s

P o u y a n n e , S e c r e t a i r e d e s J o u r n e e s O r t h o p e d i q u e s , 103, rue S a i n t . G e n e s a B o r d e a u x ( G i r o n d e ) .

Sijalice, u p o treb ljen e za liječn ičk e sv rhe , ne podliježu plaćam n ju d ržavne tro ša rin e .

N a postav ljeno p itan je : da li sijalice , koje služe u liječničke svrhe isk ljučivo za grijanje, a ne za osvjetljenje podliježu p laćan ju drž. trošarine , min. fmanc. daje slijedeće objašnjenje:

O v e su s ija lice po izgledu iden tične s onim a, koje služe za osvjetljenje, ali se od ovih razlikuju po tome, što u njim a nema m etalnog v lakna, već je nam jesio toga ugljeni štap , koji se — kada struja prolazi kroz isti — užari i daje toplinu, a ne svijetlost. Staklo ov ih s ija lica je u boji, ob ično Ijub ičas to -p lav e boje. Jačina ovih sija lica obilježena je v a tim a kao i kod onih za osvjetljenje. O v e s ija lice služe liječn icim a za proizvodnju top lo te u iiječenju <u dijaterm iji), ne za osvjetljenje. O v e s ija lice ne daju od sebe sv jetlost, koja bi se m ogla upotreb iti za rasv jetu , pa stoga iste i ne podliježu p laćan ju državne trošarine <Obj. od 2 o k tobra 1934 g. br. 84020/111).

S pec ija lis ta za b a ln eo te rap iju , dr. F r . K o lte re r, šef-Iiječnik lječilišta R ogaške S la tine jav lja cijenjenim kolegam a, da počin je — kao svake godine — o rd in ira ti 1 m aja u lječ ilištu R ogaška S la tina preko cijele sezone.

P om or o sigu ran ih radnika i n am ješten ik a u m jesecu novem bru 1934 g o d in e . U mjesecu novembru 1934 g. umrlo je prema stiglim prijavama 178 radnika i namještenika, od toga 141 muškarac i 37 žena. — Od raznih bolesti umrlo je 77 osoba od toga 57 od tuberkuloze plućiju (32%), 6 od trbušne pošaline, 5 od piemie, 3 od disenterije , 2 od gripe, 2 od T. b. c. perito­nitisa, 1 od difterije i 1 od tbc. meningitisa. — Od ostalih bo­lesti umrlo je 76 radnika i namještenika. Samoubistvo počinilo je 9 radnika, a unesrećilo se kod posla 11, a van posla 5. — Prem a zanimanju bila su od umrlih 22 činovnika, 61 kvalifiko­vani radnik, 15 šegr ta i 80 nekvalifikovanih radnika. Najveći broj umrlih o tpada na radnike šum sko-p i lanske industrije (21), zatim slijede trgovački namještenici (20), radnici industrije odje­će (15), tekstilne industrije (13), metalne i mašinske industrije ( 12), te kućna služinčad ( 11). — Radnici ostalih struka zastu­pani su sa manjim brojem umrlih ispod 10 (na pr. grafičari 3).— Najveći broj umrlih bio je osiguran sa obezbijeđenom n ad­nicom od 48 D, i to 37 radnika i namještenika. — Porodicam a umrlih radnika i namještenika u mjesecu novembru 1934 ispla­ćeno je u ime pogrebnine ukupno D 138.056— Od te svote otpada na granu osiguranja za slučaj bolesti D 129.680, a na granu osiguranja za slučaj nesreće D 8.376’— Naknadno su prijavljeni još 3 umrla radnika i namještenika iz mjeseca jula (2 muškarca i 1 žena), 4 umrla radnika iz m jeseca augusta (4 muškarca), 16 umrlih radnika iz mjeseca septem bra (13 muš­karaca i 3 žene) i 30 umrlih radnika iz mjeseca oktobra (20 muškaraca i 10 žena). Porodicam a tih umrlih radnika isplaćeno je u ime pogrebnine D 30.969’50.

P om or osigu ran ih radnika i n am ešten ik a u m jesecu decem bru 1934 g o d in e . U mjesecu decembru 1934 godine umrlo je prema stiglim prijavama 174 radnika i namještenika, od toga 125 m uškaraca i 49 žena. — Od zaraznih bolesti umrlo je 67 osoba, od toga 56 od tuberkuloze plućiju (32%), 6 od trbušne pošaline, 2 od piemie, 1 od babinje groznice, 1 od tbc. menin­gitisa i 1 od tuberkuloze grla. — Od ostalih bolesti umrla su 83 radnika i namještenika. Samoubojstvo počinilo je 8 radnika, unesrećilo se kod posla 7 radnika, a van posla 9. — Prema zanimanju bilo je od umrlih 20 činovnika, 52 kvalifikovana radnika, 14 šegr ta i 88 nekvalifikovanih radnika. Najveći broj umrlih o tpada na radnike šum sko-pilanske industrije (18), z a ­tim slijede radnici metalne i mašinske industrije (17), kod javnih radova (13), trgovački namještenici (13), radnici tekstilne indu­strije (12) i kućna služinčad (12). — Radnici ostalih struka za­stupani su sa manjim brojem umrlih ispod 10 (na pr. grafičari 2).— Najveći broj urnrlih bio je osiguran sa obezbjeđenom nad­

nicom od 48 D, i to 27 radnika i namještenika. — Porodicama umrlih radnika i namještenika u mjesecu decem bru 1934 ispla­ćeno je u ime pogrebnine ukupno D 136.539'50. Od te svote o tpada na granu osiguranja za slučaj bolesti D 131.697’5 0 a na g ranu osiguranja za slučaj nesreće D 4.842’—. — N aknadno su prijavljena još 3 umrla radnika i namještenika iz mjeseca jula (3 muškarca), 4 umrla radnika iz mjeseca augusta (3 muškarca1 1 žena), 4 umrla radnika iz mjeseca sep tem bra (2 muškarca i2 žene), 14 umrlih radnika iz mjeseca oktobra (13 muškaraca i 1 žena) i 27 umrlih radnika iz mjeseca novembra (24 muškarca i 3 žene). Porodicam a tih umrlih radnika isplaćeno je u ime pogrebnine D 32.922’—. — Broj naknadno prijavljenih umrlih radnika u decembru 1934 spom enut će se u sl ijedećem izvještaju za mjesec januar 1935 godine.

P o m o r os igu ran ih r a d n ik a i nam ješ ten ika u m jesecu ja ­n u a ru 1935 godine. U mjesecu januaru 1935 godine umrlo je, prema stiglim prijavama, 156 radnika i namještenika, od toga 117 muškaraca i 39 žena.

O d zaraznih bolesti umrle su 62 osobe, od toga 55 od tuber- kuloze plućiju <35%), 2 od trbušne pošaline, 1 od malarije, 1 od pijemije, 1 od tuberkuloze kostiju, 1 od tbc meningitisa i 1 od tu­berkuloze crijeva.

O d ostalih bolesti umrlo je 79 radnika i namještenika. Samo­ubistvo načinilo je 7 radnika, unesrećilo se kod posla 2, a van posla 6 .

Prema zanimanju bilo je od umrlih 13 činovnika, 46 kvalifi- kovanih radnika, 11 šegrta i 86 nekvalifikovanih radnika.

Najveći broj umrlih otpada na trgovačke namještenike <17), zatim slijede radnici industrije živežnih namirnica <13), industrije odjeće i čišćenja <13), šumsko-pilanske industrije <12) i kod javnih radova <10).

Radnici ostalih struka zastupani su sa manjim brojem umrlih ispod 10.

Najveći broj umrlih bio je osiguran sa obezbijeđenom nadni- com od D 34 '—, i to 23 radnika i namještenika.

Porodicama umrlih radnika i namještenika u mjesecu januaru 1935 isplaćeno je u ime pogrebnine ukupno D 114.161 ’50. O d te svote otpada na granu osiguranja za slučaj bolesti D H l .8 5 7 ’50, a na granu osiguranja za slučaj nesreće D 2.304’ — .

Naknadno su jcš prijavljeni 1 umrli radnik iz mjeseca jula <1 muškarac), 2 umrla radnika iz mjeca septembra <2 muškarca), 4 umrla radnika iz mjeseca oktobra <4 muškarca), 5 umrlih radnika iz mjeseca novembra <5 muškaraca) i 36 umrlih radnika iz mjeseca decembra <27 muškaraca i 9 žena). Porodicama tih umrlih radnika isplaćeno je u ime pogrebnine D 30.848' — .

Broj naknadno prijavljenih umrlih radnika u mjesecu januaru 1935 spomet ć e se u slijedećem izvještaju za mjesec februar 1935 g.

P o m o r os igu ran ih ra d n ik a i nam je š ten ik a u m jesecu fe- h ru a ru 1935 godine. U mjesecu februaru 1935 godie umrlo je, prema stiglim prijavama, 184 radnika i namještenika, od toga 143 muškarca i 41 žena.

O d zaraznih bolesti umrlo je 87 osoba, od toga 75 od tuber- kuloze plućiju <41 %>, 2 od tbc meningitisa, 2 od gripe, 2 od trbuš- ne pošaline, 1 od angine, 1 od tuberkuloze žlijezda, 1 od tuberku- loze kostiju, 1 od tuberkuloze crijeva, 1 od veneričkih bolesti i 1 od gasflegmone.

O d ostalih bolesti umrlo je 79 radnika i namještenika. Samo- ubijstvo je počinilo 9 radnika, unesrećilo se kod posla 5, a van posla 1. 3 su radnika ubijena.

Prema zanimanju bilo je od umrlih 14 činovnika, 61 kvalifi- kovani radnik, 12 šegrta i 97 nekvalifikovanih radnika.

Najveći broj umrlih otpada na radnike zaposlene kod javnih radova <19), radnike industrije živežnih namirnica <16), radnike tekstilne industrije <15), radnike šumsko-pilanske industrije <14), trgovački namještenici <13), kućna služinčad <13), radnici metalne i mašinske ind. <10) i radnici kod gradnja željeznica i puteva <10).

Radnici ostalih struka zastupani su sa manjim brojem umrlih ispod 10 <grafičari 1).

Najveći broj umrlih bio je osiguran sa obezbijeđenom nadni- com od 16'80, i to 30 radnika i namještenika.

Porodicama umrlih radnika i namještenika u mjesecu februaru 1935 isplaćeno je u ime pogrebnine ukupno D 130.649'50. O d te svote otpada na granu osiguranja za slučaj bolesti D 127.277'50, a na granu osiguranja za slučaj nesreće D 3.372' — .

Naknadno su još prijavljena 2 umrla radnika i namještenika iz mjeseca maja 1934 <2 muškarca), 1 umrli radnik iz mjeseca jula <1 muškarac), 1 umrli radnik iz mjeseca augusta <1 muškarac), 2 umrla radnika iz mjeseca septembra <2 muškarca), 9 umrlih rad­nika iz mjeseca novembra <7 muških i 2 ženske), 10 umrlih rad­nika iz mjeseca decembra 1934 <10 muškaraca) i 46 umrlih rad­nika iz mjeseca januara ove godine <39 muškaraca i 7 žena). Po­rodicama tih umrlih radnika isplaćeno je u ime pogrebnine Din 46.810-75.

Broj naknadno prijavljenih umrlih radnika u mjesecu februaru 1935 spomenut će se u slijedećem izvještaju za mjesec mart 1935 g.

Isp rav ak . U aprilskom broju L. V . stav ljen a je uz radnju gg. dr. M i l o v a n o v i ć a i J e l a č e oznaka »dr.« i uz ime g. kol. Jel a č e , koji je abs. med. Radi m ogućnosti nezgodne in te rp re ta ­cije molimo, da se uvaži, da se ta om aška desila krivnjom redakcije .

j D r. M a ra L y p o lt-K ra jn o v ić

U B akarcu , u lijepom i tihom zakutku našega p lavog m ora, završio se jedan paćen ičk i ž ivo t pun borbe, rada, p reg a laš tv a i ž rtvovan ja za druge. D o šla je u ovaj tihi ku tić , da sm irena p ro ­vede zadnje dane sv o g a ž ivo ta uz svo je roditelje. N a p rav o slav n u veliku subotu isp ra tili smo je n a v ječn i počinak . C ije lo m jestance bilo je na pogrebu, dugi red bosonogih m ališana i još dulji žena u crn in i. Sve je došlo n a njezin pogreb »jer je b ila dobra i vo lila siro tin ju«, kako nam reče šofer m ještanin, koji nas je vozio.

Jugoslavenska ped ija trija p re trp jela je njezinom sm rću težak gubitak. O d prv ih dana stv a ran ja p ed ija tričke klinike u Z ag reb u pom aže profesoru M a y e r h o f e r u , kao v jerna i odana saradn ica . 1924/25 izdaje M a y e r h o f e r svo ja »P redavanja iz pedijatrije« , koja ona u v rlo kratkom roku prevodi sa njem ačkog izvornog ru ­kopisa. LIporedo sa radom na prijevodu udžbenika stu d ira na M ay e r h o f e r o v p o tica j v rlo in teresan tan problem alergije n ovoro ­đenčadi. O v im su se problem om bavili još prije V . G r ö e r i K a s s o w i t z na P irquetovoj k lin ic i, no nisu b ili kadri da dadu za to klin ičke dokaze. R ezu ltate svojih is traž ivan ja , koja su p ro ­veli M a y e r h o f e r i K r a j n o v i ć n a m aterijalu zag rebačkog rod ilišta p ub lic ira ju u slijedeće tri radn je : 1 M a y e r h o f e r — L y p o l t - K r a j n o v i ć : D as E ry th em a neonatorum tox icum L e i- ner <»Erythem a papulatum « der a lten A rz te ) als T eilerscheinung einer allgem einen A lle rg ie des N eugeborenen . Jahrb. f. K inderheilk . 43, 1927. — 2 E ry th em a neonatorum tox icum <Leiner) und a llge- meine A lle rg ie der N eugeborenen. W ien. klin. W schr. 31, 1927. — 3 E ry th em a toxicum neonatorum — L einer kao glavni sim ptom opće a lerg ije kod novorođenčad i. L iječ. V jesn ik 1928, 8. — U ovim radn jam a po stav lja ju teoriju , da je E ry th em a tox icum neona­torum a lerg ičke prirode. Po njihovim nazorim a prelaze već sa m ajke na embrio b jelančev inaste tv a ri, koje kao s tra n a tije la i djelom ično kao toksičke sup stan ce m ijenjaju reakciju dječjeg o rg a­nizm a v eć u u terusu , tj. one ga alerg iziraju . U krv i su za vrijem e tra jan ja toksičkog ekzantem a našli kod 65 '7 J/0 svojih s lu ča jev a re la tiv ­nu eozinofiliju, ko ja je, p rem a njim a, po p ra tn a po jav a a lerg ije u svim njezinim oblicim a. N a osnovu ovih na laza , k lin ički fundiranih , po ­stavljen je M a y e r h o f e r o v pojam »alerg ičkog sindrom a novo­rođenčadi« , koji je danas općen ito p rizna t, te je o njem u referirano na in ternacionalnom kongresu u Londonu <P e h u>. 1928 godine pub lic ira opet zajedno sa M a y e r h o f e r o m radnju o često j po ­javi t. zv. »m ongolske pjege« kod novorođenčad i u Z ag reb u . Pored ovih pub likac ija p okaza la se kao v rijedna sa rad n ica ped ija tričke sekcije » Z b o ra liječnika«, u kojoj je p rik azala cio niz zanim ljivih i klinički odlično obrađenih s lučajeva . O n a nije b ila sam o naučn i radnik, nego je i velik i tru d p o sv eć iv a la socija lno-h ig ijensk im p i­tanjim a, n a ro č ito zaštiti m atera i djece. K ao liječnik m nogih so c i­jalnih in stituc ija , kao Z av o d a za odgoj gluhonijem e djece, Z av o d a za odgoj slijepe djece, S iro tiš ta Josipovac, a u zadnje vrijem e Ž e ­ljezničkog bolesničkog fonda, te kao s ta lan konzilijarn i p ed ija ta r u rod ilištu , stek la je na tom područ ju velika ličn a iskustva . Tom e socijalnom radu p red av a la se iskreno i u lag a la u njega svu svoju ž ivotnu energiju. U živom su sjećan ju sviju nas njezina dva pre­davan ja »O savrem enim princip im a soc ija lne zaš tite m ate ra i dje­ce« iz 1931 godine i »O sudbini naše novorođene djece n a osnovu sta tis tičk ih p o d a tak a za posljednja tri m jeseca p rošle godine« <1932). O v a dva p redavan ja , u kojim a je ona, na sam o njoj svo jstven i način energično b ran ila svo je stan o v iš te , izazvala su živahnu dis­kusiju, a na k raju su se sv i ped ija tri složili sa njom. P rije p rvog p redavan ja nije žalila m aterijaln ih sred stav a, da n a svoj v lastiti trošak pu tu je u A u s triju , C eh o slo v ačk u i N jem ačk u , kako bi se upoznala sa tam ošnjom socija lno-h ig ijenskom zaštitom d je te ta i stečena iskustva prim ijenila i prilagodila našim prilikam a. Is tica la je uvijek, da naša zaš tita m ože da izbjegne sve razne faze lu tan ja, kojim a je p rošla u zapadnim zem ljam a, i da našu zaš titu možemo izgraditi na sasvim savrem enim princip im a. LI socija lno-higijenskom

radu nije se zadovo ljava la sam o teoretskim razlaganjim a, nego je svojski nasto ja la, da i u p raksi svoje nazore energično provodi u život. O tom e najbolje sv jedoči njezina borba za reorganizaciju S iro tiš ta Josipovac, koje bi prem a njezinom m išljenju treba lo da po­stane cen tra ln o sab ira lište za sve socija lne slu čajev e i u čijem bi okv iru treba lo osnovati dom m atera i djece. N jezino opravdano sta ja liš te usvo jila je p ed ija tričk a sekc ija » Z b o ra liječnika«, te je svoj zak ljučak sao p ć ila nadležnim faktorim a.

U obran i svojih nazora b ila je neu straš iv a i nekom prom isna. N jezino djetinje srce v jerovalo je, da se sv ije t može poprav iti i izm ijeniti u k ra tko vrijem e, pa i sam a bolest je n ikada nije poko­lebala u toj vjeri. B ila je čov jek sa srcem punim ljubavi za istinu, čov jek koji je išao za svojim idejam a, neokrećući se ni lijevo ni desno, nepokolebiva u svom uvjeren ju , čov jek koji je v jerno stajao uz svoje prijatelje . Svim a nam a, koji smo je poznavali, o s ta t će u trajno j neizbrisivoj uspom eni.

N ek a joj je v ječan pom en i s lav a!D r a g i š i ć

Prof. dr. Đ o rđ e Đ ordev ić .

D ne 27 IV o. g. um ro je nenadano u A ran đ e lo v cu prof. dr. Đ orđe Đ o rd ev ić , u p ravn ik derm atovenerološke klinike u B eogradu, pretsjednik Jugoslavenskog derm atovenerološkog d ruštva , jedan od o sn iv ača Saveza slavenskih derm atologa, počasn i, odnosno dopisni, č lan m nogih inostran ih stru čn ih udruženja, oficijelni saradn ik više s tru čn ih inozem nih časop isa itd. Prof. Đ o rd ev ić rodio se 1885 god. u G rubišnom Polju. N a k o n svršenih m edicinskih n auka po­sve tio se nakon v išegodišnjeg rada u pa to loško-anatom skom insti­tu tu u B eču derm atovenerologiji i radio je kao asisten t na k linici prof. F in g e ra u B eču i prof. M erk a u Innsbrucku. G . 1912 preselio se u Z ag re b , gdje je kao om iljeli, i uvažen i s tru čn jak i opće po­zn a ta ličnost djeiovao do g. 1919,- ove godine odlazi u Beograd gdje posta je profesor katedre za kožne i spolne bolesti. N jeg o v se nau čn i rad odnosi većinom na p ro u čav an je veneričk ih oboljenja. P isao je, m eđu ostalim , o liječenju gonoreje, o biologiji gonokoka, o terap iji m ekog šan k ra i n jegovih kom plikacija , o serologiji luesa, o endem skom sifilisu itd. Postao je opće poznat svojim radovim a0 terap iji sifilisa, gdje je zastupao m išljenje o većem uč in k u takve terapije , koja je kad ra da izazove općen itu reak c iju organizm a. Poznati su i n jegovi eksperim entaln i radov i o up livu jodoform a na W asserm annovu reakciju . P ro u čav ao je oboljenja izazvana s trep to - triksom , bav io se isp itivanjem odnosa vegeta tiv n o g nervnog sistem a1 in augurirao liječenje ihtioze pilokarpinom . M nogo se zalagao za m jere oko suzbijanja i p rofilakse spolnih bolesti. Bio je poznat kao v rs tan o rg an iza to r nau čn ih ekspedicija beogradskog un iverzite ta . N jeg o v velik i o rgan izato rn i ta len a t istaknuo se i prigodom svesla­venskog derm ato loškog kongresa, te kongresa Jugosl. derm atovene­ro loškog d ru štv a u B eogradu. Pokojni prof. Đ o rd ev ić zadužio je m nogo našu derm ato log iju i tim e, što je podržavao uske veze, ne sam o sa svim derm atolozim a slavenskih , već i sa onim a susjednih, neslavenskih zem alja, te F ra n c u sk e i N jem ačke .

K ao ličn o st bio je prof. Đ o rd ev ić om iljen u svim a, ne sam o liječničkim krugovim a. Pokojnik je pokazivao m nogo razum ijevan ja za um jetnost, a n jegova je širokogrudnost u svakom e pogledu bila opće p oznata i p riznata . G u b itak , koji je sm rću prof. Đ o rdev ića zadesio jugoslavensku derm atologiju osobito je težak, a vanredno težak i za n jegovu porod icu , n a ro č ito za suprugu, kod koje je našao najbolje razum ijevan je u svojim nastojanjim a.

S lava njegovoj u sp o m en i!F r. K o g o j .

Seminar Zbora liječnika.

I sem inar Z b o ra liječn ika o d ržav a t će se od 17 sv ibn ja do u k ljuč ivo 14 lipnja t. g. svakog u to rk a i p e tka od 8 —9 sa ti uveče, u p red av ao n ic i m edic, klinike, D rašk o v ićev a u lica .

T em a I sem inara dr. K. L ušick i, klin. a s is t .: K l i n i k a s r č a n i h o b o l j e n j a .

P ozivaju se kolege iz Z a g re b a i oko lice , da izvole u što većem bro ju p risu stv o v a ti sem inarim a.

L iječn ičk i V jesn ik izlazi je d a n p u t mjesečno za jed n o zn a n s tven o i s ta le ško izd a n je . Članovi Zbora liječnika dobivaju ovo izdanje besplatno, dok pretp la ta za nečlanove iznosi za ovo izdanje D 200'— , za inozemstvo D 250'—, za đake D 150 —, za inozemstvo D 200'— . Pojedini broj sto ji D 25 '—. R ukopisi i sv i dopisi šalju se na: U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s n i k a Z a g r e b , Jelačićev trg 10a. Telefon 82-79. — Z aključak redakcije svakog 1. u mjesecu. — Članarina, pretplata i sve ostale n o v č a n e pošiljke šalju se blagajniku Dr. D r a g u t i n u H l a v k i , Zagreb, ul. K raljice M arije 33/III. Telefon 7555. — Broj ček. računa pošt. štedionice 33362. Zagreb. — M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m s e

o d m a h t a č n o j a v i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavač: Z bor liječnika H rvatske, Slavonije i M edumurja u Zagrebu. Pretstavnik i odgovorni urednik Dr. A nte V u l e t i ć , Zagreb.

Za štam pariju odgovara R u d o lf Grdešić, direktor Stamp., Karlovac, Obala Račkoga 5. T isa k D io n ičke š ta m p a r ije d. d , K arlovac .

Za parenteralnu terapiju jetrom

Veom a aktivan je trn ji p reparat po prof.

Ganslenu.

Za kontinuirano i d e p o t n o l i j e č e n j e

perniciozne anem i jei svih anem ija nejasne etiologije.

Dobro sredstvo u

kure debljanja.rekonvalescenciji i za

Originalno pakovanje 5 i 25 ampuia po 2 ccm 3 ampule po 5 ccm

I. G. Farbenindustrie flktiengesellschaft L e v e r k u s e n n a R a j n i

Zastupstvo Ka Jugoslaviju:

„JU G E F A " K. D. BEOGRAD ZAGREB

KLIMAKTONdejstvuje kauzalno i simptomatski protiv

tegoba u kl imakteri jukao što su

napadi vrućine, znojenje, razdražljivost, glavobolja, besanica i t. d.

Rp. Klimakton-Bohnen «Knoll»O rig . pakovan je sa 20 bob ica .O r ig . p akovan je sa 50 bob ica .

3 puta dnevno 1— 2 bob ice .

Cesto su d ovo ljne i 2 bob ice dnevno.

KNOLL A .-G ., Kemičke tvornice, Ludwigshofen am Rhein Glavni zastupnik za Jugoslaviju: Mr. Draško Vilfan, Zagreb, Ilica 204.

ZA PERORALNU KALCtJSKU T E R A P IJU

JE N A JU S P JE Š N IJ I

KAO

EUKALCIN„ K A Š T E L *

Klinički i eksperimentalno je dokazano da nakon upotrebe kalcijskog kinata dolazi si­gurno do povećanja kalci ja u krvi

E U K A L C I N Z R N C As D-VITAMINOM

Sadrže 20% kalcijskog kinata i 80% šećera s korigencijama, te 1000 internac. jedinica D-vitamina u jednoj maloj žlici Limene kutije sa 100 g zrnaca 2—4 kavske žlice dnevno

E U K A L C I N T A B L E T ES a d r ž e 0,5 g k a l c i j s k o g k i n a t a u t a b l e t i Fiole s 20 tableta 2 —3 tablete dnevno

E U K A L C I N SE UPOTREBLJAVA U S V I M SLUČAJEVI MA

G D J E J E I N D I C I R A N A K A L C I J S K A T E R A P I J A

E U K A L C I N JE J E F T I N !

LITERATURU I UZORKE ŠALJE

tvornica kem ijsko • farmaceutskih proizvoda d. d.

Z a g r e b

K O D SVIH GENITALNIH KRVARENJAIMA POUZDAN USPJEH

SECAMIN „K AŠ TEL"

IZOLIRANI ALKALOID IZ//SECALE CORNUTUM

D0ZAŽA TAČNAEFEKT SIGURAN

CIJENE SNIŽENE!

Pakovanja:tab le te : fiola s 15 tableta kap ljice : bočica s 10 ccmInjekcije : kutije s 3, 6 ili 100 amp. 0,5 ili 1 ccm

SO C IE TE PARISIENNE D 'EX P A N S IO N C H IM IQ U E

SPECIAM arques POULENC Freres e l USINES DU RHONE

21, Rue J e a n -G o u jo n , 21 - PARIS (8*)

B IZ M U T O T E R A P IJA SIFILISAINTRAMUSKULARNIM PUTEM

C A R D Y LBEZBOLNO UBRIZGAVANJE

SPORO I PRODUŽENO IZLUČIVANJE

Prisustvo sumpora u molekuli svojim antiioksičnim osobinama p o v e ć a v a te r a p i js k o d e js tv o

NEO-CARDYL (za Odrasle}kutija sa 12 ampula od 1 1 /2 cc. Sadrži 0 ,0 7 5 gr. Metalnog bizmuta

N E O - C A R D Y L (za Decu)ku tija sa 10 am pula od 1 cc. Sadrži 0 ,0 1 5 . Metalnog bizmuta

U zo rk e i lite ra tu ru ša lje :

A D E L A E N G E Lprodaja bolničkih potrebština i komisiona trgovina lijekovima, drogama i otrovima na veliko

Telefon 23-96. ZAGREB, Gundulićeva 34.

Aktivni princip santalova ulja

ARHĆOLC15 H24 0

Arheol je čist preparat, kemijski utvrđen, uvijek identičan.

Arheol seskviterpeničan alkohol, u istim dozama ima uvijek isto djelovanje.

Arheol je najbolje analgetičko sredstvo za mokraćne puteve.

Arheol nikada ne uzrokuje boli u bubregu i organizam ga izvrsno podnosi.

Arhčol vrlo dobro ublažuje cistitične boli, smanjuje čestoću mikcija.

Arheol je uspješan i tamo, gdje su i naj­bolja balzamika bez efekta: santa- lovo i cedrovo ulje.

L A B O R A T O R I J I P. A S T I E R42 et 41 a 47, rue du D o c teu r-B lanch e , P A R I S (XVIe)

Literaturu i uzorke šalje :, , I S I S “ D . D ., Z A G R E B , H a t z o v a u l ic a 14.G .V E R G L A S , B E O G R A D , Garašaninova ulica6.

Imade kalcijevih preparatasa gorkim kalcijevim kloridom sa teško topivim kalcijevim solima sa opasnim nuzpojavama i takovih sa minimalnim sadržajem kalcija.

Ako želite dati svome bolesniku djelotvoran kalcium preparat a ne samo šećer u skupom obli­ku ili netopive kalcijeve soli, to tražite točne podatke o procentualnoj sadržini topivog Ca.

Pakovanja: Šumeće tablete: 12 i 66 komada,Prašak: 50, 100 i 500 gram a, Ampule po 10 ccm: 1, 5 i 20 komada,Tablete: 30 i 150 kom ada, Am pule po 5 ccm: 2 i 10 kom ada.

SA N D O Z CHEMISCHE FABRIK vorm als SANDOZ, Basel (S c h w e iz )

Preparat organski povezanog bakra i željeza.

> ’ Omogućuje liječenje anemija po posve novim principima.D oziranje: 2—3 puta dnevno po 1 veliku

žlicu za vrijeme jela, — djeca 2—3 puta po 1 malu žlicu.

Originalna boca po 300 g : Din 36 ' —

O d l i č a n t o n i c u m i s e d a t i v u mS a d r ž a j : Cola, Condurango, Valeriana,

glicerofosfati i arsen.D oziranje: 3 puta dnevno po 1 veliku žlicu

iza jela.Originalna boca po 170 g : Din 36'—

* *

Preparati iz najfinijeg norveškog ribljeg ulja, koje je specijalnim postupkom pročišćeno i bogato

prirodnim vitaminima.D oz i ra n j e : 3 puta dnevno po 1 veliku

žlicu, djeca polovicu.Orig. boca po 300 g :

Jecorisan purum: Din 32 - Jecorisan emulsio: Din 36 -

P r o i z v o d i :Jugofarmaeija d. d. („Ifa")

v e l e d r o g e r i j a i t vorn i ca f a r m a c e u t s k i h p r e p a r a t a

Z a g r e bJ u k i ć e v a ul i c a 12.

O R M I C E T T E Nk 2 a I n i l m n u t o i l e i u g o s p o d j e

I n d i k a c i j e : " f l uor albus, fluor kod oboljenja adneksa, postgonoroični fluor, erozije porcije, upale vaginalne sluznice.

Pruritus, intertrigo, suhi i vlažni ekzem i, razne rane opekline, panaricija.

R H E U K O M E N

I n d i k a c i j e : akutne i hronične mijalgije, artri- tide, neuralgije, neuritide, artropatija ovaripriva, burzitis, tendovag in itis , p leu ritid e , bolovi u

mišićima posle sporta.

O rig in a lna tuba

" I S I S " D . D . Z A G R E B - B E O G R A D - L J U B L J A N A

G E S E L L S C H A F T F O R C H E M I S C H E I N D U S T R I E I N B A S E L

Z astupn ik za Jugoslaviju

ZAGREB, Preradovićeva 40

Trajno ublaživanje bolovakod ekcema, ragada, pruri- tusa, ulcera cruris, opeklina, intertriga, maceracija, fisura, hemoroida. Tube po +0 g

Asthma cigarete i prašak Raveublažuju boli kod astmatičkih n apada ja i olakšavaju disanje. Uputa za uzimanje praška nalazi se na svakoj kutiji. Kutija sa 10 c igare ta Din 7'50, kutija sa 50 g praška Din 16 — u ljekarnama.

Brzoplast Ravekombinacija Raveplasta i derm atolom ili jodoformom im pregnirane gaze za hitnu pomoć u nezgodi. Jeftiniji je za 30% od stranih pro izvoda što vam omogućuje, da vašim p a ­cijentima pom ognete do znatno jeftinije nabavke, što danas — u doba općenitog pada cijena — svaki pacijent od svoga li ječnika s pravom očekuje.

Codein gumene pastile Rave25 pastila po 0,005 Codeina. U širokoj upotrebi naročito kod laringitida gdje je potrebno kontinuirano djelovanje, nadalje kod bronhitida i ostalih oboljenja organa za disanje. Sadrži blagi laksans za neutraliziranje opstipativnog djelovanja Codeina. Pastile su veom a prijatnog okusa.Cijena za pacijente Din 17'50

C02 Rave tabl. za ugllično-kisele kupeljiomogućuju svakom e li ječenje ugljičnom kiselinom kod kuće. P o tpuno nadom ješ ta ju pri­rodne ugljične kupelji. Pos tupak je lagan i jednos tavan . Ne mrlja i ne kvari kadu. Jedna kutija za 1 kupelj stoji u ljekarni Din 24'—. Opširna uputa prileži svakoj kutiji.

G a s t o l R a v eizvrsni, blagi purgativum kod svih vrs ta opstipacije. U prom etu je u obliku čokoladnih table ta sa 0,5 g phenolphthaleina, svaka je tab le ta djeliva na 4 jednaka dijela, te se tako vrlo lako prema potrebi dozira.Kutija od 12 tableta Din 12-— u ljekarnama.

K a t a r o n k r e m a R a v edjeluje brzo i blago protiv katara u nosu, hunjavice i kihavice. Razređuje i odstranjuje sluz u nosu. P osp ješu je norm alno d isanje kroz nos. Ubija bakterije u nosu i grlu, steže sluznice, liječi upale i odstranjuje crvenilo. T ub a Din 10 — u ljekarnama.

Sulfocol RaveSyrup kalisulfoguajacol. compos.Ublažuje kašalj i priječi afekcije pluća. Izvrsna ekspektorans-kompozicija sa odličnim korigensom ne oduzima pacijentu dobar apetit, kako je to slučaj kod nekih guajakolovih preparata . Sulfocol je domaći proizvod i može potpuno nadomjestit i razne strane marke. Boca po 150 g Din 28 — za pacijente.

Vacambrol Ravepouzdan sedativum kod epilepsije, histerije, migrene na živčanoj bazi, a pogotovo kod spo lne erekcije. Sadrži: valerijanu, kastoreum, kamfora m onobrom ata i menthola, te se djelovanja pojedinih sastojina dobro upotpunjuju. Orig. kutija sa 30 posrebrenih pilula Din 24'— u ljekarnama.

„RAV E “kemijsko-farmaceutsko industrijsko i trgovačko d. d., Zagreb

O D L I Č N O D J E L U J E K O D S V I H F O R M A

R E U M A T I Z M A , I Š I JASA, N E U R A L G I J A

L I T E R A T U R U Š A L J E NAJ PR I P R A V N IJ E

POMOĆNO SREDSTVO

U S U Z B IJ A N J U

K R O N I Č N E S E P S E

Kronični cholecystitis, kronični prostatitis i kronični colitis su samo nekoja od mnogobrojno raširenih stanja, koja imaju za posljedicu stadij kronične sepse. FELLOW S-OV SYRUP sadržava sve za ove slučajeve potrebne mineralne ele­mente.

D oza: Četiri puta dnevno 1 malu žlicu.

BESPLATNI UZORCI NA ZAHTJEV

C. H A U B N E R ’S E N G E L .A P O T H E K EWIEN I. BOGNERGASSE 9

Jedna veom a važna knjiga za svačije kućanstvo b e s p l a t n o !

Treba da se štedi. Prije svega valja znati, ko­

liko koja roba košta. Pouzdan pregled cijena

je katalog Kastnera i Ohlera u Zagrebu. Katalog

za ljeto daje garanciju za ispitani kvalitet robe

i najniže cijene.

Tko je za štednju, neka naruči još d a n a s

b e s p la tn i k a ta lo g od najveće trgovačke i

otpremne kuće

Kastner i ÖhlerZagre b

P u h l m a n i t ' č a iOznaka Ripon'

već 25 godina prokušan i uspješan kod:

a k u t n e i k r o n i č n e b r o n h i t i d ejer izvanredno umiruje podražaj na kašalj, osobito kod

a s t h m a b r o n c h i a l e , g r i p aolakšavajući izbacivanje sluzi.

D oziranje: Kod odraslih 10—15 gr = 2 obične žlice na 1 1 vode, koja se isparuje na %. Od toga polovicu toplo popiti u jutro, ostatak također toplo

u veče 2—3 s. prije lijeganja.Orig. oprem a: ca 125 gr = dostatno za 6 d a n a Din 30 —

ca 500 gr = dostatno za 4 tjedna „ 100 —Literaturu i pokusne pošiljke za gg. liječnike i zavode ša lje :

P u h lm a n n & C o ., B e r l i n 0 . 1 9 9 , Miiggelstr. 25-25a.Glavno skladište za Jugoslaviju:

Ph. N r. B e l a T i c h y , H o rg o i (D unavska banovina).Odobreno po Ministarstvu nar. zdravlja z. Br. 18269., 29. IX. 1931.

FIZIOTERAPIJA.Antiphlogistin se podnosi sa svim ostalim vrstama medikamenata. Iza liječenja sa rent- genskim zrakama, sa dijatermijom i slično Antiphlogistin je adjuvans, koji djeluje umi- rivajuće, dekongestivno i absorbirajuče.

U zorci i literatura b esp la tn o .

THE DENVER CHEMICAL MFG. Co., NEW YORK, U. S. A.Glavni zastu p n ici z a kra ljev inu Jugoslaviju:

„ S T E R I L A B " ENGLESKA KEMIJSKO-FARMACEUTSKA LABORATORIJABR\ĆE ]. JOVANOVIĆA, BEOGRAD, K nez M ihajlova u lica broj 3 3 .

S T O L Z A L P EO T V O R E N A C I J E L E G O D I N EVrhovno vodstvo univ. prof. dr. A. W it t e k , G r a z

DJEČJA LJEČILIŠTA sa vlastitom javnom zavodskom školom, 1200 m nad morem LJEČILIŠTE ZA ODRASLE, 1300 m nad moremHELIOTHERAPIA sa svim kirurškim i ortopedskim pomagalima. O peraciona dvorana i t. d. O rtopedski k iru rg i stručn jak za in ternu u oba dva zavoda.I n d i k a c i j e : tuberkuloza kostiju, zglobova i žlijezda kao i sve ostale forme tkzv. k iru rške tuber® kuloze, zatim Pleuritis, chron. Osteom yelitis, Asthm a bronchiale, H yperthyreotokikose uz i s k l j u ® č e n j e o t v o r e n e p l u ć n e t u b e r k u l o z e .Za rekonvalescente su naročito povoljni tjedni aranžm ani. D jeca od 6 — 14 godina plaćaju za oporavak 4'20 šilinga na dan.Inform acije i prospekte daje najpripravnijeVERWALTUNG DER lAKD ES-SO N N EN H EIISfJiTTEN ST01ZA LPE B E I MURAU, 0ESTERREICH

NEVROSTIENINE FREVSSINflERACIJONALNI REKONSTITUENS ZA ŽIVCE

P reporuča s e : 15 do 20 kapi

kod svake depres ije i kod svakog obrokaiznemoglosti

kod svib cerebralnih i 20 kapi = 0,40intelektualnih smetnja cerebralnih glicerofosfata

kod rekonvalescenata i (Na, K, Mg)neurasteničara

ni kalcij, ni šećer niti alkohol6, rue Abel - PA R IS (12^) nijesu kontraindikacija

Srce, bubrege, živce, unutrašnje žlijezde, opću i spolnu slabost, smetnje starosti liječi uspje­hom najjače prirodno ugljično-mineralno (CO 2) kupalište Jugoslavije

SLATINA RADENCILiječenje kupanjem u kabinama i pićem čuvene Ra- denske na samim izvorima.Rentgen, diatermija, umjetno sunce, električni aparati itd.Putuje se direktno u Radence preko Č akovca— Ormož a — Ljutomera ili preko Maribora, a iz Maribora autobu­som ( 2 sata vožnje, ali ne vozi nedjeljom i svecom).

S v e u p u t e , o p ć e 1 s t r u č n e d a j e u p r a v a k u p a l i š t a .

l i j e č n i c i : Dr. Ante Lj. Š a r i ć šef, bivši volont. liječnik bečke, pariškei londonske klinike za bolesti srca.

Dr. F r a s F. Ivan, sanitelski pukovnik mornarice u p. Maribor. Dr. K l i n e Erik, liječnik.

Voda za gg. l iječnike ad usum proprium uvijek gratis.

VARAŽDINSKE TOPLICEH R V A T S K A

J U G O S L A V I J A .

Željezn ička, poštanska, telefon ska i b rzo ja vn a postaja.

Čitavu godinu otvorero. Kupališni liječi čitavu plinu.

SUM PORNO LJEČILIŠTE Nova Iječilišna svratišta s električnom rasvjetom. — Starodavno radioaktivno s u m p o r n o kupalište, + 58° C, prepo­ruča se protiv: uloga, reume, iš ijasa itd. — L i j e č e n j e p i ć e m (Trinkkuren) za liječenje katara ždrijela, grkljana ili bronhija, te za bolesti p r s i j u , želuca, i slijepog crijeva. Električna masaža, blatne, u g l j i č n e i sumporne kupelji.

Rontgen — Diathermia.

Prekrasna okolica. M o d e r n i k o m f o r t .

Novouređena svratišta.

Ž E L I T E LI P R O V E S T Iapsolutno pouzdano i uz to potpuno bez­bolno liječenje bizmutom upotrebljavajte samo

BISMOSALVANSuspenzija jod-kinin-bizmula u ulju za in tr -a m u sk u la rn e injekcije

NEO-BISMOSALVANSuspenzija jod-kinin-bizm ula i lecitina u ulju za in t r a m u s k u la r - n e injekcije.

Naši bizmutovi preparati odlikuju se punim antiluetičnim djelovanjem te apsolutnom bezbolnošću i savršenom podnošljivošću, te su zadržali svoje vodeće mjesto među bizmutovim preparatima.

U prometu originalne bočice sa 50 ccm (za 25 injekcija), te kutije sa 10 ampula a 2 ccm.

KEMI KA D.O. ZAGREB

Preko 10.000

liječničkih priznanja!KINAVINO

sa željezomZ A J A Č A N J E S L A B I H

S L A B O K R V N I H I R E K O N V A L E S C E N T N I HI Z V R S T A N O K U S

Dobiva se u svim apotekam a po slijedećim cijenama:Boca od 1 litre Din 77*—, V2 litre Din 48'—, 1U litre Din 32’—.

Reg Sp. br. 3290 od 24. II. 1933.

R O G A Ž K A S L A T I N Aima u svoja tri vrela, „TEMPEL”, „STYRIA” i „DONAT" izvanrednu ljekovitu kiselu vodu, koja je najjača među svima dosada poznatim alkalo-salinsko-zemaljskim vrelima Evrope. B o­gata je lahkim i teškim metalima, sa bogatim sadržajem ugljične kiseline, najugodnije upliviše sa svojom transmineralizacijom na organizam i organ, funkcije, na njihovu veget. i horm. regulaciju.Indikacije: sve bolesti želuca, crijeva, jetara, žučni kamenci, bubrezi. Šećerna bolest i ulozi (giht).

Sezona: MA} — SEPTEMBAR — Liječenje Je omogućeno i u zimskoj sezoni.Gg. liječnici! Tražite prospekte i uzorke vode kod

Direkcije ZdravIIiičaR O G A Š K A S L A T I N A .

LJEČILIŠTE T R B U Š N IH O R G A N A I IZ M JEN E TV A R I

ADRENALINE CLIN( A D R E N A L I N )

K V A L I T E T . — S ta ln o s t d je lo v a n ja . D o z ira n je sa v rše n o . L a k a c id ite t . R o ta to rn a m o ć 53.3°, o d g o v a ra m ak sim u m u k em ijske č is to ć e i u sp je šn o sti.

P ed ese t g o d in a isk u s tv a . L A B O R A T O R IU M I C L I N iz ra đ u ju k r is ta ln i A d re n a ^ line i p r ip ra v lja ju ra s to p in e h lo rh id r . a d re n a lin a od 1902 god ine .

O B L IK . R a s to p in a h lo rh id ra ta A D R E N A L I N A 1: 1000 u b o c a m a o d 5 g, 10 g i 30 g i s te r il iz ira n e am p u le od Vio, */2, ’/4 i 1 m g.

K o lir iu m A D R E N A L I N A » C L IN « u ra s to p in i 1/sooo u sp e c ija ln im am p u la m aza b ro jen je k a p ljic a .

G I N E K O L O G I J A , A K U Š E R S T V O , H IR U R G IJ A , O T O - R I N O A A R I N G O -

L O G I J A , O F T A L M O L O G I J A , K O Ž N E B O L E S T I , B O L E S T I M O K R A Ć =

N I H O R G A N A , Z U B N E B O L E S T I , O P Ć A M E D I C I N A .

L A B O R A T O I R E S C L I N ~ C O M A R © Cie., P A R I S CRNLITERATURU I UZORKE BESPLATNO ŠALJE GLAVNO ZASTUPNIŠTVO ZA JUGOSLAVIJU:

N. M A U P O I N T DE V A N D E U L cS K S ta B E O G R A D fk T aU

KolegeIsp un ite s m je s ta V a š u prvu d u ž ­nost: P o d u p r ite g ra d n ju V a š e g d o m a u p is o m d io n ic a Z a d r u g e z a p o d iz a n je l i je č n ič k o g d o m a C Zagreb , Ilica 16.>1 d i o n i c a s to ji s a m o d i n a r a 2 0 0 — a n o s i 4% k a m a t a .

Neka nam bude lozinka:

Ž r t v u j m o s v a k o m p r i g o d o m za l i j e č n i č k i n a č H a m !

K e tti ik a Am J«Z a g r e b

Preporuča gg. liječnicima svoje prokušane vitaminske preparate:

HAL IV I T A NStandardizovani preparat A-vitamina. Otopina i tablete. 1 ccm sadrži 40.000 jedinica, 1 tabl. 4.000 jedinica. Pouzdano djeluje kod pojava A-avitaminoza, napose smetnja u rastu i razvoju te kod infekcija.

ERGOSTERIN IRRADIAT.Zračeni ergosterin, sadrži čisti D-vitamin. Otopina i tablete. 1 ccm sadrži 50 jedinica, 1 tabi. 20 jedinica. Za profilaksu i liječenje rahitisa i oste- omalacije te drugih smetnja u metabolizmu kalcija.

H A L S T E R I NStandardizovani preparat A- i D-vitamina. Otopina i tablete. 1 ccm sadrži 30.000 jed. A-vitamina i 50 jed. D-vitamina. 1 tabl. sadrži 3.000 jed. A- i 5 jed. D-vitamina.

PROFECUNDINSadrži čisti E-vitamin. Otopina i tablete. Daje se s odličnim uspjehom kod rahitisa, smetnja seksualne sfere muškaraca i žena.

Najbrže i najuspješnije liječenje gonorejeprovodite našim prokušanim domaćim preparatima:

Lokalno:CITRAGAN : molarna otopina Argent. Natr. Citric, s konstantnom

koncentracijom vodikovih iona.O t o p i n a za štrcanje orig. boce sa 300 gr.C i t r a g a n b a c i l l i a 3 ccm za žene.C i t r a g a n s t y l i a 6 ccm za muške.

Peroralno:ACITETRAMIN : djeluje neovisno o reakciji mokraće.

ACOETRAMIN : kombinacija Acitetramina, Methyl, coerul. -i Eupaverina, dosad najsigurniji i najbrže djelujući peroralni mokraćni desinfeciens. Orig. fiola sa 15 kapsula.

Parenteralno:CHINOTERPIN : poznati domaći preparat terpentina i kinina za

intramuskularne injekcije. Orig. kutije sa 10 amp. a 1,1 ccm.

PROTAVEN: preparat biljne bjelančevine za intravenozne injek­cije. Orig. kutija sa 10 amp. a 1,1 ccm. ,

p o u zd an o i s a s m a neškodljivo sredstvo protiv pretilosti (adipositas).P o ja č a v a izlučivanje n a g o m ila ­nih t j e l e s n i h s u p s t a n c i j a . S p r j e č a v a gom ilan je sa la i prouzrokuje o p rezno op ad an je tje lesne težine.

2 5 0 d ra ž ira n ih ta b le ta

G l a v n o z a s t u p s t v o z a J u g o s l a v i j u :

JULIUS G O N S B ER G ER i DRU G, B EO G R A D , Č i k a L j u b i n a u l . 1 0 .

Dr. Rudolf ReissR h e u m a s a n u . L e n l c e t - F a b r l k , B e r l i n .

ALUCOLCKololdalni a lum in i j ev h idroks id)Kod liječenja hiperaciditeta i ulcus ventriculi i duodeni ne veže kemijski solnu kiselinu i ne tvori s njome neutralne soli, već adsorbira kiselinu u obliku koloidalne galerte, koja pokriva sluznicu želuca.

ALUCOLc u m b e l l a d o n n ase upotrebljava u slučajevim a, gdje se u isto vrijeme želi postići smanjenje hipersekrecije želučanog soka.Indikacije: hiperaciditet, ulcus ventriculi et duodeni, dispepsija, nadimanje želuca i svi patološki procesi vrijenja u crijevima.Doziranje: prije i poslije jela 1—2 tablete zubima dobro samljeti u prah.Prašak se uzima pola sala prije i poslije jela, pun vrh noža s malo vode.

Uzorke i literaturu šalje:

D r . A , W A N D E R d . d . , Z A G R E B

O vom su b r o ju p r ilo ž e n i le t a č i : „Thyangol-tablete", „Ilon-mast“ (tt. Salus d .d . Ljubljana) 1 „Neurinase-Alepsal"(Pharma-Verglas, Beograd).