Leonardova Bitka kod Anghiarija · 5. Leonardova bitka kod Anghiarija 3 Naime, u 15. stoljeću su u...

Smisao poesisa materijalnosti

II Al secco

5. Leonardova bitka kod Anghiarija

1

5.

Leonardova Bitka kod Anghiarija

5.1. Uvod

5.2. Bliže odreĎenje Leonardove umjetnosti u kontekstu Bitke kod Anghiarija

5.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o secco slikanju

Leonardo: Bitka kod Anghiarija 5.1.

UVOD

Kako navode mnogi kroničari Leonardo je…

...eksperimentirao i tokom samog procesa slikanja

( pošto se i slikani sloj nije sušio naredio je da se lože vatre,

našto se sve topilo i slijevalo niz zid...)...

Naslikao je sjajnu, blistavu sliku na oduševljenje čitave Firenze...

ali AVAJ !

POLETIO JE SVOJIM PTICAMA... ILI U SLAVU ILI U SMRT !

Neuspjela reinovacija Plinijeve tehnike - korištenjem voska - na Leonardovoj

slici Battaglia di Anghiari otvorila je polemike, koje traju sve do danas…

Ipak, 1603. godine Leonardova Bitka… je bila toliko prepoznatljiva da je

Rubens mogao prenijeti svoj ushićeni dojam na svoju kopiju …

←5/ 1. Rubensova kopija: Battaglia di Anghiari:

Bitka za zastavu

Rubesova kopija: Paris, Louvre, Cabinet des estampes pretpostavlja se da je primarna Rubensova kopija ona koja se danas čuva u Haagu, dok je ovo kasnija verzija;

1612/15; 452 x 637 mm; crna kreda, pero i tuš, laviranje; osvjetljenja sivom, bijelom i bojom inkarnata; ova studija je planirana kao predložak za gravuru; stvarno

postoji i gravura urađena prema ovoj studiji : Edelinck je gravuru uradio poslije smrti Rubensa...


II Al secco


2

Prema dokumentima koje navodi Neufels 1504. očito da je dio, na kojem je bitka za

zastavu, sačuvan još i u XVII stoljeću ( iako je moguće da je Rubens radio ustvari

kopiju kopije (?) kartona ( večina onoga što je naslikano na zidu, u Palazzo

Vecchio, uništeno je več 1557, odnosno prekriveno Vasarijevim scenama bitaka (

sredinom XVI stoljeća, kada Cellini piše svoju Autobiografiju, ček i dijelova kartona

očito više nema.

5/ 2. Leonardo da Vinci: Studija za Battagliu→

Ova poznata Studija za Battagliu nalazi se u Windsor Royal Library…

Evidentno je više konjanika u borbi; studija različitih poza…

Već smo više puta naglasili da je Leonardo crtao kao da slika i slikao kao da crta –

del disegno come pittura e della pittura come disegno...

Svježina njegovih slika i dojam spontanosti, rezultat su brižljivog dugotrajnog

istraživanja, izrade bezbroj skica, a zatim i samog slikanja u bezbroj seansi, dakle

sukcesivnog slikarskog istraživanja, nastavljenog i na samom djelu, što bi na zidu

bilo nezamislivo izvoditi u tehnici buon fresco…

Zato je, kao što smo već napomenuli u razmatranju njegove čuvene Posljednje

večere, pokušao slikati na zidu na dva različita načina:

- temperom i uljem, kao zidnom secco tehnikom tempera forte na slici

CENACOLO, i

- enkaustičkom zidnom tehnikom na slici Bataglia di Anghiari.


II Al secco


3

Naime, u 15. stoljeću su u Rimu – u Domus Aurea pronađene zidne slike koje su predstavljale šok za renesansne majstore…

Poznato je da je Maestro, nakon Cenacola, na kojem su se već tada naslučivala prva oštećenja, vršio i preliminarna ispitivanja, koja su pokazala rezultate.

Ali, on je u postojeći antički recept unosio svoje «usavršavanje»...

Slika Battaglia di Anghiari otvorila je polemike, koje traju sve do

danas…

Hipoteze su različite...

1504. godine je započeo eksperimente na manjim formatima, ali, velike

površine nije uspio kontrolirati…

Očito je u postojeći recept unosio svoje «usavršavanje»...

Kako su zapisali mnogi kroničari ...

... nanio je neki zagonetni sloj za podlogu na zid,

koji se dugo sušio

i on je čekao da se osuši definitivno,

prije nego što krene da radi

( znao je da njegova «Posljednja večera» umire);

←5/ 3. Kopija: Battaglia di Anghiari; Tavola Doria Kopija nepoznatog autora, nastala 1651. danas izgubljena ( ulje na

dasci; 85 x 115 cm; bila je u privatnoj kolekciji u Münchenu).


II Al secco


4

5.1.1.

NAJVAŽNIJI IZVORI

- Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992.

- Cennini, Traktat...

- Cellini : Autobiografijia

- Ernst Berger: Beitrage… Vol.I,

- Giorgio Vasari: The Lives of the Artists , Penguins Books, 1980.

- H. W. JANSON, A. F. J. : ISTORIJA UMJETNOSTI ,Novi Sad 2006.

- Klinkert Walter: Bemerkungen zur Technik der Pompejanischen

Wanddekoration.

- Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu, Beograd 1955/1964.

- Marco Cianchi: Leonardo, GUNTI, Firenze/1996.

- Mario Pomilio: RIZZOLI; Leonardo/ /Milano 1967.

- Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999.

- Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo 2007.

- P. et L. Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977.

- Radoje Hudoklin: Tehnologija materijalov, ki se uporabljajo v slikarstvu,

Ljubljana 1955/50

- Selim Augusti ( La tecnica dell’antica pittura parietale pompeiana ,Napulj,

1950.

- Vasari on Technique,

- Vincenzo Requeňo : Saggi sul ristabilimento dell’antica arte, Napulj, 1784.

- Wolf: Rojstvo novega veka; Ljubljana 1969.

- Živojina Turinskog : Boje, veziva, tehnike slikanja, Beograd 1970.

5.1.2.

IZVORI SLIKA

5/1. Ludwig Goldschneider: Leonardo, Paintings and Drawings,New York, 1969. st.108.

5/2. Marco Cianchi: Leonardo, GUNTI, Firenze/1996.


5/4. D. g. Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.150.

5/5. D. g. Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.156.


5/7. Julius S. Held: Rubens, selected Drawings, Oxford 1986, str.186, sl.5.

5/8. www.leonardo.net.

5/9. www.netionalgeographic. it.

5/10. www.diary.ru.

5/11. anthonychristian.co.uk.

5/12. drawingsofleonardo.org.

5/13. howtodraourney.com.


5/15. it.whooart.com.

5/16. www.netionalgeographic. it.

5/17. www.leonardo.net.

5/18. www.diary.ru.

5/19. drawingsofleonardo.org.

http://www.netionalgeographic/

http://www.netionalgeographic/

http://www.leonardo.net/


II Al secco


5

5.2.

Bliže odreĎenje Leonardove umjetnosti

u kontekstu Bitke kod Anghiarija 5.2.1. Antička pompejanska freska

5.2.2. Leonardova istraživanja antičke enkaustičke tehnike

5.2.1. Antička pompejanska freska

Kako smo već napomenuli u uvodu, u 15. stoljeću su u Rimu – u Domus Aurea pronađene zidne slike koje su predstavljale šok za renesansne

majstore…Poznato je da Maestro, nakon Cenacola, na kojem su se već tada naslučivala prva oštećenja, želi da uradi zidnu sliku na štukaturi

prema Plinijevim uputama.

Vršio je i preliminarna ispitivanja, koja su pokazala rezultate.

Ali, on je u postojeći antički recept unosio svoje «usavršavanje»...

Plinijeve upute Plinijeve upute odnose se na poznate izglađene površine Pompejanskih zidnih slika.

←5/ 4. Pompeji : Aldobrandinska svadba, detalj

Detalj slike Aldobrandinska svadba, nastale u prvom stoljeću ←/ ( prema grčkom uzoru iz IV stoljeća←):

otkriven je na zidovima , koji su dekorirani arhitekturnim elementima, tvoreći polja u koja su zatim komponirane „prenosive slike” koje

imitiraju klasične grčke majstore…

Radoje Hudoklin1 u svojoj studiji savjetuje da se prenosivi zidni nosioci pripremaju na sljedeći način:

pripremi suhu drvenu kutiju ( od drveta ariša, smrče ili bora, grubog sa unutrašnje strane ali izoliranog) i

nanesi u kutiju sloj grubog maltera od 1 dijela gašenog kreča i tri dijela šljunka;

u svježi grubi malter ugradi tanki krovni crijep, a zatim ponovo sloj maltera; na kraju nanesi slikarske maltere...

Slika Aldobrandinska svadba je započeta kao buon fresco ali dovršena slikanjem detalja al secco (krečna tempera – pigmenti i krečno mlijeko ili neka druga tempera) koju prof. Mora, za razliku od

krečne naziva ...Peinture à sec …

Svakako je kao važna komponenta savršenog izgleda slike prisutno i dodatno poliranje voskom; poliralo se odmah po završetku segmenta, u svježe i nastavljalo kad se u susjedstvu nanosila nova

giornata...( prenosive zidne slike su većinom urađene u jednoj giornati…) ; tako se sve ujednačavalo; većina stručnjaka smatra da je pompejanska freska primarno ...buon fresco tehnika…

1 Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana, 1955 ( str. 53) .


II Al secco


6

Hipoteze o primjeni voska na pompejskim freskama

Još uvijek su otvorene dileme, pogotovo, kada je u pitanju primjena voska:

- da li je u pitanju enkaustika ?

- da li je prisutno dodatno secco slikanje ?

►Plinius govori o pigmentima koje ne veže kreč u mokrom malteru - spominjući za ovaj način termin la cretula (XXXV,31) za preparaciju sa glinom, sličnu onim istočnjačkim odnosno arhaičnim;

kako navodi Mora...

...2glina se koristila kao preparacija u kontinuitetu i kod Kopta…

KASNIJI EKSPERTI otvaraju nove dileme:

►Ernst Berger3 je u svojoj studiji Mittetlalters pokušao početkom prošlog stoljeća utvrditi način zidnog slikanja uz upotrebu punskog voska:

prema njegovim vlastitim istraživanjima punski vosak je bio mješavina:

100 dijelova obijeljenog voska

10 dijelova potaše

150 dijelova vode

Punski vosak se najčešće u starijoj literaturi spominje kao natron-voštani krečni sapun nastao od pčelinjeg voska kuhanog u morskoj

vodi…Prema najnovijim istraživanjima u pitanju je relativno tvrđi ( u odnosu na pčelinji) biljni vosak od ESPARTO trave.

Kasnije se ovom problematikom bavi niz stručnjaka:

►Klinkert 4 smatra da je poliranje vršeno trljanjem finog mramora ali vjerojatno nije u pravu;

u pitanju je tvrda glatka alatka, jedan instrument dužine 6-8 cm , jedna mala mistrija ili špahtla ( kao za gletovanje), a sam mramor je bio u intonacu

tako da je prilikom glačanja izlazio na površinu i miješao se sa bolusom razne obojenosti; ipak,

←5/ 5. „Villa dei Vetti, Pompeji : Putto tjera kočiju, koju vuku delfini... TEHNIKA: buon fresco, stuco lustro; polirana crna površina (crni pigment je nanošen na suho).

►Vitruvius nigdje posebno ne govori o slikanju samom ( ono se podrazumijeva kao trljanje u svježi intonaco);

ne spominje se ni neko drugo vezivo za naknadno nanošenje;

dakle, ako su koristili neke druge pigmente - ako je trebalo – one, koji nemaju glinu kao glavnu supstancu, tada su dodavali i tim pigmentima glinu:

glina je produžavala trajanje sušenja intonaca tako da su mogli duže slikati...

sve je to bilo i adaptabilno za kasnije poliranje voskom…

2 Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 118.

3 Ernst Berger: Beitrage… Vol.I, str. 100

4 Klinkert Walter: Bemerkungen zur Technik der Pompejanischen Wanddekoration.


II Al secco


7

Naime, već u receptima Pliniusa i Dioskuridesa spominje se kao CERA PUNICA specijalna vrsta antičkog voska. Najčešće se pretpostavlja da se radi o kvalitetnom pčelinjem vosku ( danas čak neki

pomišljaju da se radi o biljnom vosku od afričkih stepskih trava ESPARTO , ALFA, koje rastu kod Tunisa) , dakle, o kvalitetnom vosku koji je brižljivo prerađen kuhanjem u morskoj vodi sa dodatkom

mineralne sode, čija su nalazišta kod Karthage…

► već VASARI5 smatra da su antičke freske rađene buon fresco, kao u renesansi .

Kasnije, u baroku, komparirajući freske tog vremena, na grubljem malteru, mat karaktera - sve više se pomišljalo, da je kod antičkih zidnih slika u pitanju enkaustika:

►tako Vincenzo Requeňo6 smatra da su al freskom nanosili Rimljani samo obojene plohe, dok su ornamente i kompoziciju nanosili u enkaustičkoj tehnici odnosno u temperi al secco...

Kasnije mu oponira

►Doerner ali mu se ponovo priklanja Berger - smatrajući da na tako poliranoj glatkoj površini sam pigment, bez veziva, ne može ni dobro prianjati.

Možda je ipak slikano u tehnici ganosis ?

Miješanje na vruče punskog voska i ulja, nanošenje i poliranje sa lanenom krpom ?

►Vitruvius istina, ovo savjetuje samo za zaštitu cinobera.

O zaštiti zidova voskom piše i Plinius…

Ali, slična je i tehnika stucco lustro o kojoj Vitruvius ne govori…

►Berger smatra, da je u Pompejima u pitanju bojenje u svježi intonaco i poliranje a zatim slikanje sa vezivom koje sadrži kreč i sapun ( na primjer laneno ulje saponificirano) a preko toga poliranje

voskom kao ganosis.

Sve ove teorije nisu dovoljno uvjerljive i nisu dovele do definitivnog odbacivanja navoda u starim antičkim tekstovima.

rezime o hipotezama ► prema Mori, akceptiranje ovih navedenih teorija, još uvijek je upitno:

iako je točno da je teško slikati al fresco u mokru poliranu površinu , po drugoj strani nije uvjerljivo, da je Vitruvius ispustio čitavo poglavlje o tome kako detaljira slikanje i kako zaštićuje i učvršćuje

taj slikani sloj;

Plinius čak isključuje mogućnost da se vosak koristi na zidu za slikanje ( on potencira da se vosak koristi samo za zaštitu i finišno poliranje);

konačno, sapun nije nikada definiran kao vezivo za slikanje temperom al secco;

Zato profesor Mora smatra, da se može pretpostaviti da su pompejanske zidne slike, uzimajući u obzir preciznu clair-obscur gradnju modelacije, te intenzivne boje i izbor nekih intenzivnijih

pigmenata, započete kao buon fresco ali dovršene slikanjem detalja al secco (krečna tempera – pigmenti i krečno mlijeko ili neka druga tempera) koju profesor Mora, za razliku od krečne naziva

Peinture à sec; svakako je kao važna komponenta savršenog izgleda slike prisutno i dodatno poliranje voskom... Prof. Mora opredijelio se za termin peinture à la chaux – slikanje na suhi krečni

5 Giorgio Vasari: The Lives of the Artists , Penguins Books, 1980 / str. 182.

6 Vincenzo Requeňo : Saggi sul ristabilimento dell’antica arte, Napulj, 1784.


II Al secco


8

malter /njem. Kalkseccomalerei /engl. Lime-painting / ital.Pittura a calce /, dakle, slikanje na suhi krečni malter, već karbonatiziran, korištenjem pigmenata miješanih sa krečnom vodom ili krečnim

mlijekom. Malter mora biti nakvašen prije slikanja, kako bi slikanje bolje prianjalo.

BUON FRESCO je zidna slikarska tehnika izvođena na svježi zid u krečni malter na način da su pigmenti nanošeni sa čistom vodom, ili eventualno sa krečnim mlijekom, te fiksirani na intonaco ili

badigeon de chaux – krečni premaz i učvršćeni tzv. karbonatizacijom kalcijevog hidrata iz intonaca; još preciznija terminologija navodi „pravu fresku“ kao fresque pure – čista freska, ili la fresque à

la chaux – svježe slikanje u kreč.

Dakle, PEINTURE À SEC /njem. Seccomalerei /ital. A secco /- secco slikanje je slikanje na suho uz dodatak veziva, drukčijeg od kreča, obično tradicionalnih emulzija na bazi tutkala, jaja, kazeina i

drugih...

►Vitruviusu su očito važnije one donje faze gradnje, koje su uključivale sukcesivno obavezno poliranje…

dakle, kako navodi Vitruvius ...

...svaki put kada je odgovarajuće steglo - izmeĎu se trlja do maksimalne glatkoće,

zadnji sloj je najfiniji –SUBTILUS;boje se nanose u vlažni intonaco ;

slojeva mora biti više kako bi kasnije udaranjem po površini i brižljivim poliranjem

( što se radi sa svakim slojem sukcesivno) sve bilo ujednačeno, zapunjeno i sjajno kao zrcalo...

sada se paralelno slika i polira u intonacu ( sadržaj gline u pigmentima osporava proces sušenja);

za poliranje se koristi tvrda glatka alatka...

... jedan instrument dužine 6-8 cm , jedna mala mistrija ili špahtla (kao za gletovanje), a sam mramor je bio u intonacu,

tako da je prilikom gletovanja izlazio na površinu i miješao se sa bolusom razne obojenosti...

►kao što smo već napomenuli, nakon konzervacije djela u Rimu, Pompejima i Herculanumu Mora7 smatra da se može konstatirati da je u pitanju manira koja se zasniva na sljedećim fazama procesa

gradnje:

slika se na :

INTONACO U PONTATAMA i eventualno U GIORNATAMA

dakle,... raĎeno je u pontatama (u pojasevima po 2 m visine; ovo je prilagoĎeno skelama, a na dnu je jedan m «sercla»);

na glatki intonaco nanesen u dva ili tri sloja slikar iscrtava osnovnu kompoziciju utiskujući linije u svježe; često je bilo potrebno ,

radi dugotrajnog procesa uključujući poliranje ...

površinu zida podijeliti i vertikalno na giornate ( ponekad prate i konture figure.... kao na slici u kući Lararium d’Achille)

kompliciraniji dijelovi kompozicije, gdje je bilo potrebno više rada i veća virtuoznost slikara ponekada su umetani … kao manje cjeline...



II Al secco


9

Ima i slučajeva kada su segmenti starih slika ugrađivani u nove kompozicije u novim zidnim cjelinama (spajanje starog i novog intonaca je išlo iskošeno, onako kako more zapljuskuje obalu...

EXPOLITIONES

pošto je u II stilu prisutna fiktivna arhitektura a u prvom stilu i figure – značaj iluzije mramora i poliranja se podrazumijeva;

sve je polirano i reflektira kao zrcalo; kao što smo vidjeli, tajna poliranja zavisi od prisustva gline u pigmentima;

poliralo se odmah po završetku segmenta, u svježe i nastavljalo kad se u susjedstvu nanosila nova giornata...

tako se sve ujednačavalo

često je, pogotovo kod 2. i 3. stila poliranje izvoĎeno već nakon nanošenja jednakomjerne boje na odreĎenu plohu, prije definitivnog slikanja …

zato se pod reflektirajućim svjetlom mogu primijetiti udubljenja na mjestima gdje je naknadno još polirano preko dijelova koji su preciznije detaljirani ...

Evidentno je i da je boja fonda postojanija jer je temeljitije polirana.

dakle, poliralo se odmah po završetku segmenta, u svježe i tako se sve ujednačavalo; često je, pogotovo kod 2. i 3. stila poliranje izvođeno već nakon nanošenja jednakomjerne boje na određenu plohu,

prije definitivnog slikanja…

►Selim Augusti 8 nije proučavao tekstove već je istraživao pragmatično i kemijski u Pompejima i Herkulanumu i pokušao rekonstruirati sljedeću tehniku:

za razliku od klasičnog maltera, zapisanog kod Vitruviusa i maltera primjenjivanih u Rimu, pompejanski malter ne sadrži samo slojeve kreča i mramora, već sloj kreča i kalcita, mnogo tvrđeg i

kompaktnijeg;

prema Augusti...

...na taj osušeni sloj slikari u Pompejima nanosili su jedan sloj maltera koji je sadržao kreč, krečni sapun, vosak i kredu;

nakon poliranja, slikanje je vršeno - miješajući pigmente sa istim vezivom kao u ovom zadnjem sloju, dakle, sa krečom, krečnim sapunom, voskom i sve razrijeĎeno sa vodom.

Tako su pigmenti ipak fiksirani kalcinacijom kreča, kao u fresci, ali su izgubili bazičnost zbog reakcije sa voskom, te su se mogli koristiti i pigmenti koji su inače neotporni na bazične otopine.

Ujedno su vosak i sapun olakšavali poliranje završene slike.

Ako vosak nije bio korišten kao vezivo za slikanje, ipak je njegova funkcija zaštite bila značajna.

Zato je logično da ga Plinius spominje, kao i da se u kemijskim analizama pronalaze i tragovi voska.

Ipak, za neke pigmente i klasični tekstovi spominju specifičnosti nanošenja: tako se crni fond nanosi na suho…

►Plinius navodi i pigmente koji se ne smiju koristiti za fresku...

8 Selim Augusti : La tecnica dell’antica pittura parietale pompeiana ,Napulj, 1950/213-354.


II Al secco


10

► ali, kako spominje Mora ... postoje i kontra teze o pompejanskim slikama kao freskama9…

smatra da su dileme još uvijek otvorene i postavlja sljedeća pitanja:

*zašto nema ovih navoda u ni jednom antičkom tekstu ?

*kako to da je i kod visokih temperatura (erupcije) slikarija izdržala, ako je vosak bitna komponenta ?

( ipak je primijećeno da je na nekim mjestima prirodni oker prešao iz prirodnog žutog u crveni pečeni oker)

*postoji još jedna teza, prema kojoj je vezivo slika bilo krečni kazein

ili neko drugo organsko vezivo?

Ovu hipotezu je podržao Raehlmann 1910. pošto je otkrio u uzorcima prisutnost proteina i sve komparirao sa

istraživanjima Kühna u Kazanlaku ;

na ovu hipotezu upućuje i jedan pasus kod Pliniusa koji napominje da se dodaje mlijeko u slikani stuc.

5.2.2. Leonardova istraživanja antičke enkaustičke tehnike

5/ 6. Kopija: Battaglia di Anghiari; Tavola Doria→

Kopija nepoznatog autora, nastala 1651. danas izgubljena ( ulje na dasci; 85 x 115 cm; bila u privatnoj kolekciji u

Münchenu).

Kako smo već napomenuli u uvodu, u 15. stoljeću su u Rimu – u Domus Aurea pronađene zidne slike koje su predstavljale šok za renesansne majstore…Poznato je da je Maestro, nakon Cenacola, na

kojem su se već tada naslučivala prva oštećenja, vršio i preliminarna ispitivanja, koja su pokazala zadovoljavajuće rezultate. Ali, on je u postojeći antički recept unosio svoje «usavršavanje»... Za

razliku od temperno-uljene zidne secco tehnike primijenjene kod slikanja Cenacola, Leonardo svoju zidnu sliku Battaglia di Anghiari a Palazzo Vecchio , pokušava naslikati korištenjem voska…

Želi da uradi zidnu sliku na štukaturi prema Plinijevim uputama.

Ipak, njegova eksperimentiranja idu u drugom pravcu: želi da na zidu primijeni voštani medij koji bi bio sličan uljenom…(vjerojatno umjesto ulja koristi tečni zagrijani vosak, kojem dodaje i malo

smole, kako bi pojačao intenzitet boja ?)

Sve je to daleko od opisanih Vitruvijevih poliranja - expolitanes…



II Al secco


11

Neuspjela reinovacija Plinijeve tehnike - korištenjem voska - na slici Battaglia di Anghiari otvorila je polemike, koje traju sve do danas…

1504. godine je započeo eksperimente na manjim formatima, ali, velike

površine nije uspio kontrolirati…

Kako navode mnogi kroničari…

...eksperimentirao je i tokom samog procesa slikanja. Naslikao je sjajnu,

blistavu sliku na oduševljenje čitave Firenze...

ali AVAJ !

poletio je svojim pticama... ili u slavu ili u smrt !

Ipak, 1603. godine Leonardova Bitka je bila toliko prepoznatljiva da je

Rubens mogao prenijeti svoj ushićeni dojam na svoju kopiju ( koristeći, istina i

informacije sa gravura iz 1558. godine)…

5/ 7. Rubens; kopija: Battaglia di Anghiari: Bitka za zastavu→ Paris, Louvre, Cabinet des estampes pretpostavlja se da je primarna Rubensova

kopija ona koja se danas čuva u Haagu, dok je ovo kasnija verzija;

1612/15; 452 x 637 mm; crna kreda, pero i tuš, laviranje; osvjetljenja sivom,

bijelom i bojom inkarnata;

ova studija je planirana kao predložak za gravuru; stvarno postoji i gravura

urađena prema ovoj studiji : Edelinck je gravuru uradio poslije smrti Rubensa...

Prema dokumentima koje navodi Neufels 1504. očito da je dio, na kojem je

bitka za zastavu, sačuvan još i u XVII stoljeću ( iako je moguće da je Rubens

radio ustvari kopiju kopije (?) kartona ( ono što je naslikano na zidu, u Palazzo

Vecchio, uništeno je več 1557, odnosno prekriveno Vasarijevim scenama bitaka

( sredinom XVI stoljeća, kada Cellini piše svoju Autobiografiju, dijelova

kartona očito više nema.

Dakle, Leonardo je ...eksperimentirao je i tokom samog procesa slikanja.

Sve je to daleko od opisanih Vitruvijevih poliranja - expolitanes… On je u postojeći recept unosio svoje «usavršavanje»...


II Al secco


12

poznate kopije Leonardove

Bitke kod Anghiarija

1. Rubensov crtež, nastao 1612/15 (d. Louvre, Cabnet

des Estampes); pretpostavlja se da je primarna

Rubensova kopija ona koja se danas čuva u Haagu...

←5/ 8. Rubens: kopija: Battaglia di Anghiari:

Bitka za zastavu

5/ 9. Kopija: Tavola Doria →

2. tavola Doria - kopija nepoznatog autora, nastala

1503/1505. danas izgubljena ( ulje na dasci; 85 x 115

cm; bila u privatnoj kolekciji u Münchenu)

3. srebrenka od Rafaela (d. Oxford; nastala 1505. ; nezavršeni karton),

4. kopija u Casa Rucellai; d. Uffizi;

5/ 10. Kopija: Battaglia di Anghiari: Bitka za zastavu→ ( bila u Casa Rucellai; d. Uffizi;

5. slika (d. Uffizi; rana kopija slike u Palazzo Vecchia):

6. slika (d. Napulj; slična slici u Uffiziu ali sa nekim dodatnim detaljima),

7. gravura Lorenza Zecchia 1558. sa naznakom Ex Tabella Propria Leonardi Vincii Manu Picta ( vjerojatno je nastala prije

uništenja),

8. slika ( kasnije po toj slici i gravura),

9. slika ( d. Firenza),

10. studija konja (vjerojatno Leonardova; Royal Library Windsor),

11. crtež: jahač, sasvim lijevo (d. Louvre),

12. dio kartona: glava drugog jahača (možda je dio originalnog kartona ?; d. Oxford).


II Al secco


13

5.3.

Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o secco slikanju

Leonardo: Bitka kod Anghiarija

Kako navode mnogi kroničari Leonardo je…

...eksperimentirao i tokom samog procesa slikanja

( pošto se i slikani sloj nije sušio naredio je da se lože vatre,

našto se sve topilo i slijevalo niz zid...)...

Naslikao je sjajnu,

blistavu sliku na oduševljenje čitave Firenze...

ali AVAJ !

POLETIO JE SVOJIM PTICAMA...

ILI U SLAVU ILI U SMRT !

5/ 11. Leonardo da Vinci: studija bitke za Battagliu→

nalazi se u Gelleria Academia, Venecija; 1504/5; pero i tuš na papiru; 16 x 15 cm;

Neuspjela reinovacija Plinijeve tehnike - korištenjem voska - na Leonardovoj slici

Battaglia di Anghiari otvorila je polemike, koje traju sve do danas…

Ipak, 1603. godine Leonardova Bitka… je bila toliko prepoznatljiva da je Rubens mogao

prenijeti svoj ushićeni dojam na svoju kopiju …


II Al secco


14

Kako je gradio ovaj čuveni mural nije ni do danas do kraja jasno…

U pitanju bi mogla biti prije verzija rada, prema starim zapisima i suvremenim eksperimentima, koje spominje profesor Radoje Hudoklin10

kao zidnu enkaustiku -

otprilike na sljedeći način:

u malter ( neke vrste stucco, kako pretpostavlja M.Pomilio)...

...utrljamo pčelinji vosak, a zatim zid sa druge strane toliko zagrijemo da se vosak rastopi i uĎe u malter;

sada ponovo nanesemo vosak te ga na malteru zagrijavamo vrućim metalom, kako bi se spojio sa voskom u malteru;

na kraju vosak glačamo i trljamo filcom ili vunenom krpom ...

Sličan način trljanja voska u zid prakticiran je već kod Egipćana, starih Grka i Rimljana.

Grci i Rimljani su imali za zagrijavanje zida i voska specijalne brončane ili željezne posude u obliku koša. U njih su sipali žar i pomjerali uz zid… Sud su zvali CAUSIS

ili GANOSIS).

Dakle, možemo li reći da je Leonardo planirao izvesti nešto slično pomoću metode slikanja na zagrijani zid sa bojama vezanim vjerojatno sa otopljenim voskom uz

dodatak smola i ulja ?

Hipoteze su različite.

Poznato je da je vršio i preliminarna ispitivanja, koja su pokazala rezultate.

Ali, kako smo već naveli, on je u postojeći recept unosio svoje «usavršavanje»...

Rekonstrukciju ove čuvene zidne slike pokušali su mnogi: ►Caylus 1574. godine navodi četiri alternative:

a) vrući vosak na navošteno drvo,

b) slikanje sa voštanom temperom a nakon slikanja tretirano vruče,

c) klasično slikanje na drvo preparirano kredom a zatim vruče nanošenje voska,

d) gvaš slikanje prekriveno vrućim voskom…

►Vicente Requeno 1787. također navodi više mogućnosti :

10

Radoje Hudoklin: Tehnologija materijalov, ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana 1955/50


II Al secco


15

a) vruče slikanje sa paletnim nožem,

b) voštana tempera uz finalno zagrijavanje,

c) smolasto vezivo za slikanje i premaz vrućeg voska uz zagrijavanje zida kotlovima sa žarom…

►Garcia de la Huerta 1795. smatra da je u pitanju saponificirani vosak i smola…

►Paillot de Montabert 1829. pretpostavlja da koristi otopinu elemi smole ili kopala u esencijama;

►Otto Donner von Richter 1885. saponificirani vosak, Chioe balzam i maslinovo ulje,

►Berger 1904. voštano smolasti uljeni sapun

►Laurie 1910. vosak sa venecijanskim terpentinom na vrućem zidu,

►Karl Zerbe, slikar 1940. koristi električne špahtle, vosak i gusto laneno ulje,

►Pratt i Fizel 1949. provjerava tri alternative:

a) vosak i smola na vruče,

b) vosak u nafti na vruče,

c) saponificirani vosak na hladno…

►Kühn 1960. provjera ponovo voštanim sapunom,

►Elena Shiavi 1961. kombinacija voštanog sapuna sa krečem, sam voštani sapun može se miješati i sa smolom…

►Raymond White 1978. sam vosak na suho i vruče, ili vosak i otapala na hladno…

►Euphroxine Doxiadis (Faiyum) 1997. vosak i smole na vruče, ili saponificirani vosak sa jajetom i uljem…


II Al secco


16

Po ugovoru je Leonardo morao završiti zidnu sliku do 1505. godine ili vratiti predujam...

Zato je kod realizacije beskrajno žurio.

Kako opisuju kroničari…

…na vrući zid je nanosio čvrsti vosak, te sa spužvama nanesen sloj balzama…

Sve bi bilo dobro da nije ostalo vlage u gipsanom malteru zbog kojeg se je vjerojatno sve odljuštilo...

Naime, Leonardo će dramatičnu igru svjetla i sjene postići pomoću odvažnog impasta voštano-smolastim bojama na zidu, koji je prije toga čak zagrijavan...

U pitanju je enkaustička zidna tehnika - al secco. Ostalo je zabilježeno da su mnoge vatre gorjele naokolo kako bi sve bilo vruče, kako bi i sam malter od štuka bio

suh...

Već 1513. godine, dakle, nepunih sedam godina kasnije, ima podataka o popravcima na dijelu slike koju je Leonardo završio. Realizirao je samo dio ove ambiciozne

kompozicije: Bitku za zastavu...Sve je rađeno u velikoj žurbi. Mnogi misle da je možda htio preduhitriti mlađeg rivala Michelangela... ( 1504. odigrava se natjecanje sa

Leonardom BITKA KOD CASCINE … Michelangelo je otišao u Rim, tako da je ostao samo

karton…)

Originalni mural je Vasari preslikao, ali su sačuvani neki segmenti njegovog kartona…

Čuveni karton Battaglia di Anghiari

Iako marginalnog značaja u okviru stvaralačkih opusa velikih majstora, već i tz. DESIGNATUM -

osnovni crteži na osnovu kojih su se sklapali ugovori o izradi slika, često su postali važan

dokument...

Još veći značaj imaju KARTONI , sa kojima su umjetnici konkurirali za realizaciju većih slikarskih

projekata...

←5/ 12. Rubensova kopija: Battaglia di Anghiari: Bitka za zastavu

Rubesova kopija: Paris, Louvre, Cabinet des estampes pretpostavlja se da je primarna Rubensova

kopija ona koja se danas čuva u Haagu, dok je ovo kasnija verzija; 1612/15; 452 x 637 mm; crna

kreda, pero i tuš, laviranje; osvjetljenja sivom, bijelom i bojom inkarnata; ova studija je planirana


II Al secco


17

kao predložak za gravuru; stvarno postoji i gravura urađena prema ovoj studiji : Edelinck je gravuru uradio poslije smrti Rubensa...

Neki idejni projekti nisu nikada realizirani , a u mnogim slučajevima ove studije su preživjele i nadživjele samo djelo...

Tako je čuven i Leonardov karton Sv. Ana Samotreća koji crta u Firenzi 1499... U tom periodu bavi se i teoretskim radom, naučnim istraživanjima...

Prijatelj mu je i Niccolo Machiavelli , koji mu i pribavi narudžbu za oslikavanje sale u Grand Consiglio u Palazzo Vecchio...čuvenu bitku kod Anghiaria ...

Već javno izložen Leonardov karton Bitka kod Anghiarija pobudio je interes… kao karnevalska povorka...Mnogi smatraju da je već ovaj karton - studija za

monumentalnu kompoziciju, svojom dramatičnošću i «uznemirenjem» nagovijestila barok… Kažu da su se ljudi dva dana tiskali da bi ga vidjeli ( to ne znači da su ga i

shvaćali; Leonardo se u više navrata žali Ludovicu Moru da nije dobio novac...). Ubrzo nakon prvotnog izlaganja, karton je bio smješten u dva prostora:

- jedan dio u Palazzo Vecchio,

- drugi dio u Ospedale della S.Maria Nuova.

Kako je o čuvenom kartonu zapisao Cellini…studija je postala prava „škola svijeta“…prikaz ogorčene borbe…

Benvenutu Celliniju, talijanskom zlataru, kiparu i piscu ( 1500-1574, Firenza) otac je bio arhitekta, dobar crtač i strastven

muzičar ( izrađivao je violine i neke instrumente u slonovači, znao je latinski i pisao stihove...); i sam Benvenuto svira

flautu i rog, odličan je crtač, zlatar, graver emajler, kipar, livac, inženjer, oružar, strojni stručnjak , odličan strijelac...a uz

sve to je imao buran život pun sukoba, krađa, ubojstava i tamnovanja...

5/ 13. Cellini: Junona →

Cellini je sam izuzetan crtač. Zato je njegov sud o Leonardovom kartonu Battaglia di Anghiari toliko značajniji…

Vezano za vještinu crtanja - Cellini u svojoj Autobiografiji zapisuje i sljedeće:

...dobrog crtača prepoznajemo po umijeću crtanja golog muškarca ili žene i zato je neophodno da se započinje

zlatarskim ili kiparskim zanatom....

Ruke zlatara i kipara su pipale formu, klizile po krivini linija i osjetile usaĎenost kostiju...

I Leonardo je svoja prva zanatska iskustva stjecao kod Verrochia, prije svega kipara…


II Al secco


18

←5/ 14. Leonardo da Vinci:

studija za Battagliu

Ova poznata studija za Battagliu nalazi

se u Windsor Royal Library…Evidentno

je više konjanika u borbi; studija

različitih poza…

5/ 15. Leonardo da Vinci: studija

bitke za Battagliu→

nalazi se u Gelleria Academia,

Venecija; 1504/5; pero i tuš na papiru; 16

x 15 cm;

Postoji još nekoliko crteža za koje postoji

osnovana sumnja da su Leonardovi:

←5/ 16. Leonardo: Studije glava

za kompoziciju Battaglia di

Anghiari

crna i crvena kreda; pero i tuš, sa

laviranjem na papiru; 196 x 308 mm;


II Al secco


19

←5/ 17. Leonardo da Vinci: jahač , detalj, Louvre

←5/ 18. Leonardo :

studija konja , detalj Windsor;

Royal Library; 19,6 x 30, 8 cm; 1503;

kreda i tuš na papiru;

5/ 19. Leonardo da Vinci:

Grupa jahača→

Leonardova Bitka kod Anghiarija · 5. Leonardova bitka kod Anghiarija 3 Naime, u 15. stoljeću su u...

Documents

Transcript of Leonardova Bitka kod Anghiarija · 5. Leonardova bitka kod Anghiarija 3 Naime, u 15. stoljeću su u...