Priručnik o uspješnom ulaganju Leona Richardsona

BIBLIOTEKA

LMN d.o.o. Zagreb, Poljička ulica 19 Tel. / Fax: 01/615 15 15

Knjiga II.

Uredila

Jerina Malešević

Naslov izvornika Leon Richardson

INVESTING SIMPLIFIED FOR THE SERIOUS AMATEUR INVESTOR

PART II

Prijevod

Jerina Malešević Đurđica Ercegovac

Jezična redakcija Zorica Pavlić-Jeraj

Korektor Boris Mihić

Design i elektronička obrada teksta Đurđica Ercegovac

Boris Mihić

I. izdanje Sva prava pridržana (LMN d.o.o.)

LEON RICHARDSON

INVESTIRANJE dio II.

NEKRETNINE, DIONICE, ZLATO ... ILI PODUZETNIŠTVO?

LMN Zagreb, 1997.

CIP - katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK 330.322

RICHARDSON, Leon Investiranje / Leon Richardson (prijevod Jerina Malešević ... et al.) - Zagreb: L.M..N., 1997- .- sv.; 23 cm

Prijevod djela: Investing simplified for the serious amateur investor.

ISBN 953-96892-0-1 (cjelina)

Dio II: Nekretnine, dionice, zlato ... ili poduzetništvo? - 1997. - 176 str - (Biblioteka "LMN"; knj. 2) ISBN 953-96892-2-8

960605036

ISBN 953-96892-0-1 (cjelina) ISBN 953-96892-2-8 (sv. 2)

KAZALO

UVOD 7

NAJBOLJA INVESTICIJA NA SVIJETU 9

KOLEKCIJE 29

STRAST ZA NEKRETNINAMA 37

OSIGURANJE I RENTNO OSIGURANJE (ANUITETI) 45

KAKO ANALIZIRATI INVESTICIJE 51

ČAROBNI FIBONACCIJEVI BROJEVI 66

KONDRATIEFFOVA VALNA TEORIJA 75

KAKO POSLUJU KREDITNA TRŽIŠTA 79

POMODNOST INVESTICIJSKIH FONDOVA 106

JOŠ O TERMINSKIM UGOVORIMA (FUTURES) 114

BOGATSTVO ZA SVA VREMENA 122

BITI ILI NE BITI OPOREZIVAN 145

I NA KRAJU 151

RJEČNIK 152

Upozorenje

Sve informacije u ovoj knjizi navedene su prema mojim saznanjima i uvjerenjima. One međutim pravno ne obvezuju i ne mogu biti osnova zakonskog potraživanja.

UVOD

Investitor amater je onaj koji živi od svoje profesije, posla ili trgovine, ali ima na raspolaganju - veća ili manja - sredstva koja bi se mogla investirati. No, taj se novac mora uložiti na sigurno, istodobno donoseći razuman dobitak. Taj problem je sve teže riješiti u današnjem svijetu nestabilnih financijskih tržišta i obiljem investicijskih mogućnosti s malim ili velikim rizicima.

Cilj ove knjige je pružiti podršku svim neprofesionalnim investitorima koji baš nemaju vremena proučavati investicijske mogućnosti i čimbenike rizika. Tko god se upusti u stjecanje dobiti investiranjem uskoro uvida da postoji vojska onih koji mu žele u tome pomagati. "Pomagati" tako da pre-bacuju dio njegova novca u svoj novčanik. Razni su to ljudi, od financijskih savjetnika, brokera, službenika investicijskih fondova do običnih špeku-lanata - lista je duga. No, i sami možete odnosno morate preuzeti odgovornost za svoje investicije. Jer, nije loše prihvatiti tuđu pomoć, ali riječ je o vašem novcu i vašoj budućnosti pa ukoliko želite izbjeći rizik i postići financijsku dobit, konačne investicijske odluke morate donositi sami. Što više novca utrošite plaćajući izravno ili neizravno druge, da umjesto vas donose odluke o ulaganju vašeg novca, to će ga manje ostati vama.

Financijski savjeti i upravljanje novcem kada na kocki nije vlastit novac, nisu pouzdani. Broker sjedi i baca mamac - da ga zagrizete prije ili kasnije. Da li je brokeru zbilja žao što je savjetovao investiciju na kojoj gubite? Ne, on dobiva proviziju i kada vam prodaje i kada ponovno od vas kupuje. Skrenete li pažnju, ustanovit ćete da bilanca brokera ili službenika prodaje

7

investicijskog fonda općenito ima malo pozitivnih stavaka. To je dovoljan razlog da posumnjate u korisnost njihovih savjeta, kada sami nisu uspjeli steći znatniju dobit.

Većina toga što bi morali znati izloženo je u ovoj knjizi jednostavnim i lako razumljivim jezikom. Poput romana, ovu knjigu valja pročitati u cjelini. Ustvari, najbolje ju je pročitati nekoliko puta i koristiti kao priručnik kad god je to potrebno.

Najvažnije što vas uči ova knjiga je kako investirati, koristeći zdrav razum.

Leon D. Richardson

8

NAJBOLJA INVESTICIJA NA SVIJETU

Poduzetnički pothvat je investicija koja oduvijek donosi najveću dobit. Prosječna osoba bez posebnog obrazovanja i skoro bez kapitala na taj način postaje bogata za samo nekoliko godina.

Riječ poduzetnik ili na engleskom "entrepreneur" na francuskom znači "poduzeti" a na engleskom "undertake". "Undertaker" međutim na e n g l e s k o m o z n a č u j e o s o b u k o j a vrš i d u ž n o s t p o g r e b n i k a . K a k o se procjenjuje da 80% svih novih poduzetničkih pothvata propada, ime "undertake" na engleskom je zapravo odgovarajući izraz. Prema mom osobnom mišljenju riječi poduzetnik i inovator su u mnogo čemu sinonimi. Jedini pravi profit je inovacijski profit. Svaki drugi profit samo je pokušaj da se prošlogodišnji prosjek ponovi i ove godine.

Planiranje je ključ poduzetničkog uspjeha i najteža od svih poslovnih zadaća. David Birch, profesor na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) tvrdi da u Americi svake godine od 450.000 započetih poslova, 400.000 propada. Samo je jedan razlog zbog kojeg poduzetništvo propada, a poduzetnik ga svakoga dana promatra dok se brije ili dok se šminka pred ogledalom, ako je pripadnica ljepšeg spola. Poduzetnik postoji samo zato jer ima sposobnost da predvidi i riješi upravo one probleme koji se kasnije često navode kao opravdanje za neuspjeh. Vrh boce se obično nalazi na njenom najužem dijelu. Liječnici svoje pogreške mogu zakopati. Arhitekti ih prikrivaju tako što klijentima savjetuju da sade bršljan. Nažalost, nema tih grobova ili bršljana kojima bi se sakrile pogreške poduzetnika.

9

Što je to potrebno za uspješnog poduzetnika? Ted Leavitt je rekao: "Ako ne znate cilj, svaki će vas put dovesti do njega". Skoro je nemoguće uspjeti kao poduzetnik bez planiranja svakog koraka svog pothvata. Sada ću nabrojati nekoliko stvari koje se moraju planirati unaprijed i nekoliko osobina uspješnog poduzetnika.

Ustrajnost: Walt Disney bankrotirao je tri puta prije nego što je načinio svoj prvi uspješan film. Poteškoće su zapravo samo mogućnosti u radnim odijelima.

Sposobnost dobre procjene: Većinu stvari moguće je unaprijed planirati i testirati, ali ima stvari za koje je to nemoguće pa morate dobro procijeniti. Predviđanje nije egzaktna znanost, pogotovo u novom poslu bez podataka o dosadašnjoj prodaji, gotovinskom prometu, reakcijama klijenata ili čemu drugom. Obično je potrebno sastaviti podugačak popis pretpostavki pun rizika. Ja koristim A - B - C metodu čitanja iz "kristalne kugle".

A) Napravite smjelu procjenu idealnog - najboljih mogućih rezultata. B) Napravite još jednu osnovnu procjenu onoga što bi se

vjerojatno moralo dogoditi. C) Napravite najkonzervativniju procjenu utemeljenu na

najlošijem mogućem scenariju.

Nakon toga izračunajte težište profita (prodaje) na temelju procjene A i težište gubitka (troškova) na temelju procjene C.

Sposobnost dobre procjene rijetka je odlika i takvi su ljudi na popisu ugroženih vrsta. Nitko se ne rađa s tom sposobnošću; to je vještina koju

10

možete naučiti i vi tako da sastavite popis svih mogućih ishoda jednog pothvata, a potom izbacujete, jedan po jedan, najnepovoljniji ishod, sve dok ne ostane samo jedan koji je vaša najbolja pretpostavka.

Da biste bili uspješni ne smijete posjedovati dovoljno novca: Ovaj uvjet apsolutno je neophodan. Nikada nisam čuo za slučaj da je uspješan posao započela osoba koja je imala dovoljno novca da bi mogla dozvoliti da ne uspije. Većinu velikih robnih kuća otvorili su siromašni imigranti gurajući kolica.

Nije nužno znati sve: Malo je uspješnih poslova što su ih započeli visoko školovani ljudi jer ti ljudi obično postaju korporacijski birokrati. Oni rijetko prihvaćaju činjenicu da je Robinson Crusoe bio jedini čovjek u povi-jesti kojemu je sav posao obavljao Petko. Nerazmjerno je velik postotak iznimno uspješnih poslova koje su započeli imigranti, prognanici ili ljudi u vrlo nepovoljnom položaju. Londonski ekonomski fakultet (London School of Economics) i Tehnološki institut u Massachusettsu (Massachusetts Institute of Technology) odabrali su za svoj zaštitni znak dabra, životinju koja simbolizira kombinaciju visoke produktivnosti i niskog stupnja inteligencije. U tome se izgleda skriva neka poruka i za poduzetnike.

Poduzetnici su jako skloni odabrati pothvat u području koje poznaju. Svaki udžbenik nedvojbeno uči: "Držite se onog što znate najbolje". To zvuči kao dobar savjet, no da li je on to uistinu? Zar ne bi bilo bolje izabrati pothvat s najviše izgleda za uspjeh, pa makar bio izvan vašeg utabanog puta? Nadoknadite pomanjkanje znanja uzimajući stručnjake i savjetnike, a svoje poslovno umijeće, smisao za inovacije i spremnost za preuzimanje rizika iskoristite za koordiniranje specifičnih stručnih područja.

11

Richard M. White mlađi, službenik kompanije American Business Consultants, specijaliziran za pružanje savjetodavnih usluga poduzetnicima, tvrdi da 70% njegovih najuspješnijih klijenata nisu, prije nego su se upustili u posao, poznavali područje u kojem su uspjeli.

Vrijeme koristite racionalno: Izvan svake je sumnje da racionalno korištenje vremena predstavlja najvažniji faktor uspjeha. Većina poduzetnika su osobe koje su stekle neko stručno zanimanje prije nego su započeli poduzetništvo: radili su kao trgovci, istraživački tehničari, inženjeri, računovođe ili slično. Takvi ljudi skloni su previše vremena trošiti na ono što najbolje poznaju i najviše vole, a ne na ono što se stvarno mora obaviti.

Jedan inženjer imat će savršen proizvod, ali ga neće znati prodati; trgovac će robu rasprodati, ali ona nikada neće biti naplaćena. Zamislite zupčanike na prednjem kotaču bicikla: svaki zubac mora biti na mjestu i usklađen s drugim zupcima. Poduzetnik mora biti dobar zubar da sve zupce postavi na pravo mjesto. Neophodno je sve čimbenike uspjeha dovesti u stanje ravnoteže.

Ne zaboravite da amputacija može spasiti život: Neki od planova sigurno neće uspjeti pa stoga morate imati dobrog psa tragača da vam brzo otkrije koncept koji ne daje dobre rezultate. Ako idete u lov na prepelice, a pas trči za zečevima, ustrijelite ga i zamijenite novim koji će znati prepoznati prepelicu. Nijedan koncept nije dobar dok se ne potvrdi uspješnim.

Svaka uspješna novina mora imati jedinstven prodajni plan (USP - Unique Selling Proposition). Morate kopati dugo i marljivo kako bi pronašli niz prednosti svoje ponude pred ponudama dosadašnjih dobavljača. Nemojte se

12

pouzdati samo u jednu prednost ponude; razmišljaj te o više njih kao npr.: jednostavnije rukovanje, bolja garancija, višestruka funkcionalnost proizvoda ili usluge, bolja ambalaža, upute na tri jezika, priložen obrazac za slijedeću narudžbu, veća raznolikost boja, veličina i sličnih osobina, uspješnija prezentacija, efikasnija osobna prodaja itd. Nemojte se oslanjati samo na jednu prednost. Iznesite pred potrošača sve prednosti, poput kuma razložite svoju ponudu na način da je potrošač ne može odbiti.

Zapamtite da je priljev novca vaš krajnji cilj: U poduzetništvu priljev novca mora biti brz. Skoro sve drugo može čekati. Za vrijeme prvog poduzetničkog pothvata, živio sam u Americi i ondje sve isplanirao, ali posao sam započeo u Australiji. Prvi tjedan po dolasku u Australiju unajmio sam manju poslovnu zgradu i do petka pozivao kupce, prodavao proizvode, čineći sve da što prije započne priljev novca. Proizvodi još nisu stigli, ambalaža još nije bila tiskana. Novac sam morao imati što prije, sve drugo može čekati. Tri godine kasnije uredno smo izvozili u četrdesetak zemalja da bi konačno izvoz proširili na 130 zemalja. U četiri godine dobili smo najviše moguće nagrade uključujući nagradu vlade za izvoz, Hooverovu nagradu za marketing, Hooverovu nagradu za izvoz itd. Bez neposrednog priljeva gotovog novca sve to nikada ne bi bilo moguće.

Poduzetnički plan

Prije 30 godina Peter Drucker nas je učio da postoje zapravo samo dvije funkcije poslovanja: marketing i inovacija. Svi drugi aspekti modernog poslovanja poput računovodstva, pravnih poslova, veze s javnošću, kadrovskih i bankarskih poslova itd., samo su korisna i neophodna podrška inovacije i marketinga. Samo je jedan stvaran razlog postojanja poduzeća,

13

a taj je pružanje usluga potrošačima radi postizanja profita. Međutim, Peter Drucker poučava dalje: "Poslovanje ne određuje proizvođač već potrošač." Mnogi zamjenjuju poduzetnički pothvat s vlasništvom malog poduzeća. To su dvije sasvim različite stvari. Investiranje u franšizu McDonalds'ovih hamburgera nije poduzetnički pothvat, to je samo još jedan mali biznis. Poduzetnik je bio pokojni Ray Kroc s vizijom zarade na jednostavnoj hrani koja premašuje zaradu od dividendi što ih Američke čeličane isplaćuju svojim dioničarima. Danas su dionice McDonalds'a jedna od komponenti na osnovi kojih se računa trideset Dow Jonesovih industrijskih prosjeka (Dow Jones Industrial Averages - DJIA) dok su Američke čeličane sasvim

ispale s popisa pokazatelja.

Kada sam godine 1964. postao poduzetnik to nije bilo popularno zanimanje; većina ljudi me smatrala čudakom pa bi govorili: "Zašto, kao i mi ostali, ne radite za veliku kompaniju koja pruža pravu sigurnost?". Ali kakva je to sigurnost? Kada je nedavno došlo do recesije, velike kompanije zaustavile su svoja postrojenja i otpustile koga god su mogle. (Kada sam služio vojni rok u 114. konjici učili su me da pucam u sve što se miče, a da slikam sve što stoji.) Tako su i poduzetnici postali Zelene beretke komercijalnog svijeta jer su baš oni zadnjih godina stvorili većinu novih radnih mjesta.

Osjećam se pozvan pisati o poduzetništvu, jer sam od 1964. započeo više od deset poduzetničkih pothvata i postao predsjednikom 17 međunarodnih kompanija. Prvi pothvat 1964. započeo sam s manje od 100.000 USD da bi u trećoj godini rada ostvario profit od milijun USD neto, i to nakon plaćenog poreza. Osnivaču je na koncu taj pothvat donio mnogo milijuna dolara. Još je važnije da je određen broj mojih namještenika i distributera također stekao milijunske zarade; pribavili su ugodne kuće i pružili svojoj djeci najbolje

14

školovanje, zahvaljujući sudjelovanju u mojoj poduzetničkoj aktivnosti. Ipak, mnogi se boje prvog presudnog koraka; boje se ispasti iz gnijezda sigurnosti koju im pružaju njihova radna mjesta poštara ili službenika velikih poduzeća. Ali pravi ljudi ne žele biti pudlice velikih poduzeća.

Prvi i najvažniji korak poduzetnika je ustanoviti razlog postojanja novog poduzeća. Poduzetnik mora biti sanjar otvorenih očiju. On mora proučiti tržište, ustvari mnoga tržišta, i pronaći područja gdje mušterije nisu zadovoljne uslugom i žele bolje i više. Možda kupci trenutačno kupuju određen proizvod ili koriste neku uslugu, no, to ne znači da koji drugi proizvod ili uslugu ne bi prihvatili bolje i spremnije kada bi bili na raspolaganju. Činjenica da kupac kupuje određen proizvod znači samo da je to najbolje što poznaje u danom času. To što kupac nije nezadovoljan, još ne znači da je zadovoljan.

Poduzetnik mora biti poput apstraktnog slikara. Umjetnik promatra predmet, kao primjerice vodoskok ili zalazak sunca, i slika ih kakvi bi oni mogli biti, a ne kakvi su u stvarnosti. Svaki jeftini fotoaparat može vjerno preslikati stvarnost pa nema potrebe da to čini i slikar.

Apstraktni slikar predmetu daje novu dimenziju koja ga čini da sjaji na drukčiji način i potiče promatrača na razmišljanje; ona pokreće njegove osjećaje - proces koji sam predmet ne bi pokrenuo. Poduzetnik mora promatrati postojeće tržište i analizirati njegovu opskrbljenost, a zatim apstraktno razmišljati o načinu da se ono poboljša. Što se kupcu trenutačno nudi i na koji način bi se ponuda dala poboljšati? Što bi kupac želio, a sada nije na raspolaganju? Uspješan poduzetnički pothvat zasniva se na tome da se potrošaču pruži više, čitav niz boljih rješenja.

15

Ništa na ovom svijetu nije savršeno, pa je uvijek moguće složiti bolji paket proizvoda ili usluga. Jednom kada u tome uspijete na dobrom ste putu. Postoje mnogi već prokušani načini da se to postigne.

Segmentirajte tržište: većina proizvođača ili dobavljača pokušava pružiti svima sve. Međutim, na svakom tržištu postoje "tržišta unutar tržišta" upravo kao kod Shakespeareova Hamleta koji sadrži "dramu unutar drame". Moguće je pronaći grupu potrošača čije su potrebe različite od potreba drugih potrošača unutar istog tržišta. Stariji građani primjerice imaju drukčije potrebe od mlađih ljudi, različitu zdravstvenu zaštitu, slušaju drukčiju glazbu, jedu drukčiju hranu, drukčije se odmaraju, čitaju druge knjige, bave se drugim sportovima, imaju drukčija osiguranja, odjeću itd. Oni su stoga očigledno prepoznatljiva vrsta potrošača. Ljudi na selu imaju različite potrebe od ljudi u gradovima, isto tako vlasnici jahti imaju drukčije potrebe od obrazovnih institucija, skijaških centara ili bolnica. Kada se jednom prepozna segment tržišta sa specifičnim potrebama koje dobavljači na veliko ne zadovoljavaju u potpunosti, gotovo je pouzdano da se može osmisliti uspješan biznis s ciljem boljeg snabdijevanja tog posebnog tržišnog segmenta.

Sada je vrijeme da cjelokupno svoje poslovanje usmjerite na zadovoljavanje upravo tog segmenta, osmišljavajući oglašavanje, marketing, imena proizvoda, usluge, adresare kupaca itd. Mnogi poduzetnici griješe pokušavajući "kopirati" veće konkurente, bez ciljanog marketinga tamo gdje bi mogli razviti iznenađujuće velik posao koncentrirajući se samo na jedan segment tržišta. Izvanredan primjer je jedan moj poznanik koji je uspio jer je izabrao područje pogrebne kozmetike kao posebnu kategoriju koja zahtijeva specijalan postupak. On je uočio da nakon pripreme tijela za

16

javno pokazivanje prije pokopa, usta često nisu ostajala zatvorena već bi se otromboljeno otvarala.

Taj poduzetnik uzeo je obično cijanofix ljepilo, preimenovao ga stavivši naljepnicu: "Kvačica za usta" i pogrebna društva su ga odmah počela kupovati jer je bilo namijenjeno njihovoj djelatnosti i r ješavalo njihov problem. Isti je poduzetnik također zapazio da u toj istoj djelatnosti dolazi do poteškoća s podmazivanjem određenih pokretnih dijelova u pećima za kremiranje zbog jako visokih temperatura. Liniji svojih proizvoda dodao je: "Podmazivač za peći pri visokim temperaturama". Taj je proizvod zapravo već postojao na tržištu, ali kako direktor pogrebnog društva nije stručnjak za strojna maziva bio je sretan da ga može kupiti u trgovini pogrebnim potrepštinama. Kada se otkrije slabo opskrbljen segment tržišta, nije teško naći specifične proizvode koje ta vrsta potrošača može koristiti.

Pretvaranje robe u proizvod još je jedna poduzetnička metoda. Klasičan primjer je sapun. Početkom XX. stoljeća sapun je još bio roba. Seljaci bi klali svinje, grijali vodu na vatri od drva, stavljali pepeo u vruću vodu da bi dobili lužinu, a onda tu lužinu koristili za otklanjanje dlake sa svinjske kože. Zatim su zagrijavali svinjsko salo, topili i dodavali lužini. Dobivenu bi smjesu stavljali u čvrste kalupe i tako dobili komade sapuna. Ti su se komadi onda prodavali kao roba, slično kao celer ili bijela repa, bez imena tvrtke i posebne ambalaže. Neobičan gospodin Gamble, iz slavne firme "Proctor & Gamble" (P&G) bio je mladi poduzetnik koji je to uočio. Imao je viziju da se sapun može pretvoriti iz robe u proizvod. Dodao je boju (kozmetika) i miris, načinio mali elegantni oblik, dao mu privlačno ime, zamotao ga i tako dobio privlačniji proizvod. Noću je u podrumu svoje kuće

17

pravio taj proizvod, a danju ga prodavao od vrata do vrata. Kroz neko vrijeme P&G postala je jedna od najvećih svjetskih kompanija.

Pretvaranjem robe u proizvod nastali su u prošlosti bezbroj puta veliki biznisi. To je i danas još uvijek moguće, a bit će to i u budućnosti mogući put do uspjeha. Potrošači uvijek radije kupuju proizvod - određene marke i standardne kvalitete nego proizvod bez imena proizvođača čiji bi ugled obećavao kvalitetu.

Proizvodi su opipljivi, mogu se vidjeti i osjetiti. Njihova funkcionalnost i kvaliteta neopipljive su i postoje samo u glavama kupaca i korisnika. Poduzetnik mora usmjeriti svoje djelovanje tako da koncept novog proizvoda nudi zadovoljenje potreba koje tržište smatra poželjnim. Tako radi uspješan poduzetnik. On prodaje rješenje problema kojih ljudi nisu ni svjesni sve dok se ne pojavi rješenje. Najveći uspjeh poduzetnik postiže dobrim izborom pothvata. Kao što je uspon na neke planine lakši od drugih, tako i neki pothvati nude više mogućnosti, manje rizika, te zahtijevaju manje menadžerskih sposobnosti i financijskih ulaganja od drugih.

Iz vlastitog iskustva znam da je mogućnosti lakše iskoristiti nego ih uočiti i prepoznati. Ljudi ne vide velike prilike sve dok ih tko drugi ne uoči i iskoristi - kada postanu svima očite.

Poslovni priručnici opisuju brojne načine za izbor pothvata. Godinama je kompanija P&G birala samo proizvode koji se mogu baciti u WC školjku ili isprati vodom nakon uporabe. Neke druge grupe za planiranje razmatrat će samo pothvate s trenutne top liste "deset najvećih". Westinghouse procjenjuje pothvate koristeći složeni matematički algoritam. Dupon ima poduzetnički

18

model kojim pokušava kvalificirati mogući izbor. Drugi poduzetnici preporučuju izbornu kombinaciju menadžmenta. Koliko su ti različiti modeli uspješni? Po mojem mišljenju oni su dobri u mjeri u kojoj je to i meteorološka prognoza za sutradan. Da li bi se kladili u 2 dolara na vremensku prognozu za sutra? Da li bi uložili 5 godina svog vremena i svežanj novčanica u te formule? Zajedno s jednim profesorom Sveučilišta u Miamiu složio sam model poduzetničkog planiranja koji nije uspio. Dupont nije imao mnogo uspjeha sa Corfam-om, a Westinghouse još uvijek vida nekoliko rana. P&G je nekoliko pothvata koji su prošli njihov test bacio u zahodsku školjku.

Industrijalizacija uslužne djelatnosti još je jedan način poduzetničkog uspjeha. Svakome je poznato da se posao općenito može podijeliti u dvije glavne kategorije: proizvodnju i organizaciju usluga. Smatra se uglavnom da je proizvodna industrija fizička proizvodnja proizvoda. Kupac koji kupuje poznatu marku tvorničkog proizvoda poput televizora ili stroja za šivanje, automatski očekuje da proizvod odgovara određenim standardima, da je načinjen od dobrog materijala i da je solidne izrade, te da je svaki model primjerene kvalitete. S druge strane, na uslužnu industriju gleda se kao na slijepu slučajnost, a usluge zbilja variraju od odličnih pa sve do onih za koje je nula jedina ocjena. Ljudi obično sa sumnjom kupuju uslugu. Kada odlaze odvjetniku ne očekuju da će usluga biti jako dobra jer znaju da u svakoj parnici koja uključuje dvije stranke i dva odvjetnika, jedan odvjetnik dobija, a drugi gubi. Stoga klijent odlazi odvjetniku znajući unaprijed da su mu šanse za ono što "kupuje" samo 50%, sve više od toga je sreća.

Jedna od sedam velikih međunarodnih računovodstvenih tvrtki ima preko 500 sporova vrijednih više milijuna dolara, što ukazuje da mnogi klijenti ne vjeruju u uspješnost njenih usluga. Jednako tako, kada prosječna osoba

19

odlazi frizeru ili dekorateru za unutarnje uređenje, puna je sumnji da li će njene stvarne potrebe biti zadovoljene na pravi način. Općenito se smatra da je kvaliteta usluga individualna i nekonzistentna odlika dok je proizvodnja standardizirana i konzistentno dobra. Kada se obratite agentu za osiguranje i brokeru za savjet, znate da ste prepušteni na milost i nemilost tomu po jed incu koji vam proda je uslugu. Znamo da neki agenti os iguranja s av j e tu ju vrlo loše, a neki brokeri prave dar-mar na vašem računu, nastojeći prije dobiti proviziju nego pomoći da povećate svoju imovinu. Obogatit i se mogu svi koji promatraju industriju usluga i te usluge industr i jal iziraju tako da one postanu standardizirane i uniformne. Svatko se može sjetiti stotine primjera pojedinačnih nasumce odabranih uslužnih djelatnosti koje bi se dale izmijeniti; koje bi se mogle industri-jalizirati uz velike šanse da će poduzetnik koji prvi osmisli takav koncept i uspjeti . To se do sada već više puta ponovilo, a može uspjeti danas i sutra. Nabrojat ću nekoliko klasičnih primjera:

• Mali investitor odluči kupiti dionice. Sve što može kupiti je paket određene vrste dionica pa se nada da je izabrao prave. Nije mogao rasporediti rizik jer nije imao dovoljno novca za kupiti 15 ili 20 različitih dionica te vrste (nadajući se da će bar s nekima uspjeti i tako smanjiti rizik stavljanja svih jaja u istu košaru). Kreativni poduzetnik uočio je njegove potrebe i tako su nastali zatvoreni investicijski fondovi (Close end mutual funds). Ako tko želi investirati u dionice visoke tehnike ili npr. u japanske dionice, s malo novca može kupiti dionice zatvorenog investicijskog fonda koji nudi tu specifičnu vrstu dionica. Ustvari, on sada može kupiti manji broj dionica u 15 - 20 poduzeća, a fond raspolaže stručnjacima koji prate i biraju dionice s najvećom vjerojatnošću rasta.

20

• Drugi klasičan primjer je sistem kreditnih kartica. Nije tako davno kada je pojedinac prolazio složen postupak prijave i provjere kreditne sposobnosti da bi obično s nekoliko tjedana zakašnjenja dobio kredit na maloprodajnim mjestima u gradu gdje živi (da i ne spominjemo gradove u inozemstvu).

Diner's Club je uveo sistem kreditnih kartica, desetak drugih kompanija učinilo je isto i tako uspjelo u industrijalizaciji kredita. Danas svaka odgovorna osoba može dobiti kreditnu karticu koja omogućuje kupovanje na kredit u tisućama prodavaonica u skoro svakom gradu na svijetu. Potrebno je samo ispuniti prijavu i čitav postupak vjerojatno ne traje više od 20 minuta. Prije ove inovacije industrijaliziranja usluge, bili su potrebni nebrojeni sati da bi se dobilo odobrenje za kupovinu na kredit na samo nekoliko prodajnih mjesta.

21

• Idući primjer predstavlja American express i ostale putničke agencije. Još ne tako davno morali ste se, ako ste poželjeli na putovanje (primjerice safari u Afriku, spuštanje brodom niz Amazonu ili kružnu vožnju Orient Expressom) prethodno pobrinuti za više od 200 sitnica poput sređivanja prijevoza zrakom, morem ili zemljom, dobivanja viza, infor-macija o obvezatnom cijepljenju, hotela, rokova, izbora usluga na putu i bezbroj drugih sitnica. Danas odlazite u agenciju poput American Expressa i za samo nekoliko minuta organizirate kompletan safari. Na taj ste način ne samo uštedjeli vrijeme, već ste izbjegli mogućnost pogreške zbog odabira loših hotela, a paket aranžman vjerojatno je i jeftiniji . Oni koji nude takvu inovativnu, pakiranu uslugu obično investiraju vrlo malo, ugovarajući skoro sve pojedinosti, a dobro zarađuju na pukom koordiniranju tuđeg rada i tuđe kapitalne investicije.

Gotovo nema kraja raznim varijacijama ovog koncepta industrijaliziranja uslužne djelatnosti gdje poduzetnik uz niži trošak pruža puno bolju uslugu. Uz to, poduzetnik standardizira i industrijalizira uslugu tako da se više ne morate oslanjati na više pojedinaca da bi dobili kompletnu uslugu (upravo kao što kupnjom televizora jednim činom kupujete stotine ugrađenih dijelova).

Pravnici su provodili dane i dane kopajući po pravnim knjigama kako bi pronašli precedente u engleskom pravu i pripremili slučajeve za sud. Jedan genijalni poduzetnik industrijalizirao je tu uslugu unoseći sve pravne slučajeve u kompjuterski program. Sada, kad je pred pravnikom npr. slučaj iz određenog područja pomorskog prava, on sjeda za kompjuter i u kratkom vremenu pronalazi precedente o 70-80 sličnih slučajeva iz područja pomorskog prava.

Pogledaj te oko sebe i bez teškoća pronalazite usluge koje su loše i nepotpune. Uz malo kreativnosti probajte smisliti način pakiranja tih usluga u industrijaliziran proizvod koji omogućuje smanjene troškove, učinkovitu uslugu i fantastičnu uštedu vremena - što je najvažnije, moguće je osigurati potpunu konzistentnost kvalitete proizvoda. Tko god prvi industrijalizira uslugu, taj ima velike izglede požnjeti ogroman uspjeh. To zbilja nije teško jer niz usluga upravo vapi za industrijalizacijom. Sve što je potrebno je pisaći stroj, telefon i vizija, i vi ulazite u visokoprofitni biznis koji će vam donijeti bogatstvo.

Servisiranje industrijskog proizvoda je druga strana industrijalizacije usluga. Dugo vremena, pa i stoljećima bila je to nus-pojava uspješnog poduzetništva. Bala vunene tkanine je industrijski proizvod. Ona se muškarcima može prodavati i u tom obliku. Krojači međutim komad

22

vunene tkanine prodaju u obliku muškog odijela i puno više naplaćuju svoju uslugu od same tkanine. To je pravi primjer servisiranja industrijskog proizvoda koji postoji već stotinama godina.

Sve što budući uspješan poduzetnik mora otkriti je industrijski proizvod koji zahtijeva nov pristup u smislu usluge. Jedan je primjer i poduzetnik što sam ga susreo prije više godina u Los Angelesu. On je uočio da se za doručak u standardnom restoranu ili hotelu poslužuju jaja sa slaninom i prženim krumpirima. Još je zapazio da većina ljudi u Los Angelesu za ručak ili večeru jedu pomes frites ili njihovu umanjenu verziju - štapiće od krumpira. Istražio je načine na koje se krumpir guli i reže u željene oblike za pečeni krumpir, štapiće ili pomes frites.

Uočio je da je taj dugotrajan posao bolna točka šefa kuhinje i kuhara. Hotelski restoran otvarao se oko 7 ujutro kada bi istodobno i kuhar započinjao s radom. U restoran je navraćalo mnogo ljudi žureći se na posao i naručivalo jaja sa slaninom i prženim krumpirima. Kuhar je prvo morao oguliti krumpire a zatim ih rukom izrezati na potrebnu veličinu. Kašnjenje s isporukom nije samo ljutilo kupce već utjecalo i na prihod, jer bi stol predugo zauzimali dok čekaju. Postupak je bio naporan, a mnogo krumpira je i propadalo u guljenju i rezanju.

Poduzetnik je uočio potrebu za boljom uslugom i osnovao tvornicu koja se u početku sastojala od jedne prostorije u kojoj je instalirao strojeve za automatsko guljenje i rezanje krumpira. Ispitujući razne vrste krumpira ustanovio je da postoji preko 300 vrsta i to od krumpira iz države Idaho (najbolji za prženje) do potpuno drukčijih vrsta iz raznih područja poput Prince Edward Island, Kanade, itd. Izdvojio je najbolju vrstu za guljenje,

23

rezanje i prženje. Slijedeći njegov korak bio je obilazak restorana i hotela kako bi ih uvjerio da koriste njegove već pripremljene krumpire koji su izrezani i po tpuno spremni za p ržen je . N jegova s t ra tegi ja p roda je sastojala se u izlaganju financijskih analiza koje su dokazivale da je cijena njegovih već pripremljenih krumpira niža od cijene krumpira koji se priprema unutar restorana. To nije bilo teško dokazati jer je on kupovao krumpir najbolje kvalitete na tone, po najnižim cijenama, automatizirao je proces i koristio jeft inu radnu snagu. Također je osigurao dnevnu dostavu s nekoliko kombija. Kada se uzme u obzir da samo u pokrajini Los Angelesa ima na tisuće restorana, jasno je da je njegov godišnji ukupan prihod uskoro dosegao milijune dolara dok je neoporezovani profit bio neočekivano velik. Bila je to jednostavna zamisao za koju nije potreban um znanstvenika; sve što je potrebno bio je gladni poduzetnik koji je osmislio nešto novo.

Nije nemoguće pronaći segment tržišta koji nije dobro opslužen i započeti uspješan poduzetnički pothvat da se ispuni praznina. Klasičan primjer su proizvodi za stopala Dr. Scholl. Osnivač tog biznisa uočio je da njega stopala nije još prepoznata kao posebna kategorija. Ako ljudi nose tijesne cipele dobivaju otekline i žuljeve, a ako su cipele prevelike, njihova stopala će biti puna žuljeva i uništena trenjem široke cipele o kožu. Ustanovljeno je da se stopala znoje deset puta više od drugih dijelova tijela.

Postoje i drugi problemi sa stopalima poput uraslih noktiju, problemi zbog visokih potpetica itd. Ranije su se prozvodi za stopala, ono malo što je postojalo, prodavali u drogerijama zajedno sa stotinama drugih proizvoda. Dr. Scholl ih je skupio i imenovao - kao specijalne proizvode koji se izlažu i prodaju po cijelom svijetu, u robnim kućama, drogerijama, apotekama itd.

24

Metoda Ahilove pete

U potrazi za poduzetničkim pothvatom "metoda Ahilove pete" je metoda koju volim najviše.

Čini mi se da je velika slabost skoro svih poduzetnika prejako reagiranje na konkurenciju. Iz iskustva znam da uspjeh ili neuspjeh pothvata ne ovisi o konkurenciji. Nažalost prevelik je broj pothvata koji nisu započeti ili na kojima se nije dovoljno uporno radilo iz straha od konkurencije. Što je najlošije, poduzetnici se boje velikih konkurenata.

Velike kompanije, stare kompanije i etablirani lideri vodećih tržišta najlakši su, a ne najteži rivali. Međutim, njihova konkurencija je minimalna zbog sindroma "carevog novog ruha". Svi misle da su preveliki da bi se s njima izašlo na kraj, ali što su veći to ih je lakše izbaciti iz sedla. Ako vaše poduzeće postoji tek godinu dana, a gigantska kompanija već 40 godina, upamtite, velika stara kompanija je u tome poslu samo po jednu godinu, četrdeset puta. U pravilu u svim velikim poduzećima upravljaju menadžeri koji su samo namještenici, a ne vlasnici. Njihov osnovni cilj je osiguranje vlastitih pozicija. Malo velikih poduzeća uvodi inovacije. Menadžeri velikih kompanija znaju da su sjećanja na propale ideje duga, a priznanje za uspjeh doista kratko. Strateška novina koja uspije u velikoj kompaniji ima mnogo očeva, dok je smioni pothvat koji ne uspije - siroče. Veliki i debeli konkurent nije opasan protivnik za mršavog i gladnog inovatora. Većinu novih pothvata započeli su poduzetnici, a ne stare ugledne velike kompanije. Velika kompanija obično ne prihvaća inovacije, kao gusto sito kroz koje teško prolaze nove ideje. Financijska uprava dominira njihovim menadž-mentom i odluke su većinom financijske prirode.

25

Kada je kralj Canute valovima naredio da se vrate, demonstrirao je ograničenost najviših izvora moći. Ogromne korporacije često ulaze u nove pothvate dokazujuću samo da su greškom zamijenili svoje salo za mišiće. Oni pažljivim planiranjem pokušavaju nadomjestiti svoju snagu. Debeli mačori koriste svoju veličinu koja se često pokazuje nedostatkom kada predstavlja mjeru konkurentne ranjivosti. Poduzetnik koji se uglavnom oslanja na inovacije usluga i proizvoda nije u toj mjeri ranjiv. Teško je svladati mršavog poduzetnika koji dotiče zemlju u trku i ima snagu vlastite percepcije.

Poduzetnik ne mora strahovati od takmičenja s divom. Po mom iskustvu, jedino je važno prepoznati njegovu Ahilovu petu, a budite sigurni da ih ima bezbroj. Puno toga dobivao je prelako kroz predugo vremena. On svoje mušterije prihvaća kao gotovu činjenicu, usluge koje pruža su slabe, a postrojenja stara. On je zaboravio kako se prodaje i živi samo od stare slave. Dostigao je točku kada razmišlja samo o cijeni i zaboravlja da postoje potrošači. Postao je pretil i lijen. Velike kompanije opterećene su starim običajima, starim namještenicima, skupim sjajem i ne mogu se brzo pokrenuti. A baš zbog takvih izraslina je i izmišljen kirurški skalpel.

Za vas kao inovatora oni predstavljaju glinene golubove. Sto god oni radili to neće utjecati na vas, jer vi ionako ne radite još ništa. Ali svaki milimetar tržišta i svaki kupac kojeg preuzmete od njih oslabljuje ih jer ga gube oni. Sreća je poduzetniku sklona jer nije teško pronaći Ahilovu petu velikog diva, a tada ga je lako diskvalificirati u očima kupaca. Metoda Ahilove pete je jednostavna koliko i učinkovita. Kao da igrate poker, a iza leda protivnika nalazi se ogledalo u kojem vidite sve njegove karte, dok on nema pojma kakve karte imate vi. U tom slučaju vi nemate izbora - morate pobijediti. Njegova ponuda kupcima otvorena je knjiga. Bez teškoća možete ispitati

26

njegov način oglašavanja, njegove udarne proizvode i prednosti koje nudi svojim potrošačima. Lako možete utvrditi kvalitetu njegovih proizvoda, garancije, odgovornosti prema kupcu, osiguranje, kvantitetu i kvalitetu usluga, raspon njegovih proizvoda, uvjete prodaje, ambalažu, učestalost zahtjeva za servisom itd. Sastavite popis, a onda odlučite koje će od tih komponenti nadmašiti vaša ponuda. Posjetite njegove kupce i ustanovite koje bi još kvalitete ili usluge oni željeli, a koje im sadašnji dobavljač ne pruža. Jednom kada potpuno shvatite ograničenja njegove ponude, puka je jednostavnost kreirati bolju ponudu koja će lidera na tržištu izbaciti iz sedla.

Prema istraživanjima Instituta američkih poslovnih savjetnika (Institute of American Business Consultants) radna učinkovitost prosječne američke tvrtke s više od 10.000 zaposlenih manja je od 1,5%. Novo poduzetničko poduzeće može postići veću učinkovitost s manje od 1/12 zaposlenih s kojima je opterećena stara ukalupljena tvrtka. L. P. Hartley je rekao: "Prošlost je strana zemlja - oni tamo stvari rade drukčije"; ovo se odnosi na velike stare kompanije. Dobar inovator vrlo lako osvaja njihova svetišta. Šest mjeseci oni neće ni znati da postoji novi poduzetnik na njihovom tržištu, a trebat će im barem dvije godine da uvedu promjene u svoje radne procese, da bi mu bili konkurentni.

Zaključak

Brojni pothvati propadaju jer njihovi osnivači vjeruju da je vlastiti biznis lak put do Eldorada. Oni zaboravljaju da ni u rječniku "uspjeh" ne dolazi prije "rada". Kod takvih ljudi, zbrka ne samo da postoji, ona caruje. Mnogi postaju poduzetnici jer ne vole disciplinu i naporan rad koji im se nameće

27

kada rade za druge. Takvi vrlo brzo uviđaju da su učinili grešku veličine Mount Everesta.

Najstroža osobna disciplina i 18-satni radni dan temelj su uspjeha poduzetničke igre. Zadovoljstvo poduzetništva je u očekivanju uspjeha, a ne uspjeh. Kao što je Harry Truman rekao: "Ako ne podnosite vrućine, držite se dalje od ognjišta". Ako imate posebnu sklonost za sjaj uspjeha onda u to ne ulazite. Nagrada nikada neće biti dovoljna. Ako uživate u teškom radu i osobnom žrtvovanju i ako osjećate zadovoljstvo kad se udarite čekićem jer je tako dobar osjećaj kad udarac prestane, uspjet ćete kao poduzetnik. Svi koji čitaju ovaj tekst mogu investiranjem ostvariti veću dobit nego što su ikada mogli zamisliti. Jedino što morate učiniti je poslušati slijedeće savjete:

Uspjeh poduzetnika ne ovisi o dobi, spolu, obrazovanju, roditeljima, škol-skim vezama ili bilo čemu drugom osim vašoj, Bogom danoj, sposobnosti da mislite pozitivno, da vježbate samodisciplinu i radite pametno. Jednom kada poduzetništvo postane vaš najveći porok, zaustaviti vas može samo smrt. Kao kod golfa, prezirete svaku minutu, a sutra idete na teren ponovno. Priznati menadžeri "promatraju kako se stvari događaju". Poslovni birokrati se "pitaju što se dogodilo". Pravi poduzetnici "rade na tome da se stvari dogode". Jednom kada ste doveli do toga da se stvari događaju i osjećate strujanje poduzetničkih sokova, neka vam Bog bude na pomoći. Nema više odmora i umrijet ćete usred posla! Za poduzetnika je teže ostaviti dobru inovaciju da beskorisno leži, nego biti dužan.

28

KOLEKCIJE

Milijuni ljudi uživaju investirati u ono što vole. Po prirodi čovjek ima hobije i uživa u skupljanju jedne ili više vrsta stvari. Neke ljude oduševljava sku-pljanje burmutica, starih zemljovida, poštanskih marki, kovanog novca, ulaznica za športske utakmice, povijesnih predmeta, starih knjiga, nakita, dragog kamenja, oldtajmera (starih automobila), stvari koje su pripadale slavnima, plemenit ih vina, antikviteta, uramljenih leptira i naravno umjetnina - popis je beskonačan.

Kolekcionari u pravilu smatraju te stvari investicijama i u nekim slučajevima one to mogu i biti. Ako je osoba sklona starim knjigama ili starim zemljo-vidima lako će samu sebe uvjeriti da je taj trošak doista u investicijske svrhe. Stvarnost međutim zna biti sasvim drukčija.

Smatram da se mora slijediti nekoliko pravila da bi se neka zbirka mogla smatrati investicijom:

• Mislite na likvidnost. U jednom trenutku možda ćete vi ili vaši nasljed-nici poželjeti zbirku prodati. Međutim vrlo je teško naći odgovarajućeg kupca kada dođe trenutak odluke. Ako ne možete ili ne želite čekati "pravog kupca", dogodit će se da praktički poklonite svoju zbirku. Možda posjedujete stare zemljovide u vrijednosti od milijun dolara, ali nije lako naći kupca koji je za njih voljan toliko platiti.

• Likvidnije su kolekcije čija se kvaliteta i privlačnost može opisati i precizirati ili prenijeti oglasom. Tako se crni Pierce Arrow sa 12

29

cilindara i otvorenim krovom iz 1932. i s prijeđenih 49.000 milja može jednostavno u pismu ponudit i skupljaču starih automobila poput sultana Brunea. Nasuprot tomu, zbirku od 200 azijskih burmutica ili 100 starih knjiga nije lako pismeno opisati osim ako ne namjeravate napravit i i lustr irani katalog. Štoviše, često je potrebno osobno razgledanje predmeta. To zna biti prepreka prodaji, napose ako poten-cijalan kupac živi na drugoj strani svijeta. Stoga budite svjesni da su predmeti koji se moraju osobno pregledati prije kupnje manje likvidni od onih čija vrijednost govori sama za sebe, kao primjerice poznata slika Van Gogha ili jaje Fabergea.

• Imajte također na umu da je teže prodati kolekciju nego jedan predmet, primjerice stari automobil. Poznam ženu koja ima zbirku svih srebrnih novčića od 50 centi određenog dizajna ikada iskovanih u SAD. Samo jedne određene godine u jednoj kovnici iskovano je oko 7.000 takvih kovanica. Drugih godina su sve tri američke kovnice novca izbacile milijune takvih novčića. Samo jedno rijetko izdanje vrijednije je od svih ostalih novčića za jedno , pa su po tenc i ja ln i kupci obično zainteresirani samo za kvalitetu te jedne super rijetke kovanice, a ne za čitavu zbirku.

• Pazite po kojoj cijeni kupujete. Mnogi griješe vjerujući da je kupovina nakita, dragog kamenja, orjentalnih vaza i sl. po maloprodajnim cijenama, dobra investicija. Nakit, međutim može proći kroz ruke više posrednika i maloprodajni trgovac mora zaračunati 300% ili više od prvobitne cijene kako bi pokrio svoje operativne troškove poput osiguranja, skladištenja, zakupa i osoblja. Ne možete kupovati po maloprodajnim cijenama uz istodobno uvjerenje da ćete vratiti svoju investiciju i još ostvariti profit prilikom prodaje.

30

Prije kupnje napravite domaću zadaću. Biseri se npr. prodaju u razvrstanim nizovima po veličini, procjenjuju u gramima, a sve što vi zapravo možete izmjeriti je njihov promjer. Opseg bisera jednak je umnošku broja 3,1416 i njegova promjera. Morate inzistirati da vam prodavač napiše cijenu po gramu jer je na taj način i on kupovao. Zatim izmjerite promjer svakog bisera i pomoću džepnog kalkulatora izračunajte grame po biseru. Tek tada možete odrediti da li je cijena prihvatljiva. Naravno, uzmite u obzir da cijena po gramu ovisi i o boji, obliku, sjaju itd.

Mnoge trgovine oglašuju nakit sa dragim kamenjem od 1,5 karata. No, zna se raditi o 10 dragih kamenčića od 1/15 karata. I dok su u pravu da 10 dijamanata od po 1/15 karata daje 1,5 karata ukupne težine, to ipak nije vrijednost jednog dijamanta od 1,5 karata. Takva tvrdnja je samo komercijalni potez za zavaravanje naivnih. Sićušni dijamanti od 0,5 do 0,3 karata imaju manju vrijednost kao investicija. Brušenje dijamanata je težak posao i ni jedna brusionica neće trošiti vrijeme na kvalitetno brušenje sitnog kamenja.

U svrhu investiranja, kupujte samo dijamante koji su brušeni okruglo, u obliku bisera, markiza ili ovalno. Najbolja veličina je jedan karat. Ako kupujete veće dijamante, malo je ljudi koji će ih moći kupiti kada ih budete prodavali. Izbjegavajte težine koje nisu okrugle - ispod jednog karata npr. 0,67 karata, jer većina ljudi ne zna računati sa razlomcima.

Jedini način kupovine dijamanata u svrhu investiranja je s trgovcem se dogovoriti da vam dozvoli odnijeti ga na procjenu ovlaštenom

31

stručnjaku. Najuglednije institucije su GIA (Gemological Institute of America), EGL (European Gemolic) i ERD u Antwerpenu. Tamo se uz pomoć različitih aparata procjenjuju četiri najvažnije značajke dijamanata namijenjenih investiranju - njihova boja, čistoća, težina u karatima i brušenje. "D" označava bezbojnost i najbolja je ocjena. Gotovo jednako dobre su "E i F". Gotovo bezbojni imaju oznake "G, H i I". Svjetlo žuti imaju oznake "J, K i L", a žuti su "M, N, O i P". Tamno žuti su "Q, R, S, T, U i V". Što dijamant ima manje boje to je vrijedniji (osim u rijetkim slučajevima poput crvenog dijamanta). Kada imate procjenu od GIA ili neke druge institucije ona služi kao otisak palca. Niti jedan drugi dijamant na svijetu nema u potpunosti jednake karakteristike.

Nakon toga pođite u draguljarnicu i zatražite dnevni Rapaport izvještaj. Rapaport iz New Yorka šalje ga svaki dan u godini osim na židovske praznike npr. subotom. Možda morate biti malo uporniji jer trgovci dijamantima ne vole otkrivati svoje tajne. Malo je ljudi izvan te djelat-nosti koji su ikada čuli za Rapaport, najugledniji svjetski autoritet za dijamante i u njihovim izvještajima navedene su precizne vrijednosti dragog kamenja. Naoružani tim informacijama vratite se do prodavača i zatražite da vam da pristojnu ponudu prema procjeni Rapaporta uz dodatno pokriće njegovih troškova. Ako je ponuda prihvatljiva izbjegli ste sramnu maloprodajnu cijenu i tada se vaša kupovina može smatrati dobrom investicijom. Kasnije uvijek možete prodati kamen po istoj cijeni, ako ne i višoj.

Zapamtite, nikada ne kupujte skupi dijamant ili koji drugi dragi kamen bez pismene procjene jednog od uglednih međunarodnih laboratorija za kontrolu dragog kamenja. Ako u vašoj zemlji takav laboratorij ne

32

postoji, nije teško dogovoriti s bankom da kamen koji kanite procijeniti pošalje drugoj banci u blizini laboratorija za procjenu dragog kamenja. Banke često pružaju tu vrstu usluga po relativno umjerenim cijenama. Isto se odnosi i na prodaju dragog kamenja, slika ili bilo kojeg drugog kolekcijskog predmeta koji se može transportirati. Ako vaš eventualni kupac živi u drugoj zemlji a hoće prije kupnje predmet razgledati možete dogovoriti sa svojom bankom da predmet pošalje u banku potencijalnog kupca. To olakšava prodaju, koja se inače možda ne bi obavila.

Osoba koja želi kupiti dijamant da bi ga nosila, a ne kao investiciju, morala bi umjesto njega kupiti kubični cirkon. Rijetko tko raspoznaje razliku, a njihova cijena predstavlja mali dio cijene dijamanta. Samo pod fluorescentnim svjetlom ne svjetlucaju poput pravih dijamanata, pa čak i onda samo stručnjaci raspoznaju razliku. Većina žena koja posjeduje skupocjene dijamante, kupuje replike s kubičnim cirkonima. Prave dijamante tada ostavljaju u sefovima i nose umjetne, dok pravo kamenje iznose samo u posebnim prilikama, poput godišnjice braka. Ako danas posjedujete skupi dijamant koji ste osigurali, osiguravajuće društvo ograničit će prilike u kojima ga možete nositi, a i tada će zahtijevati da vas prate osobni čuvari. To je jedan od razloga da je kubični cirkon ili duplikat dragog kamena, neophodan.

Kako kupiti predmet iz kolekcije po povoljnoj cijeni

Mnogi su načini kupovine kolekcijskih predmeta po niskim cijenama tako da ih nakon određenog vremena možete prodati uz profit za vas i vaše

33

nasljednike. Prostor mi ne dozvoljava da ih sve opišem, ali ponajbolja i dokazana metoda je redovno praćenje crne kronike i popisa umrlih u lokalnom tisku. Kad god tko umre, mora se rasporediti njegova ostavina, koja zna sadržavati nakit, antikvitete ili druge dragocjenosti koje se često moraju prodati samo zato da bi se podmirila potraživanja.

Staratelj nasljedstva koji u takvim slučajevima prodaje imovinu obično je računovođa ili drugi profesionalac koji prema riječima Oscara Wilde-a "zna cijenu svega, ali vrijednost ničega". Takvoj osobi je temeljni prioritet što prije prodati predmete iz ostavine po najboljoj ponuđenoj cijeni. Uz malo truda saznajete da li će se ostavina likvidirati i sadrži li zanimljive ili dragocjene predmete.

Potom valja otići do staratelja nasljedstva (zvao se on sudac, namiritelj ili povjerenik, ovisno o državi) i pregledati ponuđene predmete. Pročitavši nekoliko knjiga o nakitu, umjetninama ili kolekcijama, lako ćete identifici-rati komade koji su vjerojatno vrijedni. Ako slučajno naiđete na komad starog nakita, preostaje samo zadobiti povjerenje staratelja da vam dozvoli dragi kamen odnijeti na procjenu.

Kada jednom saznate pravu vrijednost dragog kamena, recimo u našem slu-čaju 20.000 USD, vratite se staratelju i izvijestite ga o nedostacima dragog kamena jer zapravo svaki kamen ima neke mane. Možda je brušen na način koji više nije u modi. Istaknite svaku manjkavost boje, sjaja, oblika ili druge i objasnite da vam se kamen ipak sviđa i da ste za nj voljni dati 8.000 USD.

Kao što sam već spomenuo, staratelj obično nema pojma o vrijednosti. On će vjerojatno prihvatiti 8.000 USD jer to zvuči kao izvrsna ponuda, a k

34

tomu to je znatno bolje nego slijedeće tri do četiri godine tražiti boljeg ponuditelja koji bi možda bio voljan platiti 25.000 USD. Staratelji će općenito prihvatiti prvu razumnu ponudu jer im je cilj što prije izvršiti raspodjelu ostavine. Vrijeme radi protiv njih jer su često vezani rokovima. Ako ne prodaju privatnoj osobi poput vas bit će primorani prodati na dražbi uz rizik da dobiju puno manje. Poznajem čak ljude koji su odnijeli dragi kamen na procjenu i prodavši ga nekom drugom uz kasniju isporuku, vratili se do staratelja te kupili dragi kamen za 1/3 od cijene po kojoj su ga već prodali. Ti ljudi ostvarili su velik profit bez investiranja vlastitog novca.

Kupnjom nakita ili drugih vrijednih stvari iz ostavine ili stečajne imovine u slučaju bankrota može se momentalno ostvariti fantastičan profit uz mali rizik. Jednostavno koristite vlastiti trud i činjenicu da staratelj želi brzo prodati i voljan je prihvatiti svaku razumnu ponudu. On je vjerojatno isuviše zauzet da bi davao stvari na procjenu, tražio kupce ili istraživao tržište. Osim toga, većina staratelja ne raspoznaje Burmanski rubin golublja krv (Burma Pigeon Blood Ruby) od komadića crvenog stakla.

Cijeli koncept investiranja je kupovati jeftino i prodavati kada investicijama cijena poraste. Oni koji dionice kupuju u vrijeme tržišta bikova, gube novac, dok oni koji kupuju u vrijeme tržišta medvjeda, zarađuju. Jednako je sa zbirkama, ako preplatite, vjerojatno ćete izgubiti.

Na rasprodaji polovnih stvari koja se održavala svake subote u Mexico Cityu (nešto kao buvljak), izabrao sam jednom vrijednu dragocjenost. Bila je to ikona iz 16. stoljeća pored koje je toga dana vjerojatno prošlo tisuće ljudi, ali propustili su uočiti njenu vrijednost. Kupio sam također sliku Diega Rivere za 125 USD na rasprodaji meksičkih umjetnina i to prije nego

35

što je slikar "otkriven". Slična djela kasnije su na aukcijama dostizala cijene od stotina tisuća dolara.

Kažu da je Van Gogh prodao samo jednu sliku za svog života, dok su druge njegove slike prodavali za nebrojene milijune. Mnogo je priča o velikim slikarima koji nisu mogli prodati svoje radove za života nego su ih davali pekarima za kruh. Pekar ih nije želio ali bi ih uzimao kako umjetnik ne bi ispao prosjak. Pekar bi slike odlagao na tavan, a onaj tko ih je otkrio stoljeće kasnije postao je taj čas milijuner. Koliko će se još slika velikih umjetnika tako pronaći?

Ogromne vrijednosti čekaju da ih otkriju oni koji proučavaju knjige da bi ih prepoznali. Veselje prikupljanja je u traženju vrijedne keramike, skulptura, antikviteta, nakita ili boca koje su drugi propustili prepoznati kao vrijednost, pa ih sada vi kupujete jeftino. U kupljenom predmetu možete uživati, a onda ako poželite, na koncu ga prodati uz velik profit.

Kolekcionarstvo može biti fascinantna zabavna igra, poput traženja zakopanog blaga, a njime se mogu podjednako baviti starije osobe, mladi i svi ostali - dajući životu dodatan smisao. Jedno od najvećih zadovoljstava je posjedovanje lijepih stvari, a "igra novcem" radi ostvarenja profita jedna je od najvećih životnih težnji. Zna li tko za koju bolju?

36

STRAST ZA NEKRETNINAMA

Investiranje u nekretnine je prema mojoj spoznaji vrsta investiranja u koje se ulaže najviše strasti. Ako se izrazite nepovoljno o investiranju u nekret-nine ljudi će vas pogledati kao da ste se loše izrazili o kojem rođaku ili kao da napadate samo majčinstvo. Nakon što je "Bik koji sjedi" masakrirao vojsku generala Custera, rekao je: "To je bila naša zemlja". Istina je da većina proizvoda dolazi od zemlje jer iz nje vadimo rude, uzgajamo hranu i gradimo kuće od materijala koje daje zemlja. Pitanje je međutim da li su nekretnine dobra investicija? Ako jesu, kako u njih investirati?

Will Rogers kaže da je "sirova zemlja" njegova najomiljenija investicija. Većina bogatih brokera i vlasnika financijskih fondova koje poznajem investirali su svoj novac u nekretnine, a ne u financijske instrumente. Poput većine drugih investicija, uspjeh investiranja u zemlju nesumnjivo je pitanje odabira t renutka za invest i ranje . Od godine 1948. do kasnih 80 - tih vrijednost nekretnina porasla je više od bilo čega drugog. Godine 1955. kupio sam od jedne udovice izuzetno dobru kuću s dva hektara zemlje na Long Islandu u državi New York za 50.000 USD. Njen muž je tu kuću kupio deset godina ranije za 20.000 USD, a pet godina kasnije ja sam je prodao za dva puta više nego što sam za nju dao. Sedamdesetih godina ponovno je prodana za dva milijuna dolara. Zbog takvih slučajeva nekretnine su mnogima izgledale kao jednosmjerno tržište koje može samo rasti.

Kada su u prošlosti stranci kritizirali Amerikance što su im osobne ušteđevine male, oni su odgovarali da su im uštede znatno veće nego što se misli jer njihove luksuzne kuće predstavljaju zapravo štedne račune. Do

37

1948. godine hipotekarni krediti dospijevali su najviše za 5 godina. Kako je vrijednost kuća stalno rasla, banke su se osjećale dovoljno sigurne dajući hipoteke na 20, 25 pa čak i 30 godina. Nažalost, američki kućevlasnici živjeli su u lažnom raju. Smatrali su da vrijednost njihovih kuća (tj. štednih računa) stalno raste, dok je zapravo američki dolar u razdoblju od 1948. do 1985. devalvirao 90%. U odnosu na vrijednost američkog dolara iz 1948. godine, kuća koja se tada prodavala za 20.000 USD, još uvijek je vrijedila samo 20.000 USD u najboljem slučaju, a vlasnici su izgubili novac otplaćujući kredit i plaćajući porez na imovinu kroz sve te godine.

Kada je 1970-ih godina Jimmy Carter izabran za predsjednika, čudovište inflacije stvarno je pušteno iz kaveza. Cijena nekretnina porasla je zbog osiguranja od gubitaka uslijed inflacije, a kada su kućevlasnici morali refinancirati svoje dospjele hipotekarne dugove, otkrili su da je cijena nove hipoteke viša za 18 pa i više posto. Kada je nakon toga 1990-ih godina recesija pogodila Sjedinjene države cijene nekretnina počele su strmoglavo padati poput Ikara. U početku taj je fenomen bio regionalan. U skupom Phoenixu u državi Arizoni, pad vrijednosti kuća bio je toliki da gotovo ni jedna nekretnina nije vrijedila čak ni visinu hipotekarnog kredita.

Izazvalo je to "ponoćne seobe". Većina porodica u Phoenixu posjedovala je dva automobila pa bi preko noći kompletno ispraznili kuću sve do žarulja, natovarili prikolicu i otišli u nepoznatom smjeru (AWOL - absent without leave - odsutni bez dopusta). Tijekom dana bi kombi natovaren namještajem i drugim stvarima već stigao do nove lokacije npr. u Santa Fe. Stigavši na novu lokaciju, takva je porodica obično bila u stanju kupiti drugu kuću, koju je netko drugi napustio, plaćajući šerifu samo dodatne poreze.

38

Pojava napuštanja kuća koje su vrijedile manje od njihovih hipotekarnih kredita konačno je dobila nacionalne razmjere. U njujorškoj četvrti Bronx, velik broj kuća bio je ispražnjen i napušten. Kolaps cijena nekretnina pogodio je Kaliforniju, a nakon toga Novu Englesku. Svi su mislili da se to nikada ne može dogoditi u Kaliforniji, no ipak desilo se. Porezi u Kaliforniji ubrzano su rasli a vrijednost nekretnina je padala. Cijene na japanskoj burzi dionica i nekretnina pale su za preko 50% pa su Japanci prodavali svoje nekretnine u Kaliforniji i na Havajima. Japanski investitori platili su 9 milijuna USD za golf igralište u Pebble Beachu u Kaliforniji, a nakon tri godine prodali su ga za samo jedan milijun USD.

Mit da cijena nekretnina uvijek raste bio je uzdrman u SAD, Britaniji, Kanadi, Australiji i drugim zemljama. Pojavom pada vrijednosti nekretnina pale su u stečaj mnoge banke i nekoliko osiguravajućih društava dok su neki morali tražiti državne dotacije zbog nerealiziranih kredita za nekretnine.

Načini investiranja u nekretnine

Nekretnine se razlikuju od većine drugih investicija po tome što su svaki komad zemlje i svaka kuća jedinstveni. Da bismo ustanovili da li je nekret-nina dobra investicija, moramo prvo razmotriti što ona podrazumijeva. Općenito su vrste nekretnina jednako brojne kao religije u Aziji. To su:

Komercijalna nekretnina: Ima ih raznih vrsta poput poslovnih zgrada, zgrada sa stanovima za iznajmljivanje, skladišnih prostora, stambenih zgrada, neizgrađenih zemljišta, hotela itd. Komercijalnu nekretninu prate posebni problemi. Njena vrijednost uveliko ovisi o poslovnim ciklusima koji utječu na stopu iskorištenosti, stopu zakupa i delinkventnost. Nadalje,

39

u vrijeme lošeg poslovnog ciklusa broj poslovnih bankrota obično je veći od privatnih.

U povoljna vremena komercijalne nekretnine su veoma dobre, a kada su vremena loša, one su katastrofa. Kupovina zemlje s idejom daljnjeg razvoja krajnje je riskantna zbog opasnosti od nove adminstrativne podjele i s time povezanih zakona, ekologa, novih zakona protiv zagađenja okoliša, te promjene stava javnosti prema određenim područjima. Vladini birokrati znaju u trenu promijeniti pravila igre. Ako se profesionalno ne bavite nekretninama, najbolje je da odmah prodate takvu nekretninu ukoliko je posjedujete.

Stambena nekretnina: Zbilja je mnogo ljudi koji se osjećaju bogatijima nego što doista jesu. Oni žele samostojeću kuću sa devet soba, a zapravo sve što trebaju je vjerojatno skroman četverosoban stan. Kada su kamatne stope niske, kao što su bile u SAD ranih 1990-ih, ljudi dolaze u iskušenje da kupuju više nego što im je potrebno. Budući da je tako dugo nekretninama rasla vrijednost, ljudi su smatrali da kuće čine bogatstvo. Istina je međutim da predstavljaju bogatstvo, ali zapravo su sredstva koja se troše.

Građanski nemiri u budućnosti mogu dovesti do napuštanja cijelih područja, kako se to nedavno dogodilo u Kaliforniji i New Yorku, a zbivalo se to kroz povijest i u mnogim drugim zemljama. U ovo doba socijalnih država, kuće su najvidljivija imovina za oporezivanje. Mnogi su došli do zaključka da su režije, troškovi održavanja, hipotekarni krediti, nepred-viđeni kvarovi kao i troškovi putovanja na posao u centar grada od kuće u predgrađu i natrag, viši nego što si zapravo mogu dozvoliti. Stoga na vlastitu kuću morate gledati samo kao na potrebu vaše porodice i uvijek

40

paziti da se krećete u granicama svojih mogućnosti. To nije investicija nego unapređenje životnog standarda vaše porodice, a upravo je to u životu važno.

Nekretnine za rekreaciju: Investiranje u ovu kategoriju nekretnina vjerojatno je najveći gubitak. Bogati su oduvijek imali skrovite kuće za dokolicu i odmor. U dinamično vrijeme šezdesetih i kasnih osamdesetih godina, ljudi nižih primanja osjećali su se bogati i kupovali su apartmane za odmor. No, kad je devedesetih godina došlo do recesije mnogi su se našli u financijskoj stisci te su se od njih morali rastati. Velik promašaj bili su time-shared apartmani tj. stanovi za odmor koje kupuje grupa ljudi da bi ih koristila u različito doba godine tj. apartmani za ljude koji si ih zapravo ne mogu priuštiti. Još lošije prošli su rekreacijski kompleksi sa zajedničkim bazenima, igralištima za tenis i sličnim. Takve komplekse prodavale su kompanije s neznatnim temeljnim kapitalom, orjentirane uglavnom na prodaju. Kada je prodaja stala, više nisu mogli održavati odvodne kanale, ceste i bazene i jednostavno su prestali ispunjavati svoje obveze. Većina onih koji su kupili apartmane u takvim kompleksima izgubili su sve što su platili.

Poljoprivredno zemljište: I kod ove vrste investicija odabir vremena je presudan. To je vjerojatno ponajbolja moguća investicija u nekretnine. Od II. svjetskog rata do 1960-ih poljoprivredno zemljište bilo je izuzetno potcijenjeno i moglo se jeftino kupiti. Šezdesetih i sedamdesetih godina postalo je tako skupo da se na njemu više nije isplatilo započeti neku poljoprivrednu djelatnost i velik dio prodavao se po visokim cijenama za stambenu izgradnju. Kada je devedesetih godina recesija zavladala svom svojom žestinom, poljoprivredno zemljište ponovno je postalo vrlo jeftino.

41

Ne bih preporučio kupovinu poljoprivednog zemljišta u cilju bavljenja poljoprivredom, osim ako zaista volite seoski život. Iako se govori da je farma divno mjesto za odgajanje djece, bavljenje poljoprivredom ima svoje specifične probleme kao što su vremenske prilike, promjenjivost cijena, nedostatak radne snage i transport poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivreda je sada posao u koji se mora puno uložiti; za održanje konkurentnosti potrebni su teški traktori i drugi strojevi skupi za pogon i održavanje. Poljoprivrednici se danas sukobljuju s raznim birokratskim administrativnim mjerama, koje nazivaju "lubenice" (zelene izvana, a crvene iznutra) i koje se odnose na pesticide, prašinu, korov i slične probleme.

Ipak, postoje neke jedinstvene poljoprivredne djelatnosti koje su se pokazale profitabilne:

• Kupovina nekoliko stotina hektara zemlje za sadnju građevnog drveta. Drveću nije potrebno gnojivo, prehranjivanje zemlje, pesticidi, radna snaga i sl. Sve što morate je čekati 20 godina da bi drvo posjekli i ponovno zasadili mlado. Građevno drvo sve je rjeđe i skuplje. U SAD i Kanadi postoje brojne restrikcije o sječi drveća. Samo se mali dio može posjeći svake godine, a neka područja se ne smiju ni taknuti. Takva ograničenja su se proširila i na druge zemlje poput Malezije u kojoj je prisutan stalan pritisak da se smanji godišnja sječa drveća. No potražnja za novim kućama, papirnatom ambalažom, drvenim ugljenom i drugim proizvodima od drveta, raste sve više.

• Za određenim vrstama poljoprivrednih proizvoda potražnja neprestano raste, gotovo bez obzira na cijenu, kao npr. grožđu, jer svijet vapi za vinom. Uzgoj ribe također je od mnogih napravio milijunere.

42

Izgleda dakle, da je osnovno svojstvo investiranja u nekretnine, osiguranje od gubitka u slučaju inflacije. Nekretninama se ostvaruje bogatstvo kada inflacija raste, što napose vrijedi za one koji znaju dobro iskoristiti zemlju. Nasuprot tome, nekretnine su najlošija imovina u vrijeme deflatorne depresije. Da li kupiti nekretninu koju želite ili ju jednostavno iznajmiti? Čak i u vrijeme depresije cijena nekretnine je u raskoraku s troškovima najma. Investicijske nekretnine povijesno su donosile samo oko 1% mjesečno i padale u vrijeme visokih kamatnih stopa čak do trećine od jedan posto. Kada uzmete u obzir da vlasnik mora otplaćivati kredit, pristojbe, osnovno održavanje i osiguranje kao i rizik od provale i prinudnog useljenja, vidjet ćete da zakupac prolazi bolje. Onaj koji iznajmljuje ostaje fleksibilan, a njegov novac je i dalje likvidan.

Možda je najveći problem kod kupnje nekretnina nedostatak likvidnosti, jer je i u najboljim vremenima potrebno najmanje tri mjeseca da bi se kuća prodala. Kada su s druge strane vremena loša, možda će biti gotovo nemoguće naći kupca, a vi ćete možda morati financirati i dio njegovog hipotekarnog kredita da bi uspjeli prodati.

Postoje li dobre lokacije za kupnju nekretnina

U ovom opasnom svijetu ljudi ipak pronalaze oaze sigurnosti. Moj prijatelj Doug Casey, autor knjige "Krizno investiranje za ostatak devedesetih" (Birch Lang Press, 120 Enterprise Avenue, Secaucus, NJ 07094 USA), piše da umirovljenici žele kupiti nekretninu i smiriti se u mirnim mjestima. On napominje da su brojne afričke zemlje poput Mozambika, Malavije, Kenije, Zambije itd. s doživotnim diktatorima, postale demokratske i sigurne, poput Čilea. On kaže da se u Mozambiku može jeftino kupiti prekrasan komad

43

plaže i da je sada tamo život siguran. Kućna posluga je jeftina i klima ugodna. Kostarika je bila dugo siguran raj za umirovljenike koji su željeli živjeti u područjima bez snijega. Možda bi sada bilo najbolje kupovati nekretnine u područjima s relativno niskom stopom kriminaliteta, dobrim transportom i blagom klimom. To bi mogli biti Karibi, dijelovi istočne Azije ili Latinske Amerike.

44

OSIGURANJE I RENTNO OSIGURANJE (ANUITETI)

Osiguranje je neophodna investicija; bolje ju je imati a ne trebati, nego obrnuto. Ako imate policu životnog osiguranja, nemojte žaliti što plaćate premiju, a niste imali sreće da prerano umrete i tako doskočite osigurava-jućem društvu.

Kupnji osiguranja mora prethoditi posebna analiza. To nije poput kupovine čistog srebra ili 24-karatnog zlata gdje je svaka unca na svijetu jednaka drugoj unci. Kvaliteta police osiguranja razlikuje se od zemlje do zemlje, a unutar nekih zemalja poput SAD, od države do države. Svaki pravni sistem ima vlastita pravila i specifične uvjete osnivanja osiguravajućeg društva. Dok se banke na nekim Karipskim otocima mogu osnivati sa 60 USD, uvjeti za osnivanje osiguravajućih društava u nekim drugim područjima znaju biti vrlo nepouzdani.

Regulativu za vri jednosne papire u SAD utvrđuje jedinstveno središnje tijelo - Komitet za vrijednosnice (Securities and Exchange Commission) dok za osiguravajuća društva ne postoji takva savezna regulativa. Upravl janje osiguravajućim društvima ovisi o posebnim zakonima svake države. Problem je u tome što osiguravajuće društvo registrirano u jednoj američkoj državi, može prodavati osiguranje širom SAD. Tako pr imjer ice ako je os iguravajuće društvo propisno registrirano u državi Oregon, ono može prodavati osiguranje u Pennsylvanij i čak i ako ne zadovoljava standarde neophodne za osiguravatel je sa sjedištem u toj državi.

45

Temeljni cilj osiguranja je eliminirati ili nadoknaditi rizike i opasnosti. Osiguranje je neophodno za preživljavanje. Ako glava porodice nema osiguranje, stalno će biti prisutna bojazan da se njemu ili njoj što ne dogodi.

Osiguranje je složeno područje i prirodno je da postaje zamorno kada ga počnete izučavati. Lako se zaglibi u živom pijesku zastarjelih polica i teško se prate promjene kroz koje ta industrija prolazi. Kako ne bih bio suviše dosadan ograničit ću se na objašnjenje nekoliko temeljnih postavki.

Životno osiguranje oduvijek je bilo dugoročan posao u kojem se novac skupljen ranijih godina obično isplaćuje tek više godina kasnije, u slučaju smrti. Ljudi danas žive duže pa osiguravajuće društvo dulje vrijeme koristi novac osiguranika, raspoređujući rizik kroz duže razdoblje, što mu daje više vremena za investiranje. Osiguravajuća društva također postaju sve vještija u investiranju novca. Kako ta djelatnost postaje sve konkurentnija, osiguravajuća društva svakim danom postaju sve inovativnija.

Životno osiguranje danas stoji manje nego ranije. Do prije šest godina osiguravatelji u SAD koristili su tablice očekivanog životnog vijeka iz 1958. godine. Sada koriste tablice iz 1980. godine kojima su dodane još tri godine očekivanog životnog vijeka. To je osiguravateljima omogućilo da smanje c i jenu premi je . 1979. godine u SAD ci jena police životnog osiguranja za muškarca od 44 godine starosti iznosila je 20 USD za 1000 USD osiguranja. Danas se slične police mogu dobiti po 8 USD za 1000 USD. Štoviše, američki porezni organi (Internal Revenue Service, Code SEC 1010) dozvoljavaju plaćanje osiguranja neoporezovanim dolarima. Za osobu koja ulazi u porezni razred od 50%, troškovi osiguranja time se smanjuju za polovicu.

46

Većina ljudi osigurana je premalo, loše ili preskupo. Vrijeme je da ponovno pregledate svoje police i utvrdite da li su najbolje moguće rješenje za vas. Većina osiguravajućih društava danas je vrlo fleksibilna i pružit će vam osiguranje kakvo želite, osim ako ne tražite da to rade na ulici i plaše golubove.

Vrlo važan čimbenik koji se kod osiguranja često previđa je moguć rizik inflacije. Ako imate doživotnu godišnju rentu ili policu životnog osiguranja, buduće isplate mogu danas izgledati dovoljne, ali bi mogle postati nedovoljne ukoliko dođe do inflacije. Sada kada su osiguranja jeftinija, možda bi bilo mudro da povećate obujam vaših polica.

Priloženi di jagram prikazuje američki f inanci jski dug izvan bankovnog sistema. On ukazuje na vjerojatnost da se dug američkih osiguravajućih društava penje i do bilijun dolara. Očito je neophodno ispitati ugled osiguravajućeg društva prije nego što se investira u njegove usluge.

Odnos duga izvan bankovnog sistema (prema podacima osiguravajućih društava i drugih) i duga unutar bankovnog sistema (prema podacima banaka i S&Ls). Di jagram prikazuje oba tipa na kvartalnoj bazi u bilijunima dolara na logaritamskoj skali.

47

Brz rast duga izvan bankovnog sistema

Rentno osiguranje: više od zaštite

Današnja osiguravajuća društva odavno su već shvatila da je prodaja osiguranja jedna stvar, a osiguranje udruženo s investiranjem druga. U svakom slučaju, osiguranja uživaju porezne olakšice širom svijeta, što neke vidove osiguranja pretvara u privlačan investicijski izbor. Posebice rentno os iguran je nudi š iroke mogućnos t i izbora koje ću ukratko objasniti.

Rentno osiguranje zasniva se na principu suprotnom od štednog računa. Umjesto da ulažete novac, vi ga vadite dok god živite - zajamčen prihod koji ćete primati i nakon što se vaša glavnica iscrpi.

Postoje tri različite vrste rentnog osiguranja: neposredno omogućuje raspolaganje stalnim pr ihodom odmah nakon plaćanja inici jalnog uloga; odgođeno kod kojeg se vaš kapital uvećava akumuliranim kamatama i pr ihodima od dividendi sve do trenutka kada odlučite korist i t i redovni prihod; i vari jabi lno koje dozvol java da sami odlučite o načinu invest iranja svog kapitala i na taj način utječete na prihod od investicije.

Danas se jedno od najsigurnijih i najprofitabilnijih rentnih osiguranja može kupiti u Švicarskoj, svjetski čuvenom novčanom utočištu. Konvertibilni anuitetni certifikat može predstavljati neposredno rentno osiguranje koje od prvog dana osigurava prihod, odgođeno s potpuno fleksibilnim vremenom odgode ili varijabilno koje omogućuje izbor denominacije anuitetnog certifikata u jednu od nekoliko čvrstih valuta (US dolar, švicarski franak, njemačka marka, ECU ili funta sterlinga).

48

Švicarski konvertibilni anuitetni certifikat namijenjen je internacionalnom investitoru i osigurava zajamčen prihod od kamata zajedno s prihodom od dividendi i u osnovi je bez ikakvog tržišnog rizika. Sav akumulirani prihod oslobođen je od plaćanja poreza do trenutka kada odlučite povući svoja sredstva ili primati redovni godišnji prihod. Pored toga, ako nemate prebivalište u Švicarskoj, tada se švicarski porez na vas ne odnosi (nema 35% zadržanog poreza kojem podliježu standardni švicarski bankovni računi). Vaš anuitetni certifikat likvidan je u svako vrijeme, nema troškova ni penala ukoliko odlučite po isteku prve godine povući svoju investiciju. Bez ikakvih početnih troškova ulaganja vaša sredstva donose kamate već od samog početka. Vi odlučujete koliko će dugo rasti vaša investicija, a doba akumulacije možete produžiti ili skratiti u bilo koje vrijeme. Ako se odlučite za godišnju rentu, primat ćete zajamčen prihod cijelog života, čak i kada se vaš ulog iscrpi. Švicarski anuitetni certifikat uvijek je idealan "prvi korak u inozemstvo" tj. investicija za investitore kojima je međunarodna diversifikacija novost. Ona je pouzdana, dugoročna i profitabilna.

Zaštita imovine putem Švicarskog rentnog osiguranja -još uvijek dobro čuvana "tajna"

Postoji nekoliko metoda za efikasnu zaštitu imovine - osnivanje fonda, korporacije ili primjerice " o f f s h o r e " kompanije. Inozemne zaklade su najpopularnije. Širom svijeta postoje mali otoci poput Cook Islands, Cayman Islands, Bahamas, te Channel Islands of Guernsey and Jersey, British Virgin Islands i Gibraltar, koji su između ostalih "naklonjeni dužnicima" jer njihova pravna regulativa otežava izvršenje presuda na imovini. No osnivanje zaklade za zaštitu strane imovine je skupo. Troškovi osnivanja variraju od 15.000 - 50.000 USD ili se naplaćuju od imovine, a

49

godišnji troškovi održavanja penju se i do 2.000 USD. Preskupa je to avantura za svakoga s neto imovinom manjom od 500.000 USD.

Postoji alternativna metoda "vakumiranja" imovine koja savršeno odgovara ne samo onima ispod pola milijuna dolara već i multimilijunerima, a koja potpuno štiti imovinu - jednostavno i jeftino. To je još uvijek dobro čuvana "tajna" no svaka polica švicarskog osiguranja ili anuitetni program legalno štite vašu imovinu od zaplijene i stečajnog postupka.

Članak 80. švicarskog Zakona o osigu-ranju od 12. travnja 1908. godine propisuje: "Ako je osigurana osoba označila svog bračnog druga ili potomke kao korisnike osiguranja, nikakvo se osiguravateljsko potraživanje osiguranika ili korisnika ne može podvrći eventualnom pravu retencije (zadržaja) ili biti zaplije-njeno od vjerovnika korisnika."

Ovo se postiže imenovanjem korisnika osiguranja. Ako kupite policu švicarskog životnog osiguranja ili anuitetni program i odredite koga drugog kao korisnika, vaša imovina je zaštićena. Polica ne može biti zaplijenjena niti uključena u stečajnu masu u slučaju bankrota, čak i kada bi se to izričito tražilo sudskim rješenjem. Prema švicarskom pravu korisnik osiguranja ne mora neophodno biti neopoziv. Vlasnik police može imenovati svoga bračnog druga ili neposrednog potomka za korisnika uz uvjet opozivosti i tako se zaštititi od svih svojatanja i potraživanja prema svojoj imovini. On ostaje gospodar svojeg novca i može u svako doba, prije nego što njegova

50

polica istekne i dođe do naplate, opozvati ili promijeniti korisnika, uživajući zaštitu za vrijeme trajanja police.

Taj oblik široke, ali fleksibilne zaštite imovine koju pruža polica švicarskog osiguranja ili anuitet nije poznata ni u jednoj drugoj zemlji. Nema jedno-stavnijeg ili j e f t in i jeg načina legalne zaštite imovine uz zadržavanje potpune kontrole nad vlastitim novcem.

Denis Kleinfeld, odvjetnik za planiranje imovine iz Miamia je rekao: "U staro doba, ljudi su štitili svoju imovinu gradeći dvorce. Ljudi u oklopima penjali bi se preko zidina i pljačkali, uzimajući sve i ne ostavljajući ništa osim spaljenih ruševina. Danas, takvi ljudi nose trodjelna odijela i zovu se zastupnici tužitelja i kada sve odnesu ne ostavljaju čak ni spaljene ruševine."

Suvremene metode krađe traže i nove metode zaštite imovine. Ako zaštitite svoju imovinu spavat ćete mirno znajući da vi i vaša porodica nećete ostati bez novca bez obzira što se dogodilo.

51

KAKO ANALIZIRATI INVESTICIJE

Pogledajmo sada fascinantni svijet analize investicija. Iako niti jedan investitor ne raspolaže neograničenim iznosom novca za investiranje, postoji gotovo neograničen broj dionica, robe, terminskih ugovora i drugih financijskih instrumenata s kojima možete riskirati svoju imovinu. Vaš cilj trebao bi biti selektivni odabir onih investicija koje ispunjavaju četiri uvjeta koje treba ispitati i odvagati:

1) potencijal prihoda, 2) likvidnost, 3) sigurnost i 4) rast.

Vaš temeljni cilj mora biti izbjegavanje gubitka novca. Poput "vrapca u ruci" uvijek je važnije zadržati imovinu koju već imate nego zaraditi više. To ne znači da ne treba preuzimati neke rizike, ali kada to činite morate investiciju proučiti i potpuno biti svjesni rizika koji preuzimate. Ja volim koristiti analogiju s piramidom koja ima široku bazu ali prema vrhu postaje sve uža. Većina investicija velikog broja ljudi mora biti konzervativna i sigurna s razumnim potencijalom rasta i profita; one neka čine bazu vaše investicijske piramide. Da bi život učinili uzbudljivijim, možete međutim 5% svoje imovine položiti u vrh piramide tj. u visoko rizične i potencijalno visoko profitne investicije.

Povijest analize investicija

Analiza tržišta nedvojbeno postoji stoljećima. U vrijeme Jean Baptist Saya, koji je napisao "Sayove zakone", trgovalo se na malo na sajmovima gdje su se farmeri i trgovci susretali u doba žetve i pri drugim prigodama da bi

52

izlagali svoju robu. Svaki kupac razgledao je i analizirao robu prije nego što će je kupiti. Ako je netko nudio konja za kojeg je tvrdio da je star 5 godina, kupac bi mu pogledao u zube i ponudio nižu cijenu jer ima "suviše duge zube" da bi bio mlađi od 11 godina. Analizom se kupac štitio od pre-plate, kao što to čini i danas. U današnja vremena investitori vrše analize kako bi utvrdili pravu vrijednost dionica, robe, terminskih ugovora itd.

Njujorška burza zapravo je započela s radom 17. svibnja 1792. godine kada se grupa od 24 ljudi sa istom idejom, sastala pod starom topolom i odlučila oformiti burzu. Svi prisutni mogli su pristupiti pod jednakim uvjetima i imali su jednake privilegije pri trgovanju u ime klijenata. Svatko tko je pristupao kasnije morao je kupiti svoje mjesto na burzi. Zimi kada je postalo suviše hladno za susrete pod drvetom, sastajali su se u obližnjem lokalu Tontine Coffee House. Dionicama s kojima su trgovali rasla je ili padala vrijednost, kao i obično, u skladu sa zakonom ponude i potražnje ponekad potpomognutim malom dozom manipulacije.

8. ožujka 1829. godine Njujorška burza preselila se u Wall Street i postala poznata kao "Veliko v i jeće" (Big Board). U Wall Streetu (wall = zid op. prev.) je doista u ono vrijeme postojao zid. Bio je napravljen od drveta i postavljen da spriječi ulaz američkim Indijancima i Englezima. Na jedom kraju Wall Streeta bila je crkva Svetog trojstva (Trinity Church) i uz nju Burza, a na drugom kraju rijeka East River i groblje. To je bio jedan od najefikasnijih sistema koji su ikad izmišljeni. Na Burzi ste mogli izgubiti cijelo bogatstvo, pa otići u crkvu i pomiriti se sa Stvoriteljem, nakon toga se baciti u East River i zatim biti pokopani na groblju. Mnogi su sve to uspjeli obaviti prije popodnevnog čaja. Ali kao obično, sporim učenicima trebalo je više vremena.

53

Godine 1867. uvođenje telegrafa donosi revoluciju na Burzi i usijava tržište. To je omogućilo gotovo trenutačnu kotaciju kretanja cijena dionica koje bi dečko na parketu ispisivao kredom na velikoj ploči. Telegrafi su ubrzo uvedeni i u urede. U to vrijeme otvorena je i Njujorška burza na ulici (New York Curb). Ono što se danas naziva Američka burza (American Stock Exchange), prvotno je označavalo mjesto na rubu pločnika gdje su se sretali brokeri i klijenti. U to doba je većina velikih gradova kao što su Kansas City, Pittsburgh itd. imala burzu. Međutim, u doba elektronike došlo je do zatvaranja većine tih burzi jer brokeri sada mogu u ime svojih klijenata vršiti trgovačke transakcije na Njujorškoj burzi sa bilo kojeg mjesta širom SAD, u svega nekoliko minuta.

Kroz čitavo 19. stoljeće investitori su pokušavali smisliti načine za analizu i razumijevanje tržišta. Izumljeni su strateški sistemi i identificirani pokazatelji. Na prijelazu u 20. stoljeće razvijena su dva sistema analize koji se i danas široko primjenjuju: fundamentalna i tehnička analiza. One su opće prihvaćene i u manjoj mjeri utjecale su na financijsku analizu koja se iz pukog predviđanja pretvorila u kvazi-znanost. Nažalost analize uključuju i ljudski faktor koji nikada nije predvidiv.

Fundamentalna analiza

Benjamin Graham otac je fundamentalne analize. Veći dio života proveo je u potrazi za vrijednim dionicama. On je smatrao da gotovo svaka dionica u neko vrijeme predstavlja dobru vrijednost i valja je kupiti, dok je ista dionica u neko drugo vrijeme precijenjena i valja je prodati. Zapravo ponavljao je staru mudrost: "Kupi tele, prodaj kravu." Za razliku od drugih on je analizi pristupio na profesionalniji način. Kako je bio računovođa, analizirao je

54

dionice slično kao što bi kupac neke tvrtke "dužnom pažnjom" analizirao njenu vrijednost. Proučavao je financijske izvještaje, razmatrao kvalitetu rukovodstva i vodio računa o budućnosti djelatnosti, kao i budućnosti same kompanije. Neki od kriterija koje je tražio bili su:

55

• zdravo pritjecanje gotovog novca po dionici i profit po jedinici priljeva gotovog novca,

• prinos od dividende od 6% ili ne puno manje, • odnos cijena / zarada ispod 15, • knjigovodstvena vrijednost dionice u idealnom slučaju manja od

njene cijene ili u najgorem slučaju, ne mnogo veća, • odnos aktive prema pasivi od najmanje 3 prema 1.

Svi znamo da su tri ključna čimbenika uspjeha trgovine na malo: lokacija, lokacija, lokacija. Za fundamentalne analitičare tri ključna čimbenika su: vrijednost, vrijednost, vrijednost. Teško je kupiti dionicu bez brokera. Budući da brokeru plaćate proviziju, zašto mu ne dozvoliti da je zaradi? Tražite od njega da skupi sve potrebne podatke kako bi mogli napraviti vlastitu fundamentalnu analizu. Zatražite ga da prikupi podatke o knj igovodstvenoj vrijednosti dionice, priljevu gotovine po dionici, zadržanom profitu po dionici, prinosu od dividende i sve druge slične in formac i je koje će vam trebati za u tvrđivanje stvarne vr i jednost i pojedinačne dionice u paketu. Ono što morate saznati je da li se dionica prodaje jeftino ili je precijenjena.

Zapamtite, ne morate uvijek investirati u dionice. Bit će začaranih vremena, kao što je primjerice vrh dugotrajnog tržišta bikova kada vjerojatno ništa neće biti jeftino i kada ne bi trebalo ni kupovati ni posjedovati dionice. Kraj

1993. godine i prvi kvartal 1994. godine bila su takva razdoblja. U druga vremena, kao primjerice u ožujku 1982. godine, možda su dvije od tri dionice prodavane po izuzetno niskim cijenama.

Tehnička analiza

Otac tehničke analize je Charles Dow. Ranih 1890 - tih godina izdavao je u New Yorku "Popodnevno pismo klijenata" (Customer's Afternoon Letter). Izlazilo je svako popodne i izvještavalo o dnevnim aktivnostima na tržištu dionica te uz uvodni članak donosilo i druge financijske vijesti. Kasnije se Charles Dow udružio sa G. Jonesom i tako je utemeljena kompanija Dow Jones (Dow Jones Company). Ime publikacije je poslije promijenjeno u "The Wall Street Journal".

G. Dow uvidio je da pri širokom promatranju tržišta sve izgleda kao niz slučajnosti i nemoguće je izvući ikakve zaključke. Ipak je započeo grafički pr ikazivat i pomični pros jek zakl jučnih ci jena pojedinih dionica za razdoblje od 200 dana (vi možete koristiti također Dow prosjek i sl.) i otkrio da postoji uočljiv ritam promjena. Gospodin Dow volio je more i rezultatima svojih istraživanja davao je nautičke termine. Veće promjene trenda nazivao je "plimne promjene". Primjerice val zapljuskuje plažu do određene točke, a svaki slijedeći protegne se dalje, sve dok ne dostigne krajnju točku plime. Tada dolazi do promjene u strujanju i svaki val zapljusne sve nižu točku dok konačno ne nastupi oseka.

Očitavajući krivulje zaključio je da prvo dolazi do kraće promjene trenda koja traje oko tri dana i gotovo je u potpunosti uzrokovana manipulacijom. Kasnije dolazi do promjene u trajanju od oko tri do šest tjedana koja je

56

izazvana konsolidacijom ili nekom drugom normalnom tržišnom reakcijom. Konačno nastupa glavna promjena trenda u trajanju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Ovo se može smatrati promjenom tržišta bikova u tržište medvjeda i obratno. No ništa se ne zbiva pravocrtno te se moraju očekivati usponi i padovi za vrijeme svakog trenda, ali niti jedan tako snažan da bi promijenio temeljni tržišni smjer.

Nažalost, G. Dow umro je mlad. Unatoč tome na koncu je imao tisuće sljedbenika koji su vršili tehničke analize i proučavali dijagrame tržišta. Mnogi su smislili nove i razrađenije analize tih dijagrama.

Ilustracija tehničkih dijagrama

Glava i ramena Klin

Glava i ramena - cijena dostiže određenu visinu (lijevo rame), pada na nižu razinu, ponovno dostiže novu visinu (glava), pada natrag otprilike do prve visine i onda skače do nivoa ili ispod prve visine (desno rame). "Linija vrata" formira se ispod dvije susjedne niske točke. Ako dođe do narušavanja linije vrata, predviđa se da će doći do smanjenja ispod te linije koje će biti jednako udaljenosti od linije vrata do glave. Ako ne dođe do proboja linije vrata to može značiti mogući uspon.

Klin - Kako se približava vrhu, raste vjerojatnost reverzibilnog procesa.

57

Dvostruki ili višestruki vrh Ključni reverzibilni proces

Dvostruki ili višestruki vrh - slično glavi i ramenima; predviđa se obrnuti proces koji odgovara širini uzorka.

Simetrični trokut

Simetrični trokut - Moraju postojati barem četiri kon-taktne točke. Cijena može izaći u smjeru ulaska s ciljem da dostigne prethodnu nižu liniju trenda (prije nego što se vrati u trokut) na oko 3/4 udalje-nosti od vrha.

Romb

Romb - Smjer postojećeg trenda nije određen, ali je obično obratan i signalizira vrh ili dno tržišta.

Ključni reverzibilni proces - Ključni jednodnevni obrnuti proces sa rasponom koji je veći od zaključ-ne cijene prethodnog dana koja je izvan raspona toga dana.

Pravokutni trokut

Pravokutni trokut - Sličan je simetričnom trokutu ali ima izraženiji proboj u vodoravnom smjeru.

Zastave

Zastave - Strm uspon koji slijedi kratka konsolidacija i daljnji rast. Predviđa se da će drugo povećanje po snazi biti jednako prvom.

58

Pukotine Pukotine:

- Proboj - Izlazak iz razdoblja konsolidacije podrazumijeva jaki pomak.

- Mjerenje / bijeg - Pukotina u sredini oštrog pomaka. Predvida se da će slijedeći pomak biti jednake veličine kao i pomak prije pukotine.

- Iscrpljenost - Pukotina na vrhuncu oštrog poma-ka. Signalizira eventualan obrnuti proces.

Ponekad je teško identificirati ova tri stadija.

Ovi crteži prikazuju dugoročne trendove u kretanju cijena. Pojednostavljeno tumačenje ukazuje da je dostizanje najviše linije trenda, pokazatelj za prodaju, a niže linije trenda - za kupnju.

Pravokutnik Reverzija otoka

59

Pravokutnik - Smjer proboja obično je u smjeru ulaska. Predviđa se da će izlazak iz pravokutnika biti po veličini jednak širini uzorka.

Reverzija otoka - Ne nužno jednodnevni uzorak sa pukotinom na ulazu i izlazu.

Izvor: Swiss Bank Corporation, svibanj 1994. godine Singapore Monthly Review

Dok analitičari fundamentalisti vjeruju da je jedini način osiguranja kupovine po nižim cijenama i prodaje po višim, putem detaljnog pregleda postojećih financijskih podataka kompanije, tehnički analitičari smatraju da se kretanja tržišta temelje isključivo na ponudi i potražnji. Za tehničke analitičare nevažne su činjenice o fundamentima poduzeća jer smatraju da su svi podaci relevantni za tržište već ugrađeni u cijenu.

Kako su se razvijali tehnički analitičari, tako se razvijao i njihov alat. Danas tehnički analit ičari govore o dnu tržišta - npr. duguljastom dnu, klinastom dnu, Marilyn Monroe stražnjem dijelu, glavi i ramenima, prividnom proboju, poklopcima, vrhu nadgrobnog spomenika, vrhu pruske kacige i bezbroj drugih termina jedinstvenih za čitanje dijagrama. Ne brinite, dragi čitatelji. Svrha ove knjige nije da vas nauči kako da postanete tehnički analitičar ili kako da čitate dijagrame. Ako to želite ima mnogo drugih lijekova protiv nesanice na policama bilo koje knjižare ili knjižnice. Moj cilj je da vam samo pružim opću informaciju o toj vrsti analize da se ne zateknete nepr ipremljeni kada netko u razgovoru o invest ici jama upotrebljava ovu terminologiju.

Svijest o temeljnim principima tehničke analize služi također kao samo-obrana. Mnogi prodavači financijskih proizvoda svjesni su da prosječni investitor ne zna gotovo ništa o tehničkoj analizi. Oni vjeruju da će vas impresionirati svojim znanjem upotrebljavajući neke od tih termina u nadi da će vas njihova aura mudrosti učiniti sklonijim za njihove prijedloge. Međutim, često o dijagramima znaju koliko i vi; samo su pročitali neke od tih termina u literaturi za analitičare.

Jednom sam prisustvovao predavanju prodajnog službenika investicijskog fonda koje je držao budućim prodajnim službenicima. Njegov savjet je bio: "Prvo, zamutite vidike; drugo, uljuljajte ih u stanje zadovoljstva i očarajte svojim znanjem o tržištima i treće, nešto im prodajte."

Postoje također različite metode proučavanja dijagrama. Japanci koriste metodu "svijećnjaka" gdje se umjesto poluga koriste cjevasto oblikovane linije. Te tube su na nekim mjestima manje nego na drugim što omogućuje onome tko crta dijagram da dade i pregled dnevne aktivnosti.

60

Ako želite koristiti dijagrame možete ih naručiti od mnogih kompanija, već spremne za upotrebu. Također možete naručiti tumačenja i predviđanja, odnosno rezultate dijagrama. Odličan izvor su dijagrami kompanije Chart Analysis Limited, 7 Swallow Street, London W1R 7HD, Velika Britanija. Tu službu vodi David Fuller i njegovo osoblje i oni pripremaju dijagrame na međunarodnom nivou za dionice, robu, valute, kamate itd. D. Fuller je nedvojbeno jedan od svjetskih stručnjaka za tehničku analizu. Pišite mu izravno ukoliko želite informaciju.

Eliottova valna teorija

R. N. Elliot proveo je čitav život razvijajući ovaj sistem analize i on doista postiže učinak. Ova teorija temelji se na ljudskoj prirodi koja obično čini tri koraka naprijed i dva nazad. Ona koristi zadivl jujuće Fibonaccijeve brojeve koje je još u 12. stoljeću uočio talijanski matematičar i pomoću kojih se mogu dobiti zapanjujuća predviđanja. Kasnije u knjizi obje teme biti će razrađene detaljnije.

Elliotovu valnu teoriju može bez teškoća koristiti svaka prosječna osoba. Potrebno je međutim dosta truda da bi se izračunala tri vala prema gore i dva prema dolje u svakom nizu. Najlakše je pretplatiti se na mjesečnu pub-likaciju "Elliot wave theorist" koja se izdaje u Gainesville, Georgia. Robert Prechter je najistaknutiji zagovornik i stručnjak za ovaj sistem. Njegova mjesečna publikacija daje aktualne preporuke zasnovane na ovoj teoriji.

Brokerske kuće uvjer i le su publiku da je tehnička analiza jedina mjerodavna jer time razbuktavaju trgovinu osiguravajući brokerima veći promet. No šezdesetih godina počela su harati računala i čuda od djece koja su se začela na fakultetima koristili su ih za analizu tržišta. Smislili su

61

"slučajnu šetnju" ("Random Walk") pa su i akademici koji su razvili "hipotezu efikasnog tržišta" ( " E f f i c i e n t Market Hypothesis") istu zamjenili ovom novom teorijom prema kojoj je promjena cijene pojedinačnih dionica neovisna od niza prethodnih promjena cijene. Podrobnije, ona tvrdi da u svakom trenutku kotacija dionice poništava sve raspoloživo znanje i nema načina da se sazna što će se dogoditi u slijedećem trenutku; investitori stoga ne mogu biti dosljedni u uspješnom predviđanju po unaprijed utvrđenim pravilima. "Slučajna šetnja" drži da fundamentalni analitičari vjeruju da znaju više o kompaniji od onih koji su u njoj, te da je tehnička analiza bliska predviđanjima iz šalice kave ili astrologiji.

Problem zagovornika teorije "slučajne šetnje" je u tome da nisu dali vlastitu kauzalnu teoriju kojom bi nadomjestili druge koje kritiziraju. Oni također priznaju da postoje pokazatelji koji su često uspješni poput kupnje i prodaje na temelju povlaštene informacije iznutra, linije uspona prema liniji pada itd.

Pokazatelji su uspješni, ali ne uvijek. Ne postoji univerzalni pokazatelj koji bi vrijedio za sva vremena. Moj zaključak u vezi pokazatelja je da iako ih postoji na stotine, treba samo izabrati između 10 - 20 onih koji su vam najsimpatičniji. Prema tome, kada donosite odluku provjerite je i vašim omiljenim pokazateljima. Ako se većina pokazatelja slaže sa vašom odlukom, vjerojatno ćete biti u pravu u 80-90% slučajeva.

Neki od mnoštva pokazatelja imaju smisla a neki su potpuno bizarni. Evo

nekoliko primjera:

Suprotan pristup: Budući da većina uvijek gubi novac na tržištu, onaj koji ide suprotno od većine, vjerojatno će dobiti. Otac svih "suprotnjaka" (koji

62

misle suprotno od većine) bio je Humphry O'Neil koji je od toga napravio gotovo znanost i napisao o tome nekoliko knjiga. Bernard Baruch, jedan od najpoznatijih investitora 20. stoljeća, izjavio je da je stekao novac radeći suprotno od većine. Jednom je rekao: "Ja kupujem slamnate šešire zimi kada ih nitko drugi ne želi".

Rubni pokazatelj: Izgleda da kad god se diže porub na suknjama, dižu se i cijene na tržištu dionica, a kada se porub spušta, spuštaju se i cijene dionica. Sve je započelo za vrijeme velikog tržišta bikova dvadesetih godina kada su cijene dionica rasle i rasle, da bi se naglo srozale i izgorjele tridesetih godina. Dvadesete godine bile su era šiparica kada su se suknje skraćivale od viktorijanski pune dužine na kratke suknjice u kojima su djevojke mogle plesati "Charleston". Krilatica "laka žena - lak novac" imala je smisla za investitore. Nakon sloma tridesetih godina, suknje su se produžile, a kada je tržište dionica pedesetih i šezdesetih godina poraslo, rođena je mini suknja. Do pravog buma na tržištu dionica došlo je 1993. kada je ponovno u modi mini suknja, ali na tržištu medvjeda 1994. godine nije bilo mnogo toga "razotkriveno".

Jedna od pogrešaka većine je u vjerovanju da će tržite dionica biti dobro kada ekonomija cvjeta. No to nije tako. Napredna ekonomija obično donosi povećanje kamatnih stopa kako bi preduhitrila inflaciju, a povećanje kamatnih stopa obično dovodi do tržišta medvjeda. Tržište dionica najučinkovitije je kada ekonomija polako izlazi iz recesije. Ovdje je važna riječ polako. U tom trenutku je inflacija niska i mala je opasnost da će se kamatna stopa povećati.

Uobičajeni pokazatelji početka inflacije su povećanje iskorištenosti tvorničkih kapaciteta do 85% i porast indeksa CRB-a (Commodity Research

63

Bureau - Ured za istraživanje roba). Postoje i drugi pokazatelji inflacije poput indeksa časopisa Journal of Commerce, Dow točke itd.

Nakon što je "slučajna šetnja" iscrpla svoju dobrodošlicu, njeno mjesto preuzeli su "teoretičari pikada". Oni su stalno dokazivali da se veći profit ostvaruje ako se investicije biraju gađajući strelicama listu dionica obješenu na zidu nego plaćajući menadžerima fondova da investiraju za vas koristeći svoje "superiorno znanje".

Na koncu proizlazi da sama tržišta ne daju da stvari idu glatko. Slušajte glasine s ulice, razgovarajte sa menadžerima fondova, pohađajte investicijske seminare i na kraju ćete zaključiti da je većina informacija kontradiktorna. Ustanovit ćete da investicijski fondovi ne jamče uspjeh u budućnosti već prodaju svoje halucinacije na temelju strogo selektiranih rezultata u prošlosti. Provjerite osobnu imovinu prodajnih službenika fonda, menadžera fonda ili vašeg brokera, i ustanovit ćete da žive na kredit. Oni su vam za honorar ili proviziju voljni reći kako da zaradite, ali se sami nisu obogatili.

Konačno ćete uvidjeti da je dobro slušati i primati savjete, ali da je inve-st i ranje vlastitog novca suviše važna stvar da biste ju prepustili drugome. Najbolje rješenje je naučiti kako investirati vlastiti novac. To je lako i zabavno. Čitajte financijske časopise na koje se čak ne morate pretplatiti jer se mogu naći u javnim bibliotekama u koje možete navratiti jednom ili dva puta tjedno. Pregledajte financijske časopise kao što su Forbes, Business Week, The Economist, Barrons i The Wall Street Journal, to čudo 20. stoljeća.

Ako imate baku, poduzmite "slučajnu šetnju" i posjetite ju; bake uvijek znaju dvije stvari: što će se zbiti na tržištu i kako se radi dobra kokošja juha. A obje su korisne.

64

Postupno ćete sve više učiti dok ne postanete stručnjak. Veći dio onoga što trebate znati predstavlja zdrav razum koji već imate. Uskoro ćete spoznati da mnogi koji tvrde da su stručnjaci, to zapravo nisu; ekonomisti su predvidjeli 14 od zadnjih 5 recesija. Felix Rohatyn diplomirao je fiziku i skijanje i tvrdio da je njegov uspjeh u Lazard Feres posljedica činjenice da nikada nije studirao ekonomiju. J. P. Morgan nikada nije studirao ekonomiju već je diplomirao fiziku. William Simon, bankar i zadnji ministar financija koji je kasnije nagomilao ogromno bogatstvo, rekao je da se koncentrirao na plivanje i pivo. Alan Greenspan doktorirao je nakon obavljanja dužnosti predsjednika Odbora ekonomskih savjetnika. Dobitnik Nobelove nagrade Milton Freedman bio je uvjeren da će labava monetarna politika Federalnih rezervi koja se provodila 1983. godine dovesti do jake inflacije. To se nije dogodilo; zapravo inflacija se smanjila.

65

ČAROBNI FIBONACCIJEVI BROJEVI

Njegovo ime je bilo jednostavno Leonardo, ali budući da se rodio u Pisi, koja je danas poznata po svom kosom tornju, zvali su ga Leonardo od Pise. Živio je u 12. stoljeću i bio nadaren i oduševljen matematičar. Pisao je članke i knjige o matematici pod književnim imenom Fibonacci, kao što se i danas mnogi pisci koriste pseudonimom.

Kao mladić mnogo je putovao i između ostalih mjesta posjetio je Indiju i arapske zemlje. Njegova prva velika knjiga bila je "Liber Abaci" što znači knjiga abakusa ili računanja. Ta knjiga utjecala je na promjenu brojevnih znakova u zapadnoj Europi iz rimskih u arapske. Svatko tko pročita Fibonaccijevu knjigu shvatit će da je lakše računati koristeći broj 48 nego XLVIII.

Fibonacci je posjetio Egipat i bio fasciniran čvrstom logikom matematičkog modela koji se upotrebljavao stoljećima prije gradnje Velike piramide u Gizi. Bio je prvi koji je zabilježio taj stari, zaboravljeni numerički niz, ubrzo nazvan Fibonaccijevi brojevi. Kasnije su dobili ime "Zakon prirode" i primjenjivali se za rješavanje gotovo svakog problema koji se mogao svesti na brojeve, uključujući i financijska tržišta. Niz su više puta koristili i kompozitori uključujući i Beethovena, pjesnici poput Shakespearea, botaničari, astronomi i mnogi drugi. Fibonaccijevi brojevi posebno su korisni za razumijevanje psihologije mase poput mahnitosti, budući da se zasnivaju na ljudskoj prirodi koja je dio prirodnog zakona.

66

Iako ti brojevi ponekad izgledaju misteriozni, čudni ili magični, njih je vrlo lako naučiti i upotrijebiti. Njihov niz je slijedeći:

1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144 itd.

Obratite pažnju da je svaki broj zapravo zbroj dvaju brojeva koja mu neposredno prethode. Primjerice 3+2 daje 5, 5+3 jednako je 8 itd. Nakon početnih brojeva, koji su zaokruženi proizlazi i slijedeće:

67

• Omjer svakog broja i njegovog prethodnika uvijek je 161,8 prema 100. • Omjer svakog broja i prethodnika njegovog prethodnika uvijek je 261,8

prema 100. • Omjer svakog broja i njegovog sljedbenika uvijek je 61,8 prema 100. • Svaki broj ide u sljedbenika svog sljedbenika dva puta, a ostatak je upravo

jednak njegovom prethodniku. Primjerice, 34 ide u 89 dva puta s ostatkom od 21; 5 ide u 13 dva puta i ostatak je 3 itd. Veza svakog broja sa svojim prethodnikom može se svesti na formulu 1/2 (√5+l), što daje 1,618. Iz toga logički slijedi da je odnos svakog broja prema svom sljed-beniku 1/2 (√5-l), što daje 0,618. Vrlo je interesantno uočiti da je kvadratni korijen od broja 5 (=2,236) dominantan faktor u formuli i da omjer 1,618 pomnožen s omjerom 0,618 daje 1. Moglo bi se zaključiti da je broj 5 najdominantniji od svih brojeva. Čovjek ima pet ekstremiteta (1 glavu, 2 ruke i 2 noge) i svaka ruka i svaka noga imaju po 5 prstiju.

Fibonacci je utvrdio da je Velika piramida u Gizi visoka 5,813 inča (1 inč = 2,54 cm - op. prev.) što je usko povezano s točnim brojem dana u godini - krug s polumjerom od 58,13 inča ima opseg od 365,242 inča, točni broj dana u godini (bez neredovne prestupne godine). Također je zapazio da je kut nagiba prolaza piramide u Gizi jednak 26°18' potvrđujući time gore spomenuti obrazac.

Fibonaccijevi brojevi imaju veliki utjecaj na našu kulturu, botaniku, arhitekturu i umjetnost. 1,618 je "zlatni omjer" u umjetnosti kojeg je koristio Leonardo da Vinci i mnogi drugi slikari. Biljke rastu u filotaktičnim omjerima. Lišće vinove loze raste na način da jedan list ne leži direktno iznad drugoga jer bi time spriječavao list ispod sebe da dođe do neophodno potrebnog sunca i hrane. Filotaktični omjer koji odgovara rasporedu lišća je Fibonaccijev omjer.

Fibonaccijevi brojevi često se susreću na podnim mozaicima starih svetišta u Siriji, posudama iz 3. stoljeća i Budinim statuama u Indiji jer se svi temelje na "zlatnom omjeru". Giottova "Madona okružena svecima" iz 1300. godine poslije Krista naslikana je koristeći "zlatni omjer". Le Corbusier, arhitekt 20. stoljeća temeljio je svoj rad na Fibonaccijevim brojevima, i to od zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku do vila u Francuskoj. U svojoj "Petoj simfoniji" Beethoven je podijelio tri glavna odlomka u prvim glavnim stavcima na 372 i 228 taktova, omjer 228/372 = 0,613, sa pet taktova između njih. Kada se tih pet taktova stave u međusoban odnos rezultat je 233/377 (=0,618). Profesor Joseph Schillinger sa Columbia sveučilišta pokazao je da se bezbrojne muzičke kompozicije temelje na Fibonaccijevim skokovima u ljestvici. Danas kompozitori upotrebljavaju Fibonaccijeve brojeve za posebne efekte. Klavijatura ima pet crnih i osam bijelih tipki od ukupno 13, sve Fibonaccijevi brojevi.

Zapadna glazba razvijala se u tri stadija. Prvo je bila pentatonska ljestvica od pet nota (primjer je "Amazing grace"). Nakon toga pojavila se dijatonička ljestvica od 8 nota (primjer je "Brahmsova uspavanka") i konačno kromatska ljestvica od 13 nota u velikim simfonijama i suvremenoj glazbi. Svaka se temeljila na Fibonaccijevim brojevima. Shakespeare je pisao u jambskim pentametrima. Jamb kod kojeg jako naglašeni slog slijedi iza slabo

68

naglašenog temelji se na Fibonaccijevim brojevima 1 i 2. Pentametar je pet udaraca u liniji (New Orleans Jazz temelji svoju emotivnu snagu na upotrebi Shakespeareovih pet udaraca u liniji). Čak i naša galaksija ima sličnosti s tom serijom brojeva. Astronomi ih koriste za mjerenje udaljenosti između planeta, a stalno se koriste i u drugim znanstvenim disciplinama.

Bezbroj godina, špekulanti traže "Rosetta kamen" ili kristalnu kuglu za predviđanje budućih trendova na financijskim tržištima. Većina sistema daje nedosljedne rezultate. Nekoliko pojedinaca kao W. D. Gann razvili su složene metode analize koje i nakon pola stoljeća nude skoro savršene rezultate.

Možda najpouzdanija metoda koja se održala do danas je Elliotova valna teorija. R. N. Elliot proučavao je mnogo godina tržište dionica pokuša-vajući utvrditi postojanje određenih uzoraka u prošlosti, koji bi se mogli primijeniti na buduće trendove. Tijekom 30-ih godina napisao je niz finan-cijskih članaka, knjigu "Prirodni zakon" kao i neke druge koje su davno izvan tiska. Njegov temeljni koncept, isuviše pojednostavljen iz praktičnih razloga, je da se tržište kreće naprijed u nizu od 5 valova nakon čega slijedi reakcija koja se zbiva u 3 vala. Po završetku tih 8 valova, započet će novi ciklus. Nakon dva takva ciklusa od po 8 valova, slijede još 3 korektivna vala koje sustiže 5 valova koji zatvaraju čitavu fazu.

Elliotovu teoriju testirali su mnogi njegovi kolege. Iako se smatra da se temelji na zdravim principima, ona nije nepogrešiva. Elliot je ostatak života proveo usavršavajući svoju teoriju, kojoj se i danas vjeruje i koja se poštuje. Kao što je ranije spomenuto, Robert Prechter iz Gainsvilla, GA, USA vodeći je autoritet danas na tom polju. Prechter je načinio neka nevjerojatna predviđanja i prognoze koje su se pokazale točnima, na

69

zaprepaštenje svih. U konačnoj analizi Elliot je uspio dokazati da se tržišta šire i smanjuju po utvrđenim pravilima.

1946. godine Elliot je ukazao da je do svog koncepta 5/3 vala došao na temelju Fibonaccijevog niza i da će se vjerojatno i više na njega oslanjati da bi ispravio nedostatke. Mnogi se pitaju kako je moguće putem Fibonaccijevih omjera predvidjeti promjenu trendova tržišta tako maglovitih kao što su tržišta dionica i roba. Logika je očita ako se uzme u obzir da su tržišna kretanja uzrokovana isključivo promjenama u psihologiji masa, a ne novim događanjima i da tržišta tu psihologiju svode na brojeve.

Fibonaccijevi brojevi, koji se temelje na prirodnom zakonu, idealno su sredstvo za predviđanje promjena masovne psihologije. Promjene cijena na tržištima izravan su odraz ljudskog ponašanja, reakcija na krize i uspjehe kao i procesa razmišljanja. Ljudi reagiraju na emocije poput sumnje, pohlepe, straha i prevelike samosvijesti. Logično je da nevidljive ljudske reakcije postaju vidljive kada brojevi poput tržišta dionica otkrivaju temeljne emocije.

Velika kretanja tržišta nastavit će se u vremenskim razdobljima koja se mogu mjeriti mjesecima ili godinama. Nije vjerojatno da će se razdoblje razlikovati od Fibonaccijeva broja. Američko tržište bikova dvadesetih godina (1921.-1929.) trajalo je 8 godina. Onda je nastupilo tržište medvjeda koje je trajalo 34 mjese-ca od rujna 1929. do srpnja 1932. godine. Nakon toga slijedila su razdoblja od 1932. - 1937. i 1937. - 1942., sa usponom u prvih pet godina i padom u drugih pet godina. Rijetko je da velike točke promjena nisu bili Fibonaccijevi brojevi. Jednom kada se identificira uzlazni trend (tržište bikova) donji broj (zaključna cijena u danu uspona) može se pomnožiti višestruko s rastućim Fibonaccijevim omjerom (1,618) da bi se izračunao vrh do kojeg će trend

70

bikova rasti prije nego što se pretvori u tržište medvjeda. Često je uzlazni trend tako jak da će probiti prvi omjer (1,618) pa će se koristiti drugi (2,618).

Ako je trend tako snažan da i dalje raste, računanje se nastavlja koristeći 3,618 itd. dok se ne dostigne vrh koji je gotovo uvijek Fibonaccijev omjer. Na tržištu medvjeda računanje najniže točke određuje se omjerom 0,382, 1,382, 2,382, 3,382 itd.

Pogledajmo sada neke primjere iz prošlosti i ustanovimo kako su identifi-cirane točke promjene trenda. Opisani primjeri nisu posebno odabrani u svrhu dokazivanja, već su to tipični slučajevi koji se pojavljuju na svakom tržištu, u svako vrijeme. Ja sam koristio Australski indeks svih prosjeka (Australian All Ordinaries Index). U jednom primjeru odabrao sam slučaj od prije nekoliko godina; u drugom, slučaj iz 1993. godine. Te slučajeve dobio sam susretljivošću urednika izdanja Midas Newsletter (65 Wellington Street, Windsor, Victoria 3181, Australia). Moj prijatelj James Cowan, urednik Midasa koristio je slučaj iz 1969. - 1970. da bi mene i druge naučio kako da koristimo Fibonaccijeve brojeve u određivanju točaka promjene indeksa tržišta dionica.

Australski indeks svih prosjeka

71

Prvi trend (proteže se od točke A do točke B) počeo je mijenjati smjer u točki A (indeks 428,14) i završio je u točki promjene B (indeks 369,14), registrirajući tako gubitak od 59,0 indeksnih poena. Taj broj (59,0) postaje ključni faktor u izračunavanju budućih točaka promjene slijedećeg trenda.

Kad se drugi trend (koji započinje u točki B i proteže se do točke C) dobro utvrdio (do oko listopada / studenog) trgovci se počinju pitati: "Koliko dugo će trajati ovo tržište bikova?". Uz pomoć Fibonaccijevih brojeva i njihovom primjenom do iznosa iz prethodnog trenda (59,0 poena, vidi gore) eventualne buduće točke promjene (kada se dodaju indeksu 369,14 kod kojega je novi trend započeo) bile bi kako slijedi:

0,382 x 59,0 = 22,54 + 369,14 = 291,68 0,618 x 59,0 = 36,46 + 369,14 = 405,60 1,382 x 59,0 = 81,53 + 369,14 = 450,6471

Treći trend (proteže se od točke C do točke D) počeo je vrlo strmo padati od indeksa 448,31 s kojim je prethodni trend završio. Potencijalne točke promjene novog silaznog trenda bile bi:

0,382 x 79,17 = 30,24 oduzeto od 448,31 = 418,07 0,618 x 79,17 = 48,93 oduzeto od 448,31 = 399,38 1,382 x 79,17 = 109,41 oduzeto od 448,31= 338,89 1,618 x 79,17 = 128,09 oduzeto od 448,31= 320,22 2

1 Drugi trend zaustavio se na 448,31 čime je registriran porast od 79,17 indeksnih poena, odstupajući samo za 0,5 % od Fibonaccijeve točke promjene smjera od 450,647.

72

Treći trend zaustavio se na indeksu od 320,25 gotovo točno na mjestu predviđenom po Fibonaccijevu broju od 320,20. Tržište je tada palo za 128,06 poena.

2

Četvrti trend (koji je tržište vodio od točke D do točke E) također je počeo strmim pomakom od točke promjene na 320,25. Buduća točka promjene kod koje se očekuje da će novo utvrđen trend završiti i od koje bi oprezan investitor počeo računati čim vidi da je točka D postala kraj prethodnog trenda, bila bi kako slijedi:

0,382 x 128,06 = 48,91 + 320,25 = 369,16 0,618 x 128,06 = 79,14 + 320,25 = 399,39 3

Pogledajte samo slijedeći dijagram. Točke promjene između A i B, te X i Y rezultirale su gotovo savršenom kalkulacijom.

AOL-Tjedna aritmetička ljestvica

Kalkulacija koristeći točke X i Y 15. stud. 91. najviša točka 1.697,70 20. stud. 92. najniža točka 1.355,60 Raspon tržišta medvjeda XY 342,10

Procijenjeni uspon 0,618 od 342,10 211,42 Najniža točka 1355,60 Vrh uspona 1567,02

Kalkulacija koristeći točke A i B 8. stud. 89. najviša točka 1786,70 18. siječ. 91. najniža točka 1199,80 Raspon tržišta medvjeda AB 586,90

Procijenjeni uspon 0,618 od 586,90 362,70 Najniža točka 1199,80 Vrh uspona 1562,50

3 Četvrti trend završio je svoj uspon na indeksu 398,05 i tako točka preokreta za 0,4% odstupa od predviđanja po Fibonacci ju od 399,39.

73

Ne tvrdim da je ova metoda 100% točna jer to nitko ne može tvrditi. Hoće li je tko koristiti ovisi o tome da li je spreman ekstrapolirati (procijeniti vrijednost funkcije izvan intervala za koji postoje podaci, op. prev.) uvjerljive dokaze o prošlim numeričkim uzorcima na budućnost i da li to čini s povjerenjem.

74

KONDRATIEFFOVA VALNA TEORIJA

Nikolaj Dimitrijevič Kondratieff, rođen 1892. godine, bio je direktor ekonomskog instituta u Moskvi. Nakon rada na razvoju Sovjetskog prvog petogodišnjeg plana usmjerio je svoje zanimanje prema fascinirajućoj analizi ekonomskih kretanja u kapitalističkom sistemu. Proučavao je 140-godišnje razdoblje postojanja sistema slobodnog tržišta. Njegov rad rezultirao je prepoznavanjem i prikazom ciklusa od dva cijela i jedne polovine "dugog vala". Identificirao je razdoblje pada što ga je slijedio vrh nakon kojega konačno slijedi pad i završetak ciklusa. Nakon vrha došlo je ujednačeno razdoblje - plato u trajanju od 7-10 godina u kojem se ekonomija prilagođavala velikim promjenama kroz koje je prošla.

Da bi razumjel i plato dugog vala zamisli te kako stoji te u podnožju visoravni. Ispred vas je strm i dug uspon do vrha visoravni čija zaravnjena površina kroz neko vrijeme donosi stabilnost. Međutim, nakon što prijeđete visoravan dolazite do ruba, suočeni sada s neizbježnim strmim padom i silaskom. U ekonomskim terminima, izgradnja i razvoj tijekom godina dovode dobit, proizvodnju i učinkovitost, a da i ne spominjemo cijene i dugove, do vrlo visoke razine. Nakon ogromnog pomaka naprijed ekonomija je doslovce prestigla samu sebe. Tada dolazi do prilagodbe i ona se uravnotežuje. To je plato koji nagovještava pad cijena, dobrodošlu pojavu nakon razdoblja inflacije. To se dogodilo 1920. kao i 1980. godine. Potom započinje iluzija oporavka i izgleda kao da ekonomija napreduje. Ovo razdoblje platoa zapravo je samo labuđi pjev prije kraha ili depresije. Posljedica toga je ogromna količina gotovog novca s kojim se nema kamo. Razdoblje platoa uvijek je obilježeno cvatućim tržištima dionica i niskim

75

kamatnim stopama prouzročenim deflacijskim pritiscima. Na koncu, obično nakon više godina, viškovi su odrađeni i započinje nov ciklus. Dužina čitavog ciklusa je promjenljiva, ali općenito traje 50 godina.

Mada se većina današnjih istraživača tržišta u potpunosti slaže s ciklusom dugog vala, oni v jeruju da on sada traje nešto duže od 50 godina. To produženje pripisuje se činjenici da je cjelokupna svjetska ekonomija danas tako uzajamno isprepletena da dugovi i cijene mogu dostići još neviđene visine. Svjetsko tržište tako podržava prvobitnih 50 godina plus dodatnih 5 do 10 godina ili više, prije konačnog kolapsa. Pedesetogodišnje razdoblje počev od 1930. završilo bi 1980. da nisu razni čimbenici, kao što su znatno niže kamatne stope 80-ih, nesumnjivo odgodili početak slijedeće velike depresije.

Faze svakog pojedinog ciklusa su:

• Faza rasta • Oprezan rast • Euforičan rast

• Prva primarna recesija • Faza platoa • Faza deflacije

• Početna deflacija • Stagnacija • Konačna deflacija

Ciklus koji je prethodio sadašnjem završio je Velikom depresijom koja je obuhvatila II. svjetski rat. Dakle, sadašnji je ciklus započeo 1945. Faza

76

platoa sadašnjeg ciklusa započela je 1976. godine nakon što je 1975. nastavljen rast. U to vrijeme kamatne stope naglo su pale, a tržišta dionica i obveznica povratila su neke svoje gubitke. Dolar je ponovno osnažio, a inflacija je pala. Nažalost, Carterova administracija jadno je promašila uslijed labave monetarne politike. Deficiti trgovine i budžeta nekontro-lirano su porasli, dolar je ponovno oslabio, inflacija je premašila 17%, najniže komercijalne kamatne stope dostigle su 20%, a cijena zlata popela se sa 100 na 850 USD po unci.

Nakon što je Reaganova administracija preuzela vlast, inflacija i kamatne stope pale su dramatično i ekonomiju je zapljusnuo val deregulacije. Reagan je gradio prosperitet i povjerenje. Dana 19. listopada 1987. godine došlo je do kraha na tržištima dionica širom svijeta. Taj raspad označio je kraj faze platoa i početak depresije, sasvim u skladu s teorijom Kondratieffa.

Kako bi ga nagradio za briljantan doprinos ekonomiji , Staljin je Kondratieffa poslao u gulag gdje je mučen do smrti. Njegova teorija se nažalost nije podudarala s marksističkim petogodišnjim planom. Danas se, međutim, rad tog velikog ekonomiste cijeni više no ikad. Ne poznam ni jednog ekonomistu ili uglednu osobu u financijskoj djelatnosti koja se ne slaže s teorijom dugog vala ili šezdesetogodišnjim ciklusima. Iako postoje povremena neslaganja o tome u kojem se među-razdoblju ekonomija trenutno nalazi, svi se slažu s osnovnom premisom ove teorije.

Tijekom vremena, ciklus Kondratieffa nazivali su glavnim ciklusom, dugim valom, ciklusom trenda, stogodišnjim trendom, sekundarnim stoljetnim kretanjem, sekundarnim odstupanjem, razdobljem trenda ili kretanjima

77

"dugog trajanja". Prethodnici poput Parvusa i nizozemskog marksista Van Gilderena zacrtali su između ostalih ideje "proljeća" i "oseke". Hyde Clarke povezao je čak postojanje ciklusa od 54 godine (1847.) s promjenom astronomskih i meteoroloških uvjeta. Ipak, Kondratieff je bez sumnje prvi ekonomist koji je dao temeljitu statističku analizu dugog ciklusa.

Razdoblja kako ih je 1925. razvio Kondratieff bila su slijedeća:

• 1. uspon dugog vala, 1780-1810/17; Pad, 1810/17 1844/51.

• 2. uspon dugog vala 1844/51-1870/75; Pad, 1870/75 1890/96.

• 3. uspon dugog vala 1890/96 - 1914/20; Pad, 1914/20 - ? (nestao u gulagu prije završetka ovog razdoblja pada).

Uočeno je pet opisnih svojstava:

• Godine prosperiteta vladaju za vrijeme uspona, u razdoblju pada uglavnom dominiraju godine depresije.

• Problemi u poljodjelstvu posebno su ozbiljni u vrijeme faze pada dugog vala.

• Inovacije se množe u vrijeme faze pada, što pospješuje proizvodnost kada dođe do oporavka.

• Proizvodnja zlata povećava se u početku dugog uspona, a svjetsko tržište roba se širi.

• U vrijeme uspona dolazi do ratova i revolucija.

78

KAKO POSLUJU KREDITNA TRŽIŠTA

Dok je tržište dionicama puno vidljivije od tržišta kredita, ovo zadnje je mnogo puta veće. Večernji televizijski pregledi kao i drugi mediji poklanjaju pažnju svakodnevnom rastu i padu indeksa dionica, dok se obveznice rijetko spominju osim u financijskom tisku.

Nekima je teško shvatiti da je dug pokretačka snaga kapitalističkih i socijalističkih društava, a do neke mjere i marksističkih sistema. Skoro svaka vlada, provincija, općina i država na svijetu izdaje obveznice. Skoro svaka korporacija generira rast, financira dnevne izdatke i održava vlastito postojanje posuđenim novcem, pribavljenim uglavnom izdavanjem obveznica ili drugih kreditnih instrumenata. U prošlosti su obveznice općenito kupovali bogati investitori, financijske kuće i institucije poput mirovinskih fondova.

Slom tržišta dionica u listopadu 1987. godine skrenuo je pozornost ranijih "bikova" tržišta dionica na činjenicu da dionice nisu uvijek sigurne; otkrili su da dionice mogu padati kao i rasti. Stoga su poslije spomenutog događaja tražili alternativne investicije ili financijske instrumente u koje bi uložili dio svoga novca s ciljem da rasporede rizik diversifikacijom. Danas, mnogi otkrivaju raznolik i ogroman svijet obveznica i drugih instrumenata duga. Mnogi ljudi, međutim, brinu bojeći se da nedovoljno poznaju ovu vrstu investicija. Cilj je ovog poglavlja da omogući amateru investitoru razumijevanje obveznica i drugih instrumenata duga kako bi profitabilno investirao u to intrigantno f inanci jsko područje koje nudi neke od najuspješnijih i najvećih tržišta na svijetu.

79

Tržišta kapitala

Najveće regulirano tržište na svijetu je tržište kapitala, često nazivano kreditno tržište ili tržište duga. Bolji naziv mogao bi biti "tržište novca". U svojoj priči "Momci i lutke" (Guys and Dolls) Damon Runyan, pokojni veliki broadwayski kroničar iz New Yorka pisao je o pjesmi "najduža putu-juća kockarska igra u New Yorku". Tržište novca slično je tome po svojoj osobini da nema određene lokacije. To je putujuća svetkovina (neki gubitnici ju bez sumnje nazivaju kockarskom igrom). Tržište novca sastoji se od niza tržišta koja obuhvaćaju:

• Brojne novčane brokere specijalizirane za pronalaženje kratkoročnih kredita na tržištu zajmodavatelja i povezujući ih s tržištem zajmopri-matelja (kaže se: "za svakog zajmoprimatelja postoji zajmodavatelj").

• Brojne dilere komercijalnim papirima. • Određen broj dilera bankarskim akceptima. • Banke u velikim novčanim središtima, od kojih je najveći London,

zatim New York, Tokio, Hong Kong, Pariz, Frankfurt itd. • Oko 200 dilera vladinim vrijednosnicama poznatih kao primarni dileri

koji svoje vrijednosnice dijele regionalnim brokerima i dilerima.

Uz njih postoje specijalisti poput dilera municipalnim obveznicama itd. Tržište novca na taj način osigurava skladište gotovog novca koji uz pomoć tržišnih mehanizama stiže onima koji ga trebaju. To je jedan segment kapitalističkog sistema koji funkcionira bolje od mnogih; osim razmjene roba ili marksističkog socijalnog sistema, drugi i ne postoji. Najbolje je to opisao Winston Churchill rekavši: "Kapitalizam je najgori mogući sistem od svih drugih s kojima se pokušalo". Ne može postojati kapitalistički sistem

80

bez kapitala. Postoje, koliko mi je poznato, samo dva izvora kapitala: ušteđevine i tržište novca.

Tržište dugova

Postoji mnogo vrsta kreditnih investicija poput certifikata o depozitu (CD), komercijalnih papira i fondova tržišta novca i sve ću ih redom objasniti, u potpunosti pojednostavljeno kako bi svaki čitatelj, ukoliko želi, mogao u njih investirati. Majka svih investicija, rekao bi Saddam Hussein, je obveznica.

Anatomija obveznice

Jednostavna definicija obveznice kaže da je to dužnička vrijednosnica ili zapravo zajam. Ona je vrijednosni papir jer za razliku od popravka kuće ili kupoprodajnog ugovora, dug se može kupiti i prodati na otvorenom tržištu. Budući da je obveznica namijenjena za prodaju i kupnju, certifikat je glavni ugovor o zajmu ili de facto "čin povjerenja". Taj certifikat sadrži sve potrebne podatke neophodne za svaki ugovor o zajmu.

Razlika između certifikata dionice i obveznice je u tome da prvi predstavlja udio u vrijednosti, što znači da je vlasnik dionice djelomičan vlasnik kom-panije, dok je vlasnik certifikata obveznice onaj koji posuđuje kompaniji ili instituciji. Obveznica je osim toga jača od dionice. Ako kompanija ode u stečaj, stečajni upravitelj mora isplatiti sve dugove, poput obveznica, prije bilo kakve isplate dioničarima.

Nominalna vrijednost obveznice ili glavnica navedena je na prednjoj strani certifikata obveznice i izdavatelj je obvezan taj iznos isplatiti na dan

81

dospijeća obveznice. Tu je navedena i kamatna stopa po kojoj će se kupcu isplaćivati kamata na glavnicu obveznice. Komercijalna ili tržišna cijena obveznice vremenom zna varirati, ali dvije se stvari nikada neće promijeniti. Kupon ili fiksna kamatna stopa na nominalnu vrijednost obveznice i otkupna vrijednost obveznice kod dospijeća.

Razlog zbog kojega se fiksna kamatna stopa zove "kuponska" stopa datira od ranije kada su gotovo sve obveznice glasile na donositelja. Obveznice su tada imale "kupone" ili ceduljice pričvršćene uz obveznice i sadržavale bi datum, iznos i ime obveznice. Vlasnik obveznice mogao je odrezati te kupone i poput novca ih deponirati na štedni račun. U stara vremena "seoski plemići" ili bogati ljudi su novcem koji nisu investirali u zemlju, kupovali uglavnom obveznice. Cilj im je bio da žive od kamata na obveznice i nikada ne diraju u glavnicu, koja se obično prenosila na slijedeću generaciju.

Kuponska kamatna stopa je nominalna stopa utvrđena u vrijeme izdavanja na temelju prosječne kamatne stope. Nominalna vrijednost svake obveznice obično je 1.000 jedinica valute u kojoj je obveznica izdana (1.000 USD ili 1.000 $CAD itd.). Za valute s iznimno niskim tečajnim stopama kao što su talijanska lira ili meksički peso, obveznica prirodno mora biti višekratnik od 1.000 kako bi omogućila razumno financiranje.

Obveznice u Sjevernoj Americi obično otplaćuju kamate (kuponska stopa) svakih 6 mjeseci dok su isplate u Europi godišnje. Ako obveznica ima nominalnu vrijednost od 1.000 U S D , a kuponska stopa je 9% onda je iznos godišnje kamate 90 USD (9% od 1.000 USD). Vrijeme od izdavanja obveznice do njenog dospijeća varira ovisno o kompaniji i državi.

82

Najveći zajmodavatelj na svijetu danas je vlada SAD-a. Državna blagajna izdaje blagajničke zapise "bills" umjesto obveznica, kao kratoročna sredstva; blagajnički zapisi (Treasury bills) izdaju se na 3 mjeseca, 6 mjeseci, 9 mjeseci i jednu godinu. Državna blagajna ih prodaje na dražbi financijskim kućama i privatnim investitorima. Budući da je vremensko razdoblje tako kratko, kamate se odbijaju od kupovne cijene. Primjerice, ako je blagajnički zapis izdan na 3 mjeseca uz 3% godišnje kamate, kupac posuđuje 1.000 USD umanjen za tih 3% godišnje kamate. Tako prima kamate unaprijed umjesto po dospijeću.

Državna blagajna SAD-a izdaje također blagajničke note (umjesto zapisa ili obveznica) na 2, 3, 5, 7 pa čak i 10 godina. Instrumenti koje državna blagajna izdaje na rok duži od 10 godina zovu se obveznice (bonds) , a oni na 30 godina poznati su kao "duge obveznice" (long bonds). Nema značajnije razlike između blagajničkih nota i blagajničkih obveznica.

Krivulja prinosa (yield curve) predočuje činjenicu da su prinos ili kamatna stopa to veći što je duži rok dospijeća. Investitori nisu suviše zabrinuti zbog inflacije kada kupuju kratkoročne dužničke instrumente poput 3-mjesečnih blagajničkih zapisa. Međutim, nitko pouzdano ne predviđa inflaciju za 20 - 30 godina una-prijed. Iako investitori u dugoročne obveznice riskiraju da će se kupovna moć njihovog novca smanjiti do dalekog roka dospijeća, oni na takve obveznice traže viši prinos ili kamatnu stopu nego na kratkoročnije blagajničke zapise ili note.

Unatoč tome što ovaj sistem zapisa, nota i obveznica Američke državne blagajne koriste brojne druge vlade, u njemu nema stvarne dosljednosti. Većina zemalja ne izdaje obveznice s dospijećem dužim od 10 godina. Nasuprot tome, obveznice korporacija izdaju se na 5 godina ili više. Postoje čak korporacijske obveznice na 100 godina.

83

Neke obveznice su prema ugovorima o dugu opozive (callable). Uvjeti i cijena po kojoj se takve obveznice mogu opozvati obično se jedva mogu pročitati. Izbjegavam kupnju takvih obveznica. One su dobre za onog koji ih izdaje , no loše su za kupca. Opozive obveznice izdaju se tako da izdavatelj može smanjiti trošak posudbe opozivom obveznice u slučaju da kamatne stope padaju, te ih ponovno izdati s nižom kamatnom stopom. Sa gledišta kupca obveznice to je kao da "domaćica odnosi piće u trenutku kada je zabava na vrhuncu".

Čitatelj se vjerojatno pita kako se ta ogromna količina duga prodaje. Korporacijske obveznice prodaju potpisnici emisije (underwriters) koji zapravo sami kupuju cjelokupnu emisiju. Ti financijski igrači formiraju sindikate i svaki potpisnik emisije kupuje određenu količinu od prvog potpisnika. Oni kupuju uz popust i prodaju na sekundarnom tržištu s tvarajući profit na razlici između kupovne i prodajne cijene. Svaki potpisnik emisije mora prodati cjelokupan dio na koji se predbilježio ili ga zadržati u vlastitom inventaru za eventualnu kasniju prodaju.

Standardna je praksa da korporacije prije nego što izdaju obveznice pozovu neku trgovačku banku da ih savjetuje o kamatnoj stopi, roku dospijeća, izboru potpisnika emisije i drugim tehničkim pojedinostima. Te trgovačke banke rade na bazi honorara.

Danas kupac obveznice zapravo ne prima fizički dokument obveznice. Obveznica se kupuje putem neke financijske kuće, banke ili dilera obvezni-cama i odlazi u obračunske kuće (Clearing house) poput Euroclear u Londonu koja ju pohranjuje za kupca. Banka ili diler uzimaju godišnje ili polugodišnje kamate i prenose ih vlasniku obveznice. Ako vlasnik kasnije

84

odluči prodati, telefonirat će banci ili dileru i dati im upute. Američki blagajnički zapisi kupuju se izravno od Američke državne blagajne. Tako se i "Gilts", državne izdatnice u Velikoj Britaniji mogu kupiti izravno na poštama, od financijskih kuća ili Nacionalnog registra štednih vrijednosnica (National Savings Stock Register) koja je dio banke Bank of England.

Euroobveznica je svaka obveznica denominirana u valuti različitoj od domaće valute kompanije ili države koja ju izdaje. Primjerice južno-američka naftna kompanija može izdati obveznicu u japanskim jenima. Ni Japan niti Južna Amerika nisu u Europi, ali će se obveznica ipak smatrati euroobveznicom. Takve obveznice uglavnom se izdaju u Luxembourgu gdje se zbog oskudne birokracije sve provodi brže i jeftinije. Nasuprot tome, obveznice izdane u SAD mora prvo odobriti Komisija za vrijednosnice (SEC Securities and Exchange Commission), što zna trajati tjednima. Budući da Luxembourg nije velik financijski centar, euroobveznice se nakon izdavanja obično šalju u London odakle ih financijske kuće dalje distribuiraju širom svijeta.

Euroobveznice uvijek glase na donositelja, što znači da se ne izdaju na ime kupca. To je dobro zbog privatnosti i izbjegavanja poreza. Zbog jednostavnog postupka izdavanja, euroobveznice otplaćuju malo veću kamatu. Obično se izdaju s petogodišnjim rokom dospijeća, no taj rok može biti duži ili kraći.

Zašto se izdaju obveznice

Svakom poduzeću potreban je kapital za razvoj, a većina vlada ima deficite napose u ovom vremenu pretežno socijalnih država i glomaznih aparata

85

vlasti. Kada vlada troši više od dobivenog kroz poreze, poseže se za drugim izvorima financiranja. To obično vodi do pozajmljivanja izdavanjem obveznica. Cilj je svake institucije, privatne ili javne, posuđivanje po najnižoj mogućoj stopi. Iako postoje razni oblici posudbe, uključujući bankovne kredite, izdavanjem obveznice preskaču se posrednici i time smanjuju troškovi. Uz malo pregovaranja ubrzo se osiguraju potrebna sredstva.

Kupac obveznice ostvaruje profit na različite načine. Najvažniji činitelj o kojem treba voditi računa je odabir vremena. Obveznice izdane u vrijeme kada su kamatne stope prilično visoke omogućuju kupcu visoke stope prinosa kroz mnogo godina. Primjerice, za vrijeme Carterove administracije eksplodirala je inflacija u SAD i predsjednik Federalnih rezervi Paul Volcker toliko je dignuo kamatnu stopu da je prosječna stopa bila 22%, a 30-godišnje blagajničke obveznice otplaćivale su čak 18% kuponskih kamata. Nakon toga suzbijanjem inflacije, kamatne stope polako su padale, a oni koji su kupili obveznice realizirali su 100% porasta vrijednosti kapitala.

Kupnja obveznice u vrijeme kada su kamatne stope visoke izaziva fenomen povećanja vrijednosti kapitala. Kupljena obveznica s nominalnom vrijed-nošću od 100 USD i kuponskom stopom od 12%, može se prodati za premiju kada kamatna stopa padne na 9%; budući da nove obveznice od 100 USD nominalne vrijednosti otplaćuju samo 9% kamata, pa su ljudi sada voljni platiti više od 100 USD za obveznicu koja otplaćuje 12%. Suprotno tomu, ako se obveznica zadržava kada kamatne stope rastu, ona se može prodati samo po nižoj cijeni (diskontu). Iz ovoga očigledno proizlazi da onaj koji drži obveznicu može zaraditi na povećanoj vrijednosti kapitala uz kamate ukoliko je dobro odabrao vrijeme kupnje, odnosno prodaje.

86

Moguće povećanje vrijednosti valute može također donijeti profit. Investitori koji polaze od američkog dolara a kupili su obveznice u japanskim jenima kada se za dolar moglo dobiti 202 jena, praktički su udvostručili svoju investiciju kada je jen narastao, te su 102 jena vrijedila jedan dolar.

Drugi izvor dobitka su kamate na kamate. Zamislite da investitor ima deset obveznica od kojih svaka otplaćuje 10% kamata. Od iznosa isplaćenih kamata za prvih deset obveznica može se svake godine kupiti dodatna obveznica. Po toj stopi za 7,2 godine glavnica će se više nego udvostručiti. Isti učinak ukamaćivanja postiže se ulaganjem polugodišnjih ili godišnjih kamata u koju drugu investiciju.

Ljudi više vole tržište dionica od tržišta obveznica jer vjeruju da ono daje veći prihod. Međutim, uzimajući u obzir da obveznice nude nekoliko izvora profita - povećanje vrijednosti kapitala, redovne kamate, povećanje vrijednosti valute (aprecijacija) i ukamaćivanje - očito je da u određenim okolnostima obveznice pružaju veći prihod od dionica. Koja je investicija bolja? Ni jedna i obje. Drugim riječima, ovisi to o trenutnom ekonomskom ciklusu. Kada je ekonomija u krizi obveznice su obično profitabilnije jer kamatne stope padaju. Kada ekonomija izlazi iz razdoblja mrtvila (tj. kada su kamatne stope još uvijek niske ali GDP - bruto domaći proizvod raste) dionice znaju biti unosnije od obveznica.

Prinos od obveznica

Čista cijena je ci jena obveznice bez akumuliranih kamata (dospjelih ali još neisplaćenih). Kada se prodaje obveznica za koju se kamate

87

isplaćuju polugodišnje ili godišnje, često do dana prodaje prodavatelju još nisu isplaćene zadnje kamate, iako na njih ima pravo. Primjerice, prodavatel j ima pravo na kamate za 4 mjeseca. Kad kupuje obveznicu kupac mora prethodnom vlasniku isplatiti kamate za ta 4 mjeseca. Naravno , novi će v lasn ik dobi t i ta j novac nat rag kada dođe na red sl i jedeća isplata dospjel ih kamata. Kad kupuje obveznicu, diler obično navodi "čistu c i jenu" obveznice kao i iznos akumuliranih kamata koji se mora isplatiti .

Temeljna kamatna stopa na obveznice je kuponska stopa. Kada kamatna stopa padne, obveznica postaje vrjednija jer se može prodati uz premiju. Istodobno izdavatelj isplaćuje kamatnu stopu koja je navedena na obveznici. Prema tome, ako se primjerice, obveznici s 10% kamata poveća vrijednost sa 1.000 USD na 1.100 USD, kamata i dalje iznosi 100 USD (10% od 1.000 USD), ali prinos pada na oko 9% od nove tržišne vrijednosti obveznice. Prinos po obveznici dakle pada kada cijena obveznice raste. Vlasnici obveznica stoga žele nizak prinos (za razliku od vlasnika dionica) jer je trenutačna zarada od povećanja vrijednosti kapitala poželjnija od godišnjeg prinosa.

Da bih to bolje razjasnio, dozvolite mi da potanko definiram izraze "diskont" (discount) i "premija" (premium). Kada se obveznica prodaje ispod svoje nominalne vrijednosti, kaže se da se prodaje uz diskont, a kada se prodaje po višoj cijeni od nominalne vrijednosti, prodaje se uz premiju. Pretpostavimo da se obveznica s kuponom od 8% prodaje trenutačno po diskontnoj cijeni od 800 USD, a preostaje još 5 godina do dospijeća. Tekući prinos je sada 10% (80 USD podijeljeno sa 800 USD). Diskont stoga podrazumijeva povećanje tekućeg prinosa, dok premija znači suprotno.

88

Međutim iz ovog se ne vidi razlika između kupovne cijene obveznice i njene otkupne vrijednosti kod dospijeća. Vlasnik obveznice će kod dospijeća uvijek primiti 1.000 USD unatoč tomu što se obveznica u međuvremenu trži s diskontom ili uz premiju.

Kupci obveznice stoga uvijek moraju usmjeriti svoju pozornost na prinos do dospijeća (YTM - yield to maturity), a ne na kuponski prinos. Da bi se izračunao YTM - prinos do dospijeća za obveznicu, mora se uzeti u obzir razmjeran diskont ili premija za preostale godine kao i činjenica da se diskont ili premija smanjuju u tijeku zadnje godine prije dospijeća. Također treba uočiti da su promjene cijena zbog promjena kamatnih stopa to manje, što je kraće vrijeme do dospijeća.

Dozvolite mi da izrazim ove postavke u obliku jednadžbe:

89

Jedina informacija koja nedostaje u našem primjera je godišnji popust. Da bi to dobili, podijelimo ukupan diskont s brojem godina do dospijeća; tj. 200 USD podijeljeno sa 5 i dobija se 40 USD godišnje.

Ako sada uvrstimo brojeve u formulu dobivamo:

Ova diskontna obveznica dakle, ima:

• Kuponski prinos od 8% (80 USD podijeljeno sa 1.000 USD ), • Tekući prinos od 10% (80 USD podijeljeno sa 800 USD ), • YTM 13,3% (120 USD podijeljeno sa 900 USD )

S dvije neznatne promjene ista formula prinosa do dospijeća primjenjuje se na obveznice koje se kupuju uz premiju. Pretpostavimo sada da se ista obveznica prodaje za 1.100USD :

90

Ova obveznica s premijom ima: • Kuponski prinos od 8% (80 USD podijeljeno sa 1.000 USD ) • Tekući prinos od 7,3% (80 USD podijeljeno sa 1.100 USD ) • YTM od 5,7% (60 USD podjeljeno sa 1.050 USD ).

Trgovci obveznicama kada upotrebljavaju riječ "prinos" obično misle na prinos do dospijeća - YTM. To je jedini od tri izračuna prinosa koji uzima u obzir glavnicu obveznice, kuponsku stopu i vrijeme do dospijeća. YTM -prinos do dospijeća omogućava investitoru uspoređivanje obveznica s različitim kuponskim stopama, ali ništa ne govori o cijeni.

Cijene obveznica ovise o mnogo čimbenika. Jedan od temeljnih su kamatne stope koje određuju da li će se obveznica prodavati uz diskont ili premiju umjesto za nominalnu vrijednost. Ako je naša obveznica s 8% kamata

izdana prije nekoliko godina, a prosječna kamatna stopa je sada oko 10%, očito nijedan investitor neće kupiti obveznicu po nominalnoj vrijednosti kada novo izdane obveznice otplaćuju 10% uz istu cijenu. Da bi prodali našu obveznicu njena cijena mora imati toliki diskont da bi njen prinos po dospijeću bio jednak prinosu nove obveznice.

Pretpostavimo da naša obveznica ima 15 godina do dospijeća, tada diskont mora biti takav da daje prinos do dospijeća od 10% kako bi se amortizirao u 15 godina. Primjenjujući našu formulu, diskont bi morao biti nešto iznad 200 USD:

Sigurnost obveznice

Najveći rizik kod obveznice vjerojatno je insolventnost. Čak ni veliki gradovi poput Detroita i New Yorka nisu mogli isplatiti obveznice. Taj rizik insolventnosti u velikoj se mjeri eliminira uz pomoć agencije za procjenu obveznica. Postoji mnogo agencija, a najpoznat i je su Moody's i Standard and Poor's. Agenci je za procjenu određuju sposobnost izdavatel ja za otplatu t i jekom trajanja obveznice. Ocjena AAA znači da je isplata kamata i glavnice stvarno sigurna. Iz sigurnosnih razloga konzervativni investitori kupuju samo AAA obveznice ili one koje

91

izdaju suverene vlade (obveznice koje izdaju vlade visoko industrijali-ziranih zemalja poput Nizozemske, Velike Britanije ili SAD su među najs igurni j ima na svijetu). Različite su ocjene koje označavaju srednju kvalitetu ili malo bolju. Obveznice oci jenjene s B3 do BB i niže, su visokorizične (junk bonds) i spekulativne. One koje spadaju u C ili D kategori ju vrlo vjeroja tno neće otplatiti glavnicu. Svaki izdavatelj ili prodavatel j obveznice mora raspolagati ažurnom procjenom jer će u suprotnom samo budala kupiti takvu obveznicu.

Procjena obveznica

Investicijska Fitch Moody's

Standard &

rubrika Poor's

Vrhunska kvaliteta AAA Aaa AAA A Aa AA A A A

Srednja kvaliteta BBB Baa 1-2-3* BBB

Spekulativna kvaliteta BB Ba BB

B B B

Slaba kvaliteta CCC Caa CCC CC Ca CC

C C C

Sumnjiva kvaliteta DDD DDD

Nepouzdana kvaliteta DD DD D D

* Broj 1 dodan ovoj ocjeni označuje višu ocjenu, 2 srednju, a broj 3 nisku.

92

Obveznicu je lakše odabrati od dionice. Kod dionice investitor mora proučiti menadžment poduzeća, budući potencijal rasta, kvalitetu istraži-vanja i razvoja, snagu imena proizvoda i mnoge druge čimbenike. Ništa od toga nije potrebno kod kupnje obveznice. Ako banka u Španjolskoj i banka u Švicarskoj imaju AAA rang, obje su za investiranje jednake.

Drugi veliki rizik obveznice je inflacija i to iz dva razloga. Prvo, obveznice su iznimno osjetljive na kamatne stope. Kada zmaj inflacije izađe iz kaveza, i središnja banka diže kamatne stope, prinos po obveznici se povećava, ali njihova vrijednost pada. Drugo, inflacija umanjuje kupovnu moć prihoda od kamata i isplate glavnice.

Prinos od obveznice je općenito oko 3% iznad stope inflacije; moglo bi se dakle reći da će 20-godišnja američka blagajnička obveznica koja isplaćuje 8% izdržati prosječnu stopu inflacije od 5% kroz slijedećih 20 godina. Nadalje promatrajmo odnos između prinosa po obveznici i prinosa po dionici da bi se utvrdila moguća stopa ekonomskog rasta. Budući da zarade, dividende i protok gotovog novca rastu po stopi koja grubo prati dugoročan nominalni ekonomski rast, može se izračunati stopa ekonomskog rasta koja je potrebna da bi riziku prilagođen prinos od dionica i obveznica bio isti.

Kako se ekonomska slika mijenja, tako se mijenja i struktura cijena na financijskim tržištima. Primjerice, kada se procjenjuje da će inflacija pasti, kamatne stope padaju, a cijena obveznica raste. Koliko će određene cijene rasti prvenstveno ovisi o trajanju obveznice; ako inflacija padne za 3%, obveznica s rokom trajanja od 10 godina porast će za oko 3%, dok će ona od 20 godina porasti i dvostruko više, u slučaju da ne postoje neke druge posebne okolnosti.

93

Svojstvo uspješnosti: promjena cijene obveznice u lokalnoj valuti

Promjene kamatne stope zajedno s rokom trajanja određuju uspješnost obveznice u odnosu na lokalnu valutu. Slijedeći dijagrami prikazuju promjenu prinosa obveznice za pojedine zemlje u razdoblju 1969-1991. godine. Kako se vidi, kamatne stope rasle su svugdje osim u Japanu. To je odraz povećanih stopa inflacije u tom razdoblju što je dovelo do negativnih promjena u cijenama obveznica u odnosu na lokalne valute. Da je inflacija u tom razdoblju padala, cijena obveznica bi očito narasla, što bi dovelo do većeg profita na uložena sredstva.

Promjena prinosa obveznica 1969-1991.

Utjecaj inflacije: Da bi se bolje uočilo kako je vrijednost obveznice u terminima lokalne valute neodvojivo povezana s promjenama odgovarajuće stope inflacije, razdoblje od 1968. do 1991. podijeljeno je na četiri dijela i za svaki dio prikazana je promjena stope inflacija i kamate.

Slijedeći dijagram prikazuje da su inflacija i dugoročne kamatne stope imali najveći pad u Australiji u razdoblju od 1987-1991. Zbog toga je u tom razdoblju australsko tržište obveznica bilo najprivlačnije tržište obveznica (u odnosu na

94

lokalnu valutu). S druge strane, inflacija i kamatne stope su najviše porasle u Njemačkoj, Japanu i Švicarskoj čije su obveznice stoga bile najmanje uspješne.

Promjena dugoročnih kamatnih stopa kao funkcija promjene stopa inflacije u razdoblju od 1987. do 1991.

Donji dijagram pokazuje promjene stopa inflacije i kamate u razdoblju 1981. -1987. Zapazit ćete da su rezultati gotovo potpuno različiti. Stope inflacije i kamata najviše su porasle u Australiji, uslijed čega je to bilo najlošije tržište, dok je u Japanu i Njemačkoj tržište bilo relativno dobro.

Promjena dugoročnih kamatnih stopa kao funkcija promjene stope inflacije u razdoblju od 1981. do 1987.

95

Slijedeći dijagrami otkrivaju isti odnos promjena inflacije u razdoblju od 1971. do 1981. i od 1968. do 1971. godine.

Promjena dugoročnih kamatnih stopa kao funkcija promjene stope inflacije u razdoblju od 1971. do 1981.

Promjena dugoročnih kamatnih stopa kao funkcija promjene stope inflacije u razdoblju od 1968. do 1971.

Očito je da je ponašanje tržišta obveznica u svakoj pojedinoj zemlji neodvojivo povezano s promjenom inflacije. Drugi ključni utjecaji su

96

Japan - struktura uvoza Australija - struktura uvoza

hrana sirovine goriva

97

stvaran ekonomski rast i politika središnje banke. Zaštitne (hedged) obveznice u drugim valutama, a ne u američkim dolarima, dobre su za vrijeme pada globalne inflacije, slabog ekonomskog rasta i visokih stvarnih kamatnih stopa. Nasuprot tomu, one su loše za vrijeme rastuće inflacije, intenzivnog rasta i niskih stvarnih kamatnih stopa. Koliko su one dobre ili loše ovisi o roku njihovog trajanja; što duže traju, veći su dobici ili gubici.

Korelacija: Kao što je prikazano na prethodnim dijagramima, individualna tržišta obveznica ponašaju se vrlo različito jedno od drugoga. Iz donjih dijagrama vidljiva je velika razlika u dugoročnim korelacijama između zemalja (u stvari jednaka kao između cijena obveznica iste dužine trajanja u odnosu na lokalnu valutu). Korisno je razumjeti te razlike kada se donosi odluka o odabiru smjernica. Japan - struktura izvoza Australija - struktura izvoza

hrana sirovine goriva industrijski proizvodi

Relativan profit i korelacija ovih tržišta obveznica nisu slučajni; oni su uvjetovani temeljnim čimbenicima. Primjerice, Japan i Australija čija tržišta obveznica imaju korelaciju od samo 13%, imaju vrlo različite ekonomije. Japan je veliki neto izvoznik industrijskih proizvoda i uvoznik sirovina dok je Australija neto uvoznik industrijskih proizvoda i izvoznik sirovina. Stoga, Australija ima koristi od globalne inflacije, a Japan od globalne dezinflacije. To se odražava na njihovom tržištu obveznica, kako je niže prikazano.

Relativna ukupna zarada australsko-japanskog tržišta obveznica i valuta kao funkcija globalnih inflacijskih stopa.

Kako uspješnost tržišta obveznica svake pojedine zemlje odražava značajke i stanje njene ekonomije, poželjno je razumjeti te značajke kada planirate strukturu svog portfelja.

Svojstvo uspješnosti: prinosi

Dijagram na sljedećoj stranici pokazuje prosječne prinose obveznice za pojedine zemlje u istom razdoblju.

98

Prosječan prinos obveznica 1969-1991.

Žandari tržišta su dugoročne kamatne stope, što je u žargonu Wall Streeta prinos na 30-godišnje američke blagajničke obveznice. Američka središnja banka, poznata kao Fed (Sistem federalnih rezervi - Federal Reserve System) određuje kratkoročne kamatne stope. Ona ima moć povećati ili smanjiti diskontne stope tj. troškove banaka kada pozajmljuju izravno od Feda. Banke rijetko koriste tu diskontnu stopu jer bi to odmah bio signal Fedu da je banka u nevolji , da više ne može dobiti novac ni iz jednog drugog izvora. Umjesto toga, banke preko noći pozajmljuju jedne od drugih, a uz to koriste depozite klijenata. Fed također utvrđuje fed stopu tj. stopu po kojoj banka preko noći posuđuje od druge banke.

Iako Fed nema načina da kontrolira srednjoročne (2 do 10 godina) i dugoročne (1-30 godina) kamatne stope ona još uvijek može vršiti značajan utjecaj na te stope. Kada Fed slijedi labavu monetarnu politiku, što znači niske kratkoročne kamatne stope i "lak novac" (easy money), srednjoročne i dugoročne kamatne stope ostaju relativno niske. S druge strane, kada Fed započne strogu monetarnu politiku da bi suzbio inflaciju, tada povećava

99

kratkoročne kamate, ograničuje količinu bankovnih rezervi i tako smanjuje količinu novca u optjecaju. Slobodno tržište zbog tog ograničavajućeg monetarnog kursa osjeća dolazak inflacije i automatski povisuje prinos na dugoročne obveznice, smanjujući im vrijednost.

Nažalost, većina ljudi ne poštuje važnost kamatnih stopa. Sve kratkoročne kamatne stope u Americi temelje se na prinosu američkih tromjesečnih blagajničkih zapisa. Budući da je u SAD-u tako razvijeno tržište kapitala, većina svijeta slijedi američku stopu. Kada se prinos američkog blagajničkog zapisa poveća sa 6% na 7,5% prosječna osoba misli: "Pa, što?" i ne uzima to u obzir. Međutim, ako se prinos na 30-godišnju blagajničku obveznicu povisi za 1,5% time se povećava trošak posudbe u SAD i u velikom dijelu svijeta za 1,5%, što znači za razdoblje od 30 godina, najmanje 25%. Takvo povećanje ubrzo bi uništilo tržište obveznica i, kao što povijest dokazuje, uzrokovalo krah tržišta dionica u roku od godinu dana ili manje. To bi imalo isti učinak na sve dugove, uključujući i hipoteke na kuće. Kada Fed započne sa strogom monetarnom politikom da zaustavi inflaciju, moglo bi to imati porazne rezultate. Monetarna politika nije egzaktna znanost i središnje banke često premašuju potrebe. Suviše stroga politika središnje banke može dovesti do recesije ili depresije i završiti masovnom nezaposlenošću.

Ponekad mislim da kamatne stope vladaju svijetom. Kada bismo živjeli u idealnom svijetu, zalihe novca bi se povećavale ili smanjivale svake godine shodno BDP-u (bruto domaćem proizvodu). Nikakve se središnje banke ili još gore političari ne bi miješali u određivanje kamatnih stopa ili zaliha novca i nikada ne bi bilo inflacije. Zakon ponude i potražnje održavao bi ravnotežu roba stabilnom. Vlada ne bi mogla previše trošiti pa ne bi bilo deficita. Nažalost, to nije svijet u kojem mi živimo.

100

Drugi instrumenti kreditnog tržišta

Bankovni akcepti (BA): Ovi kreditni instrumenti koriste se za financiranje domaćih i međunarodnih kompenzacijskih transakcija. Zamislite da neka institucija želi kupiti pošiljku robe iz prekomorskih zemalja. Ako uvoznik (kupac) naručuje koristeći samo bankovni akcept, isplata se očekuje odmah po dospijeću i primitku robe. Ako izvoznik međutim traži "neopozivi akreditiv po viđenju" njemu se plaća po predočenju otpremnih dokumenata banci.

Mnogi ne razumiju da je akreditiv (L/C - letter of cred.it) dokument između četiri strane. Akreditiv otvara uvoznik u svojoj banci. Banka nakon toga daje upute korespondentnoj banci u zemlji prodavatelja gdje je akreditiv otvoren. Potom banka šalje obavijest prodavatelju da otpremi robu. Prednost je u tome što se izbjegava mogućnost nesporazuma između kupca i prodavatelja. Jednom kada je akreditiv otvoren, banka prodavatelja preuzima odgovornost. Kupac se samo ponaša u skladu s uputama svoje banke.

Uvjeti akreditiva dogovaraju se sve dok se isti ne otvori i nakon toga je "neopoziv". Do naplate bankovnih usluga za svaku stranku dolazi ili od diskonta na transakciji ili prodajom bankovnog akcepta drugoj financijskoj instituciji radi naplate. Budući da bi sva međunarodna trgovina prestala da akreditivi nisu pouzdani, većina zemalja je još u prošlom stoljeću potpisala međunarodni sporazum po kojem se potvrđuje "svetost akreditiva".

Certifikati o depozitu (Certificates of Deposit - CD's): Financijske institucije izdaju CD-ove odnosno depozite koji nose kamate s rokom dospijeća od jednog dana do neograničenog broja godina. Najniža denominacija je obično

101

100.000 USD, ali i bilo koji iznos uobičajen u dotičnoj zemlji ili gradu. Općenito, što je veća denominacija i duži rok dospijeća, viša je kamatna stopa. To međutim, nije uvijek tako. Ako se predviđa da će kamatne stope pasti, jednogodišnji CD može davati nižu stopu od tromjesečnog.

Dobar savjet: Isplati se uspoređivati kada kupujete! Ako imate određen iznos novca, primjerice ekvivalent od 100.000 DEM s mogućnošću da ga deponirate na tri mjeseca, trebali bi nazvati više banaka radi kotacije. Vjerojatno ćete dobiti različite iznose od raznih banaka i naravno odabrati onu koja daje najviši prinos. Prvo bi međutim morali telefonski razgovarati sa bankom i to na "prijateljski agresivan i taktično uporan" način da vidite možete li izvući još nekoliko dodatnih baznih bodova. Iako većina ljudi nažalost prihvaća prvu ponudu banke, morate imati na umu da nekoliko baznih poena tu i tamo može narasti do gomile novca tijekom desetljeća.

Komercijalni papiri: Velika i mala poduzeća prolaze kroz razdoblja kada nemaju sredstava. Poduzeće koje predviđa manjak gotovog novca kroz 4 mjeseca može izdati komercijalni papir (u suštini vrlo kratkoročnu obveznicu) uz odgovarajuću kamatnu stopu za to razdoblje. Komercijalni papir omogućuje izdavatelju da se financira uz nižu kamatnu stopu nego da je uzeo bankovnu pozajmicu, a posuditelju obično daje višu kamatnu stopu nego što bi dobio od banke. Ako je ocjena kreditne sposobnosti poduzeća koje izdaje komercijalni papir dovoljno visoka, onda je rizik da neće doći do plaćanja ograničen. U protivnom zajmodavac može tražiti određeno osiguranje npr. u pogonu ili opremi.

Plastika (kreditne kartice): Ovaj instrument duga nije postojao prije nekoliko generacija, a danas je tako raširen da se njegov obujam može samo

102

nagađati. U prosincu 1993. godine registrirano je preko 30 milijardi USD vrijednosti maloprodajne kupnje putem kreditnih kartica samo u New Yorku. Koncept kreditne kartice je briljantan jer industrijalizira kredit. On omogućuje gotovo svakome kupovinu na kredit na milijun mjesta širom svijeta, uključujući i kupnju putem pošte i telefona. U prošlosti, ako je netko želio uzeti kredit u tri različite robne kuće, morao je ispuniti formulare potvrđujući svoju financijsku sposobnost svakoj robnoj kući, proces koji je svaki puta trajao satima. Izum kreditnih kartica pojednostavio je taj proces tražeći ocjenu financijske sposobnosti samo jednom, nakon čega je zagarantirano automatsko korištenje kredita gotovo na svakom mjestu od Baden Badena do Wagga Wagga.

Nažalost, mnogi ne znaju koristiti kreditnu karticu do njenih maksimalnih mogućnosti. Da bi objasnio što pod tim mislim dozvolite mi da se osvrnem na vrijeme kada sam shvatio prednosti odgode plaćanja. Prije više godina kada sam živio i koristio se bankovnim uslugama u New Yorku, otkrio sam da je ček koji sam ispunio u banci u New Yorku bio naplaćen i novac skinut s mog računa u jednom radnom danu. Međutim, ako sam ček ispostavio u Syracusi na teret moga računa u New Yorku, stizao je na naplatu za dva dana. Budući da su možda najveća bogatstva stvorena na kamatama, ovo me nagnalo da počnem razmišljati. Novac se može zaraditi i tako da se produži vrijeme od ispostavljanja čeka do trenutka kada se naplati s mog računa. Dosjetio sam se da velik dio profita banaka dolazi od vremenske razlike između trenutka kada banke zadužuju račun klijenta i trenutka kada ga stavljaju na račun primatelja. Ako novac šaljete iz jedne zemlje u drugu, to može potrajati 8 tjedana pa i više. Banka zadržava novac i može na njemu kroz to razdoblje zaraditi kamate. Poput banke, vaš cilj mora stoga biti da iskoristite tu vremensku razliku (float) za svoje dobro kada prenosite novac.

103

Bankovne kreditne kartice poput Vise ili Mastercarda automatski vam dozvoljavaju odgodu plaćanja na kupljene stvari za gotovo mjesec dana. Većina bankovnih kartica dozvoljava vam čak dodatnih 3 - 5 tjedana prije nego što se račun mora platiti. Vlasnik kartice (ja ili vi) mora platiti čekom datiranim s danom dospijeća. Na taj način, koristite "float", a još uvijek plaćate na vrijeme izbjegavajući financijsku odgovornost.

Isto tako možete ostvariti profit imajući na umu činjenicu da izdavatelji kreditnih kartica raspoređuju dane naplate, tj. oni ne šalju svakom vlasniku kartice račun prvog dana u mjesecu. Dobar je sistem posjedovati tri kredit-ne kartice i rasporediti ih tako da se prva naplaćuje do svakog petog u mjesecu, druga oko petnaestog u mjesecu, a treća oko dvadesetpetog u mjesecu. Tada bi prvu karticu morali koristiti od 4. - 13. u mjesecu, drugu od 13. - 24. itd. Na taj način dobijate besplatan kredit kroz cijeli mjesec plus 3 tjedna, na sve vaše kupovine prije nego što dospiju na naplatu.

Krajnja mogućnost je imati karticu u nekoj udaljenoj banci. Ja živim u Hong Kongu i imam karticu koju je izdala First Hawaiian Bank u Honolulu. U istoj banci, ali u filijali na Guamu, lociranom na tisuću milja od bilo kuda, imam čekovni račun denominiran u američkim dolarima na koji primam kamate. Kada ovu kreditnu karticu koristim u Londonu ili Singapuru da bih ručao ili kupio avionsku kartu, prodavatelju plaćam odmah. On onda šalje kopiju računa (slip kreditne kartice) svojoj banci koja ga kroz neko vrijeme šalje u banku za obračun dolara koja se nalazi u New Yorku (Clearing House). Taj slip se zatim šalje u Honolulu, Hawaii gdje stiže u First Hawaiian Bank koja mi šalje račun. Konačno plaćam taj račun čekom izdanim na njihovu filijalu u Guamu. Kada ček stigne u Hawaii mora se poslati u filijalu u Guam koja je s centralom povezana poštanskom

104

vezom samo 2 puta tjedno. Ako slijedite ovaj cvjetni lančić kroz koji se provlači račun po kreditnoj kartici koji sam potpisao u Singapuru, vidjet ćete da će, iako svatko plaća na vrijeme, do trenutka kada se novac skida s mog računa proteći oko 5 mjeseci. To je i legalno i moralno ispravno. Oni su postavili pravila i ja ih se pridržavam. Ali to radim na takav način da "float" radi za mene.

105

POMODNOST INVESTICIJSKIH FONDOVA

Većina ljudi gleda na investicijske fondove kao na lak put do profita i diversifikaciju uz relativno mali trošak. Postoje dvije vrste: otvoreni i zatvoreni fondovi. Najpoznatiji su otvoreni jer imaju svoje trgovce i redovno se oglašuju. Zovu se otvoreni fondovi jer uvijek mogu primati nove klijente. Torta postaje sve veća i veća, a kriške sve tanje i tanje.

Fondovi dionica

Fondovi obveznica

106

S investicijskim fondovima počelo se u Americi tek 1925. godine i gotovo svi su nestali kada je došlo do kolapsa Njujorške burze 1933. jer je bilo teško profitirati upravljajući takvim fondom nakon što je tržište dionica palo za 90% na Dow Jonesov industrijski prosjek (DJIA - Dow Jones Industrial Average) od 40. Poslovi su međutim ponovno krenuli pa je ranih četrdesetih bilo skoro 70 fondova koji su upravljali s petstotinjak milijuna USD za oko 300 tisuća računa svojih klijenata. Šezdesetih godina nepoznati Bernie Cornfield je slao bataljune agresivnih trgovaca željnih provizije bukvalno po cijelom svijetu da prodaju njegove IOS fondove svakome tko može skupiti nekoliko dolara ili ekvivalentan iznos u drugoj valuti. Prema procjenama Bernie je zaradio oko 20 mili juna USD za sebe, ali kupci njegovog fonda prošli su loše. Kada je Bernie konačno propao, Robertu Vescu nije bilo teško da tu propast okonča. Vjerojatno još uvijek postoji tjeralica za Jimom Slaterom zbog kraha njegovog fonda Pyramid Fund prije tridesetak godina u Singapuru.

Otvoreni fondovi

Otvoreni investicijski fondovi općenito su manje učinkoviti od tržišta ili tipičnog investitora koji kupuje njihov portfelj. Za to je nekoliko valjanih razloga:

107

• Svaki fond zadržava određenu količinu gotovine jer se obvezao isplaćivati na zahtjev. To znači da dio novca koji mu je povjeren ne sudjeluje u stvaranju profita.

• Svi investicijski fondovi naplaćuju nekoliko stavaka svojim klijentima, kao primjerice, naknadu za upravljanje koja može iznositi 1% ili više. Neki naplaćuju početne troškove (front end load) koji znaju dostići 5 do

8% ili više. Drugi imaju kupovni i prodajni tečaj, što znači da plaćate po višem od dva tečaja kada kupujete dionice fonda, a kada ih prodajete platit će vam se po nižem tečaju; prodavač fonda uzima razliku. Investicijski fondovi u SAD često kupcima naplaćuju stavku "1201-B" koja se odnosi na troškove promidžbe fonda. Niti jedan od tih troškova ne pomaže investitoru; oni samo umanjuju kapital investitora iz sata u sat.

108

• Najveća briga prilikom investiranja u fondove je povratiti novac kada to zaželite. Nikada nisam čuo da je itko dobio novac istoga dana. Ako ujutro primjetite da tržište pada i telefonirate da želite prodati svoje dionice, reći će vam da otkupljuju samo na temelju zaključne dnevne cijene (cijena kod zatvaranja burze) pa ste primorani na čekanje do sli jedećeg jutra. Neki fondovi otkupljuju samo određenih dana u tjednu, primjerice utorkom i četvrtkom. Dok vi čekate, vaš novac može kopniti svake minute dok tržište pada. Za vrijeme panike 1987. godine neki fondovi nisu htjeli odgovarati na telefonske pozive. Neki su čak zatvorili vrata a investitor se našao danima zarobljen u mišolovci dok je tržište neprekidno padalo. Na otvoreni investicijski fond može doći do navale kao i na banku. Kada tržište pada svi žele novac odmah, a jedini način na koji fond dolazi do novca je prodajom dionica. Tada dolazi do učinka snježne lavine jer svakom prodajom tržište sve više pada. Uskoro se ponaša kao ranjeni morski pas koji kad osjeti vlastitu krv počinje sam sebe proždirati.

Brojnost investicijskih fondova

Glavni problem investicijskih fondova je njihova brojnost. Do 1994. u SAD ih je bilo preko 6 tisuća što je više od broja listanih dionica. Dodajte tome velik broj fondova u Aziji, Evropi i drugim područjima pa će vam biti jasno

Brojnost investicijskih fondova

da oni zapošljavaju na tisuće menadžera. Nažalost, iskusnih menadžera nema tako velik broj. Objavljen je podatak da je prosječna dob menadžera investicijskih fondova u SAD oko 33.5 godine, a budući da je tržište bikova koje je započelo 1975. godine trajalo skoro 20 godina, mladi menadžeri nikada nisu iskusili tržište medvjeda. Malo ih je čak i trgovalo u razdoblju 5 godina prije 1987. godine, kada se dogodio zadnji velik preokret prije 90-ih. Samo mali broj menadžera posjeduje dovoljno iskustva da bi se snašao na većem tržištu medvjeda, u slučaju kraha ili čak ozbiljnijih promjena. Kada do toga dođe očekujem da će 75% današnjih investicijskih fondova propasti. Investicijski fondovi su tragedija koja visi u zraku.

Količina novca koju danas drže investicijski fondovi je znatna. Ona je donijela bogatsvo menadžerskim poduzećima koja njima upravljaju. Početkom 1994. godine svako drugo domaćinstvo u SAD investiralo je u jedan ili više otvorenih fondova. Godine 1980. u fondove je mjesečno pritjecalo oko milijardu USD. Do 1992. taj se broj popeo na 15 milijardi

109

mjesečno. Početkom 1994. znatno više od 1 bilijuna USD investirano je u te fondove. U SAD oni su postali sinonimi za Las Vegas na rijeci Mississippi ili Pearl River Casino u Hong Kongu.

Imovina američkih investijskih fondova

Godišnji prihod savjetnika / administratora

Vidim da će ubuduće biti neprilika. Kad god koja djelatnost ili tržište tako brzo raste, sigurno je da će na tom putu doći do smetnji. Investicijski fondovi su "čistači cipela" 90-ih. Bernard Baruch je puno investirao na

110

Njujorškoj burzi upravo prije velikog kraha 30-ih godina. Kad mu je jednog jutra čistač cipela savjetovao koje dionice da kupi, g. Baruch je smjesta prodao sve svoje dionice i tako spasio bogatstvo. On je shvatio da kada tržište raste u tolikoj mjeri da investiraju čak i čistači cipela, vrijeme je da se iz tog tržišta povuče.

Uspješnost poslovanja investicijskih fondova

Glavni naglasak u ponudi trgovaca većine investicijskih fondova je ukazivanje na prethodne privlačne rezultate nekoliko izabranih fondova. Međutim, prošli rezultati su prošlo svršeno vrijeme. Vi ne investirate u prošlost, već u sadašnjost i budućnost. Okolnosti koje su neku investiciju činile privlačnom u prošlosti najvjerojatni je neće ostati jednake u budućnosti. Mijenjaju se kamatne stope, inflacija i razni drugi čimbenici. Tržište bikova učinilo je da menadžeri fondova nalikuju genijalcima. Ali pazite, kada vjetar puše čak i purani lete.

Neki fondovi rastu na tržištu medvjeda jer slučajno već imaju dobre dionice u svom portfelju. Sudbina, a ne genijalnost uzrokom je njihova rasta. Iako postoji četiri do pet menadžera poput Warrena Buffeta ili Johna Templetona koji su poslovali dugoročno s uspjehom, oni su samo iznimke.

Brojne financijske publikacije dokazuju da je malo fondova koji redovito posluju bolje od tržišta, tj. čije dionice rastu više od indeksa tržišta dionica. Referenti prodaje fondova često tvrde da njihov fond posluje bolje od tržišta. U to je teško vjerovati uzimajući u obzir sve troškove koje fond naplaćuje od investitora. Uostalom, fondovi su postali tako veliki da oni sami čine tržište.

111

Zadnjih desetak godina fondovi stalno kupuju, zbog čega dolazi do očite preci jenjenost i tržišta. Što će se dogoditi kada svemu tomu dođe kraj , a jednom mora doći jer ni jedno drvo ne raste beskonačno u nebo. Svako tržište bikova u povijesti slijedilo je tržište medvjeda, jednako kao što je svakog medvjeda u povijesti slijedio bik. Kome će investicijski fondovi prodavati svoje precijenjene dionice? Ne drugim investicijskim fondovima jer će oni sami uveliko prodavati svoje dionice da bi mogli isplatiti naknadu svima koji je budu tražili. Velik broj ljudi koji je kupio dionice investi-cijskih fondova bit će uvučen u ples sa stolicama ali kada glazba stane ni jedna stolica neće biti slobodna. Dvije trećine ljudi mogli bi postati svje-docima propasti vlastitog bogatstva u samo nekoliko dana.

Zatvoreni fondovi

Zatvoreni fondovi su nešto sasvim drugo. Oni ne predstavljaju toliki rizik kao otvoreni fondovi. Organizator zatvorenog fonda izdaje određen broj dionica kod osnivanja fonda i nikada više. Jedini način na koji investitor može doći do njihovih dionica je da ih kupi od nekoga tko ih već ima. Organizator fonda brine se da se dionice listaju na burzama poput NYSE. Takvi fondovi često se nazivaju "fondovi kojima se javno trguje" (publicly traded funds). Njihove dionice investitori mogu kupiti kao svaku drugu dionicu. Nema troškova naknade za upravljanje ili bilo kojih drugih dodatnih troškova osim uobičajenih troškova transakcije poput brokerske provizije. Širom svijeta postoji oko 600 zatvorenih fondova od kojih je preko 400 listano na američkim burzama.

Kako se dionice zatvorenih fondova prodaju kao i druge dionice, one su podložne ljudskoj psihologiji i cijena im se dnevno mijenja upravo kao i

112

svim drugim dionicama. Ipak one imaju neke posebne prednosti pred drugim dionicama. Prvo, vrlo je lako odrediti njihovu neto vri jednost kapitala (NAV - net asset value). Jedini kapital koji one predstavljaju su dionice u vlasništvu fonda. Da dobijete tu vrijednost možete zbrojiti cijene dionica kod zatvaranja burze i podijeliti ih s brojem izdanih dionica. Ali to nije potrebno. Wall Street Journal (Europa, Azija, SAD itd.) ponedje l jkom u posebnoj rubrici lista fondove s c i jenama njihovih dionica, njihovu NAV vrijednost, iznos premije ili diskonta u odnosu na NAV te njihov profit ili gubitak u zadnja 52 tjedna. Oni imaju tendenciju rasta kada tržište općenito raste i pada s padom tržišta. Kada se kvari raspoloženje investitora, dionice tih fondova često možete kupiti i do 40% ispod NAV vrijednosti pa čak i više. Kada raspoloženje ljudi kreće na bolje često ih možete prodati za više od 50% premije iznad NAV vrijednosti.

Posebno svojstvo zatvorenih fondova je da mnogi od njih predstavljaju fondove pojedine države tj. investicije u jednu zemlju poput Koreje, Meksika, Njemačke itd. Ako neko tržište ne poznajete dovoljno dobro da biste sami izabrali dionice, ovaj način investiranja pruža mogućnost da ulažete u određenoj zemlji bez prethodnog istraživanja dotičnog tržišta.

Kod zatvorenih fondova nema opasnosti od navale na fond radi otkupa, kao kod otvorenih. Kada se tržište ukiseli, zatvoreni fondovi neće nestati, cijene njihovih dionica padaju, ali uvijek zadržavaju neku vrijednost.

113

JOŠ O TERMINSKIM UGOVORIMA (FUTURES)

Terminski poslovi (Forwards): Zamislite biznismena u Australiji koji naručuje neku količinu robe iz SAD za čiju proizvodnju je potrebno šest mjeseci i možda još dva mjeseca za dopremu morem. On ugovara plaćanje robe u USD u roku od 9 mjesec i , a n jegov je problem promidžba i organizacija distribucije unaprijed. Ako u tih devet mjeseci poraste tečaj američkog dolara ili padne tečaj australskog dolara, on bi mogao izgubiti sav profit ili njegov veći dio. Problem će rješiti tako da devet mjeseci unaprijed kupi potreban iznos dolara po današnjem tečaju, što će mu banka omogućiti za relativno malu naknadu. Time se otklanja njegov rizik. S današnjim fluktuirajućim valutnim tečajevima, kupovanje valute unaprijed uobičajena je praksa.

Robni terminski ugovori (Commodity Futures): Iako ne znamo od kada se trguje robnim terminskim ugovorima, znamo da je postojala velika zabrinutost proizvođača i potrošača usjeva u SAD kada su pamuk i druga roba poput šećera i kukuruza uzgajani na jugu a prerađivani na sjeveru u državi New England i na području Chicaga. Vele-bankari Chicaga iskoristili su tu priliku i formirali Comex. Cijene na tržištu terminskih ugovora formirane su prema zakonu ponude i potražnje, tako da je farmer mogao unaprijed znati koju će cijenu dobiti za svoj usjev u vrijeme žetve. Ako bi cijena bila dovoljno visoka sijali su puno. Ako je cijena bila preniska, si jali su koji drugi usjev ili bi čak ostavl jal i zemlju neobrađenu na godinu dana. To je koristilo i kupcima jer su mjesecima unaprijed znali cijene sirovina i prema tome mogli odrediti cijenu svojih proizvoda i planirati prodaju.

114

Danas postoji 11 robnih burzi u SAD i velik broj u drugim zemljama. U Manili se na tržištu terminskih ugovora trguje koprom, šećerom, kavom i drugom robom. U Japanu, milijuni dolara (yena) prelaze iz ruke u ruku radi crvenog graha, a u Yokohami velik posao predstavlja trgovina finim svilenim tkaninama. U Tailandu se trguje s deset različitih vrsta riže, od onih s dugoljastim zrnima do onih s kratkim ili čak slomljenim zrnima. Žitaricama poput raži trguje se u Winnipegu. U Londonu, Međunarodno monetarno tržište ( I M M -International Monetary Market) specijaliziralo se za metale poput aluminija, nikla itd. Chicago Comex još uvijek obuhvaća sve te burze, a povezan je s burzom Simex u Singapuru. Povezanost ovih dviju burzi znači da se terminskim ugovorima koji se pojavljuju na jednoj od tih burza trguje i na drugoj, a budući da su one u posve različitim vremenskim zonama trgovina se obavlja 24 sata na dan. Tako možete kupiti ugovor putem Comexa u Chicagu u toku radnog vremena u SAD i prodati ga u Singapuru kada građani Chicaga čvrsto spavaju.

Na tržištima terminskih ugovora prodaju se gotovo sve sirovine potrebne čovječanstvu uključujući vlakna, kavu, sok od naranče, stoku, svinje, svi-njske trbuhe (što naravno znači slaninu), drvo, pamuk, kakao, žitarice itd. U Savanni, u državi Georgia, ljudi su namještali satove po londonskom vremenu jer se njihovim osnovnim proizvodom terpentinom trgovalo u Londonu. Malo je sirovina poput kromiranog željeza i nekih egzotičnih metala koje proizvođači prodaju izravno potrošačima jer je tržište veoma skučeno. Kromirano željezo upotrebljavaju samo kompanije za preradu metala koje proizvode nehrđajući čelik.

Iako su robni terminski ugovori prvotno zamišljeni da služe proizvođačima i kupcima robe, oni su istodobno bili i previše dobra prilika za špekulante

115

da bi je propustili. Danas milijuni špekulanata kupuju robne terminske ugovore pokušavajući predvidjeti tržište. Za proizvođače i potrošače roba ti ugovori imaju važnu ulogu jer održavaju tržište likvidnim.

Spekulanti preuzimaju velike rizike ali koriste priliku za postizanje jako visokih profita. Oni moraju biti meteorolozi jer cijena robe zna naglo rasti ili padati, ovisno o dobrom ili lošem vremenu. Dvogodišnja suša može cijenu nekog poljoprivrednog proizvoda uzdići do visine između Mjeseca i Marsa.

Budući da se robni terminski ugovori kupuju uz kredit (on margin) sve što špekulant riskira je iznos njegovog kredita. Malo povećanje cijene može njegovu investiciju uz kredit povećati za nekoliko stotina posto. Učinak poluge kod kupnje uz mali kredit tada može imati dramatične posljedice. 1.000 USD moguće je pretvoriti u milijun USD pod povoljnim okolnostima. Ranih 70-ih vrijednost ugovora za 112.000 funti šećera kupljenog po cijeni od 5.600 USD porasla je za nekoliko mjeseci na 72.000 USD. Maksimalnim korištenjem učinka poluge moglo bi se za 10.000 USD kupiti 15 ugovora, čime bi se ostvario profit od milijun dolara pod uvjetom da imate snage opstati na tržištu dvije i pol godine.

Kakva su pravila igre na tom tržištu? Prije svega morate prihvatiti da je špekuliranje terminskim ugovorima igra postotaka. Ne možete očekivati pobjedu sa svakim ugovorom. Međutim, učinak poluge tako je izrazit da korištenjem stop naloga kod kupnje i vođenjem vaših dobitaka sve do vrha Mount Everesta, možete ostvariti dobitak čak i u slučaju da je samo jedan od vaših pet pogodaka uspješan. Ako kupite samo jedan robni terminski ugovor, vjerojatnost dobitka znatno je manja nego ako kupite pet diverzifi-ciranih robnih ugovora.

116

Kako započeti? Robni terminski ugovori listaju se dnevno u međunarodnom tisku poput Wall Street Journala. Navodi se tekuća cijena (tekuća znači za tekući mjesec) i cijena za oko 18 slijedećih mjeseci. U ovom tisku također možete naći ugovorenu količinu (npr. ulje za kuhanje navodi se u jedinica-ma od 42.000 US galona). Ako vjerujete da će cijena robi u budućnosti rasti, otvorite trgovački račun kod brokera robom i kupite jedan ili više ugovora za određeni mjesec.

U SAD i većem dijelu svijeta, cijena robe u 1994. godini bila je niža nego 1970. godine. Štoviše, ako uzmete u obzir da je američki dolar stalno gubio na vrijednosti, dolarska cijena većine roba pala je na najnižu točku u zad-njih 150 godina.

Svaka roba ima ravnotežnu cijenu po kojoj se može proizvesti uz profit. Kada cijena padne ispod troškova proizvodnje, proizvođači će prestati proizvoditi sve dok cijena ne poraste. Uz sadašnje ekstremno niske cijene velika je vjerojatnost da će cijena rasti, što ide u prilog špekulantima, pogotovo što vlade subvencioniraju toliko mnogo proizvođača. Amerika je primjerice subvencionirajući farmere podmetnula klip pod vlastite noge. Američko ministarstvo poljodjelstva ima program kojim se ograničava broj hektara zasijane zemlje, a čiji je cilj povećanje cijena robi. No porast cijena u SAD uzrokuje i porast istih cijena u međunarodnim razmjerima, tako da američki proizvodi ne mogu više konkurirati poljoprivrednim proizvodima iz drugih zemalja. Rezultat toga je da američka vlada subvencionira izvoz američkih izvoznika poljoprivrednih proizvoda.

Te subvencije nisu međutim riješile problem. Izvoz soje pao je sa 925 milijuna bušela (1 bušel = 36,34 lit op. prev.) 1981. godine, na 550 milijuna 1990.

117

godine; kukuruza je pao sa 1.900 milijuna bušela na 1.272 milijuna, a pšenice sa 1.775 milijuna na 1 milijun bušela. Kako je navedeni program povećao cijene hrani u SAD-u, vlada je smatrala neophodnim da mjesečno izdaje bonove za hranu za oko 50 milijuna korisnika socijalne pomoći koji navodno nisu mogli plaćati tako visoku cijenu hrane.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj objavila je 1990. da su 24 zemlje članice te organizacije isplatile 176 milijardi USD poljoprivrednih subvencija u toj godini što odgovara 45% vrijednosti proizvedenih usjeva i stoke. Budući da se ove subvencije ne mogu održati one će konačno prestati što će prouzročiti porast cijena.

Uspoređujući cijene gotovih proizvoda s cijenom sirovina za njihovu proizvodnju, očito je da je roba podcijenjena. Muško odijelo od vunene tkanine može se u Europi ili Americi prodati za 500 USD ili više, dok se australskom farmeru vjerojatno plaća manje od 50 američkih centi za vunu od koje je napravljeno.

Kao i obično, čudne stvari zbivaju se kada se vlade miješaju u biznis. 1991. godine bilo je u Americi manje od 3 milijuna farmera, ali je Američko ministarstvo pol jodje ls tva imalo gotovo 130.000 zaposlenih. Budžet ministarstva iznosio je 60 milijuna USD dok je ukupna poljoprivredna proizvodnja dostigla vrijednost od 40 milijardi USD. Političari žele svakog usrećiti kako bi pridobili glasove i pobijedili na slijedećim izborima, pa ako vreća krumpira vrijedi 2 USD oni žele da se farmeru plati 4 USD, a da potrošač za nju plati 1 USD. Razlika se nadoknađuje putem precijenjene valute, poreza itd. Po mom mišljenju cijene mnogih roba porast će krajem 90-ih. Kao što voda nikada ne teče uzbrdo već ide smjerom najmanjeg otpora,

118

cijena robe raste kada potražnja premaši ponudu, a pada kada je ponuda veća od potražnje; drugim riječima i cijene se kreću smjerom najmanjeg otpora.

Vijesti o dramatičnim promjenama vremena poput suša, poplava i ranog mraza putuju brzo. Kako bi sa sigurnošću investirali u robne terminske ugovore morali biste malo proučiti ponudu i potražnju i usporediti ih s cijenama za mjesece koji dolaze. Iskoristite činjenicu da gotovo svaka vlada ima odjel koji daje podatke u vezi procjene usjeva za slijedeću godinu i preostalim zalihama iz prethodne godine.

Valutni terminski ugovori

Valutne terminske ugovore danas možete kupiti kod Gospodarske komore Chicaga (CBT - Chicago Board of Trade) te na brojnim burzama glavnih financijskih središta kao primjerice u Londonu. Valute obuhvaćaju eurodolare, euroyene, eurosterlinge kao i druge važnije valute poput švicarskog franka, francuskog franka, kanadskog dolara itd. Investitori obično kupuju valutne terminske ugovore radi zaštite od rizika (hedging). Tako, kupite li talijansku obveznicu i vjerujete da postoji opasnost pada tečaja lire, liru možete prodati s kratkoročnom pozicijom i uz vrlo mali kredit (margin). Ako nakon toga izgubite dio investicije u obveznicu zbog devalvacije lire, taj gubitak kompenzirat ćete profitom koji ste ostvarili na osiguranju tj. na valutnom terminskom ugovoru.

Također možete kupiti ugovor s vezanim tečajevima (cross-rate contract) kod europskih banaka. Ako smatrate da će tečajna vrijednost američkog dolara pasti, a njemačke marke porasti, možete kupiti ugovor s vezanim tečajevima kojim se marka kupuje s dugoročnom pozicijom, a dolar prodaje

119

s kratkoročnom. Banka će to urediti uz razumnu naknadu. Takvi ugovori sklapaju se na različita razdoblja , a većina špekulanata valutama voli tromjesečne ugovore. On se može raskinuti i prije isteka roka od tri mjeseca ako ste u međuvremenu ostvarili dobar profit i kanite na njemu ostati, no čekat ćete puna tri mjeseca da bi od banke dobili novac.

U povoljnim okolnostima moguće je ostvariti iznimno visok profit. Nedavno sam tako zaključio ugovor s vezanim tečajevima sa jenom na dugo i američkim dolarom na kratko. Jenu je naglo porasla vrijednost i ja sam ugovor raskinuo tri dana kasnije ostvarivši profit od 77.000 USD. Da bi se trgovalo valutama važno je biti svjestan mnogih čimbenika koji utječu na tečajne stope. Četiri najvažnija i najkritičnija su inflacija, ekonomski rast, protok novca i vanjsko trgovinska bilanca.

Terminske obveznice

Državne obveznice vodećih zemalja prodaju se na tržištima terminskih ugovora. Otkrio sam da je često je f t in i je kupiti obveznicu na tržištu terminskih ugovora nego izravno. Da bi se talijanska državna obveznica kupila izravno potrebna su tri koraka. Pretpostavivši da krećete s američkim dolarima prvo ih morate promijeniti u lire i platiti stopu konverzije. Nakon toga, kupujete obveznicu. Konačno se morate zaštititi od rizika devalvacije valute. Nasuprot tome terminski ugovor na tržištu možete kupiti dolarima, a kada budete zatvarali poziciju dobit ćete nazad opet dolare. To također možete učiniti uz kredit (marginu) kako bi rasporedili rizik.

Američke blagajničke obveznice, note i zapisi dostupni su na tržištu terminskih ugovora kao i podaci o tečajnim stopama i indeksima tržišta

120

dionica. Jedan od najpopularnijih terminskih ugovora je TED raspon (TED spread). "T" označava američke blagajničke zapise (treasury bills), "ED" označava eurodolare. Američki blagajnički zapisi smatraju se najsigurnijim oblikom papirnatog novca jer se temelje na "punoj vjeri i povjerenju" koje uživa američka državna blagajna, dok su eurodolari, dolari izvan SAD. Razlika kamatnih stopa na ta dva investicijska sredstva mora uvijek postojati i ona se naziva "raspon" (spread).

TED raspon je termometar straha. Kada nema alarmantnih zbivanja poput rata, kamatne stope na ta dva oblika američkih dolara vrlo su blizu. Jednom sam zapazio da je razlika iznosila samo 40 baznih poena. Za vrijeme afere s američkim taocima u Iranu, svijet je bio na rubu panike. Djevojke u SAD nosile su majice s natpisima "bacite nuklearnu bombu na Ajatolaha". TED raspon narastao je u to vrijeme na 600 baznih poena jer su se eurodolari mijenjali u blagajničke zapise kao sigurna utočišta.

Trgovina TED rasponima obavlja se uz kredit i to obično na tri mjeseca. Ona obuhvaća kupnju ugovora od milijun USD s dugoročnom pozicijom i ugovora od milijun USD s kratkoročnom pozicijom u odnosu na eurodolare. Po isteku ugovora dobit ćete 25 USD za svaki bazni poen povećanja raspona.

121

BOGATSTVO ZA SVA VREMENA

"Bogati su različiti od tebe i mene.", rekao je Ernest Hemmingway. Scott Fitzgerald je odgovorio "Da, oni imaju više novaca."

Ovdje je nužna definicija: što je novac? Davno u povijesti još od doba Kromanjonaca, postojao je samo jedan novac - zlato, vječno ime za bogat-stvo. U drevna vremena Egipćani su koristili zlato kao sredstvo plaćanja, a zlatnici se kuju od 7. stoljeća prije naše ere. 1816. godine Engleska je postala prva zemlja koja je uvela Zlatni standard (Gold Standard), a nakon nje Portugal 1854., Švicarska 1960. i Njemački Rajh 1871. Nakon njih su 1871. Zlatni standard uvele Švedska, Norveška, Danska, Belgija i Francuska, a nedugo iza toga Italija, Nizozemska, Finska, Tunis, Rumunjska, Austrija, Mađarska, Čile, Kostarika, Japan, Rusija i Indija. 1900. godine pristupili su Ekvador i SAD. Praktički do 1914. godine sve civilizirane zemlje prihvatile su Zlatni standard.

U svojoj klasičnoj formi iz XIX. stoljeća Zlatni standard je bio zlatnik poznat kao Standard vrste (Specie Standard), dok je zlato radi optjecaja kovano u kovanice koje su predstavljale zakonito sredstvo plaćanja budući da je njihova nominalna vrijednost bila jednaka vrijednosti metala kako je to i definirano statutarnim paritetom. Klasični standard dozvoljavao je da se zlato slobodno uvozi i izvozi, a središnje banke su na zahtjev obavljale poslove kupnje i prodaje, a također i zamjene papirnatog novca koji su same izdale za zlato.

Zakoni su obuhvaćali propise kojima se garantira uvjetovanost izdavanja papirnatog novca zlatnim rezervama zemlje; zalihe zlata u nekoj zemlji

122

određivale su zalihe novca. Taj mehanizam određivao je politiku međunarodne trgovine budući da bi odlijev zlata doveo do smanjenja zaliha domaćeg novca, što bi uzrokovalo deflatorno djelovanje na razini domaćih cijena.

Dovelo bi to do sličnog porasta vanjske vrijednosti valute jer bi za strance postalo profitabilnije namirivati plaćanja zlatom nego kupovanjem skuplje valute. Prilijev zlata u zemlju imao je pak suprotno djelovanje.

Dvije očite prednosti bile su uvođenje ravnoteže razlika u plaćanju i promoviranje stabilnih valutnih tečajeva. Taj sjajan sistem napušten je nakon I. svjetskog rata zbog brojnih nedosljednosti izazvanih ratom. Tada su zakonski prihvaćene papirnate novčanice po svojoj nominalnoj vrijednosti, a vladama je dozvoljeno da po volji reguliraju količinu novca u optjecaju. Zlato se više nije pojavljivalo kao sredstvo međunarodnog plaćanja. Ono je zadržalo ključnu funkciju kao mjerilo za određivanje vrijednosti valute po kojem su se one utvrđivale u odnosu na količinu zlata i rezervnog kapitala središnje banke. 1937. godine u SAD je zakonom arbitrarno utvrđena cijena zlata u iznosu od 20,67 USD po unci.

Kada je u ožujku 1933. godine Franklin Roosevelt postao predsjednik, ekonomski uvjeti bili su tako teški da je nastala panika. Stvarna nezapo-slenost dosegla je 25% s 12 milijuna nezaposlenih. 4000 banaka u SAD te je godine propalo i 90% vrijednosti tržiša dionica nestalo, a Dow Jones industrijski prosjek (DJIA - Dow Jones Industrial Average) pao je na 41,22. Navale na banke i gomilanje zlata doseglo je takvu mjeru da je prijetilo rušenjem cijelog bankovnog sustava. Beskonačni redovi za kruh i juhu protezali su se cijelom zemljom.

123

Ako bi se nečija veličina mogla definirati kao poduzimanje ispravnih akcija, danas postoje mnoge sumnje u vezi akcija predsjednika Roosvelta. Ako se nečija veličina definira kao poduzimanje pozitivnih, odlučnih radnji u cilju spriječavanja panike i kaosa onda je Roosvelt bio velik. Drugoga dana po preuzimanju funkcije objavio je naredbu o zatvaranju svih banaka u državi, zabranio je isplate u zlatu i mijenjanje stranih valuta. Sazvao je izvanrednu sjednicu Kongresa kako bi potvrdili njegovu odluku i donijeli Zakon o poslovanju banaka u izvanrednim okolnostima.

Strogo zakonski gledano on nije bio ovlašten poduzimati mnoge radnje za koje se zalagao pa je izvukao sporni stari zakon iz 1917. godine "Trgovanje s neprijateljem" i opravdao ga proglašavajući za neprijatelja "izvanrednu situaciju u zemlji". Nakon kratkog vremena banke su se ponovno otvorile i u njih su se opet u velikim količinama vratile sve vrste valuta i zlato. 5. travnja 1933. donosi predsjedničku uredbu tražeći potpunu predaju svih oblika zlata koje se još nalazilo u posjedu pojedinaca. Uredba je propisivala da se zlato preda najbližem uredu Federalnih rezevi u roku od 25 dana. Nepridržavanje se kažnjavalo globom od 10.000 USD ili 10 godina zatvora ili oboje. Time je završeno 141 godinu dugačko razdoblje optjecaja zlatnih kovanica kao glavnog dijela novčanog sustava SAD. Donešeno zlato otkupljivalo se za 20,67 USD po unci. Procjenjuje se da manje od 20% nikada nije stiglo do federalnih rezervi, a nema podataka o tome da je itko bio zatvoren ili kažnjen. Vlada SAD sakupila je tada 200 milijuna unci zlata ili 4 milijarde USD s 20,67 USD po unci.

Šest mjeseci kasnije, 15. siječnja 1934. godine donešen je Zakon o zlatnim rezervama kojim se na vladu prenosi vlasništvo nad ukupnom količinom monetarnog zlata koje čini zlatnu podlogu valute zemlje. Sve zlato iz

124

federalnih rezervi preneseno je u državnu blagajnu u zamjenu za necirku-lirajuće certifikate o zlatu izdane od strane banaka federalnih rezervi. Novi zakon ovlastio je predsjednika da devalvira dolar za bilo koji iznos koji smatra odgovarajućim, ali ne više od 60%. Roosvelt je zgrabio tu mogućnost i devalvirao dolar za 59%, sa 20,67 USD na 35 USD po unci zlata. To je vladi donijelo čistih 3 milijarde USD profita i povećalo vrijednost američkih zlatnih zaliha na 7 milijardi USD. Od trenutka devalvacije SAD su počele sve više nagomilavati zlato i 1940. godine zlatne rezerve dosegle su 18 milijardi USD. Taj i drugi postupci promijenili su stav većine ljudi, umjesto straha počeli su osjećati nepovjerenje i sumnju.

Nakon toga slijedila je konfiskacija srebra; 9. kolovoza 1934. godine predsjedničkom uredbom naređeno je da se sve srebrne poluge predaju državnoj blagajni u roku od 90 dana i nametnut je porez od 50% na svaki profit od prodaje srebra. Naredba je donijela čist prihod od 113 milijuna unci za što je vlasnicima isplaćeno 50,1 cent po unci. Kroz slijedećih 25 godina vlada je na tržištu kupila preko dvije milijarde unci po cijeni od 35-90 centi za uncu i zadržala potpunu kontrolu tržišta srebra sve do 1963. godine. Nesposobnost vlade na tržištu dokazana je još jednom kada je vlada subvencionirala rudarsku industriju, kupujući srebro tijekom 30-ih, a potom načinila potpun preokret i subvencionirala kupce 50-ih i 60-tih godina prodajući im srebro iz svojih zaliha kako bi snizila cijenu.

Kada danas pogledamo unatrag, jasno vidimo da je Roosveltov "New Deal" kao monetarna akcija bio čisti promašaj, loše zamišljena i bez okvirne koncepcije. Ljudi su izgubili 50% novca koji su zaradili vlastitim radom, kada je dolar devalvirao samo jednim potezom pera. Vlada nije dobila ništa osim hrpe zlata u Fort Knoxu, koja je praktički nestala zbog prekomjerne

125

potrošnje političara za projekte kojima je jedina svrha bila kupovanje glasova. Zlatni standard spriječavao je upravo takvo rasipanje jer je po njemu neophodno da se svaki izdatak nadoknadi njegovim ekvivalentom u zlatu. Bez Zlatnog standarda političari troše i to nadoknađuju ubrzanim tiskanjem, izbacujući neograničene količine prividnog novca.

1934. godine ponovno je uspostavljena potpuna konvertibilnost dolara u zlato po cijeni od 35 USD po unci. Ponovno je uvedeno vlasništvo i trgovina zlatom bez inflacije, špekulacije, deficitarne potrošnje i drugog zla proizašlog iz američkog monetarnog sustava koje se udomaćilo u "zemlji snova". Krediti i kreditne kartice su danas u Americi dominantan instrument financiranja koji se može beskonačno umnožavati do financijskog "sudnjeg dana".

Nakon II. svjetskog rata Zlatni standard više nije postojao, ali je zlato još uvijek služilo za kontrolu svjetskih valuta, bar u "rukavicama". Međunarodni monetarni fond zahtijevao je od svojih članova da definiraju vrijednost svog novca prema američkom dolaru ili prema zlatu. Dolar je imao fiksan paritet u zlatu od 35 USD po unci i SAD su se obvezale kupovati zlato od bilo koje zemlje po 35 USD i prodavati ga za opravdane potrebe po istoj cijeni. Tako je dolar preuzeo službenu monetarnu cijenu zlata. Krajem rata većina zemalja bila je gotovo bez novca, a SAD su držale velik dio svjet-skih zlatnih rezervi te se za dolar u to vrijeme govorilo da je "dobar kao zlato" zbog čega je zauzeo poziciju svjetske rezervne i referentne valute.

Upravo na tome temeljio se Bretton Woods sporazum. Tako je dolar zadržao fiksan paritet u zlatu po 35 USD za uncu, a sve su druge zemlje sudionice svoju valutu vezale za američki dolar po utvrđenom paritetu. 50-ih godina

126

oporavak Europe od rata uzrokovao je da SAD započne klizati u deficit bilančnih plaćanja. Zbog pozicije dolara kao rezervne valute, za SAD nije bilo problema financirati te deficite. Međutim, vremenom su ti deficiti postali ogromni, a zlatne rezerve su se sve više smanjivale. 60-ih godina mnoge središnje banke shvatile su što se događa pa su sve više i više za naknadu obveza tražile zlato umjesto dolara. Ludilo se hranilo samim sobom. 15. kolovoza 1971. godine SAD su pljunule u lice svima koji su im vjerovali. SAD su opozvale svoje obećanje da će otkupljivati dolare za zlato i u tom trenutku izgubile su povjerenje te su smatrane zemljom koja ne radi u dobroj vjeri. Slijedeći kratkoročan korak prijevare načinjen je u prosincu 1971. godine kada je došlo do prve nove devalvacije dolara i službena cijena zlata skočila sa 35 na 38 USD, a oni koji su prihvaćali dolar umjesto zlata ponovno su prevareni. Do tada je međutim slobodno tržište dopustilo da se cijena zlata popne na 40 USD. Povjerenje u dolar bilo je tako poljuljano da su u proljeće 1973. godine SAD morale ponovno devalvirati dolar i službena cijena zlata popela se na 42,22 USD po unci.

Druga devalvacija nije mogla stabilizirati količinu omraženih, neželjenih dolara i uskoro je dolar bio tako slab da je unca zlata vrijedila 70 dolara. Do 1976. godine legalizirane su fluktuirajuće tečajne stope. Od toga vremena sve su valute nestabilne i fluktuiraju prema gore ili dolje često u tijeku dana, pa čak iz sata u sat. To je unijelo kaos u svjetsku trgovinu i biznis jer se ne može pouzdano planirati kada se ne zna koliko će vrijediti valuta kada se poslovna transakcija dovrši. Umjesto da zlato izgubi na omiljenosti, kao da je svakim danom sve više dokaza da fluktuirajuće tečajne stope i fiat novac nisu djelotvorni i u jednom trenutku koji je već davno trebao doći, fiat novac izdan po naredbi političara, bit će napušten i zamijenjen valutama koje se temelje na stvarnoj vrijednosti.

127

Zašto je zlato tako dragocjeno i poželjno?

Zlato ima kvalitete koje su jedinstvene:

Neuništivost. Ne mogu mu naškoditi toplina, kiselina, korozija, vrijeme, promjena oblika, slana voda, udarci. Ni jedna druga tvar kojom se zlato pokušalo nadomjestiti nije mogla zadovoljiti te uvjete.

Prenosivost: U odjeću prognanika može se ušiti dovoljna količina da bi se započeo nov život u drugoj zemlji, u slučaju rata, vjerskog ili političkog progona. U slučaju da se mora bježati od potresa, zaraze, rata ili druge nesreće većina ljudi može ponijeti sa sobom sve zlato koje su uštedjeli za svog radnog vijeka.

Djeljivost: Bilo koja količina zlata, bilo kilogram ili unca može se podijeliti i svaki dio jednako je vrijedan kao ranije. Većina drugih oblika bogatstva poput antiknih predmeta, slika itd. gube vrijednost ili postaju bezvrijedni ako ih se dijeli ili razdvaja.

Ne može se krivotvoriti: Zlato je šesti metal po težini. Samo metali iz grupe platina (rodij , iridij, osmij itd.) i plutonij teži su od njega. Njegova specifična težina je 19,32. Svaki falsifikat ubrzo se otkriva vaganjem ili ispitivanjem uz pomoć kiselina.

To je jedina imovina koja istodobno ne ovisi o nekom drugom. Ni za koji papirni novac se to ne bi moglo tvrditi.

Nevidljivost. Zlato se da lako sakriti. Kada tko umre ne mora postojati ni račun o kupnji ili prodaji ni bilo koji drugi dokaz o vlasništvu. Tako se

128

izbjegavaju porez na nasljedstvo, pravna ili druga potraživanja. Ne postoji potreba za zakonodavnom regulativom kao kod dionica, bankovnih računa ili nekretnina. Može se kupiti od kineskog trgovca zlatom u Hong Kongu i potvrda o kupnji veličine poštanske marke napisana kineskim znakovima može se prenijeti kroz bilo koju carinsku kontrolu sve do Londona gdje će partner, kineski diler zlatom, po uručenju potvrde izvršiti fizičku predaju zlatne poluge.

Ima vrijednost samo po sebi. Zlato je najrastezljiviji od svih metala; jedna unca može se razvući u žicu dužine preko jednog kilometra. Nezamjenljivo je u zubarstvu, a kao toplinski reflektor neophodan je svemirskim letjelicama. Ima iznimno visoku električnu vodljivost. Upotrebljava se u medicini za unošenje u tijelo radi olakšanja boli kod artritisa. Zlatni vjenčani prsten vrhunski je poklon ljubavi. Zlato ima i terapeutsku moć kada se upotrebljava u losionima za kupke.

Svijetle točke u povijesti zlata

• Jedno od najvećih poticaja trgovine bilo je kada je kralj Krez u Lidiji 565. godine prije naše ere iskovao zlato u zlatnike.

• 4000 godina prije naše ere Egipćani su pronašli mala zrna zlata u plitkoj vodi ili na obali rijeke. Ljudi su bili fascinirani i započelo je ludilo za zlatom. Zbog njega su žene postajale robinje i vodili se ratovi. Zlatno runo bilo je cilj čuvenog putovanja Argonauta u Colchis na Crnom moru, a Rim je postao velik nakon što je oko 200 godina prije naše ere osvojio Kartagu i zauzeo legendarne rudnike zlata u Španjolskoj.

129

• Španjo lska je kolonizirala Latinsku Ameriku ubi ja jući tisuće domorodaca da bi zaposjela područje s najbogatijim rudnicima zlata u ono vrijeme poznatom svijetu.

• Zlatna groznica u San Francisku 1849. godine privukla je 100 tisuća doseljenika u to područje što je San Francisco i Barbary obalu učinilo metropolama. Južna Afrika je u Transvallu imala najbogatije žile zlata u svijetu, što je bez sumnje bilo konačan povod Burskog rata. Zlatne groznice harale su Australijom i Aljaskom.

• Izvor najvećeg dijela zlata uvijek se nekako povezivao s rijekama i potocima. U Americi je prvi put zlato pronađeno u potoku Little Meadow Creek u Sjevernoj Karolini, odakle je stizalo sve zlato iskovano u Filadelfiji u razdoblju od 1804. do 1834. godine. Rijeka Padolies u Maloj Aziji bila je izvor zlata za Konstatinopolis. Feničani su pronašli i iskopavali iznenađujuće količine zlatne rude iz rijeke Guadalquivar u Španjolskoj.

• Križari Rimske crkve uglavnom su financirani zlatom. Glavna meta bio je Konstatinopolis u koji je 1204. godine poslana snažna vojska da osvoji ogromnu gradsku riznicu zlata te da zauzme Kavkaske rudnike gdje se proizvodilo zlato. Tome je pridodano i drugo zlato kojeg se crkva domogla za plaćanje križarskih vojni.

• U zadnje vrijeme se moć zlata očituje stalno iznova. Zbog situacije sa taocima u Iranu 1979. godine predsjednik Jimmy Carter zamrznuo je sve iranske bankovne račune uključujući zlato. To je dovelo do snažnog izljeva antiameričkih osjećaja na Srednjem istoku. Ipak je

130

zamrzavanje njihove imovine u zlatu omekšalo stav Irana i dovelo do konačnog oslobođenja talaca. 1979. godine, u tjednu između Božića i Nove godine, cijena zlata naglo se popela na 500 USD po unci, što bi samo nekoliko tjedana prije bilo nezamislivo. Nakon toga Rusi su osvojili Afganistan i dolar je devalvirao do točke kada se unca zlata mogla kupiti za 850 USD.

U nedavnom ratu u Perzijskom zaljevu kada je Irak napao Kuvajt, piloti su snabdjeveni zlatnicima, a ne valutama poput britanske funte ili američkog dolara, da ih upotrijebe u slučaju da se zrakoplov sruši, a oni sigurno prizemlje. Zlatnici bi im u tom slučaju pomogli da se vrate u svoju bazu. Generali su smatrali da će zlato imati veću moć od papirnatog novca za onoga tko bi mogao pomoći da se spasu od neprijatelja.

Svjetsko tržište zlata

London je bez sumnje najstari j i i najbogati j i u toj tradiciji . To tržište predstavlja grupa od pet tvrtki koje čine brokersku kuću London Bullion Brokers. U sadašnjem obliku postoji od 1919. godine. Najmlađa od tih tvrtki započela je posao prije više od stoljeća i njeno porijeklo može se pratiti sve do 1684. godine. Londonsko tržište zlatom povezano je s Bank of England koja je bila agent južnoafričke vlade. Taj je aranžman bio prekinut kada su u ožujku 1968. godine međunarodni monetarni autoriteti odlučili da je nemoguće kontrolirati slobodnu cijenu zlata te je Južna Afrika prekinula isporuku na tržište.

Cijene na londonskom tržištu formiraju se tako da se vrši ju tarnje i popodnevno utvrđivanje fiksne cijene u prostoriji zvanoj "Fixing room"

131

tvrtke N. M. Rothschild & Sons kojem prisustvuju članovi pet tvrtki članica i to traje od 8. rujna 1919. godine. Članovi utvrđuju svoje pozicije prodaje i kupnje sve dok se ponuda i potražnja ne uravnoteže. Tada se fiksira cijena, a kupcima se naplaćuje dodatnih 0,25% na ime troškova utvrđivanja fiksne cijene. Ako zlato npr. kotira sa 400 USD po unci, razlika između kupovne i prodajne stope bila bi 1 USD. Londonska fiksna cijena utječe na cijene širom svijeta. London još uvijek ima dominatnu ulogu na tržištu zlata, ali od kada je uveden izuzetno visok porez na dodanu vrijednost (VAT) na trgovinu zlatom u Britaniji, tržište se smanjuje.

Zürich. U Švicarskoj je Zlatni standard napušten 1936. godine. Pravog tržišta zlata u Švicarskoj nije bilo do prosinca 1951. godine. Od 1936. do 1946. godine Nacionalna banka pokušala je zadovoljiti domaće potrebe ali je dosta toga prodano na crno. 1947. godine veće švicarske banke uspostavile su mrežu investicijskih odnosa na tržištima zlata širom svijeta. Do 1954. godine švicarske banke postale su najveći kupci na Londonskoj burzi zlata. Engleska banka Bank of England nastupala je kao agent Južnoafričke banke rezervi (South African Reserve Bank) pa tako i Udruženja središnjih banaka (Central Bank Pool).

Kroz neko vrijeme London je postao centar trgovine zlatom na veliko, a Zürich dominantno mjesto maloprodaje. Cijene su kotirane u američkim dolarima osim ako kupci ne zahtijevaju cijenu u drugim valutama.

Hong Kong. Narodi Kine i Indijskog potkontinenta stoljećima su radije čuvali svoje bogatstvo u zlatu i srebru nego u papirnatom novcu. Britanija je od Japana preuzela ponovnu kontrolu Kraljevske kolonije Hong Kong 1945. godine. Godine 1947. Britanija je u Hong Kongu zabranila uvoz i

132

izvoz zlata. Mudri Kinezi pronašli su rupu u zakonu jer je bilo dozvoljeno prenositi zlato kroz Hong Kong ako mu je odredište bila Portugalska kolonija Macao. Posljedica toga je bila da se zlato koje je zrakom legalno stizalo u Hong Kong brodom prevozilo u Macao. Kako brodovi i trajekti prometuju između te dvije kolonije svakog sata to se zlato, budući bezimeno, uskoro misteriozno vraćalo u Hong Kong.

Kineska burza zlata i srebra (KAM N'gan Exchange) kontrolira honkonško tržište zlata od 1904. godine. Trguje se javnim izvikivanjem. Kinesko tržište snabdjeveno je tael polugama (tael = mjera), prodaja se vrši u honkonškim dolarima na temelju trenutačne cijene ili cijene na budući rok.

Na ovoj burzi koriste se mnogi sistemi specifični za Hong Kong, uključujući negativne kamate koje prodavatelj plaća ukoliko nije voljan isporučiti zlato u vrijeme nestašice i pozitivne kamate koje plaća kupac koji nije voljan preuzeti isporuku u vrijeme obilja zlata na tržištu.

1. siječnja 1974. godine kada je Hong Kong napustio sterlinški blok, ukinuto je ograničenje na uvoz i izvoz zlata. U to vrijeme je honkonško zlatno tržište preraslo iz regionalnog u međunarodno. Često se govori da je Hong Kong treće po veličini tržište zlata i doista bi tako moglo biti. Hong Kong i Singapur možda su jedina mjesta gdje se zlato može kupiti bez poreza na prodaju ili na dodanu vrijednost.

Postoje i druga tržišta zlata. Dubai je 1950-ih postao utočište moreplovcima koji su jedrili na svojim tradicionalnim arapskim jedrenjacima sve do Indonezije i Indije gdje su kupci bili voljni platiti dvostruku cijenu za prokrijumčareno zlato. 1968. godine Dubai je uvezao 580 tona zlata iz

133

Züricha, Beiruta i Londona. Bruxelles je bio tradicionalna ispostava za dis-tribuciju, odakle se zlato slalo za Zaire.

Gomilanje zlata je već dugo popularno u Francuskoj. Briljantni Napoleon je odmah iza Francuske revolucije spriječio pobunu, dajući franku podlogu u zlatu.

Zlato u Bibliji

• Zlato se mnogo puta spominje i u Bibliji. U Knjizi kraljeva piše sli-jedeće (skraćeno radi prostora):

• "Kada je Solomon vladao Izraelom tisuću godina prije Krista imao je prihod 600 unci zlata godišnje. Bijaše to dodatak milijunima u srebru, bronci, nakitu, mirodijama i čistokrvnim konjima. Posjedovao je 40 tisuća čistokrvnih konja o koj ima se brinulo 12 tisuća obučenih konjanika i robova konjara. Imao je 1400 kočija. Sva trkaća oprema i kočije bijahu presvučeni čistim zlatom. 70 tisuća robova radilo je 20 godina i vuklo isklesane stupove tisućama milja da bi izgradili njegovu palaču i hram. I palača i hram bijahu obloženi zlatom iznutra i izvana.

• Kraljica od Sabe donijela mu je 120 talenata (pola tone) zlata te mirodija, dragulja i srebra u vrijednosti od 5 milijuna dolara samo da bi zadobila njegovu naklonost i da bi ju savjetovao. Dao je napraviti 200 nišanskih sprava i 300 štitova optočenih s 3 funte čistog zlata."

• Sve zlato na svijetu, uključujući i Solomonovo, koje se prenosilo kroz povijest, značilo je pravo bogatstvo za svakoga tko ga je posjedovao. Jače od bilo koje valute na svijetu, zlato se vjerojatno nikada neće promijeniti.

134

Kako se zlato kupuje

Zlatne poluge i zlatnici morali bi se kupovati u svrhu očuvanja vrijednosti. To nije investicija jer im se cijena nikada ne mijenja. Ono na što ljudi misle kada kažu "zlatu je cijena porasla" zapravo znači "moj papirnati novac izgubio je na vrijednosti pa mi sada treba više dolara za kupnju zlata" (cijena zlata se uvijek izražava u USD).

Za zlatne poluge i zlatnike vrijedi izreka kao za ženu da "nikada ne može biti suviše mršava niti imati previše novca". Investitor nikada ne može imati previše zlatnih poluga ili zlatnika. Najbolji način da se kupuje zlato je mjesečno po dolarskom prosjeku. Kupujte određenu količinu, recimo u vrijednosti od 100 USD svakog mjeseca. U mjesecima kada je dolar jak, dobit ćete manje zlata, ali u mjesecima kada je slab dobit ćete više zlata. Nakon određenog vremena, recimo dvije godine, vaši prosječni troškovi bit će niži nego da ste kupovali nasumce i bez plana.

Will Rogers je rekao: "Ne možete dovesti do bankrota čovjeka koji vam neće posuditi". Promjenite to u: "ne možete dovesti do bankrota čovjeka koji ima gomilu zlata". Ja osobno nemam povjerenje u američki dolar. No na svijetu postoje samo dvije stvari kojima se može zamijeniti dolar. Jedna je zlato, a druga je švicarski franak. Središnja banka Švicarske kupila je ogromne količine zlata kada je cijena malo nadmašila 40 USD po unci i ono se još uvijek vodi u bilanci po prvobitnoj cijeni.

To zlato čini rezervu Švicarske i više je nego dovoljno da pokrije sve izdane franke. Kada imate švicarske franke, vi zapravo imate zlato. Kad imate bilo koju drugu valutu vi zapravo imate američke dolare (zajedno s bilijunima

135

deficita) jer skoro sve zemlje drže svoje rezerve u američkim dolarima. Drugi način da kupite zlato su kupovne opcije (call options) i kupovni varanti (call warants) koje izdaju financijske kuće poput Mocatta, Jardine Fleming etc. Na taj način zbog učinka poluge postiže se izjednačenje rizika i profita.

Često je prof i tabi lni je kupovati još neiskopano zlato. To znači kupo-vanje dionica rudnika zlata. Kada cijena zlatu raste (čitajte - kada dolazi do odgovarajuće devalvacije dolara), dionice rudnika zlata rastu brže i više od zlatnih poluga. Dionice rudnika zlata ostvaruju velik profit na tržištu bikova zbog učinka poluge. Kada cijena zlatu poraste za 25%, investicija u poluge naraste samo za 14,5%, dok rudnik može lako ostvariti više od 100% profita. Kada je cijena zlata izuzetno visoka, dionice rudnika zlata mogu jako skočiti jer je takvih rudnika malo. Svi rudnici zlata na svijetu zajedno nemaju ni približno kapitalizaciju glavnih američkih dionica Exxona ili Walmarta. Jednom kada inflacija prijeđe u hiper-inflaciju, što očekujem da će se dogoditi od 1996. godine do slijedećeg stoljeća, dionicama rudnika zlata izuzetno će porasti cijena čime će se vlasnicima uvelike povećati vrijednost kapitala.

Kako odabrati prave dionice rudnika zlata

Najbol j i izvor informaci ja nisu brokeri ili f inancijski savjetnici već investicijske publikacije poput World Investment Perspective i drugih u kojima pisac i urednik razumije rudarstvo i komparativnu vrijednost svakog rudnika. To uključuje znanje o rezervama zlatne rude, kvaliteti zlatnih žila, vijeku rudnika, troškovima iskopavanja, kvaliteti menadžmenta i unaprijed prodanoj količini.

136

Drugi način investiranja u zlato je kupnja dionica zatvorenih fondova na burzama. Dobar primjer je ASA, fond kojim se javno trguje, listan na NYSE, koji investira isključivo u dionice Južnoafričkih rudnika. Nemojte propustiti veliko bikovsko tržište zlata koje je počelo 1993. godine i protegnut će se poprilično u slijedeće stoljeće.

Dva ostala glavna metala

Platina Indijanci Ekvadora upotrebljavali su vlastitu platinu prije no što su ih osvojili Inke, a pola stoljeća kasnije konkvistadori iz Španjolske. Španjolci su metal prvo nazivali "platina del pinto" (malo srebro iz Pinta) jer je prvi put otkriveno u šljunku rijeke Pinto, vjerojatno pritoke rijeke San Juan u pokrajini Choco, biskupije Popayan. Drugo ime koja su joj davali bilo je Oro Blanco (bijelo zlato), a u Europi je bila poznata kao "osmi metal" budući da je u to vrijeme bilo poznato samo sedam metala tj. zlato, srebro, živa, bakar, željezo, kositar i olovo.

Kada je u XVIII. stoljeću konačno utvrđena elementarna priroda platine, srednji i muški rod zamijenio je ženski: u latinskom i engleskom "platina" je postala "platinum". Na francuskom je bila "le platine"; na njemačkom je "die Platina" postala "das Platin". Do promjene je došlo jer su minerali smatrani ženskim rodom, a elementi muškim ili srednjim.

Prve znanstveno istražene primjerke platine u Englesku je donio Wood, metalurg s Jamajke koji ih je dobio u Cartageni, Nova Granada. Metal je pobudio veliko zanimanje međunarodne znanstvene javnosti. No proučavanje uzoraka dalo je neznatne rezultate jer u ono vrijeme nije bilo

137

poznato gorivo koje bi davalo dovoljno topline za taljenje platine, a ni jedna kiselina ili otopina nije otapala metal. Nije bilo načina da se dobije u rastez-ljivom obliku. Čuvenog avanturistu Kazanovu povijest spominje samo po ljubavnim aferama s divnim ženama. Međutim, postojala je i druga dimenzija njegovih sposobnosti. On je bio znanstvenik ne baš malog ugleda. Iz zatvora u Veneciji pobjegao je u Bolzano, a onda preko Münchena u Pariz.

1757. godine posjetio je bogatu markizu od Urfe koja se bavila alkemijom i okultnim umijećima. Pokazala je Casanovi komade platine koje je istopila uz pomoć ogledala za spaljivanje. Casanova je zabilježio da mu je pokazala kako na platinu ne djeluju dušična, solna, ni sumporna kiselina, ali da se rastvara u uzavreloj smjesi aqua regia (mješavina od četiri dijela solne i jednog djela dušične kiseline). Također je zapisao da se platina, za razliku od zlata, taloži u otopini pomoću amonijeva klorida. Nakon tih temeljnih otkrića mnogi su metalurzi radili s platinom. 1805. godine Wollaston je u Londonu uspio oblikovati platinu u žicu promjera 0,0005 inča i kroz neko vrijeme proizveo je preko tone rastezljive platine. Za vrijeme istraživanja izolirao je paladij koji je dobio ime po planeti Pallas, otkrivenoj 1802. Kasnije je Wollaston identificirao još jedan nov element, kojeg je nazvao rodij. Nedugo nakon toga drugi su metalurzi identificirali sve danas poznate metale iz porodice platine (osmij, iridij, paladij, rodij, platinu, rutenij).

Osnovna svojstva platine su: specifična težina: 21,46 (ovo se može usporediti s gustoćom srebra koji ima gotovo manje od polovice gustoće platine); točka taljenja: 1769°C (3216°F), dok je kod srebra 960°C (1760°F).

Platina nije nikada ili je vrlo rijetko korištena kao novac prema kojem bi se utvrđivale cijene ili kao sredstvo razmjene u trgovini, ali već dugo služi za

138

pohranu vrijednosti i stvaranje zaliha. Budući da joj je specifična težina veća od specifične težine bilo kojeg drugog metala osim iridija, osmija i plutonija, velika se dolarska vrijednost ili količina može uskladištiti u malom prostoru. Investitori je mogu nabaviti u šipkama ili malim listićima kod kompanija poput Johnson Mathey koji ima urede širom svijeta. Privlačne kovanice od jedne unce rade se u Isle of Man i u Australiji a mogu se kupiti u bankama (naravno, nemaju ih sve banke u svojim zalihama). Većina investitora kupuje platinu i paladij u nadi povećanja vrijednosti kada cijene porastu, odnosno kao zaštitu od inflacije (hedge). Tradicionalno je cijena platine niža od cijene zlata u razdoblju tržišta medvjeda, a viša u razdoblju tržišta bikova. Sva četiri glavna dragocjena metala (zlato, platina, srebro i paladij) mogu se kupiti na tržištu terminskih ugovora ili kao opcije, a cijena se dnevno navodi u financijskim novinama poput The Wall Street Journal.

Platina je primarno industrijski metal, njena primjena je mnogostruka i postupno se proširuje. Upotrebljava se u zubarstvu, a iznimno velike količine koriste se za nakit, osobito u Japanu - svaka japanska mladenka očekuje vjenčani prsten od platine. U elektrotehnici gdje je pouzdanost presudna upotrebljava se kao kontaktni materijal zbog svojstva da se na njoj ne formira film. Najčešće se platina koristi kao katalizator za nebrojene procese poput prerade zemnog ulja u proizvodnji visokooktanskih goriva, ili u kemijskoj industriji za proizvodnju dušične kiseline. Neophodna je također za novi pročišćeni benzin; za proizvodnju optičkih vlakana, stakla i parfema te u proizvodnji vodikovog peroksida koji bi morao zamijeniti klor u takvim primjenama kao što je dezinfekcija vode u bazenima za plivanje.

Naveliko se primjenjuje kao automobilski katalizator koji pretvara otrovne ispušne plinove u neotrovne i ta primjena je svakim danom sve masovnija.

139

Zakoni nekih zemalja još uvijek ne propisuju automobilske katalizatore. Neke ih zemlje propisuju samo u novim automobilima, ali još uvijek nije obvezatna periodična zamjena koja je nužna zbog trošenja metala uslijed trenja. Uskoro će katalizatori biti obvezatni i za neprometna vozila poput poljoprivrednih traktora.

U svijetu je općenito prihvaćena Englehardt-ova formula za katalizatore koja zahtjeva tri metala: platinu, rodij i paladij. Sva tri metala su odlični katalizatori za reakcije koje uključuju oksidaciju i redukciju poput onih u pročišćavanju automobilskih ispušnih tvari. Glavni razlog za to je svojstvo tih metala da apsorbiraju kisik, stvarajući relativno nestabilne međuspojeve. U odgovarajućim uvjetima ti međuspojevi oslobađaju apsorbirani kisik i uzrokuju oksidaciju ciljanih reagensa. Ključna stvar u svakoj katalitičkoj reakciji je međuspoj koji se stvara uz pomoć katalizatora za vrijeme reakcije. Ako je taj spoj suviše stabilan, reakcija će se tu zaustaviti i neće se nas-taviti. Primjerice, željezo također brzo apsorbira kisik, ali željezni oksid (hrđa) je suviše stabilan da bi dalje reagirao. Druga krajnost je zlato koje je suviše tromo da bi uopće stvaralo međuspojeve.

Dok god postoje automobilski motori s unutarnjim izgaranjem, postojat će velika potražnja za platinom. Nakon toga će se bez sumnje upotrebljavati ćelije za gorivo za koje će biti nužna platina. Izvori platine su oskudni jer Južnoafrička republika proizvodi oko 80% svjetskih potreba, a to je zemlja u stalnim promjenama. Južnoafrička republika je jedina zemlja s rudačom platine; druge zemlje poput Kanade proizvode platinu kao nus proizvod pri iskopavanju nikla i bakra. Glavno središte svjetske distribucije je Zürich. U razdoblju od 1993. do 1994. došlo bi do nestašice platine da Japan nije bio u recesiji, a proizvodnja automobila niska.

140

Postoji još jedan način kupovanja platine i to dok je još u zemlji. Impala, Potergeister i Rustenburg najveći su proizvođači i njihove dionice listaju se u Londonu i kao ADR (American Depository Receipt) na njujorškom tržištu.

Srebro Inke su ga zvali "mjesečeve suze". Srebro se od davnih vremena koristi kao novac na razne načine (kao metoda utvrđivanja cijena, sredstvo za kupovanje, uskladištenje vrijednosti itd.).

1934. godine predsjednik Franklin Roosevelt konfiscirao je sve srebro SAD. Srebro je tada prestalo biti novac već je dijelom ušlo u rezerve državne blagajne SAD, a dio je namijenjen za vojne i izvanredne potrebe. Srebro se u Americi prestalo upotrebljavati kao kovani novac, a svijet je slijedio njihov primjer. Mada još postoje neke srebrne kovanice, one se rijetko koriste kao sredstvo razmjene.

U prirodi je malo izvora srebra. Kada se zemlja hladila prije milijun godina veći dio srebra ostao je blizu zemljine površine. Ono se ne nalazi dubokim iskopavanj ima osim neznatnih količina koje se popratno pojav l ju ju prilikom iskopavanja drugih metala. Veći dio srebra iz zemlje već je nađen i geolozi očekuju da će nova nalazišta biti rijetka ili ih čak neće više biti. Amerika je nekada bila najveći svjetski proizvođač no preostale količine su male. Nakon nje Meksiko postaje najveći proizvođač, ali su stari rudnici poput onog u mjestu Taxco već iscrpljeni. U Kanadi nema velike proizvodnje osim u mjestu Agnico Eagle. Peru se danas smatra najvećim područjem proizvodnje. 1994. bila je četvrta godina u kojoj su proizvodnja rudnika i prerađeni ostaci bili manji od potreba. Manjak zaliha u odnosu na potražnju

141

je 1994. godine iznosio 200 milijuna unci. Zalihe izvan zemlje u Londonu i Chicagu gotovo su iscrpljene.

Srebro je sada uglavnom industrijski metal, upotrebljava se u brojne svrhe i za većinu je nenadomjestiv. Svake godine pronalazi se 200 novih važnih primjena. Pogledajmo neke:

• Od svih metala ima najveću refleksiju i upravo zato se koristi na poleđini svih ogledala. Najnovija široka upotreba je za refleksni sloj na prozorskim staklima radi refleksije sunčevih zraka. Također štedi energiju sistema za air-condition, itd.

• Jedna od najvećih primjena je u fotografiji, lako je bilo mnogo pokušaja da se zamjeni jeft ini j im metalima, nijedan nije uspio. Liječnici i inženjeri više nego ikad rade s rendgenskim snimkama, a srebro je tu nenadoknadivo.

• Srebro je najbolji vodič električne struje i jedini metal koji ne "pregori" kada se kontaktne točke spoje. U svako računalo ugrađuje se mala količina srebra. Upotrebljava se za razvodne uređaje, elektronske i električne aparate.

• Srebro je metal koji uništava klice. On ne ubija samo klice pri kontaktu već i klice u blizini srebrnog predmeta i to je razlog što je najbolji stolni pribor (noževi i vilice) od srebra. Ubija bakterije, ali ni jedna bakterija ne postaje na nj otporna. Dok antibiotik ubija možda pet-šest uzročnika bolesti, srebro ih ubija preko 800. Istraživač dr. Harry Margraf iz St Louisa kaže: "Srebro je na jbol j i borac protiv klica koji imamo".

142

Dr. Charles Fox sa Columbia University razvio je srebrni spoj poznat kao sulfadijazin koji se sada koristi u 80% svih centara za sagorijevanje otpadaka u SAD. Mnogi dijabetičari spašeni su amputacije primjenom sulfadijazina. On također zaustavlja virus herpesa, a kada se uzima interno djeluje protiv tri zla - sifilisa, kolere i malarije. Većina svjetskih avionskih kompanije koriste srebrne filtere za pitku vodu. Nakon testiranja 23 metode za pročišćavanje vode NASA je izabrala sistem sa srebrom. U prošlom stoljeću doseljenici na američki zapad stavljali su srebrni dolar u bocu s mlijekom da bi ga održali svježim.

143

• Srebro se upotrebljava kao katalizator za određene svrhe. To su samo primjeri mnogih primjena kojima se srebro odlikuje.

Po mom mišljenju cijena srebra mora porasti jer je potražnja veća od ponude. Predviđam da će cijena srebru porasti za 300% - čak prije nego da će cijena zlata porasti za 50%. Kupujte kako god možete - terminskim ugovorima, opcijama, kao metal, dionice rudnika srebra itd.

Zanimljivo je pogledati omjer cijene srebra u odnosu na cijenu zlata. Od 1350. do 1615. godine odnos je bio 12:1. Samo dva puta u povijesti odnos je dostigao 100:1. Većinom je u povijesti odnos fluktuirao između 8:1 i 16:1. Prema procjenama kompanije Charles River Associates, autoriteta za srebro, ukupna količina srebra proizvedena od 4000. godine prije naše ere iznosi 37.459 milijuna unci. Procjene sadašnjih svjetskih zaliha zlata kreću se između 3.200 i 3.500 milijuna unci. To nam daje osnovu za procjenu fizičkog, ako ne tržišnog, omjera zlata i srebra. U sadašnje vrijeme omjer je 80:1. Logika kaže da ako želite kupovati zlato, kupujte srebro dok omjer ne dođe na 40:1, a tada zamijenite srebro za zlato. Omjer srebra prema zlatu

investitoru ne znači puno, no mora biti svjestan da taj omjer postoji stoljećima i zasigurno predstavlja neku vrstu prirodnog zakona.

Riječ upozorenja: Ne uznemiravajte se ako trgujete srebrom a tržište postane nestabilno. Tržište srebra je malo i zbog toga brzo može mijenjati smjer. Ako dođe do promjene, samo pričekajte, jer se vaga uskoro može prebaciti na drugu stranu, u vašu korist.

144

BITI ILI NE BITI OPOREZIVAN

"To ne možeš ponijeti sa sobom". Veliki komičar Jack Benny rekao je: "Ako ne mogu ponijeti sa sobom onda ne idem." Govori se da 95% svih ljudi s profesionalnim zanimanjima poput liječnika osiromaši 5 godina nakon umirovljenja. Doista je teško zadržati novac nakon što ste ga zaradili.

Kažu da u životu ništa nije sigurno osim smrti i poreza - velikog razoritelja bogatstva. Smatram kako je posao vlasti vladati a sve drugo valja ostaviti privatnom sektoru. Kada bi bilo tako, to jest kad bi vlast činila samo ono što ljudi sami za sebe ne mogu, onda bi troškovi države iznosili nešto više od 5 ili 10% prihoda pojedinaca i poduzeća.

Američkim ustavom propisano je da nikada neće biti poreza na prihod i da će sav novac biti u zlatu ili srebru, a samo će Američki kongres imati moć izdavanja novca. Ti visoki ideali negdje usput su se izgubili. Nekada su političari tražili velik državni aparat s obrazloženjem da će državne "pijavice" koje su na vladinom popisu plaća za njih birati. Danas političari žele graditi ceste, upravljati školama, pružati socijalnu pomoć, zdravstvenu zaštitu i tisuće drugih stvari koje bi narod mogao srediti sam za sebe znatno učinkovitije i uz manji trošak. To koliko vidimo, dovodi do sve većih i većih poreza. Nedavno mi je jedna dama iz San Franciska rekla da preko 80% prihoda njenog muža odlazi na porez - federalni i državni. Kada se porezi tako povećaju da postanu opterećenje, ljudi će tražiti načine da ih izbjegnu.

Sve vlade slažu se da ljudi imaju pravo urediti svoje poslove tako da plaćaju najniže poreze, dokle god to rade legalno. To znači da moramo

145

pronaći rupe u zakonu o porezima (ja ih zovem "lisičje" rupe - svaki vojnik kojeg napadne neprijatelj pobjeći će u lisičju rupu da bi se spasio).

Postoji niz načina da se porezi legalno smanje. Ilustracija za to je shema donacija za umjetnost. Mnogo godina to je bilo legalno u SAD, a onda je postalo ilegalno. 1993. godine kad se glasalo o budžetu predsjednika Billa Clintona, uključujući izuzetno veliko povećanje poreza - senator Dan Moynihan inzistirao je na vraćanju u prijašnje stanje i bilo je vraćeno. A to se radi ovako: porezni obveznik nabavi sliku. Može je kupiti za 100 USD u trgovini umjetninama ili je pronaći na svom tavanu ili mu je netko može pokloniti. On pozove procjenitelja umjetnina. Ta osoba dobija posao putem preporuka i zna da njegov klijent želi izuzetno visoku procjenu. Potpisuje papir tvrdeći da prema njegovom stručnom mišljenju slika vrijedi 800 tisuća USD. Porezni obveznik poklanja sliku muzeju. Naoružan procjenom stručnjaka porezni obveznik odbija 800 tisuća USD od svog poreza na prihod. "Lis ič je" rupe postoje samo ih morate otkriti; platite nekoliko sati odvjetniku koji se bavi porezima da vam pomogne.

Najteži od svih poreza je porez u slučaju smrti ili porez na nasljedstvo. To je klizak teren u većini zemalja. Broj ljudi koji umiru bez oporuke ili testamenta je znatan. Ušteda osobe koja je stjecala cijelog života može prijeći na nasljednike koje ta osoba nije voljela. Još i više, nju može zgrabiti gladni poreznik. Najmanje što čovjek može učiniti je napisati oporuku i pravno imenovati izvršitelja koji će se pobrinuti da se njegove želje u vezi raspodjele ostavine poštuju i pravilno izvršavaju. Mnogi ljudi suviše vjeruju oporukama. Iako su bolje nego da ih nema, oporuke vrve manama. Mnoge zemlje nameću "porez na smrt" (death duty) koji se još naziva "porez na ostavinu" (estate tax). Uvijek sam smatrao da nije ispravno oporezivati

146

osobu zato jer je umrla, a još je gore kada porezni svodnici zamrznu sefove u bankama ili zatvore tvrtku pokojnika dok se ne pregledaju poslovni papiri, onemogućujući tako udovcu ili udovici da dođe do novca u najtežim trenucima tuge.

Zamislite slučaj da čovjek svojom oporukom ostavlja novac supruzi. Ako oboje poginu zajedno u automobilskoj nesreći, ali njeno srce prestane kucati 10 minuta nakon njegovog, porezne vlasti utvrđuju porez na nasljedstvo iza njegove smrti i ponovno iza njene smrti jer je ona "naslijedila" njegovu imovinu na 10 minuta.

Jedan problem s oporukom je u tome što o njoj negdje postoji zapis; kod opunomoćenog prijatelja koji čuva oporuku ili odvjetnika koji će izvršiti oporuku ili u sefu u banci. Neće proći puno vremena da porezni "utjerivač" nađe oporuku koja će ga dovesti do imovine, nakon čega će pripremiti plan kako da je oporezuje, ako treba i mesarskim nožem. Oporuka će psu tragaču poslužiti kao trag da nanjuši svaki cent.

Drugi problem s oporukama je da onaj kome se oporukom ostavlja dio ili cijela imovina, često umire prije oporučitelja, bez upute kako raspolagati ostavinom. Posljedica toga je dug sudski postupak s rodbinom i prijateljima koji polažu pravo na imovinu. Izvršitelj oporuke često umire prije nego što se oporuka izvrši. U mnogim slučajevima dugim postupkom gubi se vrijednost imovine.

Ugovori o zakladi

Postoje mnoge vrste zaklada. Mnogima najviše odgovara "ugovor o nagodbi" ("indenture of settlement") koji se obično naziva "neopoziva diskreciona

147

zaklada" ("irrevocable discretionary trust"). On se može utemeljiti posvuda, ali većina se formira u zemljama "poreznim utočištima". Među najčešće i najpouzdanije zemlje ubrajaju se Isle of Man, Liechtenstein, Hong Kong, Vanuatu, Bermuda, Cayman Isles, Channel Islands, Liberia, British Virgin Islands i drugi.

Uvijek me zabavlja pomisao da ako želite sačuvati imovinu morate ju dati. Svoju imovinu zapravo dajete zakladi. Konačan rezultat je da onaj koji utemeljuje zakladu kao i njeni korisnici mogu imovinu koristiti, ali na njoj nemaju pravo vlasništva. Ustvari, nitko zaista ne želi novac, žele ga samo koristiti! Zanimljivo je da je ideal postao živjeti i umrijeti bez novca, ali uživati u svim udobnostima koje se novcem mogu kupiti. Postoje još samo dva uvjeta. Zakladu morate imenovati (ime vaše majke odličan je izbor) i odrediti datum trajanja što je obvezatno po britanskom pravu, a bez sumnje i pravima drugih zemal ja . Razlog je u tome da ni jedan trust ne može postojati stoljećima; uz ukamaćivanje (kamate na kamatu) vremenski neograničen trust mogao bi na kraju sakupiti više novca nego što ga ima na svijetu.

Postoje specijalizirani računovođe i pravnici koji utemeljuju takvu vrstu zaklade čak i ako živite u drugoj zemlji. Cilj ugovora o zakladi je pravna osnova za očuvanje imovine u vašu korist ili korist osoba koje vi odaberete. Dodatna prednost je da novac ili imovina koju drži zaklada mogu i dalje stvarati financijske prihode koji se ne oporezuju.

U ovom odjeljku objasnit ću britanske diskrecione zaklade. Takve zaklade imaju duboke korijene u britanskom pravu i dokazalo se da ju je vrlo teško osporiti gdje god je britansko pravo na snazi kao što je slučaj u mnogim zemljama Britanskog Commonwealtha. Tri su strane uključene. Prva je

148

utemeljitelj (settlor) koji se još obično zove protektor. Njegova funkcija je da osigura imovinu i novac za zakladu. To će učiniti tako da ih pokloni upravitelju zaklade (trustee). On osim toga, imenuje korisnike koji mogu biti dobrotvorna društva, članovi porodice ili bilo tko drugi. Protektor može i sebe imenovati korisnikom tako da u slučaju da mu neki dio imovine kasnije zatreba, upravitelj poduzima akcije. Upravitelj može s vremena na vrijeme promijeniti korisnike na zahtjev protektora. Korisnici mogu biti i osobe koje još nisu rođene, na primjer praunuci. U stvari, protektor može nadzirati korisnike kroz mnogo generacija u budućnosti. Može spriječiti eventualne buduće rasipnike da dođu do bogatstva dok ne navrše određene godine života. Također može imenovati buduće protektore i dodatne korisnike.

Država zaklade je zemlja u kojoj je sjedište upravitelja. Uobičajeno je da upravitelj podnese nedatiranu ostavku na dan imenovanja. Time se, u slučaju da u domicilnoj zemlji dođe do nestabilne situacije poput rata, država zaklade može promijeniti jednim potezom pera. Obično se imenuje pomoćni upravitelj u drugoj zemlji - poreznom utočištu. Uobičajeno je da računovođe ili bankari preuzimaju funkci ju upravitel ja ili osnivaju kompanije da bi mogli biti upravitel j i . Kad jedan direktor kompanije za upravl janje zakladom ode u mirovinu ili umre, drugi direktori imenuju novog. U praksi ima više prednosti imenovati kompaniju nego pojedinca za upravljanje zakladom.

Zaklada je jedinstven mehanizam, budući da nije osobna imovina, imovina poduzeća ili korporacije. Time ona izmiče porezu koji je namijenjen osobama i poduzećima. Ako se protiv utemeljitelja zaklade pokrene sudski postupak, sredstva zaklade ne mogu biti uključena jer više nisu u vlasništvu utemeljitelja. Kad on umre nema poreza na nasljedstvo jer on i nije imao

149

novac. Zaklada se nalazi na ničijoj zemlji. Ne postoje vlasnici ili dioničari. Ni upravitelj, ni utemeljitelj, a ni korisnici među kojima može biti i utemeljitelj, nemaju u svom vlasništvu imovinu, a ipak korisnici mogu novcem iz zaklade kupovati jahte, krzna, dijamante ili bilo što drugo.

150

I NA KRAJU ...

Mnoštvo je načina da se zaradi novac, a tajna uspješnog investiranja je u ispravnom odabiru vremena. Ono se temelji na pravilnoj procjeni investi-cije, kupnji kada je cijena investicije ispod njene prave vrijednosti - bilo da se radi o nekretninama, zbirkama, dionicama, obveznicama ili dragocjenim metalima - i onda imati strpljenje i čekati sve dok cijena ne dostigne ili premaši njenu pravu vrijednost.

Određivanje pravog trenutka za investiranje zahtijeva malo domaćeg rada, ali ne traži sveučilišnu diplomu iz ekonomije. Zadatak u osnovi može obaviti svatko tko je doista zainteresiran da preuzme odgovornost za upravljanje vlastitim novcem - i svoju financijsku budućnost - u svoje ruke.

Svaki investitor ima isti konačan cilj: postići stvarnu i trajnu sigurnost kao izravni rezultat razboritog investicijskog planiranja. To je stvarno bogatstvo.

151

RJEČNIK

Ovo su definicije ključnih riječi koje koriste investitori, a neke od njih nalaze se u ovoj knjizi. Uključene su i riječi s kojima se susrećete izučavajući ekonomiju i tržišta.

ADR (American depository receipt): potvrda o depozitu što ju izdaje Američka banka za dionice inozemnih poduzeća. Certifikati o kupljenim dionicama deponiraju se u banci i banke za njih izdaju potvrde kojima se trguje.

Agent: uloga brokerske ili dilerske kuće u kojoj ona djeluje kao posrednik ili kao broker između dva klijenta, trižišnog činitelja (market maker) ili kontra brokera. Za tu uslugu kuća prima dogovorenu proviziju ili nagradu.

Anuitet: vidjeti ugovor o rentnom osiguranju.

Arbitraža: kupnja ili prodaja istih ili jednakih vrijednosnih papira istodobno kako bi se iskoristile razlike u cijeni koje prevladavaju na različitim tržištima.

Arbitražer: osoba koja poduzima arbitražu.

Arbitražni rizik (risk arbitrage): kupnja i prodaja s kratkom pozicijom potencijalno jednakih vrijednosnih papira po cijenama koje ostvaruju profit.

Aukcijsko tržište: izraz koji označava organiziranu burzu na kojoj se transakcije vrše na otvorenom i svaki se prisutni član burze može uključiti.

Banka diler: banka koja kupuje i prodaje vladine vrijednosne papire, municipalne vrijednosne papire ili određene instrumente novčanog tržišta.

152

Banknota (banknote): papirnati novac za razliku od bankovnog depozita.

Bankovni akcepti (bankers' acceptances): mjenica za koju garantira banka ili trust za plaćanja u roku od 1 do 6 mjeseci.

Bankovni praznik (bank holiday): dani u kojima se bankama zakonom dozvoljava da odbiju zahtjeve ulagača za isplatu novca.

Bazni poen (basis point): jedna stotinka od jednog postotka. Primjerice, ako se blagajničkom zapisu koji ima prinos 7,17% promjeni cijena tako da sada ima prinos 7,10%, kaže se da mu je cijena pala za 7 baznih poena.

Beta: mjera tendencije dionica da se kreću u skladu sa tržišnim prosjekom. Beta od 1,0 predstavlja jedan naprama jedan podudaranje s prosjekom. Viši beta znači da je dionica promjenljivija od prosjeka, ali se kreće u istom smjeru. Niži beta od 1,0 znači da je kretanje dionice konzerva-tivnije ili nezavisnije od prosjeka.

Bilanca (balance sheet): financijski izvještaj koji iskazuje imovinu, obveze i vlasnički glavnicu poduzeća ili pojedinca.

Bilančni nalozi (balance order): uparivanje svih dnevnih transakcija pojedinog člana burze kako bi se dobila neto bilanca vrijednosnica koje dotični mora primiti odnosno predati. Neto razlika između kupovne i prodajne cijene kod otvaranja burze omogućuje specijalistima uskladiti cijene prije otvaranja tržišta.

Broker obveznicama (bond broker): član NYSE (Njujorške burze) ili bilo koje druge burze koji kao redovni posao izvršava naloge u odjelu obveznica.

Broker: agent, često član burzovne kuće ili generalni zastupnik većeg broja poduzeća koji izvršava javne naloge za kupnju i prodaju vrijednosnica i robe, a za koju uslugu naplaćuje proviziju. Definicija ne obuhvaća banku.

153

Brzina optjecaja novca (velocity of money): broj promjene vlasnika novca u ti jeku jedne godine. Ako je zaliha novca fiksna, povećana brzina opt jeca ja obično je znak središnjoj banci da je potrebna povećana količina novca.

Bullion: šipke/poluge čistog zlata, srebra ili drugog plemenitog metala.

Certifikat: stvaran komad papira kao dokaz vlasništva ili zajma korporacije. Certifikati imaju vodeni žig i finu inskripciju s radirungom kako bi se spriječilo krivotvorenje.

Certifikat o depozitu (CD): prenosivi instrument tržišta novca koji izdaju komercijalne banke za novac koji je kod njih deponiran na određeno vrijeme. Certifikati o depozitu razlikuju se po veličini, ovisno o količini deponiranog novca i vremenu dospijeća a prije dospjeća mogu biti otplaćeni samo prodajom na sekundarnom tržištu.

Certifikat o osnivanju: certifikat koje je izdalo državno tijelo kojim se potvrđuje legalnost određene poslovne organizacije kao pravne osobe.

Certifikati o prinosu od državnih vrijednosnih papira (CATS: Certificates of Accrual on Treasury Securities): emisija Američke državne blagajne koja se prodaje s velikim popustom u odnosu na nominalnu vrijednost.

CH: međunarodna poštanska skraćenica za Confederation of Helvetia (Švicarska); pojavljuje se na švicarskim adresama neposredno prije poštanskog broja.

COD trgovina (Cash on delivery): gotovina prilikom isporuke. Opći pojam za transakciju kod koje je prodavatelj u obvezi kupcu ili njegovom agentu isporučiti vrijednosnicu da bi dobio isplatu.

Cvjetna obveznica: vrsta blagajničke obveznice koja se prodaje uz popust s posebnom pripadajućom privilegijom kojom se omogućuje otkup nakon smrti vlasnika po nominalnoj vrijednosti radi isplate saveznih

154

pristojbi na nasljedstvo. Te obveznice emitirane su prije 1.4.1971. i bit će u optjecaju do zadnjeg dospjeća 1998. godine.

Četvrto tržište: pojam koji se odnosi na trgovinu vrijednosnim papirima između samih investitora bez posredništva brokera / dilera.

Čvrst novac (tight money): ekonomska situacija koju karakteriziraju nedo-voljni krediti, općenito rezultat ograničenja opskrbe novcem od strane središnje banke.

Čvrsto tržište (cijena, kotacija): na OTC tržištu (over the counter- tržište preko šaltera) kotacija određenog vrijednosnog papira po kojoj su tržišni činitelji spremni i u mogućnosti odmah tržiti.

"Dalje od mene" (away from me): kada tržišni činitelj (market maker) ne inicira kotaciju, transakciju ili prodaju, on kaže da je to "dalje od mene".

"Dalje od tržišta" (away from the market): nalog za koji je granična kupovna cijena ispod (ili prodajna cijena iznad) kotacije za vrijednosnicu. Primjerice, ako kotacija za vrijednosni papir iznosi 20 do 20,5, granični nalog za kupnju kod 19 je dalje od tržišta.

Datum dospijeća (maturity date): dan kada zajam, obveznica ili zadužni-ca moraju biti isplaćeni; glavnica i sva akumulirana kamata moraju se isplatiti.

Deflacija: smanjenje zalihe novca, što obično uzrokuje spuštanje opće razine cijena.

Depozit po viđenju (demand deposit): račun pozajmljenog novca ili čekovni račun koji vlasniku daje pravo da povuče sredstva iz komercijalne banke kad god to želi.

Depresija: produženo razdoblje opadanja životnog standarda.

Devizni tečaj/kurs (exchange rate): cijena jedne valute izražene u jedinicama druge.

155

Dezinflacija: razdoblje za vrijeme kojeg se stopa inflacije smanjuje.

Diler (dealer): pojedinac ili poduzeće koji u poslovima s vrijednosnicama nastupa kao vlasnik, a ne kao zastupnik.

Dioničarski kapital (equity): vlasnički udio u kompaniji na temelju običnih i preferencijalnih dionica.

Diskont: izraz koji se upotrebljava kada se instrumentima duga trguje ispod njihove nominalne vrijednosti. Primjerice, trgovanje kod 99 znači da netko može za 990 $US kupiti obveznicu koja će otplatiti 1000 USD glavnice po dospjeću.

Diskontna stopa: kamatna stopa koja se primjenjuje na posudbe banaka članica od Središnje banke iz kreditnih rezervi. Stopu utvrđuju službene osobe Središnje banke.

Diskontni broker: broker ili diler čija je provizija za kupnju i prodaju vrijednosnica znatno niža od brokera koji pruža sve usluge. Ti brokeri obično samo izvršavaju naloge klijenata.

Dnevna trgovina: kupnja i prodaja (pozicije) u istom danu.

Dnevni nalog: nalog za transakciju koji važi samo za ostatak radnog dana u kojem je izdan.

Doktrina recipročnog imuniteta (reciprocal immunity doctrine): odluka suda SAD da ni savezna vlada ni vlade njenih pojedinih država ne mogu oporezivati prihod od vrijednosnih papira koje je emitirala druga savezna država. Pojedina država ne može oporezivati prihod od vrijednosnih papira Državne blagajne ili dugova federalne agencije, a federalna vlada ne može oporezivati prihod od vrijednosnica koje je izdala pojedina država.

Dužnička isprava (debt instrument): dokument koji specificira rokove i uvjete zajma između zajmodavatelja i zajmoprimatelja.

156

Dužničke vrijednosnice (debt security): svaka dužnička vrijednosnica za dug koji se u budućnosti mora vratiti posuditelju poput mjenice, blagajničkog zapisa ili obveznice.

"Dubina": udio zainteresiranih investitora na tržištu u usporedbi s brojem transakcija i brojem kotiranih vrijednosnica: što se više trguje to je veća "dubina" tržišta.

Duga pozicija (long position): vlasništvo vrijednosnih papira.

Duga tržišna vrijednost (long market value): tržišna vrijednost vrijednos-nica u vlasništu klijenata (duga pozicija na računu klijenta).

Dugoročan dug (long-term debt): dug poduzeća koji će dospjeti i mora se isplatiti za više od godinu dana.

Ekonomika (economics): istraživanje kako da se ograničena sredstva upotrijebe za maksimalno blagostanje (na osobnoj, komercijalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini); umijeće donošenja odluka.

Ekvivalentni prinos obveznice (equivalent bond yield): postotak kojim se uspoređuje diskontni prinos vrijednosnica na tržištu novca s kuponskim prinosom državnih obveznica.

Emisija obveznica (bond issue): obveznice (1) koje se prodaju u jednoj ili više serija (2) odobrene istim ugovorom ili odlukom i (3) s istim datu-mom.

Emitent: korporacija, trust ili vladina agencija koja se bavi distribucijom vlastitih vrijednosnih papira.

Fiat novac: novac koji se ne može zamijeniti ni za zlato ni za srebro a država ga je dekretom ili naredbom proglasila zakonskim sredstvom plaćanja.

Fond tržišta novca: investicijski fond koji investira samo u kratkoročne vrijednosne papire koji nose kamate.

157

Fond obveznica (bond fund): investicijska kompanija s diversificiranim portfeljom obveznica. Udjeli u investicijskoj kompaniji prodaju se investi-torima. Jedinični investicijski fondovi (unit investment trusts) i upravljački fondovi (managed funds) su dvije osnovne vrste fondova obveznica.

Granična cijena: modifikacija naloga za kupnju ili prodaju. Kod prodaj-nog naloga s ograničenjem, klijent instruira brokera da proda po graničnoj cijeni ili većoj. S kupovnim nalogom s ograničenjem, klijent instruira brokera da kupi po graničnoj cijeni ili niže.

Grupna prodaja: upravitelj sindikata potpisnika prodaje institucionali-ziranim kupcima vrijednosne papire "iz mase".

"I kamate" ("And interesi"): transakcija obveznicama kod koje kupac plaća prodavatelju ugovorenu cijenu i narasle kamate odnosno razliku od kada je korporacija isplatila zadnje kamate.

Inflacija: opće povećanje cijena.

Inflatorna depresija: depresija do koje dolazi istodobno s monetarnom inflacijom i/ili inflacijom cijena.

Institucija: velika organizacija koja se bavi investiranjem u vrijednosne papire poput banaka, osiguravajućih društava, investicijskih i mirovin-skih fondova.

Interni račun: račun koji vode službenici poduzeća i/ili se vodi u glavnom uredu poduzeća. Kod internog računa nikakvi trgovci ne primaju proviziju niti vrše transakcije.

Investicijska kuće: organizacija brokera/dilera koja unutar svoje djelatnosti pruža usluge savjetovanja, stvaranja tržišta i potpisivanja vrijednosnih papira.

Investicijski fondovi (mutual funds): poduzeća koja investiraju novac svojih dioničara u druge investicije (obično vrijednosne papire), a

158

karakterizira ih obveza da na zahtjev otkupe svoje dionice po tekućoj tržišnoj cijeni.

Izlaženje u javnost/na burzu (going public): privatna kompanija koja "izlazi u javnost" kada prvi put nudi svoje dionice širem krugu investitora.

Izvan novca (out of the money): situacija u kojoj je cijena temeljne investicije niža od izvršne cijene opcije.

Izvršenje (execut ion ) : s inonim za t ransakci ju ili t rgovinu između prodavatelja i kupca.

"Jaki investitori" (strong hands): investitori koji su kadri držati određenu investiciju zbog njena maksimalnog potencijala dugoročnog profita.

Jenki obveznica (Yankee bond): obveznica denominirana u USD, izdana u inozemstvu i registrirana za prodaju u SAD.

Junk bond: vidjeti visokorizična obveznica

Karat: mjera postotka zlata u leguri; 24 karata znači 100%, 12 karata znači 50% itd.

Knjigovodstvena vrijednost (book value): procjena neto vrijednosti poduzeća koja se izvodi iz bilance stanja; razlika između iskazane imovine (stvarnih sredstava) i iskazane pasive.

Komercijalni papir: neosiguran kratkoročni dužnički vrijednosni papir na donositelja, obično s maksimumom od 9 mjeseci, u denominaciji od 100.000 USD do 1 milijun koje uglavnom izdaju industrijske korporacije, financijske kompanije i komercijalni čimbenici uz popust od nominalne vrijednosti.

Komisija za vrijednosne papire (SEC Securities and Exchange Commission): agencija vlade SAD nadležna za nadzor i reguliranje industrije vrijednosnih papira u SAD.

159

Komisijska ponuda (best-e f for ts offering): ponuda novo izdanih vrijednosnih papira u kojoj investicijska banka djeluje tek kao agent korporacije, obećavajući samo da će raditi "u dobroj vjeri" kako bi emisija uspjela no ne garantirajući isplatu novca za bilo koji neprodani dio.

Kompanije koje izdaju obveznice i povlaštene dionice (bond and preferred stock companies): investicijske kompanije koje naglašuju stabilnost prihoda. U slučaju kompanija koje izdaju municipalne obveznice osnovni je cilj osloboditi prihod od plaćanja saveznog poreza.

Kontrabroker: termin kojim se označuje broker s kojim se trguje.

Kontrola razmjene: zakonski propisi kojima se ograničava ili zabranjuje izvoz ili uvoz valute.

Konvertibilna obveznica: obveznica koja se zamjenjuje za određen broj drugih vrijednosnih papira obično dionica po prethodno utvrđenoj cijeni. Konvertibilnošću se obveznici znatno povećava utrživost.

Konverzija: osobina konvertibilne vrijednosnice poput obveznice koju vlasnica ili vlasnik može zamijeniti za određen broj dionica.

Korporacija: poslovna organizacija, registrirana kao pravna osoba kojom upravlja odbor sastavljen od pojedinaca u namjeri da osiguraju dugotrajno uživanje prihoda i ograničenu financijsku odgovornost.

Kredit: (1) posuđeni novac (2) na bankovnim izvacima knjiženja u vašu korist (nasuprot "dug" - debit što je u korist banke)

Krivulja prinosa (yield curve): dijagram koji prikazuje odnos kamatne stope i vremena pri čemu x-os predstavlja vrijeme, a y-os prinos. Krivulja pokazuje da li su kratkoročne kamatne stope više ili niže od dugoročnih. Pozitivna krivulja prinosa je u slučaju kada je kratkoročna stopa niža, a negativna kada je kratkoročna kamatna stopa viša. Ravna krivulja prinosa rezultat je male razlike između dugoročne i kratkoročne

160

kamatne stope. Općenito, krivulja prinosa je pozitivna jer investitori vežu svoj novac na duže razdoblje pa su nagrađeni i boljim prinosom.

Kuponska obveznica: obveznica s priloženim kuponima. Kako kuponi dospijevaju tako se odvajaju i daju bankama na naplatu.

Kupovna moć (purchasing power): vrijednost jedinice novca ili druge imovine određena količinom robe i usluga koja se za njih kupuje.

Kupljen posao (bought deal): obveza grupe potpisnika (underwriter) kojom garantiraju izvršenje transakcije kupnjom vrijednosnica od samih izdavatelja, što obično uključuje određen financijski rizik za potpisnike (ili sindikat potpisnika).

Laki novac (easy money): situacija u kojoj Središnja banka dozvoljava bankama da sakupe dovoljno novca kako bi snizili kamatne stope i olakšali kreditiranje. Laki novac stimulira ekonomski rast i inflaciju.

Likvidacija: prodaja imovine.

Likvidnost: (1) sposobnost tržišta da za određenu vrijednosnicu apsorbira prihvatljivi promet uz prihvatljivu promjenu cijena. Likvidnost je jedna od najvažnijih značajki dobrog tržišta. (2) Relativna lakoća kojom investitori unovčuju svoje vrijednosne papire.

M: kratica za 1.000. Primjerice "5 M" znači 5.000, "25 M" znači 25.000. Obično se upotrebljava za označavanje nominalne vrijednosti obveznice.

M1: rezerve državnog novca definirane kao ukupan novac u optjecaju plus svi depoziti po viđenju u komercijalnim bankama.

M2: M1 plus štedni i oročeni depoziti manji od 100.000 USD u komercijalnim bankama.

Mala obveznica (baby bond): obveznica s nominalnom vrijednošću manjom od 1.000 USD, obično u denominacijama od po 100 USD.

161

Manipulacija: umjetno uzrokovanje rasta ili pada cijena vrijednosnih papira putem agresivne kupnje ili prodaje od strane jednog investitora u dogovoru s drugima. Manipulacija predstavlja ozbiljno kršenje zakona o vrijednosnim papirima.

Market maker: vidjeti tržišni činitelj/kreator

Međubankarska stopa: cijene ili kamatne stope koje se primjenjuju samo na transakcije između banaka.

Mjenica (draft): mjenična isprava naplativa po viđenju ili u određeno buduće vrijeme po predočenju zastupniku koji vrši isplatu, obično je to banka.

Moratorij: razdoblje u kojem je banci, poduzeću ili pojedincu zakonom dozvoljeno odgađanje plaćanja njihovih obveza.

Municipalna obveznica (vrijednosni papir): izdaje ju država ili lokalna vlast; obveza duga koji se može iskoristiti za financiranje državnih općih

potreba ili se može utrošiti na posebne programe. Kamate municipalnih obveznica oslobođene su federalnih pristojbi, a ako su izdane u državi sjedišta, oslobođene su također državnih i lokalnih pristojbi.

"Nadgrobna ploča" (tombstone): vrsta novinskog oglasa kao obavijest o emitiranju dionica. Koristi se za javnu ponudu u kojoj se nabrajaju podaci o nekoj emisiji vrijednosnica. Također se naziva i ponudbena okružnica ( o f f e r i n g circular).

Nalog "na tržištu" (At-the-market): nalog za prodaju ili kupnju smjesta po postojećoj cijeni na tržištu.

Nalog po zadnjoj (zaključnoj) cijeni (At-the-close-order): nalog da se transakcija izvrši na tržištu kod zatvaranja tržišta ili što je praktički bliže zatvaranju prometa za taj dan.

Nalog "sve ili ništa" (All-or-none order): nalog za prodaju ili kupnju više

162

od jednog paketa dionica po određenoj cijeni ili za višu cijenu. Ne smije se izvršiti dok oba uvjeta nisu ispunjena istodobno.

Nalog za izvršenje ili poništenje (immediate or cancel IOC order): Nalog koji zahtijeva da se trenutno izvrši po označenoj cijeni za sve ili određen broj dionica; neizvršeni dio broker mora poništiti.

Nalogodavac (principal): uloga brokerske ili dilerske kuće kada kupuje i prodaje za vlastiti račun.

NASDAQ: US National Association of Securities Dealers Automated Quota-tions. (Kompjutorizirani sustav za kotiranje cijena i trgovanje) - automatske kotacije vrijednosnica Američke nacionalne udruge dilera vrijednosnicama.

Navala u banku (run on a bank): situacija u kojoj znatan broj ulagača, u strahu za sigurnost svojih sredstava, traži povlačenje novca sa svojih računa.

Neizvršenje obveze (default): neizvršenje isplate glavnice i/ili kamata na neotplaćene obveznice ili dividende povlaštenih dionica od strane kor-poracije koja ih je izdala.

Nelistane/nekotirane vrijednosnice (unlisted security): vrijednosni papir kojim se ne trguje na burzi. Obično se naziva i vrijednosni papir "preko šaltera" (over-the-counter security).

Neotkupiva obveznica (irredeemable bond): (1) vidjeti: perpetualna obveznica (vječita obveznica) (2) obveznica koju emitent nema pravo isplatiti prije dospi jeća .

Neto vrijednost aktive (net asset value): iznos ukupne aktive umanjen za ukupnu pasivu po dionici. Dohodak od poslovanja, neto prodaja umanjena za troškove prodaje, prodajne rashode, administrativne troškove te deprecijaciju. Prihod od uobičajenog poslovanja prije oporezivanja.

Nizozemska aukcija: aukcijska prodaja kod koje prodavatelji spuštaju cijenu umjesto da kupci nude više.

163

Nominalna vrijednost ( f a c e value): otkupna (amortizaciona) vrijednost obveznice ili povlaštene dionice koja je naznačena na prvoj strani certi-fikata; ponekad se označuje i kao vrijednost al pari.

Novac u optjecaju: papirnati i kovani novac kojim se plaćaju robe i usluge.

Obligacijski dug (bonded debt): dio ukupnog duga izdavatelja koji se odnosi na neisplaćene obveznice različitih vrsta.

Obvezne federalne rezerve (Federal reserve requirements): svaka komercijalna banka u USA obvezna je određeni postotak svojih depozita ostaviti po strani po nalogu Odbora za federalne rezerve da bi se ograničila njena potencijalna kredita sposobnost.

Obvezne rezerve (reserve requirement): obveza komercijalne banke na pohranu i uzdržavanje od posuđivanja određenog postotka raspoloživih sredstava. To je oblik zaštite ulagača.

Obveznica (bond): potvrda (certifikat) o kreditiranju korporacije, koju izdaje korporacija da bi sakupila kapital. Poduzeće plaća kamate na određenu glavnicu i dospjele kamate.

Obveznica na donositelja (bearer bond): obveznica kod koje se ime vlasnika ne unosi u knjige korporacije koja ih je izdala i koja se isplaćuje donositelju.

Obveznica na ime (registered bond): neotplaćena obveznica s imenom vlasnika zabilježenog u knjigama korporacije koja ju je izdala. Pravo se prenosi samo kad obveznicu indosira registrirani vlasnik.

Obveznica s velikim diskontom (deep discount bond): obveznica koja iako izdana al pari (at par) prodaje se trenutno ispod 80% svoje nominalne vrijednosti.

Obveznica s distribucijom kamata (bond interest distribution): obveznica s kojom se trguje po tržišnoj cijeni, a kamate zahtijevaju prilagodbu na

164

kamatnu stopu koja važi na dan zaključenja ugovora. Kupac stoga plaća prodavatelju cijenu plus razliku kamata od datuma zadnje isplate i stječe pravo na slijedeću punu isplatu kamata. Dospjele kamate računaju se množenjem glavnice s kamatnom stopom i vremenom.

Obveznice s zajamčenom isplatom: obveznice koje izdaje podružnica poduzeća i za koju isplatu glavnice i/ili kamate garantira matično poduzeće.

Odbor za federalne rezerve (Federal reserve board FRB): državna agen-cija SAD-a koju je ovlastio Kongres da propisuje uvjete za odobravanje državnih kredita. Članove tog odbora imenuje predsjednik SAD.

Odgovoriti na ponudu (hit the bid): pojam koji se odnosi na situaciju u kojoj prodavatelj prihvaća kupčevu najvišu ponudu. Primjerice, ako je tražena cijena 34-1/4 a ponuda je 34, prodavatelj "hits the bid" (odgo-vara na ponudu) prihvaćanjem 34.

Opozivost (call feature): (1) Osobina povlaštene (preferencijalne) dionice po kojoj ju korporacija ima pravo povući, plaćajući jednaku ili nešto višu cijenu od nominalne ili tržišne vrijednosti. (2) Značajka obveznice po kojoj korporacija može cijelu ili dio emisije otplatiti prije dospjeća ili pod određenim specifičnim uvjetima.

Oročen depozit (time deposit): račun na kojem novac ostaje vezan u banci kroz određeno duže vrijeme uz naknadu u vidu isplate kamata.

Osigurana obligacija: dug čije je plaćanje kamata i/ili glavnice osigurano zalogom na pokretninama.

OTC tržište (over-the-counter market OTC): tržište na kojem trguju vrijednosnim papirima dileri koji mogu i ne moraju biti članovi burze vrijednosnih papira, a trgovina se uglavnom obavlja telefonom. Tisuće poduzeća nema dovoljno dionica u prometu, dioničara ili prihoda da bi

165

njihove dionice bile listane na nacionalnim burzama. Vrijednosnim papirima tih poduzeća se stoga trguje na OTC tržištu između dilera koji su ili njihovi agenti ili trguju u svoje ime. OTC tržište je glavno tržište za američke državne i municipalne obveznice kao i za dionice banaka i osiguravajućih društava.

Otvoreni nalog (Good-till-canceled, GTC ili Open order): otvoreni nalog za kupnju ili prodaju koji je valjan sve dok ga klijent ne opozove ili dok se ne izvrši na tržištu.

"Papir": relativno kratkoročne dužničke vrijednosnice.

Paritet kupovne moći (purchasing power parity): tečaj po kojem se razina cijena jedne države izjednačuje s razinama cijena u drugim državama.

Paritetna vrijednost (par value): nominalna vrijednost vrijednosnog papira. Za povlaštene obveznice nominalna vrijednost je važna jer označuje dolarsku vrijednost po kojoj se izračunava količina za isplatu po dospjeću. Prefencijalne (povlaštene) dividende obično se izražavaju u postotku od nominalne vrijednosti obveznice. Kamate na obveznice također se izražavaju u postotku od nominalne vrijednosti obveznice.

Perpetualna obveznica: obveznica bez datuma dospijeća. Također se naziva i rentna obveznica.

Platna bilanca (balance of payments): ukupan iznos komercijalnih i financijskih transakcija jedne zemlje s ostalim dijelom svijeta.

Podcijenjeno (undervalued): procijenjeno ispod vrijednosti, vrijednosni papir kojim se trguje za nižu cijenu nego što bi trebalo.

Podređeni instrumenti duga (subordinated debt instruments): instrumenti duga koji nalažu da se glavnica ne može otplatiti dok se stariji dug u odnosu na ovaj ne otplati u cijelosti.

166

Pokazatelj interesa (indication of interest): mišljenje potpisnikovog kruga klijenata o investiranju u nov vrijednosni papir za koji se očekuje da će uskoro biti ponuđen. Ono nije obvezujuće ni za klijenta ni za potpisnika.

Ponuda sve ili ništa (All-or-none AON offering): ponuda "u dobroj vjeri" novo izdanih vrijednosnih papira pri kojoj banka instruira svog bankara da poništi cijelu ponudu (prodanu i neprodanu) ukoliko se ne može čitava distribuirati.

Ponuđena i tražena cijena (kotacija) (bid-and-asked quotation ili Quote): ponuđena/kupovna cijena (bid) je najviša cijena koju netko želi platiti za vrijednosnicu u određeno vrijeme; tražena/prodajna cijena (ask) je najniža cijena koju je netko voljan prihvatiti u isto vrijeme.

Porez (tax): imutak, obično novac kojeg država uzima prinudno od vlasnika.

Porezno utočište (tax haven): zemlja čija vlada strancima nudi porezne olakšice.

Potrošački kredit: kredit koji se daje krajnjem potrošaču roba i usluga.

Potrošnja: (1) upotreba ili uživanje proizvoda ili usluga kao krajnji cilj a ne kao sredstvo do nekog drugog cilja. (2) potrošiti nešto.

Pozicija preko noći: investitor vrijednosnog papira na kraju tržišnog dana.

Precijenjeno (overvalued): u trgovanju vrijednosnim papirima, vrijednosnica čija je tržišna cijena viša nego što bi morala biti po mišljenju analitičara fundamentalista.

Preklapajući dug (overlapping debt): obveznica koja ima dva emitenta.

Premija (premium): iznos za koji je ci jena povlaštenog vri jednosnog papira veća od njegove nominalne vrijednosti. Prodajna tržišna cijena obveznice koja je iznad njene nominalne vrijednosti.

167

"Pri/u novcu" (on/at the money): situacija kod opcije ili varanta kada je cijena temeljne investicije jednaka izvršnoj cijeni opcije.

Primarna stopa (prime rate): kamatna stopa koju zaračunavaju komercijalne banke svojim najboljim klijentima.

Primarno tržište (primary market): (1) organizirane burze (2) emisijsko tržište na kojem se vrijednosni papiri pojavljuju prvi put, za razliku od sekundarnog tržišta.

Prinos - stopa profitabilnosti (yield - rate of return): postotak prihoda od investiranog novca u odnosu na tekuće cijene. To je omjer godišnje dividende ili kamate po dionici ili obveznici, i tekuće tržišne cijene te vrijednosnice.

Prinos do dospijeća (yield to maturity): kalkulacija prosječne stope prinosa na obveznicu (s dospijećem preko jedne godine) ako se drži do datuma dospjeća i ako se sav prilijev novca reinvestira uz istu kamatnu stopu. To podrazumijeva usklađenje za svaku plaćenu premiju ili primljen diskont. To je kalkulacija koja se koristi za uspoređivanje relativnih vrijednosti obveznica.

Privatiziranje (going private): prebacivanje dionica poduzeća iz javnog u privatno vlasništvo preko vanjskog privatnog investitora ili putem ponovne kupnje dionice. Kompanija se obično odlučuje privatizirati kada se njene dionice prodaju daleko ispod knjigovodstvene vrijednosti.

Prodaja s kratkoročnom pozicijom (short sale): (1) prodaja posuđenog vrijednosnog papira. (2) prodaja imovine uz buduću isporuku bez obzira da li prodavatelj u danom trenutku ima tu imovinu.

Promjenjiva stopa (variable rate): kamatna stopa na vrijednosni papir koja je podložna promjenama.

Promptna cijena (spot price): cijena na licu mjesta - cijena koja se plaća za isporuku robe odmah.

168

Prospekt (prospectus): dokument što sadrži bitne informacije o predsto-jećoj ponudi vrijednosnog papira (u kojem se nalazi većina informacija iz izvještaja o registraciji) i kojim emitenti i potpisnici pozivaju javnost na kupnju.

Provizija: nagrada brokeru za usluge u obavljanju transakcije za klijenta u okviru zastupničkog ovlaštenja.

Punomoć (power of attorney): potpisano ovlaštenje.

"Puran" (turkey): vrijednosni papir koji škodi investitoru.

Račun pohrane (custodial account): račun na kojem banka drži sredstva klijenta na kojima je on vlasnik.

Raspon (spread) : razlika u vrijednosti između prodajne i kupovne cijene.

Razborito investiranje (prudent man investing): investiranje koje bi primjenila konzervativna osoba u upravljanju svojom imovinom. Neke države koriste "pravilo razboritosti" (prudent man rule) kao zakonsko usmjeravanje prilikom investiranja tuđeg novca.

Sekundarno tržište (a f t e r market): tržište vrijednosnim papirima preko šaltera (over the counter) ili na burzi nakon inicijalne ponude.

Sigurnosna mreža (safety net): zaustavni nalog postavljen znatno ispod tržišne cijene dionica.

Sindikat (syndicate): grupa investicijskih bankara koji kupuju vrijednosne papire od emitenata i ponovno ih nude javnosti po fiksnoj cijeni. Sindikat se obično organizira na temelju povijesnih i socijalnih kriterija, s jednim članom u funkciji rukovoditelja sindikata koji se brine o uspješnoj ponudi vrijednosnih papira korporacije.

Sistem potražnje i ponude (Ask-bid system): sistem koji se koristi za postavljanje tržišnih naloga. Tržišni nalog daje investitor koji transakciju želi izvršiti odmah po najboljoj postojećoj cijeni na tržištu. Nalog za

169

kupnju izvršava se prihvaćanjem najniže tražene cijene (asked price), a nalog za prodaju zahtijeva prodaju po najvišoj ponuđenoj cijeni (bid price). Ponuđena cijena (bid) je ona koju je diler voljan platiti za dionice, dok je tražena cijena (ask) ona po kojoj diler prodaje pojedinom investitoru. Razlika između ponuđene i tražene cijene naziva se raspon (spread).

Sitni špekulant (scalper): tržišni činitelj (market maker) koji znatno snizuje i povisuje cijenu transakcija.

"Skup" (range): skup cijena koji obuhvaća početnu prodajnu cijenu, najvišu prodajnu cijenu, najnižu prodajnu cijenu i cijenu zadnje prodaje u danu, za određen vrijednosni papir.

"Slabi investitori" (weak hands): investitori koji imaju određenu investiciju i u trgovanju skloni su utjecajima kratkoročnih trendova ili zbivanja.

Smanjenje na kategoriju nižeg ranga (downgrade): smanjenje ranga obveznice od strane poduzeća koja vrše procjenu vrijednosti obveznica poput Moody's ili Standard & Poor's.

Središnja banka: banka koju je utemelj i la vlada i dala jo j privilegiju emitiranja novca.

Sredstva obračunske banke: novac na osobnom računu po viđenju u komercijanoj banci. Sredstva se povlače putem čeka kojim se banka obavještava da sumu prenese na nečiji drugi račun ili koju drugu banku.

Stagflacija (stagflation): kombinacija slabog ekonomskog rasta, visoke nezaposlenosti i visoke inflacije.

Stvarna tržišna vrijednost: cijena koja se temelji na tekućoj tržišnoj vrijednosti određenoj ponudom i potražnjom i po kojoj su prodavatelj i kupac voljni ući u transakciju.

170

Stečaj (bankruptcy): formalno utvrđivanje nemogućnosti otplate dugova ili drugih dospjelih obveza.

Stop nalog (stop loss order): nalog klijenta da se dionica proda kada cijena padne na određenu vrijednost ispod tržišne, čime se štiti profit ili spri ječavaju daljnji gubici.

Stopa federalnih fondova (federal funds rate): kamatna stopa koja se primjenjuje kod posuđivanja viška bankovnih rezervi banaka članica. Stopu određuje veličina ponude i potražnje.

"Stražnji ured" (Back office): strukovni izraz koji označuje odijele brokerskih kuća koji se ne bave prodajom primjerice računovodstvo i blagajne.

Stvarni korisnik (beneficial owner): vlasnik vrijednosnica koji prima sve koristi, iako su one registrirane na ime (kaže se: street name) brokerske kuće ili banke (kaže se: nominee name) kod koje se nalazi vlasnikov račun.

Sustav federalnih rezervi: sustav banaka federalnih rezervi u SAD koji se sastoji od 12 oblasti pod upravom Federalnog odbora za rezerve. Te banke propisuju uvjete kredita i vrše druge bankovne aktivnosti.

Špekulacija (speculation): svaka investicija učinjena u očekivanju dobiti od razlike u cijeni.

Štedionice (thrift institutions): štedne banke, štedni ili kreditni savezi.

Štedni ulog (savings deposit): ulog (depozit) u komercijalnoj banci koji donosi kamate pod uvjetom da se novac u svako doba može podići.

Tehnička analiza (technical analysis): sistem analize investicija koja uzima u obzir pokazatelje ponude i potražnje samo unutar investicij-skog tržišta.

171

Tekući prinos (current yield): godišnje kamate koje otplaćuje obveznica na svoju cijenu. To je stvarni prihod, a ne kuponska stopa. Primjerice, za svaku obveznicu s kuponom od 6% kojom se trguje za 95 kaže se da joj je tekući prinos 6,3 (60 USD kupon naprama 950 USD tržišne cijene = 6,3%). Ponekad se označuje i kao tekući prinos do dospijeća.

Tekući račun (current account): (1) bankovni račun koji dozvoljava ulagaču da povuče dio ili sav novac u bilo koje vrijeme. (2) račun platne bilance - nacionalni izvoz robe i usluga umanjen za uvoz robe i usluga.

Temeljna investicija (underlyng investment): kod opcije (varanta ili drugog konvertibilnog vrijednosnog papira): investicija za koju opcija daje pravo kupnje ili prodaje.

Teorija efikasnog tržišta (efficient market theory): teorija po kojoj tržišne cijene odražavaju sve što je poznato o investiciji.

Traka (tape): usluga financijskih vijesti koja izvješćuje o cijenama i obujmu transakcija. Naziv potiče iz doba kada su se informacije prenosile uz pomoć telegrafa ("ticker tape"), dok se danas prikazuju na elektronskim ekranima. Pojam "traka" se međutim zadržao.

Tržišni nalog (market order): nalog da se transakcija izvrši odmah po najpovoljnijoj tekućoj cijeni na tržištu.

Tržišno raspoloženje (market tone): "zdravlje" tržišta. Raspoloženje je dobro kada dileri i market makeri aktivno trguju uz malu razliku između kupovne i prodajne cijene. Slab je kada trgovina opada i razlika se povećava.

Tržišna vrijednost: c i jena koja se plaća za vri jednosni papir ili drugu imovinu.

Tržišni činitelj/kreator (market maker): diler koji neprekidno nudi kupnju ili prodaju određene investicije tj. svatko tko aktivno djeluje na tržište na kojem je stalno prisutan.

172

Tržište novca (money market): tržište za dilere koji trguju kratkoročnim vrijednosnim papirima bez rizika: blagajničkim zapisima, certifikatima o depoz i tu , bankovn im akcep tn im na loz ima i komerc i j a ln im papirima.

Trend (trend): stalno kretanje u jednom smjeru.

Trgovac (trader): osoba ili poduzeće koji se bave kupovanjem i prodajom vrijednosnih papira, opcija ili robe uz profit.

Troškovi držanja (carrying charges): troškovi kamata i pohrane investicije u vlasništvu.

"U rezervoaru" (in the tank): kolokvijalan izraz za vrijednosne papire ili grupu vrijednosnih papira koja naglo gubi na vrijednosti.

Učinak balona (balloon effect): izraz koji se upotrebljava za emisiju obveznica sa serijskim dospijećem (serial bonds) koje otplaćuju manji dio glavnice u svojim početnim godinama, a veći dio u kasnijim.

Učinak poluge (leverage): (1) kod vrijednosnih papira, povećanje prihoda bez povećanja ulaganja. Kupnja dionice uz kredit (on margin) je takav primjer. (2) u financijama, odnos duga prema dioničkom kapitalu poduzeća koji se iskazuje kao debt-to-equity omjer. Ako poduzeće zarađuje veći prihod na posuđeni novac nego što je trošak duga, uspješno se primjenjuje princip poluge.

Ugovor o dugu (indenture): pisani ugovor između korporacije i zajmodavca koji sadrži uvjete duga poput kamatne stope, sredstva plaćanja, datuma dospijeća, rokova ranije otplate glavnice, garancije, prioriteta zahtjeva, povjerenika itd.

Ugovor o rentnom osiguranju: ugovor zaključen s osiguravajućim društvom na temelju kojeg osiguravajuće društvo isplaćuje fiksni iznos kroz određeno razdoblje (mjesečno, godišnje itd) ili doživotno.

173

Unca po troy sistemu (troy ounce): jedinica težine za mjerenje zlata i srebra (31,104 grama). Jedna troy unca odgovara 1,097 unce u sistemu mjera koji se upotrebljava u Engleskoj i Americi osim za dragulje i plemenite metale.

Unutar dana (intraday): izraz "unutar dana" upotrebljava se za opis dnevne najviše i najniže cijene vrijednosnice ili robe.

Upućenik/osoba iz kuće (insider): službena osoba, direktor ili većinski dioničar javnog poduzeća i članovi nj ihove najbliže porodice. Ta kategori ja može obuhvaćati i ljude koji imaju informacije o poduzeću koje nisu dostupne javnosti a koje oni koriste u vlastitu korist.

Usko tržište (narrow market): slabo trgovanje i velika fluktuacija cijena u odnosu na veličinu tržišta vrijednosnih papira i robe. Također, poznato kao mršavo ili neaktivno tržište.

Utrživi vrijednosni papir: vrijednosnica koja se može lako kupiti ili prodati.

Valuta/novac: (1) novac koji emitira vlada (2) papirnati ili kovani novac za razliku od bankovnih depozita.

Varant (warrant): pravo kupnje dionice ili paketa dionica po fiksnoj cijeni do određenog datuma. (Varant se razlikuje od call opcije po tome što varant izdaje kompanija o čijim se dionicama radi).

Velika trojka (Big Three): tri najveće švicarske banke Swiss Bank Corporation, Swiss Credit Bank i Union Bank of Switzerland.

Visokorizična obveznica (junk bond): svaka obveznica koju agencije za ocjenu vrijednosti poput Moody's ili Standard & Poor's ocijene s BB ili niže. Takve obveznice obično izdaju poduzeća bez duge tradicije no one mogu davati visoke prinose.

Vrijednosni papir (security): prenosiva isprava kojom se dokazuje vlasništvo ili pozajmica poput zapisa, dionice, obveznice, dokaza o dugu, sud je lovan ja u sporazumu koji donosi profit ili kamate,

174

invest ici jskog ugovora, potvrde o vlasništvu na upravljačkim dionicama u trustu, idealnog dijela u nafti, plinu i drugim pravima na minerale ili bilo koja garancija kojim bi se mogao upisati ili kupiti bilo koji od prethodnih ili sličnih instrumenata.

Vrijednost na dan dospijeća (maturity value): iznos koji investitor prima kada vrijednosni papir dospijeva na naplatu; ovo ne uključuje periodične isplate kamata. Ta vrijednost obično odgovara al pari vrijednosti iako kod nultog kupona, kamate na kamatu i multiplikativnih obveznica, obuhvaća uz glavnicu vrijednosnog papira kod izdavanja i naraslu dobit.

"Vruća emisija" (hot issue): vrijednosni papir za koji se očekuje da će se na sekundarnom tržištu njime tržiti uz premiju u odnosu na cijenu javne ponude.

Street (Wall street): Njujorška financijska zajednica kao i burze širom te države. Izraz danas postaje arhaičan s gledišta globalne prirode trgovanja.

Zadužnica (debenture): neosigurana obveznica - zajam korporacije koja garantira zajmodavcima samo svojom sveukupnom imovinom. Ponekad je ta sveukupna imovina "samo dobar glas i ugled poduzeća".

Zajednički račun (joint account): račun čiji su vlasnici dvoje ili više ljudi.

Zakonito sredstvo plaćanja (legal tender): oblik novca koji pojedinac po zakonu mora prihvatiti kao sredstvo plaćanja.

Zalog (collateral): imovina koja se daje u zalog kao garancija za zajam radi naknade u slučaju da ne dođe do plaćanja.

"Zaslađivač" (sweetener): posebna značajka u ponudi vrijednosnih papira kojom se potiče njihova kupnja npr. konvertibilnost.

Zaštita od rizika (hedge): svaka kombinacija dugih i/ili kratkih pozicija kod vrijednosnih papira, opcija ili robe u kojoj se jednom pozicijom želi smanjiti rizik druge.

175

Zatvaranje (close): cijena zadnje transakcije na burzi na kraju radnog dana.

Zatvorena investicijska kompanija (Closed-end investment company): kompanija koja investira novac svojih dioničara u druge investicije (obično vrijednosnice), ali ne emitira stalno nove obveznice niti otplaćuje postojeće. Njihovim dionicama trguje se na otvorenom tržištu. Također se zovu i "Publicly Traded Investment Fund" (Investicijski fond kojim se javno trguje).

Zaustavni prodajni nalog (sell stop order): izjava koja postaje tržišni nalog za prodaju ako i kada tko trguje okruglim paketom po cijeni ili ispod cijene navedene u izjavi.

Zauzeti poziciju (take a position): (1) držati obveznice u dugoj ili kratkoj poziciji. (2) kupnja vrijednosnih papira za dugoročnu investiciju.

"Zelena cipela" (green shoe): u potpisničkom ugovoru (ugovor o preuzimanju cjelokupne emisije radi daljnje prodaje), klauzula kojom se dozvoljava potpisničkim sindikatima kupnja dodatnih dionica po istoj cijeni kao i u prvobitnoj ponudi. Time se smanjuje rizik sindikata.

Zlatnik/srebrnjak: kovanica od plemenitog metala (bullion coin) koja se obično prodaje po cijeni koja je blizu svoje stvarne vrijednosti.

Zlatom oivičen (gilt-edged): vrijednosni papir (češće obveznice nego dionice) koje stalno otplaćuju dividende ili kamatu.

Životno osiguranje s otkupnom vrijednosti (cash value life insurance): životno osiguranje kod kojeg se uz otplatu naknade za slučaj smrti akumulira kapital na osnovi kojeg vlasnik može vršiti posudbe ili ga podići likvidirajući policu.

176