L G M

www.gimnazija.fgm-mo.tel.net.ba

G L G M

SURADNICI:Željana Dadić, Mariana Buhač, Nikolina Matijević, Josipa Beljo, Sanja Miličević, Marina Mihalj, prof., Tihomir Marić,prof., Dajana Knežević, Klara Markić, Matea Ana Barbarić, Nina Kadijević, Ivana Krešić, Ivo Zelenika, Dunja Bukovac, prof., Dragan Planinić, Ana Glibo, Monika Šuman, Ana Dadić, Mario Marić, Zlatan Dragišić

NOVINARI:Sandra Golemac, Ana Kutle, Marija Bošnjak, Jelena Ostojić, Irina Pandža, Mara Marijanović, Sanja Ambrić, Nikola Damjanović, Darko Šimić, Sanjin Lovrić

Uvodna riječDragi naši čitatelji!

Prođe ova godina i ovim listom obraćamo vam se da bismo ukazali na sve što su učenici radili i postigli ove školske godine.

Zamijetit ćete da je najopširnija rubrika – aktualnosti, što pokazuje da se u našoj školi uvijek događa nešto zanimljivo i da naši učenici sudjeluju na brojnim natjecanjima i sportskim aktivnostima. Uz potporu naše profesorice Zo-rice Rončević, kao glavne urednice lista, uspjeli smo realizirati naš mozaik „Gimnazijalac“,

TEHNIČKI UREDNICI:Mario Marić, Zlatan Dragišić, Renato Marić-BoBa, Ana Miličević

NASLOVNICA:Renato Marić-BoBa

UREDNICI:Ana Kutle, Sandra Golemac, Marija Bošnjak

GLAVNI UREDNIK:Zorica Rončević, prof.

NAKLADA:300 primjeraka

TISAK:Fram Ziral, Mostar

sastavljen od šarenih kamenčića, djela naših vrijednih novinara i mnogobrojnih suradnika. Ovo je zadnji broj lista za neke od novinara koji će svoje umijeće pisanja nastaviti u studentskim časopisima (bar se nadamo), ali prvi za mlade novinare, prvašiće i ostale, koji će s vremenom biti glavni urednici.

Uživajte u „kamenčićima“, i pazite na zube!Do čitanja!!!

Uredništvo

G L G M

SadržajUvodna riječ .......................................................... 2I Mostar je u Europi............................................. 4Prođe ovaj dan ...................................................... 4Darivanje krvi ....................................................... 4Prođe ovaj dan ...................................................... 5Dan učitelja ........................................................... 5Maturanti posjetili redakciju Dnevnog lista ... 6Klonky i prijatelji .................................................. 6Bijele noći Mirka S. Božića................................. 7Božićni koncert..................................................... 7Božićni malonogometni turnir.......................... 8Djelatni timovi – volonterska akcija................. 8PIRAM I TIZBA................................................... 8Ekološka sekcija i Valentinovo........................... 9Posjet delegacije USA Kongresa Gimnaziji fra Grge Martića................................ 9Rad, druženje, uspjeh i opuštanje ................... 10Školsko natjecanje recitatora ........................... 10Posjet Staračkom domu .................................... 11Matematika u našoj školi .................................. 12Eko kviz “Lijepa naša Neretva”........................ 13Škola ljudskih prava u Norveškoj.................... 13Eko dan................................................................. 14CIVITAS Općinsko natjecanje........................ 15Posjet delegacije profesora i učenika iz Pijemonta našoj školi......................................... 16Riječi Tihomira Marića ..................................... 17Promocija knjige „Dramski talenti gimnazije fra Grge Martića“............................. 17Izrada web stranice ............................................ 18Crni simboli zelenog plakata ........................... 18Sigurno utočište, a ne skrovište....................... 18KOKOŠ (komedija u dva čina) ........................ 19Ministarstvo njemačke kulture dodjelilo diplome .............................................. 20Melodije Mostara ............................................... 21Bistra glava je najbolja droga ........................... 22

Bistra glava je najbolja droga ........................... 23Bistra glava je najbolja droga ........................... 24Zaboravila sam da je zima ................................ 24Bez naslova ......................................................... 25Johannes Paul der II. - Karol Wojtyla(1920.-2005.) ....................................................... 26265. put Habemus Papam!................................ 27Sretno maturanti! ............................................... 29BENEDIKT XVI. ................................................ 30Kratka biografija Ivana Pavla II. ...................... 31Ne jedna, nego dvije maturalne zabave!!! ...... 32Izbor profesora generacije................................ 32Maturantica generacije 2001./2005. ............... 33Nikola Šop - stota obljetnica rođenja............. 34Kabinet za fiziku................................................. 36Naš domar ........................................................... 37Dragutin Tadijanović-život i djelo-................. 39Ljetni kamp Brčko 2004. ................................... 41Ekskurzija ............................................................ 42Prof. Dunja Bukovac u Las Vegasu – Nevada ........................................ 44KUPRES - 21. svibnja 2004. godine ................ 45Školski stolnoteniski turnir .............................. 46Školski malonogometni turnir......................... 46Karate ................................................................... 47Srednjoškolsko košarkaško natjecanje ........... 47Skijaško natjecanje na Blidinju ........................ 47Projekt Civitas..................................................... 48Što se voli, nije teško.......................................... 49Kako je ići u dvije škole ..................................... 50Obrazovanje traži žrtve..................................... 52Gradnja dvorane će pričekati........................... 52Ledeni Mostar?! .................................................. 53Sposobnost uzdužnog savijanja jezika (“tongue rolling’’)................................................ 53Biseri ..................................................................... 53Biseri ..................................................................... 54

G

A

L G M

A

U rujnu 2004. u Jastrebar-skom (nedaleko od Zagreba) održano je šesto Europsko prvenstvo mažoretkinja. Na-stupilo je oko dvije tisuće mažoretkinja, iz deset europ-skih zemalja. Na prvenstvu su nastupile i mostarske mažore-tkinje Zrinjski, koje su se, kao i do sada, vratile s medaljama. Osvojene su četiri medalje

– dva zlata, jedno srebro i bronca. Zlato i srebro pripalo je kadetkinjama juniorkama u kategoriji pompona, a bronca kadetkinjama u kategoriji štap. Sudjelovale su i učenice naše škole: Zorica Barbarić, Maja Pandžić, Ana Božić, Nikolina Matijević, Nina Margeta, Da-rija Pranjić, Marijana Buntić, Ivona Bulić, Marina Opančar,

Ivana Krtalić, Anda Miloš, Matea Mandić i Lana Džidić.

Svečanosti otvorenja na-zočio je i Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvat-ske. Sljedeće prvenstvo će se održati u Francuskoj, u gradu Mozametu.

N. Matijević, IV.5

I Mostar je u Europi

Jedan dan u obitelji Martić bit će presudan da roditelji, vjeru-jući da znaju što je najbolje za njihovu djecu, odluče jednoj kćeri otkazati vjenčanje, a dru-gu proglasiti ludom…no kakvi roditelji, takva i djeca, oni će se slatko osvetiti…

Vrlo uspješna prošlogo-dišnja predstava “Prođe ovaj dan”, autorice Matee Pehar, bila je ponovo prikazana 22.rujna 2004.g s početkom u 18:30 sati za učenike prvih razreda. U predstavi su sudjelovali: Ma-tea Pehar, Gojko Pinjuh, Tina

Čović, Tomislav Rozić, Maria Anić, Toni Čuljak, Adriana Kolobara, Darko Marić, Tiha-na Drežnjak, Marina Marić i Jelena Ostojić.

J. Ostojić, IV.3

Prođe ovaj dan

U našoj školi 13. listopada 2004. godine u 10 sati održana je akcija darivanja krvi. Akciji se odazvalo 79 učenika koji su odlučili darovati „tekućinu koja život znači“. Dr. Sanja Klarić, specijalistica transfuziologije,

Darivanje krviistaknula je visoko razvijenu svijest naših gimnazijalaca koji su dokazali kako su veliki dobrotvori sa sluhom za one kojima je potrebna pomoć.

J. Beljo, IV.2

G

A

L G M

A

U srijedu, 22. rujna 2004. go-dine, po drugi put je u Domu hercega Stjepana Kosače prika-zana burleska „Prođe ovaj dan“ koju je napisala Matea Pehar, sada već bivša učenica naše škole. Glumačku postavu či-nili su članovi Dramske sekcije Gimnazije fra Grge Martića od kojih su mnogi „bivši gi-mnazijalci“: Tina Čović, Darko Marić, Maria Anić, Toni Ču-ljak, Adriana Kolobara, Matea Pehar, Gojko Pinjuh i Tomislav Rozić. Ne smijemo zaboraviti ni na one koji rade iza kulisa (inspicijente): Jelena Ostojić, Tihana Drežnjak i Marina Ma-rić. Naravno ovog ostvaraja ne

Prođe ovaj danbi bilo bez podrške i upornosti profesorice Dragice Kolobarić koja vodi Dramsku sekciju.

Ova burleska na komičan način predočava ‘’ozbiljne’’ poteškoće kroz koje prolazi bogata obitelj Jurčić. Odgađa se dugo planirano vjenčanje najmleđe kćeri, starija kći se razvodi i taji mužu da je tru-dna, posesivna majka sve čini da ‘’ljudi ne bi pričali’’, i tako nastaje komedija intrige koja na satiričan način prikazuje sukobe unutar jedne malogra-đanske obitelji.

Ova drama samo je jedan uspješan ostvaraj u nizu mno-gih i autorice Matee Pehar i

drugih učenika naše škole. Velika posjećenost ovim ka-zališnim komadima pokazuje da je originalnost i kreativnost uvijek rado prihvaćena te da se ne smijemo obeshrabriti kritikama već im ići u susret. Mnogi talentirani učenici pod-cjenjuju svoje sposobnosti, a zapravo bi ih trebali razvijati kroz sekcije koje pruža naša gimnazija. Zato, neka ovakvi i slični ostvaraji budu motivaci-ja svima da se afirmiraju na na-čin koji im najbolje odgovara pa bilo u dramskoj, glazbenoj, literarno- recitatorskoj, sport-skoj, likovnoj ili pak novinar-skoj sekciji.

M. Bošnjak, IV.2

Povodom dana učitelja 22.li-stopada, iako s malim zaka-šnjenjem, u holu naše škole osvanule su zidne novine.

Novinarska ekipa na je-dnostavan način pokušala je iskazati počast svojim dragim profesorima.

Ovaj kritički osmišljen pla-kat na ironičan način dočarava tešku situaciju učitelja.

Dan učitelja Od stare grčke i sofista tj.

prvih učitelja koji su poduča-vanje dobro naplaćivali (dana-šnji im mogu samo zavidjeti, nažalost), pa sve do najnovijih profesorskih bisera. Na plakat je stala i Matoševa vizija uči-telja i njihovog ”zanata”, kao i ironični aforizam koji glasi: Dulje se živi od side nego od profesorske plaće!!!

Nema što, naši mladi novi-nari nisu štedjeli na riječima, pravi mali revolucionari!

Nadajmo se da će ovaj pla-kat biti više od ukrasa, da će nas potaknuti na razmišljanje o ovom tako plemenitom za-nimanju i o apsurdu da je ono u današnje vrijeme sve manje cijenjeno!

A. Kutle, IV.3

G

A

L G M

A

Redakciju Dnevnog lista u Mostaru, u listopadu 2005. godine, su posjetili maturanti Gimnazije fra Grge Martića iz Mostara, koji se interesira-ju za novinarstvo. U pratnji profesorice Zorice Rončević, dvadesetak maturanata upoznalo se s radom redakcije. Maturante je najviše zanimao

Maturanti posjetili redakciju Dnevnog lista

sustav rada novina, kao i koliko su novinari da-nas zaštićeni zakonom i koliko se krše novinar-ski kodeksi, s čime ih je upoznala Vesna Leto, glavna urednica tjednika Plava arena, koji će uskoro izaći iz tiska.

Uredništvo

Dječak Klonky želi pomoći sv. Nikoli da podijeli darove dobroj djeci. Zvuči nemoguće? Ništa nije nemoguće ako su tu i njegovi prijatelji: jelen Rudy, medo Tronko, vjeverica Bubi, zeko Gricko i vila Niky koji će mu pomoći da se oslobodi Krampusove zamke, pronađe sv. Nikolu i podijeli darove. Igrokaz “Klonky i prijatelji”, autorice Jelene Ostojić, pri-kazan je 6.12.2004.god. pred štićenicima Rehabilitacijskog centra za osobe s posebnim potrebama “Sveta Obitelj” u 10 i 30. Toga istog dana igro-kaz je izveden i pred djecom zaposlenika srednjih škola u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. U predstavi

Klonky i prijateljisu sudjelovali: Ivan Merdžo, Martina Raguž, Anamarija Niko-lić, Julija Lovrić, Lana Džidić, Matea Bulić, Nina Tomić, Jelena Ostojić, Ivona Bulić i Nikolina Škobić.

J. Ostojić, IV.3

G

A

L G M

A

‘’Bijele noći’’ je naziv zbirke pjesama mladog mostarskog pjesnika Mirka S. Božića koja je predstavljena 15. prosinca 2004. godine na Maloj sce-ni HNK. U predstavljanju je sudjelovao Zdravko Kordić, predsjednik Društva hrvatskih književnika koji se kritički osvrnuo na Božićevu poeziju i njen razvoj u odnosu na prvu zbirku ‘’Jedrim kroz buru’’, 2001. godine. Nove stihove su govorile Klara Markić i Marija

Bijele noći Mirka S. Božića

Bošnjak, učenice naše škole koju je svojedobno pohađao i Božić.

Poeziju piše od 1992. godi-ne, a pjesme su mu objavljene u školskim listovima Školarac, Gimnazijalac, Opomena te u književnim časopisima Mo-trišta, Osvit, Kolaps, Život, Diwan, Most i dr. Objavio je niz kratkih priča u Dnevnom listu, a piše i drame te se bavi slikarstvom - u Domu hercega Stjepana Kosače 2001. godine

imao je samostalnu likovnu izložbu ‘’Razmišljanja o umje-tnosti’’.

Danas je Božić student Pe-dagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Mogli bismo reći da je jedan od umjetnika iz ‘’gi-mnazijskog književnog kruga’’ – Marijana Drinovac, Svjetla-na Marušić, Sanja Trajkovski i dr.

Sebe smatra prvenstveno li-kovnim umjetnikom, a tek na-kon toga književnikom. Grafi-čki je uredio svoje dvije zbirke pjesama, no likovnom izražaju se ne može potpuno posvetiti zbog fakultetskih obveza.

M. Bošnjak, IV.2

Šesnaestog prosinca 2004. go-dine u Hrvatskome domu her-cega Stjepana Kosače učenici i djelatnici Glazbene škole Ivana pl. Zajca priredili su božićni koncert. No, ovoga puta to nije bio ‘’standardni’’ koncert. Naime, slavila se 55. obljetnica Glazbene škole Ivana pl. Zajca, stoga je prvi dio koncerta bio posvećen upravo Zajcu, tom nenadmašnom i istaknutom hrvatskom skladatelju. Svaki učenik je nestrpljivo čekao svoj nastup, od onih najmlađih, pa sve do onih najstarijih. Publika je mogla uživati slušajući djela Mozarta, Schuberta, Bacha, Brahmsa. Kao šlag na kraju,

Božićni koncert

kako to često znaju za sebe reći, nastupili su oni najstariji – zbor, pod vodstvom prof. Vesne Ćubele.

Bilo kako bilo, mislim da je svatko mogao pronaći nešto

za sebe, jer glazba je ‘’zvonka radost’’ i kao takva ona postoji da bismo je slušali, osjećali i uživali u njoj.

S. Ambrić, IV.5

G

A

L G M

A

U povodu božićnih i novogodišnjih blagdana organiziran je u studenom 2004. malonogo-metni turnir na razini škole. Sudjelovalo je 16 ekipa. Nakon odigranih utakmica po skupina-ma u polufinalu su se sastale sljedeće ekipe: II.1 i IV.2 te II.3 i IV.4. Treće mjesto je osvojila ekipa

Božićni malonogometni turnirIV.2 pobjedom nad II.2 rezultatom 9:2. Veliko školsko finale su igrali IV.4 i II.1. U regularnom vremenu ostvarili su rezultat 3:3, te se pristupi-lo izvođenju šesteraca u kojem je pobijedio IV.4 rezultatom 2:1. Turnir je poslužio i za odabir školske epike za međuškolska natjecanja koja bi trebala početi u veljači. Ekipu škole sači-njavaju sljedeći učenici: Darko Marić, Andrej Čović, Miran Sušac, Hrvoje Gardavski, Josip Rozić, Damir Musa, Davor Babić, Nikša Šimić, Darko Džeba, Franjo Filipović, Damir Barbarić, Damir Glibić, Bojan Vidović, Igor Knežević i Igor Čolak. Turnir je protekao u korektnim nadmetanjima, bez problema. Čestitke svim sudionicima turnira, a posebice ekipi IV.4 koji su osvojili prvo mjesto.

N. Damjanović, IV.1

Zahvaljujući Vesni Konjevod profesorici, u našoj školi for-mirano je pet djelatnih timova volontera. Prva njihova akcija je bila u povodu obilježavanja blagdana sv. Nikole. Volonteri su pozvali Dramsku sekciju pod vodstvom prof. Dragice Kolobarić i zbor pod vodstvom prof. Ubavke Prusina-Prašo da sudjeluju u svečanom pro-gramu za štićenike Rehabili-tacijskog centra Sveta obitelj i štićenike Centra za radno osposobljavanje osoba s pote-škoćama u razvoju – Nazaret. Nakon prigodnog programa, sv. Nikola je podijelio darove

Djelatni timovi – volonterska akcija

dječici i štićenicima Nazare-ta, koji su ga s nestrpljenjem čekali. Volonteri nisu mogli dobiti ljepši dar od iskrene za-hvalnosti. Rad s osobama lakše ili teže retardacije, nije nimalo lagan. Njihovi njegovatelji i odgajatelji moraju biti ospo-sobljeni i strpljivi. Otvorimo svoja srca i pomozimo. Ugle-dajmo se na volontere koji su ovim blagdanskim darivanjem započeli suradnju s Rehabilita-cijskim centrom Sveta obitelj i Centrom Nazaret.

I. Pandža, IV.2

Četrnaestog veljače 2005. u prostoriji Galerije Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače izvedeno je kratko glazbeno-scensko djelo prema Ovidije-vom “Piramu i Tizbi”. Glazbu za djelo napisao je Dado Šarić, a sudjelovali su: Darko Marić, Matea Rozić, Damir Đogić i Klara Markić.

J. Ostojić, IV.3

PIRAM I TIZBA

G

A

L G M

A

Valentinovo nam je svima poznato kao Dan zalju-bljenih. No, slave li samo ljudi Valentinovo? ‘’Va-lentinovo je dan kada i ptice svadbuju’’ – riječi su Ive Kozarčina.

Naša sekcija broji petnaestak članova i svi drži-mo da je Valentinovo dan na koji treba obratiti do-sta pozornosti. Slike i fotografije s plakata izrezivali smo iz časopisa, skidali s Interneta, a neke i sami slikali. Uz mnogo raznolikog materijala i malo ma-šte napravili smo ovaj plakat kojim želimo prikazati i približiti ugođaj Valentinova, jer i životinje mogu kao i ljudi, predstavljati idiličnu sliku ljubavi.

S. Miličević, I.1

Ekološka sekcija i Valentinovo

Dvadeset trećeg veljače 2005. godine delegacija USA KON-GRESA posjetila je našu školu.

U kabinetu broj 25 prof. Politike, gospodarstva, demo-kracije i ljudskih prava Tatjana Ćehajić održala je predavanje članovima delegacije i IV.5 ra-zredu. Profesorica je u suradnji s učenicima prezentirala lekci-ju: Tri razine vlasti u BiH.

Na taj način gospodi iz SAD-a dočarana je situacija na političkom vrhu naše dr-žave, te način funkcioniranja i međuovisnosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

Posjet delegacije USA KONGRESA Gimnaziji fra Grge Martića

Budući da je predavanje bilo osnovano na interakciji i dijalogu, nije bilo monotono i statično. U učionici je vladala opuštena atmosfera začinjena humorom.

Članovi delegacije su bili veoma zadovoljni i razgovo-rom u zbornici nakon sata. Sudjelovala je grupa odabra-nih učenika, ravnateljica prof. Mirjana Dujmović, voditeljica sekcije Civitasa prof. Dunja Bukovac i koordinator Civitasa za HNŽ prof. Marina Mihalj

Naši učenici izložili su po-zitivna i negativna obilježja

političke situacije u BiH. Među negativnim iskazali su: diskri-minaciju prema nacionalnoj i religijskog osnovi, korupciju, odljev mozgova, zastarjelost obrazovnog sustava, itd. Je-dnoglasno simpatiziramo ova-kve posjete jer promoviraju demokratsko ozračje, mogu pridonijeti aktiviranju mladih ljudi kao građana i motivirati ih za sudjelovanje u politici.

A. Kutle, IV.3

G

A

L G M

A

Dramska sekcija izvela je predstavu Herce-govačka duša Paule Pranjić 17. ožujka 2005. u Galeriji Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače. Veliki pljesak potvrdio je uspješnost ove komedije. Ali znate što kažu – preko trnja do zvijezda. To najbolje znamo mi, članovi ove sekcije.

Pred kraj prvog polugodišta, održana je audicija za novu ‘’veliku’’ predstavu. To baš i nije bila ‘’prava’’ audicija, jer se već i prije znalo kome koja uloga najbolje pristaje. Tako su ‘’stari glumci’’ Adriana Kolobara i Darko Marić, dobili uloge majke i sina, odnosno Katarine i Doma-goja. Svi smo se složili da bi uloga ljupke i po-žrtvovne Luce najbolje pristajala Matei Rozić, a ‘’novi’’ glumci, ovogodišnji prvaši Ivan Merdžo i Martina Raguž postali su majka i sin, Branimir i Spomenka.

Svake godine isti problem: ne javljaju se momci u sekciju! To je pomalo i smiješno, jer nije baš da u cijeloj našoj školi nema momaka koji su talentirani. Štoviše, naša je škola prepu-na glumaca, samo što oni ne žele pokazati svoj talent na predstavama, nego ga koriste u oso-bne svrhe. Imamo bolesnike na satu matemati-

Rad, druženje, uspjeh i opuštanje

Hercegovačka duša

ke, hrvatskog jezika... i svi vade krvne pretrage za vrijeme kontrolnih radova.

Ipak, profesorica Dragica našla je seoskog policajca Juru u Darku Šimiću, učeniku IV.2. Ulogu bahatog i samouvjerenog policajca, a ipak nesigurnog i osjetljivog, dobro i uvjerljivo odigrao je simpatično služeći se i svojim glazbe-nim talentom ovaj svestrani maturant.

Ubrzo je došlo do nekih promjena u samoj sekciji. Martina Raguž (Spomenka) dobila je priliku otići u SAD putem programa za raz-mjenu učenika i nije mogla dolaziti na probe. Ulogu Spomenke dobila je Mirta Mandić, ali to nije bila jedina promjena: Klara i ja smo zamije-

Školsko natjecanje recitatora održano je 22. ožujka 2004. go-dine u učionoci broj 29 u kojoj su profesorice Katica Krešić, Dragica Kolobarić, Olga Marić i Zorica Rončević strplivo sa-slušale stihove koje su govorili recitatori naše škole.

Prvo mjesto osvojila je Klara Markić koja je govorila

Školsko natjecanje recitatoraPjesmu „Bilo je takvih trenu-taka“. Drugo mjesto pripalo je Mariji Bošnjak „I pun je svijet“ Ivana Kordića, a treće Orneli Vištici „Mati čovjekova“ Vesne Parun.

Od brojnih literarnih rado-va napisanih na temu „Bistar glava je najbolja droga“ povo-dom natječaja raspisanog za

Dane hrvatskog jezika odabran je rad Anite Džidić II.3.

Nadamo se da će Klara i Monika ponoviti svoj uspjeh i u Domu hercega Stjepana Kosače.

M. Bošnjak, IV.2

G

A

L G M

Anile uloge. Zašto? Diplomatski odgovor – Klari bolje pristaje uloga majke Pave, a meni uloga svojeglave Mande.

Probe su u početku trajale po sat vremena, a sastanci su bili utorkom i četvrtom u 19.00 sati. Tada je profesorica Dragica odlučila da premi-jera bude tjedan prije uskršnjeg raspusta. Ni-smo se puno zabrinjavali zbog tog roka, jer smo vjerovali da ćemo moći za manje od mjesec dana uvježbati predstavu. Stvarno ne znam za-što nas dosadašnje iskustvo još nije poučilo da s profom nema šale kad se radi o predstavama. Probe su postale duže i češće. Ponedjeljkom u 16.00, utorkom u 19.00, četvrtkom u 19.00 i pe-tkom u 16.00. Nekad bi se ubacila koja srijeda. One prijašnje probe od sat vremena postala su dobra stara vremena. Čak je i moja mama poče-la sumnjati, pa mi je bila pripisala i novog dečka ‘’kojeg joj nisam prijavila’’. E moja mama. Svašta i tebi može pasti napamet...

Koliko god probe bile iscrpljujuće, imale su i svoj ljekoviti učinak, jer se smijehom najbolje nositi sa svakodnevnim stresom, a komedije je

uvijek zanimljivo raditi, posebice kad su glumci komičniji od samih likova. Budno oko tjeralo nas je da učimo tekst i da na probe dolazimo spremni, iako se znalo i improvizirati. Za uspje-šnost ove predstave nisu zaslužni samo glumci i profesorica Dragica nego i šaptačica Anamarija Nikolić i inspicijentice Ivona Bulić i Julija Lo-vrić. One su morale redovito dolaziti na probe, šaptati u slučaju ako zapne tekst, a uz to paliti i gasiti svjetla, puštati glazbu i slično.

I konačno: premijera. Glavni cilj ‘’operacije’’ bio je dati sve od sebe i izvlačiti se koliko god možemo (u slučaju ako skrenemo s teksta). Su-deći po kritikama, bili smo uspješni, a ostaje nam jedno divno iskustvo i videokaseta. Šteta što za neke stvari saznamo da su dobre upravo u trenu-tku kad ih trebamo napustiti. Kažu da je najbolje đačko doba i da bi smo se svi jednoga dana htjeli vratiti u školske klupe. Ako je to istina, onda vjerujem da će mi Dramska sekcija biti još jedan razlog toj želji da se vratim u gimnaziju.

J. Ostojić, IV.3

Dana 5. travnja 2005. godine na prijedlog Vijeća učenika

Posjet Staračkom domunaše škole, koje vodi prof. Ve-sna Konjevod, organiziran je

posjet Staračkom domu Mo-star. Nije bilo nekog izuzetnog povoda za posjet, samo smo se željeli malo družiti s osobama kojima je potrebna naša ljubav. Uz kolače, učenici naše škole su stanovnike Doma, ujedno kao i djelatnike ugodno izne-nadili i pjesmom. Osmjeh se mogao primijetiti na njihovim licima, osmijeh koji je za nas bio kao pobjeda, jer smo ih na ovaj način, bar na trenutak, uspjeli odvesti od surove stvar-nosti.

M. Marić, IV.1

G

A

L G M

A

Dana 9.4.2005. godine u našoj školi održano je 12. natjecanje iz matematike svih srednjih škola iz FBiH koje nastavu slušaju na hrvatskom jeziku. Sudjelovalo je 30 škola koje je predstavljalo 177 učenika.

Natjecanju su nazočili gradonačelnik Mostara gosp. Ljubo Bešlić, ministar pros-vjete, znanosti, kulutre i športa Jago Musa, ravnatelj Zavoda za školstvo Mladen Knezović, te glavni organizator, pred-sjednik Udruge matematičara Ruđera Boškovića i savjetnik za matematiku u Zavodu za školstvo gosp. Niko Sušac.

Matematika u našoj školi

Naši učenici Antonio Mar-kotić (I. razred) i Ana Kne-zović (II. razred) osvojili su drugo odnosno treće mjesto.

Čestitamo Antoniju i Ani na postignutim rezultatima, ali i svim sudionicima natjecanja.

D. Šimić, IV.2

G

A

L G M

A

Eko kviz je održan u Osnovnoj školi fra Petra Bakule 11. 4. 2005. Našu školu prestavljali su: Antonio Markotić, Sanja Ivanković, Ma-rijo Šimunović i Darko Šimić pod vodstvom prof. Marije Prskalo. Naši nas učenici opet nisu razočarali. Dapače, osvojili su odlično prvo mjesto! Po riječima vođe tima Darke Šimića konkurencija je bila velika ali nedo-statna za naše eko-genijalce!

D. Šimić, IV.2

Eko kviz “Lijepa naša Neretva”

Po drugi put sam posjetio Norvešku. Od 17. do 24. travnja 2005. godine u gradu Drammenu, udaljenom 40 minuta od Osla, održavala su se predavanja o ljudskim pravima. Ovakav projekt održan je prije dvije godine u Mostaru.

Na predavanju u Drammenu čuli smo od lju-di koji su se upravo vratili iz Afrike o gladi, siro-maštvu, bolestima, ratovima i prirodnim kata-strofama na tom kontinentu. Predanost i ljubav

Škola ljudskih prava u Norveškojprema poslu za koji gotovo i nisu plaćeni, za-divljujuća je i zarazna. Uspjeli su me potaknuti na razmišljanje dalje od svoga nosa i isključivo svoje okoline. Kod Norvežana me posebno doj-milo to što su ponosni na svoju naciju, ali njo-me nisu zaslijepljeni, nacija im nije posao. Ljudi koje sam upoznao su miroljubivi, srdačni i topli, drukčiji od slike koju sam stvorio o njima (ah, te predrasude) kao o hladnim sjevernjacima. U svoje domove primili su šesnaestoro djece koju nikada nisu vidjeli. Prisustvovao sam i njihovoj maturalnoj zabavi. Maturanti u Norveškoj kraj srednjoškolskog obrazovanja slave mjesec dana, uz običaje svojih predaka.

Sedam dana u ovoj zemlji pomogli su mi da shvatim koliko jedan čovjek može učiniti za svoju okolimu. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da se moja svijest o sebi i svijetu pomaknula ‘’una-prijed i nabolje’’.

D. Šimić, IV.2

Ljepota u ponavljanju

G

A

L G M

A

Aktiv profesora kemije i bi-ologije predložio je da se 21. travanj 2005. u našoj školi proglasi Eko danom i obilježi izložbom učeničkih radova. Svaki razred predstavio je mini projekt iz oblasti uređe-nja okoliša, zaštite ugrožene biološke raznolikosti i spome-ničke baštine. Cilj Eko dana je razvijati svijest o zaštiti okoliša

EKO DAN

TemaI.2 SmećologijaI.3 Dan planeta ZemljeI.4 Dan ZemljeI.5 Slučaj nestalog ugljikaII.1 Jer priroda zna najboljeII.2 Šareni MostarII.3 Čudesni svijet ljekovitog bilja 3.mjestoII.4 Moja mala kapII.5 Ljekovito biljeIII.1 Industrija i okolišIII.2 Otvorimo oči 2. mjestoIII.3 Buđenje ekološke svijestiIII.5 Upomoć 1. mjestoIV.2 Partizansko grobljeIV.3 Rekreacijske zone grada Mostara

i održivom razvoju, razvijanje estetske i zdravstvene kulture i svijesti o potrebi sudjelova-nja svakog pojedinca u zaštiti okoliša. Članovi prosudbenog povjerenstva bili su: prof. Ka-tica Krešić, prof. Jerko Radić, don Marko Šutalo i učenici: Sanja Ivanković II.4 i Marijo Šimunović IV.4.

Povjerenstvo je ocjenjivalo urednost i opremu plakata, konkretan rad učenika i prije-dloge za buduće akcije, dopri-nos podizanju razine ekološke svijesti kroz predstavljenu aktivnost učenika. Razred koji je autor najboljeg plakata do-bio je kao nagradu jednodne-vni izlet. Prvo mjesto osvojili su učenici razrednog odjela III.5, naziv plakata je Upomoć – ugrožena biološka raznoli-kost. Drugo mjesto osvojili su učenici razrednog odjela III.2, naziv plakata Otvorimo oči, a treće mjesto učenici II.5, naziv plakata Čudesni svijet ljekovi-tog bilja. Čestitamo na uspjehu i zahvaljujemo svima na sudje-lovanju.

M. Mihalj, profesorica

G

A

L G M

A

Na natjecanju CIVITAS-a „Projekt građanin“ za općinu Mostar održanom 23. 4. 2005. godine u Gimnaziji Mostar naša škola zauzela je II. mjesto s temom „Stop nasilju među mladima“. Ekipu Škole pred-stavljalo je osam učenika i vo-diteljica, mentorica prof. Du-nja Bukovac. Ovo natjecanje je organiziralo Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa.

Z. Dragišić, III.3

CIVITAS Općinsko natjecanje

G

A

L G M

A

U utorak 26.4.2005. godine našu školu posjetila je skupina ravnatelja profesora i učenika iz regije Pijemonta, na sjevero-zapadu talijanskog poluotoka. Skupina dolazi iz različitih škola u Torinu i okolici. Osvo-jili su putovanje na natječaju za najbolji projekt i prezentaciju vezanu uz europsku povijest posljednjih desetljeća. Neki su obradili temu Kosova, BiH, pa i Mostara.

Posjet delegacije profesora i učenika iz Pijemonta našoj školi

Regija Pijemont financi-rala je putovanje u Sarajevo i Mostar. Obilazak našeg grada uključivao je i posjet našoj gi-mnaziji.

Ravnateljica Mirjana Duj-mović primila je ravnatelje i profesore i spremno odgovara-la na njihova pitanja.

Talijanske učenike zabavlja-la je grupa odabranih učenika naše škole koji poznaju njihov jezik. Nakon kratkog obilaska

škole, slijedio je zanimljiv obi-lazak grada tijekom kojeg nas je zatekao pljusak.

Talijani su nas obasuli mo-rem pitanja političkog kara-ktera, u vezi s Domovinskim ratom, podjelom Mostara, nacionalnom snošljivosti i drugim.

Bez lažne skromnosti mo-žemo reći da smo bili uzorni domaćini.

A. Kutle, IV.3

G

A

L G M

A

Poštovani mladi autori, poštovana mentorice, cijenjena ravnateljice,mnogo poštovani mini-stre, dragi đaci i roditelji, dragi gosti!

Čast mi je da vas večeras mogu pozdraviti ovom svečanom prigodom u povodu promo-cije knjige ‘’Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića Mostar’’. Neću uzimati dragocjeno vrijeme našim mladim umjetnicima, koji će tu knjigu najbolje promovirati, jer sve riječi svijeta su nedostatne za dočaravanje ljepote života;sve riječi svijeta su nedovoljne za prokazivanje kreativnosti uma isve rijeli svijeta su nesavršene za komuniciranje među ljudima.Zato je kreativni um izumio pokrete i nastala je gluma.

Riječi Tihomira Marića, profesora, u povodu promocije knjige ‘’Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića Mostar’’, 25. travnja 2005. u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru:

U ponedjeljak, 25. travnja 2005. godine, u Hr-vatskom domu Herceg Stjepan Kosača, održana je promocija knjige „Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića“, čija je urednica, ujedno i vo-diteljica Dramske sekcije već 7 godina profeso-rica Dragica Kolobarić.

„Zbirka komedija koju čitatelj drži u ru-kama, pravo je iznenađenje. Naime, riječ je o učeničkim ostvarajima, djelima gimnazijalaca koji posve književno zrelo gledaju svijet – onaj u školi i kući (njima najbliži), ali i onaj na ulici i društvu. Naravno, uvijek ga gledaju sa svoga, mladenačkog motrišta, s potpunim pravom očekujući da je on drugačiji.“ – napisao je u svo-joj recenziji o zbirci Krešimir Šego koji je bio spriječen da dođe na promociju. Umjesto nje-ga, gostima su se obratili prof. Tihimir Marić i Miro Petrović.

Ova zbirka sadrži 7 tekstova. Četiri komedije: „Ljubavne svađe“, koju je napisao Davor Nikolić,

K tome je dodana kreativna vedrina duha i nastala je komedija. Večeras ne moramo čuti sve riječi kako bismo se divili ljepoti života, kako bismo dokučili kreativnost duha i uživali u međusobnom komuniciranju.

Na njihovim djelima čestitam najprije mladim autorima, njihovoj voditeljici i mentorici profeso-rici Dragici Kolobarić i njihovim roditeljima. Za izdavanje knjige suvremenih komedija ‘’Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića’’ čestitam ra-vnateljici Gimnazije profesorici Mirjani Dujmo-vić i njezinim suradnicima i sponzorima.

Ovu knjigu najiskrenije preporučam škol-skim, gradskim i sveučilišnim knjižnicama i njihovim korisnicima: đacima, studentima i profesorima, znanstvenicima i umjetnicima, ali također i roditeljima.

T. Marić, profesor

Promocija knjige „Dramski talenti gimnazije fra Grge Martića“

„Ljubav na hercegovački način“ autora Gorana Karanovića, „Radoslav i Julka“, Matee Pehar i „Važno je zvati se gimnazijalac“ Marije Crnjac, te tri šaljiva igrokaza „Bogovi su pali na tjeme“, autora Davora Nikolića, „Okrugli stol“, koautori-ce Matee Pehar i „Bogovi su pali na tjeme II. dio“. Autori ovih predstava su bili učenici naše škole, a gostima se na promociji obratila Matea Pehar. Svojom su nam izvedbom glumci Dramske se-kcije približili neke od svojih tekstova.

Na predstavljanju knjige pjesmom su nas zabavljali Klara Markić i Ženski vokalni sastav škole pod vodstvom prof. Damira Bunoze, dok su nas kroz program vodili Igor Čarapina i Or-nela Vištica.

„Smijeh je jedna od najozbiljnijih stvari“, re-kao je Raabe, a mi se nadamo da će nas Dram-ska sekcija naše škole još dugo nasmijavati svo-jim izvedbama.

M. Bošnjak, IV. 2

G

A

L G M

A

Prvi put naša škola će imati vlastitu web stanicu. Izrađiva-nje web stranice počelo je u drugom polugodištu školske 2004./2005. godine. Uz po-moć profesorice informatike Silvije Ćorić na tom zadatku

Izrada web stranice

Ekološka sekcija postavila je u gimnazijskom holu zeleni plakat radnog naslova „Mostar danas“, s fotografijama naše zajedničke sramotne bezobzir-nosti.

Nisam ja, može se čuti. Ali nije smeće samo doplovilo u Radobolju, niti su staklenke

Crni simboli zelenog plakata

rade učenici naše škole: Mario Marić, Zlatan Dragišić, Renato Marić, Ana Milićević i Marija Prskalo. Na web stranici će se naći sve korisne i zanimljive informacije koje se tiču naše škole, počevši od informacija o

radu sekcija pa do informacija o ekskurzijama i maturama. Očekuje se da će stranica biti završena do kraja ove školske godine.

I. Krešić, IV.3

žestokih pića s neba pale na Partizansko groblje.

Mostarci (i Mostar) nadale-ko su čuveni po svojoj ljepoti, ponosu i dostojanstvu, ali kako ih onda povezati s ovim prizo-rima!

I. Pandža, IV.2

Školsko je ozračje prvenstve-no radno, tu i tamo s nekim zabavnim sadržajem. Da se radna atmosfera oplemenila, i to iznimno primjetno, vođena ženskom rukom (školska zgra-da kao da je preko noći dobila dušu), vidljivo je, posebice ma-turantima.

Nije lako iz toplog kreveta izaći, i točno u 7 i 31 biti u školi, ali mi, kao pravi poslovni ljudi, imamo aparat za kavu, čaj, kapučino…

Misleći i na loše vrijeme, te na odmor koji traje 20 minuta,

postavljene su klupe u hodni-cima, a ormarići napokon slu-že svojoj svrsi.

Žute zavjese daju zimi učio-nicima toplinu, a ljeti sjenu.

Nastranu to što je nama učenicima dobro, usudim se reći da i našim profesorima nije loše (ako zanemarimo pla-će). Tu je klima uređaj u zbor-nici i nove, udobnije stolice, jer su naši profesori to i zaslužili. Financijski su pomagali i rodi-telji naših učenika. Iako je jako teško doći do sredstava, naša ravnateljica je odlučila osigu-

Sigurno utočište, a ne skrovišterati što je moguće bolje uvje-te za rad, tako da kani uvesti automatsko zvono, ozvučenje, gume na stubama (preko sa-dašnjih nespretno posrćemo), postaviti kamene klupe ispred škole i još mnogo toga.

Sada sam četvrti razred, i razlika u izgledu škole (inte-rijer i eksterijer) od prvog ra-zreda do danas je velika. Naša škola je postala opet ono što je trebala biti – sigurno utočište, a ne skrovište delikvenata.

I. Pandža, IV.2

G

A

L G M

A

Mjesto radnje: Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Mala scena

Vrijeme radnje: 4. svibnja 2005. godine, sri-jeda, 1830 h

Likovi: glumci i gledateljiPrvi čin!Zakasnila sam, a prvi čin je bio u desetoj mi-

nuti. K vragu, mrzim kašnjenje. Svi uvijek bulje u one koji kasne, i komentiraju. Na pozornici drama, dreka i galama. Sjedim između profe-sorice i prijatelja, i čudim se prizoru koji sam zatekla. Žena, srednjih godina, iskusna glumica, drži prodiku raščupanoj djevojci u gaćicama (ova posljednja raširenih nogu sjedi na rubu kreveta i blijedo je gleda). Glumac, stariji čovjek u muškom donjem rublju (ili, rekli bi neki, mudantama) izvi-ruje iza djevojke ispod pokrivača zblanut, možda pomalo i prestrašen. Raščupana djevojka se usput zove Nana (Na! Na! – slaže joj se valjda s „dare-žljivim karakterom). Čovjek bi naivno očekivao drugačiju scenu predstave pod nazivom „Kokoš“. Ipak, nitko u publici nije bio razočaran, štoviše svi su bili poneseni maštom i zaokupljeni aluzijama koje sam, s vremena na vrijeme čula iz pozadi-ne. Pored tih razularenih „muških“ primjedbi, podivljalim hormonima potaknutih, čule su se u smiješne primjedbe gimnazijskih „kokošiju“ koje su „opasno važne“ komentirale odjeću i stavove glumaca, zaboga! A ja sam to kao velika kokoš sve „slučajno“ upratila. „Kurvo, kurvetino, Nana, ti si se ovdje valjala cijelim kazališnim kapacitetom...“ još pokoji vulgarizam, jedna odluka o utapanju, sjećanje na mladost, svijest o žabokrečini provin-cije, promašenim snovima, ugašena svjetla i kraj prvog čina.

A onda, drama u gledalištu, pod ugašenim svjetlima! Je li gotovo? Jao, predstave! Jesi joj vidio „opreme“, a? Valjalo bi malo glumiti s onom Na-nom. Što misliš, je li zaista NaNa? Bože, ti dječaci! – slatki i opasni, u svojoj gluposti posve odvojeni

KOKOŠ(komedija u dva čina)

od realnosti, žive u pretpostavkama koje sve češće i sve ranije realiziraju, s onim istim djevojčicama (bez uvrede), uvijek spremnim na komentar svega osim njih samih. Al` šuti, gimnazijalci su to, ma ne bi oni, VALJDA?? A vjerojatno i sad, negdje u posljednjim redovima, ovako u mraku, između činova, netko improvizira ili bar demonstrira. Ču-dno, ali s vremenom se navikne. Gledalište polako prerasta u pozornicu. Već leti i po koji papirić od KiKi bombona. Parola „Bilo kuda KiKi svuda“,ha? Obožavam te bombone, ipak, suzdržavam se, pa ja sam maturantica ljudi, što vam je!? Ludnica i nestrpljenje. Netko je u publici ispustio vjetar! Smrdjelo je nenormalno, gotovo toksično. Nekom je očito opasno prigustilo! Bezobrazluk! Polovica publike, sve odreda „kokice i pjetlići“ napuštaju salu, nemaju živaca više tu sjediti, demonstracije će već završiti u parku. I pedagog odlazi za njima, da im još jednom, onako usput pripomene da je park noću opasan i da je narkomanija u porastu, ah da, i da ih valjda po stoti put upita jesu li ikada probali „travu“! Nakon nekoliko minuta, jedan maturant odlazi po pedagoga i vraća ga u salu. Svi se smijuckaju. Svi se obožavaju šaliti sa njim, svi ga opet, na čudan način smatraju zabavnim. I profesorica hrvatskoga se već smije i koluta oči-ma. Glumci se još ne pojavljuju. Situacija je komi-čna, blago tragična. Cure do mene, koriste priliku i odlaze u toalet. Sve to u desetak minuta stanke. Za koju se pretpostavlja da je stanka ili pauza.

Drugi čin!Isti glumci, ista priča, i jedan obrat! „Nije se

utopila!!!“ Mislim, Nana! – zaista se nije utopila, samo je odlepršala, negdje gdje će se valjati po „daskama“ s novim kapacitetom. JEDNO ne-uspješno vješanje DVOJICE muškaraca i plač starijih „dama“. PA ljudi se danas svađaju oko toga tko će se prvi ubiti! Još nekoliko ljubavnih priznanja, pokoja suza, pokoji smiješak i očekiva-no sretan, uglavnom jedva dočekan kraj, što zbog bola u stražnjici, što zbog potrebe za vodom. Ipak nimalo nisam razočarana predstavom. Sve je bilo drugačije od očekivanog, sve je bilo uvrnuto,a ipak jednostavno. Pljesak, ne preglasan, ali bitan, jer, sav taj trud je i bio zapravo samo za to. Samo za jedan pljesak.

D. Knežević, IV.4

Kritika

G

A

L G M

A

Sedam učenica naše škole: Jelena Marijanović, Snježana Drežnjak, Tanja Miletić, Maja Pandžić, Danijela Kožul, Mar-tina Filipović i Mara Marija-nović su 1. i 2. prosinca 2004. godine u prostorijama naše škole polagale pismeni ispit iz njemačkog jezika koji podra-zumijeva poznavanje gramati-ke te razumijevanje njemačkih literarnih tekstova.

16. prosinca 2004. godine iste učenice su izašle na pola-ganje usmenog ispita pred tri člana komisije (prof. Bürger Maiwald, prof. Tihomir Marić i gosp. Rainer Strobelt – pred-stavnik Ministarstva kulture) i uspješno položile, i time dokazale svoje znanje. Nakon rezultata pismenog ispita, koji su stigli iz Bonna, i vijest da su sve naše učenice položile, 13.

Ministarstvo njemačke kulture za poznavanje njemačkog jezika dodijelilo njemačke diplome učenicima naše škole

svibnja 2005. godine u njihovu je čast održana skromna, ali svečana i topla dodjela diplo-ma u Gimnaziji fra Grge Mar-tića. Učenice zahvaljuju školi i profesorima njemačkog jezika koji su im omogućili stjecanje diplome, koju priznaju u cijeloj Europi!

M. Marijanović, IV.2

G

A

L G M

A

Da je naša škola izvor pravih talenata, poka-zuje i to da su tri učenice Gimnazije fra Grge Martića sudjelovale na festivalu Melodije Mo-stara, održanom od 22. do 23. 5. 2005. godine u dvorani na Bijelom brijegu. Glavni organizator, gospodin Kristijan Božo Čarapina, drži da su ovogodišnje Melodije bile najbolje organizirane do sada.Evo što su izjavile naše učenice Klara, Matea Ana i Nina:

Klara Markić (III.5):Da, ove godine sam prvi put nastupala, ali mogu zasigurno reći ne i posljednji. Razlog tomu je vrlo dobra organizacija festivala i to je već poznato. Do suradnje s mojim timom došlo je sasvim spontano. Za pjesmu “Nisam ni htjela voljeti zauvijek” tekst je napisala gđica

Melodije MostaraAnja Grujić, glazbu Perica Grujić, a aranžman Igor Raguž. Bilo mi je zadovoljstvo nastupati na ovakvom festivalu, posebno što se održava u mom gradu. A gdje se bolje predstaviti nego pred svojom publikom.

Matea Ana Barbarić (III.4):Ovo mi je bio prvi nastup na “velikim” melo-dijama, ali nadam se ne i posljednji, jer mi je ovo bilo jedno divno iskustvo. Teks i glazbu za pjesmu “Vjeruj ili ne” napisale su Arijana Kun-štek i Ines Prajo, a aranžman je radio Tihomir Preradović. Ovaj nastup bio mi je uspješan, osvojila sam nagradu za najbolju debitanticu. Drago mi je što je publika odlično prihvatila moju pjesmu, za koju se nadam da će “zaraziti” još više slušatelja.

Nina Kadijević (II.4)U polufinalu sam se predstavila pjesmom “Za-grli me” i bila sam druga zahvaljujući glasovima publike, te sam ušla u finale.Tekst i glazbu za pjesmu napisala je Ivana Dolić, a aranžman Ma-rin Meštrović. Ovo je bilo jedno divno iskustvo, upoznala sam dosta novih ljudi i nadam se da ću ih vidjetii i iduće godine.

K. Markić, III.5

G

L

L G M

L

Mrak. Umorno koračam ne-kom nepoznatom ulicom. Nazirem svjetlo u daljini. Moji koraci su teški, iscrplju-jući…Nosim neko breme na leđima. Oko mene neki tuđ, nepoznat svijet. S obje strane ulice vidim nešto što bi obični sivjet nazvao rajem: nasmijana lica, bezbrižost, sreća… Želim skrenuti u taj raj i pobjeći iz ove tame. Jer, svjetlo na kraju puta mi se čini tako daleko, nedostižno. Ali, neki mi glas govori da nastavim svoj put k svjetlu u daljini. Ne znam što ću odlučiti, glava mi puca, osjećam bol u grudima, obli-jeva me hladan znoj. Gubim se… Odjednom se probudih u svom krevetu. Uzdah olakša-nja je prošao mojom toplom sobom. Sunčane zrake me nježno miluju po licu mameći me u novi dan. Čudno, ali daju mi neku unutarnju snagu, neki osjećaj mira i nadu.

Upravo sam opisala kako mi u posljednje vrijeme prolaze noći i jutra. Nikad nisam svo-jim snovima pridavala osobitu važnost. Sve do sada.

U godinama smo kada ra-zmišljamo o životu i smrti, o smisli života uopće. Svaka sitnica postaje predmet našeg istraživanja, bolesno smo zna-tiželjni. Želja za dokazivanjem i uspjehom toliko je snažna da nemilosrdno gazi naš moral,

Bistra glava je najbolja droganašu savjest, poštenje… Leti-mo visoko u oblacima, svijet je naš. Rijetki mladi hodaju po zemlji ne osjećajući se posebno važnim ili, pak, vrijednijim od drugih. Ali, i oni potajice žude za tim životom u oblacima. Ovo je slika današnje mlade-ži: buntovnost, naivnost, ne-promišljenost, nesavjesnost, nezrelost. Pitam se gdje bi nam bio kraj da Bog ne stvori roditelje da nas povremeno prizemljuju i uče pravim vri-jednostima. Čak sam i ja, koja sam bila u oblacima i svijet gledala kroz ružičaste naočale, shvatila da ovozemaljski život nije raj. Zapravo, i ne znam kako bih opisala život.

Živjeti znači nadati se, biti ustrajan i psihički snažan.

Život je vjerovanje u Boga i radovanje svakom novom danu.

Živjeti znači znati oduprjeti se iskušenjima, ne silaziti sa pravoga puta u neki lažni raj već ustrajno koračati k svjetlu, istinskom raju.

Koliko samo ima neodgo-vorenih pitanja! Te odgovore tražit ćemo cijeli svoj život. Pa, evo, pišući i ovaj sastavak dobila sam odgovore na neka pitanja. Shvatila sam da nitko nije rođen ni kao gubitnik, ni kao pobjednik, pa tako ni ja. Ono sam što od sebe napravim! Na meni je da odlučim hoću li

se oduprijeti ili ću pokleknuti pred raznim iskušenjima, pa i pred kugom modernog doba – drogom. Svako jutro pona-vljam sebi da su život i obitelj moje jedino blago i da ih ču-vam kao dvije kapi usred pu-stinje. Zašto uništiti život sebi i svojoj obitelji zbog znatiželje, pohlepe i mladalačke zaslije-pljenosti? Ne, mi čak nemamo ni pravo na to. Znam, danas je teško ostati bistre glave i zdra-va razuma, ali nije nemoguće ako to zaista želimo.

Čovječe, što si dopustio sebi da padneš u ponor ako te izvan njega čeka život?!

Istina, život pun boli i tuge, ali radost i sreća. Nauči padati, nauči ustajati, nauči živjeti! Da, neka bistra glava bude tvo-ja droga!

Kasno je, dan odmiče. Noć se nemilosrdno približava. Strah me obuzima. Ne želim zaspati. Ne znam hoću li sa-njati opet onaj isti, zastrašu-jući san.

Odjednom osjetih neki unu-tarnji mir, volju da nastavim svoj put. Više se ne osjećam tako izgubljeno i usamljeno. Znam da imam dovoljno nade, vjere i snage da ustrajem i ne skrenem u neki lažni svijet. Da, uspjet ću!

Anita Džidić, II.31. mjesto

G

L

L G M

L

Uvijek, nekako s proljeća, izraste u meni ona moja sre-tna misao. Kao da se pojavi iz nekog krajička gdje je spavala uljuljana dugim snježnim da-nima, uspavljvivana hladnim zimskim vjetrovima, hranjena sivilom i jednoličnošću.

Danas je sunce okupalo moj grad i ove ljude, ozarilo moje plaho srce i obojilo ga duginim bojama. Izrasla ona tako, veli-ka i sretna, ona – moja sretna misao, raširila krila, razvila za-stave, šarene suncobrane. Svod mi njima pokrila, sjećanja be-zbolnim učinila.

Raspjevala se u meni bezi-mena čežnja. Za nekim dra-gim, pravim prijateljem, da s njim podijelim ovaj trenutak bistrine, istinske sreće.

Tinja tako, tek upaljena če-žnja negdje povrh stvarnosti, povrh pjesme, i pitam se: kora-čam li ja to samo slutnjom, je li ova toplina u očima vječna? I hoće li vječno živjeti bar jedna pjesma za neku sasvim malu radost?

Sunce mi se mangupski smije. Oslonim se na staklo tek propupale lipe i oslušku-jem. Tko to kuca? Je li to bilo u grani proljetnog pupanja ili to udara moje ludo srce, ludo od lakomislenog zova. A onda se trznem, prenem, probudim. O, ne!

Stvarnost je nešto drugo. Gledati moram, gledati širom otvorenih očiju, neki ljudi tu negdje pletu niti zla.

Znam da je život ponekad i skot i pasji sin, i noćna mora i oznojeno uzglavlje. Ali ja danas sanjati želim. Sanjati bistrom glavom širom zatvo-renih očiju!

Danas imam ovaj dan, ni-zašto, oslobođena sam obveze da mislim oprezom. Puštam sva osjetila da žive slobodno, bez strepnji. Strah odbacujem, ali znam, on je postao moj skriveni orijentir, uvijek živ. Ja danas ne želim, zapravo, du-blje ulaziti u stvari. Dovoljna je ova zelena rijeka – zašto tražiti podmornice?

Nestanite zauvijek, sve tuge iza zasjenjenih očiju, povucite se, skrijte se pod osmijeh. Nek osmijeh ojača, neka se pre-tvori u smijeh, prirodan, jak, uvjerljiv, istinit. Nek on bude moja droga. Neka smijeh bude moj opijum. I neka se nikome ne ispričava, a neka nikog ne uvrijedi.

A ti, živote, učini da živimo kao prijatelji.

Častit ću te i darivati bi-strim mislima svaki dan. Voljet ću te i dijeliti ljubav uokolo.

Voljet ću naivne zbog njiho-ve vjere.

Voljet ću učene zbog njiho-ve mudrosti.

Voljet ću lijepe zbog njiho-vih tužnih očiju.

Voljet ću ružne zbog spo-kojstva njihovih duša.

Voljet ću bogate jer su usa-mljeni.

Voljet ću siromašne jer su tako brojni.

Pomozi mi, živote, da uvijek iznova shvaćam kako su sve stvari prolazne i da uvijek bu-dem zahvalna za sve što danas imam. Danas imam sve: mlado proljetno sunce, vedar sunčan dan, topli dom, iznad njega komad neba i more zvijezda. I više mi ne treba. Znam da nema stvarnijeg dobra od toga – mira s radošću, životom, s bolom.

A ti, živote učini što se mora. Smiri oluje života da izbjegnem brodolom sudbine.

Neka se nikada ne razbije lađa snova, ne potonu jarboli obećanja i jedra nadanja, a po-tonuli sni ne postanu još jedna od tajni mnogih mora. Neka moja lađa klizi morem kao ljudsko sjećanje, tek dodirujući površinu sna.

Tu i tamo nek je zapljusne tek pokoji veći nabor sna dok plovi po rosnom zrcalu fanta-zije.

M. Šuman, III.22. mjesto

Bistra glava je najbolja droga

G

L

L G M

L

Bistra glava je najbolja drogaPetak, kiša, osjećam se tako tupo, glupo, prazno…sam na svijetu. A tek kako izgle-dam…očaj. Nekako je sve danas pošlo krivo, prvo jedinica iz zemljopisa, a onda ispiranje mozga na satu likovnog. Dosta mi je više Picassa, Da Vincija i sličnih. Pone-kad mislim da stvarno ne mogu više ovako. Odrastanje – koja glupost! Nemam volje ni za što. Ići vani večeras ili ne? Stvarno nemam volje, a nemam ni love… Ma ipak idem, možda sretnem nekog tko zna što će od sebe pa da odemo na piće ili tako nešto. Sreća pa je kiša prestala…

U gradu ništa novo, uvijek ista lica, isti ljudi, sve je po starom. Ona je opet s njim, a zašto i ne bi bila, frajer ima motor, puši cigaret, pijan je svaku drugu večer, što ću joj ikako ja? Pa ja i ne znam što ću biti u životu, ništa me živo ne privlači, sigurno izgledam glupo ovako lutajući gradom bez cilja, da me barem nešto udari pa da možda dođem sebi…

Hej, eno Luke! On sigurno zna kuda ide, taj je uvijek bio pravi frajer, ponašao se cool u svakoj situaciji, baš da vidim gdje će sad.

Ali zašto ide iza zgrade u tu mračnu uli-cu pa tamo nema ništa, tamo se okupljaju gradski narkomani?!

Pa nije valjda, nemoguće, to nije isti-na!.......JEST....... I on je bio jedan od njih, a činio se tako pametan. Bio sam potpuno shrvan.

...Zaboravila sam da je zima.

Zaboravila sam da je od prošlog puta proteklo toliko zrnaca kroz pješčani sat, toli-ko koliko je titrajućih zvijezda na nebu.

Zaboravila sam da ti nisam pisala i da ni-sam mislila na tebe.

Zaboravila sam da je zima...

Da možda negdje u snijegu čekaš moj glas, da možda negdje u snijegu misliš na mene. Zaboravila sam da je tvoja duša nespo-kojna.

Zaboravila sam da mi je od onoga dana

Zaboravila sam da je zimavrijeme tako brzo prošlo.

Od onoga dana... Od one zime...

Da ti pišem Ne-rudine stihove da te moje srce ište, a ti nisi uz mene. Dal’ da ti pišem da je ovo prva noć kroz koju ne idem sama... jer mislim na tebe... Ili da ipak sve ovo opet zaboravim i uspomene i radosti u kovčeg svog srca spre-mim. I da sve to osta-ne tako dugo prisutno kao pisano na vodi...

Zaboravila sam da ću ovaj put to učiniti. Zaboravila sam da je zima... Ne smijem

Okrenuo sam se i krenuo svojim putem, pra-vac kući! Što ono rekoh na početku? Osjećam se tupo… Ni slučajno. Sad tek shvaćam da nije va-žno što ne znam što želim biti u životu jer dok gledam svijet bistrim očima i razmišljam bistre glave – mogu sve…

Ivan Merdžo, I.43. mjesto

G

L

L G M

L

Zaboravila sam da je zima

2

„Jao moja, nećeš vjerovat šta mi se desilo sinoć. Moja, prišo meni tamo neki momak, nije on ga-dan ali nije sad neka faca. Jao da vidiš ti to. Ja u disku plešem, ono znaš, razvaljujem se. Taman prekinula s onom budalom pa se baš slobodno osjećala. Kužiš. A i on je tu bio, budala moja bivša, gledo me ono preko oka. Šta ću mu ja kad je još lud tu za mnom. Šta mu ja mogu što je hodo za ženskom tri put boljom od sebe. Što nije pazio. Ko da ja sad ne znam da mu se

Bez naslova sva raja palila na mene. Kužiš. I sad tu on blene u mene, slini-budala ko budala- a taj momak, taj „ni gadan ni neki frajer“ dođe i poče plesat. Dobro pleše skroz dobro. I tu smo ti mi ono znaš totalno plesali zajedno. Drti dens ono znaš izvijala se ja izvijo se on. Znaš ono baš totalno blisko plesali. Ha ha ha.“

Nisam morala gledati Molierove pred-stave.

Već sam vidjela sve maske.

4

Danas se ubila djevojka. Imala je 16 godina i išla u razred sa sestrom moje pri-jateljice. Objesila se ispred svoje kuće dok je njena majka prala suđe, a otac gledao nogometnu utakmicu.

Brat je našao sestru, plavu hladnu mr-tvu.

5

Patetika svud oko nas.Proždire i upija polagano i jadno.Patetično kako Patetika i posluje.

Oh Juan, volim te.Oh Esperansa i ja tebe.Oh ali nam nije suđeno.Oh nije.Oh plačimo.Oh plačite svi vi pred televizorima dok

vas alfa beta i delta valovi miluju.Oh Esperansa i Juan će bi zajedno tek u

četiristopedesetosmoj epizodi.Oh

M. Bošnjak, IV.2

zaboraviti da se bliži onaj dan i da sam ti odlučila pisati. No, toliko je vremena pro-šlo...

Ne znam dal’ ti se još sviđa Ujević, Pu-škin, Byron ili možda Matoš... Od tada sam zaboravila pisati.

Možda je bolje da ipak napišem samo nekoliko riječi koje je-dine još uvijek raduju moje srce. Zaboravila sam da ti nisam pisala dugo...

Želim ti reći da nikada nisam zabora-vila naše prvo Valen-tinovo! Tamo negdje u sutonu sunca dok smo

pričali o Parizu, gradu očaranih, gradu ljuba-vi, gradu naše trajne opsesije...

Možda sam bila mlada i nisam znala što to znače život i ljubav.

Sada ti pišem da negdje nečije srce kuca samo za tebe, napaja-jući se do iduće zime sjećanjima na naše prvo Valentinovo.

...Zaboravila sam ti reći da Volim zimu...

A. Dadić, IV.2

G

L

L G M

L

Er war der erste Pole, der die Katholische Kirche geführt hat. Allein sein Leben war eine Geschichte für sich und sein Werk unvergleichbar. Das, was er während seines 26 Jahre langen Pontifikats getan hat, ist keinem anderen gelungen. Sein Pontifikat ist der dritt längste in der Geschichte der Kirche. Die Welt wird ihn in Erinnerung behalten als einem großen Kämpfer für Rechte der Menschen und den Frie-den in der ganzen Welt. Auch als ersten katholischen Führer, der eine Synagoge betrat. Wir sind auch traurig und bei dem meine ich die Kroaten. Wir haben ohne Zweifel einen großen Freund verloren. Es ist bekannt, dass er drei Mal in Kroatien und zwei Mal in BiH gewesen ist. Karol Jozef Woj-tyla ist am 18.5.1920. in Wado-wice in Polen geboren. Das In-teressante aus seiner Kindheit ist, dass sein bester Freund ein Jude war. Als kleiner Junge hat er schon seine ganze Familie verloren. Und als ein junger Mann war er ein Schauspieler und ein Sportler und das hat er durch sein ganzes Leben in sich getragen. Er hat eine Of-fenheit mit den Leuten gehabt wie keiner zuvor. Mit 26 wurde er Priester. Trotz viel Aner-

Johannes Paul der II. - Karol Wojtyla(1920.-2005.)kennung für seine Arbeit hat kein einziger Mensch heraus vorsagen können, dass Karol Wojtyla der neue Papst wird. Aber genau das ist am 18. 10. 1978 geschehen. Nach 455 Jahren war er der erste Papst, der nicht ein Italiener war. Von Anfang an ist seine Freude am Leben und Persönlichkeit mit offenen Armen begrüßt. Man muss kein großer Gläubiger sein um ihn zu respektieren. Er hat 130 Länder besucht und mehr gute Sachen gemacht als viele Politiker. Am 13. 5. 1981 ist ein Attentat auf ihn ausgeführt. Aus einer Tragö-die ist ein Sieg geworden wie so viele Male zuvor. Sein Abschied von dieser Welt war am 2. 4. 2005 genau um 21:37. Er war 84 Ja-hre alt. Und bei diesem Abschied waren Mil-lionen Menschen in Vatikan und vor den Fernsehern tagelang. Er hat die Ju-gendlichen b e s o n d e r s g e l i e b t . Und auch seine let-zten Wor-te waren

ihnen gerichtet und die waren: ”Ich habe euch gesucht und jetzt seid ihr zu mir gekom-men. Ich danke euch dafür.” Und ich denke, wir sollten ihm dankbar sein für viele schöne Jahre. Er war ein Mann Göttes und er hat eine gemeinsame Sprache für alle gefunden. Ein eindrucksvoller Mann.

A. Glibo, II.1

G

L

L G M

L

”Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reveren-dissimum Josephum Sanctae Romanae Ecclesiae Cardina-lem Ratzinger qui sibi nomen imposuit Benedictum XVI.“

Ovim je riječima protođa-kon, čileanski kardinal Jorge Arturo Medina Estevez gradu Rimu i cijelome svijetu u 18,43 sati 19. travnja 2005. objavio da je 265. nasljednik sv. Petra njemački kardinal Joseph Rat-zinger. Više od 100.000 vjer-nika na Trgu sv. Petra tako je u 18,48 19. travnja pozdravilo novoga papu koji je uzeo ime Benedikt XVI.

Uz radosno klicanje, iza križa, širom otvorenih ruku i široka blaga osmijeha tada se na lođi bazilike sv. Petra poja-vio Benedikt XVI. pozdravlja-jući mnoštvo koje mu je kli-calo ”Benedikt“ i ”živio Papa“. ”Draga braćo i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poni-znog radnika u Gospodnjem vinogradu. Tješi me činjenica da Gospodin zna raditi i djelo-vati i s nedostatnim sredstvima

i nadasve se pouzdajem u vaše molitve. U radosti Gospodina uskrsloga, pouzdavajući se u njegovu trajnu pomoć, idemo naprijed. Gospodin će nam pomoći, a Marija, Njegova Presveta majka bit će uz nas. Hvala.“ To su bile riječi prvoga govora Benedikta XVI. Potom je Papa udijelio apostolski bla-goslov gradu Rimu i cijelome svijetu.

Benedikt XVI. izabran je već u četvrtome glasovanju

Benedikt XVI. izabran je već u četvrtome glasovanju 119 kardinala u Sikstinskoj kapeli. U samo 24 sata konklave za izbor novoga pape započele su u ponedjeljak 18. travnja u Sik-stinskoj kapeli. Prvi crni dim iz dimnjaka se digao istoga dana u 20,04, drugi u utorak 19. travnja u 11,52, a bijeli također 19.4. u 17,50 sati. Mnoštvo Ri-mljana i hodočasnika iz cijelo-ga svijeta pohrlili su na Trg sv. Petra. Dim je izlazio dugo. Kao da je svima na Trgu sv. Petra sa sigurnošću želio potvrditi da su kardinali, njih 115, izabrali novoga rimskog biskupa i po-glavara Katoličke crkve. ”Živio Papa! Živio Papa!“ uzvikivali su vjernici. Svi su očekivali

zvona bazilike kao posljednji dokaz da je Papa izabran. Do izbora je došlo oko 17,30, a nakon prebrojavanja glasova na tome četvrtom glasovanju bilo je jasno da su se kardinali brzo uskladili. Zvona su zazvo-nila u 18,05 sati.”Prihvaćaš li kanonski izbor za Prvosveće-nika?“ bilo je pitanje tada još dekanu Kardinalskoga zbora Josephu Ratzingeru. ”Prihva-ćam“ - odgovorio je on, i time je proces izbora bio dovršen. Uslijedila je molitva svih kar-dinala izbornika, molilo se: ”Ti si Petar stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju...“, a potom je Sveti Otac s pra-tnjom otišao u ”Kapelu suza“ gdje ga je dočekalo papinsko bijelo ruho. Potom je uslijedio susret s kardinalima koji su mu čestitali na izboru.

S. Lovrić, IV.4

265. putHabemus Papam!

IV. 1

IV. 2

IV. 3

IV. 4

IV. 5

Sretno maturanti!

G G M M

G

L

L G M

L

Na Petrovo 1951. zaređen je za svećenika, a 1953. obranio je disertaciju o temi ”Narod i kuća Božja u crkvenom nauku sv. Augustina“, a za sveučili-šnog docenta habilitirao se di-sertacijom ”Teologija povijesti sv. Bonaventure“. Predavao je dogmatsku i fundamentalnu teologiju od 1952. do 1959. na višoj teološkoj školi u Freisin-gu, zatim od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, od 1966. do 1969. u Tübingenu. Godine 1969. postao je redoviti profesor dogmatike i povijesti dogme na Sveučilištu u Regensburgu, na kojem je bio i vicerektor. Od samoga početka II. vati-kanskog koncila 1962. bio je teolog savjetnik KÖlnskoga nadbiskupa kardinala Josepha Fringsa.

Autor je brojnih teoloških djela, među kojima je veoma poznato ”Uvod u kršćanstvo“ iz 1968. godine, djelo u kojem su sabrana njegova predavanja o Apostolskom vjerovanju. S teologom Meierom g. 1970. objavio je djelo ”Demokra-tizacija Crkve“, zatim 1973. ”Dogma i objava“ - zbirku pastoralnih pokušaja, govora, propovijedi i razmatranja.

Proslavio se veoma zapaženim predavanjem na Bavarskoj ka-toličkoj akademiji o temi ”Za-što sam još u Crkvi?“ u kojem je posvjedočio: ”U Crkvi sam jer nije moguće biti kršćanin pokraj Crkve“.

Papa Pavao VI. imenovao ga je 27. ožujka 1977. nadbi-skupom Münchena i Freisinga, a kardinalom 27. lipnja 1977.

Bio je relator na V. gene-ralnom zasjedanju Biskupske sinode 1980. o temi ”Zadaće kršćanske obitelji u suvreme-nom svijetu“, te 1983. delegira-ni predsjedavajući VI. zasjeda-nja sinode o temi ”Pomirenje i pokora u poslanju Crkve“.

Papa Ivan Pavao II. imeno-vao ga je 25. studenoga 1981. prefektom Kongregacije za nauk vjere, predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komi-sije - i tu je službu obavljao do smrti Ivana Pavla II. Od 1986. do 1992. bio je predsjednik Komisije za pripravu Kateki-zma Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II. ime-novao ga je 5. travnja 1993. kardinalom biskupom s titu-lom suburbikalne biskupije Velletri-Segni, 6. studenoga 1998. izabran je za vicedekana

BENEDIKT XVI.Kardinalskog zbora, a dekan je Kardinalskoga zbora od 30. studenoga 2002.

S. Lovrić, IV.4

G

L

L G M

L

Papa je rođen 18. svibnja 1920. u Widowicama, u Poljskoj. Na krštenju mu je dano ime Ka-rol Jozef. Majka mu je Emilija umrla kad mu je bilo 9 godina, a otac, također Karol, 1941. godine. U svojoj 22. godini života Karol je osjetio Božji poziv za svećenika i javio se krakovskom kardinalu Adamu Stefanu Sapiehu. Zaređen je za svećenika 1946. godine. Do-ktorirao je na dominikanskom učilištu sv. Tome u Rimu, 1948. godine, na temu ‘’Vjera u djeli-ma sv. Ivana od Križa’’. Vratio se u Poljsku i djelovao u pastvi kao kapelan do 1951. godine. Potom se posvetio proučava-nju filozofije i teologije. Pre-davao je moralno bogoslovlje i socijalnu nauku u Krakovskoj bogosloviji i na Lublinskom sveučilištu. Godine 1958. papa Pio XII. imenovao ga je pomo-ćnim biskupom, a 1946. nadbi-skupom u Krakowu. Godine 1967. postao je kardinal. Iza-bran je za papu 16. listopada, a svečano preuzeo ulogu Crkve 22. listopada 1978. u svojoj 58. godini života.

Postavši 264. papa (263. nasljednikom sv. Petra) ili vr-hovnim svećenikom Katoličke crkve, postao je ujedno i rim-

Kratka biografija Ivana Pavla II.

skim biskupom, patrijarhom zapada, primasom Italije, su-verenom Države Vatikanskog Grada.

Sudionik je Drugoga vati-kanskog kocila. Radio je osobi-to na konstituciji Gaudium et spes. Uzeo je udjela na svih pet Biskupskih sinoda prije ponti-fikata, i razumije se, na svih 15, općih, specijalnih, partikular-nih, do sada.

U Italiji je imao 146 puto-vanja, a u svijetu 104, posjetiši preko 130 zemalja.

Kao rimski biskup od 333 rimske župe pohodio ih je 317.

Izdao je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija, 45 apostolskih pisama. Pripisu-ju mu se knjige: Prijeći prag nade, 1994.;“Dar i otajstvo“, 50. obljetnica moga svečeništva, 1996.;Rimski triptih, 2003., Ustanite, hajdemo, 2004., Sje-ćanje i identitet, 2005. Preve-dene i na hrvatski.

Kanonizirao je 482 (među kojima i dvojicu Hrvata) i be-atificirao 1338 (među kojima troje Hrvata), svega 1820 Bo-žjih uglednika.

Imenova je 231 kardinala, među kojima četvoricu Hrvata

(F. Kuharića, V. Puljića, J. Uha-ča, J. Bozanića)

Udjelio je 1160 općih au-dijencija i susreo se s preko 17.600.000 vjernika.

Primio je audijenciju 738 Predsjednika država.

Godine 1981. doživio je atentat na Trgu svetog Petra u Rimu. Bio je više puta na bol-ničkom liječenju. Trpio je od parkinsonove bolesti. Stanje mu se pogoršalo nakon 1998. godine. Umro je kao patnik, ali bistra duha, u 85. godini živo-ta, 27. godini papinske službe.

POČIVAO U MIRU BO-ŽJEM!

S. Lovrić, IV.4

G

M

L G M

M

Maturanti Glazbene škole Iva-na pl. Zajca proslavili su svoju dugo očekivanu maturalnu zabavu, u restoranu Europa u Mostaru, 27. 5. 2005. godine. Iako svatko od nas ide u dvije škole, nekako smo se uspjeli organizirati i maturalnu zaba-vu smo proslavili na najljepši i najdostojniji način. Sve je prošlo u najboljem redu, čak i bolje nego što smo očekivali. Bilo nas je sedam matura-nata, naših sedam partnera,

Ne jedna, nego dvije maturalne zabave!!!

profesori i profesorice naše glazbene škole. Za glazbu smo se sami pobrinuli. Pa, mi smo ipak učenici glazbene škole. Pjevali smo, plesali, slavili. I pilo se...umjereno. Večera je bila ukusna, raznolika, obi-lata. Na početku je pročitan pozdravni govor i govor za-hvale, zatim je otvoren prvi ples, nakon toga ples do ranih jutarnjih sati. Što se pjevanja tiče, tu su naši profesori poka-zali mnogo više nego što smo

od njih očekivali. Na kraju je proglašen i profesor generaci-je, a to je naša razrednica prof. Vesna Ćubela. Svoje maturalne zabave zasigurno će se rado sjećati Marko Barišić, Martina Bošnjak, Davorka Dugandžić, Emil Karačić, Karlo Milićević, Ines Petrić, Josip Rozić, Dado Šarić i Sanja Ambrić.

S. Ambrić, IV.5

U hotelu Ero 29.4.2005 u Mostaru proslavljena je maturalna zabava naših učenika. Dojmovi su jako pozitivni. Odavno nije bilo bolje maturalne zabave, rekli su nazočni, bez incidenata, razbi-janja, svađa. Na nuspojave kao što je alergijska reakcija na hobotnicu i blagi mamurluk subo-tnjeg jutra, skoro smo zaboravili.

U program je bio uključen i izbor profesora generacije. Tom titulom ove godine je okrunje-na profesorica hrvatskog jezika i književnosti Zorica Rončević,

osoba koju naša generacija duboko cijeni, koja nam je ove četiri godine bila uzor, ali prije svega podrška. Profesorica koja svoj posao radi sa zanosom i sa strašću.

Bio je to i za nas i za profesoricu trenutak vrijedan pamćenja. Na profesoričino iskreno

Izbor profesora generacijeiznenađenje i radost, mi smo reagirali složnim pljeskom i nizom spontanih ovacija.

Čestitamo, profesorice, i još jednom - HVA-LA!!!

Ana Kutle, IV.3

G

M

L G M

M

Ana Kutle maturantica je IV.3 razreda naše gi-mnazije koja je uz odličan uspjeh kroz sve četiri godine školovanja (prosjek 5,0) sudjelovala u brojnim izvannastavnim aktivnostima te posti-zala također odlične rezultate.

ŠKOLSKA 2001./2002. GODINAAna je sudjelovala na federalnom natjecanju

iz matematike gdje se plasirala među prvih deset, a na školskom natjecanju iz hrvatskog jezika osvojila je prvo mjesto. Aktivna je člani-ca zbora, novinarske sekcije te je predsjednica razreda.

ŠKOLSKA 2002./2003. GODINASudjelovala je u Eko-kvizu „Lijepa naša“ na

kojem je, kao član šk. tima, osvojila prvo mjesto na gradskom natjecanju te se plasirala na drža-vno natjecanje održano u Šibeniku. Sudjelovala je i u projektu Civitas-ekipa naše škole, zajedno s Anom, osvojila je prvo mjesto na općinskom i županijskom natjecanju te treće mjesto na fede-ralnom koje je održano u Sarajevu.

Na natječaju za upis na „United World Adri-atic College“ kvalificirala se u prvi krug među 10 srednjoškolaca iz BiH-a. Također se prijavila na natječaj razmjene studenata BiH-a i SAD-a. Istaknula se kao članica novinarske sekcije.

ŠKOLSKA 2003./2004. GODINAAna je sudjelovala i ove godine u projektu

Civitas kada je škola ponovila prošlogodišnji uspjeh, a na Eko-kvizu „Lijepa naša“ sa ekipom škole osvojila je opet prvo mjesto na grsdskom natjecanju i sedmo na državnom natjecanju održanom u Novalji na otoku Pagu.

Urednica je i novinarka školskog lista „Gi-mnazijalac“ te predsjednica razreda.

Maturantica generacije 2001./2005.

ŠKOLSKA 2003./2004. GODINAOsvojila je stipendiju od Talijanske amba-

sade u Sarajevu za studij na Tršćanskom sve-učilištu, gdje će studirati psihologiju. Svojim znanjem talijanskog jezika istaknula se kao prevoditeljica za delegaciju talijanskih učenika i profesora iz Pijemonta koji su posjetili u našu školu. Urednica je i novinarka školskog lista, savjetnik o radu za projekt Civitas, član Vijeća učenika i predsjednica razreda.

Iskreno čestitamo Ani na njezinim dosada-šnjim uspjesima i nadamo se da će isto tako dobro i uspješno nastaviti daljnje školovanje.

M. Bošnjak, IV.2

G L G M

„O Bože, daj da budem ko i svi drugi ljudi.Da idem tiho, sličan svagda-njem prolazniku.Za najobičnijim da srce moje uvijek žudi.Riječ mi oduzmi koja zvoni isprazno u sliku.“

Četiri prva stiha „Molitve da ne budem više pjesnik“ kristalno predočuju ozračje poezije jednog od središnjih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća Nikole Šopa.

Nikola je rođen 19. kolovoza 1904. godine u Jajcu, u obitelji gradskog mjernika. Djetinjstvo ispunjeno iskonskim folklor-nim predanjima, svijetom je-dnostavnih marljivih obrtnika i siromašnih seljaka te sami čudesni krajobrazi nad bistrim vodama Plive i Vrbasa (na ko-jima je Jajce smješteno) ostat će trajno i neiscrpno ishodište njegove poezije. Osnovnu ško-lu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Banjoj Luci. U Beogradu, 1930. god., diplomi-ra komparativnu književnost te u tom gradu, sa suprugom

Antonijom, živi i radi kao profesor latinskog jezika i kao prevoditelj. Njegova lirika biva zapažena već 1935. kada je Ivo Kozarčanin, hrvatski knjiže-vnik i kritičar, o „poeti Šopu“ napisao da je „nevidljiv“ i da se „neprispodobivo malo zna o njemu, u omjeru prema njego-voj velikoj vrijednosti koja viče za njega“.

Jedno vrijeme, između dva rata, živi u Zemunu. U jeku njemačkih bombardiranja teško povrjeđuje kralježnicu. Nakon toga se seli u Zagreb 1944. god. gdje nastavlja svo-ju bogatu pjesničku aktivnost posvećenu „malim i nevažnim stvarima“. Deset godina iza Drugog svjetskog rata bilo mu je zabranjeno objavljivanje iz političkih razloga- bio je osporavan od komunističko-socijalističkih, ali i crkvenih vlasti, jer je pisao o Isusu kao običnom čovjeku.

Supruga Antonija je, ostav-ši uz njega nakon spomenute povrede kralježnice zbog koje je i ostao nepokretan, pružila

značajnu potporu njegovom daljnjem stvaralaštvu. Unatoč tome što je gotovo 30 godina bio nepokretan i nije izlazio posjećivali su ga mnogi, i poli-tičari i prijatelji.

Nikola Šop je umro 2. sije-čnja 1982. godine u Zagrebu.

Njegov skromni životopis, bez velikih događaja i potresa, dobar je uvod u njegovu po-eziju koja se razvijala od one prve faze u kojoj je zaokupljen „prizemnom egzistencijom“, u kojoj otkriva svijet jednosta-vnosti, plahosti i poniznosti do postupnog prelaska u drugu fazu kada je zaokupljen širi-nom svemirskih prostranstava, imaginacijom i metafizičkim sferama.

U prvoj fazi stvaralaštva, koja traje do pedesetih godi-na 20. stoljeća, izdaje zbirke pjesama: „Pjesme siromašnog sina“ (1926.), „Nocturno“ (1928), „Od ranih do kasnih pijetlova“ (1939.), „Ranjeni galeb“ (1942.), „Za kasnim stolom“ (1943) zaključno sa zbirkom „Tajanstvena prela“

Nikola Šopstota obljetnica rođenja

O

G L G M

(1943) kojom zatvara krug jednostavnih i svakodnevnih motiva. Šop govori o čovjeko-vim stalnim brigama, šeširdžiji koji pravi šešire „sa spuštenim obodom da sakrije bol“, o običnim predmetima kojima udahnjuje život „Čarobnom snagom grozničavog vida pro-budi stvari, usnule u mrtvom zvuku.“, o skromnim interi-jerima, o napuštenoj kući, o teškim vratima iza kojih „ko svetac, sjam u svojoj tuzi“. Na-pisao je i jedinstvenu „Pjesmu najmanjem čovjeku“ kome, kako Šop kaže, mogu i vrane iz usta iščupati jedini zalogaj.

U njegovim stihovima nema patetike, ogorčenosti. Nema monumentalnih tragičnih likova koji imponiraju dubi-nom svoje boli i neminovnim prokletstvom. Nema bunta. Unatoč tome Šop je tu, na strani malih ljudi, potištenih, poniženih, odbačenih. On je njihov povjerenik. Zajedniš-tvo svih živih bića i skrušeno prihvaćanje pojava u zbilji su glavni motivi prve faze, a bitno je skrenuti pažnju na pjesme posvećene životinjama te pokušaj da se produhovlje-no i božansko prenese u sferu animalnog-„Molitva za starog psa čuvara“, „Panegirik pijetli-ma“, „San magaradi“, „Vunene pastorala“. U takvoj jednoj pjesmi („Mladić bdije kraj mr-tvog pijetla“) sa nepatvorenim suosjećanjem odaje počast je-dnom mrtvom pijetlu „Kruna mu je pala na jedno uho. Ko kralj je bijede i bola pun… Al kao zaostale kapi niz krov ka-plje muk s njegova kljuna.“

U njegovoj lirici se očituje utjecaj Francisa Jamesa, fran-cuskog književnika i ujedno Šopovog suvremenika, prema čijim djelima se razvila teorija tzv. poetike žamizma. Taj utje-caj nije u pukom nasljedovanju poetike nego su posrijedi du-hovne srodnosti.

U prvoj fazi izdao i zbirku „Isus i moja sjena“ (1934), koju mnogi smatraju najboljom. Njome ističe stav svojevrsne „božanske antropologije“. U metafizičkoj šetnji s Isusom kojeg spušta među obične, male ljude, dočarava patnje i izmučeni život tih ljudi da bi našli svoj odraz upravo u Isu-su. Šop ne podnosi hijerarhiju, neskromnost, pompu i zato je za njega Bog glava obitelji, blagi djed, a ne strogi sudac i sveprisutni nadzornik dok je Isus gost sa šeširom i „oreo-lom“ došao pun razumijevanja i suosjećanja.

Druga faza je proturječna. U njoj je napravio radikalni za-okret od „prizemne egzistenci-je“ ka svemirskim apstraktnim prostranstvima. Odjednom je zaokupljen kozmičkim silama, predjelima beskonačnosti i bezvremenosti, novim sferama bezobličnosti, „posvudnosti“, fluidnosti i imaginacije. Izra-zom borbenijim i dinamični-jim „U njemu se sad pojavi ču-dan osjećaj, jedno uzburkanje nutrine i strahoviti prestanak sviju njegovih rubova…“ želi otkriti bezdan vlastite duše i uma putovanjima u nutrinu, u „nedoživljene samoće“, u nutarnji svemir. Šopove poe-me nastavljaju pokušaje sve-

mirskih uzleta Kranjčevića i Ujevića, ali u hrvatsku poeziju unose jedinstveno bogatstvo imaginacije i originalnu sim-boliku „Jer u ormaru događa se preobličenje stvari. Nitko ne sluti, da je ono što zvasmo crvotok, stvarno iz crvotočine novih struja tok.“

Zbirke pjesama izdane u ovoj drugoj fazi su: „Kućice u svemiru“ i „Svemirski poho-di“ (1957), „Astralije“ (1961). „Pohodi“ (1972), „Pjesnikovi rasprodani prostori“ (1974), „Dok svemiri venu“ (1975), „Nedohod“ (1979) te „Propast rubova“ (1981) objavljena ne-dugo prije smrti.

Šop je autor knjige o Horaci-ju i Bosanske triologije,a s latin-skog je prevodio djela Proper-cija, Katula, Tibula, a osobito djela hrvatskih latinista.

Njegova poezija je zarazna, njoj se uvijek vraćamo i ne postoji jedna pjesma kojom smo očarani, jer u svakoj novoj on iznova otkriva doseg naše spoznaje, iznova očarava. Zato Nikola Šop stoji nepomaknuto među najzanimljivijim hrvat-skim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a 1993. go-dine je u Italiji, na međuna-rodnom kongresu pjesnika literata, proglašen pjesnikom milenija. Prema riječima Stje-pana Adriana Kostrča, knjiže-vnika i njegova unuku kojemu pripadaju i sva autorska prava Šopove poezije, njegov po-sljednji stih bio je: „U svakom filmu najbolji je kraj!“

M. Bošnjak, IV.2

O

G

P

L G M

P

Dobio sam zadatak napisati nešto o skoroj obnovi opreme u kabinetu za fiziku. To bi bila jako ne-zanimljiva tema da sugovornik nije bio glavom, bradom i crvenom kapom- Petar Milić. Za tog legendarnog čovjeka, profesora, političara, pje-snika, gajim najdublje poštovanje još otkako mi je savjetovao da se klonim fakulteta riječima: - Planiniću, ti si kao stvoren za čobana.- Zatim se ipak politički vješto predomislio i blagoslovio moje nastojanje za nastavkom školovanja izjavom da ionako nisam dovoljno sposoban ni da čuvam dvije zavezane patke.

Kada smo se konačno sastali, počeo sam sa svojim nevješto pripremljenim pitanjima na što je profesor odmahnuo rukom: - Ma veze ti nemaš! Piši ovo: prvo pitanje...- I ovako je to nekako teklo dalje:Kakva je situacija glede opreme za fiziku?- Otkako je ravnateljicom postala gospođa M.D.

situacija se totalno promijenila.Nabolje ili...?- Pozitivno. Ustvari... Nemoj ništa pisat, dobro je

onako “ totalno promijenila ”. Znači, nabavlje-no je računalo i projektor čime je omogućeno odvijanje nastavnog procesa na većoj metodo-loškoj razini. Naročito su se ovakve prezenta-cije fizikalnih činjenica pokazale pogodnim za određene simulacije koje su profesori fizike uspjeli nabaviti privatnim angažmanom. Dru-go pitanje.

Koje su buduće investicije za kabinet iz fizike?- Kakve investicije? Pa ne pravimo Stari most.

Ćuj, investicije...Piši ovako:Ima li kakvih naznaka za buduće opremanje kabineta iz fizike?- Oko 50000 kn dobili smo za opremanje kabi-

neta glede natječaja Republike Hrvatske. Pro-fesori fizike su stupili u kontakt s nabavljačima opreme i dogovorili smo visinu tih sredstava, kao i nabavku eksperimentalnog stola.

Nadamo se kako će se ovaj projekt ostvariti vrlo brzo i kako ćemo postići znatno veću opremljenost kabineta za fiziku i samim tim omogućiti izvođenje nastavnog procesa na jednoj većoj razini.

Što je eksperimentalni stol?

Kabinet za fiziku

- Veliki dio sredstava odlazi na stol - preko 2500 KM. Pazi, KM-ova!! Gore je bilo kuna. Srce me boli toliko dati za stol, ali je to jedini mogući naćin pravilnog i zakonskog izvođenja ekspe-rimenata, jer je osigurana zaštita, prije svega od električne struje. Vrlo je bitno pridržavati se standarda sigurnosti kako ne bi nekog, je li, trefila struja. Da se može ikako drukčije, ja bi donio neku stolinu od kuće. A šta ćeš ti studi-rat?

- Elektrotehniku. – odgovorio sam.- Dobar. Dobar si ti Planiniću. Malo spor, ali do-

bar.Kakvi će se eksperimenti moći izvoditi u budu-ćem kabinetu?- Odlučili smo kompletirati opremu iz optike, a

ostatak novca, koji nije velik, uporabili bismo za razna pokusna pomagala iz više oblasti. Time postižemo da u svim razredima osjete čar eksperimenta, a ne samo u trećem, jer se u trećem razredu izučava optika. Nadam se kako je ovo tek uspješan početak opremanja kabine-ta i kako će se u narednim godinama uspjeti kompletirati značajan dio fizikalne opreme.

Kada će sve to biti završeno?- Vrlo brzo. To si me već pito.Profesore, hvala na razgovoru i vremenu.- Bogu fala. A oće li bit slika u boji? Jer ako se ne

bude crvenila kapa, ništa to ne valja.Nakon ugodnog razgovora, pošao sam nazad

na sat zaboravivši svoj kišobran. Profesor me za-ustavio i rekao proročke riječi: - Moj Planiniću, ti ćeš jednom i gaće zaboravit.-

D. Planinić, IV.2

G

P

L G M

P

Domar Darko je s radom u našoj školi započeo prije godinu dana i, zahvaljujući svojoj marljivosti, hvale ga, a to je bio povod da ga malo bolje upoznamo. Naime, ako ste pomislili da će ovo biti još jedan od uobičajenih, rutin-skih intervjua u nizu, varate se. S velikim afinitetom prema popularnom kvizu ”Milijunaš“, domar je izrazio želju da na sličan način obavimo razgovor. Zaigrajmo…

Jockeri:*50/50*pitaj učenike*ništa od navedenog

1. Kad ste rođeni?a) 1974. god. b) davno c) 1966. god.odg: Konačan odgovor je b), daaavno sam ja rođen. 2. Koju ste školu završili?a) medicinsku b) likovnu c) gimnazijuodg: Pa, konačan odgovor je c), točnije, upisao sam gimna-ziju ;-)

Naš domar

odg: Mislim da ću ovdje upo-trijebiti jocker *ništa od na-vedenog, pa je moj konačan odgovor…profesori ;-)

8. S kojom biste se životi-njom mogli poistovijetiti?a) klokan b) vuk c) pticaodg: Pa….ne znam što bih re-kao, ptice su mi drage, imam ih nekoliko kući…pa eto neka konačan odgovor bude c). 9. Omiljeno godišnje doba?a) rana jesen b) crna zima c) ljetoodg: Konačan odgovor je b).

3. Bračno stanje?a) oženjen b) slobodan c) zaručenodg: Konačan odgovor je b), trenutno sam sretno slobodan

4. Najdraže jelo?a) makaroni b) jastog c) bečki odrezak u carskom sosuodg: Konačan odgovor je a), i to najdraži su mi s mesom (mmm…)

5. Omiljena boja?a) plava b) naglo drap c) pinkodg: Konačan odgovor je c), vrlo zanimljiva boja…a u tren-du je.

6. Zanimljivo auto?a) fićo b) golf c) mazdaodg: Pa, ovaaaaj, mislim da je konačan odgovor a), i to pink boje.

7. Najčudnija biljka?a) eukaliptus b) topola c) marihuana

G

P

L G M

P10. Koji ste horoskopski znak?a) lav b) djevica c) ribe

odg: Konačan odgovor je c), ali ne pratim ja taj horoskop, slabo o tome i znam…to je vo-deni znak, osobe rođene u tom znaku znaju biti pretjerano osjetljive i romantične, te kao takve posjedovati stvaralački smisao za glazbu, slikarstvo, poeziju i sl. Uvijek su spremne na prilagođavanje (pa čak i žr-tvovanje); u njihovom društvu može biti izuzetno prijatno…a o negativnim stranama neće-mo ;-)

11. Kako biste se opisali u tri riječi?a) crazy, sexy, cool b) ne znam c) simpatičan, pristupačan, radišanodg: Ovdje ću upotrijebiti jo-cker *pitaj učenike…učenici: a) 15% b) 0% c) 85%odg: Ako su učenici tako odlu-čili, onda je konačan odgovor c).

12. Što vam je najzanimlji-vije kod naših učenika?a) izgled b) humor c) agresivnost

odg: Učenici su mi dragi i zna-ju pomoći kad mi je potrebno, a ovdje je konačan odgovor b), mnogi imaju zanimljiv smi-sao za humor…evo npr. jedna upečatljiva izjava za vrijeme darivanja krvi; učenik: ”Ja ne mogu dati krv, jer su mi je svu popili u školi!“

13. Kolika vam je plaća?a) dovoljno b) previše c) maloodg: Mislim da ću na ovom pitanju odustati.

Hvala na sudjelovanju, osvojili ste simpatije mnogih…

S. Golemac, IV.2

G

P

L G M

P

“... U mojim se pjesmama može vidjeti stalna nit, stalna oznaka koja traje od prvih početaka do danas. Mogao bih je nazvati je-dnom riječju: jednostavnost.

Jednostavnost, prirodnost, razumljivost, bit će da su osno-vne značajke i mene, moje psi-he. Takav sam kakve su moje pjesme: ako ostanem, ostat ću po njima....”

Dragutin Tadijanović je ostao takav i danas u svojoj devedesetdevetoj godini dok se polako i sigurno približava čitavom stoljeću postojanja koje će obilježiti 4. studenoga 2005., točno u 18 sati.

Rođen 1905. godine u Ra-stušju kod Slavonskog Broda provodi djetinjstvo u Slavoniji, a svakodnevno pješačenje do škole i nepomućena skladna priroda su slike koje su se trajno urezale u njegovo pam-ćenje. Upravo te slike preko 80 godina poslužile su kao ˝živa˝ podloga za njegove pjesme. U tim pjesmama punim života osjeća se ljubav, sreća, tuga, mladost, starost, prirodne su i razumljive baš poput svog tvorca.

Školovanje, nakon zavr-šene gimnazije u Slavonskim Brodu, nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, a djelovao je i kao

Dragutin Tadijanović-život i djelo-

urednik Instituta za knjiže-vnost i teatrologiju JAZU (1953-73.).

Prve pjesme je napisao sa petnaest godina (1920.), a na njemački jezik su prevedene i objavljene 1933. godine, u tadašnjem izdanju antologije Kroatische Dichtung u izdanju Matice hrvatske, a u povodu kongresa PEN kluba u Du-brovniku. U tom izboru bio je najmlađi pjesnik, a nakon toga slijedili su drugi prijevodi.

Nada Pomper, hrvatska pjesnikinja u Muenchenu, iza-brala je i prevela 1994. Tadija-novićeve pjesme(1920.-1995.), a njezin suprug, akademski slikar Stjepan Pomper, izradio je ovitak knjige s portretima u boji akademika Tadijano-vića. Njihov čin je pozdravio Tadijanović smatrajući knjigu krunom svog stvaralaštva.

Sam se i bavio prevoditelj-skim radom prevodio je nje-mačku,češku i slovensku poe-ziju te je shvaćao čar i težinu takvog rada.

Iako u poodmakloj dobi, pjesnika se viđa i susreće u zagrebačkoj svakodnevici: prolazi Gajevom, Trgom, Zrinjevcem i odlazi u Maticu hrvatsku, a u večernjim satima može ga se vidjeti na izložba-ma vrhunskih hrvatskih slikara

ili pak na književnim tribina-ma ili domjencima. Godine 1993 proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba u kojem je stvorio najviše radova i gdje je živio u društvu pisaca, slikara, glazbenika i drugih umjetnika, ali uvijek prona-lazio vrijeme i za susrete sa čitateljima u gradskim i škol-skim čitaonicama i kulturnim ustanovama.

Papi Ivanu Pavlu II. je 2003. u osječkoj sportskoj zračnoj luci darovao je svoju zbirku pjesama “Dugo u noć, u zim-sku bijelu noć”.

Upravo pjesma “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć” bude ta na koju pomislimo kada netko spomene Tadijanoviće-vo ime. On sam za nju kaže: “Kad sam se nakon puta po Grčkoj, vratio u Rastušje, bilo je visoko, zrelo ljeto. Pomagao sam mojima, kao obično, u ono doba: Sunce je žarilo s modrog neba, jabuke kraj potoka dozrijevale su i rume-njele se između lišća, a u našoj “sobici” sa zemljanim podom, koji je moja mati na svoj osobit način polijevala nekoliko puta na dan, uvijek je bila ugodna hladovina. Bio sam bos, samo u košulji i hlačama. Na mom stolu knjige, papiri, olovke, tinta. Njima bih se vraćao u

G

P

L G M

P

svakom slobodnom trenutku. Znao sam: već više od pola godine nisam napisao ni stiha. A onda sam, iznenada, počeo pisati nekoliko pjesama odje-dnom; za tri, četiri dana bilo ih je šest: “Skinuo bih šešir pred Gospodinom”, “Jutarnja zvijezda pozlaćen orah”, “Soba u prvi sumrak”, “Kolo”, “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”, “Kad zašušti po vrhovima dudova”. Što bih još trebao kazati o ovoj pjesmi koju sam bezbroj puta recitirao u različitim prigoda-ma? Ono što sam ovdje dosad govorio, čini mi se da o njoj malo kazuje: ona sama govori

o sebi najviše. „Nazivi drugih zbirki pje-

sama jednako zastupljenih u hrvatskoj i svjetskoj knjiže-vnosti su Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Bla-gdan žetve, Prsten, Vezan za zemlju, San te Srebrne svirale koja je dosad izišla u nakladi od 222.465 primjeraka i doče-kala svoje 19. izdanje.

Dragutin Tadijanović nepo-bitno ostaje nadahnuće i uzor svim umjetnicima što pokazu-ju i brojke otiskanih primjera-ka zbirki pjesama i pozivanje na njegove misli i neuništivu „Dugo u nić u zimsku bijelu noć“

Jedan primjer je Alma (Drvodelić) Orlić, akademska slikarica, rođena u Zagrebu koja je izložbom akvarela “Sti-hovi izgovoreni slikom” 2004. godine likovno prikazala svoju viziju Tadijanovićevih stihova

„Sam se nazvao pjesnikom srca. Ali on nije sentimenta-

lan, jer je ironija, a to znači: o razum, misao, osjećaj mjere - budna i prisutna dimenzija vizije svijeta. Ona vodi u du-binu. Tadijanović je pjesnik neposredan i potpun. Njegove riječi izlaze iz korijena bića, slobodne, jednostavne i priro-dne, kao ptice na nebu. Tadija-novićeva riječ je svjetlost koja se uvijek iznova užiže. Da bi se, mala i treperava, održala na vjetru, moramo je zaštiti svojim dlanom i svojim grudi-ma, radi nas samih. Pjesma je oblik vatre koja se prenosi od iskona do kraja svijeta. A vatra je život. Ona tminu pretvara u ljudsko podneblje. I grije dla-nove zemlje da se ne smrznu. Pjesma je potvrda života.“

Najljepše je za Dragutinovu poeziju rekao Jure Kaštelan.

M. Bošnjak, IV.2

Dugo u noć, u zimsku bijelu noćDugo u noć, u zimsku gluhu noćmoja mati bijelo platno tka.Njen pognut lik i prosijede nje-ne koseOdavna je već zališe suzama.Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištemPo snijegu što vani padaU tišini bez kraja, u tišini bez kraja:Anđeli s neba, nježnim ruka-ma,Spuštaju smrzle zvjezdice na zemljuPazeć da ne bi zlato moje pro-budili.Dugo u noć, u zimsku pustu noćMoja mati bijelo platno tka.O, majko žalosna! kaži, što to sjaU tvojim očimaDugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Rastušje, kolovoz 1931.

Potok je žuborio:Ti si u sviralu svirala

Kao vjetar što dolijeće s bre-gova

G

P

L G M

P

Već ste se upoznali s radom CIVITAS-a u našoj školi. Pod vod-stvom prof. Dunje Bukovac, naša je eki-pa ponovno postigla uspješne rezultate. Ovaj put smo oda-brali temu ‘’Problem odlaska mladih u inozemstvo’’, što je re-zultiralo velikom zain-teresiranošću sudaca i ostalih ekipa. Gla-snogovornici su imali dobru organizaciju, upečatljiv portofolij, i što je najvažnije, ista-knuli su koliko je ovaj problem prisutan na našim prostorima, te da su mladima potre-bni bolji uvjeti za ško-lovanje i život. Naša ekipa je imala odličnu prezentaciju, što je i dokazala osvajanjem 1. mjesta na natjeca-nju na razini općine i županije, i time se plasirala na finalno natjecanje najuspje-šnijih ekipa iz cijele BiH koje se održalo u Sarajevu tijekom svibnja 2004. Osvojili smo treće mjesto, a sve ekipe koje su se plasirale na državno

Ljetni kamp Brčko 2004.natjecanje, kao i 2003. god, nagrađene su ljetnim kampom u Br-čkom u razdoblju od 12. do 16. srpnja 2004. godine.

Budući da smo se 2003. godine sjajno proveli u kampu, znali smo da će i ove godine biti jednako zabavno i zanimljivo, pa smo željno iščekivali taj polazak.

U Brčko smo, na-kon dugog puta, stigli oko 15h na svečano otvorenje iščekujući nova poznanstva, nove kreativne rado-ve i, naravno-zabavu! Ovaj put su nas smje-stili u hotel ‘’Ružica’’, koji je bio izvan grada (što nas i nije oduše-vljavalo), no imali smo sjajnu ekipu iz Tešnja i Jablanice, tako da smi-jeha i zabave do ranih jutarnjih sati nije nedostajalo. Učenici i profesori su raspodi-jeljeni u timove i svaki tim je trebao odabrati temu, izraditi por-tofolij i grb, te svoje radove predstaviti na završnoj smotri. Tije-kom rada u timovima

sklopili smo brojna poznanstva (neki čak i simpatije), tako su ljubav i razumijevanje koji su vladali među sudionicima pomo-gli iskazivanju velike kreativnosti. Također su bile organizirane i radionice, kao npr. likovna, glazbena, sportska, maneken-ska, te reporterska. Dakle, tijekom dana smo radili, a večeri su bile rezervirane za druženja. Ono što je bilo zanimljivo, jeste dolazak dvojice pro-fesionalnih američkih košarkaša, koji su bili određeni za sportsku radionicu. Oni su učenike raspodijelili u košarkaške ekipe, te organizirali utakmice koje su izazvale veliko zanimanje.

Izletište Brka, u blizini Brčkog, odma-ralište je sa športskim terenima i bazenima, no ove godine nismo mogli uživati u tim blagodatima kako je predviđeno, jer nas vrijeme i nije najbolje služilo, pa smo bora-vili u Tehničkoj školi u

centru Brčkog. Najza-bavnija večer je bila u disku, gdje je bio orga-niziran izbor za miss i mistera kampa. Zadnji dan su se održale pre-zentacije timova, što je bilo vrlo zanimljivo jer je bilo raznih tema, te upečatljivih izlaga-nja. Završnom smo-trom smo se oprostili od kampa i s tugom na licu, jer je sve tako brzo prošlo, vratili se u Mostar. Naravno, i ovaj boravak u kampu je bio nezaboravan…a nama ostaju fotografi-je za lijepo sjećanje.

S. Golemac, IV.2

G

P

L G M

P

Ah, da... ekskurzija. ‘’Budimpešta, Prag, Beč’’ odzvanjalo je danima prije polaska. To je bila jedina pri-hvatljiva destinacija u rujnu 2004.

Dan polaska. Eufo-riju smiruje kiša koja tog dana bez prestan-ka pada. No dobro, ne može sve biti savrše-no. Autobusna stani-ca je prepuna veselih učenika, zabrinutih roditelja i profesora. U toj gomili, isticala se naša profesorica Olga sa zabrinutim izrazom lica. Možda je stra-

Ekskurzijahovala da ćemo za-boraviti i ono malo o humanizmu i roman-tizmu što smo teškom mukom naučili.

Nakon pola sata čekanja, stižu naši busovi. ‘’Stampedo’’ za zauzimanje ‘’seći-je’’ i uopće stražnjih sjedala. Sjedam na prvo slobodno mje-sto skučenog busa. ‘’Posada’’ se sastoji od dva šutljiva vozača i tri ‘’kopilota’’: profesorice Darije, profesorice Ljilje i naše vodičice Splićanke koja mijenja

raspoloženje kao ka-meleon boje.

‘’Testing, testing... 1, 2, 3... 1, 2, 3... Čujete li me? Jeste?! Super! Želim vas sve pozdra-viti i... Ti dolje, začepi! Tebi govorim! Hoćeš ti govoriti umjesto mene?! Onda šuti! I što sam ono govori-la... Ah, da! Želim da se lijepo provedete, a ja ću vam pokušati ovo putovanje učiniti zanimljivim... Sad se lijepo smjestite i uži-vajte! Adio!’’

U busu je bilo ne-moguće zaspati, pa

smo svi bili u nekom polusnu osim sretni-ka koji su se čitavom dužinom ‘’izvalili’’ po podu. Po prelasku mađarske granice, sa-tima smo se vozili uz beskrajna polja kuku-ruza kad odjednom: ‘’Testing, testing!’’, zaorila je naša vodiči-ca na mikrofon. ‘’Ula-zimo u Budimpeštu! Desno vam se nalazi jedna stara crkva, a lijevo jedan stari mu-zej.’’ ‘’U redu, skontali smo, sve je staro, a gdje je WC?!’’

Nakon slikanja na jednom trgu i inter-vencije policije, jer su se pojedinci penjali na kipove, krenuli smo u hotel. Nalazio se ne-gdje izvan grada i bio u veoma lošem stanju.

‘’Imate tri sata odmora, a onda kre-ćemo na cigansku večeru!’’ Ta tri sata su proletjela u trenu. Trebalo je poći.

‘’Testing, testing... Idemo na cigansku večeru! Nadam se da će vam biti lijepo i

G

P

L G M

P

nemojte praviti glu-posti.’’

Ako je netko pomi-slio da će se pošteno najesti, nakon juhe je to zaboravio. Naime, juha je bila puna kosti-ju neke jadne životinje kojoj nisu baš dobro odvojili meso od ne-probavljivih dijelova. Nakon toga slijedilo je glavno jelo! Bijele, gu-mene njoke prelivene umakom u kojem su sretnici dobili odrezak veličine palca. I na koncu – desert! Pra-zne palačinke za ‘’pr-ste polizat’’. I kao da to nije bilo dovoljno, tri zalizane glave, s na-tegnutim smiješcima pjevaju neke prastare pjesme nastojeći izvu-ći od nas siromaha koji euro.

Ujutro smo krenu-li za Prag, gdje smo trebali ostati nekoliko dana.

‘’Testing, testing... Približavamo se Pra-gu. Moram vas upo-zoriti da čuvate novac te da ne razgovarate s ljudima. Nemojte mi-sliti da vas plašim. Ima i beba s plavim okica-ma koje vas hipnotizi-raju dok vam njihovi roditelji kradu novac!’’ Vidjevši komešanje koje je izazvala, nasta-vi blagim glasom: ‘’Ali

Prag je jedan divan grad, sigurna sam da će vam se dopasti!’’

Došavši u hotel, umorni i izgladnjeli, krenuli smo na večeru. Teško bi se moglo reći da je to bila večera. Dva-tri zrna graška, pet zrna kukuruza, malo krastavca i sve to pomiješano sa sočnom zelenom salatom. Di-vno, krepat ćemo od gladi. Sutradan smo obišli Prag i spremali se za večernji izlazak u disko. Disko nije bio odveć posjećen tako da je naš dolazak ubio monotoniju. Nismo ostali dugo, ali smo se dobro zabavili.

Po povratku u ho-tel, nitko nije mislio na spavanje, te smo, unatoč stalnim ‘’pa-trolama’’ naše razre-dnice, budni dočekali zoru. Sutradan smo se ‘’pošteno’’ najeli ploveći Vltavom na jednom malom brodu. U pjesmi i zabavi dani su brzo prošli, te smo krenuli ka Beču. Bu-dući da smo tu ostali svega nekoliko sati, nismo imali vremena za detaljnije razgleda-vanje grada.

‘’Testing, testing... Stara crkva lijevo, stara crkva desno, muzej lijevo, kazalište

desno...’’ Neprestano smo se okretali nasto-jeći pohvatati gdje se što nalazi.

Uputili smo se k bečkom dvorcu Schönbrunn. Sam je dvorac bio impozan-tna građevina, no za javnost je bio otvoren samo mali dio.

Krenuli smo u Prater, veliki zabavni park, gdje smo se za-držali pola sata.

‘’Testing, testing... Jel’ me čujete? Ja neću govoriti dok netko drugi govori! Jeste li se smirili? Jeste? Dobro!

Nadam se da vam je bilo lijepo. Svi ćete mi nedostajati!’’ ‘’Hoće-mo, jašta...’’ ‘’Jel’ netko nešto rekao?! Ja sada odoh u Španjolsku i...’’ Izbile su emocije. Bus se zaustavio nedaleko od Splita, te je ona izletjela sva sretna što će se po stoti put vozi-ti do Španjolske. Meni je i ovo bilo previše. Samo sam se želio dočepati svog kreveta i dobro se naspavati...

I. Zelenika, III.4

G

P

L G M

P

Nastavnici – voditelji pobjedničkih timova iz programa CIVITAS-a, radili su u ljetnom kam-pu u Brčkom 2003. godine na projektu sa par-tnerima iz SAD-a. Cilj ovog projekta je i posjet – povezivanje i razmjena nastavnika iz SAD-a s nastavnicima iz BiH koji rade na građanskom obrazovanju i razvijanju demokratskih principa. Posjet nastavnika iz SAD-a bio je prvi korak u toj realizaciji, a ostvaren je u ožujku, 2004. go-dine, a uzvratni posjet BiH nastavnika je bio u studenom 2004. godine. Posjeti su obavljeni po programu koje je utvrdio CIVITAS, a bili su pri-lika za dopune, razmjenu, suradnju, unapređenje i proširenje znanja o demokratskim načelima. Po programu CIVITAS-a dva nastavnika u paru, jedan iz BiH i jedan američki partner realizirali bi teme i lekcije:1. usporedba jednog običnog školskog dana u

BiH i SAD-u2. razine vlasti i vlada u BiH o SAD-u3. učenik – aktivni građanin

Gđa. Traci Kannon iz Las Vegasa – Nevada bila je naš gostujući nastavnik u ožujku 2004. Naši učenici su bili zadovoljni, prihvatili su pro-gram u potpunosti kao kvalitetan. Usporedivši dva različita školska sustava (i mentaliteta) mo-gli su izdvojiti prednosti i nedostatke vlastitog školskog sustava. Svakako im je bilo zanimljivo da su upoznali nove strane i preko njih vidjeli i upoznali kakvo je doista stanje u drugim drža-vama i svijetu.

Moj uzvratni posjet, u sklopu programa raz-mjene nastavnika ostvaren je u studenom 2004. i ostavio je na mene veliki utisak a bio je i veliki izazov.

U tijeku boravka u Las Vegasu održala sam lekcije u osnovnoj Becker školi u pet različitih razrednih odjela. Zatim, posjetila sam srednju Clark školu i bila nazočna pripremi učenika za natjecanje ‘’Mi narod’’, a bila i na satu kemije u istoj školi. U Canyon Spring školi prisustvova-

la sam sastanku Vijeća učenika. Ljubaznost je bila na svakom koraku, topao doček počevši od učenika razreda gdje sam održala lekcije; pred-stavnika Vijeća učenika, voditelja, nastavnika i ravnateljice i drugog osoblja škole. Imala sam čast upoznati i predstavnike školskog distrikta kao i biti gost na prijemu u Odvjetničkoj komo-ri Nevade i na večeri kod člana Parlamenta Bob Seala. Posebnu zahvalnost dugujem gđi. Judith Simpson – koordinatorici i mojoj američkoj prijateljici na razmjeni Traci Kannon. One su se trudile jako mnogo da vrijeme provedeno u Las Vegasu iskoristimo na najbolji način. Ono što me posebno oduševilo je veliko zanimanje učenika da što više nauče o zemlji iz koje do-lazim, posebno o mladima. Tako je BiH ušla u američke razrede! A ja sam upoznala kako funkcionira jedan sasvim drugačiji školski sustav, jedan kvalitetan i brižan odnos prema učenicima, kako izgleda jedna škola koja košta 30 mil. dolara i koja može da primi 5000 učeni-ka. Iako dvije različite države, veoma su i slične i po uređenju vlasti a i uloga učenika je veoma podudarna u obje države.

Vidjela sam i donekle obišla Las Vegas – grad čuda – prekrasan usred pustinje, svuda hoteli i bazeni, parkovi, golf tereni… Grad blještavila i svjetla, najveće kockarnice. I naravno, i ovdje su me pronašli moji sugrađani, moji bivši učenici – najveće iznenađenje.

I što reći na kraju? Vratila sam se puna doj-mova, puna novih spoznaja, obogaćenog isku-stva i novog stečenog prijateljstva. I želja mi je da iskažem da je ovaj program aktivan, da svaki nastavnik prođe ovaj program i aktivno sudjeluje u njemu i da lekcije iz ovog programa čuje veći broj učenika u školama. Jer – program je funkci-onalan i došlo je do dogovora, iznalaženja novih oblika suradnje i razmjene stečenih iskustava u razvoju demokratskih sadržaja. To će mi koristiti u mom daljnjem radu.

D. Bukovac, prof.

Prof. Dunja Bukovac u Las Vegasu – Nevada

Ameriko, stižem – međunarodna razmjena nastavnika

G

P

L G M

P

„Složni budite, mir njegujte“ (2 Kor 13, 11) je podslogan Sre-djoeuropskog katoločkg dana koji je proslavljen na Kupresu 21. svibnja 2005. godine. Ovaj događaj je samo nastavak pro-šlogodišnjeg okupljanja mladih katolika u Mariazellu, gdje je središnja misao vodilja glasila „Krist – nada Europe.“ Ove go-dine, katlički dan na Kupresu bio je obilježen blagoslovom osam crkvenih zvona koje su darovale Austrija, Bosna i Hercegovina, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija. Inicijativu za oku-pljanje ove zemlje su dobile kada je Sveti Otac Ivan Pavao II. Jednom prilikom u svom govoru rekao: „ Nada Europe je križ Kristov.“ Najvažniji razlog održavanja Katoličkog dana na Kupresu jest zasigurno položaj Kupresa. Nalazi se točno na tromeđi triju biskupija: sara-jevske, banjalučke i mostarsko – duvanjske, duga kršćanska tradicija tog područja, veliki broj križnih putova kroz koje je prošao kupreški katolički puk, stradanje kupreških ka-tolika i Hrvata, i njihova želja da se vrate na svoja kupreška ognjišta.

KUPRES21. svibnja 2004. godine

Sveto misno slavlje, koje je trajalo tri sata, predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Austrije i bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, koji je zajedno sa predstavnicima sedam biskup-skih konferencija srednjoeu-ropskih zemalja blagoslovio osam zvona koje je župi Oti-novci – Kupres za novu crkvu darovalo osam gore navedenih zemalja. Propovijedao je za-grebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Zvona su na-pravljena u austrijskom gradu Innsbrucku, u radionici Gras-smayr i stigla u župu Otinovci – Kupres 30. travnja 2005. go-dine. Zvona su teška 11 325 kg. Sva će zvona biti postavljena u tornjeve župne crkve sv. Obi-telji na Kupresu čija je gradnja još u tijeku. Najveće i najteže zvono je dar austrijskih vjer-nika, teško čak 4 030 kg, dok je zvono darovano od strane vjernika Bosne i Hercegovine na drugom mjestu sa 3 000 kg. Uz posvetu, na svakom se zvo-nu nalazi i grb države čiji vjer-nici daruju zvono. Zvona su posvećena Isusu, Majci Božjoj, sv. Josipu, mađarskom kralju sv. Stjepanu, slavenskim apo-stolima sv. Ćirilu i Metodu, sv. Franji Asiškom, sv. Benediktu,

zaštitniku Europe, i blaženom Ivanu Merzu, kojega je papa Ivan Pavao II. Proglasio blaže-nim 22. lipnja 2005. godine.

Ispunjeni Božjom milošću i vjerom u Trojedinoga Boga, iskreno se nadam da ćemo prenositi i naviještati Radosnu vijest i Božji glas koji će kupre-škim zvonikom odzvanjati s kupreške visoravni i odašiljat signale vjere, ufanja i ljubavi, i to ne samo u zemlje srednje Europe, već u čitav svijet!

S. Lovrić, IV.4

G

S

L G M

Z

Na razini škole u vremenskome razdoblju od 7. do 21. prosinca 2004.godine, održano je natje-canje u stolnom tenisu u konkurencijama mla-dića i djevojaka.

U muškoj konkurenciji su nastupila 32 natje-catelja koja su se u međusobnim dvobojima sa-stali, te eliminacijskim susretima došli do zavr-šnih dvoboja. U borbi za treće mjesto sastali su se: Zoran Marijanović III.2 i Nikša Šimić III.3 koji je na kraju slavio s rezultatom 3:1 u setovi-ma. Za prvo mjesto su se sastali Zoran Prskalo III.2 i Miran Sušac IV.4 koji je na kraju i slavio rezultatom 3:1 u setovima, te na kraju ponio epitet stolnoteniskoga prvaka naše škole!

Muškarci1. mjesto-Miran Sušac IV.42. mjesto Zoran Prskalo III.23. mjesto Zoran Marijanović III.2

Školski stolnoteniski

turnir

U ženskoj konkurenciji je nastupilo 16 natje-

cateljki koje su do završnih dvoboja došle me-đusobnim eliminacijskim susretima tijekom 4 kola. U borbi za treće mjesto, sastali su se Ana Brkić i Ana Pažin II.2 koja je slavila rezultatom 2:1, dok su se u finalnom susretu sastale Matea Gagro I.3 koja je s 2:1 pobijedila Mateu Pehar I.4 :

Djevojke1. mjesto-Matea Gagro I.32. mjesto-Matea Pehar I.43. mjesto-Ana Pažin II.2

N. Damjanović, IV.1

Turnir u malome nogometu je upriličen ususret novogodišnjim blagdanima.Nastupilo je uku-pno 16 ekipa; prvi,drugi,treći i četvrti razredi koji su bili podijeljeni u četiri skupine. Igralo se po načelu svatko sa svakim u grupnoj fazi s tim da su se iz svake grupe u narednu fazu kvalifi-cirali po dva najbolje plasirana sastava iz svake grupe.U narednoj fazi formirane su 2 skupine s po 4 ekipe gdje se međusobnim dvojima došlo do konačnoga raspleta. Tako su se u finalnu skupinu plasirale ekipe: II.1, II.3, IV.2 i IV.4.U polufinalu su se sastali; II.1 i IV.2 rezultat 3:2II.3 i IV.4 rezultat 3:7

ŠKOLSKI MALONOGOMETNI TURNIRZa treće mjesto su igrali: IV.2:IV.3 razultat 9:2Za prvo mjesto su igrali: IV.4: II.1 rezultat 3:3 (2:1 u regularnom dijelu)

Turnir je poslužio i kao izborni turnir za ekipu škole koja će nastupiti na međuškolskom natjecanju. Izabrani su sljedeću učenici: Davor Babić, Darko Marić, Andrej Čović, Nikša Šimić, Miran Sušac, Darko Džeba, Hrvoje Gardavski, Franjo Filipović, Josip Rozić, Damir Barbarić, Damir Musa i Damir Glibić.

N. Damjanović, IV.1

G

S

L G M

Z

Europsko prvenstvo u karateu održano je u Solunu,u Grčkoj i trajalo je od 8. do 15. veljače. Natjecanje je održano u dvo-rani posebno izgrađenoj za Olimpijske igre, a sudjelovalo je 46 europskih država. Sva-ku državu predstavljao je po jedan natjecatelj u različitim kategorijama. BiH se predsta-vila sa 21-im natjecateljem. Iz Mostara su to bili Željko Marušić IV.1 i Dragana Jonjić IV.2, učenici naše škole. Žen-

Karate

ska juniorska ekipa došla je do četvrtfinala,gdje je poražena od domaćina Grčke, dok mu-ška ekipa imala jr manje sreće te je poražena u prvom kolu od Slovačke. U pojedinačnom

natjecanju Goran Đekić iz Sarajeva je zauzeo 2. mjesto u kategoriji juniora, a Đenita Ćibo iz Konjica 3. mjesto u kategoriji kadetkinja.

D. Jonjić, IV.2

Tijekom veljače i ožujka or-ganizirano je košarkaško natjecanje srednjih škola za muškarce na razini grada Mo-stara. Muška košarkaška ekipa naše škole je pod vodstvom prof. Drage Lončara u veoma jakoj konkurenciji osvojila 1. mjesto bez poraza, pri tome ostvarivši 5 uvjerljivih pobje-da! Za ekipu škole nastupili su: Tomislav Stapić, Mario Marić,

Srednjoškolsko košarkaško natjecanjeDamir Đogić, Ivica Petrić, Bo-ris Božić, Miro Đogić, Neven Raspudić, Željko Matković, Davor Petrić, Vedran Miliče-vić, Teo Šunjić, Antonio Mar-kotić i Ivan Merdžo. I. kolo: Strojarska škola Fausta Frančića-Gimnazija fra Grge Martića 50:68II. kolo: Srednja elektrotehni-čka škola-Gimnazija fra Grge Martića 46:72

III. kolo: Gimnazija fra Grge Martića-Srednja građevinska škola 69:44Polufinalni susret: Gimnazija fra Grge Martića-Gimnazija Mostar 94:88Finale: Srednja elektrotehni-čka škola-Gimnazija fra Grge Martića 31:92

N. Damjanović, IV.1

Dana 22. ožujka 2005.g. na skijalištima u sklopu sportskog centra Blidinje održano je na-tjecanje u skijanju u konkuren-ciji osnovnih i srednjih škola grada Mostara. Nastupilo je 196 natjecatelja u konkurenciji srednjih škola. Našu školu je predstavljalo 14 natjecatelja koji su i ovaj put polučili izvr-sne rezultate osvojivši u gene-ralnome plasmanu 1.mjesto.

Skijaško natjecanje na BlidinjuOd mogućih 12 medalja, osvo-jili su čak 5, 2 zlata, 2 srebra i 1 broncu.Rezultati su sljedeći:U kategoriji I. i II. razreda-učenici 1. mjesto Zoran ŽarićU kategoriji I. i II.razreda-učenice 3. mjesto Maja VučićU kategoriji III. i IV. razre-da-učenici 2. mjesto Miran Sušac

U kategoriji III. i IV. razre-da-učenice 1. mjesto Ines Petrić 2. mjesto Ana Mrđen

N. Damjanović, IV.1

G

Z

L G M

Z

U našoj školi Civitas (projekt građanin) djeluje već osam, vrlo uspješnih godina. U protekle četiri školske godine svaki put smo se plasirali na finalno natjecanje u Sarajevu. 2003. i 2004. godine osvojili smo treće mjesto.

Ovi rezultati su zajednički plod našeg rada i prof. Du-nje Bukovac koja je voditelj projekta Civitas u našoj školi. Uz njenu pomoć, postali smo svjesni načina na koji treba funkcionirati demokratski su-stav. Uvidjeli smo prednosti i nedostatke demokratskog su-stava u BiH. Odabirom proble-ma i radom na portfoliju tru-dili smo se utjecati na vlast da riješi uočene probleme. Naša

Projekt Civitas

nastojanja i trud profesorice bili su nagrađeni odabirom naše škole za sudjelovanje u projektu razmjene nastavnika koji rade na Civitas programu u BiH -u i USA -u. U travnju 2003.godine, našu školu je posjetila Tracy Kannon iz Las Vegasa, Nevada s kojom smo radili teme iz oblasti građan-skog obrazovanja i usporedili obrazovne sustave

SAD -a i BiH -a. Na taj način smo stekli predodžbu o tome što treba promijeni-ti reformom obrazovanja u BiH. U studenom 2004.godine prof. Dunja Bukovac posje-tila je prof. Tracy Kannon s još dva prof. iz BiH i na isti način radila s učenicima koji

pohađaju školu u Las Vegasu. Uživali smo u razgovoru sa profesoricom nakon povratka iz Amerike.

Ono što smo naučili u zaje-dničkom radu na Projektu gra-đanin jeste značaj uključivanja u proces rješavanja problema koji spadaju u oblast javne po-litike i spoznaja kako možemo utjecati na vlast da riješe pro-bleme koje smo uočili.

U idućoj školskoj godini nas čeka upis na fakultet. Znanja i vještine koje smo stekli radeći na Projektu građanin pomoći će nam da se aktivno uključi-mo u rješavanje uočenih pro-blema kao aktivni i djelotvorni građani.

Boravkom u Ljetnom kam-pu u Brčkom 2003. i 2004. godine stekli smo mnogo pri-jatelja iz različitih krajeva BiH koje muče isti problemi kao i nas i koji ne sjede skrštenih ruku nego predano rade na nalaženju načina za njihovo rješavanje.

Zahvaljujemo se Civitasu i našoj profesorici Dunji Buko-vac koja je kroz sve ove godine predano radila s nama, učeći nas da smo mi mladi temelj građanskog društva.

M. Bošnjak, IV.2 i A. Kutle, IV. 3

G

Z

L G M

Z

Svaka škola koju čo-vjek završi, svako zva-nje za koje se odluči, vrijedno je i važno. No, zvati se gimnazija-lac i biti gimnazijalac, znači nešto posebno, nešto što obuhvaća sve i nešto što je opće. Zato se često misli da je gimnazijalac samo gimnazijalac i da mu ništa drugo nije po-trebno i da ga ništa drugo i ne zanima. No, ne mora uvijek biti tako, a dat ću vam i primjer za to. Osim što pohađam Gimna-ziju fra Grge Martića, pohađam i Glazbenu školu Ivana pl. Zajca. Istina, idem u dvije škole. Često čujem: ‘’Glazbena, pa kakva ti je to škola, niđe veze! Pa to svatko može, čista aktivnost! Mo-žeš otići na sat, a ne moraš! Pa gimnazija ti je na prvome mjestu.’’ Hm... možda, a možda i ne. Nikad se ne zna. Ma, uostalom, neka meni dviju diploma u ruci, pa ćemo vidjeti. Teško je, naporno, to se mora priznati. Ali

Što se voli, nije teškošto se hoće i što se voli, uopće nije teško. Moj dnevni raspored izgleda ovako: ujutro sam u gimnaziji, posli-jepodne i navečer sam u glazbenoj školi. I tako iz dana u dan. Ali nije mi žao! To što mi je cijeli dan ispunjen i organiziran čini me sretnom. U glazbenoj školi u razredu nas je devetero i svi mi, zajedno sa svojom razrednicom i svim ostalim profesorima, činimo jedno jedin-stvo, cjelinu, obitelj. Imati dvije razrednice i ne petnaest, nego više od dvadeset pro-fesora... Nije ni to tako loše. Najvažnije u svemu tome je imati volju, truditi se i radi-ti. Iako nemamo svoju ustanovu i stalno smo na relaciji Gimnazija – Hrvatski dom her-ceg Stjepana Kosače, nije nam teško. Navi-knuti smo na uvjete u kojima radimo. Čak ćemo i maturu slaviti. Pa valjda smo to i za-služili.

Sada, nakon što sam završila šest razreda osnovne gla-zbene škole i nakon četverogodišnjeg sre-dnjoškolskog školova-nja, s ponosom mogu reći da sam, pohađa-jući glazbenu školu, bogatija kao osoba i imam više općeg znanja. Gimnazijalac koji ne zna tko je bio Mozart, Beethoven ili Bach, koja su ima najpoznatija djela, što je sluh, što je ton, šum, trebao bi se zapitati, po mom mišljenju. To je opća kultura.

Moj jedan radni tjedan bi izgledao ovako:

Ponedjeljak: Ujutro sam u gimnaziji, a od 19:31 u glazbenoj ško-li. Imam dva sata sol-feggia, zatim dva sata povijesti glazbe. U školi sam sve do 22:30 i to zato jer jednosta-vno ne uspijevamo drugačije održavati nastavu, što zbog pro-stora, što zbog indivi-dualne nastave svakog od nas. Prije svega tog

bih mogla malo vje-žbati glasovir.

Utorak: Pa dobro, i nije tako težak dan. Hm... fizika, fizika. Ne znam što bih s fizikom. Hm... pa da! Javim se engleski i vjeronauk, pa me ne može pitati fiziku. Bravo ja!!!

15:30. Imam solo pjevanje za sat vreme-na. Volim pjevati, to me oslobađa na neki način, pomaže mi da ispoljim emocije, ali prije toga stvarno mo-ram nešto pojesti, jer: ‘’Ne može se pjevati na prazan želudac’’, rekla bi moja profeso-rica pjevanja. No do-bro. Pojest ću nešto, a poslije imam zbor.

Srijeda: Najteži dan u tjednu! Kad samo pomislim što me sve danas čeka, samo bih se okrenula na drugu stranu i nastavila spa-vati, al’ ne mogu.! Mo-ram ustati! Zemljopis, biologija, engleski... super, imam ocjenu. Još da prođe ovo tje-lesno... Kući sam u 14:40. Ovih osam sati zaista umori i onog najodmornijeg. Već

G

Z

L G M

Z

je 15:30. Idem na sat pjevanja u gimnaziju, zatim ću vježbati gla-sovir, pa ću u Kosaču, jer imam sat glasovira. Ma nema veze, malo ću prošetati. Na Sta-rom se sjedi, uživa, pijucka kava. A ja? Idem se obrazovati do kasno u noć...

Četvrtak: Nakon kemije, hrvatskog, engleskog, fizike (opet sam preživjela), idem na sat korepeticije. Ma to ti je ono kad ti pjevaš, a netko te pra-ti. Prati? Svira, znaš, svira! Onda slijedi solfeggio, metodika, pa zbor. Na zboru nas

ima ‘’svakakvih’’, svih generacija, pa često zna biti zabavno, ali kad se radi, radi se! To se zna! Kad imamo neki nastup, tada ima-mo probe svaku večer, radimo s većim gu-štom, jer osjećaj kad negdje nastupaš i to dobro uradiš ni s čim se ne može usporediti, vjerujte. To je nešto posebno.

Petak: Malo pre-daha. Ipak je vikend preda mnom. Imam samo sat pjevanja, pa bih i glasovir mogla malo vježbati, a i pri-premiti se za sutrašnji danm jer već četiri

Kako to-u dvije ško-le?- zapitat će se mnogi. Da ne biste bili predugo zbunjeni, reći ćemo vam da je riječ o srednjoj glazbenoj školi. Naime, ako je netko završio osnovnu glazbenu školu, a ima želju jednog dana otići na akademiju i postati profesionalni glazbe-nik, mora proći kroz srednju glazbenu koja

godine mi, ovogodi-šnji maturanti, imamo nastavu subotom od 8 pa nadalje. Imamo dva sata harmonije, dva kontrapunkta, zatim poznavanje glazbenih oblika i instrumente i naravno, subotom Parliamo Italiano. Učenje talijanskog jezika sastavni je dio obrazovanja u glazbe-noj školi. I kad završi tjedan, slijedi drugi. I opet... I opet... sve ispočetka. Moram priznati, zanimljiv je način predavanja u glazbenoj školi, primjerice u solfeg-giu i metodici naša

se trenutno ne može pohađati samostalno, već se mora upisati još jedna općeobrazovna srednja škola. Učenici koji ne idu u gimnazi-ju, nego u neku drugu srednju školu moraju polagati razliku pre-dmeta na kraju školske godine. Ako u svojoj školi nemaju latinski jezik, likovnu kulturu, zemljopis, psihologiju

ili neki drugi gimna-zijski predmet na kraju godine moraju ga (ipak!) naučiti jer, u svjedodžbi glazbene škole će te naići i na te predmete.

Kao što vidite, glazbena škola nije nikakva sekcija, tečaj ili hobi. To je vrsta umjetničke škole koja se, kao i sve druge, mora redovno poha-

Kako je ići u dvije škole

profesorica koristi funkcionalnu meto-du rada, što znači da nema beskonačnog diktiranja, prepisi-vanja. Mi smo ti koji sami zaključujemo, dolazimo do odgovora i rješenja. Svi sudje-lujemo u nastavi, svi smo aktivni i učimo na jedan nama svima pristupačan i zani-mljiv način. Radimo u zdravoj atmosferi, a to je zaista najvažnije i velika je motivacija za predanost radu.

S. Ambrić, IV.5

đati. Pitate se kako mi, koji smo sve to odabrali, uspijevamo ići u obje škole. Ako smo u gimnaziji po-slijepodnevna smjena, u glazbenu idemo ujutro, prije i navečer, poslije škole. Kad smo u gimnaziji jutarnja smjena,čitavo posli-jepodne, a ponekad i večer provedemo o Hrvatskom domu her-

G

Z

L G M

Z

cega Stjepana Kosače. Nastava u glazbenoj održava se i subotom. To baš i nije zgodan dan za buđenje u sedam sati u jutro. Ali tko nam je kriv što je u petak večer “gorilo”? Tu smo da aktivno sudjelujemo u nastavi glazbe “bar do subotnjeg podne-va”. Možda se ostatak sinoćnje ekipe probu-di dok nama nastava završi pa da odemo na kavu (oni jednu da se razbude, a mi gla-zbenici po jednu da ne zaspemo)! Opisat ćemo vam jedan naš radni dan! To izgleda ovako:

Nakon sedam sati torture u gimnaziji, koračam preplavlje-nim mostarskim ulicama, s torbom na leđima teškom deset kilograma, zadnji put u toploj kući bila sam prije deset sati, za deset minuta počinje nastava u glazbenoj…Umorna kao konj pokušavam skrenuti misli od umora… I uspjela sam! Za su-tra moram ponoviti 158 str. iz povijesti, ponešto biologije, fi-zike, psihologije…A tek politika! O, Bože, njemački! Trebala bih i klavir vježbati, bar satak-dva! Susrećem mnoge poznanike,

frendice iz razreda i škole. Prva s mamom ide u shopping, dru-ga je s prijateljicom također krenula u prodajni centar, treća se iz shoppinga vraća. Četvrta polazi na in-strukcije, peta na ples, a ostali će spavati kući još šest sati… A ja ću još pet sati provesti u zatvorenoj učionici! No, dobro!

Nakon što je zavr-šio prvi dio nastave u glazbenoj, trčim kući, iscrpljena i gladna k’o medo. Tek što sje-dnem s knjigom povi-jesti u rukama, sjetim se da večeras imam još i zbor! Stigla sam samo jesti, pogledati TV desetak minuta i preslušati dvije pje-sme s CD-a.

Žurim ponovno u glazbenu, vesela k¨o zombi. Kad je zbor napokon završio, već je devet sati. Dolazim kući potpuno bespo-moćna. Sve što mogu učiniti je srušiti se u krevet. Tako nam je iz dana u dan!

Ostali mi se dive kako imam živaca za to, kako sve stignem, pitaju se zašto se ne ispišem kad je to tako teško i naporno. Mi se ne žalimo, ali činjenica je da nam je teže nego drugim učenicima. Profesori u gimnaziji

na glazbenu se i ne obaziru, a ako kojim slučajem i zapaze naš trud pridaju mu mini-malan značaj. Ali, sto se može? To je život nas, umjetnika! Na-damo se da će prora-diti svijest onih koji su moćni i ovlašteni da uvedu neke promjene, te da će se glazbena škola osamostaliti. Kako kažu “moćni”, pitanje glazbene škole doći će na red tek kada se riješe mnogobrojna neriješena pitanja u gradu. Ali nije važno, mi glazbenici naučili smo biti strpljivi. Pri-čekat ćemo da se u svijesti našeg naroda i grada rodi umjetnički duh koji će potaknuti kompromis i solidar-nost pri rješavanju problema. Kažu: “Tko pjeva, zlo ne misli”, ali činjenica je da će proći desetljeća dok Mostarci zajedno za-pjevaju!

Uz sve to mi smo ponosni i volimo ići u glazbenu školu. Iako je naporno, istovremeno je i zanimljivo. Tu smo podijelili mnoge bri-ge i probleme i stekli životna prijateljstva. Vjerujemo da je glazba plemenita i korisna vještina koja će nam dobro doći u životu.

Ako vas zanima što sve tamo učimo,

nabrojit ćemo vam neke predmete: glavni instrument, sporedni instrument, solfeggio, kontra punkt, glazbe-ni oblici, partiture, dirigiranje, talijanski jezik, harmonija, po-vijest glazbe, vokalna tehnika i mnogi drugi, ovisno o tome koji smo smjer odabrali. Zvuči zanimljivo, zar ne ?

Marija BukovacMarija KrešićIne ZovoJosip Rozić Ana MrđenSanja Ambrić Andrea DeronjićInes PetrićMarko BarišićDado ŠarićMarina BazinaIvana Džidić

M. Krešić, IV.4

G

Z

L G M

Z

Već četvrtu godinu u mostar-sku gimnaziju fra Grge Martića stižem autobusom iz Čapljine. Ustajem u šest. Spremam se žureći da ne zakasnim, jer sto-pirati nije baš preporučljivo.

Zna se dogoditi da na ko-lodvoru čekam i više od pola sata. Kiša, vjetar, ljetne žege. Koga je briga. Moj izbor, kažu. Samo majka izlazi na cestu, vr-teći u mislima najgore moguće scenarije.

U autobusu se isključujem iz okoline. Nedavno nisam, pa sam se sporječkala s djevoj-

Učenici putnici

Obrazovanje traži žrtvekom iz frizerske zbog žvakaće gume. Sad ona sjeda u drugi kraj autobusa i liže lilihip. Glu-posti, ali se dešavaju.

Gledanje kroz prozor mi je dojadilo, znam unaprijed koja kuća slijedi i kakva je fasada. Zato najčešće čitam i pona-vljam gradivo, pa opet, ironija. Ustajem dok drugi spavaju, a kasnim na prvi sat. Zapišu me, razrednica opravda, i tako stalno. Do trećeg sata drije-mam, teže se koncentriram, sa sedmog idem deset minuta ranije. Opet žurim da ne za-

kasnim. A moji se smiju što ne znam gdje je Kirurgija ili Ru-dnik. Za Kirurgiju bolje da ni ne znam. A za ostalo, nemam vremena.

Na povratku zagušljivo i bučno. Kao da sam samo ja umorna. Srećom, najčešće sje-dim. Osim jednom kad nisam uspjela ugrabiti mjesto. Vozač je naglo zakočio, ja sam poko-sila sve ispred sebe, naletjela na mjenjač i rasparala farmerice. Ne zvuči primamljivo, ali kažu da obrazovanje traži žrtve.

Ž. Dadić, IV.5

Mostar – Velika akcija uređe-nja školskog dvorišta i sport-skih terena, koju je pokrenulo ravnateljstvo mostarske Gi-mnazije fra Grge Martića u suradnji s učenicima, ovih se dana privodi kraju. Još je pre-ostalo uređenje atletske staze, čime bi sportski sadržaji za vanjske aktivnosti bili kom-pletirani. Planira se i gradnja sportske dvorane za koju neće biti dovoljna samo donatorska sredstva i čija gradnja zahtjeva uključenje u proces i gradskih vlasti.

- ‘’Sadašnja dvorana je ada-ptirana učionica i neuvjetna je

Gradnja dvorane će pričekatiza izvođenje nastave tjelesnog odgoja. S obzirom da učenici naše škole postižu zavidne sportske rezultate, izgradnja primjerene dvorane je naša ve-lika želja. Bez uključenja grad-skih vlasti teško ćemo osigura-ti potrebnih 500 tisuća KM u tu svrhu iako bi u kompleksu dvorane zbog atraktivne loka-cije škole mogli biti uključeni i poslovni prostori’’ – kaže za Večernjak ravnateljica popu-larne Nove gimnazije Mirjana Dujmović. Uređenjem i osvje-tljivanjem sportskih terena, koji sadržavaju igrališta za nogomet, rukomet, odbojku i

košarku te skok u dalj i bacanje kugle, vodstvo škole pobrinulo se i za rješavanje problema sumnjivih osoba koji su ranije školski kompleks koristili za različite neprimjerene akti-vnosti.

- ‘’Otkad smo uredili igrali-šta, stanari okolnih zgrada su stalni korisnici pa ponekad ne možemo održati nastavu tjele-snog odgoja’’ – napominje M. Dujmović.

Meri Musa, Večernji list

G

Z

L G M

Z

Mostar, uz Atenu, grad s naj-više sunčanih dana u godini, ove 2005. godine je dokazao da ljubitelje hladnoće (ili zime) zna razveseliti i zim-skim radostima. Naš grad je 14 dana (krajem siječnja i početkom veljače) bio pre-kriven snježnim pokrivačem i ledom koji je uzrokovao i elementarnu nepogodu. Zbog nemogućnosti učenika i profesora iz okolice Mosta-ra da dođu na nastavu, škola nije radila 3 dana. Posjetili smo Meteorološki zavod na

Ledeni Mostar?!

Ukupan broj ispitanih uče-nika u našoj školi je 578.

Od toga je 156 muških (26,99%) te 422 ženske (73,01%).

Od ukupnog broja mu-ških sposobnost uzdužnog savijanja jezika ima 96 uče-nika ili 61,54% te 60 učenika ili 38,46% koji nemaju tu sposobnost.

Od ukupnog broja žen-skih sposobnost uzdužnog savijanja jezika ima 297 uče-nica ili 70,37% te 125 učeni-ca ili 29,63% koji nemaju tu sposobnost.

Bijelom brijegu radi poda-taka i usporedbe o zimama u Mostaru od 1950. godine. Upućeni smo u Meteorolo-ški zavod u Sarajevu, gospo-dinu Željku Majstoroviću koji nam je izišao u susret i poslao podatke. Osim ove godine (‘04./’05.), razdoblja kada je Mostar bio više od 15 dana prekriven bijelim pokrivačem su zime 1955./’56. (15 dana); 1962./’63. (23 dana) i 1984./’85. (27 dana).

M. Marijanović i S. Golemac IV.2

Mini projekt – genetika – rezultati

Sposobnost uzdužnog savijanja jezika (“tongue rolling’’)

Od ukupnog broja ispita-nika sposobnost uzdužnog savijanja jezika ima 393 učenika ili 67,99% te tu spo-sobnost nema 185 učenika ili 32,01%

Iz ovih rezultata možemo zaključiti da je u našoj školi ova osobina dominantna. Također je zanimljivo i to d, kada se gleda na spol, tu sposobnost više imaju žene nego muškarci.

Učenici izborne nastave iz biologije

Učenica, puna ljutnje što ne može dar umotati u ukrasni pa-pir,izjavljuje:

“Zašto sve stvari ne dolaze upa-kirane u okruglim kockama?!”

Na satu matematike...Profesorica: “3 x 5 je približno 15!!!“

Bili smo na kemiji,ispitivanje...Profesorica: “Koji broj dolazi poslje 3?! “ Xy osoba: “Pa, 2!“

Sat hrvatskog jezika...Profesorica : “ Šta su bili Lucija i Ante Stipančić? “Učenica: “Otac i sin.“

Zemljopis...Profesorica: “Ima li itko da je odgovarao, a da ga nisam pita-la?“

Priča se gdje smo putovali...Xy osoba: “...ono kad smo bili u Rumunjskoj! “Xz osoba: “Kad smo mi bili u Rumunjskoj? “Xy osoba: “Pa na ekskurziji! Znaš onda, u Budimpešti! “

Zemljopis... tumačenje lekcije...Profesorica: “To su pljuskovi praćeni grmljavinom i pljusko-vima.”

Poslije natjecanja na eko-kvizu, profesorica svečano objavljuje da je naš učenik iz IV. razreda odgovorio točno na sva pitanja. poslije komentara kako mu je to uspjelo,odgovor je slijedio: “Pa pitanja su bila jako glupa! “

M. Buhač IV.2

Biseri

G

Z

- Prof.: Gledaj šta govoriš!

- Prof.: Ja ću slučajno otvoriti dnevnik, slučajno na tebe i ti slučajno nećeš znati i slučajno ćeš dobiti keca. Sve će to biti zbog slučaja.

- Prof.: Vi da možete vi biste mene u Neretvu!Učenik: Ma ne bismo profe-sorice, nemojte tako, mi bi vas bliže, u Radobolju!

- Prof.: Mislite da profesor ne može pitat ako je dnevnik nedostupan?! Ovaj sat se drži koliko se drži, a vi ćete, gospo-do, sada pisati i s dnevnikom i bez njega!

- Učenik: Djelo je prožeto osje-ćajima, ne emocionalnim nego materijalnim.

- Prof.: Zašto u Katoličkoj crkvi žene ne mogu biti svećenici?Učenik: RASIZAM!!!

- Prof.: Morat ćete se potruditi da dočekate završetak kraja sata!

-Prof. (učeniku): Što je za tebe sreća? I. učenik: Postojanje! II. učenik: Znači, ako umreš, bio bi nesretan?!

- Prof.: E sad namjerno neću nikog zapisati!!!

- Prof: Sad namjerno neću ni-kog pitati!!!

- Prof.: Nećemo sjediti stoje-ćke!

- Prof.: Limes je prodoran, operon ulazi u svaku operaciju bez upozorenja!

- Prof.: Čut ćete vi mene!Učenik: Čujete se vi svaki put!

- Prof.: Ja svojim izgledom ne privlačim ponašanje!

Na ekskurziji...- Vodič: Zgrada je nastala u XVIII.st., dakle 1483!

- Učenik: Ali kao što znamo, u Americi nema europskog prvenstva!

- Učenik: Kad mrtvac umre...

Ž. Dadić i S. Ambrić, IV.5

IV.1

- Prof.: Koji su najrazvijeniji gradovi u Kanadi?- Učenik: Toronto, Melbour-ne...

- Učenica: Mogu li ja oprati ruke?Prof.: Ne! Zašto ćeš prati ruke?Učenica: Dirala sam nešto ispod klupe!

- Učenik: Lakše malo, profe-sorice, ne možemo vas pohva-tati!Prof.: Niti vi mene hvatate, niti ja vama bježim.

- Učenik: Feniks je cvijet koji raste iz pepela!!!

- Prof.: Koji je naziv za lekseme suprotnih značenja?Učenik: Antisinonimi!!!

- Prof.: Koje je boje gašeno va-pno ili kreč?Učenik: Hmmmm... Pa... bež boje!

- Prof.: Koja je čuvena izreka Stjepana Radića?Učenik: Nemojte srljati ko pa-tke u maglu.

don Ivo: Tišina, da ovo proči-tam!Učenik: Hajde, boni, šutite da pričamo!!!

- Prof.: Jesu vam rekli što je s Irenom?Učenik: Jesu. Ima bubreg u kamencu!

Prof.: Jel’ to vas dvije nešto pričate?Učenik: Nismo, nego joj ja ne-što objašnjavam!!!

Biseri

G

Z

Fram Ziral d.o.o. MostarPut za Aluminij b.b.tel./faks: +387 36 351 281www.fram.bafram@fram.ba

GRAFIČKO PODUZEĆE M O S T A R

GRAFIČKA PRIPREMA w TISAK w DORADA w NAKLADA w KNJIŽARA