KULTERMANN Povijest povijesti umjetnosti (skripta)

8/6/2019 KULTERMANN Povijest povijesti umjetnosti (skripta)

1/69

U. KULTERMANN: POVIJEST POVIJESTI UMJETNOSTI

ART HISTORY AND ITS METHODS

PREDAVANJA

-Oscar Wilde smatra da su Grci raspravljali o umjetnosti jednako kao i mi danas; Kultermann ga

pobija argumentom da se razgovor o umjetnosti i povijesti umjetnosti kod Grka javio jako kasno.

-u Grkoj je umjetnost do 5.st. a i kasnije smatran zanatlijom (Platonova podjela). Umjetnika se

zbog bavljenja manualnim radom smatralo nesposobnim za duhovno stvaranje.

Rana iznimka: Demokratovi fragmenti stavio je umjetnost u povijesni kontekst, a djela je sloio

po razvoju od jednostavnih poetaka do najboljih radova (5./4.st.)

ANTIKA

-kod Grla prevladava filozofski spekulativan odnos, a kod Rimljana spisi praktinog karaktera,

vodii i kriika grana umjetnosti (povezana s knjievnou) te je njihov pristup umjetnosti

praktiniji.

-kod Grka su umjetnici tretirani kao zanatlije ( a filozofija prezire manualni rad. O djelima se pie s

divljenjem ali o radu i umjetniku ne) Plutarh Premda se radujemo umjetnikih djelima i cijenimo

ih, umjetnikov rad preziremo. = tzv. antiki paradoks

-Sokrat u poetku radi kao kipar ali naputa zanat; prvi pie o umjetnosti ali ti spisi nisu sauvani

ali ih poznajemo preko uenika Ksenofonta koji je zapisao razgovore s Sokratom: stav da je

umjetniko stvaralatvo zanatstvo, te da filozof ima pravo prosuivanja djela jer je njegov rad bliispoznaji nego umjetniki.

-prema helenizmu stav prema umjetnicima se mijenja uivaju ugled

-2 skupine pisaca o umjetnosti:

1.) skupina pisaca vanih za kritiko, tehniko i povijesno razmiljanje

2.) skupina pisaca vezanih uz estetiku (Sokrat, Platon, Aristotel, Plotin)

1

PlatonKsenokrat iz AteneVitruvijePlinije starijiPauzanija


2/69

-pojam tzv. povijesnog slijeda, shema razvojnog slijeda javlja se kod antikih pisca (model

prihvaaju teoretiari renesanse).

DEMOKRIT 5/4 st. pr. K.

-stavlja umjetnost u kontekst povijesti (umjetnost kao povijesni fenomen)-uoava da se u djelima moe pratiti slijed od jednostavnog, zamrenog do profinjenog (od arhaike

do klasike 5.st.) ( tek 20.stoljee skepticira linearan razvoj)

KSENOFONT

-Sokratov uenik. Bavljenje estetskim problemima

-pojam mimezisa oponaanje ljepota u prirodi, njihov odraz; ako djelo uspije izraziti te ljepote i

ono je lijepo-umjetnost kao oponaanje osjetilnih i duhovnih objekata plemenitih i duhovnih osobina.

Sposobnost slikara da prikae unutarnje stanje, duhovnu ljepotu.

-Sokratovo poimanje umjetnosti; funkciju umjetnosti promatra kao i funkciju drugih stvari; funkcija

slike je da uljepava interijere a kipa da uljepava hramove.

PLATON

(427.-347. pr.K.)

-ne postoji cjelovita teorija umjetnosti

-negativna formulacija umjetnosti; ak je smatra tetnom i suvinom, a umjetnika naziva

opsjenarom i oponaateljem.

-nauk o idejama ( uDravi i Fedonu) = temelj europskog idealizma

-vie cijenio umjetnost klasinog 5.st. nego umjetnost svog doba

-3 pravila za onoga tko prosuuje djelo: jasan sadraj djela i ono to djelo prikazuje, istraiti koliko

je prikaz ispravan (mimezis)te u kojoj je mjeri postignuta ljepota.

-ovozemaljska ljepota izvire iz nadnaravne ljepote ideja (utemeljio metafiziki pojam ljepote).Karakteristike ideja je da su trajne i nepromjenjive. Trajnost i svijetlo kao vrijednosti. (srednji vijek

preuzima Platona preko Plotina)

-Ljepota je u omeenosti i simetriji; difuzno se ne moe opaati pa nema karakter ljepote. Simetrija

proizlazi iz ljepote i sklada svijeta ideja. Simetrija, omeenost, sklad i harmonija svijeta ideja

odraava se i u naem svijetu.

2


3/69


4/69

KSENOKRAT IZ ATENE 3./2. st.pr.K.

-otac povijesti umjetnosti

-rekonstruiran kroz fragmente drugih pisaca preko Plinija st.

-najvei dio antike batine je propao ili je doao do nas u iskrivljenom obliku preko Plinija

-Ksenokrat kipar, Lizipov uenik B. Schweitzer ga je nazvao ocem povijesti umjetnosti.-nadovezuje se na ideju razvoja Demokrita i njegove kole te metode organskog razvoja

-spis Kanon nije sauvan

-ciljem razvoja smatra precizni realizam

-prosuuje prema sustavu o 4 kategorije: simetrija (proporcija), ritam, briljivost izvedbe, kategorija

optikog problema. Pomou tih pojmova nastoji obuhvatiti cjelokupan razvoj umjetnosti

promatrajui je kao povijest umjetnikih problema.

-Osim Ksenokratova djela u antici postoje i naznake povijesti umjetnika. Te povijesti pisane su bez

vrijednosnih kriterija, to su uglavnom ivotopisi koji nisu sasvim vjerodostojni. Prvi autor zbirke

ivotopisa Duris sa Sama (4-3-st.), a nakon njega Flavije Filostrat stariji s otoka Lemna (2-

3st.). Postojali su i vodii o najslavnijim grkim gradovima; pr. helenski kiparPazitel 1.st. napisao

knjigu o najslavnijim djelima grke umjetnosti; Pauzanija 2.st. Vodi kroz Heladu

CICERON 1.st.pr.K.

-jedna od najitanijih autora u srednjem vijeku

De oratore(Govornik) pri razmatranju porijekla umjetnosti blii je Platonovim idejama.

Smatra kako u duhu umjetnika prebiva forma i predodba/ praslika same ljepote i od nje umjetnik

polazi i na nju se vraa. Ljepota je unutarnja. (prvenstveno se radi o pjesnicima i govornicima)

predodba idealne ljepote (od Platona) koja se nalazi u umjetnikovom duhu (od Aristotela)

MARCUS VITRUVIUS POLLIO DE ARCHITECTURA LIBRI DECEM 1.st.pr.K.

-vrijeme Julija Cezara i Oktavijana Augusta-projektirao i sagradio jednu javnu zgradu baziliku u Fanu

-najstariji postojei rukopis tzv. Codex Harleianus potjee iz 8.st. (danas u British Museumu), a

prvo tiskano izdanje objavljuje se 1486. u Rimu.

-prema kasnijim navodima bio je i nadzornik vodovoda grada Rima

-glava od brade do kose 1/10, do tjemena 1/8. sredite tijela je pupak.

4


5/69

-1. knjiga uvod u cijelo djelo (kolovanje arhitekta, odnos teorije i prakse, podjela arhitekture,

teorija arhitekture ono od ega se sastoji arhitektura jesu: ordinatio (red), dispositio (raspored),

eurythmia (ugodan i lijep izgled), symmetria (sklad zgrade), decor (prikladnost), distributio

(razdioba). Arhitektura ima tri dijela: graditeljstvo (privatno i javno obrambeno, religijsko, za

udobnost), izradu satova i izradu strojeva.2.knjiga graevni materijali

3. knjiga tipovi i vrste hramova

4. knjiga nastanak dorskog, jonskog i korintskog hrama

5. knjiga o javnim zgradama i prostorima (forum, bazilika, teatar, terme)

6.knjiga. privatna stambena arhitektura (glavni prostori rimske kue), grka kua

7. knjiga zavrni radovi, obrada zida, izrada i boje fresaka (kritika suvremenog mu slikarstva tj.

tree faze pompejanskog stila = pokvareni ukus)8.9.10. knjiga vodovodi, satovi, strojevi

PLINIJE STARIJI 1.st.

Naturalis Historiae enciklopedijski kompendij u 37 knjiga. Knjige 35. i 36. govore o umjetnosti

- roen 23. u Comu, stradao 79. u erupciji Vezuva

-poimanje o krunom toku umjetnosti razvoj / procvat / pad vjerojatno preuzeo od Ksenokrata

-prepriao mnogo anegdota o antikim umjetnicima

-najee citiran antiki autor

-pie o umjetnikim tehnikama i samim djelima

-normom smatra klasinu umjetnost (ve u rimsko doba ustanovljava se normativni nain: grka

klasika kao norma. Ta norma ulazi u praksu srednjeg vijeka i renesanse)

PAUZANIJA 2.st.

.grki putopisac, vjerojatno iz Lidije u Maloj Aziji,

-Vodi po Heladi u 10 knjiga potanko opisuje grke gradove i vjerska svetita, vaan za opiseumjetnikih djela koja su nestala, npr. Fidijine skulpture Atene u Partenonu.

PASITEL 1.st.

-knjiga o najznaajnijim djelima grke umjetnosti

5


6/69

KALOS KARATIA

-povezivanje dobrote s ljepotom; ono to je dobro ne moe biti runo, ali mnogo je lijepih stvari

koje su rune naravi.

Postavke realizirane u umjetnosti i ovjeku

-Kanon racionalna / matematika konstrukcija umjetnikog djela

-pored oponaanja ljepota iz prirode bitno je i konstruiranje umjetnikih djela (racionalistiki

pristup)

-Poliklet (460-420)- objavljuje kanon u izgubljenom spisu- spominje se kod Plinija i Vitruvija.

Dorifer 440 precizno odreen, matematiki konstruiran odnos meu dijelovima(glava:tijelo 7x1)

Matematiki pristup ima tradiciju u filozofiji pitagorejaca.

Original Dorifera je u bronci smatrao da je u toj skulpturi utjelovljen kanon

FLAVNIJE FILOSTRAT st.

2 spisa: Imagines

ivotopis Alolonija iz Tirane

-problemi nastanka umjetnikog djela izvor djela je mata, subjektivna fantazija, sloboda

-umjetnik je samostalan od oponaanja, koncepata i boanskog nadahnua (na njega se poziva

Croce te nijee izvanjske utjecaje na umjetnost i istie invenciju)

-koristi figuru ekfraze pri opisu djela

-pojam ekfraze= deskripcija, opisivanje umjetnikog djela. Ujedno i retorika figura koja slui za

isticanje nekih elemenata djela. Oblik opisivanja koji zamire u srednjem vijeku ali se pojavljuje

nanovo u renesansi. Ukljuuje i stilsko kritike konotacije (zato, kako)

-ut pictura poesis (kod Horacija) izjednaavanje slikarstva i opisa u knjievnom djelu (verbalno

= vizualno)

-svi aspekti pristupa umjetnikom djelu javljaju se u antici. Aspekt umjetnosti kao vjetine koja nijesamo manualna nego i umna bitan je u kasnijim razdobljima.

6


7/69

NEHISTORIJSKI SREDNJI VIJEK

-kraj starog vijeka: 476. pad Zapadnog rimskog carstva

-529. odluka Justinijana o zatvaranju svih filozofskih kola u Ateni

-poljoprivreda postaje glavni izvor prihoda ; proizvodnja je niska i bez jaih gospodarskih sredita

-feudalnom vazalsko vlasnikim sustavu odgovara politiki sustav s hijerarhijom u obliku piramide;

na vrhu kralj kao vrhovni vladar a na dnu kmetovi. Crkva je jedan od glavnih nosilaca feudalnog

sustava ( pri tome razlika izmeu biskupa feudalaca i prosjakih redova franjevaca i dominikanaca

koji su osuivali crkveno izrabljivanje i bogaenje).

-u doba razvijenog feudalizma ( 10-15st.) razvijaju se gradovi kao samostalne opine zanatlija i

trgovaca, robo-novana privreda i jaaju proizvodne snage.

-bilo kakva zbivanja ( politika, drutvena, kulturna) povezana su s kranstvom i nose na sebi

religiozni znamen. ( 1096-1270 kriarski ratovi). Klerici su dugo ostali gotovo jedini nosioci svegduhovnog ivota, znanosti i filozofije.

-dvije srednjovjekovne filozofije: MISTIKA, SKOLASTIKA

-MISTIKAnije usmjerena na pitanja zajednice nego nastoji pojedinca intuitivnom spoznajom

voditi jedinstvu i ljubavi s Bogom. Ono boansko ne moe se spoznati racionalno, nego jedino

mimo razuma i intuitivno (kontemplacija, ekstaza, meditacija i sl.)

-srednjovjekovna kranska filozofija zove seSKOLASTIKA (scolasticus=uitelj) = filozofija je

postala predmet kolskog poruavanja a ne istraivanja

-poseban odnos filozofije ( skolastike) prema teologiji filozofija kao sredstvo, orue teologije.

( izrekaphilosophia ancilla theologiae filozofija je sluavka teologije). Cilj filozofije vie nije

pronai istinu nego samo prenijeti, objaviti kransku crkvenu istinu. Argumentacija se poziva na

autoritete tradicije: Bibliju, zakljuci crkvenih koncila, Aristotela.

NEOPLATONIZAM: PLOTIN

-roen u Egiptu. Namjeravao je ostvariti ideju Platonove Drave i podii grad Platonopolis u

Kampaniji.

-nastoji saznati kako bi se putem intuicije dolo do Najvieg to bi bio oblik doivljavanja a ne

racionalnog spoznavanja

-filozofski misticizam

-shvaa kozmos kao jedinstveno ivo bie koje je proeto svjetskom duom. Jedno je uzrok i izvor

svega, preobilje.

7


8/69

-stupnjevi bitka: um, ideje, dua, materija

-ljepota = odnos materije i forme

-filozofija ivota glavno pitanje svodi se na to to je blaenstvo - blaenstvo se sastoji u

sjedinjenju s Jednim

-Eneade ( 9 predavanja) saetak veine antikih razmiljanja: zasadi antike filozofijeposredovani u srednjem vijeku. Platon se recipirao kroz Plotina a Aristotel nepoznat. Zahvaljujui

Plotinu dogaa se Platonova renesansa u Rimu.

Rehabilitacija umjetnosti: za Platona je umjetnost opsjena a za Plotina nositeljica ljepote (a ljepota

po sebi sudjeluje u boanskom biu).

Prema Plotinu materija je troma, prua otpor formi (za razliku od Aristotela koji smatra kako

materija udi za formom). Troma je jer je najdalje od osnovnog poela pa se umjetnik mora truditi

pri njenom oblikovanju. Umjetnik sudjeluje u oblikovanju i ideji.

AURELIJE AUGUSTIN 4/5st.

-misaoni vrhunac patristike

-glavno djelo De civitate Dei i autobiografija Ispovijesti

-eli spoznati duu i Boga a pod utjecajem je Platona i neoplatonizma

-Bog je uzrok i svrha svega, sve dobro potee od Boga a zlo je samo nedostatak dobra.

-prvi u povijesti zastupao voluntaristiko gledite- volja je bitna mo, ona je nadreena razumu i

svijesti

-u De civitate Dei postavlja problem filozofije povijesti; povijest je neprestana borba dobra i zla;

svijetla i tame; vrline i grijeha; nebeskog i zemaljskog kraljevstva. Cilj povijesti bit e dostignut

pobjedom nebeske drave. Zemaljskoj dravi pripadaju razliiti oblici hereza i osnivai hereza jer

oni ive po ovjeku a ne po Bogu.

Plotin, Aurelije Augustin (O ljepoti i proporcijama), Dionizije Aeropagit (ljepotu

poistovjeuje s dobrotom)Srednji vijek nastavlja antiko drutveno vrednovanje umjetnosti

Umjetnik se smatrao zanatlijom i iskljuivo je u slubi Crkve

Svaki zanatlija iao je u nauk majstoru koji traje 12-13 godina

Postojale su knjige s pravilima koje uvode u tajne odreene radionice, pr. Livre de portraiture

Villarda de Honnecourta

8


9/69

Kranske pisce ne zanima poganska umjetnost ni njena pravila te okreu lea umjetnikoj

produkciji. Likovna umjetnost ne smatra se kreativnom djelatnou niti estetskim uitkom.

Srednjovjekovna umjetnost je angairana umjetnost.

Nema zanimanja za individualne umjetnike (pa ni biografija, niti povezivanja kola)

Prevlast teoloke estetike., funkcija umjetnikog djela ( koritenje u liturgiji), radioniki aspektiumjetnike djelatnosti: to su najbitniji aspekti odnosa srednjeg vijeka prema umjetnosti.

-Umjetnost ulazi u sustav mehanikih vjetina (zadovoljavanje materijalnih ivotnih potreba +

duhovno uzdizanje), ne ulazi u 7 artes liberales

IZIDOR SEVILJSKI 6.st.

Etimologie-razrauje i definira sustav artes liberales : gramatika, retorika, dijalektika, muzika,

geometrija. Za njih je potreban umni rad, a za mehanike vjetine potreban je fiziki rad. Vie odmehanikih vjetina su teologija, pravo, medicina.

HUGO OD SVETOG VIKTORA 12.st.

-skolastika

-opatija kod Pariza

-iri sustav s mehanikim; tkalstvo, izrada oruja, brodarstvo, ratarstvo, lov i kazalina

znanost(izmeu intelektualne i fizike). Jedino to smatra vanim prouavanja u okviru kolstva.

-porijeklo umjetnikih oblika i umjetnikove kreacije nadovezivanje na kasnu antiku

(neoplatonizam)

-Postavke o ideji koje prebivaju u duhu umjetnika to preuzima i srednji vijek (in mente artificis= u

umjetnikovu duhu) ali to dolazi posredstvom Boga.

SV. AUGUSTIN 4.-5.st.

-neoplatonizam, vjeruje u uroenost ideja u ovjekovom umu-duh ima sposobnost stvaranja novih oblika (kombinacija oblika, idealizacija)

SV. TOMA AKVINSKI

-smatra se da je skolastiku doveo do njenog sadrajnog vrhunca

-dominikanac, njegovo je uenje dominikanski red primio kao slubeno uenje

9


10/69

-prilagoava Aristotelovu filozofiju kranskom vjerovanju

-tomizam spajanje Aristotela s katolikim nazorom na svijet

-uenje izlae uSummama

-sloboda= djelovanje na osnovi uma; volja = podreena nunosti u tenji prema krajnjem cilju, ali je

ipak slobodna. Um je podreen vjerovanju-vjerovanje se bavi i natprirodnim istinama, a um istrauje svijet i za to podruje nije potrebna

objava

-filozofija ima veliku vrijednost za teologiju ona brani teologiju i daje joj potrebne argumente

-bie je ono to odreuje sutinu stvari

-u umjetnikovom duhu postoji predodba predmeta koji e izraditi (forma exemplaris= primjereni

oblik prema kojem se neto izrauje); umjetnik u duhu ima ono to e stvoriti ali to nije njegovo

vlastito nego dobiva od Boga-Ideja / predodba u umu ne poklapa se do kraja ni s materijom ni formom nego je kombinacija

(umjetnik radi kombinaciju forme i materije)

-smatra kako slikani prikaz moe ak jae od teksta potaknuti pobonost. (pojava emotivnosti u

kasnom srednjem vijeku)

MAJSTOR EKHARDT 13./14.st.

-mistik

-umjetnik u duhu ima predodbu predmeta. Predodba mu je dana od Boga (jer su ideje u Bogu i

svaki stvoreni predmet predegzistira u bojem duhu). Bog ideju sputa u umjetnikov duh.

-u teolokoj estetici ljepota se postie putem dva atributa: svijetlo (korijen u neoplatonizmu) i

proporcije (Polikletov kanon). Svijetlo i sklad su atributi Boga.

2 pravca:

1.) neoplatonizam; Augustin, Izidor Seviljski sve do pojave skolastike u 12.st.

2.) aristotelizam od 12/13 stoljea do pojave sveuilita; Toma Akvinski, Bonaventura-itav svijet je alegorija, vidljiva slika nevidljivog Boga

(U. Eco metafzika pansembioza cijeli svijet je prirodan ali ima metafiziko znaenje, ita se

semiotikim putem)

-likovni prikaz u sklopu vjerskog sustava ima uvijek didaktiku funkciju ( a estetsku funkciju

posjeduje ako posjeduje didaktiku)

10


11/69

-alegoreza- pojedine ivotinje mogu simbolizirati razliita znaenja (pr.lav), pr. katedrala u Reimsu;

alegorijski panoptikum (1240.)

-alegoriziranje i simboliki pristup svijetu proima i tumaenje umjetnikog djela

-spisi srednjovjekovnih autora bave se simbolima i funkcijama / namjenama slika. Bizant poetkom

8.st.- zalaganje teologa i Leona III. za zabranu upotreba slika estoki ikonoklazam. Suprotnomiljenje zastupa papa Grgur Veliki koji smatra kako su slike potrebne u vjerskoj poduci jer su one

knjige nepismenih.

Problem ikonoklazma rijeen je 788. u Niceji prevladalo zapadno stajalite (ne tuju se slike nego

likovi na njima prikazani).

Reakcija na ikonoklazam u rimskom carstvu oko 780. pojava tzv. libri karolini odgovor

bizantskim teolozima; pisac Teodulf Orleanski, redigirao opat Alquin (tzv. Karlove knjige= prvi

pisani dokument s podruja teorije umjetnosti zapadnog svijeta.) zabranjuje se idolopoklonstvo(tovanje slika) ali se doputa njihova izrada u skladu s papinskim odredbama. Slike imaju funkciju

u sklopu religijske didaktike i ne mogu nadii tu funkciju i postati svete. Razuman, racionalan

odnos prema slikama se zastupa.

-pisci koji se osvru na liturgijsku upotrebu slika: William Durandus 1286. Pravilnik o liturgijskim

obredima; u 3. poglavlju govori kako su slike ukrasi i poduka i pismo neukih i nema zapreke za

umjerenu upotrebu.

-nastaje i tehnika literatura posveena umjetnikoj praksi; nastaje u okviru radionica:

Teofil 11.st. De diversis artibus (O razliitim umijeima) niz radionikih savjeta svih

podruja umjetnikog obrta (vitraji, rezbarije, zlatarstvo) + opis razliitih postupaka pri izradi

umjetnikog djela (pr. zidanje pei za taljenje metala). Umjetnik preuzima recepte od svog majstora

/ uitelja; ne oekuje se nikakva inventivnost + nepoeljno je izlaenje iz okvira radionikih pravila.

CENINO CENINNI IL LIBRO D'ARTEoko 1400.

-rana renesansa

-uenik Agnola Gaddia (sin Taddea, u. Giotta)-obraa se kolegama; zabiljeuje iskustva radionice i osobna iskustva

-57.poglavlje (od preko 100) izlae metodu slikanja freske na zidu i kako naslikati mladolika lica.

Istie izravnu povezanost s Giottom.

-Traktat objavljen tek 1821.

-utilitarni duh knjige opisivanje tehnikih vjetina

11


12/69

-zanatski aspekt istie nunost radionikog obrazovanja svakog umjetnika

-104. poglavlje opis uenika u radionici; 6 godina traje obrazovanje u radionici, zatim oko 6

godina praktinih radova; ukupno 13 godina do osamostaljenja

-savjetuje poprimanje stila od uitelja; ako pokuava uenik svladati nekoliko naina slikanja

razliitih majstora to ga moe samo zbuniti pa zato treba slijediti samo jedan nain pa kasnije nanjega nadograivati.

-umjetnik kao kreativac (prvi puta nakon antike) koji radi na temelju mate. Zbog toga smatra da

slikarstvo treba premjestiti na viu razinu (barem kao i pjesnitvo)

-u 70.poglavlju o kanonu i proporcijama: tijelo = 8 glava + 2/3 (a Vitruvije 8 glava)

-29.poglavlje moraliziranje; trai ist ivot umjetnika

-sugerira oponaanje prirode kao glavni izvor nadahnua

-naglaava znaenje crtea disegna; preduvjet za iskusnost bilo kojeg umjetnika

RENESANSA

BIOGRAFIJE UMJETNIKA

-uzori za anr: u antici Plutarh 1.st.pr.K. Vite parallele - na zapadu poznat od 15.st. Daje 23

usporedna ivotopisa poznatih rimskih i grkih linosti; povjesniari, politiari, govornici nema

umjetnika ali se spominju u dvije biografije.

-srednji vijek ne poznaje ivotopise umjetnika. Zanimljivi samo ako su sveci, pr. sv. Elidije zlatar i

sv. Luka (zatitnik slikara) zanimljivi biografima. Biografije svetaca znaajne su od 13.stoljea:Jacob de Voragine Legenda aurea (Zlatna legenda) zbirka ivotopisa svetaca (vrsta prirunika

za umjentika)

Novi razvoj pratimo u djelima knjievnika, pr. Dante spominje Cimabuea i Giotta ( u 11. pjevanju

istilita), a Giottom se bavi Boccaccio (kako je slikao iznimno vjerno, stvari koje je naslikao su

proizvod same prirode i sl.)

12

Alberti Pietro AretinoGhiberti pretee VasarijaLeonardo VasariRafael Karel van Mander Durer


13/69

Petrarca je dio soneta posvetio prijatelju Simone Martiniju

Filippo Villani 1351/1352 radi opis Firence u koji ukljuuje malu zbirku ivotopisa umjetnika

-sredina 15.st. novo poimanje umjetnosti

-rana renesansa zaokret u drutvenom poloaju umjetnika

-okretanje antici nuno uvoenje historijske komponente u umjetnost-ueni umjetnik stjee ugled, a i sam postaje dio znanstvenog promatranja, pr. Alberti i Ghiberti

LEONE BATTISTA ALBERTI DE PICTURA 1436 ; DE RE AEDIFICATORIA 1452.

(1404 Genova-1472 Rim, on inae Firentinac)

-prvi tip tzv. uomo letterato; vana uloga u doba humanizma. S ustolienjem pape Nikole V.

zapoela je i Albertijeva suradnja s papinskom kurijom. Bio je jedan od papinskih savjetnika na

projektima za obnovu Rima (1447-1455)

-autobiografija (sam autor ili neko njemu blizak) govori o vlastitom karakteru i vrijednostima (za

razliku od Ghibertija koji govori o djelima). Istie ideale humanizma. Tenja za empirijskim

znanjem. Ocrtan homo universalis. Tenja znanju. Smatra da je u prirodi sadrana sva ljepota; samo

je iz prirode treba izvui

-4 vana elementa: priroda, pravilo, ideja, genij.

Odnos prema prirodi je mimetiki odnos. Regula ukljuuje to vjernije prenoenje oblika iz prirode.

Ideja kao unutranja predodba je bitan element kreativnosti ona se raa u prirodi a u povezanosti

s prirodom stvara djelo. Genije je kreativna sila. Ti svi elementi povezani su u cjelinu i meu njimanema suprotnosti.

-posezanje za antikim autoritetima (Vitruvije, Euklid, Plinije)

-uvodi autonomiju estetske sfere, 1436. objavljuje traktat o slikarstvu De pictura (jako utjecao

na umjetnike talijanske rane renesanse) osvre se na suvremene umjetnike, smatra da su se

konano nakon dugog razdoblja nazadovanja pojavili veliki umjetnici ( Donatello, Ghiberti, Luca

della Robbia, Masaccio).Najstariji od svih renesansnih traktata. 3 knjige:

1. knjiga matematika polazi od geometrije i optike

2. knjiga tumae se dijelovi slikarskog umijea

3. knjiga pouava umjetnike kako napraviti savreno djelo

Princip vidne piramide preuzima od Euklida i konstruira je tako da se njome mogu sluiti slikari.

Vidnu piramidu prenosi u geometrijski sustav kojim se 3D prostor moe prikazati na 2D plohi.

13


14/69

Njegovu metodu nadograivao Piero della Francesca (1480. napisao traktat o perspektivi baziran na

Euklidu i Albertiju). Prvi je pokrenuo problem perspektive i konstrukcije vidne piramide.

-3 glavna elementa slikarskog umijea:

1.) obris linearni crte kojim se opisuje lik

2.) povezivanje i meusobno usklaivanje povrine oblika putem kompozicije (oodnosu proporcija)

3.) modelacija pomou boja i svijetlosti kako oblici primaju svijetlo, pojam sjene,

nastaje sloenica chiaro scuro kad nema svijetla nema ni boja; svijetlost kao

temelj opaanja

-osvrt na prikaz narativnih prizora (historijsko slikarstvo) smatra ih najviim u slikarstvu (antike

teme, teme iz Biblije). Najjednostavnijim smatra portret. historijske kompozicije su najzahtjevnije

jer ukljuuju i ljude, pejza, te unaprijed stvorenu koncepciju.-ljepota se temelji na izboru umjetnika koji iz prirode bira ono najljepe. Metoda korekcije i

dotjerivanja prirode + idealizacija. Idealizacija prirode temelji se na racionalnom pristupu.

-slikarstvo je projekcija linija i boje na povrinu

- 1452. traktat o arhitekturi De re aedificatoria - kao uzor je preporuen Vitruvije. Najranija

verzija iz 1452, dovren 1472. a tiskan 1485. u 16st. dodane ilustracije (drvorez).

Od Vitruvija preuzima pojam ljepote, te bitna funkcija i upotrebljivost graevine. Lijepo je ono to

se slae s razumom a ugodno je oku. Ljepota u arhitekturi poiva na harmoniji dijelova i skladu

dijelova (conzinnitas), a budui je ljepota ostvarena u prirodi priroda je uzor. Uzor je i ljudsko

tijelo.

Postoje razliiti stupnjevi ljepote najvia je umjetnika ljepota (Vitruvije je naziva elegancijom).

Razliite inaice ljepote kroz redove (dorski muki, jonski enski)

Psiholoka determinacija ljepote pored objektivne vaan je i odnos dijelova koji kod promatraa

budi osjeaj ugode.

Daje opis svih 5 redova i mjesta njihove primjene

Pridaje vanost disegnu kao ideja, zamisao, koncepcija umjetnikog djela u umu (a ne obris lika)(disegno u kasnoj renesansi ima znaenje crtea)

-1464. De Statua- latinski, najmanje recipiran. Pokazati kako se mjeri ljudsko tijelo te kako to

prenijeti u skulpturu. Patentirao mjera putem kojeg se moe izmjeriti veliina i odnos dijelova u

razliitim pokretima. (komplicirano pomagalo, nije imalo odjeka). Prvi u novom vijeku daje

praktine primjere.

14


15/69

GHIBERTI

-stvara kriterije povijesnog promatranja umjetnosti koji polaze od Plinija i Vitruvija

-tri knjige I Commentarii:1.) antiki autori, 2.) osvrt na umjetnike 14.st., 3.) nauk oproporcijama i druge teorijske teme

-Prvi umjetnik koji je napisao vlastiti ivotopis

-1473. Cristoforo Landino preveo je cijelog Plinija

-povijest umjetnika postaje sve vanijom

-sami umjetnici vie se posveuju teoretskim problemima

LEONARDO DA VINCI

(1452-1519)

-daje slikarstvu prednost pred ostalim umjetnostima

-umjetnost je za nje ga oblik spoznaje, filozofije

-prirodu prouava prirodoznanstvenim metodama

-znaenje antike za njega nije toliko veliko najvia vrijednost je originalnost

-novi poetak (nakon perioda nazadovanja) je Giotto zbog izravnog prouavanja prirode. Nakon

Giotta opet dolazi pad jer se umjetnici opet poinju drati starih majstora, umjesto da se

neposredno dre prirode.

-s crteima Francesco dio Giorgio, Guliano da Sangallo i Cronaca, Leonardovi su studije meu

prvim primjerima arhitektonskog crtea u renesansi. U njegovim se crteima prvi put pojavljuju

forme ortografije i perspektivnih projekcija koje ilustriraju razliite naine perspektivnog

prikazivanja unutranjeg i vanjskog prostora.

Rasprava o arhitekturi - prvi dio posveen je teoriji arhitektonskih tipova i formi sakralnih i

svjetovnih graevina te proporcijama i ornamentu. Drugi dio rasprave planiran je kao teorijaarhitektonske konstrukcije. Njegov tekst predstavlja vanu vezu izmeu rano renesansnih

arhitektonskih teorija (Alberti, Filarete, Francesco dio Giorgio) i visoko renesansnih arhitektonskih

rasprava ( Sebastiano Serlio). Razlikuje je od rasprava njegovih prethodnika jer je prvenstveno

planirana kao klasificirana kolekcija arhitektonskih crtea malo objanjenih tekstom (crte kao

pouzdanija metoda komunikacije nego rije).

15


16/69

RAFAEL

(1483-1520)

-vie od Leonarda se bavi umjetnou prolosti

-po nalogu pape Lea X. napravio cjelokupan plan restauracije staroga Rima-ustanovio pojam snimke (plan / presjek / elevacija)

ALBRECHT DURER

(1471-1528)

-kritiki se suoava s talijanskim uzorima

-dnevnik s puta u Nizozemsku u kojem izvjetava o umjetnosti svoga doba

-cijeni brau van Eyck, Rogiera van der Weydena, Huga van der Goesa-prvi upotrijebio termin slikarstva krajolika piui o Patinieru

-pod Durerovim utjecajem piu Christoph Scheurl, Johann Neudorfer, Johannes Butzbach

CESARE RIPA

-talijanski ikonograf, roen u Perugi. Pie Iconologia s opisima alegorijskih vrlina i poroka,

umjetnosti 1593. standardan prirunik za umjetnike.

RASPRAVA O PRVENSTVU UMJETNIKIH VRSTA (PARAGONE)

-rasprave potiu Baldassare Castiglioneu knjizi Dvoranin, Benedetto Varchi koji je 1546.

napravio anketu meu firentinskim umjetnicima o tome koju vrstu umjetnosti (slikarstvo ili

kiparstvo) treba smatrati vrednijom odgovaraju Pontormo, Bronzino, Vasari, Cellini,

Michelangelo

PIETRO ARETINO(1492-1556)

-prvi kritiar umjetnosti

-trai neposredan kontakt s pojedinanim umjetnikim djelom

-postavio se iznad svih umjetnikih i drutvenim propisa, sam sebe nazivao il divino

-djelovao je kao posrednik izmeu umjetnika i kolekcionara

16


17/69

-pribavljao je Vasariju materijal za Vite

-njegovo lobiranje rezultiralo je odijevanjem Michelangelovih likova Posljednjeg suda.

PRETEE VASARIJA

Filippo villani, Cristoforo Londino, Antonio Marnetti (ivotopis Filippa Brunelleschija koji

sadri osvrt na razvojnu povijest arhitekture)

Antonio Billi Libro 1530. obrauje umjetnike iz Firence poevi od Cimabuea

Venecijanac Marcantonio Michiel, je kao i Vasari planirao opsenu povijest slikarstva ali je

odustao kad se pojavilo Vasarijevo djelo

1548. Paolo Pinipie dijalog o slikarstvu

Zbirku ivotopisa sastavio je i Paolo Giovio; mogue da je neposredno potaknuo Vasarija da napie

Vite

GIORGIO VASARI IVOTI UMJETNIKA 1568.

(1511-1574) otac povijesti umjetnosti

Za Medicije radi Uffizi i freske u Palazzo Vecchio. Oko 1560. osniva Akademije u Firenci, za

Cosima I.

-Biografije o povijesti talijanske renesanse. 1.izdanje 1550. posveeno Cosimu de'Medici, a

2.izdanje 1568. ukljuuje i portrete umjetnika, ive stvaraoce i vlastiti ivotopis

-o povijesti nastanka knjige pie sam Vasari, pripremni radovi zapoeli oko 1540. Od mladosti je

prikupljao podatke o umjetnicima i skupljao njihove crtee

-knjiga se sastoji od 3 dijela ( svaki s predgovorom)

1.dio- predgovor razvoj povijesti umjetnosti od antike do prvog umjetnika renesanse

Cimabue (za razl. Od Giotta)

2. dio definira karakter umjetnosti u 15.st. u radovima Masaccia, Piera della Francesce,

Mantegna3. dio ivoti umjetnika koje smatra vrhuncem renesanse Leonardo, Rafael,

Michelangelo; tek je Micjelangelo prevladao antiku

-3 cilja knjige: 1.) promocija Toskane kao centra umjetnosti (uz Grku i Rim)

2.) status umjetnika u drutvu razliit je od statusa obrtnika

17


18/69

3.) smjetanje vlastitog rada u kontekst onoga to vidi kao najveu umjetnost

vremena

-obraao se umjetnicima i mecenama.

-osnovna jedinica njegove povijesti je biografija

-umjetnika povezuje s vremenom, pokrajinom i drugim uvjetovanostima-bioloki model povijesnog razvoja umjetnosti; kao i ovjek umjetnika djela se raaju, rastu, stare i

umiru

-vrhunac u klasici; revival u renesansi

-ne bavi se utjecajem politike i sociolokih previranja (invazija barbara, ikonoklazam, pad zapadnog

rimskog carstva)

-svaki ivot umjetnika prati detaljna studija radova

-razlikuje dobro, bolje i najbolje pitanje kvalitete; kriterij je vjernost prirodi. Razlikuje apsolutne irelativne standarde kvalitete.

-podjela umjetnosti renesanse na 3 sukcesivna stupnja:

1.) 14.st. Giotto freske u kapeli Scrovegni, Padova 1305.; figure u profilu, teka draperija,

naglaena kontura, malo interakcije meu likovima

2.) 15.st. Masaccio kapela Brancacci u Santa Maria del Carmine Firenze 1424; vea

raznolikost u pozama i draperijama, otvorenije konture, figure prirodnije smjetene u

pejzau

3.) 16.st. Michelangelo Sikstinska kapela 1508-1512; poze su serpentinate, vea

otvorenost kontura, figure integrirane u prostor u kojem se kreu

-predstavnici 3. ili zlatnog doba transcendiraju elementima prirode: Rafael boje finije od onih u

prirodi, Michelangelo- genije koje je nadvladao prirodu

-kritika njihovih pretea u 15.st. Verrocchio i Pollaiuolo postigli stupanj prefekcije u kojem su

vjerno i istinito reproducirali prirodu ali zadrali su stil koji je onkraj sebe (postignut ekstenzivnom

studijom). Da bi se uzdignuo nad tu razinu umjetnik mora traiti savrenu verziju forme. Forme i

oblici moraju se izdii iznad naturalizma ako ele rezultirati najboljom umjetnou (16.st.) koncept idealne forme.

-termini koje koristi pri opisu slikarstva mogu se aplicirati na arhitekturu. Arhitektura se moe

ocjenjivati po sposobnosti koritenja arhitektonskog djela kao modela

-koristi termin stila u standardnom znaenju slinosti izvedbe koje povezuju umjetnike u grupe.

Selektira umjetnike prema kolama razliitih stilova a ne kronoloki

18


19/69

-umjetnik mora kopirati najsavrenije primjere da bi stvorio dobar stil. Bizant i gotika nisu vrijedni

naziva stila

-Vasari razjasnio mnoge pristupe koji karakteirizraju povijest umjetnosti sve do 20.st.:

1.) koncentracija na biografiju

2.) mecenatstvo3.) koritenje dokumenata

4.) vanost individualnog genija

5.) centralnost umjetnikog djela i tehnike

6.) procjena kvalitete

7.) definicija stila

8.) identificiranje uzora

9.) kriterij naturalistike reprezentacije10.) bioloki cikliki model razvoja

11.) evolutivnost

-njegove sudove prihvaaju sljedee generacije

stvara trio majstori 14,15,16 st. su Giotto, Masaccio i Michelangelo, a slavna trojka su Leonardo,

Rafael i Michelangelo (kao visoka renesansa)

Ogroman utjecaj Vasarija:

-Benedetto Cellini potaknut Vasarijem. Svoje memoare pisali su kipar Baccio Bandinelli, Raffaello

da Monteluipo, Raffaello Borghini

-kritka Vita: Lodovico Dolce dijalog koji se vrti oko pitanja treba li dati prednost Michelangelu,

Rafaelu ili Tizianu

KAREL VAN MANDER SLIKAREVA KNJIGA 1604.

(1548-1606) nizozemski Vasari, slikar, osniva Akademije, najvanije djelo na Vasarijevom

traguKnjiga o slikarima 1583-1604 u 3 dijela: 1.) didaktika pjesma s praktinim instrukcijama o

plemenitom inu slikanja

2.) biografije slikara

3.) traktat o Ovidijevim tekstovima relevantnima za umjetnike

19


20/69

-centralni dio ine biografije podijeljene na tri dijela: slikari antike, slikari Italije, slikari

Nizozemske i sjeverne Njemake.

-bavi se samo slikarima. Ambicioznija od Vita jer biografije smjeta u kontekst

-umjetnike Sjevera htio je pokazati jednakovrijednima umjetnicima Italije. Polovica djela bavi se

suvremenicima.-knjiga je uglavnom nizanje anegdotskih biografskih podataka s popisom najvanijih djela svakog

autora

-ivio u Ghentu, Brugesu i Haarlemu

-dok Vasari koristi antiku kao mjerilo usporedbe, van Mander za usporedbu s vlastitom kulturom

koristi Italiju svog vremena (1573-1577 boravi u Rimu), a kao model koristi i Vasarija (kao model

knjige).

-sjevernjaka umjetnost i povijest potpuno drugaije od Italije (nema veze s antikom umjetnosti);nema ni karakteristika koje bi se mogle tumaiti kao unutranji razvoj od rane do zrele faze

-paralele van Mandera i Vasarija:

1.) glavna uloga dana biografijama individualnih umjetnika

2.) skupljanje injenica

3.) analiza ljepote

4.) oblikovanje prolosti

-oblikovanje prolosti opisuje kvalitetu umjetnosti i ivota u antikom Rimu, dekadenciju i revival

talijanske renesansne umjetnosti. Budui da ne moe stvoriti isti uzorak za Sjever, van Mander

govori da je umjetnika tradicija na Sjeveru nastala kasnije- sa braom Eyck. Ne spominje cikliki

razvoj. Umjetnost kao napredak od vremena van Eycka od 1400 do njegova doba 1600 + naznake

budueg pada kvalitete

-raspravlja o ivim umjetnicima (opravdava se da su podaci lake dostupni)

-lekcija od Vasarija slava umjetnika je vjerojatnija ako je rad dokumentiran u pisanim djelima

-analiza ljepote ne moe se primijeniti Vasarijev model ljepote na sjevernjake slikare. Durer ivan Eyck rade iz svakodnevnog ivota a ne ideja idealne ljepote (intenzivan izraz, nemaju

prethodnika da se ugledaju)

20


21/69

JOACHIM VON SANDRARTNJEMAKA AKADEMIJA 1675.

-raspored uglavnom kao i Vite

-u prvom dijelu bavi se arhitekturom, u drugom kiparstvom, u treem su ivotopisi

-boravio u Rimu gdje je bio slikar i savjetnik u pitanjima umjetnosti, nakon ega odlazi u Njemaku

pa Nizozemsku-njegovo djelo zapravo je teorija triju umjetnosti; jednako tretira kiparstvo, slikarstvo i arhitekturu i

po tome nadilazi prethodnike

-procvat vidi u Durerovo doba a nakon toga nazadovanje

HOUBRAKEN

-prenosi Vasariejv obrazac na sjever 18.st.

-svoje djelo smatra nastavkom van Manderova rada; isto puno anegdota

-stvara temelje za novu prosudbu Rembrandta pozitivne (za razliku od Sandratove)

16. STOLJEE U ITALIJI

-autobiografski zapisi talijanskih umjetnika (Ghiberti, Pontormo)

-Lutherova reformacija zapoinje 1517, a Tridentski koncil zavrava 1564. Vjerske promjene

povezane s politikim zbivanjima izravne posljedice na sam umjetnike (npr. 1528. Sacco di Roma

i koje posljedice ima na umjetnost).

-Nemirno vrijeme nosi nemirnu umjetnost

-uzrona povezanost reformacije / protureformacije i manirizma (prilagoavanje umjetnosti

povijesti i politici)

-spisi koji prate umjetniko oblikovanje 3 skupine:

1.) Pino i Dolce sredina 16.st. Venecijanci

2.) Autori koji piu s pozicije protureformacije (upute umjetnicima)

3.) Kasnomaniristiki autori Lomazzo i Zuccario kraj 16.st.

21

Jacopo PontormoBartolomeo Baccio Bandinelli

Paolo PinoLodovico DolceGabriele Paleotti

Giovanni Paolo LomazzoFederico Zuccaro


22/69

JACOPO PONTORMO IL LIBRO MIO

(1494-1556). Dnevniki zapisi. Predstavnik ranog manirizma u Firenci

Podaci koji odraavaju njegovu hipohondriju, zapisi koji su neka vrsta psihograma njegove

osjetljivosti. Na temelju njegovog stanja zakljuivalo se i o njegovoj maniristikoj umjetnosti. vrst

dijaloga koji umjetnik vodi sam sa sobom.Polaganje u grob (1525-1528), S.Croce Firenze tjeskobna zbijenost likova, dematerijalizacija,

spiritualizacija.

Iz Vasareijvog ivotopisa Pontroma saznaju se neke osobine Pontormove linosti.

BARTOLOMEO BACCIO BANDINELLI MEMORIAL 1552.

(1488-1560) naglaena samosvijest i tatina. Manirist, ali po duhovnom habitasu renesansni ovjek.

Memorial je zbirka njegovih dnevnikih zapisa i sjeanja na vlastiti ivot; vrsta obiteljske kronike;eli ostaviti svjedoanstvo o veliini njegove osobe, obitelji i rodoslovlja

Vrsta umjetnika- karijeriste (tad je ve postojao duh po kojem se umjetnik cijenio po svom

bogatstvu a ne radu)

-U SS. Annunziata Firenze radi nadgrobni spomenik s Nikodemom i Isusom (kritika: nesposobnost

dobre kompozicije).

-U svai s suvremenicima Vasarijem i Cellinijem (Cellini ga stalno vrijea u svojoj autobiografiji)

Prvo ivi u Rimu a zatim na dvoru obitelji Medici gdje ga 1550-ih istiskuju pojave Vasarija,

Ammanattia, Cellinia itd.

Kritizira svoje suparnike na razliite naine (umjetnika kritika puna predrasuda i izrazito

subjektivna).

Radi kopiju grupe Laokonta na nalog Klementa VII, a ispred Palazzo Vecchio u Firenzi radi grupu

Herkul i Cacus ( i to kritizira Cellini)

-Bandinelli pie i sonete (oko 200) i u tome se usporeuje s Michelangelom smatra mu se

jednakim. Njegovi su soneti nabone, vjerske i udoredne naravi (a nema ljubavnih)

-U Rimu je odravao umjetniku kolu koju je nazvao Akademijom; u to doba jedinstvena kao nekavrst privatne kole. Grafikama je eli popularizirati u javnosti. Kod njega se koluju Giovanni de

Rossi, B. Ammanatti, de Rodriguez iz Toleda. Kasnije Ammanattija kritizira jer mu je poeo

konkurirati.

22


23/69

PAOLO PINO DIALOGO DELLA PITTURA 1548.

-Venecijanac, slikar i teoretiar

-nasljeuje i kopira strukturu Albertijevog traktata o slikarstvu, ali u novoj reviziji (odraava

poglede sredine 16.st.) (*Albertijev, Pinov i Lomazzov traktat objavljeni a Leonardov nije)

-u Dijalogu raspravljaju Venecijanac Lauro i Firentinac Fabrio; rasprava o vrijednostima slikarstvaSjeverne i Srednje Italije.

-nastoji biti pravedan prema umjetnicima jednog i drugog podruja i jednako ih vrednovati.

-spominje i Bronzina, Klovia a o Meldoli (Meduliu) nema povoljno miljenje ( zamjera mu

nedotjeranost u stilu, isto to zamjera i Tintorettu)

-nain postizanja idealnog stila je kombinacija uzora: Michelangelov crte i Tizianova boja

(eklektiki program koji se iri i na Rafaela Correggio je ostvaritelj tog programa)

-cijeni i pejza; pohvale Nizozemcima i Tizianu-Istie Durera kao bitnog i spominje njegovu knjigu o proporcijama (prva poznata pohvala Durera

kao teoretiara u Italiji)

-iznosi i vlastiti teoretski slikarski sustav bitne kategorije slikarstva su: disegno, invenzione,

colorito

bitno je isticanje invencije centralni maniristiki pojam. To se odraava na kompoziciju to opet

vraa na Albertija (prilagoavanje Albertijevih postavki vlastitom vremenu).

Trai se i namjerno isticanje umjetnike vjetine umetanjem zahtjevnih poza i figura ( tutte

sforciate e difficile) i skraenja, ali opominje pred pretjerivanjima.

-Invencija onemoguava nazadovanje umjetnosti

LODOVICO DOLCE DIALOGO DELLA PITTURA INTITOLATO L'ARETINO 1557.

-prvi kritiki osvrt na Vasarijeve Vite

-dijalog izmeu Pietra Aretina (prijatelj) i slikara Fabrinija (Firentinac)

-oponaanje prirode je temeljna kvaliteta koja se trai od umjetnikog djela (neposredan dodir s

Aristotelom). Doktrina mimezisa odgovara venecijanskim umjetnikim strujanjima ( za razliku odsrednjotalijanske umjetnosti sklone stilizaciji i idealizaciji).

-Rasprava u spisu se okree oko pitanja prvenstva umjetnika: Michelangelo, Rafael ili Tizian

Kod Michelangela hvali disegno a osporava osjeaj za dekorum, a kod Rafaela hvali invenciju.

-naglaava se didaktino-religiozna namjena slika protureformacijska teza

23


24/69

-njegov spis vaan je jer se prelamaju i razliiti drugi likovi venecijanske umjetnosti sredine

16.stoljea.

-izriito naglaava vanost boje (opozicija prema Vasariju koji naglaava disegno)

-Tridentski koncil zavrava 1564.-zakljuci sabora nastoje se postaviti prema protestantskom osporavanju upotrebe religioznih slika.

-Luther doputa upotrebu slika ali bez prikazivanja Bojeg lika, a ostali radikalniji protestanti

sasvim iskljuuju upotrebu slika.

-1566. val unitavanja slika i kipova

-sustavno prevoenje Biblije na nacionalne jezike- 1522. Luther prevodi Novi zavjet (jer protestanti

smatraju da nije potreban ueni ovjek koji bi objanjavao Bibliju. Tek u drugoj polovini 17.st.

katolika crkva doputa cjelovite prijevode Biblije- do tad su oni bili na indexu zabranjenih knjiga).Protestanti navode trisola koja spaavaju ovjeka: sola fides, sola scriptura, sola gratia (samo vjera,

sveto pismo, Boja milost)

-na protestantsku reformaciju dolazi katolika protureformacija

-crkveni sabor u Tridentu odredio se prema slikama i nainu slikanja crkvenih slika:

1.) potvrena uporaba slika u katolikoj tradiciji

2.) trai se kontrola nad izradom i postavljanjem slika za crkvenu uporabu biskupi vre

kontrolu (biskupska cenzura) utilitarna a ne idolatrijska ni estetska namjena slika

3.) trai se uklanjanje estetikih efekata, svjetovnosti, poganstva i lascivnosti iz religioznih

slika (ne smiju zavoditi svojom ljepotom)

-nadzor nad ponaanjem umjetnika vodi Inkvizicija primjer Paola Veronesea pred Inkvizicijom

(zbog anr detalja u biblijskim prizorima 1573. sudi mu se zbog umetanja svjetovnih elemenata na

prizor Posljednje veere za samostan Giovanni e Paolo. Veronese je sliku preimenovao u Gozba u

kui Levija i tako izbjegao kaznu)

-objavljuju se savjetodavni spisi i traktati:

1.) sveenik i teolog G. DA FABRIANO DEGLI ERORI DEI PITTORI 1564.; slikar seprvenstveno mora drati Svetog pisma, najvanija je vjerodostojnost sadraja, kritizira

Michelangelov Posljednji sud (jer su aneli prikazani bez krila, Krist nema bradu i sl.)

2.) milanski nadbiskup CARLO BORROMEO UPUTA O GRADNJI I OPREMANJU

CRKAVA 1572. (Instructiones) ; crkva mora imati oblik kria u tlocrtu (oblik kruga smatra se

24


25/69

poganskim), treba oivjeti crkveni sjaj i rasko obreda (protivljenje protestantskim obiajima),

uvodi se visoki oltar i redovniki kor, preporuuje se atrij ispred crkve. Borromeo naruuje u

Milanu crkvu S. Fedele od Pellegrina Pellegrinija 1569. u kojoj tei ostvarivanju spomenutog

modela (a izgraena je prema Il Gesu Jacopa Vignole iz 1568)

3.) kardinal GABRIELE PALEOTTI DE IMAGINIS SACRIS ET PROFANIS1582.

djelo u duhu protureformacije. Objavljena u Njemakoj na latinskom ali prevedena na talijanski.

Obavezujue preporuke umjetnicima. Borromeo i Paleotti izravno odraavaju ideje

protureformacije.

-Krajem 16.st. javljaju se Lomazzo i Zuccaro koji nasljeuju duh vjerske obnove. Nadovezuju se na

duhovnost neoplatonizma (Lomazzo) i aristotelizma (Zuccaro) pri definiranju porijekla umjetnosti.neoplatonistiki pristup izraava opreku izmeu materije i duha, a aristotelijanci su vie skloni

pomirbi ta dva aspekta(priroda i umjetniko stvaralatvo = aspekt materije i duha).

Pojavljuje se pitanje ideje kao neeg metafizikog karaktera i neeg to ini jezgru umjetnikog

potencijala i stvaralatva.

GIAN PAOLO LOMAZZO

Traktat o slikarstvu, arhitekturi i kiparstvu 1584.

Idea del tempio della pittura 1590.

-u svom prvom traktatu obuhvatio je teorijske i povijesnoumjetnike spoznaje 16.st.- najopseniji

traktat koji je postojao do tada. Ukljuuje teoretski i praktini dio. Nastoji obuhvatiti cjelokupno

umjetniko stvaralatvo.

-teite potpuno prebacuje na podruje teorije i pojmovne sistematizacije

-Lomazzo zaokruuje dugaku traktatistiku tradiciju i sistematizira sve to se tada o umjetnosti

pisalo. Obrauje sve anrove i slikarske tehnike te meusobne utjecaje umjetnika.

-smatra kako grafika umrtvljuje inventivnost; jer svi preuzimaju s grafikih predloaka ( to citiranjes predloaka postaje sasvim uvrijeeno u baroknom razdoblju)

-navodi kako je kriterij za prepoznavanje umjetnike vjetine figura serpentinata (kao dokaz

umjetnike izvrsnosti) zapravo nain dematerijalizacije ljudskog tijela (neovisno o fizikim

zakonima pokreta)

25


26/69

-njegov traktat o slikarstvu smatra se prvim doprinosom akademskom pristupu jasno definirana

pravila o sadrajima, temama, vjetinama koja umjetnik treba pratiti.

-pie na deskriptivan i preskriptivan nain zato je pretea akademskom pristupu obrazovanja

umjetnika (od sredine 17.st. takav pristup postaje pravilom. Akademije su forumi na kojima se

raspravlja o umjetnosti i ustanove na kojima se ui umjetnost).-smatra kako treba popravljati nedostatke iz prirode = zalaganje za idealizaciju (inzistira na

prikazivanju najljepih likova).

-U Idea del tempio della pittura 1590.javlja se kao zagovornik neoplatonizma. Povezuje

planete i umjetnike kao meusobno srodne entitete; umjetnikov temperamet odgovara oznakama

koje se u astrologiji pripisuju odreenom planetu npr. Michelangelo-Saturn, Rafael-Venera,

Leonardo-Sunce, Tizian-Mjesec, Mantegna-Merkur

Ljepota je vezana uz Boje kao duhovna milina= grazia, a odraava se u tri zrcala: anelima,ljudima, materiji (preuzima i dio Ficinova komentara, a poslije u Panofsky Idea). Podrijetlo

umjetnosti je metafiziko- kao i ideja. (Blunt Lomazzov antiracionalizam i misticiziam navodi kao

karakterisitan za maniristiku umjetnost)

-Lomazzo u svojim spisima spaja 2 suprotne stvari: racionalistiki pristup umjetnikom stvaralatvu

i metafiziki pristup porijekla umjetnosti. (Tijekom 17. i 18. stoljea sve vie prevladava racionalni

aspekt; racionalistiki idealizam u doba akademskog / klasicistikog umjetnikog stvaralatva.

Kasnije, nakon Francuske revolucije zamjenjuje ga materijalizam; misticizam racionalizam

materijalizam)

FEDERICO ZUCCARO

1607. Idea dei scultori, pittori ed architetti

-Prvi predsjednik rimske Akademije

-ne smatra da se umjetnici moraju drati pravila; pa ak ni u geo.-mat. Sustavima prikazivanja i

proporcijama. Umjetnik sam stvara pravila (kontrapunkt akademskoj tradiciji)

-ali ne zalae se za potpunu samovoljnost i anarhiju nego smatra da ne moe sve biti propisano(negacija preskribivnosti)

-inzisitranje na traenju uzora u prirodi

-umjetnik se ravna prema unutarnjoj koncepciji / zamisli (tu se podudara s Lomazzovim

neoplatonizmom). disegno interno (nadovezivanje na Paola Pina i Vasarija), a materijalizacija

unutarnjeg koncepta je disegno esterno.

26


27/69

Forma spirituale= umjetnika zamisao i ideja se oblikuje u umjetnikovu umu.

Ljudska zamisao je odraz iskre boanskoga duha. Participacija umjetnikova duha u boanskoj ideji.

Spiritualno porijeklo umjetnikih ideja.

Disegno = segno di Dio = Boji znak u umjetnicima; umjetnik je aktivan i participira u boanskom

irenju ideje (aristotelijansko) ( a kod Lomazza umjetnik samo pasivno prima)-Kod Lomazza i Zuccarija umjetnik je ovisan o tradiciji i o autoritetima te tradicije ( to isticanje

ideje zajedniko je svim konceptualnim usmjerenjima u umjetnosti)

POUSSIN I FRANCUSKA AKADEMIJA

-poimanje umjetnosti u 16. i 17.st.- utjecaj Vasarija i suoavanje s njegovim djelom

-sve je izraenije proimanje teorije umjetnosti, povijesti umjetnosti i umjetnike kritike

-u 17.stoljeu teite se premjeta postupno na sjeverni dio Europe. Osobito je vana Akademija,

odnosno praksa i teorija vezana za Akademiju te s njom povezana klasicistika estetika. Na duh

klasicistike teorije utjee i Nicolas Poussin. Poussinov glavni protivnik bio je Rubens-Poussin: primarni aspekt disegna, forme jasno crteom odvojene

Rubens: forme se meusobno pretapaju, crte nije toliko bitan koliko su bitni koloristiki efekti

-sva francuska elita 17.st. promovira vrijednosti disegna

NICOLAS POUSSIN

(1594-1665)

-otvorio novi put prema poimanju tradicije

-za njegov rad presudan je utjecaj antike

-idealna ljepota moe se dobiti samo povezivanjem i sabiranjem ratrkanih ljepota po prirodi.

-razmatra i oblikovne aspekte umjetnikog stvaralatva; pretpostavlja da umjetnik mora svladati

tehnike vjetine te da mora imati iroku duhovnu naobrazbu.

-bio je veliki uzor za pariku akademiju otvorenu 1648.

27

BelloriNicolas Poussin

Freart de ChambrayRoger de PilesPalomini


28/69

-novo shvaanje umjetnosti, izvedeno iz Poussinova djela, radi Giovanni Pietro Bellori grka

antika je vrhunac razvoja umjetnosti, on 1672 pie Poussinovu biografiju.

CHARLES LE BRUN

-Poussin je bio glavni uzor Charlesu le Brunu- glavni teoretiar Akademije koji nastoji uvesti uAkademiju duh poussinovskog idealistikog klasicizma (vezanost uz idealiziranu antiku).

-predstavnik akademizma u Francuskoj

- Dri tzv. Konferencije (=predavanja na Akademiji) ciklus posveen problematici

prikazivanja osjeaja u umjetnosti (predavanja drana godine 1668, a 1698. objavljena u

Traite des passions); tenja kodifikaciji osjeaja i tako ih prenijeti umjetnicima (stvara se

sustav koji poiva na repeticiji osnovnog modela). Naglaava primat crtea, pravila i strogog

sustava ponavljanja ( to osporava Rogier de Piles i tei istaknuti one komponente vezane uzRubensovo, a ne Poussinovo stvaralatvo)

FREART DE CHAMBRAY

-spis iz 1662; dao niz analiza slika pomou kojih je pokuao sistematizirati umjetniku kritiku

-on i njegov brat dovode Poussina iz Rima u Francusku na dvije godine; taj dogaaj je prekretnica u

slubenoj umjetnikoj situaciji u Francuskoj

-nastoji protumaiti odnose izmeu umjetnosti i publike

-bitni pojmovi su mu invencija, proporcija boja, izraavanje osjeaja, sveukupna kompozicija

ROGER DE PILES

-postavio naela koja su davala smjer razvoju u 18.st.

-predstavnik oporbe akademizmu

-zahvaljujui njemu povijest umjetnosti nala je put iz ateljea prema iroj publici

-u tekstu iz 1699. rasporeuje slikare i umjetnika djela prema kolama

-osporio je Akademiji ekskluzivno pravo prosuivanja umjetnosti-zagovara novo poimanje boje; zalae se za Rubensa. Njegovo miljenje na kraju je prevagnulo te je

i sam primljen na Akademiju 1699.

-govori o umjetnosti kao conossier a ne umjetnik kao le Brun

-nadovezuje se na P. Aretina

-preko njega se ustoliuje instanca kritiara, povjesniara koji govore o umjetnosti izvana

28


29/69

-dva dijaloga u kojima se suprostavlja primatu crtea (1673, 1677): Dijalog o boji- crte, boja i

svijetlo ine oblike

-Tiziana smatra dobrim uzorom

-postulat za istraivanjem prirode nasuprot postulata o oponaanju i nasljedovanju antike

-naelo slobode u umjetnikom stvaralatvu naglaeno kod de Pilesa (na to se nadovezujuteoretiari u doba romantizma pogotovo Goethe u drugoj polovini 18.st.)

-pie zbirku ivotopisa umjetnika 1699. (uzor u Vasariju) slikare i umjetnika djela rasporeuje

prema kolama ( a ne kronoloki niti stilski), npr. talijanska (venecijanska, lombardijska, rimska).

Problemski odnos pri pisanju biografija; sinkronijski pristup (ta podjela uskoro postaje mjerodavna

grupiranje umjetnika po kolama. Tako se rade i rasporedi muzejskih zbirki)

- 1708. Vaga slikara vrednovanje slikara renesanse i baroka; 4 kategorije prosudbe:kompozicija,

crte, boja, izraz. Slikari se niu po abecednom redu. Za svaku kategoriju odreuje 20 bodova kaonajvii izraz vrijednosti, npr. Durer 8,10,10,8; Rembrandt 15,6,17,12, Michelangelo 8,17,4,8 . 20

bodova nije dobio nitko, a najvie su skupili Rubens i Rafael

-teoretiari u 17. stoljeu koncentriraju se na oblikovne probleme stvaralatva

-pojava da se odreena struja miljenja tei uiniti normom; normativna miljenja esto kod

akademskog pristupa

-uz akademizam u Francuskoj se pojavljuje i rokoko (predstavnik: Chardin) koji je de Pilesu

odgovarao.

-Querelle des anciens et de la moderne- svaa starih i modernih u Francuskoj, istovremena rasprava

koja se vodi paralelna s svaom poussenovaca i rubensovaca.

PALOMINI

-grupira umjetnike prema sadraju njihovih slika; slikari bitaka, krajolika, portreta : Museo

pitorico ; raeno ve u znaku prosvjetiteljstva

GIOVANNI BELLORI IVOTI MODERNIH SLIKARA, KIPARA I ARHITEKATA 1672.

(1615-1696) prvi koji je doprinio pisanju o povijesti umjetnosti a da sam nije bio umjetnik. Bio je

opat, ivio u Rimu kao bibliotekar vedske kraljice.

-u teoretskom pogledu pretea Winckelmanna. Prema Panofskom utemeljitelj klasicizma

-najznaajnija djela: monografija Rafaela, ivoti napisani uz pomo N. Poussina

29


30/69

-definirao osnovne klasicistike postavke ( u odnosu na manirizam i naturalizam a Winckelmann i

u odnosu na rokoko)

-revival antikog ideala

-meustanica izmeu antike i novog doba je Rafael

-najvaniji historiograf druge polovine 17.st; irokih obzora, bavio se povijeu, arheologijom,teorijom umjetnosti, pisanjem ivotopisa umjetnika.

-zanimao se za male predmete i njihovu prezervaciju nazivan i otac arheoloke povijesti

umjetnosti

-objavljuje nekoliko vanih prirunika (corpusa) o batini antike arhitekture i skulpture u Rimu

(oko 1691) grka antika kao nedosiiv vrhunac umjetnosti (u tome ga nasljeuje Winckelmann,

kao i u kritici Berninija)

-u uvodu ivotopisa 12 umjetnika prve polovine 17.st. donosi svoje teoretske stavove; 1672. Vitede pittori, scultori ed architetti moderni; model mu je Vasarijevo djelo, ali za razliku od njega

Bellori pie samo o umjetnicima koje smatra vrhunskim. Njegov princip selekcije povezan je s

vjerom u centralnu ulogu idealne ljepote u umjetnosti.

(Uvod L'idea del pittore, scultore ed architetto - to je zapravo jedan govor koji je odrao pred

Akademijom sv. Luke u Rimu, a to kod Panofskog kasnije)

Smatra da savrena idealna ljepota ne postoji u prirodi i da ju se mora traiti u sferi ideja. Boja

kreacija ideja; umjetnici slijede taj model da bi prevladali disproporcije i deformacije koje se nalaze

u prirodi i ljudima. Umjetnik mora od razliitih tijela uzeti pojedinosti koje su savrene (jer je teko

nai jedno savrenstvo)- idealistika neoplatonistika tradicija

-problem da arhitektura nije imitativna umjetnost Bellori opravdava argumentom da dobra

graevina imitira druge dobre graevine. Dobri arhitekti uvaju savrene oblike redova i njihov se

crte treba sastojati od reda, raspored, mjere i ritma cjeline i dijelova. Arhitekt imitira Boga u

svojim postupcima crta savren tlocrt i prevodi da u materijalnu formu. Redove navodi jonski,

dorski i korintski ( tu nasljeuje Albertija)

-ne smatra da je porijeklo ideje metafizike naravi; ideja je stvarnost ali u svom proienomobliku. Panofsky smatra da je Bellorijeva formula ideja+ priroda zapravo preobrazba iz metafizike u

akademski / klasicistiki ideal

-Bellori osuuje naturaliste jer previe izravno oponaaju prirodu ( nema idealnog proienja), a

kritizia i maniriste jer nemaju dovoljan kontakt s prirodom te oponaaju neke druge umjetnike i

njihova djela.

30


31/69

-u tonosti imitacije slijedi Vasarija: antika arhitektura za arhitekte, modeli iz prirode za slikare i

kipare

-slavi Bramantea, kritizira Borrominija

-opisuje pad umjetnosti nakon pada rimskog carstva; revival s Bramanteom i Rafaelom koji

imitiraju antiku-ne koristi ideju krunog rasta umjetnosti, zrelosti i dekadencije jer bi primjenom tog modela

umjetnike svog vremena smjestio u sferu pada. Stvara puno fleksibilniji model umjetnici i pokreti

se pribliavaju i udaljavaju od savrenstva

-ukljuuje u svoju knjigu Poussina i Carraccije, a iskljuuje Berninija.

-smatra se klasicistom i osuuje barok.

-1695. objavljuje tekst o Rafaelovim Stanzama i istie kategorije izraza, invencije i grazie.

-govori s pozicija akademskog klasicizma a utjee i na veinu kola pisanja povijesti umjetnosti u18.stoljeu.

POIMANJE UMJETNOSTI U PROSVJETITELJSTVU

-poetak 18.st. trai se naputanje prije utvrenih stajalita i uspostavljanje novih vrijednosti

-nastoji se stvoriti uzajamnost izmeu umjetnika i publike

LORD SHAFTESBURY

The Moralist 1709. definirao tri vrste ljepote:

1.) ljepota mrtvih oblika

2.) ljepota oblika koji su stvoreni ali ne mogu stvarati novu ivu ljepotu

3.) najvia ljepota, poelo i pratemelj svake ljepote ona iznutra oduhovljuje svijet

-umjetnost se u prosvjetiteljstvu svrstava u mehanike znanosti

-Shatesbury dolazi do drugaijih shvaanja umjetnosti itajui Platona i Plotina

-trai mogunost povezivanja zbilje i ideala, osjetilnosti i inteligibilnosti

-s njim poinje pojam estetike, pojam nekorisnog svianja + pojam unutarnje forme

31

Lord ShaftesburySri Joshua ReynoldsDiderot


32/69

JOHNATHAN RICHARDSON STARIJI I MLAI uveli nov nain promatranja likovnih

umjetnosti utemeljen na iskustvu

WILLIAM HOGARTH-najvanijim je smatrao originalnost i osobno iskustvo; presudnu ulogu ima duh genija

SIR JOSHUA REYNOLDS

1768. u Londonu utemeljena Kraljevska akademija a sir Joshua Reynolds bio je njen glavni

autoritet. Od umjetnika trai da se obrazuje, putuje, prouava djela starih majstora: neka vrsta

umjetnikog eklekticizma

Opi razvoj umjetnosti usporeuje s razvojem pojedinog umjetnika

Poetak 18.st. sve jae isticanje prava na individualnost. Razvoj razmatranja o svrsi umjetnosti i

mogunostima djelovanja pojedinanog djela na promatraa

GROF CAYLUS

-spoznavanje stila starih naroda

-pokuao uspostaviti razvojnu povezanost od Egipta, preko Etruana i Grka, Rimljana do

nazadovanja u kasnoj antici

DIDEROT

-vaan za umjetniku kritiku; uglavnom se usredotoio na kritiku Salona

-Goethe ga je cijenio i prepoznavao u njemu ravnopravnog sugovornika

-Bio je protivnik akademske naobrazbe; eli da umjetnici promatraju svijet oko sebe i ue iz njega

FALCONET-umjetnost se moe promatrati s nekoliko stajalita: s stajalita: uenog istraivaa, ljubitelja,

umjetnika

32


33/69

-Italija 17 i 18.st. pojavila se zamisao da se priredi obuhvatni prikaz umjetnike povijesti. Nastoji

se napraviti reizdanje knjiice o Michelangelu, radi se novo izdanje Vita a Luigi Lanzi 1789.

objavljuje Storia pittorica del Italia (materijal ralanjen prema kolama)

-Fischer von Erlach Nacrt povijesne arhitekture - arhitektura od starog Orijenta, preko antike do

graevina udaljenih krajeva

RASPRAVA O LAOKONTU

Kip pronaao Felice de Fredir 1506. u svom vinogradu na Eskvilinu. O toj skulpturi izvjeuju ve

Plinije stariji i Vergilije.

Izazvala je sveope zanimanje. Original je 1797. prenesen u Pariz, a 1815. se vraa u Rim. Rade se

mnoge kopije i varijacije.

Lessing naglaava trenutak koji je umjetnik izabrao za prikazivanje; onaj koji polazi od neposredneprolosti ili nagovijeta budunost.

Wilhelm Heinse otvoreno polemizira s Winckelmannom i Lessingom. Bio je jedan od rijetkih koji

otvoreno govori da mu se skupina ne svia; smatra je izvjetaenom.

Goethe je takoer dao osvrt na Laokonta simetrija i raznolikost, mir i pokrenutost, suprotnost i

stupnjeviti pomaci

Arthur Schopenhauer uzima Laokonta kao polazite za polemiku protiv Lessinga.

Jcob Burckhardt vidi u Laokontu potpuno jedinstvo forme i sadraja

TEORETIARI KLASICIZMA

Teoretiari klasicizma bili su G.B. Piranesi u Italiji, J.L. David i Quatremere de Quincy u

Francuskoj, J.Stuart i N. Revett u Engleskoj i J.J. Winckelmann u Njemakoj te A.R.Mengs. Oni

teoretski razmatraju nova znanstveno povijesna otkria o antici. Veliku prekretnicu u formiranju

stila, iz poetne, arheoloke faze prema promiljeno konceptualnom stilu rade teoretiari i to

prvenstveno Winckelmann i Mengs. U tom odluujuem razdoblju oni, zajedno s ostalim

33

PiranesiQuertemere de QuincyWinckelmannMengs


34/69

teoretiarima, umjetnicima i arheolozima borave u Rimu koji tada (jo jednom i ponovo) postaje

glavnim kulturnim fokusom Europe.

JOHANN JOACHIM WINCKELMANN (1717.-1768.)*

U Rimu boravi od 1755. kao bibliotekar kardinala Albanija i kustos njegove zbirke. Godine 1763.postavljen je za kustosa svih starina u Rimu i okolici. U svome kapitalnom djelu Geschichte der

Kunst des Altertums(1764.) dao je temeljne teze o povijesnom razvitku antike umjetnosti. Prvi je

istraiva koji kod ocjene spomenika primjenjuje estetsko-umjetniki kriterij. To je jedna od novosti

u njegovim izlaganjima i zato se on smatra glavnim teoretiarom klasicizma, iako je i prije njega

bilo teoretiara koje on ak u nekim tokama nasljeuje.

Govori o potrebi nasljedovanja, zapravo imitiranja antikih autora i to zato jer su grki umjetnici

ve razvili do savrenstva oponaanje prirode. U oponaanju antike umjetnosti vidi neto to nevidi u prirodi a to je ideal ljepote kojeg umjetnost treba uiniti vidljivim u svojim djelima. Za

ostvarivanje ljepote bitni su proporcije, simetrija i sklad i Winckelmann ih smatra temeljnim. Time

uzori, uz stvarnost postaju djela antike. Winckelmann smatra da je ljepota misterija ije efekte

vidimo i osjeamo, ali o kojoj nitko nema preciznu ideju. To nadilazi ikakvu sluajnu pojavu i zato

je ona superiorna prirodi koja je sluajna, i ne ba uvijek lijepa. Antiki umjetnici su ve iz prirode

izvukli ono to je lijepo i zato se treba ugledati na njih. Tako ideja umjetnosti antike kod

Winckelmanna postaje tiha veliina i plemenita jednostavnost. Taj postulat idealne ljepote

postigla je grka umjetnost i to ekspresijom duhovnosti preko intelekta. Prema Winckelmannu

antiki umjetnici ostvarili su sklad prirode i idealnog lijepog.

Promatrajui antiku skulpturu primijetio je njenu mirnou a to objasnio metaforom morske

povrine (snaga koja postoji u dubini mora na njegovoj povrini tek se zamjeuje). Takoer

primjeuje da antiki kip definira njegova kontura. Zbog svoje velike uloge u definiranju skulpture i

slikarskih djela kontura, odnosno linija postaje kljunim pojmom klasicizma.

Prvo objavljeno djelo 1755. Razmiljanja o nasljedovanju grkih djela u kiparstvu i

slikarstvu- grka antika projicirana je poput idealne slike u vlastito vrijeme1764. Povijest umjetnosti staroga vijeka - smatra da povijest umjetnosti treba prikazati

porijeklo, rast, promjene i pad umjetnosti + razliite stilove naroda, vremena i umjetnika.

Sve promatra kroz proces razvoja, procvata i nazadovanja.

Tumaio je to je na starim statuama originalno a to su kasnije dopune

*

34


35/69

Winckelmann utemeljuje prvu fazu povijesti umjetnosti i odvojio je od ve uvrijeene povijesti

umjetnika.

1767. kree na put u Njemaku s talijanskim kiparom Bartolomeom Cavaceppijem ali brzo se vraa

natrag u Italiju, u Trst gdje ga u svratitu ubija Arcangeli.

ANTON RAPHAEL MENGS (1728.-1779.)

Drugi teoretiar klasicizma koji 1762. izdaje djeloRazmiljanja o ljepoti i ukusu u slikarstvu u

kojem izlae svoje ideje klasicistike teorije, koje su bliske Winckelmannovim postavkama. Trai

objedinjavanje Rafaelova izraza, Correggiove gracije i Tizianova kolorita. Smatra da ljepota

proizlazi iz sklada izmeu misterije i ideje. Zato je ideja glavna u umjetnikom djelu. Ideja odreuje

djelatnost umjetnika, ona je polazite i u njoj je sadrana ljepota. Ideal u slikarstvu se sastoji od

selekcije onoga to je lijepo u prirodi, proieno od nepravilnosti, iz ega proizlazi da se idealnopromatra intelektom a ne oima. I umjetnost klasicizma je refleksivna umjetnost. Pripremio

pojmove za prosuivanje pojedinanog umjetnikog djela: crte, svijetlo-tamno, kolorizam,

invencija, kompozicija (njihovim meusobnim usklaivanjem nastaje umjetniko djelo)

WINCKELMANNOVA REVOLUCIJA

CLAUDE PERRAULT - pozivao se na grke hramove, na iskrenu arhitekturu stupova i greda i na

gotiku konstrukciju. Odronnances des cinq Especes de Colonne kritika disertacija o

redovima

MARC-ANTOINE LAUGIER- "Esej o Arhitekturi", 1753 - otiao jo dalje u potrazi za

racionalistikim izvorima u arhitekturi, model nalazi u primitivnoj kolibi. Osnovna arhitravna

konstrukcija sastoji se od 4 drveta kao potpore za otvorenu natkonstrukciju sa horizontalnim

gredama i dvoslivnim krovom. (Nepotreban ornament treba biti eliminiran, a redovi funkcionalni a

ne dekorativni).

35

Perrault

LaugierLodoliBlondel


36/69

U Francuskoj se sredinom XVII. Stoljea poelo postavljati pitanje prave prirode redova i naina na

koji se moraju rabiti u modernim graevinama. Prirodna valjanost redova nije bila osporena i

glavna je briga francuskih kritiara bila da im zajame istou i integritet. To se nastojanje iskazalou nizu knjiga. Prvo se pojavilo djelo Rolanda Frearta:Parallele de l'Architecture Antique et de la

Moderne, u kojem se zagovara strogi purizam. Zatim slijedi glavni arhitekt Louvrea, Claude

Perrault sa svojim komentiranim izdanjem Vitruvija te traktatom o redovima. Godine 1706.

pojavljuje se znaajno djelo opata Cordemoya:Nouveau Traite de Toute Architecture. Cordemoy

se zalae za oslobaanje redova svake ukrasne uporabe (on to naziva reljefnom arhitekturom), a

to znai pilastara, polustupova, prizidanih stupova.. Ovaj je purizam bio sukladan francuskoj misli u

to doba- a ona je bila racionalna.Godine 1753. jezuit Laugier u svojem djeluEssais sur l'Architecture iznosi teoriju koja je

izokrenula arhitekturu iz temelja i izmijenila osnove arhitektonske misli iduih stoljea. Laugier se

stoga naziva prvim filozofom moderne arhitekture.

Meu svim tadanjim teoretiarima vladalo je miljenje da je arhitektura stvorena kada je primitivan

ovjek podigao sebi primitivnu kolibu. Sa kolibe je preao na hram i usavravajui njegovu formu

izmislio je drvenu verziju dorskog reda i potom je kopirao u kamenu. Tu su teoriju svi prihvatili ali

jedino Laugier o njoj konkretno promilja. On primitivnu kolibu vizualizira u strukturi koja se

sastojala od drvenih okomitih potpornja, od poprenih greda i kosog krova (prikazana na naslovnici

njegove knjige). Po prvi puta je bio uzdrman autoritet redova i zamijenjen slikom onog to se

pretpostavljalo njihovim funkcionalnim i racionalnim prototipom.

Kao i Cordemoy, Laugier je smatrao da sva reljefna arhitektura mora nestati, ali je iao i dalje:

prema Laugieru nestati su morali i zidovi. Idealna graevina sastoji se samo od stupova koji nose

gree (koje nosi krov).

Vrlo velik je bio uinak njegove knjige; u naredne dvije godine doivljava prijevode na njemaki i

engleski.

JACQUES-FRANCOIS BLONDEL Cours d'architecture 1750-1775 u traktatu postavlja

osnovna pravila o primjeni arhitektonskih tipova u kompoziciji

36


37/69

CARLO LODOLI - arhitektura treba poivati na prirodi materijala - arhitektura Renesanse i

Staroga Rima je lana jer se zasniva na neiskrenim grkim stilskim redovima koji su prvobitno bili

razvijeni za drvene konstrukcije. Jedina prava kamena arhitektura je egipatska i Stonehenge.

NA PUTU PREMA HISTORIJSKOJ ZNANOSTI

IMMANUEL KANT (1724-1804) KRITIKA RASUDNE MOI

Kritika rasudne moi - daje definiciju ljepote prema kojoj se estetski sud odvaja od

spoznajnog. Ljepota je stvar osjeaja pomou koje se ne mogu iznositi nikakvi egzaktni pojmovni

dokazi. To je bezinteresno svianje koje se odvaja od ugode i dobrote. Umjetnost zahvaljujui

geniju daje zakone prirodi. Kant je svojim uenjem o geniju prevladao teoriju oponaanja.

U Kritici rasudne moi pokuaj da znanstveno utemelji estetiku. Smatra kako zadaa estetike nije

ispitivanje lijepoga ve naih sudova o lijepome. Uivanje u lijepom je uvijek bez interesa.

Estetski sud nije spoznajni sud; njime se istiemo nikakvu oznaku na objektu ve u njemu subjekt

izraava ono uvstvo koje u njemu budi predodba. Osjeanje lijepog razlikuje se od uitka koji u

nama budi ugodna stvar. Dokazuje da je sredinji problem estetike pronicanje u sutinu estetskog

uitka

JOHANN GOTTFRIED HERDER(1744-1803) Skulpture: neka opaanja o formi i obliku

Pygmalionova Kreativnog sna 1778.

-glavna figura Sturm und Dranga-u njegovim tekstovima opaa se rastua svijest o vanosti nacionalnih i povijesnih utjecaja u

formiranju estetskog iskustva

-u eseju eli napraviti proirenje analitike metode prirodnih znanosti na podruje estetike

-cilj: ustanoviti kako kod skulpture presudnu ulogu ima osjeaj dodira

37

KantSchillerSchlegelSchelling

HegelHerder


38/69

-smatra kako bi se skulptura trebala promatrati kao odvojena umjetnika forma s vlastitim zakonima

i principima.

FRIEDRICH SCHILLER(1759-1805)PISMA O ESTETSKOM OBRAZOVANJU OVJEKA

-s Herderom glavni predstavnik Strum und Dranga; njegova drama Razbojnici (1781) prva jepolitika tragedija Strum und Dranga

-Kantova estetika razvoj doivljava kodSchillera(pjesma Die Kunstler) osjet lijepog priroen

je jedino ovjeku i to kao izvor spoznaje, udorednosti i sve kulture. Tumaenje umjetnosti

posredstvom nagona za igrom. Za razjanjenje estetskog uitka upotrebljava analogiju igre. Igra kao

oitovanje suvinih sila; onih koje u ivotnim potrebama ne dolaze u upotrebu. Vaan za stvaranje

povijesne svijesti svog razdoblja.

-u spisu reagira na dogaaje Francuske revolucije koji su iz prvotne borbe za slobodu preli napodruje terora. Smatra kako se prava sloboda moe postii jedino kroz ljepotu. Kritizira

fragmentarnost i dehumanizaciju modernog ovjeka. Ljepota je most izmeu ljudske emocionalne i

racionalne prirode koji vodi do ljudske potpunosti.

FRIEDRICH SCHLEGEL (1772-1829)KRITIKI FRAGMENTI 1797.

-rani njemaki romantizam

-u ranim radovima bavi se klasinom antikom (smatra se da je za grku poeziju napravio ono to je

Winckelmann napravio za grku skulpturu). Kasnije odbacuje ideju o slijepom imitiranju antike te

prihvaa Schillerovu tezu da specifian karakter moderne umjetnosti i literature zahtjeva i nove

forme i kategorije kako bi bili shvaeni na pravi nain.

-Interpretacija kao dinamian neprekidan proces koji izvlai kreativne snage itatelja i gledatelja

-umjetnost oblikuje poput same prirode utemeljuje teoriju umjetnosti koja anticipira 20.st.

FRIEDRICH SCHELLING (1775-1854)

-S obzirom na odnose plastike umjetnosti i prirode 1807.-predaje filozofiju umjetnosti na sveuilitu u Jeni (kontakti s braom Scheleg, Novalisom, L.

Tieckom)

-prihvaa tradicionalnu definiciju umjetnosti kao imitaciju prirode ali smatra pojam prirode

nedovoljno odreenim trebamo prepoznati duboku unutranju meupovezanost izmeu ljudskog

duha i prirode; duh je nevidljiva priroda a priroda je vidljivi duh

38


39/69

-smatra da bi isti kreativni principi koji oivljuju prirodu trebali probuditi i umjetniko djelo.

-smatra da je filozofija umjetnosti zavrni kamen cijelog svoda filozofije ona je objava apsoluta,

odnosno boanstva: ljepota je ono beskonano prikazano kao konano umjetnik ne oponaa

prirodu nego stvara neto novo. Za umjetniko stvaralatvo nuna je snaga genija ( boansko u

ovjeku), a takva je i stvaralaka snaga prirode umjetnost je sama sebi svrha, nezavisna od svihvanjskih svrha i zato odbija srodnost s osjetilnim uitkom, koriu, moralitetom i znanou.

FRIEDRICH VON HARDENBURG NOVALIS(1772-1801)

Fugitive Thoughts 1798.

-pod utjecajem filozofije njemakog idealizma

-ambicija poetizirati svijet - otkriti originalnu temeljnu snagu iza pojavnosti stvari

-svako umjetniko djelo oblikovano je duhovnim elementom

HEGEL (1770-1831)

-temeljne postavke njegove filozofije: ideje podupiru sve oblike stvarnosti, svi dogaaji moraju biti

shvaeni u terminima evoluirajuih principa, cjelokupni povijesni proces je racionalan i neophodan

razvoj koji vodi koji vodi do ponovne samospoznaje i boanskog duha = idealistika / metafizika

teorija. Duh kao unutranja priroda i sudbina svijeta, unutarnji arhitekt povijesti i vjena i apsolutna

ideja. Duh sebe izraava kao duh nacije ( Volksgeist) i duha perioda / doba (Zeitgeist).

Umjetnost je najnii stupanj na kojem se objektivira apsolutni duh. Na viim stupnjevima nalaze se

vjera i filozofija. Ti su se stupnjevi jedan za drugim i jedan iz drugoga povijesno razvijali u starom,

srednjem i novom vijeku. Ljepota u umjetninama je odraz ideje u tvari.

Iz zbilje apstrahira svoje zakone; zavrnica i cilj povijesnog razvoja za njega je suvremenost.

Umjetnost stvara novu realnost: osloboenje duha od tvarnosti i konanosti. Svako razdoblje u

umjetnosti u sebi nosi klicu idueg, svoju antitezu.

Vrijeme oko 1800. smatra prekretnicom umjetnosti totalna refleksija. Sveukupna duhovna

naobrazba je takva da umjetnik ne moe zanemariti misaono okruenje i njegove odnose. Dolazi dozakljuka da je umjetnost stvar prolosti jer je izgubila pravu ivotnost. Situacija nove kulture je da

e umjetnost i povijest umjetnosti morati poeti postojati jedna uz drugu.

-umjetnost, religija i filozofija kao oblici apsolutnog duha apsolutni duh se ozbiljuje u umjetnosti

u obliku zora tj. osjetilnoj pojavnosti, u religiji u obliku predodbe i uvstva a u filozofiji u istim

pojmovima kao duhu najprimjerenijem obliku.

39


40/69

-estetika je filozofija umjetnosti; lijepo je osjetilni privid ideje sadraj umjetnosti je ideja, a njem

oblik osjetilni slikoviti lik.

Razlikuje 3 odnosa ideje prema svome oblikovanju:

1.) simbolina forma ideja je apstraktna i neodreena; trai svoj oblik. Oituje se u arhitekturi.

2.) Klasina umjetnika forma ima kao svoj sadraj i oblik ideal dosie ideal ljepote anajizrazitije se oituje u kiparstvu

3.) Romantika umjetnika forma ponovno dokida potpuno jedinstvo ideje i njene realnosti i

na viem stupnju vraa na razliku i suprotnost obiju strana koje nisu bile svladane u

simbolinoj umjetnosti ideja sada vie ne vodi nedovoljnosti simbolikog oblika, nego se u

svom savrenstvu oslobaa jedinstva s izvanjskim te svoju istinsku realnost postie u samoj

sebi. Slikarstvo, muzika, poezija.

Najvii oblik apsolutnog duha je filozofija.-glavne promjene koje hegelijanizam doivljava u djelima povjesniara umjetnosti kao Riegl,

Wolfflin i Frankl su sekularizacija, redukcija vanosti boanskih aspekata svjetskog duha i ideja

napretka kombinirano s stavom su sve socijalne forme manifestacije jedinstvene biti.

-1801. poelo lijevanje gipsanih odlijeva prema skulpturama s Partenona

-Quatremere de Quincy presudan utjecaj na oblikovanje klasicizma u Francuskoj; bio je protivnik

napoleonskih umjetnikih nastojanja i dopremanja opljakanih umjetnina u Pariz tijekom osvajanja

europskih zemlja. Pie o egipatskoj arhitekturi.

Tada doktrine dostiu vrhunac racionalne arhitektonske misli u Francuskoj:

JEAN- BAPTISTE RONDELET - 1802-1803 - "Teoretska i praktina rasprava o umjetnosti

graenja"

JEAN-NICOLAS-LOUIS DURAND - 1802-1805 - "Precis des lecons donnees e l'ecole

polytechnique vrhunac racionalne tradicije klasicizma u francuskoj arhitekturi prve polovine19.st. Razrauje sistem u kojem se klasini oblici, shvaeni kao modularni elementi, mogu spajati i

slagati kako bi omoguili realizaciju novih graevinskih tipova (trnice, knjinice). Kodificira

tehnike i projektantske metode koje e omoguiti da se racionalnim klasicizmom mogu zadovoljiti

i nove drutvene potrebe i nove tehnike. Osnovna preokupacija arhitekata trebalo bi biti rjeavanje

40


41/69

kompozicijskih problema metodikim postupkom. Svjesno ignorira Boulleeovo shvaanje

arhitekture kao simbolike vrijednosti i njenog ekspresivnog izraza.

Rondelet i Durand su reducirali arhitekturu na dva elementa: strukturu i formalnu geometriju. Za

Rondeleta je ona samo mehaniko rjeenje specifinih praktinih problema. Oni svode arhitekturu

na njena dva elementa: strukturu i formalnu geometriju, tvrdei da ona ne predstavlja vie odmehanikog rjeenje specifinog praktinog problema Ovakvo gledanje se ponovo javlja u djelu

Choisya.

Njihov je opsean program utjecao na Schinkela.

Najistaknutiji teoretiar za vrijeme Napoleona I. bio je QUATREMARE DE QUINCY koji je

smatrao veliinu jednu od osnovnih odrednica arhitekture. Smatra kako se veliinom graevine

izaziva divljenje kod promatraa.

Jakobinci prihvaaju klasicizam kao vlastiti oficijalni umjetniki stil i u njemu se izraavaju. Istoini i carsko doba, ali s razlikom to je ve tada klasicizam postao pomodan. Empire oznaava

rapidni zalaz klasicistikog pokreta i njegovu transformaciju na puki revival antike, iscrpljen u

svojim viim idejama i forsiran. Postao je dekorativnim stilom, komparabilan s pola stoljea ranijim

gout grecom.

Raniji klasicisti traili su inspiraciju u najprimitivnijim formama antike umjetnosti, a umjetnici

empire perioda obraaju se Imperijalnom Rimu kao vrelu izvora i uzora.

Arhitektura i dekoracija gotovo da postaju sinonimi.

Imperijalno-rimski stil arhitekture i dekoracije odgovarao je Napoleonu iz simbolikih i umjetnikih

razloga: Slika se ponovno koristi kao alat kojim se prikazuju vrline monarhije, ideja umjetnosti kao

edukacije promijenjena je u ideju umjetnosti kao propagande, centrirane na kult carske linosti.

(veza izmeu Louisa XIV i Napoleona je tenja grandioznosti)

JOHANN WOLFGANG VON GOETHE (1749-1832)

1772. O njemakoj arhitekturiprvo djelo, anonimno objavljeno. Uvodi novo vrednovanje gotike

u Strasbourgu je spoznao zakon i harmoniju gotike (opisuje samo proelje jedinstvo dijelova icjelovitost). 1775. ponovno pie o toj katedrali.

-roen u Frankfurtu, ivio u Weimaru osim posjeta Italiji 1780-ih.

-bavi se teorijom boja, ali i ostalim temama: problemski povijesni zadaci, koncepcija stila, problemi

terminologije, monografski prikaz, ivotopis

-interes za gotiku arhitekturu katedrala u Strasbourgu

41


42/69

-tekst publicirao Johann von Herder

-kasnije napustio gotiku i bavi se klasikom

-njegov tekst jedan je od glavnih razloga gotikog revivala u Njemakoj; gotika je dobra kao i

klasika samo potpuno drugaija

-bitan tekst jer se od Vasarija gotika smatrala barbarskom i bila je odbacivana. Goethe naglaavasenzaciju cjelovitosti u kojoj su svi detalji harmonizirani i sve prisutne mase potrebne. Naglaava

gotiku strukturu loginosti i istoe.

-pie o Falconetiu jo uvijek zastupa miljenje da se ljubitelj umjetnosti mora ograniiti na djela

grkog kiparstva

-1808. Priroda je lijepa sve do odreene granice, umjetnost je lijepa zahvaljujui odreenoj mjeri

- naela:

1.) oponaanje prirode = predvorje stila2.) manira = subjektivan pristup predloku

3.) stil = najvii izraz umjetnikog stvaralatva

ta naela primjenjuje i na arhitekturu.

-po povratku s dvogodinjeg puta u Italiji nastoji utjecati na sveukupan umjetniki ivot u

Njemakoj. Vodio je wiemarsku akademiju i pisao umjetniko- teorijske spoznaje za asopis

Propylaen.

1790. pokuao saeto obuhvatiti povijest venecijanskog slikarstva

-zalae se za zatitu spomenika

-pie ivotopise (Cellini)

POVIJEST UMJETNOSTI ROMANTIZMA

-Engleska zbog perifernog usvajanja renesanse najdue se zadrala srednjovjekovna tradicija.

Pisci i umjetnici osuvremenjuju srednjovjekovnu prolost.

-Strum und Drang pokrenuo Goetheov lanak o katedrali u Strasbourgu

42

GoetheHerderHeinse

d'AgincourtRuskin


43/69

-Herder oblikovao pojam povijesnog razvoja u njemakoj klasici ljudsko opaanje je razliito u

svakom povijesnom razdoblju. Shvaao je razvoj u smislu ope povijesti ovjekova obrazovanja.

-Wilhelm Heinse suoavanje s Winckelmannom; smatra da ne treba samo prouavati antiku i da

je priroda bogata i neiscrpna

-Wackenroder 1797. Izljevi srca jednog redovnika zaljubljenog u umjetnost - jedan odprogramatskih spisa romantiarskog pokreta u Njemakoj. Za njega je prototip umjetnika Durer.

Uvodi osjeajnost kao zahtjev za suvremenu umjetnost. Umjetnost se ne moe nauiti pa se

tehniko obrazovanje na umjetnikim kolama ne smije prenaglaavati.

-Seroux d'Agincourt autor prikaza cjelokupne srednjovjekovne umjetnosti, 6 svezaka. Prikazuje

povijest umjetnosti kao razvojni tijek u velikim cjelinama, a kao uzor navodi Winckelmanna:

1. grka umjetnost, 2. kiparstvo i slikarstvo, 3. popis tabli s preciznim tumaenjem, 4. grafike

reprodukcije prijelomna znaenja-u Francuskoj se javlja oduevljenje srednjim vijekom pod utjecajem Chateubrianda.

1795. u Parizu se otvara Musee des monuments francois - djela iz razorenih crkava i samostana

itave Francuske.

Gotika se propagira i zahvaljujui romanu Zvonar crkve Notre Dame 1831. (renesansu Hugo

gleda kao potpunu propast arhitekture).

-Johann David Passavant povjesniar umjetnosti, djelovao s nazarencima

JOHN RUSKIN

utjecaj na politika, socijalna i umjetnika poimanja svog doba. Nastoji uskladiti tenje

romantiarskog pokreta s modernim shvaanjem ivota. U 5 svezaka pie Modern painters-

obrana djela W. Turnera koje je tad u Engleskoj izazvalo opi prosvjed Turner tada postaje

nacionalni

KULTERMANN Povijest povijesti umjetnosti (skripta)

Documents

Transcript of KULTERMANN Povijest povijesti umjetnosti (skripta)