Krunoslav KutenU plejadi pjesnika, efemernih stvaralaca, što ispunjavahu stranice Smilja i ostalih dječjih časopisa u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, ističe se ime Krunoslava Kutena, kojeg je otkrio Milan Crnković, nazvavši gapretečom Grigora Viteza.Rođen je 19. prosinca 1855. u Vrbovcu ... od oca obrtnika (bačvara) i majke domaćice, u kraju gdje je u to doba još bujno živjela narodna pjesma, posebno lirska koja će primjetno utjecati na njegovo književno stvaralaštvo. Zagrebački prebendar Ignjat Švec pomogao mu je da završi gimnaziju u Zagrebu i postane činovnikom na magistratu, te je služio za pokojnog Šenoe, koji ga je vrlo volio i upućivao u radu, kako to spominje u jednoj biografskoj bilješci njegov pjesnički drug Josip Milaković.Premda mu je knjiga stihova Primula Veris bila - makar suzdržljivo - pohvaljena u novinskoj kritici, Kuten ubrzo napušta pisanje za odrasle i relativno se rijetko javlja uVijencu ili Prozoru ponekom prigodnom pjesmom, odajući se dječjoj poeziji koju redovito objavljuje u brojevima Smiljagotovo četvrt stoljeća.Nije izdao posebne zbirke, kao njegovi suvremenici Varjačić i Milaković, koji su objavili i po nekoliko knjiga dječjih pjesama. Boležljivost, prerana smrt (umro je u 38. godini života 17. lipnja, 1894.), kao i neprestana briga za brojnu obitelj djelomično su razlogom njegovu kvantitativno skromnom stvaralaštvu, no čini se da se u tome ogleda i autorova kritičnost: jednostavno - poput Vidrića - loše pjesme i nije želio objavljivati.Njegovi trohejski osmerci - koji u nekih starijih pjesnika djeluju kao nategnuta i petrificirana forma, kao nešto preživjelo - tako su tečni, jezično glatki i prihvatljivi, da i ne osjećamo čitajući ih danas da su neki od njih nastali prije više od stotinu godina. A poznata je pojava da poezija brže zastaruje nego proza.Kuten je također plaćao dug tadašnjoj tradiciji, pa ćemo u njegovoj poeziji susresti i deklamatorstvo, patetiku, deklarativnost, uz ponešto ojkanja (uzvikivanje „oj” na početku i kraju stiha), ali u svojim najboljim ostvarenjima oslobodio se sveg tog balasta i dao autentična dječja doživljavanja u vedrom, prpošnom ugođaju, podsjećajući nas na igrivost dječje narodne poezije. Gradeći stihove o različitim motivima bliskim djeci, u bujnim i sugestivnim slikama, služeći se nerijetko i humorom, Kuten zna ostvariti jednostavne, ritmički pravilne, privlačne, jezično-poetske tvorevine, od kojih su primjerice Djeca i maca i Ura bile gotovo stalno nazočne u čitankama za niže razrede osnovne škole. Generacije odraslih znaju ih napamet, iako nisu možda nikad doznali ime njihova autora, jer ono djeci i nije važno.Treba još istaći da je Kuten, kako kaže najstudiozniji proučavatelj njegove književne djelatnosti Milan Crnković,izbjegao, u svim svojim stihovima, onu nadmenost, ono govorenje odozgo, koje karakterizira rane hrvatske pjesnike kad su počeli pisati za djecu. Nikad Kuten, poput njih, ne govori o sebi, o svojoj uzvišenoj ulozi, o bolima što ih trpi zbog nesretne ljubavi i nesretne domovine, nikad ne daje na znanje da se on, pjesnik, drug muza, spušta do djece da ih obdari darom bogova, poezijom, nikad se ne postavlja čak ni kao iskusan čovjek iznad djece, nikad ne daje na znanje kako su dječje radosti male i neznatne. On se naprotiv utopio u djetinjstvu, izjednačio se s djecom i pjeva s djecom, misli s djecom, raduje se s djecom kao da je i sam dijete. (Hrvatska dječja književnost, Školska knjiga, Zagreb 1978.).Dugo neotkriven, zanemaren i prešućivan, Kuten se u današnje vrijeme, kad se odbacuju didaktički parametri u valorizaciji dječje poezije, u potpunosti očituje pjesnikom bliskim suvremenim generacijama stvaralaca koji njeguju: igru riječi, humor, nonsens, bogatu i duhovitu leksiku, slobodnu i rasplamsalu imaginativnost.

Uz Harambašića Kuten ostaje našim pjesnikom „začinjavcem” hrvatske dječje lirike, pjesnikom koji ju je prvi uzdigao na umjetničku razinu, i u čijim najboljim djelima mogu djeca i danas uživati.Ivo Zalar, u: Hrvatski dječji pisci III, Pet stoljeća hrvatske književnosti,NZMH Zagreb 1991.

Krunoslav Kuten• najzanimljivija pjesnička pojava u Smilju, autor malog broja pjesama, nepriznat, bez zbirke dječje poezije, poslije smrti brzo zaboravljen, kasnije ostao potpuno nepoznat• Kuten u najboljem razdoblju svoga stvaralaštva piše pjesme za djecu izvan okvira svoga vremena, izvan shema, polazeći jedino od druženja s djecom i od narodne dječje poezije• preteča Grigora Viteza – Kutenova poezija nalikuje Vitezovoj – anticipira i najavljuje najboljeg hrvatskog dječjeg pjesnika 70 gdina unaprijed  • od 1875. do 1892. Kuten je u Smilju objavio 50 pjesama i jednu kratku priču – isključivo pjesnik Smilja Razdoblja stvaranja• razdoblje pripreme – Kuten plaća dug Filipovićevskoj tradiciji hrvatskog dječjeg pjesništva – Majčin god• razdoblje stvaranja u vlastitom stilu – pjesnik odbacuje teret literarne mode i prepušta se igri, dječjem radosnom poimanju života, čak i nonsensu karakterističnom za dječje uspavanke i pjesme za igru • Mali ratar – prva moderna ili prava dječja pjesma u hrvatskoj dječjoj književnosti – u pjesmi se s djetetom broje dani i pri tom se u skraćenom obliku zamišlja i opisuje čitav ciklus poljskih radova• u većem broju Kutenovih pjesama – pomak u irealno, nonsensno:     Djeca i maca – predi pređu maco mala – tkanje platna za haljine – irealno 

Djeca i maca

Pokraj peći maca prela,Do nje dobra djeca sjela Pak joj tiho šaptat stala:- Predi pređu, maco mala,

Mi ćemo si platno tkati,Platno našoj mami dati;Mama će nam dobra biti,Nove halje nam sašiti,

I kad tetka dođe kući,Halje ćemo si obući.A jer to je radost njena,Lijepo djeca obučena,Umah će nas k sebi zvati,Svakom jednu žemlju dati.

• Ura – najpoznatija Kutenova pjesma o jedine dvije situacije u kojima je nekadašnji đak osjećao sat kao nešto važno i živo: buđenje za školu i svršetak nastave 

Ura

Ura ide tika taka,Svako jutro budi đakaDa se od sna brzo preneI u školu s knjigom krene.A kad bije dvanajst sati,Stane ura đaka zvati:“Ajte đaci brzo kući, Dok su mastni žganci vrući!”

• Kuten započinje poeziju kakvu će nastaviti Grigor Vitez – okrenutu djetetu, igri, veselju, nonsensu, humoru, ne robuje tradiciji niti modi, ne podliježe didakticizmu osim u prvom razdoblju • stihovi su mu živjeli i gotovo prerasli u pučku dječju poeziju, a zaboravljeno mu je ime – veći dokaz vrijednosti, nego obrnuto

GUSTAV KRKLEC

Gustav Krklec, hrvatski pjesnik, esejist i kritičar, podrijetlom je iz Maruševca, kraj Varaždina.

Rođen je 23. lipnja 1899., a život je proveo u Zagrebu, gdje je i umro 30. listopada 1977.

Stekao je ugled kao pjesnik za odrasle, posebice zbirkamaSrebrna cesta i Darovi za Bezimenu, u

kojima dojmljivo pjeva o različitim motivima, okrenut prirodi, životu i ljubavi. 

U starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu objavljujući ih u časopisu Radost, kojem je bio jedan

od osnivača, a izdao je i više zbirki dječjih pjesama: Put u život, Telegrafske basne, Zvonce o

repu, Drveni bicikl, Majmun i naočale i San ili java. Neke su od njih doživjele više izdanja

TELEGRAFSKE BASNE

Među Krklečevim dječjim pjesmama posebno se ističu Telegrafske basne jer je njima uveo jedan

posve nov oblik u hrvatsku dječju poeziju. To nisu samo basne u punom značenju te riječi, nego i

prave lirske pjesmice. Pjesnik je u njima priču sveo na najmanju mjeru, ali je zadržao dijalog, a

njegovim posredovanjem i dramsku napetost. Od tradicionlane basne Krklec preuzima

životinjske likove s tipičnim karakternim osobinama. I tematska zaokupljenost otkriva

karakteristične sadržaje basne, npr. neodlučnost (Niži razlozi), nesklad između riječi i čina

(Žablja melankolija), samozadovoljstvo (Svraka i sova), opsjednutost vlastitom veličinom (Iz

cirkusa), strah od jačih i bezobzirnost nad ograničenom logikom (Zašto žure) itd. No dok

tradicionalna basna inzistira na pouci ili kritici, Krklec ne dijeli moralne lekcije, on tek blago

ismijava ljudske mane.

http://beebablu.blogspot.com/p/telegrafske-basne.html

ZVONIMIR BALOG

Pouka paukuZa neuka pauka potrebna je pouka!Prvo - da isprede konce koji vrijede!- Da niti poveže i dođe do mreže!

- Da mrežu ne plete gdje muhe ne lete!... I na koncu konca pauk mora znatikako će tom mrežom muhu da uhvati!

JASNO MI JE DA BUČA BUĆIJasno mi je da BUČA BUĆI u oBUĆIda je LUNA na kraju popLUNA,da se dimi LULA iz piLULAi da ne može forMULA bez MULAi da se ROJ uvukao u stROJi da nema VOLAna bez VOLAi da ne može sMOLA bez MOLA.Ali nikako da mi sinešto MAJevi u MAJmunima činei što JA u JAbuci radimi da li je onda JAbuka crvljivaili zvonimirljiva i balogljiva?

Iako ova pjesma nije posebno iskoristiva u likovnom smislu, ona je paradigma Balogovog pristupa pjesmi kao igri riječima po zvučnosti, neovisno o njihovom konvencionalnom značenju. Postavljanjem pitanja "Što JA radim u JAbuci" glasno se pristaje na nova pravila igre, pjesnička pravila koja su izvan logike običnog svijeta u kojem živimo, svijeta ograničenog gravitacijom i krutošću doslovnog razumijevanja komunikacijskih znakova. Razvidno je da pjesma uspostavlja svoj univerzum u kojem riječi oživljavaju i započinju međusobnu igru u koju uvlače i čitatelja - ako ih želi pročitati, i ako nije previše krut inzistirajući na pravilima svakodnevnog svijeta i značenja.

Što se od vode praviOd VODE se prave trave, VODEne zatim glave, VODnici, VODOzemci, VODENkonjic, VODEnjaci, VODOvodi, vinoVODI, doVODI, sproVODI, zaVODI, vojVODE, nadvojVODE, VODOmari još i mnoge druge stvari.Razumije se, to nije uvijek samo VODA, još se VODI nešto doda.

 Pjesmi možemo analizirati i kompoziciju, odnosno konstrukciju. U pjesmi Z. Baloga "Što se od vode pravi" upravimo pogled u podebljana slova; vidjet ćemo kako se s vrha spušta u pjesmu jedna spirala. Možemo naslikati (kolažem teksturama npr.) tu njenu konstrukciju, ali možemo uočiti i tu kolažiranost samih riječi - voda + nešto, i to prikazati razrezujući likove iz časopisa i rekomponirajući ih u drugačije likove (deva s ptičjim nogama i sl.)

GRIGOR VITEZ

Grigor Vitez (Kosovac kraj Nove Gradiške, 15. veljače 1911. - Zagreb, 23. studenog 1966.), hrvatski pjesnik, dječji pisac, prevoditelj.Prije Drugog svjetskog rata bio je učitelj, a poslije je radio u Ministarstvu prosvjete i kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Pisao je poeziju za djecu i odrasle ("Sto vukova", "Kad bi drveće hodalo", "Gdje priče rastu"), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje života" i "Kao lišće i trava".

Kad bi drveće hodaloKad bi drveće hodalo,Šume bi se razilazile na sve strane.Drveće bi hodalo,A mahale njihove grane.Kad bi drveće hodalo,I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,A možda bi i zaigrali malo sa igračima.Kad bi drveće hodalo,Među pticama bi došlo do velike pometnje,Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.Kad bi drveće hodalo,Ja bih pisao naranči s jugaNek dođe kod moga bolesnog druga.

Ševina jutarnja pjesma  Uvis!  Uvis ću se dići!  Do sunca ću  da ga budim  ići  ići  ići...  Ponijet ću  tamburicu  tamburicu  tamburicu  Sipat ću zvonca dolje  zelenim  žutim  i modrim  beskrajnim poljem

  Gdje mi je gnijezdo?  Gdje su mi ptići?  Morat ću  sići  sići  sići  ptiće obići...  Onda ću opet  do sunca  ići  ići  ići..Grigor Vitez koristi slične elemente za strukturiranje svoje pjesme poput prošlog primjera, ali

postoji i bitna razlika: dok je u "Ide zima" svaka riječ nositelj simetrične strukture, u "Ševinoj..."

je to samo jedna riječ - ići - koja se na nekim mjestima pretvara samo u slog u nekoj drugoj riječi

(obići, sići, ptići), i tako postaje kičma, lajtmotiv korpusa pjesme. Osim toga, riječ ići računa i na

empatijski i asocijativni udio kod primatelja: meki fonemi i i ć podsjećaju na cvrkut ptice, i na

svijetle, tople boje (žutu?). Tako i umanjenica tamburicasvojim dojmom i repeticijom sudjeluje u

izgradnji općeg dojma pjesme, kao i ponavljajuća riječ ću (ću-ću-ću...), slovo S u sipat, i cijela

onomatopejska riječ zvonca. Dolje-poljem je svesni akcent, promjena ritma, izbjegavanje

monotonije.

  Tako, cijela pjesma odabirom i ponavljanjem svojih ključnih glasova postaje proizvođač

dojmova, koji se arikuliraju kao lakoća, svjetlost, toplina, cvrkut, ritmički lepet (krila?) i sl.

Dojam zabrinutosti ptice za svoje mladunce, koji se uglavnom interpretira uz ovu pjesmu, od

drugorazrednog je značenja, i nevažan za poetski izraz i bit ove kompozicije.

KAD BI DRVEĆE HODALO

TemeTeme pjesama su sve što nas okružuje: životinje, djeca, priroda, ljudi cijeloga svijeta, cvijeće, svemir, more, planine,boje...

Najsmješnija i najozbiljnija pjesmaNajsmješnija pjesma mi je "A zašto ne bi..." u kojoj pisac opisuje jednog dječaka koji rado izmišlja i smišlja. On bi htio da na drveću usred šume rastu lopte od gume, zašto se ne bi uzgajale takve krave koje same sir i maslac prave i zašto se ne bi napravila sprava za znanje koja se ukopča noću i prenosi znanje u glavu.

Najozbiljnija pjesma mi je "Što mi se tužio hrast". U toj pjesmi hrast govori o sebi: "Kad mi ljudi dođu blizu, kao da me pogledima grizu. "Žele od njega napraviti krevet, ormar ili prozor, a on bi volio u šumi šumiti, hladovina biti, vjeverice kriti i ljuljati ptice i gnijezda, i noću brojati jata

zvijezda. Hrast sam osjeća da mu dolazi kraj jer u daljini čuje sjekire i pile, a on bi želio živjeti i koristan u šumi biti.

Interpretacija triju pjesamaTri najljepše pjesme su mi: "Dohvati mi tata mjesec", "Tiha, tiha pjesma" i "Maksimir".

U pjesmi "Dohvati mi tata mjesec" sin traži da mu tata dohvati mjesec da i njemu malo sja i da ga dotakne rukom. Tata mu odgovara da mjesec mora na nebu sjati i ne smije se skidati, da mora kod zvijezda biti i put zvijezdama svijetliti. Mjesec mora sjati da ptičice mogu spavati, zec večerati, a mjesec će od srebrnih niti san isplesti pa da spavaš i ti. Tema te pjesme je želja sina da mu tata dohvati mjesec. Motiv ove pjesme je mjesec. U pjesmi je mjesec prikazan kao svemirsko tijelo bez kojeg ne bi mogli živjeti ni ljudi, ni životinje.

U pjesmi "Maksimir" opisan je život i karakteristike pojedinih životinja. Na vrlo smiješan način opisani su likovi majmuna: "Mi majmuni na vas ličimo jer čovjek je katkad našeg roda samo što na stražnjim nogama hoda. "Mudroj liji u ovoj žici ne daju prići čak ni ptići, kad vidi lastu zazubice joj rastu, a od koke i pure samo joj sline cure. I ostale životinje su opisane vrlo realno kao u prirodi, stihovi se rimuju, a sve je napisano vrlo smiješno. Tema te pjesme je život životinja u Maksimiru. Pjesma mi se sviđa jer na poseban način opisuje životinje koje sam vidjela u Maksimiru.

U pjesmi "Tiha, tiha pjesma" prekrasnim riječima su opisane životinje, cvijeće, šume, polje i njiva kako snivaju, šumore i spavaju. To rade u bojama i u skladu s prirodom i mjestom gdje žive: "Raznobojne snove sniva cvijeće, šuma, polje, njiva. "Tema te pjesme su tihi snovi cvijeća, šuma, polja i njiva. U pjesmi je opisano kako priroda spava na tih i miran način.

Stilska izražajna sredstvaUsporedbePotok je kao šuma zelen.Potok je kao nebo plav. ("Kakve je boje potok?")

EpitetiNa vrancu konja vijorna repa.Malene, mekane, vunene lopte. ("Kvočka vodi svoju djecu u šetnju")

PersonifikacijeKad bi drveće hodalo ("Kad bi drveće hodalo")Ovako govori kvočka mama ("Kvočka vodi svoju djecu u šetnju")

Dojam o djeluČitajući ovu zbirku pjesama svaka pjesma mi se svidjela, bila duga ili tek napisana u nekoliko stihova. Pjesme su napisane riječima koje su razumljive i najmanjoj djeci, a svojim sadržajem sviđaju se mladima i starima. U pjesmama ima puno riječi koje se rimuju i rečenica koje se ponavljaju i to kad pisac želi nešto posebno istaknuti. U pjesmama ima puno epiteta, usporedbi, vizualnih slika, akustičnih slika i personifikacije.

MILIVOJ MATOŠEC

Bilješke o piscu:Milovoj Matošec je suvremeni hrvatski dječji književnik rođen u Zagrebu 1929. godine gdje je i završio osnovnu školu, gimnaziju i pravni fakultet. Bavio se novinarstvom, bio je suradnik i urednik više časopisa, a radio je i na televiziji. Napisao je brojne priče, romane, radio igre (šezdeset ih je emitirano), scenarije za televizijske emisije, serije i crtane filmove. Najpoznatija djela su mu: Tragom brodskog dnevnika, Kapetan Tornado, Admiralov otok, Veliki skitač, Strah u Ulici lipa i dr. Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Umro je u Zagrebu 1982. g.Objavio je petnaest romana od kojih su najpoznatiji: «Tragom brodskog dnevnika», «Posada oklopnog vlaka», «Suvišan u svemiru», «Tiki traži neznanca», «Kapetan Trnado», «Admiralov otok», «Putovima gospodina Foga», «Veliki skitač», «Strah u Ulici lipa», «Okuka na zlatnoj rijeci», «Dječak sa Sutle», «Tri kapetana traže blago», «Pustolovina u dimnjaku».Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Roman Strah u Ulici lipa nagrađen je 1968. godine nagradama «Grigor Vitez» i «Mlado pokolenje», a roman Okuka na zlatnoj rijeci 1974. nagradom «Ivana Brlić Mažuranić».

STRAH U ULICI LIPA

Mjesto radnje: Ulica Lipa, Alkibijadov podrum, Tomina kucaVrijeme radnje: LjetoTema: Zgode i nezgode dječaka iz Ulice Lipa.Osnovna misao: Dobrotom i prijateljstvom možemo pridobiti i one koji nam nisu prijatelji.

Kompozicija djela: - Mungos dolazi u Ulicu Lipa - Prestrašeni dječaci - Mungos ucjenjuje Šapicu - Suprostavljanje dječaka Mungosu - Boravak u Alkibijadovu podrumu - Susret Mungosa i Tugoljuba Prvog - Veliki Tom dolazi u podrum - Mungosova priča - Pomirenje dječaka i Mungosa

Kratki sadržaj:Jednog dana u Ulicu Lipa je došao Mungos Nevada i unio strah u ulicu. Natjerao je družinu da mu ispunjava sve želje. Mungos je boravio u Alkibijadovu podrumu. Družina se odlučila suprostaviti Mungosu. Mungos je jednog dana našao Tugoljuba Prvog u podrumu. Malo kasnije Tugoljubu se pogorša zdravlje, a Mungos otrči po Velikog Toma koji je doktor. Veliki Tom je

smjestio Mungosa i Tugoljuba Prvog u svoju kuću. Mungos je Velikom Tomu ispričao kako je pobjegao od kuće zato što je morao ići na popravni iz fizike i matematike, pa je zato mislio da ga nitko ne voli. Veliki Tom je pomirio družinu i Mungosa.

Analiza likova:Mungos – Grub, lukav, plašljiv, povjerljiv, lažljiv.Šapica – Hrabar, odlučan, pametan, dobar prijatelj, uporan, strašljiv.Latica – Prgava, tvrdoglava, dobra prijateljica, hrabra.Cvrkutalo – Smiješan, pričalica, izdajica, lažljiv.

Vrsta djela:Dječji roman

Mjesto radnje:Radnja je smještena u mirnu Ulicu lipa. Ta ulica je vrlo stara ulica. Kažu, jedna od najstarijih u gradu.

Vrijeme radnje:Vrijeme radnje je lipanj, vrijeme ljetnih školskih praznika.

Tema:Tema djela je iznenadni dolazak dječaka Mungosa koji svojom pojavom i ponašanjem izaziva strah među djecom. Želio je biti "glavni" među djecom kako bi ga se oni bojali i slušali njegove naredbe. U stvari, on je bio isti kao i oni, samo povrijeđen, bez prijatelja i neshvaćen od roditelja i nastavnika.

Ideja:Dječaci kao Mungos ne bi smjeli bježati od kuće, krasti roditeljima novac, izigravati junake vestern romana i zapovijedati drugoj djeci. Trebali bi učiti, slušati roditelje i igrati se sa svojim prijateljima.

Osnovna misao:Dobrotom i prijateljstvom možemo pridobiti i one koji nam nisu prijatelji.

Kratki sadržaj (verzija 1):Jednog dana u Ulicu Lipa je došao Mungos Nevada i unio strah u ulicu. Natjerao je družinu da mu ispunjava sve želje. Mungos je boravio u Alkibijadovu podrumu. Družina se odlučila suprostaviti Mungosu. Mungos je jednog dana našao Tugoljuba Prvog u podrumu. Malo kasnije Tugoljubu se pogorša zdravlje, a Mungos otrči po Velikog Toma koji je doktor. Veliki Tom je smjestio Mungosa i Tugoljuba Prvog u svoju kuću. Mungos je Velikom Tomu ispričao kako je pobjegao od kuće zato što je morao ići na popravni iz fizike i matematike, pa je zato mislio da ga nitko ne voli. Veliki Tom je pomirio družinu i Mungosa.

Kratki sadržaj (verzija 2):„Ulica lipa vrlo je stara ulica. Kažu, jedna od najstarijih u gradu. Sve je u

toj ulici lijepo i mirno, pa i kuće. Male su kao i ulica, ugodne, tihe inekako zadovoljne i sobom i ljudima.“

Ipak, u ulici postoji jedno mjesto koje podsjeća na stara vremena. Tu je ponajprije ruševina vrlo stare kuće ili još bolje, ono što je od ruševine ostalo, a ostali su samo temelji, a pod temeljima mračan i prilično tajanstven podrum. Ne znamo, možda je kuća od koje su ostali samo temelji i podrum nekada pirpada Alkibijadu Kolotrku.

U toj ulici živi složna družina: Šapica, Praporac, Veslonožac, Cvrkutalo i djevojčica Latica.

Iznenada njhov mir remeti dolazak nepoznatog dječaka zastrašujućeg izgleda i grubog ponašanja koji se predstavlja kao Mungos Nevada. Cijela družina je prestrašena, samo se brbljavi Cvrkutalo ponaša kao ulizica. Mungos odmah izdvoji plahog Šapicu i natjera ga da ga odvede kući. Družina se međusobno posvadi jer nisu zaštitili prijatelja. Mungos prijetnjama pištoljem i prijevarom natjera Šapicu da kupi bezvrijednu srećku za četiri dinara, što je cijela Šapičina ušteđevina. Kada su se vratili, cijela družina je svjesna da se nešto ružno dogodilo i nadalje se pokoravaju Mungosu te mu pronalaze smještaj u hladnom i mračnom Alkibijadovu podrumu.

Mungos ih prisili da ga prate u obližnji dio grada, ali im ne dozvoljava da vide gdje je do sada živio. Praporac i Veslonožac se znakovima sporazumiju i Veslonožac slijedi Mungosa do ulaza u stambenu zgradu. Družina se pomalo oporavlja od prvog straha, a Mungos se vraća sa zavežljajima koje treba odnijeti u podrum. U podrumu dolazi do novog sukoba i Šapica pokazuje veliku hrabrost i odbija donijeti konopac za sušenje rublja.

«Šapica je drhtao, silno napregnut i silno uzbuđen. Hoće li izdržati? Mora!Ako još jednom popusti, Mungos će ga ucjenjivati do smrti. Sada konop,a kasnije tko zna što! Možda stol ili ormar. Ili štednjak. Ili novac iz tatinenovčarke. Ne, neće popustiti.»

Družini nije uspjelo iskoristiti ovu slabost jer ih je Munogs ucijenio rekavši im da su mu pomogli da iz tuđeg stana ukrade stvari, te da su i oni sada njegovi suučesnici u krađi. Oni bez riječi primaju zapovijed da se ponovno okupe u pet sati popodne. Družina ne zna što bi učinila i ljuta je na Cvrkutala, ali se on brani da je spasio život Šapici donijevši konopac umjesto njega. Svi mu oproste i pokušaju se dogovoriti što će dalje. Njihove muke se nastavljaju kad su došli kući. Šapica se boji priznati mami što se dogodilo, Latica pokušava skriti sve od mame, a ne zna kako bi sakrila njhove nevolje pred ujakom Velikim Tomom koji nekako pronikne u sve njihove tajne. Veliki Tom je šaljivac koji u vrijeme ručka kuha večeru i razumije sve njihove brige, ali mu se Latica ipak nije mogla povjeriti. Pomoć od Velikog Toma traži i Cvrkutalo koj izmišlja strašnu bolest ne bi li ga Veliki Tom poslao u bolnicu i tako riješio svih muka.

Veslonožac pokušava istražiti što više o Mungosu, upoznaje skupinu starijih dječaka, ali o Munogosu ne uspijeva ništa saznati.

Mungos je tijekom svog popodnevnog sna usnuo strašan san u kojem se otkriva da je on zapravo ipak samo uplašeni dječak koji doziva mamu. U pet sati dolazi samo Praporac i obavještava Mungosa da mu društvo iz Ulice lipa više ne želi pomagati. Praporac uspijeva zbuniti Mungosa i izvući mu Šapičin novac.

Mungos je sada sam u podrumu i tu vidimo sav njegov strah i usamljenost, pokušava se ohrabriti razmišljanjem o junacima iz jeftinih vestern romana, ali mu to baš i ne uspijeva jer mu se ipak pričinjavaju duhovi. Tek kada je pala noć iskrada se iz svog skloništa, odlazi u stan svojih roditelja gdje uzima novac namijenjen plaćanju računa kako bi kupio hranu za nekoliko dana.

Na povratku u podrum Mungosa čeka iznenađenje, u podrumu je novi stanar, starac koji je pobjegao iz staračkog doma, Tugoljub Prvi. Nakon prvotnog nepovjerenja oni se sprijateljuju. Tugoljubu preko noći pozli i Mungos trči po liječnika Velikog Toma. U domu Velikog Toma Mungos otkriva svoju tajnu. Njegovo pravo ime je Darko. Ima dvije jedinice i mora na popravni iz matematike i fizike, a roditelji zbog toga nisu htjeli pokvariti svoje ljetovanje. Ostavili su ga kod tatinog prijatelja da s njegovim sinom uči, ali se dječaci nisu mogli složiti. Povrijeđen postupkom svojh roditelja Mungos je uvjeren da ga nitko ne voli i odlučio je pobjeći od kuće i postati odmetnik baš kao i junaci romana koje on tako voli čitati.

Veliki Tom pomaže Mungosu da shvati svoje zablude.

«O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklnost drugih ljudi.To je posao koji mora obaviti sam. Ako ne uspije, nitko drugi nije kriv.»

Veliki Tom pronašao je i rješenje za popravni ispit, u učenju će Mungosu pomoći umirovljeni profesor iz Ulice lipa, a i od družine je izmolio oprost za Darka ispričavši im da je i on načinio sličnu glupost kad je bio dječak.

Na kraju Veliki Tom poziva svu djecu na večeru, ali u podne.

Bilješke tijekom čitanja:- Na pomalo tužan način opisana je Ulica lipa u kojoj više, nažalost, nema niti jedne lipe.- U toj Ulici lipa upoznali smo Šapicu, Praporca, Veslonošca, Cvrkutala i Laticu.- Dugonogi dječak Mungos Nevada, zastrašujućeg pogleda i kaubojskog hoda, dolazi u Ulicu lipa i svojim izgledom i ponašanjem plaši djecu.- Preplašeni Šapica prisiljen je kupiti od Mungosa srećku koja više ne vrijedi.- Mungos traži od djece da mu postanu prijatelji, što oni nerado prihvaćaju.- Djeca odvode Mungosa u mračan i vlažan Alkibijadov podrum, Mungos donosi potrebne stvari i pretvara podrum u svoje sklonište.- Žao mi je djece jer ih Mungos ucjenjuje i prijeti im zatvorom.- Latica saznaje od ujaka Toma da Cvrkutalo traži da ga smjesti u bolnicu.- Veslonožac traži kuću u koju je ušao Mungos.- Praporac obavještava Mungosa da mu on i njegova družina neće više pomagati.- Drago mi je što se svako dijete pametno i promišljeno suprostavlja Mungosu.- Preplašeni i izgladnjeli Mungos krade novac i kupuje hranu.- Starac Tugoljub iznenađuje i plaši Mungosa u podrumu.- Tugoljub Prvi i Mungos postaju prijatelji.- Mungos dovodi liječnika Velikog Toma da spasi Tugoljuba.- Veliki Tom otkriva djeci svoju tajnu koja sliči Mungosovoj.- Djeca opraštaju Mungosu i prihvaćaju ga kao prijatelja.

Kompozicija djela:- Mungos dolazi u Ulicu Lipa- Prestrašeni dječaci- Mungos ucjenjuje Šapicu- Suprostavljanje dječaka Mungosu- Boravak u Alkibijadovu podrumu- Susret Mungosa i Tugoljuba Prvog- Veliki Tom dolazi u podrum- Mungosova priča- Pomirenje dječaka i Mungosa

Analiza stila:Stil u kojem je pisan ovaj roman je smiješan, duhovit, pun radnje, pun dijaloga, pisan jednostavnim jezikom, pristupačnim i razumljivim djeci.

Analiza likova (verzija 1):MungosDječak koji je svojim ponašanjem i izgledom želio biti zločest, želio da ga se boje i da ga slušaju. Da bi izgledao još strašniji hodao je kao kauboj, a imao je i pištolj. Bio je grub sa svima i neprijateljski raspoložen. Strah i samoća, te prijateljstvo s Tugoljubom i Velikim Tomom otkrili su da je on dječak kao i ostali, samo što se smatrao nevoljenim, neshvaćenim i bez prijatelja.ŠapicaPlah i miran dječak, naivan, voli se šaliti, ali kad je potrebno vrlo je bistar i hrabar.

CvrkutaloBrbljav i nepromišljen dječak, prvo odobrava što Mungos radi i pomaže mu, shvaća svoju zabludu i moli družinu da mu oprosti.PraporacMudar i promišljen dječak, prvi pokazao da se ne boji Mungosa i da ne može zavladati Ulicom lipa.LaticaJedina djevojčica u družini, pametna, zna se mudro postaviti, te na svaku Mungosovu naredbu zna proturječiti. Vrlo je hrabra i iskrena prijateljica.VeslonožacDječak koji se voli voziti na dvokolici. Kao i Praporac opasan je protivnik Mungosu. Pokušava saznati tko je Mungos i gdje stanuje.Veliki TomLiječnik koji se voli šaliti s djecom, voli pomagati ljudima, shvaća dječje probleme koji ga podsjećaju na djetinjstvo, Latičin ujak.Tugoljub PrviSimpatičan i veseo starac, živi u staračkom domu iz kojeg ponekad bježi u Alkibijadov podrum, ne voli priče o bolestima i smrti, sprijateljio se i voli Mungosa.

Analiza likova (verzija 2):Mungos Nevada (Darko)Glavni lik romana. Svojim izgledom i nastupom nastoji izgledati opasno i zastrašujuće.

«Na kraju ulice pojavio se dugonogi dječak. Veliki dječak, veći i odPraporca i od Veslonošca. Nije bio samo dugonog. Trudi se, koliko mu jebilo moguće, da u hodu iskrivi desnu nogu na desnu stranu, a lijevu noguna lijevu stranu. Ruke spuštene niz bokove, u hodu su se lagano klatile,ali su bile spremne. Spremne za što? Spremne na sve. I da se nađu nadršcima pištolja i da stisnutih šaka dočekaju napad. Koraci su mu bilidugi, bili su meki i bili su tihi. Ako netko po hodu prosuđuje čovjeka,morao bi sada zaključiti: odlučan, oprezan, spretan.»

Taj prijeteći izgleda Mungosa Nevade zapravo je smiješan jer se vidi da on nastoji oponašati likove iz jeftinih kaubojskih romana. Munogosov lik se u romanu mijenja i razvija. Tak kada ostaje sam u Alkibijadovu podrumu upoznajemo pravog preplašenog dječaka koji dršće na svaki šum iz podruma.

«Jedna stvar nije jasna. Tko je dozivao mamu? On? Koješta! Nije Mungosbeba! Ne, mamu nije nitko zvao. Neobično je tiho u Alkibijadovupodrumu. Toliko tiho, da jasno može čuti otkucaje vlastitog bila.I ne samo to. Čini se da čuje kako podrum diše. Jest, baš kao da diše.To nije moguće. Zašto bi disao neki Alkibijadov podrum? Zašto bi disaobilo koji podrum na svijetu?»

Iako naslućujemo da je nesretan, pravog Mungosa upoznajemo tek u njegovu odnosu sa starcem iz staračkog doma, Tugoljubom Prvim. On mu je pružio prijateljstvo, a Mungos mu je uzvratio brigom kao o rođenom djedu. Na kraju kada saznajemo priču o Mungosu on u nama izaziva sažaljenje i želju da mu pomognemo.

PraporacPromišljeni dječak koji prvo razmisli prije svakog svog postupka. On je bio i prvi koji je Mungosu jasno stavio do znanja da ne može zavladati Ulicom lipa.

«Došljak je pogledao najprije Praporca. Osjetio je valjda na neki način da je Praporac u Ulici lipa najvažniji.»

VeslonožacSvoj nadimak je dobio od oca jer stalno vesla nogama na svojoj dvokolici. On je hrabar i prati Mungosa do stana, vraća se i pokušava otkriti tajnu. I sam Mungos priznaje da su Praporac i Veslonožac hrabri dječaci.

«Praporac i Veslonožac bili bi opasni protivnici – ozbiljno je prosuđivao Munogos.»

Veslonožac je štuljiv i bistar dječak koji brzo donosi zaključke.

«Mungos zbunjeno pogleda Veslonošca. Morao je priznati, bar sebi jemorao, da Veslonožac nije naivan protivnik. On ne govori mnogo,ne toliko kao Praporac, ali misli brzo. I što je još gore, točno pogađa.»

ŠapicaPlah dječak koji često nasjeda šalama svojih prijatelja. On je dječak «... koji je dobio nadimak jer se dugo nije usudio hodati bos. Nježan, povučen, čak i naivan. Zamisli, uvjerili su ga da je pred Alkibijadovim podrumom zakopano blago!»

Mungos u njemu prepoznaje «poštara» i laku metu, ali njegova pobjeda nije dugog vijeka jer ovaj mali dječak pronalazi hrabrosti da mu se suprotstavi.

«Šapica je drhtao, silno napregnut i silno uzbuđen. Hoće li izdržati? Mora!Ako još jednom popusti, Mungos će ga ucjenjivati do smrti. Sada konop,a kasnije tko zna što! Možda stol ili ormar. Ili štednjak. Ili novac iz tatinenovčare. Ne, neće popustiti.»

Ova Šapičina hrabrost bila je ključna i za odnos ostalih prema Mungosu, bio je to trenutak kada je družina nadvladala svoj strah.

CvrkutaloSvoj nadimak je dobio zbog svoje brbljavosti i nepromišljenosti. Ispočetka se prema Mungosu ponaša kao ulizica, ali i sam ubrzo shvaća kako je to lažno prijateljstvo. Veliki Tom je najbolje opisao Crvkutala ovim riječima:

«Samo Cvrkutlao nije znao izabrati stranu – reče Tugoljub Prvi.- Varaš se! Izabrao je! Doduše u podne se razbolio. Naime, htio je dapovjerujem u njegovu bolest, jer mu se činilo da bi najlakše izmakaoneprilikama da ode u bolnicu. Kasnije se predomislio. Izabrao je svojuulicu. Njemu treba vremena, mora se najprije snaći u događajima,ali kad se snađe, sumnjam da bi bio lošiji od ostalih.»

LaticaJedina djevojčica u družbi, hrabra i iskrena prijateljica. Ona se odmah htjela suprotstaviti grubom došljaku, ali pristaje na njegove uvjete zbog straha za prijatelje.

«Ako se vi bojite, ja ću poći! – reče Latica i htjede ustati s ograde.Nije ustala. S jedne strane ju je uhvatio Praporac, a s drugeVeslonožac.»

Latica je vesela i dovitljiva djevojčica koja sa svojim ujakom Velikim Tomom ima vrlo dobar odnos i od njega sazna i dobije sve što poželi.

Veliki TomLiječnik i Latičin ujak. On je i veliki prijatelj djece iz Ulice lipa koji je ujedno i pun razumijevanja za njihove dječje brige. On je odrasla osoba koja se još uvijek živo sjeća svog djetinjstva i odrastanja i svih komplikacija s kojim se djeca ponakad susreću u svom odrastanju; od borbe s lošim ocjenama do uvjerenja da ih nitko niti voli niti razumije.

Tugoljub PrviNeobičan starac iz staračkog doma, i sam pomalo osamljen pa povremeno pobjegne iz staračkog

doma. On prvi uočava da je Mungos Nevada samo jedan osamljeni i uplašeni dječak i uz pomoć Velikog Toma uspijeva pokazati Mungosu da nije sam i da ima onih koji će mu pomoći.

Dojam o djelu:Roman Strah u Ulici lipa mi se sviđa jer su u njemu opisana djeca, njihova razmišljanja, igra, strah, zapažanja. Svako dijete je opisano na smiješan način, a zapravo to su pametne glavice koje se znaju suprotstaviti svakome tko nije iz njihove družbe. Ima dosta napetosti i neizvjesnosti, ali nakon otkrivanja Mungosove tajne, djeca ga razumiju i prihvaćaju.

VIŠNJA STAHULJAK Višnja Stahuljak rođena je 1926. g. u Zagrebu, gdje živi i radi. Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji studirajući usporedno hrvatski jezik i etnologiju na Filozofskom fakultetu. Djeluje na područjima glazbe, kazališta i književnosti. Njezina najznačajnija djela su: «Začarani putovi», «Djevojčica i paun», zbirke priča «Kućica s crvenim šeširom», «Čarolije iza ugla», a piše i igrokaze

Vrsta djela:Roman za djecu i mladež.

Mjesto radnje:Zagreb, selo, more, Monte Carlo.

Vrijeme radnje:Sredina 20. stoljeća.

Tema:Život psa i njegov suživot sa ljudima.

Likovi:Don (Trap), Pipa, Gego, Buljo, Cap

Kratki sadržaj:Jednom je jedan pas u leglu dobio ime Trap. Uvijek bi puštao braću da piju majčino mlijeko prije

njega, i volio je slušati majčine priče. Pošto su svi psi bili prodani, tako je i Trap dobio nove vlasnike, par Gego i Pipa, koji su mu dali ime Don od Tromeđe. Don nije nikad bez veze lajao. Kad se Don razbolio gospodari su ga njegovali kao najboljeg prijatelja. Kad je došlo proljeće, Don je poput ostalih pasa obilježio svoje područje. Jako se bojao munje i gromova, zbog čega su ga Pipa i Gego zadirkivali. Jedan dan odveli su ga na natjecanje pasa, gdje je proglašen najljepšim. Don je išao na još natjecanja gdje je pobjeđivao. Ljeti je s gospodarima išao na more gdje je našao novu ljubav na otoku, tako da je morao preplivati kanal da dođe do nje. Na moru je i spasio mališana koji je pao u nesvijest. Otišli su i u Monte Carlo gdje je u kockarnici svima donosio sreću, pa su ga nagrađivali hranom. Na šetnji je ugledao jednu prelijepu šarplaniniku, pa je otrčao do nje, ali tamo ga je uhvatio njezin gazda, koji ga je prodao. Dobio je novog vlasnika, te su ga zvali Đoni i čuvao je ovce. Tamo također pronalazi ljubav, koju brani od vukova. Jednog dana Don je vidio isti kamion kojim je dovezen novom vlasniku, pa je uskočio u njega. Kako je to vidio vozač on ga isporuči kradljivcu koji je oteo Dona i prodao ga ovčaru. Kradljivčeva žena javila je Pipi i Gegi gdje mogu naći Dona. Oni su ga odmah uzeli k sebi. Pošto su dobili djecu Don je pazio na njih. Kako je sve više stario tako je i sve manje lutao. Jednog dana kći Pipe i Gege, Dona, istrčala je na ulicu, a Don je znao da svaki čas može naći automobil, pa istrči pred nju. U taj čas pogodi ga auto. Jedva je došao do kuće gdje su ga odmah počeli liječiti.

Jezik i stil:Standardni jezik, fabula je laka, autorica na čas zaustavlja radnju govoreći o pričama iz Donova djetinjstva koje mu priča majka, prevladava pripovijedanje i opis, malo dijaloga, djelo je pisano u prvom livu – pas, podijeljeno je na poglavlja.

Likovi (karakterizacija):

Don (Trap)

–          šarplaninac

«Ljudi su zadivljeno, iako s oprezom, promatrali Trapov snažan hrbat, goleme svijetložute šape

oslonjene na prozor automobila i snažne stražnje noge…»

lijep, snažan, plemenit

 

Pipa, Gego, Buljo, Cap

Vrsta djela:Roman za djecu i mladež.

Mjesto radnje:Zagreb, selo, more, Monte Carlo.

Vrijeme radnje:Sredina 20. stoljeća.

Tema:Život psa i njegov suživot sa ljudima.

Likovi:Don (Trap), Pipa, Gego, Buljo, Cap

Ivana Brlić-Mažuranić(1874. – 1938.) IzvorM. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti do 1955, str. 252-278. 

• Valjani i nevaljani, pripovijetke, priče i pjesmice za dječake, 1902. • Škola i praznici, male pripovijetke i pjesme iz dječjeg života, 1905. • u ovim zbirkama autorica je u najizravnijoj vezi s vlastitom djecom: piše za njih, obrađuje sitne zgode iz njihova života, junake naziva njihovim imenima  • u brojnim likovima dječaka i djevojčica nagoviješteni su Hlapić i Gita, a u neprestanim opisima šume – Priče iz davnine • priča U vilinskih dvori – prva verzija Šume Striborove • Slike, pjesme, 1912. – pjesme pod utjecajem hrvatskih dječjih časopisa 19. stoljeća  • Knjiga omladini, crtice, 1923.  • Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata, povijesni roman, 1937. – autoričino dječje potrebe za avanturističkom literaturom• Srce od licitara, uglavnom sadržaji prvih dviju knjižica, 1938.• Basne i bajke, 1943.

Jagoda Truhelka(1864. – 1957.)IzvoriS. Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti, str. 51.-56.M. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti do 1955, str. 288-310. 

Četiri faze u životu Jagode Truhelke:• osječka – rođenje i odgoj u obitelji učitelja, utemeljen na domoljublju i kršćanstvu • zagrebačka – nakon očeve smrti, Viša djevojačka škola  • gospićko-zagrebačka – predstojnica Više djevojačke škole u Gospiću, 1892. u zagrebačkom ženskom liceju • bosanska – 1901. ravnateljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci, u Sarajevu do 1925. – povratak u Zagreb – do smrti intenzivno stvaranje  Odraz u književnom radu • kršćanstvo i idealizam proizašli iz obiteljskog odgoja • iskreno i plemenito domoljublje• učiteljica praksom i teorijskim promišljanjima: učitelj – istinski prosvjetitelj osobnim primjerom • ravnopravnost i izobrazba žena – najvažnija uloga umjetnosti, posebno pjesništva    Književni rad• Tugomila 1894. – početničko djelo, utjecaj Šenoe, Kumičića i Dickensa  • Božja ovčica 1923, Pipo i Papa 1923, Palčićev kraljevski let 1932, • roman Zlatko, 1934. – o dječaku rastavljenih roditelja u potrazi za jednim od njih – zanimljiv pokušaj novog i modernog pristupa dječjem romanu, opisu djeteta u poremećenoj obitelji    • trilogija Zlatni danci – najbolje djelo – pisani autoričin spomenik autoričinu osječkom djetinjstvu – osječki Šenoa – naglasak na postizanju atmosfere, ugođaja djetinjstva• obiteljski roman – u dječjoj književnosti prototip Male žene Louise May Alcott – poglavlja nalik na samostalne pripovjetke    

Vladimir Nazor(1876. – 1949.)IzvorM. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti do 1955., str. 278-288.

• Vladimir Nazor posvetio je djeci jedan dio svojeg stvaranja• najintenzivnije se bavio dječjom književnošću pred 1. svjetski rat i za vrijeme rata, za boravka u Kastvu • vrijeme Mladog Istranina i Mladog Hrvata viktora Cara Emina – 1909.-1914.• razdoblje kad su u njegovom domu živjela djeca njegove sestre Olge – željna priče• razdoblje kad u Nazorovu stvaralaštvu dominira priča • Istraske priče pisane od 1906. do 1913., objavljene 1913.: Halugica, Albus kralj, Svjetionik, Šuma bez slavuja – najbliže djeci – Nazor je cijelog života pisao priče – prije Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić  • sva svoja dječja djela Nazor je stvarao u izravnom dodiru s djecom• najbolji izvorni dječji radovi u Mladom Hrvatu su upravo Nazorovi, od stranih pisaca pojavljuju se A. Daudet i Selma Lagerlöf• u Nazorovim pričama vidljiva su tuđa polazišta: Andersen – Halugica, Albus kralj, Kipling – Bijeli jelen, Dupin itd. ali i neke zanimljive vlastite osobine s dobrim rješenjima – oslanjanje priče na čakavske balade i romance, dominantna nazočnost mora, mitologizacija hrvatske povijesti, priroda, veliki i snažni likovi kao nositelji općeljudskih stavova u vječnoj borbi dobra i zla • u svim Nazorovim pričama polariziraju se i sukobljavaju suprotni svjetovi: more i kopno, patološka želja za moći i vlašću i mir obiteljske idile, priroda i čovjek, strast i nevinost, pohota za zlatom i skroman pošten život• do pojave Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić Nazor je najveći i najbolji predstavnik hrvatske dječje priče • najzanimljiviji je predstavnik legende, kršćanske legende i legende iz hrvatske povijesti u hrvatskoj dječjoj priči i pobornik oslanjanja hrvatske dječje priče na čudesnost sadržanu u bilo kojem umjetničkom obliku lokalnih narodnih fantastičnih umotvorina (bajke, legende, balade, romance) u isto vrijeme na velike motive svjetske dječje književnosti

Mato Lovrak(1899.-1974.)IzvorM. Crnković – D. Težak: Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955., str. 347-376.

• već prva Lovrakova zbirka pripovjedaka Slatki potok i druge priče za djecu 1930. predstavila je Lovraka u njegovim prepoznatljivim značajkama: gradski dječak dolazi za vrijeme ljetnih praznika stricu na selo, u društvu seoskog dječaka provodi lijepe dane, upoznaje prirodu, sluša objašnjenja seoskog dječaka, sudjeluje s njim u igrama i pothvatima i doživljava preporod  • 1933. izlaze Lovrakovi romani Djeca Velikog Sela (Vlak u snijegu) i Družba Pere Kvržice• sve što je Lovrak unio u hrvatsku dječju književnost, sve sa čime je na crti razvoja hrvatskog dječjeg romana prekinuo, svi njegovi odgovori na zahtjeve toga žanra kakav se razvio u svjetskoj dječjoj književnosti – jasno je određeno i razvidno u ovim romanima    • do kraja života Lovrak će u brojnim djelima proširivati tematiku i uvoditi nove dječje likove, ali neće napisati ni boljih ni reprezentativnijih romana nego što su prva dva• romani se događaju na selu, jedan u cjelini, a drugi djelomice dotiče grad • djeca nastupaju kao skupina, družina ili družba u kojoj se bistri ambiciozni dječak nameće za vođu • u središtu radnje je vrlo zahtjevan pothvat • jasno su određene odrednice vremena • s Matom Lovrakom počinje novo razdoblje hrvatske dječje književnosti: prekida se dominacija fantastike i priče • Lovrak se odlučuje za dječji roman poznat kod Twaina ili Molnara, a uspješno ga je inaugurirao Kästner• Lovrak se drži realnog, zaokupljen je pojavama u društvu, prekida s tipom autobiografske priče Jagode Truhelke, unosi svoje doživljaje učitelja u romane, ali ne govori o svom djetinjstvu Lovrak u hrvatsku dječju književnost uvodi:• dječji roman kao najprikladniji žanr• skupinu djece ili dječju družinu 

• selo kao najčešće mjesto radnje romana • učitelja kao izravnog ili skrivenog pokretača radnje • krupni pothvat koji djeca ostvaruju • dječake kao najčešće aktere • svijest djece o društvenim prilikama, o klasnim sukobima, o borbi malih ljudi za održanje i za ljudska prava • likove bistrih dječaka iz siromašnih slojeva, tzv. dječake s “kvržicom” koji imaju ideje, teže za nekim ciljevima i sposobni su da kao vođe organiziraju družine i oduševe ih za društvene ciljeve 

Družba Pere Kvržice, 1970.• dugometražni igrani film za djecu• scenarij i režija: Vladimir Tadej

Ivan Kušan (1933.)

IzvorS. Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti, str. 100-106.

• začetnik modernog, suvremenog, urbanog dječjeg romana• rođen u Sarajevu, u 6. godini seli s roditeljima u Zagreb – pravi njegov grad školovanjem, djelovanjem i književničkom inspiracijom (piše za djecu i odrasle)  Kušanov doprinos dječjoj prozi – nekoliko tematskih cjelina1. Kokov krimi-serijal     roman Uzbuna na zelenom vrhu, 1956. – prevratnički, nakladnik ga odbio jer nije umjetnički – nije se uklapao u tadašnji književni socobrazac• Kušanovo prevratništvo – pisac razgrađuje lovrakovski i ratni kanon dječjeg romana, s pozitivnim junacima socijalističkog realizma, s krajnje discipliniranom strukturom i naglašenom odgojnošću • zaokret tumačimo u tipološkom i u periodizacijskom smislu  • pisac gradi fabulu inspirirajući se romanom detekcije, krimićem i preuzima tehniku građenja dramskog djela: poimence su predstavljeni junaci, kao u dramskom tekstu• najavljen krimi-zaplet: pojava lopova u prigradskom zagrebačkom naselju za koje policija nema vremena pa mali detektivi postaju dječaci, družba Koka (Ratka Milića) • Kušan stvara standard dječjeg krimića praveći odmak od krimi-strukture za odrasle upravo diskretnim, nenametljivim izrugivanjem, ležernošću i igrom • Kušanovi dječaci – novost u dotadašnjoj hrvatskoj dječjoj književnosti – školnički – doista nepedagoški - gradski fakinčići, ali ne i prijestupnici • njihova pustolovina služi plemenitom cilju • djeluju u složnoj družini – svi su jedna klapa s naglašenim individualnostima • psihološki uvjerljivi, autor ih ne opterećuje poratnim nedaćama jer su djeca• krimić – stilski – pojačavanje napetosti: tajanstveni i dvosmisleni naslovi poglavlja, početak poglavlja in medias res i njegov nagli završetak    • dobar, tečan i bogat jezik, svježi opisi i usporedbe, hotimična depoetizacija kao segment modernosti • Uzbuna na Zelenom Vrhu – Kušanovo ishodišno djelo, začetak novog književnog senzibiliteta, nove poetike i novog pristupa djetetu, mladom čitatelju  • Koko i duhovi, 1958.• Zagonetni dječak, 1963.• Koko u Parizu, 1972.• Strašni kauboj, 1982. • Ljubav ili smrt, 1987.• Koko u Kninu, 1996.2. Domaća zadaća, 1960.      odrasli likovi uz djecu, nema Koka i krimi-strukture3. Lažeš, Melita, 1965.      karakterološka feminizacija – protagonistica djevojčica       najpedagoškiji Kušanov roman 

4. Strašni kauboj, 1982.      zbirka pripovjedaka, reciklira poznate događaje i likove koji spominju i komentiraju već objavljene romane o njima  • Kušanovi likovi drugačiji od Lovrakovih – suvremeno življenje i odrastanje – ravnopravni, samostalni sa svojim svijetom, željni pustolovina, vole preuveličavati, suprotstavljaju se roditeljima, najčešće imaju nadimke, djeluju u družinama s ravnopravnim članovima, približno iste dobi, stvarni i uvjerljivi  • struktura djela – krimić s obiljem događaja, katkad zasićenim, s napetom fabulom i dječacima istražiteljima – igra se strukturom prevladavajući time “odrasli” krimić, odnosno stvorivši uzorak krimića u dječjem hrvatskom romanu • romani složeni u serijal – prvo djelo se spominje i u idućem, autor razgovara s junacima – narušava pravilo jedinstva pisac – djelo – čitatelj s ciljem: učiniti djelo što receptivnijim (prihvatljivijim)• odstranjuje iz djela svu stršeću pedagogiku ili ideološku tendenciju • baštinio stilska obilježja svjetskog i hrvatskog dječjeg romana – Kästnerov utjecaj • izvrstan i originalan jezik i stil  

Vladimir Nazor (1876.-1949.)Zlatna lađa• želja dječaka • lađa s pramcem od srebra i s krmom od zlata, vesla od šarena drva, jedra od bijele svile, modri val, darovi za obitelj • nepravilna rima: abcb• 6 četverostiha, stihovi šesterci • jednostavan izraz – lijepe slike 

Grigor Vitez (1911.-1966.)Tiha, tiha pjesma• uspavanka: slika sutona i noći u šumi povezana s obraćanjem djetetu• boje  • parna rima• 1 duža strofa – 16 stihova osmeraca i sedmeraca 

Višnja Stahuljak (1926.-2011.)IzvorS. Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti

• u trolistu suvremenih hrvatskih književnica Višnja Stahuljak je maštovitim uzletima učinila najslobodniji iskorak • prava dječja suvremena “fantastičarka” • iz obitelji glazbenika – sklonost glazbi utjecala na književno stvaranje – zbirka Čarolije iza ugla• jedna od osnivačica današnjeg Zagrebačkog kazališta lutaka • u književnom radu pokazuje sklonost fantastici naglašena već u naslovima: prvi roman Začarani putovi, 1968.• zbirka priča Kućica sa crvenim šeširom, 1974. najavila poetičke stožernice autorice: • slobodna parafraza strukture bajke • međužanrovska prožimanja• personifikacije i antropomorfizacije u prirodi • spoj stvarnog i irealnog • stvaranje tzv. treće realnosti • Čarolije iza ugla, 1974: “glazbena” knjiga – profesorica glazbe pripovijeda priče o instrumentima – edukacijski motivirano • na temelju autoričinih poetičkih polazišta, kao što je antropomorfizacija, priče služe i za preslikavanje društvenih međuljudskih odnosa – pučki instrument harmonika se ne može družiti s “otmjenima” koji izvode klasičnu glazbu • Čarobnjak, 1988.• oveća prozna cjelina, gotovo roman

• deset simetrično postavljenih epizoda • povezuje ih glavni lik – silno radoznala djevojčica Lana koju zanima sadržaj ladica staroga ormara • u realnom svijetu to joj je onemogućeno, ali u fantazijskom nije • druga stvarnost je do te mjere stopljena sa stvarnom zbiljom da je pred čitateljem treća stvarnost, sastavljena od dvije zbilje  • Začarani putovi, 1968.• nova faza u razvoju hrvatskog dječjeg romana – carrollovski način “prelaženja iz zbilje u zbilju” • dječak Dado treba napisati domaći rad pod naslovom Kako zamišljate put u svemir: goneći mačka, dospije na tavan, među stvari koje se uobičajeno tamo odlažu: romobil, lutku, zvonce – s njima kreće na zamišljeno putovanje u prošlost, sadašnjost i u svemir – kad se vrati, može napisati svoj uradak, sastavljen od doživljaja u tim začaranim dječakovim putovanjima  • Djevojčica i paun, 1979.• stapanje dvaju svjetova• exuperyjevska postava: dječje začuđivanje nad onim što okružuje čovjeka • Don od Tromeđe, 1987.• začudna novost:• tematska: animalistički roman – glavni lik pas • stilska: autorica napušta svoj “maštokraj” i piše dokumentaristički (rodoslov psa)• igrokazi: Darovi Djeda Mraza, 1985, Bijeli zec i drugi igrokazi, 2006.• slikovnica: Čudna šuma, 1983.• novi tip dječje proze: niz novih likova i njihovih neobičnih suodnosa, proza izrazite poetizacije 

Suvremeni autori (izvor: S. Hranjec)• Milan Taritaš (1932-1996)• Mladen Kušec (1938)• Ljubica Kolarić-Dumić (1942)• Enes Kišević (1947)• Dubravka Ugrešić (1949)• Pavao Pavličić (1946)• Dubravko Jelačić Bužimski (1948)• Božidar Prosenjak (1948)• Zlatko Krilić (1955)• Sanja Pilić (1954)• Miro Gavran (1961)• Zoran Pongrašić (1961)• Ana Đokić-Pongrašić (1965)• Silvija Šesto-Stipaničić (1962)• Sanja Lovrenčić (1961)• Zvjezdana Odobašić (1977)• Ivona Šajatović (1975)

Određenje termina• načelno dječja književnost koju stvaraju pisci rođeni 40-ih godina 20. stoljeća i u drugom neposrednom poraću pa, okvirno, do osamostaljivanja Hrvatske• promjene na državno-političkom planu doprinijele su oblikovanju suvremene hrvatske dječje književnosti  Razdoblje NDH• kratko razdoblje, zbog Drugog svjetskog rata i podijeljenosti zemlje – nepogodno za književno stvaranje• u četiri ratne godine tiskano malo knjiga i još manje novih djela  • ipak se pojavljuju neki autori ili se autori afirmiraju nakon što su se pojavili u prethodnom razdoblju, a prisutno je i posebno poimanje dječje književnosti i odnos prema istaknutim piscima • uklanja se socijalistički orijentirana struja dječje književnosti kakvu je predvodio Mato Lovrak koji u ovom razdoblju “šuti”• suprotnost Lovrakovoj revoluciji: tradicionalni tijek i pisci koji nastavljaju na svoj način djelo Ivane Brlić-Mažuranić i Jagode Truhelke – “hlapićevska tradicija, glavne zasade: umjereni realizam, životni optizimam, slikanje djeteta u dječjim okvirima, vezanost za igru, jači ili blaži ton vjerske ili nacionalne

obojenosti Pisci • Jagoda Truhelka – sabrana djela s preuređenim Zlatnim dancima, uključena i 4. knjiga: Crni i bijeli danci, 1944.• Josip Cvrtila: Pastirska frulica, Božićna priča• Zlatko Špoljar: Leptir Šarenokrilac• Edo i Branko Špoljar, Zdenka Jušić-Seunik, Agata Truhelka, Gabrijel Cvitan, Vlatko Šarić

Prve poratne godine • velike društvene promjene odražavaju se u dječjoj književnosti:• tradicija ustupa mjesto borbi za novi svijet• ukidaju se stari dječji časopisi pa i Smilje koje je bez prekida izlazilo do 1945. • sve duhovne vrijednosti se politiziraju• “preživljava” Lovrakov roman pa 1945. počinje opet izlaziti Družba Pere Kvržice i 1946. Vlak u snijegu• Lovrak postupno zauzima mjesto prvog i najcjenjenijeg pisca • Josip Pavičić – pisac izrazite socijalističke orijentacije • agitpropovska književnosti: tendecija mora biti jasno vidljiva - dvije glavne teme: događaji iz NOB-a i pozivanje na izgradnju zemlje• novo – 4. doba hrvatske dječje književnosti – bogato umjetničkim ostvarenjima – započinje 1956. Prepelicom Grigora Viteza i prvim djelima Ivana Kušana i Milivoja Matošeca  • 50-ih godina objavljena su djela s tematikom iz NOB-a, najboljima se smatraju Pirgo Anđelke Martić (1953.) i Modri prozori Danka Oblaka (1958.)• 1951. izlazi dobro uređivan dječji časopis Radost (urednik Grigor Vitez) kao zamjena za Smilje 

Najnovije doba • Domovinski rat ostavio je traga u dječjoj i književnosti za mlade, ali većina autora ne čini pomak od svog uobičajenog načina stvaranja – Maja Gluščević, Nada Iveljić, Hrvoje Hitrec• Maja Brajko-Livaković: Kad pobijedi ljubav, 1997. – tema droge, skoro 20 godina nakon knjige Mi djeca s kolodvora ZOO Christiane F, 1979.  Fantastična književnost nakon Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić:• Anto Gardaš, Sunčana Škrinjarić• Zvjezdana Odobašić: Čudesna krljušt, 1995. – motivi iz sjevernjačkih mitova • Snježana Grković-Janović: Striborovim stazama, 1997. – svijet izgrađen od poznatih dijelova Priča iz davnine