Kriza vode u svijetu
Transcript of Kriza vode u svijetu
2
Paradoksalna je činjenica da se planeta Zemlja, na kojoj je 71% njene površine pod vodom, nalazi u krizi vode!!!
Naravno, našoj planeti ne prijeti opasnost od kvantitativnog smanjenja vode, ali se može reći da čovječanstvu prijeti opasnost od nestašice „čiste“ vode.
Nestašica čiste vode je u velikoj mjeri, već prisutna širom svijeta, čak se može reći da je stanje u nekim državama ili regijama više nego zabrinjavauće.
Pitanje vode spada u sam vrh svjetskih problema.
Veliki doprinos ovakvom stanju daje čovjek, koji svojim nepromišljenim djelovanjem dovodi u pitanje opstanak vlastite vrste i svih ostalih vrsta biljaka i životinja na Zemlji.
Prema procjenama stručnjaka u ovom vijeku moguće je sve više sukoba zbog vode. UN navode čak 300 potencijalnih žarišta sukoba vezanih za vodu!
Kroz istoriju bilo je mnogo mračnih, ratnih, gladnih godina... ali rijetko kada su označavane kao „žedne godine“. Bićemo slobodni, pa ćemo za vijek u kojem živimo reći „žedni“. Ovo je naša reakcija na sveprisutne pesimističke prognoze kada je u pitanju čista voda.
3
KRIZA VODE ‐ ovaj izraz koriste UN i mnoge druge svjetske organizacije za aktuelno „stanje vode“ širom svijeta [1]. Neke organizacije kao npr. FAO (Food and agriculture organization) tvrde kako kriza vode ne postoji [2].
Glavni aspekt krize vode je opšta nestašica „upotrebljive vode“ i zagađenje vode [3]. Za
druga živa bića voda je uslov života, a za čovjeka ona je i uslov života i proizvodni resurs [4]. Moramo se suočiti sa činjencom da je problem vode sve više naglašen. Taj problem, na početku trećeg milenijuma, još uvijek nije rezultat nedostatka vode, već mogućnosti korišćenja vode. Kriza vode prisutna je u onim geografskim prostorima u kojima rezerve upotrebljive vode nisu u stanju da zadovolje sve veće potrebe vodosnabdijevanja stanovništva i privrede [5]. Naša planeta ima ograničene zalihe pitke vode koje se nalaze u ledu, akfviferima, površinskim vodama i atmosferi. Postoji nekoliko najvažnijih manifestacija krize vode: ‐ Nezadovoljavajući pristup sigurnoj vodi za piće za oko 884 miliona ljudi [6], ‐ Neadekvatan pristup vodi za sanitarne uslove za 2,5 milijarde ljudi [7], ‐ Pretjerana upotreba podzemnih voda koja dovodi do smanjenja poljoprivrenih prinosa [8], ‐ Neracionalno korišćenje i zagađenje vodenih resursa koji škode biodiverzitetu,
‐ Sukobi oko nedostatka vode koji mogu rezultovati ratom...
Kriza vode nekog regiona smatra se prisutnom ako nije zadovoljen bilo koji od slijedećih faktora krize vode:
ako vodni resursi nisu dovoljni po količini i kvalitetu za planirane namjene korišćenja, ako vodni resurs nije distribuiran na datu lokaciju u odgovarajuće vrijeme i ako su troškovi izgradnje i eksploatacije neprihvatljivi po ekonomskim kriterijumima [9].
Ovaj rad podijelićemo u nekoliko cjelina koje će obuhvatiti slijedeće teme:
Neke činjence... Kriza vode na svim kontinentima, Potrošnja i zagađenje vode u svijetu, Privatizacija vode, Sukobi zbog vode.
Uvod
4
‐ 96,5% svih vodnih rezervi na Zemlji nalazi se u Svjetskom moru. Inače, u svijetu ima oko 4000 postrojenja za desalinizaciju morske vode, koja svakog dana proizvedu 13 milijardi litara pijaće vode. Oko 60% svih kapaciteta nalazi se na Arabijskom poluostrvu. ‐ Bez ozira što je na planeti oko 1% vode pogodno za piće i to bi bilo dovoljno za potrebe svih stanovika kada bi imali pravedniju raspodjelu. ‐ 1,1 milijarda ljudi, tj. jedna šestina svjetske populacije, nema pristup čistoj vodi. ‐ 2,4 milijarde ljudi na svijetu, to je oko 2/5 svjetske populacije, nemaju adekvatne sanitarne uslove. ‐ 2,2 milijarde ljudi, većinom djeca, u zemljama u razvoju, umiru svake godine od bolesti koje su uzrokovane neadekvatnim sanitarnim i higijenskim uvjetima, te nedostatkom čiste vode. ‐ Ukupno 6000 djece svaki dan umre zbog nedostatka čiste vode, neadekvatnih sanitarnih i higijenskih uslova. To je kao da se svaki dan 20 džambo jetova (aviona) sruši. ‐ Jednu polovinu svih bolničkih kreveta u svijetu zauzimaju bolesnici koji boluju od bolesti "iz vode". ‐ 200 miliona ljudi na svijetu je inficirano schistosomiasis‐om, od čega 20 miliona pati od teških posljedica. Ta bolest se danas može naći u 74 zemlje svijeta. Naučne studije pokazuju da se zaraze smanjuju za 77%, ako su riješeni problemi sanitarija i vode. ‐ Prosječna dužina koju prepješače žene u Aziji i Africi, da bi sakupile vodu, je 6km. Težina tereta koji nose u rukama je 20kg (maksimum za avionski prtljag). ‐ Kada jednom pustite vodu iz vodokotlića potrošite toliko vode koliko jedna prosječna osoba, u zemljama u razvoju, na dan potroši za piće, pranje, kuvanje i čišćenje. ‐ Poređenje cijena: U Evropi se 11 milijardi $ svake godine potroši na sladoled, u SAD‐u i Evropi se 17 milijardi $ potroši na hranu za kućne ljubimce, u Evropi se 105 milijardi $ godišnje potroši na alkoholna pića,To je desetostruki iznos novca sa kojim se može obezbijediti adekvatna voda, sanitarni i higijenski uslovi za sve. ‐ U zadnjih 10 godina je diareja ubila više djece nego svi oružani sukobi koji su se desili poslije Drugog svjetskog rata. U Kini, Indiji i Indoneziji je duplo više ljudi umrlo od diareje, nego od HIV‐a/ ADIS‐a. ‐ 1998. godine u Africi je 308 000 ljudi umrlo u ratu, a više od 2 miliona (šest puta više) je umrlo od diareje.
Neke činjenice…
5
‐ Samo pranje ruku sapunom i vodom smanjuje diarejna oboljenja za jednu trećinu. ‐ Nakon «Inicijative za pranje ruku» u Guatemali 1998. godine, bilo je 322000 manje oboljelih od diareje godišnje, a prije te inicijative bilo je 1,5 miliona oboljele djece. ‐ Stanovnici Kiberije, siromašna četvrt kod Nairobija, Kenija, plaćaju pet puta višu cijenu za vodu nego stanovnici Amerike. ‐ 25% stanovnika gradova u zemljama u razvoju koriste vodu koju prodavači prodaju po značajno višoj cijeni od cijene vode gradskog vodovoda. ‐ Predviđanja za 2025. godinu pokazuju da će broj stanovnika u gradovima, u zemalja u kojima nema dovoljno vode, porasti na 3 milijarde. Danas 470 miliona ljudi živi u takvim regionima. ‐ U Zambiji, jedno od petoro djece umre prije svog petog rođendana. Nasuprot tome, u Velikoj Britaniji manje od 1% djece ne napuni pet godina. ‐ Tokom jednog istraživanja u Karachi došlo se do saznanja, da se u područjima bez adekvatnih sanitarnih uslova i edukacije o higijeni, troši šest puta više novca na medicinske tretmane, nego na područjima koja imaju adekvatnu sanitaciju i higijenu. ‐ Bolesti koje potiču iz vode (kombinacija nedostatka čiste vode i neadekvatne sanitacije) koštaju Indiju 73 miliona radnih dana godišnje. A u epidemiji kolere u Peruu ranih 90‐ih, izgubljena je 1 milijarda $ u turizmu i izvozu za samo 10 sedmica. ‐ Provjerom kvaliteta vode i korištenjem kvalitetne vode, smanjuju se diarejna oboljenja kod djece za 15‐20%; bolja higijena (pranje ruku i sigurna priprema hrane) smanjuju ih za 35%, a adekvatno zbrinjavanje dječijeg izmeta, smanjuje ih za skoro 40%. ‐ 1,5 milijardi ljudi inficirano je crvima, koji potiču iz izmeta i urina koji se nalazi u njihovoj okolini. Ove infekcije se mogu kontrolisati i smanjiti boljim sanitarnim i higijenskim uslovima, kao i sigurnim pristupom vodi. Ovi paraziti mogu uzrokovati pothranjenost, anemiju ili poremećaj u rastu, zavisno od stepena inficiranosti. ‐ Potrošnja vode u rijetko naseljenim dijelovima Južne Amerike i Afrike iznosi 20‐30 l/st/dan pa i manje, a u SAD‐u i Evropi oko 1000 l/st/dan. ‐ Za proizvodnju 1 t čelika potrebno je 12000‐30000 l vode, za preradu 1 t nafte potrebno je 5000‐15000 l vode, za navodnjavanje 1 ha pirinča potrebno je 10000‐14000 m3...
_________________ Podaci koji su prikazani ovdje preuzeti su iz materijala koji su pobrojani na kraju rada. Naravno, ove podatke treba uzeti sa rezervom, jer se pojavljuju različiti brojevi kod različitih izvora...
Upodručja
Sl
Npredstavpredstavkoja su o Unaravno procentu
Kriza v
U ovom dijelu u svijetu na
lika 1. – Proj
Na ovoj kartivlja područjavlja područjaoznačena bije
U dosta zemaodražava
ualnog učešć
vode na sv
u pokušaćemajviše ugrože
jekcije nesta
bordo bojaa gdje je nea gdje se neelom bojom
alja veliki je na njihovo ća stanovništ
vim kontin
mo preko razena.
ašice vode u
a označava pestašica vodstašica vodenisu rađene
procenat ljuzdravlje. U
tva koje ima
entima
zličitih karto
2025. godin
područje gdjde uzrokovae javlja jakoe procjene.
udi koji nemaU narednima „čistu vodu
grama i dija
i [10]
je je prirodnna ekonomo rijetko ili je
aju adekvatam tabelama u“.
grama prika
na nestašicaskim razlozie uopšte ne
an pristup „čdaćemo r
zati koja su
a vode, okerima, zelena ema. Za pod
čistoj vodi“.Tregionalni p
to
r boja boja
dručja
To se prikaz
6
7
8
Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da najgora situacija (što se tiče procentualnog učešća stanovništva koje nema pitku vodu) u regiji Istočne Azije i Pacifika sa 42%, zatim slijedi regija Sub‐Saharske Afrike sa 25%. Regija Južne Azije ima 19% stanovništva koje nema pristup pitkoj vodi, potom slijedi Latinska Amerika sa Karibima 6% i zemlje bivšeg SSSR, Jugoistočna Evropa, Srednji Istok i Sjeverna Afrika sa 4% [11].
Slika 2. – Stvarni obnovljivi resursi površinske i podzemne vode po stanovniku (m3/godini) [12]
Skorišćenjpovećavauvećavajviše mortreba štelednicimasa Aljasknekoliko realne [1 T100 godiindustriju
P
zaliha vokoličine klimatski
Pza zadovindustrijenačin dooznačavaputa mastrane, uona količ
Potroš
nabdijevanjeja voda. Ovaa, a potrebeu. Čovječansra koristiti pedeti i čuvata Antarktikake i Kanade, decenija ov
13]. rend porastana potrošnju 21% i dom
osebno je zode po stanvodnih resuih promjenao M.I Ljvovivoljenje svihe i trgovine,olazi se do ba se kao spenju količinu nekim zemčina koju mi
šnja vode
Po
e naselja i aj problem e za vodomstvo je postapovršinska vti od zagađea, koji bi se šstvaranju vjvakve zamis
a potreba zaa se povećaaćinstva 10%
zabrinjavajunovniku na ursa jer je o, velikih gradču za jednogh njegovih p a još oko 1broja od 40ecifična potr vode. Potrljama u razvpotrošimo s
otrošnja
industrije vu svijetu po
m sa razvojealo svjesno dvoda i morajenja. Postojšlepovali doještačke kišsli izgledale
a vodom u svala osam put%.
uća okolnostsvim kontiona konstandova i sve veg gradskog spotreba. Pr100 l troši se00 l /dan pošnja vode. ošnja vode voju, jedna ospiranjem W
vode
vodom ima ostaje sve teem privrededa su rezervju iznalaziti e ideje i pro „žednih“ pe, obrazovasu nevjerov
vijetu, pa i kta. Najviše o
t što je evinentima. Ontna, nego jećeg zagađivstanovnika dibližno 100 e na pranje o jednom sU odnosu nu gradovim
osoba, u prosWC školjke sa
prvenstvo eži jer se bro i rastom že podzemninovi izvori ojekti o korodručja, o dnju novih kovatne, dok s
kod nas i danotpada na p
identan trenOvakav trendje posljedicvanja, posebdovoljno je pl treba za ulica i zalivastanovniku. na gradsko, ma iznosi 300sjeku, potrošmo jednim p
u odnosu oj stanovnikživotnog stah voda ograsnabdijevanrišćenju voddovođenju vontinentalnise danas sm
nas je naglašoljoprivredu
nd smanjivad nije poslja porasta bbno površinsprosječno 20obezbeđenanje zelenihOvo mjeriloseosko stan0‐600 l/st/dši 10 l vode pritiskom na
Poljopr
Domać
Industr
na ostale oka na Zemlji ndarda nagničene, da snja, ali i da e „zarobljenvode u Kalifoih mora itd.
matraju za sa
šen. U posljeu oko 69%, z
anja raspoloedica smanbroja stanovkih voda. 00 l vode dnnje prehram površina. No potrošnje novništvo troan [13]. S dna dan. To jea vodokotlić.
rivreda
ćinstva
rija
oblike brzo
glo se se sve vodu ne“ u orniju Prije
asvim
ednjih zatim
oživih njenja vnika,
nevno bene Na taj vode oši tri druge e ista
9
10
Slika 3. – Potrošnja vode po stanovniku (u poljoprivredi, industriji i domaćinstvu) m3/godini [14] Pošto na navodnjavanje spada oko 70% ukupne svjetske potrošnje, mi smo odlučili da kroz konkretne primjere pokažemo kako neracionalno navodnjavanje doprinosi krizi vode. Zbog sve većeg broja ljudi na našoj planeti sama prirodna plodnost zemljišta ne može da zadovolji njihove potrebe. Ovo utoliko više jer poljoprivredna proizvodnja zavisi i od klimatskih uslova i različita je od godine do godine. Navodnjavanje omogućava sigurnu poljoprivrednu proizvodnju, bez velikih oscilacija, i efikasnije iskorišćavanje zemljišta. Njime se nadoknađuje potrebna vlažnost zemljištu i postiže povećanje prinosa. Nekada je navodnjavanje bilo vezano samo za aridne i semiaridne oblasti, dok se sada smatra da oko 75% obradivih površina ima potrebu za stalnim ili dopunskim navodnjavanjem. Ipak, od 1,5 milijardi hektara obradivog zemljišta u svijetu, navodnjava se samo 18% ili 270 miliona hektara. Najveće navodnjavane površine nalaze se u Kini, Indiji, SAD i Rusiji. Oko 40% svjetskih potreba za hranom obezbjeđuje se sa navodnjavanih površina. Mogućnost navodnjavanja zavisi od velikog broja faktora. Ti faktori su: raspoloživi fond poljoprivrednog zemljišta, klimatski uslovi, raspoloživa voda koja bi se koristila, stepen privrednog razvoja zemlje, finansijska ulaganja u sisteme navodnjavanja itd..
Količina vode za navodnjavanje 1 ha zemljišta mijenja se u zavisnosti od klimatskih uslova, poljoprivrednih kultura i tipova zemljišta. Ona dostiže: u Iraku 12000 m3/ha, Indiji i Indoneziji 9‐10000 m3/ha, Pakistanu 8000 m3/ha, Kini 6‐7000 m3/ha (na pirinčanim poljima čak i
11
do 14000 m3/ha), Izraelu 5500 m3/ha. Znatno manje vode upotrebljava se za navodnjavanje u evropskim zemljama: u Bugarskoj 3500 m3/ha, Italiji 5000 m3/ha, Francuskoj 5500 m3/ha itd. U SAD i Meksiku potrošnja vode za navodnjavanje iznosi 7‐8500 m3/ha, u ekvatorijalnoj i južnoj Africi 8‐10000 m3/ha, u zemljama sjeverne Afrike 12‐15000 m3/ha dok u Južnoj Americi i Australiji ove veličine dostižu 8000 m3/ha.
Slika 4. – Procenat ukupne potrošnje vode za poljoprivredu [15]
Aralsko jezero nalazi se u centralnoj Aziji, između Kazahstana na sjeveru i Uzbekistana
na jugu. Nekad četvrto svjetsko najveće kopneno jezero s površinom od 68,000 km², Aralsko jezero se smanjuje u velikoj količini od 60‐ih godina 20. vijeka, nakon što su rijeke Amu Darija i Sir Darija, kao rijeke koje ga natapaju, postale deo melioracijskog projekta Sovjetskog Saveza. Do 2004. godine jezero se smanjilo 25% od početne površine, što je uvećalo salinitet za čak pet puta i uništilo većinu flore i faune u tom području. Do 2007. godine jezero se smanjilo za još 10% od izvorne veličine, tako da se pretvorilo u tri manja, odvojena jezera, od kojih su dva previšena zasićena soli da bi u njima živjele ribe [16].
Primjer Aralskog jezera
vlada odDariju napamuk. Tproizvod
Iršto je donaime protprilike do velikokasnije 5
PKoličina Ontario i
Pveliko pvisokog s
ThemikalijpodručjuTo utiče
Gse nalazepostojeće
Gvrlo razribara, aobale.
lučila je prea sjeveru, naTo je bio d. To se na krrigacioni kanvelo do gubropuštao 30 od 20 do 60og gubitka v0‐60 cm, a površina jezevode koju j Erie. ovučeno jazodručje slastepena toksoksičnost jama koje vju. Zemlja okona zdravlje lGradovi nekae hiljadama e obale. Grad Moynagzvijenu luku danas taj g
usmjeriti dva područje pio sovjetskoraju obistinilnali su se poitka i propušdo čak 75%
0 kubnih kilovode i Aralskpred kraj 80‐ra se smanjie izgubio sv
zero ostaviloane pustinjesičnosti.
je jetar raznoso jezera ja jajudi. ada na obali kilometara
g u Uzbekisu s 60.000grad leži kil
vije rijeke, kopustinje, kakog plana dao i danas je čeli masovnštanja vode.% vode. Danaometara vodko jezero se‐90 cm godišila 60%, a zavela se na k
o je za sobome i područj
prouzročeni po okolnomako zagađena
jezera danaod današnje
tanu imao j0 zaposleniometrima o
oje napajajuo bi u tom p pamuk, zvaUzbekistan o graditi 194 Najveći kanas je taj poste je otjecaloe počelo smšnje. apreminski 8količinu vod
m je
na m a.
as e,
je ih od
ribolovpropali sela granici
jezera brodov
takođeostavlji glad.
odgovo Aralsko jezpodručju uzgan bijelo zlanajveći izvoz40‐ih. Mnognal u centraltotak smanjeo u zemlju ummanjivati u p
80%. Sa četvre koja bi u
Uz nekadvnu industria, propali sukoja su b
i jezera. Današnje prepuno j
va“. Prekomjern
e je utjecalojajući iza seb
Kako je doora… 1918ero, Amu Dagajali rižu, luato, postaneznik pamukagi kanali su bnoj Aziji, Quen na 12%. Dmjesto u jezpočetku oko
rtog mjesta potpunosti
da obećavaiju koja je uu i mnogi graila na prija
područje je tzv. „Gr
no isušivo i na ekonobe nezaposle
šlo do toga?8. godine rariju na juguubenice, žitae najveći iza. bili loše izgraaraqum KanDo 1960. goero. To je do20 cm god
spao je na opresušila je
1
ajuću ubrzo adovi ašnjoj
oko roblja
vanje omiju enost
? Evo ruska u i Sir arice i vozni
ađeni nal, je odine, ovelo išnje,
osmo. ezero
12
K
čini granIslamska
Ksamo isppadavinanivo, a tiSvojom pje 40 % z80% dotKuma, Ur
Kmlrd bar
Kbrojna nodgovarapodijelitinjihovog dio dna jriječima, Ruska Fena takav
Primje
aspijsko jezenicu izmeđuRepublika Iraspijsko je jparavanjem a s jedne strme i površinpovršinom ozapremina soka donosi ral i Atrek. P
aspijsko jezeela, što je 20azahstan i Aalazišta kojaa. Naime, on kao unutrašdijela jezerezera. VodeRuska Fede
ederacija je tdogovor i da
er Kaspijsk
ero smješteu ta dva koran, Azerbajezero endori oticanjem rane, te ispana i zapremino je najvećsvih jezera svVolga, a os
Prema količin
ero bogato 0% poznatihAzerbajdžan a te države ni nemaju tašnje more. Ga. Dno jezere jezera su poeracija smijetakav sporazalje traže po
kog jezera
no je izmeđontinenta. Zdžan i Ruskareičko, što zu zaliv Kara
aravanja i otina jezera. Tće jezero svijvijeta. Zaprestale značajnni otopljenih
je naftom i svjetskih zažele podijeimaju uz svako bogata Godine 1997ra su podijeodijelili kao e loviti ribuzum postiglaodjelu i dna i
đu Evrope i AZatvara ga a Federacija.znači da voda‐Bogaz‐Golticanja u KaTrenutno je jeta. Zaprememina Kaspijne rijeke koh soli u vodi,
zemnim plialiha. Velike liti Kaspijskovoje obale. Rnalazišta uz7. Ruska Fedlili kao jezermore, tj. vou u kazahstaa i s Azerbaji voda kao d
Azije te svojpet država. a iz jezera n. Zbog razlira‐Bogaz‐Gopovršina Kasmina Kaspijskjskog jezeraoje se ulijevaKaspijsko je
nom. Zalihesu i zalihe zeo jezero linijRuskoj Fede svoje obalederacija i Kazro, što značide će koristianskom dijedžanom. Iraa je riječ o u
im sjeveroz: Kazahstan
nigdje ne otike u priticajol s druge stspijskog jezekog jezera jea zavisi od daju u jezeroezero je slano
e sirove naftemnog plinajom sredineeraciji i Iranue te nastoje zahstan su di da svaka diti kao zajedelu i obrnutan i Turkmenunutrašnjem
apadnim dijn, Turkmeni
iče. Voda seju vode i kotrane, mijenera 376 400 e 79 319 km3otoka rijekao su Kura, To jezero.
te kreću oko. . Razlog tomu ova podjeKaspijsko jeogovorili poržava koristnički dio. Dro. Godine 2nistan ne pri moru.
1
elom istan,
e gubi oličini nja se km2. 3, što a. Čak Terek,
o 220
me su la ne ezero odjelu i svoj rugim 2001. istaju
13
14
Ekološki problemi Kaspijskog jezera uzrokovani su najviše komercijalnom eksploatacijom jezera. Antropogeni utjecaj vidljiv je u zagađenju jezera te smanjenju količine vode koja utiče u njega. Dok je u prošlosti najveći problem bila promjena nivoa jezera, danas je to njegova zagađenost. Nivo Kaspijskog jezera zavisi najvećim dijelom od dotoka rijeka. U 20. stoljeću su zapažene velike promjene u nivou jezera te tendencija opadanja nivoa.
Razlog su brane i akumulacijska jezera koja su intenzivno građena na Volgi. Gradnjom brana se nastojalo regulisati tok Volge. Voda je korišćena za dobivanje električne energije i za natapanje poljoprivrednih površina. Kako je navodnjavanje uzelo maha, tako je u Kaspijsko jezero priticalo sve manje i manje vode. Slika 8. – Promjena nivoa zaliva Kara‐Bogaz‐Gol u periodu 1972‐1990 [17]
Kao posljedica toga, nivo vode u jezeru je opao. Da bi se spriječilo daljnje opadanje nivoa, 1980. godine izgrađena je brana u prolazu kojim voda jezera otiče u zaliv Kara‐Bogaz‐Gol. Posljedica toga je porast nivoa jezera te se voda počela prelivati preko brane u zaliv. Zbog toga je već 1984. godine brana otvorena na jednom dijelu kako bi se dopustilo izlivanje, a 1992. godine je potpuno uklonjena.
Vezano uz promjenu nivoa i gradnju brana, smanjena je i količina ribe u Kaspijskom jezeru. Smanjenje ribljeg fonda počelo je od perioda raspada SSSR‐a jer se izlov teže mogao kontrolisati. Smanjenju ribljeg fonda doprinosi i zagađenje pesticidima, teškim metalima i naftom. Situacija se može popraviti jedino ako se priobalne države dogovore o zaštiti biodiverziteta.
Od 1972. godine se provodi desalinizacija jezerske vode. Zbog toga su mnoga područja uz obalu jezera degradirana. Industrijalizacija i urbanizacija dovele su do antropološkog pritiska, koji uključuje deforestaciju, dezertifikaciju i zagađenje. Kao rezultat takvog dugogodišnjeg stanja, obala je suva, a zemlja neplodna. Kaspijsko jezero je zatvoreno te stoga zagađenje u njemu može ostati jako dugo.
Kako su ekološki problemi učestali, priobalne države su 2006. godine potpisale sporazum da će zajedno nastojati spriječiti ekološke štete koje jezeru donosi razvoj industrije [18].
15
Jezero Čad smješteno je u središnjoj Africi, na južnom rubu Sahare. Područje bazena
pokriva oko 2,4 mil. km2 (oko 8 % površine Afrike). Samo jezero smješteno je između četiri države: Čada, Nigerije, Nigera i Kameruna dok u regiju pripadaju i Alžir, Srednjoafrička Republika, Libija i Sudan
Jezero Čad i njegova aktivna hidrološka osnova imaju glavnu socijalno‐ekonomsku i političku važnost u životima preko 20 miliona stanovnika regije. Poljoprivreda, ribarstvo i stočarstvo oslanjaju se na vodu jezera koje je primarni izvor za domaćinstva i stanovnišvo regije. Fenomen smanjivanja jezera u posljednje četiri decenije izaziva ozbiljnu zabrinutost za održivost jezera. Nekadašnje površinom šesto jezero na svijetu i jedno od najvećih afričkih slatkovodnih izvora smanjilo se od 1960. za 90 %. Glavni problem cjelokupne situacije nije samo nestajanje još jednog bisera prirode nego posljedice koje ta cjelokupna situacija povlači za sobom. Ukupni život kako ljudi, tako i životinjske i biljne zajednice zavisi od vode koje je sve manje. Ribarenje, uzgoj poljoprivrednih kultura, prerada močvarnog bilja i još mnogo drugih izvora prihoda jednostavno će nestati s jezerom čime će u regiji vrlo vjerojatno zavladati glad. Do 2020. godine stanovništvo regije narašće na između 30 i 35 miliona. Pritisak stanovništva na vodu, zemlju i hranu rašće i dalje. Pravedna raspodjela vodnih resursa između različitih potrošača, svih naroda regije, zahtijeva rješenje temeljeno na tačnim i pravovremenim hidrološkim informacijama. Na nesreću, sistem koji bi davao toliko potrebne hidrološke podatke i informacije praktično ne postoji.
Rijeke Chari i Logone teku sa jugoistoka prema jezeru Čad i donose oko 95 % vode jezeru. Chari je najvažnija pritoka, duga oko 1200 km, dok je Logone duga oko 1000 km i nosi manje vode.
Jezero je dinamično. Mijenjalo je veličinu i dubinu tokom prošlih decenija i vijekova. Do 1960. jezero je bilo 6 po veličini na svijetu. Zapremina i površina jezera su padali a rezultat je današnje jezero površine 1350 km2 što je jedna desetina onoga iz 1960. Opadanje nivoa vode 1970. je izazvalo podjelu jezera na sjeverni i južni bazen. Sjeverni bazen samo povremeno ima vode što ometa Nigeriji i Nigeru prilaz otvorenim vodama jezera.
Slika 9. – Površina jezera u posljednjih 40 godina [19]. Poljoprivreda je jedna od osnovnih ekonomskih grana kojom se bavi 60 % lokalnog
stanovništva, s najvećim udjelom usjeva pamuka, kikirikija, sirka, manioke, prosa, pirinča i luka. Većina poljoprivredne proizvodnje zavisi upravo od jezera, odnosno od navodnjavanja. Svi poslovi obavljaju se ručno, bez upotrebe hemijskih sredstava. Jezero Čad svojom vodom omogućava poljoprivrednu proizvodnju za tržište. Pored toga, milioni drugih ljudi, posebno u Nigeru, Čadu i Kamerunu zavise od jezera koje je bitno za većinu njihovih ekonomskih aktivnosti i život. Uz poljoprivredu, u regiji je značajno i stočarstvo.
Primjer jezera Čad
16
Aktivnosti povezane uz jezero uključuju i ribarstvo koje je glavni izvor prihoda većeg dijela ruralnog stanovništva (oko 10 mil. stanovnika) koje živi uz obale jezera.
Slika 10. – Hronologija isušivanja [20]. Industrijska proizvodnja temelji se na primarnom sektoru u kojem je tehnološki
napredak spor. Prerađuju se poljoprivredni proizvodi, a uz prehrambenu najzastupljenije su tekstilna i kožarska industrija. Eksploatacija nafte daje razlog još većem povećanju ionako visoke stope urbanizacije a u isto vrijeme rudarske aktivnosti središnje Afrike i veliki poljoprivredni projekti nastavit će se razvijati. Rijeka Chari sa pritokom Logone zbog bogatstva vode uklopljene su u te projekte što znači da će se glavni dotok vode u jezero, uskoro drastično smanjiti ili potpuno nestati.
Prirodan proces nestajanja jezera teče i danas. Njemu ''pogoduje'' i čovjek. Uz globalno zatopljenje, uzroci smanjenja su i vjetrovi iz pustinje koji jezero postupno pune pijeskom, rijeke koje donose naslage mulja i talože ga na dno koje postaje sve pliće. Nadalje, vodeno raslinje sve se više širi i guši jezero. Količinu vode u jezeru smanjuje i korištenje vode iz rijeka za potrebe sve intenzivnije poljoprivrede i novih urbanih središta.
Potrebe za vodom u svrhu navodnjavanja u četiri zemlje koje ga okružuju sve više rastu, paralelno s velikim rastom populacije, kako ukupne tako i urbane. Problem će postati još veći u narednim godinama ako broj stanovnika i posezanje za vodom nastave rasti dosadašnjom brzinom.
U slučaju da se trend nestajanja jezera nastavi, migracije su neizbježne. Problem vezan uz jezero Čad zahtjeva golem trud, angažovanje i regionalnu saradnju cijelog područja jezera i šire. Racionalnim korištenjem vode, smanjenjem izlova i ostalim postupcima trend nestajanja može se usporiti ili prekinuti. Stanovništvo okolnih zemalja postaje svjesno šta će se dogoditi ako jezero nestane i da moraju preduzeti sve kako bi spasili svoj izvor egzistencije ‐ bez jezera Čad i njegovih pritoka, regija bi zaista postala mrtva [21].
17
Hasaka se nalazi u sjeveroistočnoj Siriji.
Inače, to područje je žitnica Sirije. Veliki zahvati podzemnih i površinskih vodnih resursa počeli su 1970‐ih godina, uglavnom radi navodnjavanja, i doveli su do značajnih promjena. Hasaka je prema poljoprivrednoj proizvodnji najvažnija sirijska provincija. U poljoprivredi zaposleno je oko 2/3 aktivnog radnog stanovništva, a u Siriji malo manje od 1/3. U poređenju sa Sirijom u cjelini, Hasaka ima znatno veći udio obrađenih površina. Obrađeno zemljište u Hasaki zauzima oko 25% svih obrađenih površina u Siriji (Hasaka zauzima 12,6% od ukupne teritorije Sirije).
Prosječna veličine posjeda u namjesništvu kreću se od 10 do 18 hektara. Na posjedu se zakonski smije natapati najviše 15 ha. U namjesništvu se najviše uzgajaju žitarice (najviše pšenica, soja i ječam). Glavna tržišna i industrijska kultura je pamuk. Na površinama koje se navodnjavaju najviše se uzgaja upravo pamuk i pšenica. Što se tiče pšenice od 1984. do 2000. godine bilježi se stalni porast zasijanih površina, tako da su skoro udvostručene [22].
Slika 12. – Način korišćenja zemljišta u namjesništvu Hasaka 2000. godine[22].
1990. godine bilo je oko 76000 ha navodnjavanih površina, a 1993. taj broj se povećao na 270000 ha! Sirija je pamuk odabrala kao jedan od svojih strateških proizvoda, pa u držvai postoji trend povećanja površina pod pamukom. Porast površina pod pamukom intenzivniji je početkom 1990‐ih (to je omogućeno povećanjem broja poljoprivrednih bunara, kao i izgradnjom velikih brana Hassaka‐Zapad i Hassaka‐Istok koje su osigurale stabilnije navodnjavanje). U posljednje vrijeme došlo je do problema u snabdijevanju iz poljoprivrednih bunara, država je morala zabraniti bušenje novih bunara, a novi projekti hidroakumulacija nisu počeli, odnosno dovršeni, pa su i površine pod pamukom za sada dostigle svoj maksimum u namjesništvu.
Sirija – neodrživo korišćenje podzemnih voda u namjesništvu Hasaka
18
Korišćenje podzemnih voda u poljoprivredi počelo je jo 1940‐ih godina, ali u ograničenoj mjeri. Tradicionalno je bilo važnije uzimanje vode za navodnjavanje direktno iz rijeka. Nakon nezavisnosti Sirije dolazi do laganog porasta navodnjavanja iz poljoprivrednih bunara s tim da su se tada poljoprivredni bunari kopali ručno. Sa uvođenjem tehnologije bušenja ubrzao se rast poljoprivrednih bunara u Hasaki, tako da je već u 1980‐im 50 % navodnjavanih površina navodnjavano iz poljoprivrednih bunara. Od 1984. povećana je površina navodnjavanja iz bunara od 63500 ha na skoro 120000 ha 1992. godine, dakle udvostručene su površine navodnjavane iz poljoprivrednih bunara za 8 godina.
Nakon toga dolazi do stagnacije površina navodnjavanih iz poljoprivrednih bunara na oko 300000 ha, i uprkos daljem povećanju broja poljoprivrednih bunara. Pojavili su se prvi ozbiljniji problemi povezani s prekomjernim crpljenjem vode iz poljoprivrednih bunara.
Tabela 1. – Kretanje ukupnog broja poljoprivrednih bunara u namjesništvu Hasaka [22].
Period od 1985. do 1995. glavn je period ekspanzije broja poljoprivrednih bunara, u tom desetogodišnjem periodu njihov broj je porastao gotovo 7 puta! Porast broja bunara događao se uprkos tome što se površine navodnjavane iz poljoprivrednih bunara, od 1994. kako je već rečeno, nisu značajnije mijenjale (oko 300000 ha). Dijelom je to rezultat prekomjernog iscrpljivanja podzemne vode, pa se stalno buše novi bunari u pokušaju zahvaćanja većih količina, a dijelom je to i stoga što su nasljednici na dijelovima očevine trebali vlastite bunare.
Bunari rade praktično neprekidno, oko 120 dana u poljoprivrednoj sezoni kako za pamuk, tako i za pšenicu, dvije najvažnije kulture. Gruba procjena je da se potroši godišnje:
Zahvat vode po bunaru godišnje: 35 m3 x 24 sata x 120 dana = 100 800 m3 Ukupni zahvat podzemne vode iz poljoprivrednih bunara u kotaru Hassaka: Broj bunara 2000. je 39 742 x 100 800 m3 = 4 005 993 600 m3 Prema ovdje iznesenim procjenama to znači da se 2000. godine uzima znatno više od
ranije procjenjene godišnje količine koja dospije u podzemlje i to čak 4 000 mil. m3 ‐ 1 700 mil. m3 = 2300 mil. m3 više! I približna potvrda ovakve procjene značila bi katastrofu. Zbog stalnog bušenja bunara postoji zabrinutost da se ne ponovi slučaj iz regije Salamya u srednjoj Siriji, kada je nakon stihijskog i neplanskog bušenja bunara presahla voda u podzemlju, akviferi su trajno izgubljeni, a veliki dio stanovništva ove regije preseljen je 1960‐ih. Postoji jasna tendencija da se buši sve dublje, odnosno da je voda u bunarima na sve većim dubinama. Pojedini bunari danas crpe vodu s preko 100 metara dubine, a dio ih presušuje.
Iskorišćavanje podzemnih resursa vode u Hasaki postalo je evidentno upravnim strukturama, pa su krajem 1990‐ih ipak preduzete neke mjere zaštite. Najvažnija je mjera bila zakonska zabrana bušenja novih poljoprivrednih bunara donesena 1998./1999. godine. Zakonski je 2000. određeno da se najviše na posjedu smije navodnjavati 15 ha.
Da bi ovakve mjere uspješno zaštitile resurse podzemnih voda potrebno ih je strogo poštovati, odnosno zakonske odredbe strogo provoditi. U suprotnom ti bi resursi mogli biti nepovratno izgubljeni za nove generacije.
19
Zagađenje voda predstavlja najkompleksniji globalni problem. Svako zagađenje koje se
emituje u životnu sredinu dospije do podzemnih voda, rijeka, jezera i mora. Zagađenje iz vazduha kiselim kišama prenosi se do tla ili vodenih površina. Zagađenja zemlje slivaju se u površinske i podzemne vodene tokove. Rijeke i jezera su pod konstantnim pritiskom zagađenja otpadnim vodama iz urbanih sredina, hemijskim otpadom iz industrije i transporta, pesticidima sa poljoprivrednih površina, i sl.
Velike količine organskih materija koje otpadnim vodama dospijevaju do rijeka, jezera i mora izazivju proces eutrofikacije čije su posljedice mutnoća, povišena temperatura, nekontrolisana primarna produkcija, smanjenje rastvorenog kiseonika i pomor ribe i drugih organizama.
Iako je 70% planete Zemlje pokriveno vodom, samo 2% te vode predstavlja resurs slatke vode, a prekomjernom eksploatacijom i zagađenjem prouzrokovano je smanjenje zaliha pitke vode na globalnom nivou.
Činjenica je da će monogo zemalja zbog neprečišćavanja otpadnih voda i problema s otpadom, bez uzimanja u obzir kiselih kiša, biti vrlo skoro suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode [23].
Analogno tome, doći će do porasta kancerogenih oboljenja probavnog trakta stanovnika koji piju zagađenu vodu, što slijedi iz porasta sadržaja nitrata u podzemnim i površinskim vodama i mišljenja medicinskih stručnjaka objavljenih u medicinskim leksikonima i publikacijama Svjetske zdravstvene organizacije.
Od zagađenosti otpadnim vodama nije pošteđeno ni Svjetsko more. Naročito su ugroženi zalivi i zatvorena mora, poput Sredozemnog, Crnog ili Baltičkog, kao i arktičke i antarktičke vode, u koima je process hemijskog i biološkog razlaganja zagađenih materija veoma usporen zbog niskih temperature.
Žak Kusto (1910‐1997) upozoravao je da je u Svjetskom moru iščezlo već preko 1000 vrsta morskih životinja i život je osiromašen za 40% u odnosu na raniji period. U primorju Danske, Njemačke i Holandije zatrovane su foke, a pesticide su pronađeni čak i u jetri pingvina. U Libanu je za kratko vrijeme oboljelo 40 djece od dječije paralize kao posljedice kupanja u zagađenoj morskoj vodi [13].
Najčešće, otpadne vode dospijevaju u more rijekama. Sjeverni Jadran je opasan zagađivač Mediterana jer prima veći broj pritoka kojedolaze iz industijske zone sjeverne Italije i poljoprivrednih rejona. Veoma zabrinjavajuće stanje je na ušćima Rajne, Sene, Elbe, Hadsona i drugih velikih Rijeka.
Najopasniji zagađivač mora je nafta. Samo jedan litar nfte može da zagadi million litara vode id a stvori naslagu na površini od 12 km2. Nafta stvara skramu in a taj način sprečava obnavljanje kiseonika u void, lijepi se za biljke i životinje i onemogućava razmjenu materija između organizama i okoline, a takođe direktno djeluje toksično. Slika 13. – Havarija tankera koji prevozi naftu
Zagađenje voda
20
Nafta se odlikuje relativno slabom biološkom razgradnjom, tako da njeno prisustvo u void može da se registruje i nakon 8 mjeseci od izlivvanja. U kanalu Lamanš samo 1976. godine bilo je 15 havarija tankera, a 1967. oštećen he brod “Tori Kanjon” i tom prilikom je iz njega isteklo oko 117000 t sirove nafte. O kakvom se zagađenju radilo, govori proračuna po kome bi 200000 t izlivene nafte bilo dovoljno da Baltičko more pretvori u biološku pustinju [13].
Slika 14. – Zagađenje vode od 60‐ih godina [24].
Crvena boja predstavlja ozbiljno zagađenje, roza umjereno zagađenje a žuta boja predstavlja područja sa učestalim zagađenjima nafte. Zelena linija označava područja koralnih grebena koja su ugroženja.
Zaštita vodnih objekata treba da bude jedan od prioritetnih zadataka sadašnjih
generacija jer zagađenje, kako je to lijepo rečeno na jednom mjestu, “izrasta u sve veće i veće čudovište koje ugrožava našu civilizaciju – čudovište koje će na kraju krajeva progutati sve nas.”
Zbog loše vode za piće, kupanja u zagađenoj rijeci, jezeru ili moru, zatrovane ribe i poljoprivrednih proizvoda zalivanih i navodnjavanih zagađenom vodom, čovjek je sve više ugrožen.
Otpadne vode su najznačajniji uzrok izmjene kvaliteta podzemnih i površinskih voda. Tako shvaćene ne opravdavaju doskorašnje geslo visokorazvijenih zemalja: “Prljave vode – viši standard”, ili “Prljave vode – bolji život.”
21
Globalna potrošnja vode udvostručuje se svakih 20 godina, dva puta više od stope rasta ljudske populacije. Ako se sadašnji trend nastavi očekuje se da potražnja svježe vode do 2025. goine bude veća za 56% od količine kojom je trenutno raspolaže. Multinacionalne kompanije prepoznaju ove trendove i nastoje da monopolizuju vodosnabdijevanje širom svijeta [25].
Trgovina vodom danas je ogroman posao, težak oko 500 milijardi američkih dolara, a predviđa se da će u nekoliko narednih godina dostići i tri bilijarde. To je ujedno i jedan od najbrže rastućih sektora globalne privrede; 1990. godine usluge privatnog vodosnabdijevanja postojale su u svega 12 država, a danas postoje u njih 56 i opslužuju 545 miliona ljudi, što je 9 posto čovječanstva. Riječ je o izuzetno centralizovanom biznisu ‐ tri najveće korporacije drže veliku većinu tržišta. Prvak je francuski SUEZ, koji opslužuje 117,4 miliona ljudi. Drugo mjesto sa 108,2 miliona mušterija drži takođe francuska kompanija ‐ Veolia Enviroment, bivši Vivendi. Njemačka korporacija RWE je treća, ona napaja 69,5 miliona grla. "Nacionalnost" ovih tvrtki nije nevažna; voda je, naime, pretežno evropski biznis ‐ od sedam najvećih, šest je evropskih korporacija. Čak su i ogromne američke korporacije poput Enrona i Bechtela naučile važnu lekciju kada su se upustile u posao s vodom ‐ dopušteno im je obavljati samo manje projekte koji ne privlače pažnju francuskih divova.
Razvijene i nerazvijene zemlje u jednoj su stvari jednake, a to je postojanje pritisaka da se voda privatizuje. Dok su u razvijenim zemljama ti pritisci rezultat unutrašnje politike i lobiranja moćnih korporacija, pritisak na nerazvijene dolazi izvana ‐ institucije koje najintenzivnije "pritišću" jesu Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. Taktika koju MMF i SB koriste pri nagovaranju zemalja u razvoju trostruka je ‐ ponekad je to nametanje privatizacije kao uslova za dobivanje kredita, drugi put davanje prednosti pri finansiranju privatnih projekata naspram inicijativa javnog sektora, a nekad i direktno nagovaranje siromašnih vlada na privatizaciju vode kako bi smanjile vanjski dug.
Ali te dvije nisu i jedine nadnacionalne institucije koje se aktivno zalažu za privatizaciju vodnih bogatstava; taj je proces visoko i na listi prioriteta Europske banke za obnovu i razvoj, ali i same Evropske Unije.
Jedna od zemalja koja je najdalje odmakla u procesu privatizacije vode jest Velika Britanija, u kojoj je system vodosnabdijevanja privatizovan još osamdesetih godina, za vrijeme vladavine Margaret Thatcher. Kao kolijevka kapitalizma, to je i zemlja u kojoj je voda najtemeljnije privatizovana ‐ dok se obično privatizuju usluge ili daje koncesija na korišćenje izvora, u Britaniji su vodna bogatstva u cjelini prešla u privatne ruke. Cijene vode širom zemlje otad su prosječno porasle 67 %, s pojedinačnim poskupljenjima i do 450 %. Divljanje cijena rezultovalo je, isključenjima više hiljada korisnika koji vodu više nisu mogli priuštiti, a opšte smanjenje dostupnosti pitke vode dovelo je do šesterostrukog porasta učestalosti dizenterije. Privatizacija vode tako je privukla i prilično neočekivanu osudu Britanskog medicinskog udruženja.
Privatizacija vode
22
Koliko su neobuzdani apetiti privatnih kompanija pokazuje slučaj engleskog seljaka koji je bio prisiljen plaćati vodu iako se snabdijevao iz vlastitog bunara. Objašnjenje je glasilo ‐ kiša koja mu puni bunar u protivnom bi se slila u sistem vodosnabdijevanja, pa je dužan obeštetiti vlasnika [26].
Koliko god to čudno zvučalo, prisvajanje kiše nije rijedak primjer u svijetu; kao u Australiji, gdje su lokalne vlasti na više mjesta potpuno zabranile skupljanje kišnice te pročišćavanje i upotrebu mutne vode iz prirode, ili u Boliviji, gdje je zbog vode izbio pravi ulični rat.
U bolivijskom gradu Cochabambi prava na distribuciju vode kupio američki Bechtel, odnosno njegov ogranak Aguas de Tunari. Pravo na distribuciju gradske vode tada je naplaćeno manje od 20 hiljada dolara, a koncesionar je odmah po sklapanju ugovora najavio kako će udvostručiti, potom i utrostručiti cijenu vode. Kako u Boliviji, najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike, prosječna mjesečna plata iznosi svega 67 američkih dolara, računi za vodu mnogima su premašivali trećinu ukupnih prihoda, pa je došlo do vala štrajkova i uličnih protesta. Vlasti su na proteste silovito odgovorile. Nakon gotovo četiri mjeseca neobuzdanog uličnog nasilja, vlasti su ipak bile prisiljene popustiti, a Bechtel se morao povući iz Bolivije. Slučaj je sada na sudu, a odšteta Bechtelu zbog kršenja ugovora će biti milionska.
Argument kojim se redovno pravda privatizacija vode jest navodno usavršavanje vodovodnih sistema zahvaljujući privatnim investicijama. U praksi je to drugačije. Udio vodovodnih instalacija čije se stanje može okarakterisati lošim u Velikoj je Britaniji između 1993. i 1998. godine porastao s 9 na 11 posto. S druge strane, izvjštaj Inspektorata za kvalitet pitke vode (DWI) iz 1998. godine pokazuje kako je porasla i zagađenost vode; u čak 80 posto mreže premašene su dozvoljene količine nitrata, željeza, olova te raznih pesticida.
U Francuskoj je podignuta tužba protiv privatnih kompanija nakon što je otkriveno da 5,2 miliona Francuza pije "bakteriološki neprihvatljivu" vodu, i to usprkos činjenici da je voda u prosjeku 30 posto skuplja tamo gdje su usluge privatizovane [26].
Još je gora situacija u Južnoafričkoj Republici, u kojoj nakon privatizacije u nekim krajevima zemlje vode, i to prljave, ima svega par sati na dan, s tim da ponegdje svakodnevno iz slavina nekoliko sati dnevno izlazi samo zrak, a da se pritom mjerila za potrošnju uredno "vrte".
Uvodovod20 postoostvaren
Udes Eauxpredsjed
Štotkaze kosu i većsiromaštvhumanitaje iz sisteza vodu. kolere ika
Dvidljivo jedirektna ‐ one sadZapravo račune zškolovandospjela
Upostane podstakn
U Buenos Aini sistem; ulo. Obećali o, pa se čak
U Jakarti su ux, i to zatonika Suhartoto se tiče sooji gotovo n spominjanva uvijek i raarne i zdravsema, a od te Kao direktnad zabilježenDa problem ne na primjerposljedica isda, umjesto je stepen obza vodu ‐ je djevojčicaje i na nesla
U nastanku jroba, proiz
nuti poveća
resu franculožili su 30 msu i izgrad95 posto mugovori dodio što su seoa. ocijalnih troneizbježno pa masivna asno pitanjestvene katase je brojke dna posljedicna u toj zemnije "samo" ru Gane. U Gsključivanja da idu u škobrazovanja dkako su usa postalo je avno drugo me i ekološkazvođači i disanje potrošn
ska kompanmiliona. Obenju postrojasivne gradsijeljeni kompe u posao
oškova, oni srate prijelazisključenja e, Južnoafričstrofe. Čak ddva miliona ica masovnogmlji. Oboljelo zdravstvene
Gani je uobičvodovodniholu, moraju djevojčica u luge poskuneprihvatlji
mjesto po uča katastrofa stributeri s nje. Vodovo
nija obećalaćali su i smaenja za proske kanalizacpanijama Thuključile ko
su golemi i z vodovodnesiromašnih koj Republicdeset milioni izbačeno izg isključenjaje 250 hiljade prirode, večajeno da že korisnika oili u udaljenopadanju čpile, mnogiiv trošak. Inčestalosti nekoju će privnjom rade odi se, osim
kansistetroš
MiclokaMo40 tam
zastsistebi zadživo
je uložiti manjiti cijene zočišćavanje cije izljeva uhames Wateompanije u
neravnoprae djelatnostikorisnika.
ci, isključivanna siromašniz svojih doma pitke vodeda ljudi, tristeć da poprimene obavljajupada kvalitena mjesta poak i u porodm porodicaače, i u toj eugodnog pavatizacija voisto što i
m toga, obalizacijom, aemima za pškove (kao u
U amchigan vodialne zajedniuntain Sprinhiljada lita
mošnja jezera A ta je
trašujuća slema koji crpprivilegovanju preostalot.
milijardu amza 27 posto;kanalizacije rijeku Plataer (ogranak Rvlasništvu
avno rasporei u privatne U zemlji u nje vode dosh Južnoafrik
mova zbog nee izbila je natotinjak je umma i razne du poslove naet obrazovano često ionadicama koje ama na rubdržavi je koarazita Gvineodeprouzroks drugom rbično privata privatnici pprečišćavanjeu Buenos Airemeričkoj sai se sudskce i Nestleong Water, koara vode na i močvarnopriča metalika moćnogpi prirodu dnim potrolu robu na Z
meričkih dola povećali sue, ali ni to. RWE) i Lyondobrih prija
eđeni. Uz bruke, neizbjkojoj je pistiglo je razmkanaca iskljueplaćenih raajgora epidemrlo. druge konotabavke vodenja kod djevoko nepitku vuspijevaju pbu preživljavlera u porasejskog crva.ovati. Kada robom ‐ natizuju zajedpotom uprave nastoje sresu). aveznoj dki spor izmovog ogrankoji, crpeći gona sat, unišo stanište. afora 21. vijg i bezobzo uništenja ošačima prZemlji ‐ prav
2
ara u ih za nije
naise atelja
rojne ježna tanje mjere učeno ačuna emija
acije, e, kao ojčica vodu. platiti vanja stu, a
voda astoje no s vo na rezati
državi među ka Ice otovo štava
eka ‐ irnog kako rodao vo na
23
K
mislimo vojni… vrijeme (između
Zdirektno izdvojiti s
Straju većpa do davrlo su česukoba. uvijek je na Kuvajinfrastruteritoriji savezničkuništena Bagdadakoje služVeliki brood glavni
PPotreba situaciju svodom velikih pkorišćenj
Psjeverna sukobi zbugroziti raspolagatehnologslučaju sunormalnoKuvajtu,
Posiguranjje kamenplan premtom plan
Sukob
ada govorimuopšteno Prvi sukobi Sumera izm2500‐2350 gbog stvarnoili indirekt
samo one koukobi oko vći dio istorijeanas, izvori esto u toj reTokom izrstradala vojt kao posljkturu za snKuvajta.
kih snaga pje infrastru. Pored togaže ili za proioj brana ugrih izvora sukotreba za vose povećava, uz već priza piće predroblema okoja riječnih torema podacAfrika idu bbog korišćeionako slaanju velika gije kako bi ukoba, vrlo jo snabdijeva kasnije u Broblem slivja vode za pn spoticanjama kojem bnu država Jor
bi zbog vo
mo o sukobina sukobe, zbog vode među zemag.p.n.e) [27]o velikog btno vezani oji su se desivode za piće. Od kraja Dza piće, te egiji predstaaelsko‐arapsodna infrastjedicu imaonabdijevanjeTokom i protiv Irakauktura za sa, na velikimzvodnju elerožava državkoba izmeđuodom za pića zbog brzogije poznate dstavljaju jedo uređivanjaokova i drugicima godišnbrzim koracimnja ograničebu stratešksredstva odpomoću njje vjerovatnanje vodomBagdadu). va rijeke Jopiće koja je p između Izrabi trebalo pordan trebala
de
ima zbog vobili oni pozabilježeni
alja Lagash . broja sukobaza vodu m
ili na Bliskomće na BliskoDrugog svjetvodna infravljali ciljeveskih sukobaruktura. Na je gotovo e vodom zanakon int
a u Zalivskosnabdijevanj riječnim tokktrične enerve koje se nu nekih državće u prostorg rasta stansukobe okodano od glava pitanja odih izvorišta vnjeg izvještama prema kenih vodnih ku ravnotežd prodaje ne mogle isko da bi oni s
m za piće v
ordan; Nakopotrebna noaela i arapsodijeliti “prava je posjedov
ode ovdje olitički ili su još za i Umma
a koji su mi ćemo m Istoku. om Istoku tskog rata astruktura oružanih a gotovo pad Iraka uništenu
a piće na tervencije om ratu, e vodom kovima na Brgije, ili za aalaze nizvodva [28]. ru Bliskog Isovništva. Too teritorija, pvnih stratešdnosa sa svovode. aja Svjetskekrizi vode. S resursa u r
žu. Pored nafte na svjkorištavati vstradali, čimelikog broja
on osnivanjovoj državi. Gkih komšija.va” na korišvati 46,7%, Iz
Bliskom istokakumulaciju dno, što je u
toka povećao je jedan odpredstavljajukih pitanja uojim susjedim
e banke iz obzirom na regiji. Upravtoga, mnogetskom tržišvodne resure se na dužea stanovnika
ja države IGotovo od p. Godine 19šćenje vode zrael 38,5%,
ku izgrađenekoja služi zau nekoliko n
ava se i to vd elemenatau u novom su regiji. Mnoma upravo z
1994. godinto, predviđvo takva vrsge države, štu, ulažu urse na što se vrijeme uga (nešto sli
Izrael, pojapočetka, rije53. napravljiz sliva rijek Sirija 11,7%
e su brojne ba navodnjavnavrata bio j
velikom brzia koji cjeloksvjetlu. Proboge države izbog zajedn
ne, Bliski Isa se takmičesta sukoba mkoje imaju
u razvoj mosigurniji načgrožava redočno se dog
vio se proeka Jordan pjen je Johnske Jordan. P% i Liban 3,1%
2
brane vanje. jedan
nom. upnu blemi imaju ičkog
tok i enje i može u na odern in. U ovno i godilo
oblem postal sonov rema %.
24
25
Plan nikada nije sproveden, jer su arapske države zahtijevale više vode za sebe, dok je Izrael smatrao da se za vodu za piće može ionako pobrinuti sam, bez međunarodnog posredovanja.
Sliv Eufrata i Tigrisa; Projekat razvoja jugoistočne Anatolije u Turskoj trebalo bi omogućiti iskorišćavanje Eufrata za proizvodnju električne energije i za navodnjavanje. Ako bi se ti planovi u potpunosti realizovali, tada bi Turska uskratila oko 40% vode iz Eufrata Siriji, dok bi to za Irak značilo skoro 90%. Ne treba posebno pojašnjavati koliko bi to štete izazvalo u donjem toku rijeke Eufrat, od čijih vodnih bogatstava zavisi život u veliko dijelu Iraka.
Sliv rijeke Nil; Egipat zavisi od vode iz rijeke Nil, Skoro 100% potreba za vodom za piće,
odnosno slatkom vodom, dolazi iz rijeke Nil (97%). Nil i njegove pritoke u gornjem toku koristi veliki broj država: Sudan, Etiopija, Kenija, Uganda, Ruanda, Burundi, Tanzanija i Zair. Egipat ima potpisan sporazum o korišćenju vode iz Nila sa Sudanom, ali nema is a drugim državama na slivu Nila. One naravno, koriste sliv rijeke Nil prema vlastitim potrebama (posebno Etiopija), koja kontroliše 85% gornjeg toka Bijelog Nila. Ona planira izgraditi hidroelektrane koje će sniziti nivo vode u Bijelom Nilu za 10% [28].
U ovom seminarskom pokušali smo površno da objasnimo geopolitičke aspekte krize vode u svijetu. Rad smo podijelili na nekoliko cjelina za koje mislimo da su relevantne za ovu temu. U prvom dijelu smo naveli neke činjenice sa namjerom da onaj koji čita shvati važnost ovog problema. Takođe, sa nekoliko kartograma preuzetih od relevantnih međunarodnih organizacija koje se bave ovom tematikom, identifikovali smo područja koja su najviše pogođena ovim problemom. U ovom radu navedeno je par konkretnih primjera usko povezanih sa krizom vode. Po našem mišljenju, konkretnim primjerima se najbolje može objasniti neki problem. Čitajući ovaj rad može se zaključiti da je autor u nekim dijelovima pristrasan sve popularnijem environmentalnom pokretu koji žestoko kritikuje sadašnje stanje. Ali ipak u nekim dijelovima ostajemo neutralni jer smatramo da argumenti nisu dovoljno jaki. Generalno ova tema je pardoksalna. Na kraju naš stav bi bio – ostajemo neutralni u onom dijelu gdje nema dovoljno jakih argumenata, a tamo gdje ih ima čvrsto ih podržavamo. Ako govorimo o trendovima kakve možemo očekivati u budućnosti, onda po tom pitanju malo možemo reći. Naime, zaključili smo da države ovom problemu posvjećuju veliku pažnju, ali ono što nama (čovječanstvu) treba je stvarni dogovor na međunarodnom nivou. Ako se taj dogovor postigne – čeka nas svijetlija budućnost. A ako se nastavi ovim tempom, ne možemo očekivati ništa dobro…
Zaključak
26
[1] United Nations statement on water crisis > www.un.org [2] No global water crisis ‐ but many developing countries will face water scarcity > www.fao.org [3] Freshwater: lifeblood of the planet > www.peopleandplanet.net [4] M. Lješljević: “Životna sredina sela i nenastanjenih područja”, Geografski fakultet, Beograd, 2005. [5] Č. Crnogorac: „Geografske osnove zaštite životne sredine“, PMF, Banja Luka, 2005. [6] WHO/UNICEF Joint Monitoring Programme for Water Supply and Sanitation (2008), Progress in Drinking‐water and Sanitation: special focus on sanitation. (MDG Assessment Report 2008) ‐ strana 25. > www.unicef.org [7] Updated Numbers: WHO‐UNICEF JMP Report 2008 > www.unicef.org [8] Water is Life ‐ Groundwater drawdown > www.academic.evergreen.edu [9] N. Veljković: „Indikatori održivog upravljanja sistemima za vodosnabdijevanje i odvođenje otpadnih voda“, Agencija za zaštitu životne sredine, Beograd, 2008. [10] Water Crisis Map for 2025, International Water management Institute, World water demand and supply, 1990 to 2025: Scenarios and Issues. Research Report 19 , based on map prepared for “A Vision of Water for Food and Development” > http://www.iwmi.cgiar.org/ [11] Safe drinking water, WHO/UNICEF Joint Monitoring Programme, 2001. > www.unicef.org [12] Map of Total actual renewable water resources per inhabitant > www.fao.org [13] D. Dukić: “Hidrologija kopna”, Naučna knjiga, Beograd, 1984. [14] Water withdrawal per inhabitant map > www. fao.org [15] Map of proportion of total water withdrawal withdrawn for agriculture > www.fao.org [16] http://hr.wikipedia.org/wiki/Aralsko_jezero [17] Vital Caspian graphics > www.grida.no [18] Članak – Kaspijsko jezero > www.geografija.hr [19] http://www.unesco.org/water/news/newsletter/178.shtml. [20] Lake Chad: almost gone > http://maps.grida.no/go/graphic/lake‐chad‐almost‐gone [21] Članak – Čad, jezero koje nestaje > www.geografija.hr
Izvori i literatura
27
[22] D.Orešić, G.Bahnan: Vodni resursi u poljodjelstvu u sjeveroistočnoj Siriji, Hrvatski geografski glasnik 68/1, 2006. godina (str. 73‐98) [23] Kisela kiša > www.wikipedia.org [24] Water pollution since the 1960s, Philips Atlas of Worlds history. [25] Blue Olanet Project, NIN, 9.10.2003. [26] M.Zec, Ne pitaj kome zvoni > www.well.org.rs [27] Water Conflict Chronology List > www.worldwater.org [28] V.Cvrtila: “Politička geografija i geopolitika”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2004.