2

Prof. dr. sc. Tadija Bubalovi

Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci

Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli

KAZNENOPRAVNE SANKCIJE

U NOVOM KAZNENOM ZAKONU REPUBLIKE HRVATSKE

Autor u radu daje pravnozakonski prikaz sustava kaznenopravnih sankcija u novom Kaznenom zakonu Republike Hrvatske. Novim kaznenim zakonodavstvom preureen je i popravljen sustav kaznenih sankcija ali i drugih kaznenopravnih mjera sukladno meunarodnim standardima u tom podruju te dobroj praksi stranih kaznenih zakonodavstava. U radu je dan prikaz svih pojedinih kaznenih sankcija, u prvom redu kazni (novane kazne, zatvora i dugotrajnog zatvora), zatim sigurnosnih mjera (posebice onih terapeutskog karaktera), alternativnih kazni (rada za ope dobro, uvjetne osude, uvjetnog otpusta) te posebnih kaznenopravnih mjera (posebnih obveza, zatitnog nadzora). Zakljuno autor istie da novi sustav kaznenopravnih sankcija omoguuje adekvatniju i primjereniju reakciju drutva protiv svih oblika kriminaliteta.

Kljune rijei: kaznenopravne sankcije, kazne, sigurnosne mjere, mjere opreza, zatitini nadzor.-I. UVOD1. Kazneni zakon je jedan od temelja pravnog poretka svake drave. Drava, kao najvii suveren u drutvu, putem svojega zakonodavca odreuje odreena ponaanja kao kanjiva djela i za njih propisuje odgovarajue kaznenopravne sankcije kao odraz i mjeru drutvene osude tih ponaanja. Kaznene sankcije su neizostavni dio kaznenih zakona. Zakoni bez kazni nemaju mo (John Locke). Politika suzbijanja kanjivih ponaanja nije mogua bez kaznenopravnog instrumentarija. Problematika propisivanja kaznenih sankcija u kaznenom zakonodavstvu jedno je od najznaajnijih pitanja suvremene politike suzbijanja kriminaliteta u drutvu. Stoga se prilikom provoenja svake kaznenopravne reforme uvijek iznova preispituje i postojei sustav kaznenopravnih sankcija. I hrvatski je zakonodavac u zadnjoj reformi svojega kaznenog zakonodavstva preuredio i popravio i sam sustav kaznenopravnih sankcija. Glavni poticaji i razlozi za reformu toga sustava u Republici Hrvatskoj, u okviru ope kaznene reforme, bile su prije svega krupne drutvene promjene i izraeno socijalno diferenciranje to je dovelo do porasta ekonomske nesigurnosti na graanskom ali i na opedrutvenom planu. Sve navedeno potaklo je snaniju i odluniju reakciju drutva u cilju zatite opih i pojedinanih interesa od svih oblika kriminaliteta. S tim u vezi zakonodavna vlast je kao najvanije postulate novoga ureenja sustava kaznenopravnih sankcija, odredila: uinkovitije ureenje kazne zatvora ukljuujui i reformu reima uvjetnog otpusta i uvjetne osude, dosljedno uvoenje sustava dnevnih iznosa kod novane kazne, jaanje uloge i irenje mogunosti izricanja alternativnih sankcija, poboljanje ureenja sigurnosnih mjera posebice terapeutskog karaktera, te usklaivanje sustava sankcija u Hrvatskoj s meunarodnim dokumentima.

2. Osnovni koncept sustava kaznenopravnih sankcija u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu obuhvaa dva meusobno povezana sustava: (a) sustav kaznenih sankcija u opem dijelu Kaznenog zakona i (b) sustav kaznenih sankcija propisan u posebnom dijelu Kaznenog zakona. Na ta dva sustava nadovezuje se i onaj trei sustav sudskog izbora vrste i mjere kaznenih sankcija. U nastavku rada bit e govora samo o sustavu kaznenih sankcija u opem dijelu novoga Kaznenog zakona Republike Hrvatske.II. VRSTE KAZNENOPRAVNIH SANKCIJAI u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu kaznenopravne sankcije odreuju se kao mjere drutva koje se u kaznenom postupku izriu poiniteljima kaznenih djela a koje se sastoje u ogranienju ili gubitku njihovih prava i sloboda. Novi Kazneni zakon Republike Hrvatske propisuje dvije vrste kaznenopravnih sankcija: (1) kazne i (2) mjere sigurnosti. Dosadanje mjere upozorenja, kao zasebne i samostalne sankcije, zakon vie ne propisuje izdvojeno ve ih normira u okviru drugih sankcija. Maloljetnike sankcije otprije nisu materija Kaznenog zakona, ve posebnog Zakona o sudovima za mlade. Time je hrvatski zakonodavac sveo registar sankcija s prijanjih etiri na svega dvije (dualistiki sustav sankcija), iako u drugom obliku i sadraju i nadalje postoje te kaznenopravne mjere, propisane dijelom u Kaznenom zakonu a dijelom u posebnim zakonima. (1) KazneKazneni zakon poznaje tri vrste kazni: (1) novanu kaznu, (2) zatvor i (3) dugotrajni zatvor (l. 40. st. 1.). U novom zakonu, dugotrajni zatvor se odreuje kao samostalna kazna iako je to, zapravo, posebna vrsta kazne zatvora (jednako kao i maloljetniki zatvor). Za sve navedene kazne zakonom je propisao opu svrhu njihova izricanja odnosno kanjavanja. Prema zakonu, svrha kanjavanja je: (a) izraziti drutvenu osudu zbog poinjenog kaznenog djela, (b) jaati povjerenje graana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, (c) utjecati na poinitelja i sve druge da ne ine kaznena djela kroz jaanje svijesti o pogibeljnosti injenja kaznenih djela i o pravednosti kanjavanja te (d) omoguiti poinitelju ponovno ukljuivanje u drutvo (l. 41.).

1.2. Novana kazna

1. U suvremenom kaznenom pravu novana kazna zauzima sve znaajnije mjesto kao zamjena kratkotrajnih kazni zatvora. I u novom Kaznenom zakonu RH novana kazna ima iroku primjenu. Prije svega, novana kazna moe se izrei kao glavna i kao sporedna kazna. Kad zakon za odreeno kazneno djelo propisuje kaznu zatvora do tri godine, sud moe izrei novanu kaznu kao glavnu. Za kaznena djela poinjena iz koristoljublja novana kazna kao sporedna moe se izrei i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da e se poinitelj kazniti kaznom zatvora ili novanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

2. Novana kazna se izrie u dnevnim iznosima. Ona ne moe biti manja od trideset niti vea od tristo ezdeset dnevnih iznosa. Novana kazna od pet stotina dnevnih iznosa moe se izrei u dva sluaja: (1) za kaznena djela poinjena iz koristoljublja ili (2) kad je novana kazna od pet stotina dnevnih iznosa izriito propisana zakonom (l. 42. st. 1.). Broj dnevnih iznosa utvruje se na temelju opih okolnosti za odmjeravanje kazne (l. 47.), osim onih koje se odnose na imovinske prilike poinitelja. U presudi kojom se izrie novana kazna naznauje se broj i visina dnevnih iznosa te konani iznos novane kazne. Visina dnevnog iznosa utvruje se uzimajui u obzir poiniteljeve prihode i imovinu te prosjene trokove nune za uzdravanje poinitelja i njegove obitelji. Dnevni iznos ne moe biti manji od dvadeset kuna ni vei od deset tisua kuna (l. 42. st. 4)3. Zakon je omoguio da se poiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrivanje visine dnevnog iznosa mogu utvrditi i na temelju slobodne procjene ako bi njihovo utvrivanje bilo povezano s nerazmjernim tekoama ili ako se predlae izricanje novane kazne u postupku za izdavanje kaznenog naloga (l. 42. st. 5).

4. Poinitelj je duan novanu kaznu platiti u roku koji ne moe biti krai od trideset dana niti dui od est mjeseci, a sud moe odrediti i obronu otplatu u roku do jedne godine. U sluaju neurednog plaanja obronih otplata sud moe odrediti ukidanje obrone otplate (l. 42. st. 6.). Ako osuenik nije u mogunosti u cijelosti ili djelomino isplatiti novanu kaznu u roku koji je odreen presudom zbog znatnog pogoranja imovinskih prilika do kojih je dolo bez njegove krivnje nakon donoenja presude, sud moe na njegov zahtjev produljiti rok plaanja do dvadeset i etiri mjeseca ili odrediti obronu otplatu u tom roku.

5. Novana kazna koja nije u cijelosti ili djelomino plaena u roku, a ne postoje uvjeti iz l. 42. st. 7. KZ-a, naplauje se prisilno putem Porezne uprave Ministarstva financija. Ako se novana kazna ne moe ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud e uz pristanak osuenika donijeti odluku o zamjeni novane kazne radom za ope dobro, tako to e jedan dnevni iznos zamijeniti s etiri sata rada, pri emu rad za ope dobro ne smije premaiti tisuu etiristo etrdeset sati. Ako osuenik ne pristane na rad za ope dobro ili ga ne izvri, novana kazna, odnosno rad za ope dobro zamijenit e se kaznom zatvora (l. 43. st. 1-3.). Kada se novana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud e jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za ope dobro e se zamijeniti sukladno odredbi l. 55. KZ-a, pri emu kazna zatvora ne moe biti dulja od dvanaest mjeseci. Ako osuenik plati novanu kaznu nakon pravomonosti odluke o zamjeni, izvrenje kazne zatvora ili rada za ope dobro e se obustaviti. U sluaju djelomine isplate, izvrit e se samo preostali dio navedenih kazni. Zakon je posebno propisao da ako osuenik koji nema stalno prebivalite ili boravite u Republici Hrvatskoj ne plati novanu kaznu u roku odreenom presudom, sud e je zamijeniti kaznom zatvora.

1.2. Kazna zatvora

1. Prema zakonu, zatvor se moe izrei samo kao glavna kazna. Kazna zatvora ne moe biti kraa od tri mjeseca niti dulja od dvadeset godina (l. 44. st. 1.). Kazna zatvora u trajanju do est mjeseci izrie se na pune mjesece i dane, u trajanju duljem od est mjeseci izrie se na pune godine i mjesece, osim kod primjene odredaba o stjecaju, kada se moe izrei i na pune dane. Kod zamjene novane kazne kaznom zatvora, kazna zatvora se izrie na pune dane, a moe biti i kraa od tri mjeseca.2. Posebna novina u Kaznenom zakonu je uvoenje tzv. kunog zatvora. U l. 44. st. 4. izriito je propisano da se kazna zatvora do jedne godine moe izvravati u domu sukladno odredbama posebnog zakona. 3. Novi Kazneni zakon je izricanje kratkotrajnih kazni zatvora sveo na minimum i to samo onda kada je to nuno. Umjesto njih omoguio je veu primjenu novane kazne i alternativnih sankcija, prvenstveno rada za ope dobro te razliitih posebnih obveza u okviru uvjetne osude. Prema zakonu, kratkotrajne kazne zatvora su one koje se izriu u trajanju do est mjeseci. Za njih je zakonom propisana iznimnost u njihovom izricanju. Tako, kaznu zatvora u trajanju do est mjeseci sud moe izrei samo ako se moe oekivati da se novana kazna ili rad za ope dobro nee moi izvriti ili ako se novanom kaznom, radom za ope dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postii svrha kanjavanja (l. 45. st. 1.).

1.3. Kazna dugotrajnog zatvora

1. Kako prema stajalitu hrvatskoga zakonodavca dosadanji sustav kazni nije uspio pruiti razmjernu i pravednu reakciju prema onima koji ine najtee oblike tekih kaznenih djela u stjecaju, novi Kazneni zakon, umjesto doivotnog zatvora o kojem se takoer razmiljalo, uveo je pored dosadanje kazne dugotrajnog zatvora do 40 godina, i iznimno kanjavanje dugotrajnim zatvorom do 50 godina. Time je omoguen stroi kazneni tretman osoba koje ine najtea i najpogibeljnija kaznena djela. 2. Za razliku od dosadanjeg rjeenja, dugotrajni zatvor je u novom Kaznenom zakonu sada zasebna, samostalna kazna. Kazna dugotrajnog zatvora ne moe biti kraa od dvadeset i jedne niti dulja od etrdeset godina (l. 46. st. 1.). Iznimno, za kaznena djela poinjena u stjecaju pod uvjetima propisanim ovim Zakonom jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora moe se izrei u trajanju pedeset godina (l. 46. st. 2.). Prema odredbi l. 51. st. 3., ako su za dva ili vie kaznenih djela utvrene pojedinane kazne dugotrajnog zatvora iji zbroj prelazi pedeset godina, sud moe izrei jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju pedeset godina.

3. Kazna dugotrajnog zatvora izrie se samo kao glavna kazna, na pune godine. Ovu najteu kaznu nije mogue izrei poinitelju koji je kazneno djelo poinio u vrijeme kad nije navrio osamnaest godina. Pri izricanju kazne dugotrajnog zatvora primjenjuju se o dredbe o kazni zatvora ako Kaznenim zakonom nije drugaije propisano.

4. U okviru cjeline zakonskih odredaba o kaznama, Kazneni zakon detaljno ureuje i neka druga pitanja koja su tijesno povezana s institutom kazne. To su pitanja koja se odnose na: (a) odmjeravanje kazne, (b) ublaavanje kazne, (c) osloboenje od kazne, (d) stjecaj kaznenih djela, (e) produljeno kazneno djelo, (f) izricanje jedinstvene kazne osuenoj osobi, (g) uraunavanje pritvora, istranog zatvora i ranije kazne, (h) rad za ope dobro, (i) uvjetna osuda, (j) uvjetni otpust, (k) posebne obveze te (l) zatitni nadzor.

2. Odmjeravanje kazne

Novi Kazneni zakon vie ne govori o opim pravilima za odmjeravanje kazne, koja odredba je postojala u dosadanjem KZ/97, ve o okolnostima koje sud mora uzeti u obzir prilikom toga odmjeravanja. Tako, pri izboru vrste i mjere kazne sud e, polazei od stupnja krivnje i svrhe kanjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utjeu da kazna po vrsti i mjeri bude laka ili tea (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jainu ugroavanja ili povrede zatienog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo poinjeno, stupanj povrede poiniteljevih dunosti, nain poinjenja i skrivljene uinke kaznenog djela, prijanji poiniteljev ivot, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponaanje nakon poinjenog kaznenog djela, odnos prema rtvi i trud da naknadi tetu (l. 47. st. 1.). Zakonom je posebno odreeno da visina kazne ne smije prekoraiti stupanj krivnje, o emu sud mora voditi rauna. 3. Ublaavanje kazne

1. Prema odredbi l. 48. st. 1. KZ-a, sud moe izrei kaznu blau od propisane za odreeno kazneno djelo u sljedeim sluajevima: (a) kad to zakonom izriito propisano, (b) kad postoje naroite olakotne okolnosti, osobito ako se poinitelj pomirio sa rtvom, ako joj je u potpunosti ili veim dijelom naknadio tetu prouzroenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu tetu, a svrha kanjavanja moe se postii i takvom blaom kaznom, (c) kada su se dravni odvjetnik i okrivljenik o tome sporazumjeli.

2. Sud moe ublaiti kaznu u sljedeim granicama: (1) ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od deset godina, kazna se moe ublaiti do tri godine, (2) ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od pet godina, kazna se moe ublaiti do dvije godine, (3) ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od tri godine, kazna se moe ublaiti do jedne godine, (4) ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kazna se moe ublaiti do est mjeseci, (5) ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od est mjeseci, kazna se moe ublaiti do tri mjeseca (l. 49. st. 1.).

3. U sluaju sporazuma dravnog odvjetnika i okrivljenika (l. 48. st. 3.) kazna se moe ublaiti do polovice najnie kazne dobivene ublaavanjem, ali ne moe biti blaa od tri mjeseca zatvora (l. 49. st. 2.).

4. Osloboenje od kazne

Prema l. 50. st. 1. KZ-a, sud moe osloboditi kazne poinitelja: (1) kad se takva ovlast temelji na izriitoj zakonskoj odredbi, (2) kad ga posljedice kaznenog djela poinjenog iz nehaja tako teko pogaaju da je njegovo kanjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kanjavanja, (3) kad je poinitelj nastojao otkloniti ili umanjiti posljedice kaznenog djela poinjenog iz nehaja te naknadio tetu koju je njime prouzroio, (4) kad se poinitelj kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine pomirio sa rtvom i naknadio tetu. Kad sud ima ovlast poinitelja osloboditi kazne, moe ga i blae kazniti, pri emu nije duan drati se propisanih granica ublaavanja (l. 49. st. 1. KZ-a). 5. Stjecaj kaznenih djela

1. U odredbama o kazni, zakon govori i o stecaju kaznenih djela, ponajprije zbog pravila po kojima se izrie kazna zatvora u sluajevima poinjenja vie kaznenih djela. Tako, l. 51. st. 1. KZ-a je propisano da ako poinitelj jednom ili vie radnji poini vie kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud e mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim e ga, na temelju ocjene poiniteljeve linosti i poinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. Jedinstvena kazna sastoji se u povienju najvie pojedinane utvrene kazne, ali ne smije dosei zbir pojedinanih kazni, niti premaiti najveu mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novane kazne. Ako su kao pojedinane kazne utvrene kazne zatvora i novane kazne, sud e izrei jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novanu kaznu.

2. Prema odredbi l. 51. st. 3., ako su za dva ili vie kaznenih djela utvrene pojedinane kazne dugotrajnog zatvora iji zbroj prelazi pedeset godina, sud moe izrei jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju pedeset godina.6. Produljeno kazneno djelo

Iako nije uobiajeno, u okviru odredaba o kazni zakon daje i definiciju produljenog kaznenog djela. Produljeno kazneno djelo postoji kada poinitelj s namjerom izvri vie odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bia istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost ine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu (l. 52. st. 1.). U sluaju poinjenja vie istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo e se pravno oznaiti prema najteem od tih kaznenih djela. Produljeno kazneno djelo nije mogue kod kaznenih djela koja predstavljaju napad na ivot, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe. Kanjavanje za produljeno kazneno djelo vri se tako to se za isto moe izrei kazna za polovicu vea od gornje mjere kazne propisane za utvreno djelo, koja ne smije prijei gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne (l. 52. st. 4.).

7. Izricanje jedinstvene kazne osuenoj osobi

Kad se osueniku sudi za kazneno djelo poinjeno prije nego to je zapoeo izdravati kaznu po prijanjoj presudi ili za kazneno djelo poinjeno za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, sud e izrei jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi lanka 51. ovoga Zakona, uzimajui prije izreenu kaznu kao ve utvrenu. Sud nee postupiti po odredbama prethodnoga stavka kad osueniku sudi za kazneno djelo poinjeno tijekom izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, ako se s obzirom na preostali dio ranije kazne primjenom odredbi o stjecaju ne bi mogla postii svrha kanjavanja. Kad osuenik za vrijeme izdravanja kazne zatvora ili maloljetnikog zatvora poini kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna do jedne godine zatvora ili blaa kazna, primijenit e se stegovna mjera (l. 53.).

8. Uraunavanje pritvora, istranog zatvora i ranije kazne

U izreenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novanu kaznu uraunava se vrijeme provedeno u pritvoru i istranom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom. Prilikom uraunavanja izjednauje se jedan dan pritvora, istranog zatvora i svakog drugog oduzimanja slobode te jedan dnevni iznos novane kazne s jednim danom zatvora (l. 54.).

9. Rad za ope dobro

1. Rad za ope dobro po novom Kaznenom zakonu glavna je alternativa novanoj kazni i kratkotrajnim kaznama zatvora. Rad za ope dobro izrie se kao zamjena za navedene sankcije. Prema zakonu, sud moe izreenu novanu kaznu u iznosu do tristo ezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju do jedne godine zamijeniti radom za ope dobro. Kad izrekne kaznu zatvora u trajanju do est mjeseci, sud e je zamijeniti radom za ope dobro, osim ako se time ne moe ostvariti svrha kanjavanja (l. 55. st. 1.). Kada sud novanu kaznu zamjenjuje radom za ope dobro, zamijenit e jedan dnevni iznos s etiri sata rada, a kad kaznu zatvora zamjenjuje radom za ope dobro, zamijenit e jedan dan zatvora s etiri sata rada (l. 55. st. 2.). Uz rad za ope dobro sud moe poinitelju odrediti jednu ili vie posebnih obveza (l. 62.) i/ili zatitni nadzor (l. 64.) ije trajanje ne moe biti due od vremena u kojem poinitelj mora izvriti rad za ope dobro.

2. Zakon je izriito propisao da se rad za ope dobro izvrava samo uz pristanak osuenika (l. 55. st. 4.). Osuenik e, nakon to nadlenom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za ope dobro izvriti u roku koji to tijelo odredi, vodei rauna o njegovim mogunostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. Ovaj rok ne moe biti krai od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine raunajui od izvrnosti presude. Ako se osuenik u roku od osam dana od primitka pravomone presude ne javi nadlenom tijelu za probaciju ili ne da pristanak, to tijelo e dostaviti nalog za izvrenje kazne zatvora nadlenom sucu izvrenja, a nalog za izvrenje novane kazne prvostupanjskom sudu koji je donio presudu. Zakonom su propisana i druga pravila postupanja suda u sluajevima izvrenja odnosno neizvrenja rada za ope dobro. Rad za ope dobro izvrava se bez naknade (l. 55. st. 9.).

10. Uvjetna osuda

1. Uvjetna osuda nije posebna kaznenopravna sankcija, ve modifikacija kazne koja u sebi nosi karakteristike upozorenja i opomene. Prema l. 56. st .1. KZ-a, uvjetnom osudom odreuje se da se kazna na koju je poinitelj osuen nee izvriti ako poinitelj u vremenu provjeravanja ne poini novo kazneno djelo i ispuni odreene mu obveze. Sud moe poinitelju koji je osuen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novanu kaznu izrei uvjetnu osudu kad ocijeni da poinitelj i bez izvrenja kazne nee ubudue initi kaznena djela. Pri izricanju uvjetne osude vodit e se rauna o linosti poinitelja, njegovu prijanjem ivotu, osobito je li ranije osuivan, obiteljskim prilikama, okolnostima poinjenja samog kaznenog djela te ponaanju nakon poinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu poinitelja prema rtvi i nastojanju da oteeniku popravi tetu (l. 56. st. 2.). Uz uvjetnu osudu sud moe poinitelju odrediti jednu ili vie posebnih obveza (l. 62., l. 63. Trajanje posebnih obveza ne smije biti dulje od vremena provjeravanja. Zakon je posebno odredio da se u sluaju izricanja kazne zatvora i novane kazne, moe odluiti da se nee izvriti samo kazna zatvora.2. Vrijeme provjeravanja je od jedne do pet godina. Sud moe vrijeme provjeravanja naknadno skratiti, odnosno prije njegova isteka produiti do maksimalnog trajanja po postupku propisanom posebnim zakonom.

3. Novina u Kaznenom zakonu je i tzv. djelomina uvjetna osuda. U l. 57. st. 1., propisano je da sud moe poinitelju koji je osuen na novanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju veem od jedne, a manjem od tri godine, izrei uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvrenja cijele kazne nee ubudue initi kaznena djela. Pri tom neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje est mjeseci, a najvie jednu polovinu izreene kazne. Neuvjetovani dio novane kazne ne moe iznositi manje od jedne petine ni vie od jedne polovine izreene kazne. Na neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu se primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu.

4. Zakonom su propisani sluajevi obligatornog i fakultativnog opoziva uvjetne osude, ovisno o izreenoj kazni za novo poinjeno kazneno djelo. Tako, u l. 58. st. 1. je propisano da e sud opozvati uvjetnu osudu ako osueniku za jedno ili vie kaznenih djela poinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, a u st. 2. istoga lanka da sud moe opozvati uvjetnu osudu ako osueniku za jedno ili vie kaznenih djela poinjenih za vrijeme provjeravanja pravomonom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novanu kaznu. Prilikom opozivanja uvjetne osude, sud e raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno djelo uzeti kao utvrene te izrei jedinstvenu kaznu prema odredbama o stjecaju kaznenih djela (l. 53.). Sud moe opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvrenje izreene kazne osueniku koji bez opravdanog razloga kri obvezu koja mu je odreena sigurnosnom mjerom izreenom uz uvjetnu osudu ili u roku koji mu je odreen ne izvri u potpunosti ili veoj mjeri obveze koje su mu naloene ili izbjegava provoenje zatitnog nadzora. Sud e opozvati uvjetnu osudu i kad nakon njezina izricanja izrekne osueniku kaznu za kazneno djelo poinjeno prije izricanja uvjetne osude ako ocijeni da ne bi bile ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude da se za to ranije kazneno djelo znalo. Zakonom su propisani i rokovi opoziva uvjetne osude (l. 58. st. 7. i 8.). 11. Uvjetni otpust

1. Novi Kazneni zakon je odredbe o uvjetnom otpustu zbog njihove slinosti s uvjetnom osudom strukturirao slino odredbama o uvjetnoj osudi. To je praksa najveeg broja stranih kaznenih zakonodavstava. Zakon je posebno uredio: pretpostavke za izricanje uvjetnog otpusta, vrijeme provjeravanja i obveze za vrijeme provjeravanja te opoziv uvjetnog otpusta.

2. Uvjetni otpust je prijevremeno otputanje osuenika iz zatvora. Prema l. 59. st. 1. KZ-a, sud moe otpustiti zatvorenika s izdravanja kazne zatvora ako je izdrao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano oekuje da nee poiniti kazneno djelo te ako osuenik na to pristaje. Sada se trai i pristanak osuenika na uvjetno otputanje, to se po prijanjem zakonu nije trailo. Odluku o uvjetnom otpustu sud donosi na temelju ocjene linosti zatvorenika, njegovog prijanjeg ivota i osuivanosti, zatim je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema poinjenom kaznenom djelu i rtvi, ponaanje tijekom izdravanja kazne zatvora, uspjenost primjene programa izvravanja kazne zatvora, je li dolo do promjene njegova ponaanja nakon poinjenog kaznenog djela ili se oekuje da e do tih promjena doi primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te ivotne okolnosti i spremnost osuenika za ukljuivanje u ivot na slobodi (l. 59. st. 2.). 3. Osueniku kojeg se puta na uvjetni otpust,u vrijeme provjeravanja koje odgovara neizdranom dijelu kazne zatvora, moe se odrediti jedna ili vie posebnih obveza sukladno zakonu (l. 60. st. 1-2.). Obveze i zatitni nadzor ne mogu trajati dulje od pet godina, osim ako sud utvrdi da bez daljnjeg provoenja obveza ili zatitnog nadzora nad osobom koja je osuena za kaznena djela kojima se ugroava ili povreuje tjelesni, psihiki ili spolni integritet osobe i za koja je propisana kazna zatvora od pet ili vie godina, postoji opasnost da e poiniti slino kazneno djelo, kada se obveze ili zatitni nadzor mogu produljiti za jednu do pet godina ili odrediti nove obveze. Obveze ili zatitni nadzor ne mogu trajati dulje od isteka neizdranog dijela kazne zatvora na koju je poinitelj osuen (l. 60. st. 3.).

4. U sluaju kazne zatvora od jedne godine ili tee kazne, sud koji mu je izrekao tu kaznu opozvat e uvjetni otpust i osuditi ga na jedinstvenu kaznu (l. 51. i l. 53. st. 1.). Opoziv uvetnog otpusta nije obvezan za kaznena djela za koja je izreena kazna u trajanju kraem od jedne godine. Opoziv uvjetnog otpusta moe odrediti i sudac izvrenja ako osuena osoba tijekom provjeravanja ne izvri u potpunosti ili veoj mjeri obveze iz l. 62. KZ-a, ili ustrajno izbjegava provoenje zatitnog nadzora iz l. 64. KZ-a. Zakonom su propisani rokovi u kojima je mogu opoziv uvjetnog otpusta.

12. Vrste posebnih obveza

1. Zakon je propisao vie posebnih obveza koje se, pod odreenim uvjetima mogu izrei poiniteljima kaznenih djela. Tako, l. 62. st. 1. KZ-a je odreeno da sud moe poinitelju naloiti da u odreenom roku: (1) popravi tetu poinjenu kaznenim djelom, (2) uplati odreenu svotu novca u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u fond za naknadu tete rtvama kaznenih djela, ako je to primjereno s obzirom na poinjeno djelo i linost poinitelja.

2. Pored tih obveza, sud moe poinitelju, ako je to potrebno da se odvrati od poinjenja kaznenog djela, izrei i sljedee obveze: (1) nastavak obrazovanja ili osposobljavanje za odreeno zanimanje koje odabere uz strunu pomo ureda za probaciju, (2) zaposlenje koje odgovara njegovoj strunoj spremi ili razini obrazovanja, osposobljenosti i stvarnim mogunostima obavljanja radnih zadataka, koje mu savjetuje i omogui ured za probaciju, (3) nadzirano raspolaganje prihodima u skladu s potrebama osoba koje je po zakonu duan uzdravati i prema savjetima ureda za probaciju, (4) lijeenje ili nastavak lijeenja koje je nuno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za poinjenje novog kaznenog djela, (5) lijeenje ili nastavak lijeenja ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici, (6) sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psihosocijalne terapije u zdravstvenim ustanovama ili u pravnim ili kod fizikih osoba specijaliziranim za otklanjanje nasilnikog ponaanja, (7) zabranu posjeivanja odreenih mjesta, objekata i dogaaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za poinjenje novog kaznenog djela, (8) zabranu pribliavanja rtvi ili nekim drugim osobama, (9) naputanje doma na odreeno vrijeme ako se radi o djelima obiteljskog nasilja, (10) zabranu druenja s odreenom osobom ili grupom osoba koje bi ga mogle navesti da poini kazneno djelo, zabranu zapoljavanja, poduavanja ili smjetaja tih osoba, (11) zabranu uznemiravanja ili uhoenja rtve ili neke druge osobe, (12) zabranu naputanja doma u odreenom razdoblju tijekom dana, (13) zabranu noenja, posjedovanja i povjeravanja na uvanje drugoj osobi oruja i drugih predmeta koji bi ga mogli navesti na poinjenje kaznenog djela, (14) ispunjavanje obveze uzdravanja ili drugih obveza kad to zakon za odreeno kazneno djelo propisuje, (15) redovito javljanje slubi za probaciju, zavodu za socijalnu skrb u upaniji, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadlenom tijelu. Sud moe odrediti i druge obveze koje su primjerene s obzirom na poinjeno kazneno djelo (l. 62. st. 2.).

3. Pravila izricanja posebnih obveza takoer su propisana zakonom (l. 63.). Tako, poinitelju se ne smiju postavljati nerazumne i nemogue obveze te obveze koje vrijeaju njegovo dostojanstvo. Sud moe izrei posebne obveze iz l. 62. st. 2. KZ-a kad ocijeni da je njihova primjena nuna za zatitu zdravlja i sigurnosti osobe na iju tetu je kazneno djelo poinjeno ili kad je to nuno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na poinjenje novog kaznenog djela. Neke obveze (one iz l. 62. st. 2. toke 4., 5. i 6. KZ-a) mogu se izrei samo uz pristanak poinitelja.

4. Sud moe naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadlenog za njezino provoenje, povisiti minimum, odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze, ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom.13. Zatitni nadzor

Zatitni nadzor je mjera koju sud izrie poinitelju kad ocijeni da mu je potrebna pomo, voenje i nadzor probacijskog slubenika kako ubudue ne bi inio kaznena djela i kako bi se lake ukljuio u drutvo (l. 64.). Sud e u pravilu uz uvjetnu osudu, rad za ope dobro ili uvjetni otpust odrediti i zatitni nadzor ako je izrekao kaznu zatvora veu od est mjeseci ili ako se radi o osueniku koji je mlai od dvadeset i pet godina. Zatitni nadzor se odlukom suda moe ukinuti i prije isteka roka na koji je odreen ako su prestale potrebe pomoi, voenja i nadzora ili se, ako za time postoji potreba, moe produljiti sve predvienog maksimalnog trajanja. Za vrijeme zatitnog nadzora poinitelj mora: (1) redovito se javljati nadlenom probacijskom slubeniku, (2) primati posjete probacijskog slubenika u domu te mu davati sve potrebne informacije i dokumente, (3) traiti suglasnost suca izvrenja za put u inozemstvo, (4) obavijestiti probacijskog slubenika o promjeni zaposlenja ili adrese, i to u roku od dva dana od te promjene te o putovanju u trajanju duljem od osam dana i danu povratka. Izvrenje zatitnog nadzora propisuje se posebnim zakonom.

(2) Sigurnosne mjere1. Pojam i znaenje sigurnosnih mjera

1. Kao vrstu kaznenopravnih sankcija novi Kazneni zakon, pored kazni, poznaje i sigurnosne mjere. Time je hrvatski zakonodavac uveo dualistiki sustav sankcija u svoje kazneno zakonodavstvo. Boljem ostvarenju specijalne prevencije doprinose i sigurnosne mjere posebno one koje se izriu uz kaznu. S tim u vezi treba istaknuti da se kazna uvijek temeli na krivnji, a mjere sigurnosti na opasnosti poinitelja. Upravo zbog toga svrha primjene sigurnosnih mjera je otklanjanje uvjeta i stanja kod poinitelja da vie ne ini kaznena djela, ali i njegovo popravljanje, u emu se i sastoji iznimno znaenje i velika vanost tih mjera. 2. U novom Kaznenom zakonu sigurnosne mjere pretrpjele su znatne promjene. Neke od njih su izostavljene, neke modificirane, a neke nove uvedene. Tako na primjer, vie ne postoji mjera oduzimanja predmeta kao sigurnosna mjera jer se ne izrie na temelju opasnosti poinitelja, a ni na temelju opasnosti predmeta. Zakon obvezno oduzimanje predmeta tretira kao posebnu mjeru zajedno s oduzimanjem imovinske koristi (kao u njem. kaznenom pravu). Zako je izostavio i sigurnosnu mjeu protjerivanja stranca budui je ta mjera regulirana administrativnim propisima Zakonom o strancima. Mjera obvezatnog psihijatrijskog lijeenja, kao terapeutska mjera, preciznije je regulirana (preciznije se odreuju kaznena djela za koja ju je mogue izrei, ograniena je na bitno smanjeno ubrojive poinitelje, njezino izricanje je obvezatno kad se steknu uvjeti za to). Zakon je propisao da je mjeru obveznog lijeenja od ovisnosti mogue izrei zbog bilo kakve vrste ovisnosti, a ne samo ovisnosti o alkoholu ili drogama (kao to je to predvieno u vicarskom KZ-u). Za njeno izricanje trai se opasnost da e osoba u budunosti vezano uz svoju ovisnost poiniti tee kazneno djelo. Kao nove mjere uvedene su: zabrana pribliavanja, udaljenje iz zajednikog kuanstva, zabrana pristupa internetu i zatitni nadzor po punom izvrenju kazne zatvora.2. Vrste sigurnosnih mjera

Zakon pripisuje sljedee sigurnosne mjere: (1) obvezno psihijatrijsko lijeenje, (2) obvezno lijeenje od ovisnosti, (3) obvezan psihosocijalni tretman, (4) zabrana obavljanja odreene dunosti ili djelatnosti, (5) zabrana upravljanja motornim vozilom, (6) zabrana pribliavanja, (7) udaljenje iz zajednikog kuanstva, (8) zabrana pristupa internetu i (9) zatitni nadzor po punom izvrenju kazne zatvora.

Svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omoguavaju ili poticajno djeluju na poinjenje novog kaznenog djela (l. 66.). Kao novina u Kaznenom zakonu, odreeno je naelo razmjernosti pri izricanju sigurnosnih mjera. Tako, u l. 67. propisano je da sigurnosna mjera mora biti u razmjeru s teinom poinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu oekivati, kao i sa stupnjem poiniteljeve opasnosti.

1) Obvezno psihijatrijsko lijeenje

Sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog lijeenja sud e izrei poinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili vie poinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duevnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budunosti poiniti tee kazneno djelo (l. 68. st. 1.). Ova se sigurnosna mjera moe izrei uz novanu kaznu, kaznu zatvora, rad za ope dobro i uvjetnu osudu. Navedena mjera moe trajati do prestanka izvrenja kazne zatvora ili rada za ope dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izreenoj novanoj kazni. Nakon jezina izricanja, zakon je obvezao sud na njezino povremeno preispitivanje, nakon kojeg sud moe obustaviti primjenu ove mjere ili promijeniti nain i vrijeme njezinog izvrenja. Sud e obustaviti izvravanje ove mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izreena.2) Obvezno lijeenje od ovisnosti

Sigurnosnu mjeru obveznog lijeenja od ovisnosti sud e izrei poinitelju koji je kazneno djelo poinio pod odluujuim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da e zbog te ovisnosti u budunosti poiniti tee kazneno djelo (l. 69. st. 1.). Ova se mjera moe izrei uz novanu kaznu, kaznu zatvora, rad za ope dobro i uvjetnu osudu. Navedena mjera moe trajati do prestanka izvrenja kazne zatvora ili rada za ope dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izreenoj novanoj kazni, a najdulje tri godine. Sudac izvrenja e obustaviti izvravanje ove mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izreena ili ako je njezino dosadanje i daljnje provoenje bezizgledno. 3) Obvezan psihosocijalni tretman

Sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana sud moe izrei poinitelju koji je poinio kazneno djelo s obiljejem nasilja ako postoji opasnost da e poiniti isto ili slino djelo (l. 70. st. 1.). Ova se mjera izrie se uz novanu kaznu ili kaznu zatvora. Izvrava se u ustanovi za izvrenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizike osobe specijalizirane za otklanjanje nasilnikog ponaanja pod uvjetima odreenim posebnim propisom. Navedena mjera moe trajati do prestanka izvrenja kazne zatvora, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izreenoj novanoj kazni, a najdulje dvije godine.4) Zabrana obavljanja odreene dunosti ili djelatnosti

Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelominog obavljanja odreene dunosti ili djelatnosti u trajanju od jedne do deset godina raunajui od izvrnosti sudske odluke sud e izrei poinitelju koji je kazneno djelo poinio u obavljanju dunosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da e zlouporabom te dunosti ili djelatnosti ponovno poiniti kazneno djelo (l. 71. st. 1.). Vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uraunava se u vrijeme trajanja ove mjere. Zakon je izriito odredio da za pojedina kaznena djela poinjena na tetu djeteta, sud moe izrei poinitelju zabranu obavljanja dunosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu bila poinjena u obavljanju dunosti i djelatnosti, a moe je izrei i doivotno (l. 71. st. 3.). Takoer je odreeno da se za vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere osuenik se ne smije baviti odreenom dunosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dunou ili djelatnou u njegovo ime i po njegovim uputama. 5) Zabrana upravljanja motornim vozilom

Sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom sud e izrei poinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da e upravljajui motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa (l. 72. st .1.). Ova se zabrana odnosi na sve kategorije vozila, a iznimno se odreena kategorija vozila moe izuzeti kada posebne okolnosti upuuju na to da se svrha mjere nee time ugroziti. Zabrana upravljanja motornim vozilom moe se izrei i neubrojivoj osobi ako njezina radnja ukazuje na to da je nesposobna za vonju. Zabrana upravljanja motornim vozilom odreuje se u trajanju od jedne do pet godina, ali i doivotno kada se s obzirom na ranija poiniteljeva teka krenja prometnih propisa moe oekivati da e i nakon proteka pet godina postojati opasnost da poinitelj ponovno poini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa. Ako se kasnije utvrdi da ta opasnost vie ne postoji, ukinut e ze zabrana. Zabrana upravljanja motornim vozilom izreena poinitelju koji ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom sastoji se u zabrani njezina koritenja na podruju Republike Hrvatske kao i u zabrani izdavanja mu vozake dozvole Republike Hrvatske (l. 72. st .8.). 6) Zabrana pribliavanja

Sigurnosnu mjeru zabrane pribliavanja rtvi, drugoj osobi ili grupi osoba, ili odreenom mjestu sud e izrei poinitelju kaznenog djela protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja ili iskoritavanja djeteta, drugog kaznenog djela nasilja ili napada na slobodu osobe ili neovlatenog posjedovanja, proizvodnje i trgovanja drogama i tvarima zabranjenim u sportu kad postoji opasnost da bi poinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovno poiniti neko od navedenih kaznenih djela (l. 73. st .1.). Ova se zabrana moe izrei uz novanu kaznu ili kaznu zatvora, u trajanju koje ne moe biti krae od jedne ni dulje od pet godina. Sud e o pravomono izreenoj ovoj mjeri obavijestiti tijelo nadleno za probaciju i nadlenu policijsku upravu.7) Udaljenje iz zajednikog kuanstva

Sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajednikog kuanstva sud moe izrei poinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom ivi u zajednikom kuanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provoenja ove mjere poinitelj mogao ponovno poiniti nasilje prema lanu zajednikog kuanstva (l. 74. st .1.). Ova se mjera moe izrei uz novanu kaznu ili kaznu zatvora i to u trajanju koje ne moe biti krae od tri mjeseca ni dulje od tri godine. Osoba kojoj je izreena ova mjera duna je uz prisutnost policijskog slubenika odmah po pravomonosti presude napustiti stan, kuu ili neki drugi stambeni prostor koji ini zajedniko kuanstvo. Po proteku odreenog vremena, sud moe na prijedlog osuenika obustaviti njezino izvrenje ako ustanovi da vie ne postoji opasnost na temelju koje je odreena. O pravomono izreenoj zabrani su e obavijestiti tijelo nadleno za probaciju i nadlenu policijsku upravu.8) Zabrana pristupa internetu

Sigurnosnu mjeru zabrane pristupa internetu od est mjeseci do dvije godine raunajui od izvrnosti sudske odluke sud e izrei poinitelju koji je kazneno djelo poinio putem interneta ako postoji opasnost da e zlouporabom interneta ponovno poiniti kazneno djelo (l. 75. st .1.). Ako poinitelj ne postupi prema zabrani pristupa internetu kad je izreena uz rad za ope dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta, shodno e se primijeniti odredbe o izricanju drugih mjera (l. 55. st. 7., l. 58. st. 5., l. 61. st. 3. KZ-a). O pravomono izreenoj mjeri sud e obavijestiti regulatorno tijelo nadleno za elektronike komunikacije koje e osigurati njezino provoenje.9) Zatitni nadzor po punom izvrenju kazne zatvora

Ako je poinitelju izreena kazna zatvora u trajanju od pet ili vie godina za namjerno kazneno djelo ili u trajanju od dvije ili vie godina za namjerno kazneno djelo s obiljejem nasilja ili za drugo kazneno djelo iz Glave XVI. ili XVII. KZ-a i ako je kazna u potpunosti izdrana, nad njime e se odmah po izlasku iz zatvora zapoeti provoditi zatitni nadzor sukladno l. 64. KZ-a i posebne obveze iz l. 62. st. 2. to. 7. do 13. ako su mu izreene uz zatitni nadzor (l. 76. st .1.). Vrijeme provjeravanja traje jednu godinu, ali se to vrijeme moe prije njegova isteka na prijedlog slube za probaciju produljiti za jo jednu godinu ako bi bez njegova provoenja postojala opasnost od ponovnog poinjenja nekog od navedenih kaznenih djela. Sud moe narediti prestanak zatitnog nadzora ako ima razloga vjerovati da osoba nee poiniti novo kazneno djelo i bez njegova provoenja.

III. ZAKLJUAKNovi Kazneni zakon Republike Hrvatske u podruju sustava kaznenopravnih sankcija potpunije je i uinkovitije uredio kaznu zatvora a u okviru nje i ustanove uvjetne osude i uvjetnog otpusta, odreenije je razradio sustav dnevnih iznosa kod novane kazne, dopunio je i poboljao sustav sigurnosnih mjera, posebice onih terapeutskog karaktera, omoguio je ee izricanje alternativnih sankcija te uskladio sustav sankcija u Hrvatskoj s meunarodnim dokumentima. Bolje i uinkovitije ureenje kazne zatvora postignuto je smanjenjem mogunosti izricanja kratkotrajnih kazni zatvora, stroim kaznenim tretmanom trajno opasnih poinitelja najteih kaznenih djela (uvoenjem kazne dugotrajnog zatvora za kaznena djela u stjecaju i do 50 godina) te reformom uvjetnog otpusta i njegovo dovoenje u vezu s uvjetnom osudom. Takoer je primjetno detaljno reguliranje rada za ope dobro kao alternativne mjere za kratkotrajne kazne zatvora i novanu kaznu. Novine su i omoguavanje tzv. kunog zatvora, djelomine uvjetne osude, uvoenje novih (terapeutskih) sigurnosnih mjera, mjera opreza i zatitnog nadzora. Novi probacijski sustav u Republici Hrvatskoj ureen je i osuvremenjen po uzoru na njemaki, vicarski i austrijski kaznenopravni sustav. Uz Kazneni zakon treba istaknuti i neke nove tzv. doticajne zakone koji takoer ureuju neka vana kaznenopravna pitanja, kao to su: Zakon o sudovima za made, Zakonom o pomilovanju, Zakonu o probaciji , Zakon o rehabilitaciji i kaznenoj evidenciji, Zakon o strancima te neki drugi.

Za daljnje unapreenje i poveanje uinkovitosti sustava kaznenopravnih sankcija, osim potpunoga i djelotvornog ureenja kazne zatvora i novane kazne, trebalo bi zakonom predvidjeti odnosno omoguiti to lake i jednostavnije, sadrajno ali i provedbeno, izricanje i izvrenje rada za ope dobro, ali i kunog zatvora, djelominog izvravanja kazne zatvora, uvjetnog osloboenja od kazne te drugih novouvedenih alternativnih sankcija, sigurnosnih (terapeutskih) mjera te drugih kaznenopravnih mjera koje se mogu izrei poiniteljima kaznenih djela. I pored svega navedenog, mogue je ustvrditi da novi sustav kaznenopravnih sankcija u Republici Hrvatskoj omoguuje odluniju, adekvatniju i primjereniju reakciju drutva protiv svih oblika kriminaliteta.

SAETAK / SUMMARYNovi Kazneni zakon Republike Hrvatske, umjesto prijanje etiri, sada propisuje dvije vrste kaznenopravnih sankcija: kazne i mjere sigurnosti (dualistiki sustav sankcija). Dosadanje mjere upozorenja, kao zasebne i samostalne sankcije, u zakonu vie ne postoje. Maloljetnike sankcije otprije su propisane u posebnom Zakonu o sudovima za mlade. Novi Kazneni zakon poznaje tri vrste kazni: novanu kaznu, zatvor i dugotrajni zatvor. Rad za ope dobro po novom zakonu predvien je kao glavna alternativa novanoj kazni i kratkotrajnim kaznama zatvora. Uvjetna osuda nije posebna kaznenopravna sankcija, ve modifikacija kazne. Odredbe o uvjetnom otpustu zbog svoje slinosti povezane su s uvjetnom osudom. U registru kaznenopravnih sankcija su i sigurnosne mjere kojih je ukupno devet, a nove su: zabrana pribliavanja; udaljenje iz zajednikog kuanstva; zabrana pristupa internetu i zatitni nadzor po punom izvrenju kazne zatvora. Zakonom su propisane i druge kaznenopravne mjere, kao to su posebne obveze koje se pod odreenim uvjetima mogu izrei pojedinim poiniteljima kaznenih djela, te zatitni nadzor kao mjera koju sud izrie poinitelju kad ocijeni da mu je potrebna pomo i nadzor probacijskog slubenika. Opa je ocjena da novi sustav kaznenopravnih sankcija u Republici Hrvatskoj omoguuje odluniju i primjereniju reakciju drutva protiv svih oblika kriminaliteta.---------------------------------- Usp. Cvitanovi, L., Sustav propisivanja kazne zatvora u Kaznenom zakonu i Kaznenom zakoniku (de lege lata i de lege ferenda), HYPERLINK "http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi?form=D1930624084" Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 25, 2/2004., 891-920., str. 1. (u nastavku rada: Cvitanovi, L., Sustav propisivanja kazne zatvora, 2004.).

O tome vidjeti: Turkovi, K., Okviri reforme sustava kaznenopravnih sankcija u Republici Hrvatskoj Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, 809-841., str. 809. (u nastavku: Turkovi, K., Okviri reforme sustava kaznenopravnih sankcija, 2009.).

Prema: Turkovi, K., Okviri reforme sustava kaznenopravnih sankcija, 2009., str. 809.

O tim sustavima, opirnije vidjeti: Cvitanovi, L., Sustav propisivanja kazne zatvora, 2004., str. 6.

O pojmu kaznenopravnih sankcija, opirnije vidjeti: Novoselec, P., Opi dio Kaznenog prava, Zagreb, 2004., str. 327-330. (u nastavku: Novoselec, P., Opi dio Kaznenog prava, 2004.).

Hrvatski sabor donio je 21. X. 2011. novi Kazneni zakon, kojega je predsjednik Republike Hrvatske na temelju lanka 89. Ustava RH proglasio 26. X. 2011. godine. Kazneni zakon je objavljen u Narodnim novinama od 7.11.2011. godine u broju 125/11. Novi Kazneni zakon RH stupa na snagu 1.1.2013. godine kada prestaje vaiti dosadanji Kazneni zakon iz 1997. godine (NN, 110/97) koji je stupio na snagu 1.1.1998. godine.

Novi Kazneni zakon usklaen je s dokumentima Ujedinjenih naroda, pravnim dokumentima Europske unije, konvencijama Vijea Europe, pravnim standardima Europskog suda za ljudska prava, drugim meunarodnim dokumentima te dobrom praksom poredbenog kaznenog zakonodavstva. Pri izradi novog Kaznenog zakona posebna je pozornost bila posveena kaznenim zakonodavstvima Njemake, vicarske i Austrije.

Kaznenopravne odredbe o maloljetnikim mjerama i sankcijama propisane u l. 5-31. Zakona o sudovima za mlade, NN 84/11.

O kaznenopravnim sankcijama prema kaznenim zakonima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, vidjeti: Babi, M., Markovi, I., Krivino pravo opi dio, Banja Luka, 2009., str. 354-357., Petrovi, B. Jovaevi, D., Krivino/Kazneno pravo opi dio, Sarajevo, 2005., str. 275-372.

Svrha kanjavanja ima svoje kriminalnopolitike, kaznenopravne i penoloke aspekte, koje treba sagledati u svjetlu suvremenih kaznenopravnih teorija o kanjavanju. O tim teorijama opirnije vidjeti: Horvati, . / Novoselec, P., Kazneno pravo opi dio, 2001., str. 404.; Roxin, C., Strafrechtliche Grundlagenprobleme, 1973.; Cvitanovi, L., Svrha kanjavanja u suvremenom kaznenom pravu, Zagreb, 1999.

Republika Hrvatska je u vie navrata bila upozoravana od strane nadlenih europskih tijela (npr., CPT-a od 9. X. 2008.), o prenapuenosti hrvatskih zatvora i kaznionica, koja je prema podacima Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosua u to vrijeme iznosio 149,15% popunjenosti.

Prema njem. KZ (l. 47), aus. KZ (l. 37) i vi. KZ (l. 41), krae zatvorske kazne defi niraju se kao izuzetak, a sud mora posebno obrazloiti zato se odluio za tu kaznu, a ne za neku od ponuenih alternativa.

Odredbe o iznimnosti kratkotrajne kazne zatvora (l. 45. st. 1.) ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaenu novanu kaznu (l. 43. st. 3. KZ) ili za neizvren rad za ope dobro (l. 55. st. 7. KZ) ili za opozvanu uvjetnu osudu (l. 58. KZ).

U presudi ESLJP Tomai v. Hrvatske od 15. I. 2009., par. 42., govori se o manjkavosti domaeg sustava zatite ivota ljudi od postupaka opasnih kriminalaca, s uputom u kojem bi pravcu nadlene vlasti trebale djelovati.

Neki pravni teoretiari takvu kaznu ne smatraju nunom i opravdanom u pozitivnom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu.

Prema l. 46. st. 1. KZ/SLO, zatvor ne smije biti krai od petnaest dana niti dulji od trideset godina. Slovenski Kazneni zakonik uveo je i kaznu doivotnog zatvora za kaznena djela: genocida, zloina protiv ovjenosti, ratnih zloina, agresije i u sluaju stjecaja dvaju ili vie kaznenih djela koja ukljuuju namjerno oduzimanje ivota a za koja je propisana kazna zatvora do trideset godina (l. 46. st. 2. KZ/SLO). Pri tom je takoer propisano da kod osude na kaznu doivotnog zatvora uvjetni je otpust mogu kad je osuenik izdrao 25 godina zatvora (l. 88. st. 3. KZ-1). U postupku pomilovanja ili amnestije moe se izrei kazna od 25 do 30 godina zatvora (l. 98. st. 2. KZ-1). Uvoenje kazne doivotnog zatvora opravdano je usklaivanjem slovenskog kaznenog zakonodavstva s odredbama Rimskog statuta Meunarodnog kaznenog suda, to i nije nailo na jednodunu podrku, jer je po nekima rije o istoj kriminalnopolitiki motiviranoj odluci slovenskog zakonodavca. O novom slovenskom Kaznenom zakoniku koji je stupio na snagu 1. 11. 2008., opirnije vidjeti: Ambro, M., Novi slovenski Kazneni zakonik, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 15, broj 1/2008, str. 323-341., str. 334-335.

Dosadanji naziv rad za ope dobro na slobodi je skraen i glasi samo rad za ope dobro, jer se iz njegova sadraja vidi da se izvrava samo na slobodi (usp. njem. gemeinntzige Arbeit, ili eng. Community Service).

Svrha i mjesto izvrenja rada za ope dobro (npr. u korist socijalnih ustanova, radova u javnom interesu i osoba kojima je potrebna pomo) odreuje se posebnim Zakonu o probaciji, NN 153/09.

Sadraj rada za ope dobro odreuje nadleno tijelo za probaciju u dogovoru s osuenikom vodei rauna o njegovim sposobnostima i strunosti.

Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe iz lanka 56., lanka 58., lanka 62., lanka 63. i lanka 64. KZ-a.

Zatitni nadzor se temelji na pojedinanom programu postupanja ije provoenje nadgleda ured za probaciju.

O tom sustavu opirnije vidjeti: Novoselec, P., Opi dio Kaznenog prava, Zagreb, 2004., str. 418-422., Grozdani, V. kori, M., Uvod u kazneno pravo opi dio, Zagreb, 2009.

Slovenski KZ ukinuo je tzv. medicinske sigurnosne mjere: obvezno psihijatrijsko lijeenje i uvanje u zdravstvenoj ustanovi, obvezno psihijatrijsko lijeenje na slobodi te obvezno lijeenje alkoholiara i narkomana, zbog navodne neprihvatljivosti tih sigurnosnih mjera sa stajalita suvremenog kaznenog prava, odnosno njihova zadiranja u slobode i prava ovjeka, te njhive suprotnosti s pretpostavkom nedunosti; prema: Ambro, M., Novi slovenski Kazneni zakonik, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 15, broj 1/2008, str. 323-341., str. 336.

To su: kaznenog djela iz lanka 105. stavka 3., lanka 106. stavka 2. i 3., lanka 110., lanka 111., lanka 112. stavka 1., lanka 114., lanka 116., lanka 118., lanka 119., lanka 120., lanka 154. stavka 1. toke 2., lanka 158., lanka 159., lanka 161., lanka 162., lanka 163., lanka 164. i lanka 166. Kaznenog zakona.

Sud e o pravomono izreenoj mjeri obavijestiti tijelo nadleno za voenje upisnika osoba koje obavljaju odreene dunosti ili djelatnosti.

Zabrana upravljanja motornim vozilom poinje tei oduzimanjem vozake dozvole, upisom zabrane za odreenu kategoriju vozila u vozaku dozvolu, odnosno zabranom izdavanja vozake dozvole poinitelju koji je nema, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uraunava u vrijeme trajanja mjere (l. 72. st .1. KZ-a).