1. PREDMET KRIMINALISTIKE

je ispitivanje signala, nositelja poruke, pravila nastanka, prikupljanja, ispitivanja i ocjene obavijesti te njezina korištenja u inform. sustavima izvanpostupovne (operativne) djelatnosti i kaznenog postupka

- prema tome kriminalistika je prikupljanje i prerada podataka, obavijesti i informacija o pojavi kaznenog djela, počinitelja, žrtve i pratećih okolnosti;

- ona se bavi pojavom kaznenog djela kao objekta istraživanja i razmatra proceduru istraživanja kao stvarnu strukturu

Središnje kategorije u kriminalistici jesu: - Podatak je priopćenje o nečemu.- Obavijest je protumačeni podatak.= njihovi izvori su raznovrsni = osobe, isprave, predmeti, medijske poruke, računalni zapisi

Kriminalistička procedura odnosi se na tri osnovne skupine podataka.To su:1) podaci o djelu (radnja, uzročna veza, posljedica, protupravnost)

2) podaci o počinitelju ( (su)počinitelji, suučesnici, udio u radnji, krivnja, okolnosti važne za primjenu kaznenih sankcija)

3) drugi podaci važni za kazneni postupak (podaci važni za primjenu propisa kaznenog prava i podaci važni za primjenu postupovnih propisa)

Kriminalistička procedura jest osobit informacijski i komunikacijski sustav. U njezinoj srži je informacija, a put do kriminalističke informacije sastoji se od:

1) činjenice - objekta promatranja, 2) podatka - onoga što opisuje činjenicu, 3) obrade podataka - spajanje podataka rečenicama prema pravilima sintakse, 4) vijesti - rečenice u prostoru i vremenu dostavljene od strane pošiljatelja primatelju, 5) informacije - sadržaja vijesti koji za primatelja ima vrijednost novosti koja pokreće djelovanje.

Kakvoća rezultata kriminalističkog istraživanja uvjetovana je velikim brojem raznovrsnih čimbenika… U velikoj mjeri ovisi o ULAZNIM VELIČINAMA – to su podaci koji tvore osnovu za pokretanje istraživanja i sastoje se u spoznajama o kaznenom djelu i počinitelju.

Kriminalistika sa stajališta kaznenog prava razmatra: - stvarne značajke pojave kaznenog djela (corpus delicti), - način postupanja (modus operandi), - odvijanje između radnje i posljedice, - uporabu određenih sredstava (instrumenta sceleris),

1

- predmete nastanka kaznenog djela (producta sceleris), - okolnosti počinjenja djela.

Kriminalističko istraživanje je usmjereno na osobne značajke počinitelja i žrtve, njihove prethodne odnose i odvijanje odnosa - u vrijeme počinjenja (tempore criminis) i - na mjestu počinjenja kaznenog djela (locus delicti)… - i mnoge druge okolnosti važne za primjenu materijalnog kaznenog prava predmet su kriminalističkog istraživanja.

Zadaće kriminalistike (procedura istraživanja se sastoji u…): (3 skupine kriminalistike - taktika, metodika, tehnika)1) otkrivanje i prikupljanje posebnih kriminalističkih signala2) njihova prerada pomoću simbola i znakova3) izlaganja u obliku informacije koja ima formalni (kaznena prijava, optužnica, presuda) ili neformalni oblik (operativno izvješće, bilješka)

Kriminalističko istraživanje nužno uključuje i: 1. postavljenje problema2. planiranje istraživanja3. otklanjanje informacijskog deficita4. vrednovanje rezultata5. izlaganje

2. NAČELA KRIMINALISTIKE

a) - načelo zakonitosti – ima ishodišno značenje za kriminalističku djelatnost, izravno je povezano s istoimenim načelima u materijalnom i postupovnom kaznenom pravu

Njime se izražava da: 1 - kriminalistička radnja može biti poduzeta samo u okviru djelatnosti istraživanja kaznenoga djela uređenog zakonom, 2 - kad su ispunjene zakonske pretpostavke za obavljanje radnje i 3 - samo u okvirima zakona

= u okvire načela zakonitosti ulaze i sadržaji koji se ponegdje spominju kao posebna načela: - načelo obveze diskrecije (označava profesionalnost odnosa, pravnu obvezu i etiku), - čuvanja službene tajne (obveza uređena pravom) - i humanizma (komponenta uključena u ustavno i zakonsko ustrojstvo, njeno poštivanje je obveza koja ulazi u načelo zakonitosti)

b) - načelo objektivnosti – označava visoko razvijenu kritičnost prema vlastitom i tuđem radu i rezultatima… - zahtjeva pozitivne komponente: savjesnost,odgovornost i kritičnost u radu,

2

- ali i negativne: odbacivanje subjektivnosti, iracionalnosti i nekritičnosti.

Također treba otkloniti i vanjsko uplitanje – to je djelovanje koje nije predviđeno pravnim propisima.

c) - načelo metodičnosti - uključuje nužnost organiziranja i planiranja kriminalističke djelatnosti, postojanost i temeljitost u ostvarenju cilja.

Najvažnija je značajka kriminalističke radnje planiranje. Planiranje je srž metodičnosti i ono se utemeljuje na posebnim osnovama i provodi na poseban način i suprotstavlja se neplanskom, spontanom poduzimanju radnji.

d) - načelo operativnosti - uključuje brzinu, koordiniranje, suradnju, ekonomičnost, prilagodbu stvarnim prilikama, posebne oblike postupanja. Bitan preduvjet učinkovitosti sustava kaznene represije. Istražitelj mora posjedovati 2 vrste uvjeta: sposobnosti i vještine koje se moraju nalaziti na stupnju koji je neophodan za izvršenje istražne zadaće, a to nalaže stalno obrazovanje i pripremu.

e) - načelo razmjernosti - izražava zahtjev da se svaki kriminalistički zahvat poduzima strogo u zakonom određenim okvirima određenoga postupanja uz ispunjenje pretpostavki neophodnosti i razmjernosti.

Ne smije se neosnovano i nepotrebno vršiti zahvat u prava i slobode pojedinca. Ovo načelo uključuje i vođenje računa o ekonomičnosti postupanja.3. SPOZNAJNE FUNKCIJE U KRIMINALISTIČKOJ PROCEDURI

Cilj kaznenog postupka je postupovna istina o predmetu kaznenog postupka kao istraživačkom problemu.

Kriminalističko istraživanje uključuje ispitivanje činjeničnih okolnosti u 3 osnovne međusobno uvjetovane cjeline: - kazneno djelo- krivnja i- sankcija

Proces kriminalističkog istraživanja kaznenog djela odvija se na 2 različita načina: - postupovnim radnjama, dakle na formalan način i - izvidima kaznenih djela na neformalan način. To je kriminalističko postupanje.No, kriminalističko postupanje nije jedini vid kojim se prikupljaju podaci o kaznenom djelu i počinitelju. Postoje i druge radnje kojima se prikupljaju podaci. (npr. branitelj koji sam ili putem privatnog istražitelja prikuplja podatke, okrivljenik koji traži svjedoka alibija, oštećenik sam prikuplja podatke za kaznenu prijavu…) – to nije kriminalističko postupanje

Podaci i obavijesti PRIJE započinjanja kaznenog postupka u izvidima kaznenih djela prikupljaju se pomoću 2 različite vrste radnji: IZVIDA i ISTRAŽNIH RADNJI.

3

Predistražni postupak je zbog svoje dvoznačosti, dualiteta radnji strukturno je najsloženija cjelina kriminalističke procedure…i odvija se u 2 radnje:- izvidi kaznenog djela - heuristička ili otkrivačka kriminalistika; i - hitne istražne radnje koje čine silogističku ili dokaznu kriminalistiku.

Izvidi kaznenih djela su prikupljanje obavijesti, podataka o kaznenom djelu i počinitelju koje poduzimaju tijela otkrivanja kaznenih djela i počinitelja i tijela kaznenog progona.

Značajka koja utječe na kriminalističko istraživanje je i svrhovit utjecaj počinitelja kaznenog djela. On primarni stadij (počinjenjem djela) zamjenjuje sekundarnim u kojem nastoji ukloniti ili izmijeniti izvore obavijesti kojima bi se u tercijarnom stadiju rekonstruiranja sadržaja pojave kaznenog djela moglo uspostaviti stanje koje odgovara primarnom.

Kriminalistika se tim negativnim utjecajima suprotstavlja programiranom djelatnošću planski vođene procedure. Ta djelatnost uvjetovana je primjenom spoznajnih funkcija: promatranja, mišljenja i prakse – spoznajna trijada kriminalističke procedure:

- Promatranje je plansko organizirano percipiranje onih svojstava predmeta koja se mogu percipirati osjetilima. To su opažanja (obilježja ljudi, drugih živih bića, boje, oblika, strukture, prostornog položaja, prostornog odnosa, množine, veličine, međusobnih odnosa, kretanja, mirovanja, zvuka…).

- promatranje može biti izravno ili posredno.- prema trajanju kratkotrajno ili dugotrajno, trajno, povremeno, neprekidno, s

prekidima, određeno ili neodređeno- prema načinu izvedbe vođeno ili slobodno- s obzirom na prostor u otvorenom ili zatvorenom- s obzirom na motritelja pojedinačno ili skupno, u mirovanju, kretanju…

- Mišljenje je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa između sadržaja objektivne stvarnosti. Mišljenjem se spoznaju generalizacije, općenitosti, apstrakcije, a to znači da se time postižespoznaja o onome što prelazi granice osjetilne danosti.

Mišljenje počiva na brojnim misaonim operacijama čiji je rezultat shvaćanje odnosa i veza među pojavama. Operacije koje se jednako važne su: - operacija stvaranja i (analitička djelatnost prikupljanja, razvrstavanja i odabira

obavijesti)- operacija upoznavanja (stvaranje metodičkih osnova)

- Praksa je treća spoznajna funkcija. Praksa je više nego provjera pravilnosti naučenog znanja.

4

4. OPIS, OBJAŠNJENJE I PREDVIĐANJE U KRIM. PROCEDURI - to su komponente svojstvene svakoj racionalno zasnivanoj istraživačkoj metodi i koje uključuje kriminalistička procedura

a) - Opis kao polazište kriminalističkoga istraživanja mora ispunjavati određene uvjete, od kojih je osnovni predmetna određenost.

Mora se uvijek točno odrediti: - objekt opisa (osobe, fizički predmeti, događaj, stanje, odnos…), - sredstva opisa (sredstva kojima se izražava sadržaj opisa) i - način na koji se opisuje. - tko,što gdje kad kako i čime?

Opis je ključna komponenta kriminalističkog istraživanja i središnja kategorija kriminalističke identifikacije.

- TIPIZACIJA je daljnja značajka opisa i to je stvaranje standardnih modela opisa. Ona se odnosi: - na cjelinu ili - pojedine sastojke strukture objekta opisa. U nekim slučajevima je ona: - obvezni standard sadržaja, a u drugima je - pitanje odabira.Temelji se na različitim osnovama (naravi objekta, svrsi opisa, sredstvu, načinu…).

Opis jest ključni sadržaj očevida, prepoznavanje predmeta i osoba, suočenja, pretraga, privremeno oduzimanje predmeta i vještačenja. On može potjecati od tijela kaznenog postupka, vještaka, stranaka, svjedoka i drugih osoba.

Opis može sadržavati prema podrijetlu: - rezultat neposrednog opažanja, - rezultat rekonstrukcije, pokusa ili analize, - priopćenja drugog izvora, - reproduciranja tehničke snimke itd.

b) - Objašnjenje je logički postupak kojim se predmet, događaj ili općenito činjenicu dovodi u vezu s drugim predmetom, događajem ili činjenicom, najčešće zbog toga što je prva činjenica razlog ili uvjet opstojnosti, promjene ili stanja druge činjenice. (zašto? što? kako?)

Uvjet objašnjenja jest PRETHODNI OPIS POJAVE.

Predmet objašnjenja u kriminalističkoj proceduri mogu biti:- pojedinačne činjenice ili - skupovi činjenica.

- okolnost koju valja pojasniti tj. predmet objašnjenja - explanandum- ono što se objašnjava - explanans

5

= uvjeti: a) dostatnost explanansa za objašnjenje explananduma b) istinitost sudova koji izražavaju explanans

Objašnjenje može biti: 1) - kazualno (označava uzročnu povezanost među pojmovima; i temelji se na kauzalnim zakonima koji izražavaju pravilnosti i uzročnost među pojavama) i 2) - statističko (izražavaju omjer u kojemu vrijedi određena pravilnost)

Kazualno objašnjenje obuhvaća razmatranja:- o značenju općih zakona u razjašnjavanju uzročne veze- o kriterijima prema kojima se u konkretnom slučaju kauzalni zakon uzima valjanim- o strukturi razloga kojima se stanovit kauzalni odnos podvodi pod zakonska obilježja - o kriterijima ustanovljavanja pojedinačnih uzročnih odnosa za svaku posljedicu

c) - Predviđanje je stvaranje i izricanje mišljenja o tome što će se dogoditi.

- može služiti kao provjera objašnjenja, - bitnu ulogu ima u odnosu na cjelinu postupka i pojedine radnje

Predviđanje je valjano i osnovano: - ako se predviđeni događaj mora dogoditi, - ako su dani opći zakoni i antecedentne okolnosti i - ako su sudovi koji sadrže te zakone i okolnosti istiniti.

- odnosi se samo na buduće činjenice- ključnu važnost ima za planiranje istraživanja i posebice za izvedbu pojedine radnje

5. ČINJENICE U KRIMINALISTIČKOJ PROCEDURI

Činjenica je stvar, svojstvo i odnos čije se postojanje utvrđuje u kriminalističkom postupanju.

Sa stajališta kaznenog predmeta mogu se razvrstati u 4 skupine: činjenice uključene u apstraktni zakonski opis djela - važne činjenice njima odgovarajuće činjenice u stvarnosti - važne činjenice činjenice od važnosti za kazneni postupak - važne činjenice činjenice koje nemaju važnost za kazneni postupak - nisu

Važne činjenice su sve one činjenice koje se utvrđuju u kaznenom postupku.

U kaznenom se postupku još kao važne činjenice u širem smislu označava STANJE SVRARI kao ukupnost činjenica kaznenog predmeta.

- imamo još i ODLUČNE činjenice - činjenice na koje se primjenjuju pravni propisi odnosno pravo tj. pravno relevantne činjenice - ukupnost tih činjenica jest ČINJENIČNO STANJE na koje se primjenjuje pravo tako da se one podvode (supsumiraju) pod

6

pravne propise

- i KONEKSNE činjenice – činjenice indiciji ili dokazne i pomoćne ili kontrolne

njima seimaju dvostruku značajku - činjenica i dokaz, provjeravaju dokaziindicij se najprije utvrđuje kao činjenica, i indiciji – na njih se ne a zatim služi kao dokaz za utvrđivanje odlučne primjenjuje pravo, ali činjenice, one služe kao dokaz imaju vrlo važnu instrumentalnu ulogu

Činjenice koje se utvrđuju jesu predmet kaznenog postupka.

Činjenica mora biti jasno određena, moraju se odrediti sredstva kojima će se utvrditi i vrijeme u kojemu će se utvrditi.

- questio facti – predmet postupka slijedi iz konkretnog sadržaja, što znači da je u više predmeta zbog istog kd - krug odlučnih činjenica tematski isti, a sadržajno različit, - a krug činjenica indicija uvijek je tematski i sadržajno različit i neovisan o optužbi

(u heurističkoj proceduri nema potrebe za razgraničenjem između indicija i pomoćnih činjenica)

6. DOKAZ (argumentatio) I INDICIJI U KRIM. PROCEDURI - metodologijski postupak (dokazivanje) za potvrđivanje istinitosti postavke - uključuje: - POTVRĐIVANJE (probatio) i - POBIJANJE (refutatio)

Elementi dokaza u logici jesu:1. tvrdnja ili teza čija se istinitost utvrđuje (thesis probandi)2. razlozi ili argumenti zbog kojih se ta činjenica utvrđuje (argumenta probandi)3. način na koji se utvrđuje (modus p.) i sredstva kojima se utvrđuje (instrumenta p.)4. uvjerljivost ; snaga dokaza (nervus probandi)

Struktura dokaza:a) sadržaj dokaza; element – iskaz; sadržaj isprave; prema nositelju se dijele na osobne (personalne- svjedok) i stvarne (materijalne-isprava)b) izvor dokaza - svjedok, predmetc) dokazno sredstvo - postupovna radnja pomoću koje dokaz ulazi u postupak (ispitivanje, vještačenje) d) rezultat dokaza - zaključak o činjenici

7

- u kriminalističkoj proceduri pretežito se radi o induktivnim dokazima, tj. o takvima koji se temelje na većoj ili manjoj vjerojatnosti

- u pravilu, ti se dokazi razmatraju kombiniranom induktivno-deduktivnom metodom koja stvara najpovoljnije mogućnosti zaključivanja

Dokaz može biti izravan ili posredan.Odlučna činjenica dokazuje se izravno, neposredno ako obavijest o njoj slijedi neposredno iz dokaza. Izvor saznanja je u tom slučaju izravni, neposredni dokaz.Dokazne činjenice ili indiciji dokazuju se stupnjevito, logičkim zaključivanjem. Posredno se dokazuje 1 ili više činjenica iz kojih se zatim logički zaključuje o odlučnoj činjenici – indicijalni, posredni, složeni dokaz, višestupanjski.

Kontrolne činjenice služe provjeri.

POGREŠKE U DOKAZIVANJU: nedovoljan dokaz – prvi oblik pogreške – probatio minus probans - ako

se tvrdnja uzima dokazanom iako je dokazano manje od onoga što se tvrdi preobilan dokaz – probatio plus probans - ako se dokazuje više nego što

je značenje tvrdnje koju dokazujemo prijelaz u drugi rod – metabasis - kad na temelju jednih obilježja

predmeta misli dokazujemo druga obilježja predmeta dokaza odsutnost načela – petitio principi - ako argumente od kojih se polazi

prethodno i same valja dokazati jer su neosnovani začarani krug – circulus vitiosus - ako se postavka dokazuje razlogom, a

razlog postavkom neistina u temelju – pseudoproton - ako se polazi od neistinite početne

postavke argument protiv čovjeka – argumentum ad hominem - kad se umjesto

protuargumentom tuđa teza obara upozoravanjem na neke osobine čovjeka

7. INDICIJI (indicium; znak)

- je okolnost povezana s kaznenim djelom koja ima spoznajnu vrijednost za kriminalističko istraživanje

- prema kp, činjenica koja se utvrđuje da bi se pomoću nje, kao dokaza, utvrdila 2. – dokazna činjenica ili posredni, logički dokaz

- u kriminalističkom značenju su sve dokazne činjenice, indicije u postupovnom smislu, ali i 2. okolnosti koje kriminalistika uzima kao indicije (poligram; operativna bilješka o karakternim osobinama osumljičenika, izjava u obavijesnom razgovoru – ne mogu biti upotrebljene u kaz. postupku kao dokaz)

- rad s indicijima pretpostavlja određenu metodologiju – ona počiva na općim i posebnim (vrijede u određenim uvjetima) metodologijskim smjernicama

- opće smjernice rada sa indicijima : - vrijede općenito prethodno poznavanje tipičnih (ne)očekivanih indicija otkrivanje,prikupljanje i provjera indicija

8

okupljanje i slaganje indicija u cjeline stvaranje indicijalnih verzija spoznajna provjera indicijalnih verzija dokazna provjera indicijalnih verzija konačni zaključak o stupnju vjerojatnosti

- indiciji moraju biti pažljivo analizirani i pojedinačno vrednovani

- indiciji su sasvim sigurno jezgra kriminalističke procedure

- kriminalistika je sustav rada s indicijima

- takvo stajalište je prihvatljivo u odnosu na područje kriminalističke taktike, a koje je najvećim djelom sustav učenja o umijeću rada s indicijima

Kriminalističko istraživanje uključuje rad s više indicija, iz čega slijedi međusobna neovisnost i povezanost indicija. Postoji indicijalni prsten i indicijalni lanac.

I ta ovisnost može biti: - pozitivna, negativna, slaba, jaka, nepostojeća i može se na različit način odražavati na dokaznu snagu indicija za glavnu činjenicu i 2. indicije.

- za dokazni ind. prsten vrijedi količnik učestalosti, tj. pravilo da indiciji koji terete uvećavaju konačnu vjerojatnost, dakle dokaznu snagu postojanja glavne činjenice

- ind. lanac vrijedi pravilo ukupnog količnika pri čemu se pojedini indiciji umnožavaju – dokaznu snagu lanca određuje najslabiji indicij

- svaka stvar, događaj ili odnos može postati indicij ako postoji određeni odnos, stanje, veza s predmetom istraživanja

Rad s indicijima složena je djelatnost, koja se sastoji od više cjelina, i te cjeline tvore u pravilu sukcesivni, a rjeđe paralelni slijed radnji:

1. otkrivanja,2. sravnivanja,3. tumačenja,4. uspoređivanja indicija.

- prikupljanje indicija započinje planiranim otkrivanjem indicija – uključuje stvarnu i misaonu komponentu- rad se nastavlja analizom – uspostavljanjem odnosa s drugim indicijima i ocjenom

rezultata saznanja koji slijede iz analize i sinteze utvrđenih indicija- ostale se funkcije sastoje u misaonoj djelatnosti

Tri metode rada s indicijima značajne su u misaonom indicijalnom procesu:

9

-1) metoda eliminacije - temelji se na odnosu isključenja, opovrgavanja jedne ili više pojava drugom pojavom - ona svoje rezultate daje u vidu: 1) - potpunog isključenja (npr. požar nije uzrokovala neispravnost grijalice) 2) - ili više-manje ograničenenog rezultata (npr. ozljeda je nanesena tupotvrdim predmetom)

-2) metoda difundiranja - temelji se na negativnim činjenicama, - prije svega na izostanku očekivanih okolnosti; - tu se radi o paralelnim, neovisnim strukturama u kojima je pojedini indicij usmjeren na predmet dokaza

-3) metoda akumulacije dokaza - temelji se na dokaznom smjeru različitih neovisnih indicija pri čemu je važno u kakvom su odnosu ti međusobno različiti indiciji prema postojanju te činjenice.

- pribavljanje i rad s indicijima je pravilo u kriminalistici – to je složen, temeljit, detaljan, obuhvatan i dugotrajan proces koji započinje prethodnim poznavanjem tipičnih indicija do kojega se dolazi poznavanjem:

a) fenomenologijskih značajki djela b) analizom značajki sudionika događaja c) uzimanjem u obzir pratećih okolnosti d) poznavanjem naravi indicija e) uvažavanjem iskustvenih rezultata

- indiciji nalažu analitičko – sintetički pristup, čije je polazište značajka ključna za djelo koje je predmet istraživanja, koje valja povezati s iskustvenim spoznajama za postavljanje indicijalne istražne verzije – dalje se traga za daljnjim indicijama koji se postavljaju u odnos s ranije pribavljenim indicijama, analizama i onda se izvodi parcijalni zaključak koji se nadograđuje novim spoznajama

- indicijalni misaoni proces pretpostavlja uvijek utvrđivanje: 1. glavne činjenice2. indiciji kao činjenice koje utječu na vjerojatnost postojanja prve3. smjera indicije4. dokaznu snagu indicije5. ocjena dokazne snage

- THOMAS BAYES je 1764. godine formulirao TEOREM O VJEROJATNOSTI HIPOTEZE o stanovitom uzorku

PODJELA:- poznavanje indicija odnosi se na 2 zadaće: - OTKRIVANJE i

10

- KORIŠTENJE u istraživanju i obje ističu važnost kataloga indicija – njihova izrada pretpostavlja mnogostruku i višestupanjsku podjelu kategorija i vrste

- kriteriji za klasifikaciju: 1. sadržaj2. opće i posebno značenje3. narav4. prostorni smještaj5. kauzalno značenje6. vremenske značajke7. način rada8. istinosna vrijednost9. dokazna snaga indicija

- prema svojem dosegu na: opće - okolnosti bitne za sva kaznena djela i posebne - indiciji povezani s određenim kaznenim djelima ili skupinama

- prema vezi - dijele se na: indicije o kaznenom djelu, počinitelju ili žrtvi

Vodinelićeva vremenska klasifikacija indicija:

- indiciji prije počinjenja djela - moralna sposobnost za počinjenje djela - motiv - izražavanje volje za počinjenjem djela - prethodna osuđivanost

- osobna svojstva…

- indiciji tijekom počinjenja djela - nazočnost na mjestu počinjenja

- posjedovanje sredstava počinjenja - osobna svojstva - karakter - nepoznavanje okolnosti - motiv…

- indiciji nakon počinjenja djela - tragovi na počinitelju - sudjelovanje u radnji

11

- korist od djela - psihičko djelovanje - sumnjivo držanje

- neuspjelo opravdanje

S predmetnog stajališta indiciji se mogu razvrstati na one:a) čijom se pomoći traži odgovor na pitanje je li djelo počinjeno,b) pomoću kojih se razjašnjava tko je počinitelj, i koji ukazuju na tijek događaja,c) koji ukazuju na doticaj s predmetom ili sredstvom ili prihodom od počinjenja kaz. djela,d) koji upućuju na ranije vladanje, e) koji pružaju podatke o alibiju, koji ukazuju na posebne okolnosti djela, itd…

- svaka okolnost koja može biti izvor saznanja o stanovitoj činjenici može biti indicij

- kao indicij se upotrebljavaju: materijalni predmeti, duševno i tjelesno značenje, sklonosti, patološka stanja, javni prigovor, priopćenja, nalaz premeta, isprave…

8. INDUKTIVNE I DEDUKTIVNE METODE u krim.

Induktivna metoda sustavna je primjena induktivnih zaključaka i dokaza u postupku otkrivanja i dokazivanja istine.

Ona se temelji na protokolarnim, zamjedbenim iskazima koji sadrže podatke prikupljene:- 1) rezultatima promatranja i eksperimenta,- 2) stupnju reprezentativnosti promatranoga uzorka i - 3) postojanju međusobno povezanih induktivnih generalizacija.

Pomoćne induktivne metode su: - promatranje obuhvaća predmet, cilj i rezultat promatranja. Mora biti nepristrano, objektivno i egzaktno – plansko, programirano zapažanje- eksperiment (pokus) uključuje namjerno izazivanje pojava koje se promatraju; bitno je obilježen aktivnim miješanjem u zbivanje. Promatranje ima nad pokusom jednu prednost - ono je moguće i tamo gdje se pokus ne može izvesti- brojenje je metodski postupak kojim se utvrđuje broj sastojaka nekoga skupa ili klase- mjerenje se pomoću mjernog pribora utvrđuje brojčana vrijednost određenoga svojstva.

Kod induktivnosti dva su odnosa posebice značajna: temporalitet i kauzalitet.

U području induktivnih metoda vrlo važno i prvotno mjesto zauzimaju tj. imaju METODE KAUZALNE INDUKCIJE koje je sastavio John Stuart Mill - MILLOVE INDUKTIVNE KAUZALNE METODE:- 1) metoda slaganja - 2) metoda razlike - 3) spojena metoda razlike i metoda slaganja

12

- 4) metoda ostatka- 5) metoda popratnih pojava

- induktivna metoda se u sklopu rada s verzijama ne upotrebljava sama, nego u kombinaciji s deduktivnom metodom – time se stvara mogućnost cjelovitije provjere verzija

Deduktivne metode je sustavno i dosljedno postupanje u kojemu se primjenjuju deduktivni zaključci s ciljem da se otkrije i dokaže istina.

- u njezinom ishodištu je osjetilno opažanje; - ona primjenjuje AKSIOME (očite istine koje se same ne dokazuju) i iz njih izvedene

sudove – TEOREME

Imamo AKSIOMATSKA METODA - deduktivna metoda u užem smislu riječi – metoda izgradnje sustava sudova koji čine aksiomi i teoremi.

Deduktivna metoda u širem smislu riječi je svaka metoda u kojoj se primjenjuju deduktivni zaključci i služi za:

1 - objašnjenje činjenica i zakona,2 - predviđanje budućih događaja,3 - otkrivanje novih činjenica i zakona,4 - dokazivanje postavljenih teza i 5 - izlaganje znanosti.

Njihove zajedničke pretpostavke su aksiomi, a sustavno složene konzekvencije su tih pretpostavki teoremi do kojih se dolazi eliminiranjem sporednih teza koje proturječe osnovnim pretpostavkama i uklanjanjem eventualnih proturječnosti među ostalim pretpostavkama.

- isticanje najosnovnijih značajki funkcija aksiomatske metode pretpostavka je za aksiomatizaciju konkretnih teorija – teorija koja smjera istinitom objašnjenju 1 područja stvarnosti – konkretne, materijalne ili intuitivne su bitne za kriminalistiku

INFORMIZAM - u aksiomatskoj m. se tako nazivaju pojave koje istražuje kriminalistika, jer su kaznena djela, imaju jednaku strukturu i formu.

MODEL - je teorija koja prikazuje područje određene pojave ili njen fragment. - objekt kriminalističkog istraživanja je model pojave kd

Kriminalistika mora nužno imati u vidu i tradicionalna, danas sporna osnovna načela ili zakone misli. 4 su temeljna načela mišljenja: - načelo identiteta (principium identitatis),- načelo proturječnosti (p. contradictionis), - načelo isključenja trećega ili srednjega (p. exclusi tertii sive medii) i - načelo dovoljnoga razloga (p. rationis sufficientis).

13

Dihotomija verzija – protuverzija posebice važna u okvirima kp, jer slijedi iz same kontradiktorne naravi kp – govori o pluralizmu verzija – maximalan mogući broj, a najmanje verzija i protuverzija.

Holistički pristup – je izraz koji označava uporabu obiju metoda.- postavljanje verzija jest kriminalistička (parapostupovna) djelatnost

9. VERZIJE (kriminalističke hipoteze)

Hipoteza je općenito sud za koji se pretpostavlja da je istinit – sud o nekoj okolnosti.Verzija kao kriminalistička hipoteza jedna je od više hipoteza koja objašnjava nastanak, svojstva, međusobne veze, odnose i okolnosti pojave kaznenog djela, značajki, stanja i odnosa počinitelja, žrtve te druge okolnosti u vezi s predmetom kriminalističkog istraživanja (znači odabir između više rješenja).

- OTKRIĆE je prvo opažanje nečega ili prvo utvrđenje neke pravilnosti – prije i tijekom postupka

- provjera istinitosti kriminalističkog otkrića provodi se dokazima – time je stvoren antitetički par: otkriće – dokaz

- CILJ KRIM. HIPOTEZE: - racionalizirati neizvjesnost, - pružiti osnovu za ocjenu stanovitoga stupnja utemeljenosti

- heuristička se tradicija služi hipotezom posebno u cilju postavljanja kriminalističke diferencijalne dijagnoze

- u silogističkoj hipoteza popunjava iskustvene praznine

- pravilno postavljanje hipoteze je uvjetovano općim logičkim i posebnim kriminalističkim pretpostavkama

- hipoteza pruža moguće (vjerojatno) rješenje; one imaju neke posebne značajke

- slijede iz okolnosti da se kriminalističke hipoteze: - odnose na pojedinačne činjenice - i da su utemeljene na vrlo ograničenom promatranju

- kao i svaka hipoteza, verzija je složen, uvjetovani, implikativni sud

Verzija je sredstvo kojim se put dokazivanja umjesto spontano, nasumice, prolazi planski, svrhovito. Ona je najpovoljnije i nezaobilazno sredstvo pri donošenju odluke i njenoj argumentaciji.

U tom smislu stvaranje i rad s verzijama srž je racionalnog kriminalističkog postupanja.

Spoznajna osnova sudske odluke mora poći od toga:- da su postavljene sve moguće verzije,- da je jedina verzija izdržala provjeru utemeljenja na valjanim dokazima,

14

- da provjerena verzija potpuno i skladno tumači predmet postupka, - da je ta verzija jedini mogući zaključak!!!!!!!- polazište postavljanja verzija su: PRIKUPLJENO SAZNANJE i INTUICIJA

- struktura kriminalističke verzije sastoji se od: a) prikupljanja činjenica d) usporedbe verzija b) sređivanja činjenica e) vanjske provjere verzija c) rasčlamba činjenica f) ocjene stupnja prihvatljivosti verzije

- podjela verzija: glavna - o predmetu istraživanja pomoćna – o pojedinim sastojcima osnovna - od koje se polazi tipične verzije - o biću kaznenog djela, o radnji, posljedici, subjektivnoj strani djela,

postupanju žrtve, tragovima na mjestu događaja… itd. postupovne verzije - istražne verzije i verzije raspravnog suda

prema sadržaju i dosegu među svim verzijama ističe se opća i osnovna, složena metodološka verzija temeljnih ili glavnih (ZLATNIH) pitanja kriminalistike koja stvara cjelinu istražnih zadaća ustrojenu prema pojedinim pitanjima ; uzima se kao opća, glavna, središnja, temeljna, složena, cjelovita kriminalistička verzija (tko, gdje, kada, kako, čime, zašto, s kime, koga ili što?)

retrospektivne ili prognozne i sukcesivne ili simultane podudarne, isključive, neutralne

- uvjeti valjanosti verzija: 1. relevantnost (prikladnost za rješavanje problema) - određuju ga 3 karakteristike: -

narav kd (morfološki kriterij), - izvor saznanja (dokazni) i - postupovni kriterij

2. provjerljivost: konkluzivna (istinitost) i parcijalna; izravna i posredna3. plodnost4. kompatibilnost5. jednostavnost

- verzija se postavlja ne temelju:1. modelske strukture situacije kd2. raspoloživog saznanja3. stadija istraživanja4. taktičkog načina

15

- kriminalističko-taktički način jest najprikladniji za obavljanje istraživanja – opći i posebni

- taktička kombinacija – predstavlja konkretan plan postupanja, operativna osnova djelovanja

- taktičko rješenje – daljnja konkretizacija planskog postupanja

10. MEĐUNARODNA KRIMINALISTIČKA SURADNJA

- je dio zajedničkih nastojanja za sprječavanjem i suzbijanjem kriminaliteta

Suvremeni organizirani kriminalitet ima značajke marketinški orijentirane djelatnosti, s tendencijom preuzimanja političkog nadzora, nasiljem kao sredstvom ostvarenja ciljeva i područjem djelovanja u više zemalja. U međunarodnoj zajednici jedno je od najaktualnijih pitanja zajedničko organizirano suzbijanje pojava međunarodnog ili transnacionalnog kriminaliteta.

Međunarodna policijska suradnja u užem smislu obuhvaća suradnju među policijskim tijelima. U širem smislu ; u tu cjelinu ulaze određeni sadržaji međunarodne kaznenopravne pomoći.

Prema prostornom kriteriju međunarodna policijska suradnja može biti: - univerzalna (INTERPOL), - regionalna (EUROPOL (Europski policijski sud) i SECI) ili- dvostrana.

Prema sadržaju djelatnost međ.policijske suradnje obuhvaća 2 cjeline: - 1. prikupljanje i razmjenu obavijesti, podataka i predmeta, - 2. mjere osiguranja tijeka postupka (potraga za osobama i predmetima uhićenja)

Schengenskom konvencijom 1990. godine uvodi se prekogranični kontinuirani nadzor nad osobom sumnjivom za ekstradibilno djelo, pod uvjetima da je podnesen ili će biti podnesen zahtjev za odobrenjem.

Regionalna policijska suradnja razvijena je u Europi - izvan europske unije - primjer je SECI – UGOVOR O SURADNJI u sprječavanju i suzbijanju prekograničnog kriminala

Dvostrana policijska suradnja ostvaruje se temeljem 3 vrste ugovora: - opći ugovori o policijskoj suradnji- ugovori koji uređuju šira područja- ugovori o posebnim vidovima policijske suradnje

INTERPOL- međunarodna organiz. kriminalističke policije, utemeljena 1923. godine u Beču- ima 184 države članice

16

- djeluje na ideji poštivanja nacionalnog suvereniteta

- tijela: opća skupština, izvršni komitet, generalno tajništvo

- službeni jezici: engleski, francuski, španjolski i arapski

- interpol se bavi slijedećim pojavama kriminaliteta: ilegalnom trgovinom drogama i organiziranim kriminalitetom krivotvorenjem i raspačavanjem krivotvorenog novca i vrijednosnih papira,

prijevarama te računalnim i drugim tehnološkim kriminalitetom pružanjem potpore u pronalasku bjegunca krađama umjetničkih slika i umjetnina ubojstvima trgovinom ljudima i seksualnom eksploatacijom terorizmom

EUROPSKA KRIMINALISTIČKA SURADNJA- jest suradnja tijela kriminalističkog istraživanja europskih država- ostvaruje se prema pravilima o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i prema pravilima o policijskoj suradnji- razlikuje se suradnja u prostoru vijeća europe i ona u prostoru europske unije

- različiti sadržaji ovisno o području- tri stručne radne skupine:

1. borba protiv terorizma 2. razmjena iskustava o općim pitanjima policijske obuke 3. suradnja na području borbe protiv organiziranog kriminaliteta

- Ugovor iz Amsterdama - određena područja policijske i pravosudne suradnje prenesena su iz trećeg stupa u prvi stup, čime su prestala biti isključivo pitanja međuvladine suradnje država članica- Ugovorom iz Nice izmijenjene se odredbe ugovora o europskoj uniji- Ugovor o Europskom ustavu

- ustanove: - europski uhidbeni nalog, - europski kazneni ispis i - europski dokazni nalog11. IZVIDI KAZNENIH DJELA

- su radnje koje se poduzimaju ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti

- njima se otkrivaju, prikupljaju i izlažu podaci o:

17

- vjerojatnom kaznenom djelu, - njegovu počinitelju - i drugim okolnostima bitnim za pokretanje kaz. post.

Izvidima se zahvaća u prava i slobode pojedinca. Važnost zaštite tih prava nalaže da se postave granice.

Svrha izvida je da:- se pronađe počinitelj kaznenog djela, - počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, - otkriju i osiguraju tragovi kaznenih djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica, - prikupe sve obavijesti koje mogu biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka

Predmet izvida je prikupljanje podataka. Podatak je opis ili priopćenje. On je osnovna jedinica svakog informacijskog sustava. Kad je protumačen, postaje obavijest. Da bi se obavijest mogla upotrijebiti u kaznenom postupku, valja je oblikovati na način određen postupovnim pravilima. Tada postaje IZVOR SPOZNAJE i može se upotrijebiti kao dokaz.

- 2 vrste IZVIDA: - opći - posebni

Ključna je razlika između izvida i postupovne radnje ta što se prvom otkriva, a drugom dokazuje.

Izvidi se provode s bitno većim stupnjem slobode od postupovnih radnji, često uz primjenu posebnih tehnika pri čemu za neke izvide nema propisanih pravila postupanja dostupnih javnosti jer bi to onemogućilo ili bitno otežalo njihovu razumnu provedbu.

Spoznajni rezultati do kojih se došlo izvidima koriste se za:- pokretanje kaznenog postupka, - odlučivanje o započinjanju kaznenog postupka, - provedbu radnji u prethodnom postupku, - i iznimno kao dokaz u kaznenom postupku.

OPĆI IZVIDI

Otkriće do kojeg se došlo izvidnom radnjom može se koristiti za odluku o pokretanju kaznenog postupka ili IZNIMNO kao dokaz. Najvažniji primjeri odnosa postojanja spoznajnih veza izvidnih i istražnih radnji su: - traženje potrebnih obavijesti od građana i ispitivanje okrivljenika i svjedoka- pregled prijevoznog sredstva, osobe, prtljage, objekata, prostorija i pretraga stana- utvrđivanje istovjetnosti osobe i predmeta i prepoznavanje

18

Do pretvaranja spoznajnih rezultata izvida u dokaz može doći prije početka i tijekom kaznenog postupka.

1. prikupljanje obavijestiPrikupljanje obavijesti od građana, promatrano u perspektivi budućega kaznenog postupka, uključuje: - izjave vjerojatnih okrivljenika - i vjerojatnih svjedoka.

Izjava koju daje vjerojatni okrivljenik pribavlja se na način koji se u kriminalistici naziva informativno ispitivanje. Od toga se razlikuje izjava vjerojatnog svjedoka koja se naziva intervju.

Osumnjičenik nije dužan davati obavijesti (niti vjerojatni svjedok).

Priznanje je izjava kojom osumnjičenik priznaje djelo zbog kojega se ispituje.

Izjava o priznanju može biti istinita ili neistinita. Ono mora biti: - detaljno, - okolnosno i - što je prije moguće potkrijepljeno vanjskim podatkom.

Cilj obavijesnog ispitivanja ne smije biti priznanje osumnjičenika nego prikupljanje obavijesti.

Izjava, pa tako i priznanje moraju biti dani slobodnom voljom. Ne smiju se koristiti zabranjene metode (fizička ili psihička sila).

Obavijesno ispitivanje svjedoka je komunikacija kojoj se pristupa prema načelu promatrati i razgovarati.

2. poligrafsko testiranje

Ima dvije važne uloge: - izravnu ulogu u kojoj usmjerava rad policijskih službenika u razjašnjavanju kaznenog djela i - neizravnu ulogu koja nije manje važna u smislu pogodovanja postizanja priznanja, odnosno saznanja o činjenicama važnim za vođenje budućeg kaznenog postupka.

Poligrafi standardne konstrukcije baziraju se na bilježenju parametra rada: - kardiovaskularnog sustava, - disanja i - električne provodljivosti kože.

Pomoćne metode: - pletismografija (zasniva se na činjenici da je ljudska koža prozirna i da je na osnovi toga moguće utvrditi prokrvljenost),

19

- analizator stresa u glasu, - oftalmometrija i - pupilometrija polazi od činjenice da se iskrenost odgovora može provjeriti analizom pokreta oka i širenjem i skupljanjem zjenica.

Različite fiziološke i psihološke anomalije i oboljenja mogu biti smetnja ili zapreka primjeni poligrafa. Duševni bolesnici su nepogodni za testiranje. Također i svi koji piju neke tablete.

Ispitivanje se sastoji od 3 dijela:- od prettestnog razgovora,- poligrafskog testiranja i - poslijetestnog razgovora.

Prije samog ispitivanja ispitaniku se mora pokazati pitanja i upitati kako će odgovoriti. Pitanja treba postavljati jednakom intonacijom u razmacima od 15 - 30sek. Cijelo testiranje ne smije trajati duže od 90 minuta.Nakon testiranja sastavlja se zapisnik.

3. analiza glasa- važno je utvrditi identitet osobe koja nešto dojavljuje ili koja je zbog drugog razloga važna za prikupljanje obavijesti,- glas mora biti snimljen- metoda u dokazne svrhe može biti korištena samo kao dio vještačenja

4. pregled- je usmjereno opažanje osjetilima ili pomagalima ljudskih osjetila- cilj je otkrivanje (ne)postojanja određene okolnosti- pregledom ta okolnost nije utvrđena kao činjenica nego je otkrivena- smisao određenja sadržaja i granica pregleda je uspostavljanje stvarnih razlika između: = pregleda kao izvidne radnje i = pregleda kao stvarnog sastojka postupovnih radnji i pretraga.- ako postoje osnove sumnje da pregledavana osoba kod sebe, u prometnom sredstvu ili predmetu posjeduje predmete koji mogu biti dokaz u kaznenom ili prekršajnom postupku policijski službenik ovlašten je zadržati osobu do pribavljanja naloga za pretragu, a najdulje 6 sati.

pregled prijevoznih sredstava (valja razlikovati pregled kod prijelaza preko granice i pregled kao izvid)

pregled osoba znači usmjereno opažanje putem tjelesnih osjetila, odjeće, obuće, vanjskih proteza, iznimno i druge osobe koja se nalazi u takvoj detenciji te pod istim uvjetima tijela životinje koja je u fizičkoj detenciji osobe

pregled prtljage pregled objekata i prostorija - 2 razloga: 1. kao izvidna radnja (pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba, te dr. poslovnih prostora u nazočnosti odgovorne osobe),

20

2. jer piše u policijskim propisima uvid u određenu dokumentaciju i podatke

5. nadzor i privremeno ograničenje kretanja osoba na određenom prostoru- radnje nadzora predstavljaju promatranje određenog prostora, objekata i prijevoznih sredstava.

U to spadaju: promatranje, pratnja, zasjeda, klopka i prijenos stvari.

Druga skupina je stvarno ograničenje slobode kretanja: potjera, blokada i racija.

Promatranje i pratnja su mjere kojima je cilj prikupljanje obavijesti o osobama koje se nalaze na određenom području o putu kretanja određene osobe ili o predmetima koji su važni za izvide.

Racija je operativna mjera koja se provodi iznenadno i žurno radi hvatanja počinitelja kaznenog djela, pronalaženja osoba i predmeta i kojima se traga, kontrole prijavljivanja prebivališta i boravišta građana. Ona je s jedne strane privremeno ograničenje slobode kretanja osoba, a s druge prikupljanje informacija.Racija je mjera koja se provodi nakon počinjenja kaznenog djela kako bi se uhitili počinitelji. Može biti i preventivna mjera, kada se poduzima radi prikupljanja informacija o vjerojatnim počiniteljima kaznenog djela. Stoga je važan pravilan odabir objekata, odnosno prostora gdje se zadržavaju osobe sklone određenom, zabranjenom ponašanju.

Zasjeda je mjera kojoj je cilj sprječavanje počinjenja kaznenog .djela ili uhićenje osoba za kojima se traga. To je potajno nadziranje određenog objekta ili prostora sa svrhom da se uhiti određena osoba, bilo da izvršava kazneno djelo, bilo da je raniji počinitelj kaznenog djela.

Blokada je složena mjera kojom se oko određenog prostora zatvaraju svi ulazni ili izlazni pravci za promet vozila ili osoba, ili se takav promet ograničava.

Potjera je radnja koja se poduzima radi hvatanja počinitelja kaznenog djela ili prekršaja. Navedenu radnju izrijekom ne spominju postupovni već policijski propisi.

Klopke su kriminalističke taktičke mjere koje se temelje na iskorištavanju navika počinitelja kaznenog djela kako bi ih se spriječilo u počinjenju ili kako bi ih se uhitilo.

Nadzor prijenosa stvari poseban je oblik promatranja, ima ključnu važnost za otkrivanje i suzbijanje transnacionalnog organiziranog kriminaliteta.

6. provjera i utvrđivanje istovjetnosti osoba i predmeta- provjerom identiteta određuje se identitet osobe uvidom u osobnu iskaznicu, putovnicu ili drugu javnu ispravu sa slikom- osobi se mora priopćiti razlog utvrđivanja identiteta- postupak utvrđivanja identiteta složeniji je od provjere; poduzima se prema osobi kojoj se ne zna identitet ili postoji sumnja u ustanovljeni identitet ili to zahtijeva sud ili drugo nadležno tijelo

21

- utvrđivanje identiteta provodi se provjerom podatka o građanskom statusu, uzimanjem otiska, papilarnih linija, utvrđivanjem strukture DNA itd…

7. prikupljanje obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili prikrivanjem svojstva policijskog službenika

8. prikupljanje obavijesti putem tajnog izvjestitelja- tajni izvjestitelj jedan je od subjekata koji prikupljaju ili daju podatke i obavijesti na prikriveni način, a pripada skupini informatora

9. provjera istovjetnosti telekomunikacijskih adresa- zakonodavac je predvidio osnivanje operativno tehničkog centra za nadzor telekomunikacije koji je u suradnji s operaterima i davateljima usluga provodi mjere tajnog nadzora - prisluškivanja telefona i mobitela, te nadzor elektroničke pošte

10. javno raspisivanje nagrade- radi otkrivanja i uhićenja osobe koja je počinila teže kazneno djelo, pronalaženja nestale osobe, drugih opravdanih slučajeva kada su obavijesti građana potrebne u ostvarenju policijskih poslova

11.snimanje na javnom mjestu- uređuju policijski propisi- trajno snimanje prostora na kojima je svakodnevna koncentracija ljudi (trgovi, kolodvori, prolazi)- druga vrsta je javno okupljanje gdje postoji opasnost da će doći do ugrožavanja života i zdravlja ljudi

POSEBNI IZVIDI- privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda razlikuju se od općih- supsidijarni su- određuje ih istražni sudac- samo za točno propisana kaznena djela- trajanje vremenski ograničeno i podložno nadzoru suda- jači zahvat u ljudska prava

zabrana poticanja na kazneno djelo

nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, tj. sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu

ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija

tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta

uporaba prikrivenih istražitelja i pouzdanika

simulirani otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine ili primanje potkupnine

22

nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela

sravnjivanje računalnih podataka

pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova

posebne tehnike u međunarodnom i inozemnom pravu

12. PRETRAGE - je istraživanje predmeta uporabom osjetila i njihovih pomagala.

Prema svojim stvarnim sadržajima i osobitom načinu spoznaje pretraga je u osnovi ista s pregledom kao izvidom.

Nužno je da se izvodi prema strogim zakonskim pravilima.Uređuju je pravni propisi koje valja razlikovati: - pretrage uređene općim propisima (npr. ustav, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o policiji…), - izričito uređene posebnim propisima (npr. propisi o graničnoj i carinskoj službi) - i one uključene u posebne propise (npr. ovlast za pretragu zapovjednika hrvatskog broda).

Prema postupovnom cilju pretrage se poduzimaju radi:1 - pronalaska i uhićenja počinitelja2 - pronalaska i privremenog oduzimanja predmeta, tragova i drugih nositelja dokaza3 - osiguranja tijeka postupka

S obzirom na predmet, pretrage se dijele:1. pretraga osoba (sa svrhom da se kod pretražene osobe pronađu tragovi kd, predmeti važni za kp i 2. predmeti; - u okvire pretrage ulazi: odjeća, obuća, stvari kojima se faktično raspolaže, prijevozna sredstva poput bicikle, motocikla, automobila ili brodice…)2. pretraga stana3. pretragu prirodnih prostora4. p. pokretne stvari5. p. prijevoznih sredstava6. p. opasne stvari7. p. računala

Prema postupanju pri pretrazi:- redovita- izvanredna- hitna

U odnosu na stadij u kojem se poduzima pretraga se provodi: - prije početka kaznenog postupka- tijekom- kao radnja nepravog kaznenog postupka (npr. kod pružanja međunarodne pravne pomoći)

23

Najvažnija jamstva valjanosti pretrage su : predaja naloga pouka o pravima nazočnost osoba način pretrage privremeno oduzimanje predmeta bilježenje tijeka i rezultata pretrage i njihova uporaba u postupku

Pretraga se u pravilu obavlja danju, u vremenu od 7-21. Određuje ju sud, a provodi ju policija. U ovisnosti o konkretnoj pretrazi tj. vrsti uređeni su modaliteti provedbe i jamstveni uvjeti (npr. sudjelovanje branitelja, nazočnost osoba, način postupanja…).

Da bi rezultati imali postupovnu vrijednost potrebni su svjedoci, punoljetne osobe. Ženske osobe mogu pretraživati samo ženske, muški muške. Ako je razodijevanje, i svjedoci moraju biti istog spola.

Osoba koja se pretražuje nije dužna provoditi zahtjeve subjekata koji pretražuju, kao što nije dužna ni predati predmete koji se traže. No, nepostupanje prema zahtjevu tijela koje obavlja pretragu je oblik otpora, i tijelo koje obavlja moralo bi potražiti pomoć.

Opća taktička pravila pretrage:1. planiranje2. zakonito postupanje3. tajnost priprema4. iznenadno postupanje

Pripremanje je različito od planiranja… Kad god postoji mogućnost, pretragu valja: - temeljito pripremiti, - prikupiti potrebne informacije- i izvršiti odgovarajuće provjere.

Pretragu valja provoditi:oprezno i uvijek valja imati u vidu opasnosti, mogućnost otpora ili nekog oblika iznenađenja u cilju ometanja uspješne provedbe pretrage.

Treba primjenjivati načelo razmjernosti, izbjegavanje površnosti, pretragu treba provoditi sustavno i planski, koristiti ranija iskustva, dovoljan broj ovlaštenih osoba i potrebnu tehničku opremu, policijske pse i slično, pretragu treba izvršiti: - pravilno, - dosljedno i temeljito, - po mogućnosti bez prekidanja - i bez nanošenja nepotrebnih šteta.

13. OČEVID, REKONSTRUKCIJA I POKUS

Očevid je postupovna radnja koju poduzimaju tijela postupka, a u propisanima slučajevima i policija.

24

Obilježava ga: - izravno čulno opažanje, - utvrđivanje i razjašnjenje pojedinih činjenica i okolnosti koje su važne za vođenje postupka.Najčešće se poduzima radi:- utvrđivanje radi li se o kaznenom djelu- razjašnjenja o kojem se kaznenom djelu radi- prikupljanju tragova- pronalaženje i utvrđivanje identiteta žrtve- utvrđivanje vrste i razmjera štete- ispitivanja vjerodostojnosti tragova

Očevid je formalna istražna radnja. Ako forma za provođenje očevida nije propisana, POSTUPOVNI SUBJEKT obavlja očevid na način koji smatra najpogodnijim za postizanje cilja očevida u skladu s osnovnim načelima kaznenog postupka i pravnog poretka.

Očevid je jedinstvena postupovna i kriminalistička radnja koja se poduzima u zakonom propisanim okvirima uz primjenu pravila kriminalistike čija je svrha jedinstvena.

Postupovnopravni propisi reguliraju postupovne formalnosti u vezi s provedbom očevida, a pravila kriminalistike reguliraju način provedbe očevida s tehničko taktičkog motrišta.

Sredstva promatranja:- produžena osjetila očevidnog tijela (detektori, endoskop, ogledala, uv-svjetiljke, povećala…)- endoskopi su izrađeni na optičkom sustavu leća koji omogućuje pregled prostora kroz minimalne otvore- specijalna inspekcijska ogledala za pregled nepristupačnih djelova imaju izvor svjetlosti koji omogućuje pregled slabo vidljivih prostora.

Prvi zahvat obuhvaća prve poduzete policijsko taktičke radnje radi obrane od opasnosti ili rasvjetljavanja kaznenog djela.

NAČELA PROVOĐENJA OČEVIDA: načelo metodičnosti i dosljednosti načelo programiranja očevida načelo racionalizacije djelovanja (znači da treba stvorit uvjete za pravilno

poduzimanje organiziranje, planiranje i provođenje kriminalističkih mjera i radnji) načelo sustavnosti provođenja očevida načelo temeljitosti i upornosti načelo točnosti načelo taktičko-tehničke slobode (znači da je tijelo očevida slobodno u izboru

sredstava i metoda i pomoći stručnih osoba unutar zakonskih okvira) načelo potpunosti (znači da tijekom očevida treba obuhvatiti sve dokazne činjenice) načelo najboljeg dokaza (pretpostavlja nužnost izvođenja najboljeg dokaza neovisno o

troškovima njegova izvođenja) načelo objektivnosti (ne smije se biti pristran i jednostran)

25

načelo pravodobnosti (znači da se očevid mora poduzeti odmah kada je nastala potreba za provedbom i kada se očekuje najoptimalniji rezultat, najveća učinkovitost)

načelo lojalnog prikupljanja dokaza (prikupljanje sukladno etičkim postulatima) načelo kritičnog prilaženja postupanju (načelo je kritičnosti i samokritičnosti)

Rekonstrukcija je radnja koja se poduzima radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari.

Ona se može izvoditi:- samostalno , a može biti - dio metodike provođenja očevida ili vještačenja.

U supstancijalnom smislu stvara stanje koje je slično onome kakvo je bilo na očevidu ili tijekom neke druge radnje, a ta sličnost može iznimno ići do istovjetnosti.

Rekonstrukcijom se fiksira stanje pod umjetno obnovljenim elementima sustava mjesta događaja. Provjeravaju se nalaz i mišljenje vještaka.

Cilj: je rekonstrukcije provjera izvora saznanja i dotadašnjih činjeničnih spoznaja i samo utvrđivanje činjenica.

Analiziraju se okolnosti koje nemaju materijalni karakter (npr.dali je svjedok mogao nešto čuti).

Vremenski se može poduzimati:- tijekom očevida i - neposredno nakon, te - kraće ili duže vrijeme iza očevida u svim stadijima postupka

Rekonstrukciju treba detaljno planirati. Tijek i rezultat bilježe se na način analogan očevidu.

Pokus je složena i autonomna kriminalistička radnja, dokazno iznimno važna. Neposredno osjetilno opažanje, ispitivanje materijalnih objekata, poduzimanje pojedinih kriminalističkih taktičko-tehničkih mjera i radnji, postavljanje verzija javlja se i kod kriminalističkog pokusa.

Osnovni cilj pokusa je provjeravanje činjenica kako bi mogle poslužiti kao dokaz.

- prolazi kroz iste faze kao i rekonstrukcija: 1. PLANIRANJE, 2. PRIPREMANJE, 3. EKSPERIMENTIRANJE, 4. FIKSIRANJE, 5. INTERPRETACIJA REZULTATA

Konačni učinak svodi se na to da nakon provjeravanja određenih činjenica one bivaju:- eliminirane kao dokaz

26

ili se - pretvaraju u dokaz.

U osnovi pokusa leži misao s najvećom mogućom točnošću uspostave okolnosti koje su postojale tempore delicti.

Tipični slučajevi pokusa su:- provjera mogućnosti zapažanja- provjera mogućnosti ostvarenja određene radnje- provjera opasnosti određene pojave- objašnjenja tijeka određenog događaja

RAZLIKA OČEVIDA I POKUSA…!!!!! POKUS se izvodi uz svjesno podešavanje scenarija, promatrajući i rekonstruirajući ono što se želi proučiti… Dakle, planski se uvodi nove okolnosti u strukturu umjetno obnovljenog događaja.

KOD OČEVIDA i REKONSTRUKCIJE je obratno, tijelo postupka trudi se da u izvođenje tih postupovnih radnji ne uđu pretpostavljene i nove okolnosti, zato pokusu nedostaje originalnosti…!!!!!

14. POJAM IDENTITETA, VRSTE IDENTITETA

IDENTITET je ukupnost obilježja koji čine određenu osobu ili stvar.IDENTIFIKACIJA je utvrđivanje istovjetnosti nepoznata s otprije poznatim.

Posebnost identifikacije u silogističkoj kriminalistici je u tome što je ona:- realna djelatnost- ostvarena u kaznenom postupku u ustrojenom obliku- i s posebnim ciljem

Značajke: - to su značajke koje imaju posebnu važnost za identifikaciju stabilnost promjenjivost izolacijska apstrakcija

Identifikacijska obilježja jesu svojstva koja su izdvojena iz cjeline svojstava predmeta. I mogu biti: - pravna (takva koja se određena pravnim pravilima) i - stvarna (u tu skupinu ualze sva faktična obilježja koja se dalje mogu razvrstati prema raznim kriterijima).

Kriterij odabira tih svojstava u njihovoj je prikladnosti da izraze posebnost, individualnost.

Odnos između objekta identiteta i njegovog odraza odnos je izvornoga, primarnog i izvedenog, sekundarnog – to je IZOTOPNOST odraza – koja je temelj stvaranju pojma identifikacijskih obilježja

VRSTE IDENTITETA:

27

pravni identitet - ime, prezime, jmbg, prezime i ime roditelja faktički identitet - fizička obilježja osobe, osobni opis, set gena stanične jezgre, krvna

grupa…

Policijski propisi razlikuju: - provjeru identiteta - postupak koji se provodi uvidom u javne isprave – npr. osobnu iskaznicu;- utvrđivanje - složeniji postupak – koji se provodi kad identitet osobe nije poznat ili se u točnost sumnja

- postupanje u kojem se provjerava ili utvrđuje identitet je kriminalistička identifikacija i ona strukturno uključuje: 1. objekt identifikacije tj. objekt čiji se identitet utvrđuje2. objekt pomoću kojeg se identifikacija utvrđuje3. metoda tj. način na koji se utvrđujeAd. 1. se dijeli na osobe i stvari i prema tome identifikacija može biti:

osobna - prepoznavanj osoba, crtež papilarnih linija, identifikacija pomoću rukopisa ili glasa

stvarna identifikacija - prepoznavanje predmeta kojima je ostvareno kazneno djelo, koji su stvoreni kaznenim djelom

NAČELA IDENTIFIKACIJE:- KONKRETNA CJELINA IDENTIFIKACIJSKIH OBILJEŽJA NE MOŽE SE PRONAĆI KOD DRUGOG OBJEKTA IDENTIFIKACIJE

- IDENTIFIKACIJASKA OBILJEŽJA MORAJU OSTVARITI ODREĐEN STUPANJ PODUDARNOSTI UZORAKA

- KONKRETNI PROCES IDENTIFIKACIJE OSTVARUJE SE PREMA POSEBNOJ METODOLOGIJI

Identifikacijske ekspertize kao i druga vještačenja dijele se na: 1. osnovne i dopunske2. prve i ponovljene3. individualne, timske4. složene

- cilj identifikacije: dokaz identifikacije u širem i užem smislu riječi

- tipični stadiji kriminalističke identifikacije u njenom razvijenom obliku:1. pripremni stadij2. pronalazak i utvrđivanje identifikacijskih obilježja3. utvrđivanje uvjeta i mehanizma nastanka tih obilježja4. provedbena analiza identifikacijskih obilježja5. zaključna ocjena

METODE IDENTIFIKACIJE OSOBA:

28

- osobni opis (stas, položaj tijela, glava, lice, nos, usta, usnice, oči, obrve, kosa, brada, naočale…)

- daktiloskopija- signaletička fotografija- fotorobot- biometrija- fotogrametrija (3D facijalna rekonstrukcija)- tjelesni mirisi- identifikacija na osnovi glasa- odontologijaska identifikacija (zubi)- analiza DNK…itd.

15. TRAGOVI ( kriminalistička traseologija )

- nema jedinstvenog shvaćanja pojma traga

- najšire određenje uzima trag kao materijalnu promjenu nastalu u vezi s ostvarenjem kaznenog djela

- trag u sebi nosi informacijske sastojke (modalne, lokalne, temporalne, objektivne, subjektivne, motivacijske, instrumentalne i druge)

- među posebnim pojmovima traga važnošću za kriminalistiku ističe se pojam identif. traga – odraz vanjske strukture objekta, na drugom objektu, nastao u vezi s ostvarenjem kd, koji je prikladan za identifikaciju – ta je skupina tragova isključivi objekt kriminalističkoga ispitivanja: kriminalističke traseološke identifikacije

- traseologija se bavi sustavnim istraživanjem tragova što uključuje djelatnosti:1. PRONALAŽENJE2. OSIGURANJE3. RAZJAŠNJAVANJE

- osnovni elementi kriminalističkog traga jesu:1. kriminalistička relevantnost2. da je to materijalna promjena u vanjskom svijetu3. podobnost za identifikaciju

- postoje različiti kriteriji za klasifikaciju tragova, primjerice: prema mjestu pronalaska, prema izvoru, prema vrstama kd, prema načinu njihova nastanka, prema znanstvenim područjima koja se bave određenom vrstom traga… itd.

Taktička klasifikacija tragova:- postoje tragovi koji upućuju na: 1. postojanje kd2. tijek njegova ostvarenja, prethodna i naknadna zbivanja3. osobu počinitelja i njegovu odgovornost4. motive, ciljeve i uzroke djela

29

5. žrtvu- makrotragovi i mikrotragovi (takva vrsta tragova koji se zbog toga mogu i istraživati pomoću posebnih pomagala), a submikrotragovi (to su oni koji se ne mogu zapažati ni pomoću mikroskopa, već samo rastvaranjem); mikrotragovi nanosi i mikrotragovi unosi…

- vidljivi, nevidljivi i latentni, trajni i promjenjivi, statički, dinamički

- tragovi prema obliku: - otiske – je trag koji ostaje na površini nositelja traga – preslikavanje se izvrši u jednoj ravnini- utisnuća – prodire u njegovu strukturu; preslikani objekt uđe u drugi

- MATERIJALNI – tragovi koji nastaju promjenama tvari koje se ispituju kemijskim, fizikalnim, medicinskim i drugim egzaktnim metodama:

a) tragovi počinitelja - su svi koji služe kao osnova za pružanje odgovora na pitanje tko??? b) tragovi djela i c) tragovi na počinitelja i tragovi žrtve - su oni koje je ostavila žrtva na mjestu događaja ili na počinitelju i tragovi na žrtvi – tragovi na njoj ili je postala žrtvom, jer je bile prisutna počinjenju kd

- situacijski… tragovi odlaska i dolaska, tragovi na obući, nogama, koljenima…

- skupina tragova gornjih ekstremiteta, poput otisaka prstiju, dlanova - osim te 2 ima i treća koji su izazvani od počinitelja i žrtva – krv, mokraća, kosa, sperma…

- prema vremenu nastanka: prije, za vrijeme počinjenja kd (nastaju tragovi na žrtvi, počinitelju i situacijski) i nakon

- prema vrsti informacija koje trag sadrži razlikuju se: tragovi koji upućuju na postojanje kd, na identitet počinitelja, suučesnika, na identitet oštećenika, na način počinjenja kd, na sredstva počinjenja, na mjesto, vrijeme, motiv…

- izvor traga je uvijek važno nastojati ustanoviti – čovjek, životinja, predmet

Mehanizam nastanka tragova je proces čija je konačna faza nastanak traga. U okviru tog mehanizma obvezno se javlja: A - uzročnikB - nositelje tragaC - kontakt

- vodeći trag ili trag jezgra je važno što prije pronaći za pravilno postavljanje prve misaone rekonstrukcije

- klasifikacija prema prirodi traga: BIOLOŠKI – oni koji potječu od ljudi, životinja i biljaka

30

- tragovi ljudskog podrijetla su tragovi: - krvi (važna je količina i oblik; a oblik može biti: SLIJEVANJE (pruge, prožimanje, lokva), KAPANJE (ako kap padne na površinu okomito, na kosu podlogu ili ako je izvor krvarenja u pokretu, PRSKOTINE nastaju prskanjem krvi iz izvora u različitim smjerovima) i NASTALI PRIJENOSOM KRVI su: otisci – tragovi krvavih prstiju, dlana, stopala… i brisotine – nastaju brisanjem ili povlačenjem krvavog dijela tijela), - ljudskih izlučevina (mokraća, fekalija, slina, mlijeko…), - dlake i kose i - noktiju (koji su česti kod krvnih i seksualnih delikata)Mehanički:- tragovi stakla- tragovi stopala- tragovi oružja – vatreno, zračno, plinsko, rasprskavajuće, s tetivom i hladno- tragovi požara i eksplozija- tragovi prijevoznih sredstava u cestovnom prometu- tragovi krivotvorina- tla, tekstilnih vlakana, otrova – to je svaka tvar ili smjesa koja jednokratno il i višekratno

unesena u organizam može izazvati narušenje zdravlja ili smrt (mineralne, biljne, korozivne, lako hlapive, pesticide…)

- tragovi opojnih droga, alkohol

Dva pitanja tj. odgovora iz ispita:

!!!OPERATIVNI RAD POLICIJSKOG SLUŽBENIKA:!!!To je jedan od načina saznanja o kaznenom djelu…

Prikupljanje obavijesti o svima događajima koji mogu biti zanimljivi za:- sigurnost građana ili - za obavljanje policijskih poslova.

Prikupljanje obavijesti ili: - usmjerenim radom na određeno kazneno djelo ili se- o tome saznaje slučajno obavljajući 2. zadaće.

Važno je razviti sposobnost, ali i način prikupljanja obavijesti u obje situacije. To nije vezano isključivo uz pojedinačnu osposobljenost policijskog službenika, nego ulazi u sustavna pitanja: - kriminalističkog nadzora, - strategije sprječavanja i - otkrivanja kriminaliteta

!!!!!EDICIJSKA DUŽNOST:!!!!!Privremeno oduzimanje predmeta ja ISTRAŽNA RADNJA kojoj je cilj učiniti predmet:

31

- dostupnim sudu ili - 2. tijelu koje će ga koristiti kao: DOKAZ ili u 2. svrhu, nakon čega će biti vraćen vlasniku.

Privremenom oduzimanju jest pridružena DUŽNOST PREDAJE – EDICIJSKA DUŽNOST.

Pitanja iz ispita…:1. verzije2. pojam i elementi dokaza3. razlika između očevida i pokusa4. edicijska dužnost5. metode identifikacije osoba6. operativna djelatnost policijskog službenika

Pitanja za krim. općenito:1. predmet i dio kriminalistike2. načela kriminalistike3. spoznajne funkcije u kriminalističkoj proceduri4. opis, objašnjenje i predviđanje5. činjenice6. dokaz7. indicije8. deduktivne metode9. verzije10. međunarodna kriminalistička suradnja 11. izvidi kaznenih djela12. pojam i vrste pretrage13. očevid, rekonstrukcija, pokus14. pojam i vrste identiteta15. pojam traga

što je hipotezačinjenice(registracija)važnost zapisnika o očevidurazlika između informatora i prikrivenog izvjestiteljaheuristička i silogistička kriminalistikašto je trag

SRETNO na ispitu!!!!!

32