KRATKA POVIJEST BOLESTI

HELENA BURIĆ

SADRŽAJ

Kratka povijest bolesti I 1 ........................................................................................................

Monodrama(izgubljeni odlasci) 3 ................................................................................................................

S crnom harpijom na pramcu 7 ................................................................................................

Kratka povijest bolesti II 8 .......................................................................................................

Kako sam te izmislila 9 ............................................................................................................

Amazonke 10 ............................................................................................................................

Novi poredak 11 .......................................................................................................................

Potraga 12 ................................................................................................................................

Zvjerka 13 ................................................................................................................................

Kućica za gluhonijeme 14 ........................................................................................................

Ja pušem, ti puckaš 16 .............................................................................................................

Sati prekomjernosti 17 .............................................................................................................

Estetičarka 19 ..........................................................................................................................

Sutra ću ti predložiti da odemo 20 ...........................................................................................

Mini ju 21 .................................................................................................................................

Veliki prasak 22 .......................................................................................................................

Kratka povijest bolesti III 23 ....................................................................................................

Ubojstvo vrtnog patuljka 25 .....................................................................................................

Rez na pravom mjestu 26 .........................................................................................................

Nikad ne odustaješ 27 ..............................................................................................................

Smrt nevjernog druga 28 .........................................................................................................

Nešto je trulo u Pleasentvillu 29 ..............................................................................................

Moj novi prijatelj 30 .................................................................................................................

Bilo ti je svejedno 31 ................................................................................................................

Kada odem 32 ..........................................................................................................................

Cepelin 33 ................................................................................................................................

Apetit 34 ..................................................................................................................................

Opet voliš narančasto 35 .........................................................................................................

Moja Frida 36 ...........................................................................................................................

Pričaj sa mnom 37 ....................................................................................................................

Suđenje 38 ...............................................................................................................................

Izuzmite me od posjeta žalovanja 39 .......................................................................................

Svi gradovi na razglednicama su isti 40 ..................................................................................

Kotlovina 41 .............................................................................................................................

Indijansko ljeto 42 ....................................................................................................................

Trčimo posljednji krug 43 ........................................................................................................

Meksiko 44 ...............................................................................................................................

Memento 46 .............................................................................................................................

Raskoljnikov 47 ........................................................................................................................

Vita je finita 48 .........................................................................................................................

Kratka povijest bolesti IV 49 ....................................................................................................

O autorici 50 ............................................................................................................................

Impresum 51 ............................................................................................................................

KRATKA POVIJEST BOLESTI I

liječim samo stvarnosthommagei – strogo zabranjeniugravirao sam na drvenu pločicuzakucao je iznad vratamale ordinacijena granici čujnostinalijepio fluorescentnu sličicueustahijeve trubečiji su ventili pritisnuti do trileraa zatim legao pod stolna kojem nije bilo ničegosim do bola ugođenog stetoskopak vragu i satelitskai vaši sretni mesindžeriosuti mrtvačkim pjegamai vaši izgubljeni svjetovizar nikada ne spavatepušioničariali pacijentica je već sjedila preko putai mrmorilao krvnim podljevima na jagodicamapjegavim bjeloočnicamaurtikarijama tamo gdje su se prije protezalemoonlight sonatei zviježđa s njenog nosakoja sniježe i po najjačem suncunoću jojveliki i mali medvjedšapuću o izgubljenim odlascimau očajničkom pokušaju da skratim pričuprotresao sam joj ramenai šapnuo

1

nema tu nikog osim tebe, babysve je to prokleta monodramakapiss’

2

MONODRAMA(izgubljeni odlasci)

pričaj mi strašne stvari o sebikoje stvaripa stvari koje nikada prije nikome nisi rekla, naravnojednom sam pobjegla od kuće na par satidaj, daj, ne pravi se blesava. sigurna sam da si već ubijala npr., davila golim rukama,kamenovala, vadila utrobu štonosekaže i sličnozašto bi bilo tko o bilo kome želio slušati takve grozotea kako se drugačije uistinu zbližiti s nekimok, ubijala sam, ali i mene suzaobilaziš temuslušaj, doma imam pravog pravcatog vrtnog patuljkaizmišljašpodvalili su mi ga na sajmu rabljenog cvijeća i pripadajućih elemenata. jede za dva polarnamedvjeda i brblja ko pet baba. zove se alfonsoserešhej, pa nisam mu ja birala ime

crvena:jednog od narednih dana ti ćeš razvezati i posljednji čvor i ostaviti za sobom mojaizblijedjela čudaštava. znam da ćeš se neko vrijeme vraćati kasno noću, ali samo kako bipred jutro otišla još dalje.usta su mi puna sušenih meduza i štavljene kože. moje riječi padaju pred tebe kao mrtve.diskretno mi daješ do znanja da bi najbolje bilo svojski šutjeti o svemu.

alfonso (samo me letimično pogleda preko ramena):pošteno. i tako već odavno nemaš bogznašto za reći, baby.

pjegava:otkada te nema, iz kuće izlazim ranim jutrom lakoga koraka, prozračna poput avionskogtraga na vedrom nebu, skoncentrirana na divne sporedne stvari razasute po pločniku.vraćam se na vrijeme za ručak, s cvijećem u naručju i svježim voćem u najlon vrećicama.nezamjenjivo građansko dostojanstvo građanki uramljeno je na zidu moje spavaće sobe

3

umjesto obiteljskog portreta.ne vjerujem u tvoju žudnju. svi su tako uvrnuti i plahi kada najviše treba pokazati hrabrost.ne zanima me tvoje smiješno skrovište, ni tvoja nepovratno oštećena mjesta. ostajem ovdje.ovdje je sve utješno ograničeno. pa i ljubav.

alfonso (zalijeva cvijeće na balkonu, zijeva):morat ćeš to pustiti na miru, baby.

crvena:do maloprije sam šutjela kao riba gusto upletena u tvoju kosu kroz koju se nadvirujuzvijezde. stavljala sam ti emajl na ušnu školjku, a da mi se nije potkrala nijedna jedina riječ.sada bi najednom pričala, ali je prekasno da te nazovem. sat pokazuje da je vrijeme upravoprošlo. kao i posljednji autobus ove noći. svijeće palucaju duž cijele vukovarske. spomendanje. niz ulicu se cijedi razliveni vosak i kiša. za uglom cvili strašno rezignirani simfonijskiorkestar. naravno da slijedi žučna rasprava s bogom ili s onim što je od njega ostalo. i vječnopitanje. što zapravo treba reći tebi ili bilo kome?

alfonso (sjedi u osvijetljenom prozorskom okviru i puši):hej, hej, a da ljude jednostavno pošalješ na cameru obscuru dot com? a da spomeneš neštošto se lako čita, baby? a da malo bolje razmislimo o svemu što te je bacalo u zanos?ahahaha-hihi-haha(sve dok ga ne poklopim lončanicom)

crvena:ta kiparica je rekla, nikog ne očekujem do osam, kako bi bilo da me izvajaš u obliku školjkeili morskog konjića dok još imamo vremena?ali ja samo prodajem perlice i dream catchere dolje na plaži, a ni to mi ne ide najbolje.mogla bih izraditi nešto čemu ćeš se kasnije smijati, rekla sam, a malo krivonogo pseto jezarežalo na balkonu.ona zloguka lutka ukradena iz muzeja moderne umjetnosti me razroko gledala s naslonjača,a zatim su ipak krenuli prvi taktovi valcera. ram pa pa, ram pa pa.

alfonso (samo mu vrh kapice viri nad dućanima cimetne boje):ma daj, baby, pojednostavni nam, pliiz!

pjegava:u jednoj od ovih visokih kuća, iza jednog od onih blijedožutih prozora, možda u onoj

4

potleušici pokraj starog rimskog naselja, ostali su moji harmonikaški zvukovi i cirkuska kola,a moje putovanje je zauvijek završilo.svaka pomisao na ostanak mi naliježe na grudi poput nenadano aktiviranog zračnog jastuka.ali ostajem. i točka.

alfonso (leži skriven ispod gljive na pizzi, namiguje):baby, ne vjeruj ni riječ. u džepu joj je divlja mačka čiji je rep visoko podignuti prugastiupitnik.

pjegava:u baru na dokovima. na istoj hrpi; mornari i njihovi kapetani, lake žene s inteligentnimtužnim pričama, pjesnici vječno uronjeni u alkohol i ranu smrt, odbjegle djevojčice sigurne upovoljan raspored planeta.za stolom u kutu ispijam svoju prvu kavu, a već oko dvanaest prvu čašu crnog vina. netkokog uopće ne poznajem mi brzo naručuje novu. izvana dopire zvuk tegljača. šankerica palisvijetla od kojih samo nazirem tvoje pokrete. čekaju se lučki radnici iz druge smjene.a zatim tišina i blues u haljini od komadića razbijenog stakla. svijetlim crveno. poputlampiona.

crvena:fijesta je krv pomiješana s prašinom i polomljenim rogovima. muškarci u zgužvanim lanenimodijelima sa zavrnutim nogavicama fućkaju kada te nanjuše. oni koji ne fućkaju imaju satovena dugim srebrnim lancima i monokl. netko lijeno okreće vergl. putem do hotelske sobeuštinem bosonogo dijete uronjeno u kaleidoskop.predvečer mi šiješ raspuklinu na čelu i ranu na leđima zadobivenu u uličnoj borbi, a zatimme tako pokrpanu potežeš prema kabareu na uglu. u dnu prozora se lijeska maroko.kao i obično, loše procjenjujem udaljenost.

alfonso (pokušavajući se popeti na wc- školjku):lagano mi se povraća od tebe, baby.

crvena:na dvorišnoj rasprodaji. štapovi, bičevi, korbači. preparirano cvijeće, umjetno perje, svilenemarame. kišobrani, suncobrani, gromobrani. stoljetna prašina i 149 vrsta šešira. glavuguram u jedan stari panama, a tebi nabavljam fino uščuvani kobali od zečje dlake.preskačem po tri skale penjući se do tvog stana.

5

pjegava:dobila sam šešir u kojem ću obići sve gradove koji počinju sa sao. paulo, antonio, jose,martinho, vicente, luis… pisat ću poeziju, opasnu i zelenu poput južnoameričkih rijeka.tebi ću nabaviti usnu harmoniku i izrezbareni naslonjač kojeg ćemo vući svuda za sobom.spavat ćemo pod mostovima ispljunute u noć poput brodskih baklji, uvlačit ćemo se ubarbarske haustore i tu i tamo platiti sobu u sumnjivom hostelu. bez plana putovanja, bezdana i noći, s potjernicama koje gore na suncu, prepuštat ćemo se mračnom palucanjusvijeta, udišući potpuno nove mirise mesa i prašine.

crvena:u vlaku uvijek sjediš pored prozora. to je zato što ja ionako ne vidim najbolje. razmišljam otome kako bi negdje trebalo zapisati da smo jednom sišle negdje u planinama samo zato štosu se na noćnom nebu zvijezde prožimale kao na van goghovim platnima.ako te u snu muči zvuk parnog stroja i neobično vrtloženje u želucu, ne brini, to te samo jaukucavam u priče o putovanjima na koja se nikada nećemo otisnuti.

alfonso (dok čita pjesme blaisa cendrarsa):znam, baby, s njom se je uistinu moglo sve do srca svijeta.

6

S CRNOM HARPIJOM NA PRAMCU

odmah sam odlučilarazboljet ću sejednostavno ću dopustiti da me shrvazaprašit ću njome vlasištepremazati šarenicuispuniti pupakzapalit ću sea zatim odbiti od atmosferei polako gasiti na povratkudivan je to prizorpoput vatrometatonut ću u blještava prostranstva praznorječjas pokojom trakom humour noira u kosis jednom od onih velikih praznih priča za petamasve dok mi vlastiti koraci ne budu stranidok se nebo ne zažari od moje groznicemoj neopozivi udesmoj vlastiti neopozivi udesje poslušno zasjekao pustinjubaš kako sam htjelas crnom harpijom na pramcu

7

KRATKA POVIJEST BOLESTI II

pacijentica je cijelu jednu zimurobijala u sibirskim rudnicimai tamo je pod prstima na snijegujedne staklene noćinastao njen otisaklijep i prozračanpoput balerine boljševik teatramožda si trebala odabrati toplije mjestosprijateljiti se s tigrommeduzomjužnim zmajevimanabaviti bat za mesoiz predostrožnostirekao sam pomno grickajući vrh olovkeali samo je tamobilo moguće kondenzirati pjegekoje su joj sadanapadale krvna zrncai perforirale lijevu klijetkukoja prijeti da se otkinei zauvijek propadne u bezdan debelog crijevai da u njoj zauvijek ostane ovaj misni tonkojim tako postojano izmišlja povijest bolestiprikrao sam joj se s leđa i kucnuo jepo žili kucaviciznam da je noću i dalje uzimašintravenoznonamignuo sama to je tek početakodvratila je

8

KAKO SAM TE IZMISLILA

izmislila sam tekomadić po komadićdok sam robijala u sibirskim rudnicimana kraju su te haskiji stvarno provukli na saonicamaa ja sam ih pokušala stićiali bio je dan od sječei nosila sam prevelike čizmekasnije uz vatruvratile su se očia glumica iz jednog starog filmapružila mi je tvoja ramenakada se na nebu napokon pojavilozviježđe s tvog nosastaklenke na mojoj policiveć su bile prepune tvojih riječi

9

AMAZONKE

uvijek nekako dođe taj danžbuka krene otpadati sa zidovai pojave se pukotinekroz koje se jasno vidi da su pukotinei zavraga onda cijeli spektar bojakojim ih premazujetei zavraga streliceblagonaklono odapete u ruke i nogene bi li posrnulei napravile šepav zaokret natragprema muzeju voštanih figurai pripadajućih im goblenazavragaone su već uzele svoje igle za pletenjei probole djevojku s krčagomi dječaka s trubomtako strasno da su čak i šukunšukunšukunbabeobrisale hladni znoj s čelaa do ovdje se čulo njihovo složno uimeisusovoisto ono koje se s koljena na koljenoprenosi stotinama godinakao naslijedna bolest po majciamazonke ih zamjenjujupotpuno novim ushitimasame poput grete garbo na zalasku

10

NOVI POREDAK

prošlo je već dosta vremenaotkada si prvi put dopustila da te utješikasnije je se riješit nisi moglabila je poput predugačkih rukavastalno u prstimauselila se u glavuzajedno s japanskim kuglicamaa olakšanje te podiglopoput balona ispunjenog helijemskoro pa si i progovorilaonim naduvanim pačjim tonomnekakvu pošalicu na svoj računo luster si objesila jabukui grickala je s rukama na leđimapred ogledalom si se štipala za obrazea mekoća te do suza nasmijavalajednog dana otvorila si prozori mrtva hladnalansirala novi poredak

11

POTRAGA

da bi došla k tebi morala samukrotiti sve krotitelje zmija i lavova(a znaš koliko se bojim zmija i koliko su lavovi opasni)upoznati barem jednog čuvara državnog pečata(a znaš da su oni rijetka i tajnovita vrsta)naučiti žonglirati nadzornim odborimaupravljati svjetionikom poput ET-ai baš kad mi je pogled pukao po cijelom arhipelaguodlučiš me zazvati skraćenom varijantom mog imenapa sam se na mjestu ukopalane vjerujući vlastitim ušima

šta ti bi da me tako skratiši to baš sadakada sam odlučila izići bez kišobranaiako se nimbusi rogušekao da će padati i maske i sjekire

12

ZVJERKA

za jednu šumsku zvjerkuležiš neobično blizu vatrii poigravaš se posljednjim plijenomkoji te slijediočovjekolikom vjevericoms jednim staklenim okom

pored vatre je mreža za ljuljanjekojom se koristiš spretno poput mornarau njoj si istraživač bezbrojnih nebeskih crvuljakanepomičan i skoncentriran na svako vrtloženjeu kapi nebeskojneustrašivi zapisivač priča u tebine bira pravac kretanjaionako se sve kreće u koncentričnim kružnicamai završava u jednoj, te istoj točciovdje gdje su vatra i mreža

već neko vrijeme ti se prikradamuz tamtamanje bubnjeva u pozadinioprezno gradim plan kretanjaprije ili poslijeuho ću položiti na tvoj pupak

13

KUĆICA ZA GLUHONIJEME

moja kućica za gluhonijeme bila je svaod nasnimljenih tango glasovabučno uvezenih kratkih pričai tiho ukoričenih ruskih klasikati si u svoju ulazila s pažljivo odabranim držanjem ramenauokvirena u skupi stilizirani mozaiki danonoćno prebrojavala nadignute dijafragmerodbine i svojte

i uopće nije bilo lako izićisjećaš seužasno je teško bilo stati na onu vjetrometinu i progovoritijezik je bio drvena žličicarečenice su se gubile zahvaćene praznovjerjemi zbijale ponad grkljanapa smo ih laštile dlanovimai zasipale ušećerenim voćemstavljale krijesnice umjesto interpunkcijene bi li štogod reklene bi li se štogod čuloa onda si se sjetilapa si pod nas rasprostrla red baršunapa red šantung svilenekoliko ulica nižedjevojčica je uspjela kristalno čisto dahnuti ri sve je stalo pucketati i zrcaliti sepoput ukazanja na prozorupoput slomljenog staklatrenutak se zažario na nebu poput repaticei ja sam ga pokušala zadržati mrežom za leptireali svemir se već prelomioi tebi

14

i menii njojkućica za gluhonijemelelujala je na pučinimalena i zamućenakao rukom odnesenana tisuće hvati gustih mislina tisuće hvati plahih riječiprogurano je kroz vatrene obručene bi li ona groznicašto čvršće sklopila prste nad našim glavama

15

JA PUŠEM, TI PUCKAŠ

puhala sam balone od sapunicena svim svojim putovanjimapadali su s aiffelapretvarali se u staklo na aljascilelujali za gondolamagnijezdili se u dekolteimamutili pogledepjenili temzuosvjetljavali katedralepuštali da se prođe ispod duge

a onda si došla tija sam puhalaa ti si ih puckalane bi da si mi mama

16

SATI PREKOMJERNOSTI

samo pod cirkuskom kupolomumjesto nebasamo tih nekoliko večerina visoko razapetom trapezudodirivala sam tvoje vlastito nedodirljivo bićeneuravnoteženo i šarenopoput yo-yo-aa onaj prazan prostoru kojem smo se mimoilazile poput kometabio je presavinut do veličine zrnai gurnut duboko u ključanicua mi smo stajale onako sijamski raspoloženečvrsto srasle u korijenu jezika i ušnim školjkamapreko svake mjere prekomjernei uzvikivaleovo ti ide ravno u srcea ovo tik pored lijevog uhaovo te pogađa u trbušnu šupljinua ovo ti je nešto za pod jeziksati prekomjernostiti divni sati prekomjernostimoja opsjednutost prepolovljenom mulatkinjomcirkus medranocirkus fernandomlle la latvoje vlastito nikad dodirnuto bićespuznulo je na moj dlani obje smo visjele o koncuobje smo visjele o koncuu satima prekomjernostidivnim satima prekomjernostiokrenute naglavce

17

sa sjajnim sječivom pod vratoms dvije ulaštene topovske kugle u grlunaše sudbine su kao nikada prijevlažno pucketale obećanjima o tajnovitosti

18

ESTETIČARKA

ne treba ti punodovoljno je da me samo okrzneš očnjacimapa da mi se špekule iz džepovaraskotrljaju po cijeloj ulicipraćene mutnim pogledima bivših vlasnika(dječaka iz susjedstva i poneke djevojčice sumnjiva morala)u hipu se smežuram do suhe šljivepa me peglaš cijelu noćne bi li ponovo postigla prirodnu veličinusreća moja što si takva estetičarka

19

SUTRA ĆU TI PREDLOŽITI DA ODEMO

sanjam nas u beduinskoj povorcikako preskačemo crvene dinei spavamo u šatoru na rubu svijetasanjam nas na mjesecukako gubimo tlo pod nogamai dajemo smiješna imena zvijezdamaa onda skačemona mekano tlo američkog jugai probijamo se kroz pamukdo tisuće stabljika udaljenog trijemai sve to zbog izblijedjelih kombinezonai slamnatih šeširakoji odlično pristaju uzpromišljanje o novim daljinamau kojima nas sunce na zalaskuuokviruje u minijaturu

sutra ću ti predložiti da odemo

20

MINI JU

često se dokotrljašostavljajući gumene medvjedićei čokoladne mrvice po asfaltuto je zato što je u tobolcu mini jumini ju koji miriše na južno voćehvata sve radio stanice svijeta čokoladnim antenamai uporno mi odriče zajednički kadartu i tamo žmirne prema menii priupita me neštood čega se moj mali sputniksruši na prvo stablo

21

VELIKI PRASAK

dok se replikanti ujedinjujupod istim stijegomti putuješ u novu galaksijudo samog kraja svijetaveć odavno te zove žamorna njenim trgovimai huk najjužnijeg morakartu ti je dao revoltirani ciganinispipavši je iz šešira punog novčićaa onda ti je namignuo dečko poznat po koraku(starci ga se odrekli na vrhuncu slave)domaći u tebi su se promeškoljili od zadovoljstvapred očima zatitrale nove i supernove

svemir je luna parkmisliš u sebimjehurić sam na samoj granici svodovazemlja je sada dovoljno dalekoa ti si dovoljno blizunapokon će se dogoditi veliki prasak

22

KRATKA POVIJEST BOLESTI III

slušaju najboljem slučajusamo te je okrznula njena rukaa ti si nastavila lakirati zrakkapiss’zrakpovukao sam je do prozorakroz koji se jasno vidiomali princ kako sjedi u svojoj zelenoj dolamicina crvenom planetu veličine lubenicea zatim je gurnuo kroz stražnja vratado rijeke niz koju se upravospuštao kockarski parobrodi vrisnuozar ne vidišsve je to tvoja faking izmišljotinane postoje ni mali princni pjegavani vaša šumska pričaničeg nemamaglakapiss’a ona je onim tankim rukama stala odgrtati zemljusve dok se nije ukazalo malo truplo od terakotea on?tko je onupitao samvrtni patuljaknepokolebljivi nagovaračšaptač bez premcaalfonsoa malo lijevo je

23

srebrni letačsvjetski putnikmajstor munjevitih odlazakasvi padoše od iste rukeočajno ćeovo je dakle tek početakrekoh odozgoa što si ti misliožmirnula je odozdo

24

UBOJSTVO VRTNOG PATULJKA

sinoć si ubila jednog vrtnog patuljkanešto si mu šapnulai počeo je trljati očisve dok mu se ruke nisu otopilepostojani kositreni vojnikje spakirao svoju drvenu nogui maketu svjetionikate se skamenio od tugea ja sam ostala krvava ispod kože

25

REZ NA PRAVOM MJESTU

pitaš se od čega živimi kako mi je ustvarina ovoj našoj putanji u obliku perecati si obla od uvijanja oko rasvjetnih stupovaumorna od trgovine ugodnim dojmovimasve češće mi uvaljuješ robu s greškomi saopćavaš loše vijesti

već si obezglavila priličan broj tratinčicani jedne se ne sjećašja pamtim svaku koja me pomilovala

pitaš se od čega živimživim od preciznih filmskih rezovai ponekog zatamnjenja

rez na tvoju rastvorenu košuljuna tvoje noge oko moga strukai porno usnerez prije svakog pokušaja bijegarez na nas dvijemekane i sjajnepoput repića od škampi

26

NIKAD NE ODUSTAJEŠ

nikada ne ostaještako da ni ne znamu što se pretvarašnakon pola noćii onih gegova za sretan krajmoja pulčinelomoja trbušna plesačicemoja kopelijomoja pepeljugoja najčešće spavam samapa nikom ne smetašto se iz mene po cijele noćirasipaju crteži kredommali krokiji prethodne večeriujutro ih pronalazim svuda po sobii prije prve kave vješam na telefonsku žicua zatim čekam

27

SMRT NEVJERNOG DRUGA

isprva sam ga samo gledalasklupčana na dnu krevetažmirkao je poput mačkeprotresla sam ga i prislonila na uhobio je zdravo kompaktanznala sam da samo glumi kontuzijupa ga premjestih u kuhinjupod izgovorom da mu je tamo toplijea onda zavirih kroz ključanicumirno je trošio svoje reckicei dalje te ljubomorno kriopa rekohhall 5000tvoja odiseja je svršilamislio je da se šalima ja sam ga lansiralabez odbrojavanjau jedanpa u drugi zidzajedno s tvojim slikamai pustim riječimaujutro sam dugo sakupljala dijelovepored njega sam stavila njegov vjerni punjači spustila zastavu na pola koplja

28

NEŠTO JE TRULO U PLEASENTVILLU

nije me briga što si sve uzelai što si moje bacila kroz prozornema tu ničeg bez čega se ne moželijepo proživjeti dan

u svom malom grčkom restoranuja ću ti sama dodavati stvari od porculanasve su redom nabavljane u 5 do 12za male pareslobodno razbijaj lutkice i vazeotresaj po njima pepeo sa svoje cigarenoge prekriži na jastukuostavi otisak cipele na zidupogledaj u dno čašicipa mi pričaj prostote(znam da ih ima pod svim tim tilom)pusti priče za malu djecunisi ih ti pisalane puštaj me natragnešto je trulo u pleasentvillu

29

MOJ NOVI PRIJATELJ

dovoljno je da se prekrijem preko glaveusred bijela danaili na bilo koji drugi način zastranimpa da iz mraka dotutnjimoj novi prijateljisprva je samo zurio u menea kad netko tako uporno zuriprije ili poslije mu se obratišili ponudiš onim što ti se našlo u rucii možda ga se nikada više ne otarasiša možda nećeš ni htjetiovom mom nije puno trebaloi već je znao sva moja tajna mjestana kojima krijem kuba cigare i kožne rukavicesatima smo dijelili pogled na plafonjerui gravirali imena na pljoskešutim o njemupreviše je zlobnika koji bi rekliah, šizofrenijaa on bi onda šiznuo od bijesai ja bih se možda pokolebalaiako znam da nitko od njihnije tako dobar poznavalacaerodinamike ljubavnika

30

BILO TI JE SVEJEDNO

dok si reckala crvene vrpcei lomila krokantkratkim karate potezimamalo tko je mogao znatida se upravo sprema kiša meteorai da bi ustvari trebalouključiti galaktički štitu stilu starih grčkih skeptika

umjesto togapretvarali su se da ne videkako su ti usne izgrižene iznutrakako ti se hruštevi roje pod kožom čelai kako ti onaj krokant jedu iz rukeiako je hladna poput sječivaod nehrđajućeg čelika

ma što sada govorilabilo ti je svejednošto putujem po svijetui bušim male rupe u kamenu i ledute ronim na dah s tvojom kosom u zubimai što svakog trena mogu završitis harpunom u desnom obrazui vodenim mjehurićima u plućima

31

KADA ODEM

kada odem otići ću kroz prozorspustit ću se niz fitilj za punoga mjesecai odzviždukat u andaluzijus naramkom tvojih stihovai pametnih konstrukcijapisat ću pikareskepoput tebei tvrdo ukoričene prodavati ihbuntovnim damama u ćorsokacimaa one će ih kriti u pijesku svojih terarijai čitati za vrijeme nogometnih utakmicaa svaka buba okrenuta na haubupostat će nezamislivo dirljiv prizorno figuerasu neće zafalitini jedno jedino jaje

32

CEPELIN

jednom kad se naš cepelin spustiširokim pokretom rukepokupljenim u nekoj operetiodapet ćeš strelicuu krošnju cepelinaa stazu od hermelinazamotat ćeš poput večernje haljinei zadić je iznad koljenakao da se spremaš otrčati kućiodaju te samo billbo bagins stopala

33

APETIT

ti i taj tvoj apetitpostat ćeš debelana kraju ćeš prsnutikao onaj debeljko iz monthy pytonadići će se gadna prašinai spustitijednom će netko dletati zidovei s gađenjem otfrljacitimali očnjaku kanalizacijski odvod

34

OPET VOLIŠ NARANČASTO

tvoja peglica je tako prokleto plošna, kažeši zijevanjem usisavaš sva naša mjestau svoje debelo crijevovrijeme je da te gurnem u nekakav foto albumpa da sve postane stvar slučajnostida nam šanse budu 6/45osjećam kako ti se ponovo lijepe tvoje narančaste stvariza ruke i stegnai kako mi sve češće mašeš bijelim rupcem s palubea onda se praviš da je riječ o najobičnijoj papirnatoj maramiciznamuskoro ćeš kazat nešto poputdosta mi je ove vijavicei zbit će se maca pored tople pećia ja ću se pješice vratiti na sjeverpeglica je ionako bila na dug

35

MOJA FRIDA

moja frida je odlučila otićiiako će joj se tamo vratiti astma i mrenaprorijediti obrvea haljine ostati bez pruga i oprugamoja frida je odlučila otićia tapetić trave koji sam vukla svuda za namagurnuti duboko u spremnicupored zaboravljenog chardoneya

naš zvjezdarij, pjeskarij i cestarijneka prekrije stoljetna prašinaneka se osuše i smežurajuneka ih pojedu moljcinigdje jednoga traga o nama nisu sačuvaliti pusti kilometrite puste zvijezde padalice

naslikaj me moja fridosa slobodnim rasporedom rana i ožiljakada vidimo ima li smisla ostatida vidimo što će uopće ostatida vidimo treperi li to što ostajena kraju mi istresi malo cukra na ranemoja mala cuker-mahericeu prahu

36

PRIČAJ SA MNOM

zašto me puštaš da skapavam od gladiima i bržih načina da se netko usmrtida nestanezašto me stanjuješgdje me namjeravaš uglavitna policu s knjigamau knjigu samutrebaju ti nove kazaljke na satuok, samo neka bude džepniznaš da ne volim svjetla pozornicestrpaj me negdje gdje je toplo i uskou čarapu, moždaili podstavu kaputaobavij me onom svojomultramarinskom plahtomi pošalji negdjegdje se živi od školjaka i spužvetiho i s puno nadeostavljam ti svu svoju ušteđevinuušuškaj se pokraj našeg the endapričaj sa mnom

37

SUĐENJE

na optuženičkoj klupiklupko vune probodeno iglama

tužiteljicacrna pupasta mačkaprilično iznervirana sporošću pravdeponavlja po stoti put

na kutiji je jasno pisalogarantiram zabavu do iznemoglostia mučki mi je pokušalo isplesti džemperzidne tapetečarape

sudac s rolat frizurompromiješa par utega na vagii napokon zaključirasplesti i pretvoriti u crtu na EKG-u

38

IZUZMITE ME OD POSJETA ŽALOVANJA

rado bih te povuklai ovoga putauz skale, pa niz ulicudok se grad ne ugasidok nam kaledioskopne prsne pred licem

ali šal ti se upleo oko noge od stolaa lice ti zbog toga i nije previše žalosnopa odlučim ne forsirati viševidimstare slike si vratila na kantunalpreslušavaš cd-e revijalne glazbei lomiš ruke u stilu kućanice

vrijeme je da potražim izgubljene godovei organiziram tihi pogrebmolim vas izuzmite meod posjeta žalovanja

39

SVI GRADOVI NA RAZGLEDNICAMA SU ISTI

svi gradovi na razglednicama su istiposebno noćne panoramesvijetla i prozori su raširena pojavai znam da ćešpozdrave iz charlstonai pozdrave iz mar de platanakon nekog vremenaubacivati u ladicu nepročitanemislit ćešpa otud si me već pozdravila, zabogajednom kad se vratim bit ćeš stara i zimogroznaa ja ću te grijati pričamao francuskim crkvicamai rumunjskim maglamahvalit ću se adresama zanimljivih stranacai fotografijom ulovljene sabljarkea one kreolke iz new orleansatamo te nikada neću odvestisve su ti redom nalik

40

KOTLOVINA

na prozoru sazrijeva žegafasada se ranim jutrom povija pod suncemzavjese lelujaju poput indijskih plesačicazapletene u ostatke stvarnostizrak je rastopljeno staklograd se pušija pušimkroz raskriljene prozore automobilafrcaju žvake i opušci cigarana asfalt natopljen maslinovim uljemdobacujemo majku jedni drugimaulaštene metalne muhe ginu na šoferšajbifrckajući smeđim žilicama po staklukojeg su na pumpi oprali srednjoškolcikrčkamo se u loncu s kotlovinomčernobil kočnica i tankih živacasintetika natopljena znojemveliki blještavi pisoarna radiju javljajuda požar pustoši miljama dalekotvoje ruke u širokim zaveslajimaklize pučinomu ušima mi zuji od tišine tih pokretausne oblikuješ u TIMBEEERpokušavam ostati uspravnaali se lomim ploštimiceostajem sjediti na svom kolcu u izlogu pečenjarnicepovorka je nadomak centru

41

INDIJANSKO LJETO

sjećaš li se onog indijanskog ljetai njegovih bojapitam dok zakuhavaš mrtvu tišinu i nabireš ćelokao da nikada nije bilo ni krvi, ni barutani onih zvijezda zornjačani zviježđa, ni sazviježđa iznad jarbolakao da se sve bitno nije dogodilo upravo ondau onim crvenim noćimadok su džepovi bili prepuni jokera

već sam htjela staviti i malu tetovažuvodila bi od vrataa u podpazušju bi se skutrila divlja mačkaomekšala od topline i tišineno tebi se već okamenilo novo liceukradeno s kakvog gradskog trgauramljeno u težak, pozlaćen okvirstrogo i dalekokakva već je spomenička baština

već unaprijed mrziš goluboveželiš da te ulašte poput chevroletapoput cipela fićfirićane sjećaš se da su naši pjesniciuvijek bili pjesnici rođenih loveraiskreni poput rođenih ubojicada se često nisu ni češljalini rezali noktene možeš se više oteti šutnjomsve najbolje i najgore od tebeje prošlo kroz moj želudacostalo je u prstimasagraditi te mogu zatvorenih očiju

42

TRČIMO POSLJEDNJI KRUG

sve je pripremljenožice na gitari zategnutepetne žile istonaš crvuljak širom otvorenu njemu izgreban leluja vrli novi svijetza stolommoj grimiz i tvoj ljupki oker spojeni u laktovimau slobodno vrijemerame uz rametrčimo naš posljednji kruglijevo uho sam izgubila nakon prvog pucnjastarter bogami ne koristi ćorkeopružena pred bradatim gospodinomu haljini jednostavna krojašutim u izobiljuna pitanjejedem li još uvijek školjkekažempustite toimate vi dovoljno svojih problema

43

MEKSIKO

te noći na ljetnoj terasi svog prijateljačitala si mi pjesme silovite meksičke pjesnikinjeod koje se zrak uskovitlaoa komadić zemlje na kojem sam stajalapostao užasno uzak i groban

čitala si je s kastanjetama u zglobovimai tekilom među bedrimai već sam pomislila da se vraćašali oči koje sam zatekla nisu imale vezes meksičkom pjesnikinjomni sa mnompa sam odustala od toga da ti kažemkako sam se još kao djevojčica hranila žar pticamatoliko da su mi opernatile rukei kuda god njima posegnulasve se nekako izdizalo i fijucalo i frcalo na sve stranemoje noći su se uvijek caklile i pucketale poput vlažnih grančicai čim sam se dočepala nogupočela sam bježati splavom niz rijekudo samoga ušća

kasnije sam odlazila vlakom milje i milje dalekoi mnogo toga sam ugledala samo na trenutakkroz zamagljen prozori mnogo čizama sam potrošilado prstijuprevrćući kamen po kamenčašu po čašugrad po gradne bi li te negdje u tom zapetljaju crijeva, jezika i makadama pronašla

ono što ti je iscrtalo tragove iskrenja na leđima

44

nije te htjelo porobitihtjelo te samo utisnuti u prostor između ključnih kostijumjesto na kojem se najjasnije čuje žila kucavicakoje snajperisti nikada ne pogađajumalo sklonište za ranjene ptice i odbjegle cvrčke

45

MEMENTO

na tisuće porculanskih strelicajoš uvijek padapod kožu mi se zavlači staklena vunaiz vlažnih haustoraiz tvoje glavepreskače me paragranica exclusivovaj grad mi nikada nije bio domiako se cijela obitelj sijamskih blizanacaveć godinama trudida mi stvori komadić nebapo cijenu da zbog njega život zagubičitava vojska naoštrenih zlaćanih pčelateškom mukom dotjeranihu najnovijim modelima perilicaposljednjeg centrifugalnog krikaujutro se svejedno budim izgrebana do krvinoću redovito sanjamkako niz zavojite kamene stubekotrljaš malo sirius suncekoje kada te ugledavrijedno stane mahati repomne znajući da ćeš gakao i menezalijevati hladnom vodomsve dok mu se plameno srce ne raspukne

46

RASKOLJNIKOV

čak i ondakada je tvoje lice bilo meko prebačeno preko mogzrakom je zujalona tisuće malih demonakoji su se u moju dušu izljevali poput rastvorenih lignjia ti si im pri slabom svjetlu pomagala sakriti užekojim je pridavljena bujica riječii krvavi nožkojim sam raskoljenana ono nešto umotano u dječju dekicušto još uvijek miriše na vaniliju i zelene jabukei ono drugo što krvari poput bijesne životinje

u ovoj tišinikoja podsjeća na oceani zmijsko gnijezdoraskolio meraskoljeni raskoljnikovpoduprt onom raskošnom groznicomi svojom krvavom pravdomi više nije preostala ni jedna jedina misaokoju nisam okusilakoju ne vezujem oko vratakoju ne raspirujem otrovnim dahomsvo ono znanje koje mi je ranije promakloutrljao mi je raskoljeni raskoljnikovsvojom sjajnom sjekiromposred snova

47

VITA JE FINITA

nisam dobro vidjelasijevalo jei često sam morala zatvarati očinad šoferšajbom je bljeskalobez osvrtanja molimgledaj naprijednaprijed gledajtvoji odlasci su zauvijek izgubljenirazasuti leže pored cestezajedno s pregaženim mačkamai zgužvanim kutijama cigaratvoju granu otpilila je korporacijska vatrogasna družinamontparnasse i montmartre zakračunali su vrataplesačicama su iskočile modre venežongleri se ne žele igrati vatromhuckleberry je kupio tucet kravataalfonso je spuznuo pod zemlju od sramatowanda je nestala duboko u amazoniu smrznutom ribnjaku pridavljena su sva tvoja čudani sto japanskih stručnjaka ti ne može pomoćividiš kako se boja razlijevamorat ćeš suziti tu elipsu koju opisuješako ne želiš završiti u kazalištu sjenas pregršt vlastitih kostiju pod nogamavrati matrikulu i srebrni pištoljlaneno odijelo i mali kockarski parobrodtiho ih vrati natrag u tišinui ne vjeruj više stvarimakojima ne možeš uzeti gipsani odljevsve je okživot je živvita je finita

48

KRATKA POVIJEST BOLESTI IV

pacijentica je sićušnim pogledom okrznula menea zatim iz rorscahovih mrljaiscrtkala splav od čvrsto poslagane hrastovinei reklajedro je od najbolje tkanine ovog dijela svijetau kutu je džepni jazz bendbaš kako ona voliu mom trbuhu užarene borove iglicekoje iskre crveno i zelenohej, kako je samo pjegavo nebo tamopod kišom padalica pucaju membranei nema druge nego trčatinajbrže što se možetamo gdje se ona razlijevaskliska poput mlade ribenema druge nego skinuti sei leći pod uzano stakleno zvonočekatidok zvjezdani prah dobuje mrtvu tišinu

49

Helena Burić

Rođena 1973. u Splitu. Završila Pedagoški fakultet u Splitu. Piše poeziju i prozu. Objavljivalau Zarezu, Vijencu, Knjigomatu, Trećem trgu, Libri liberi, Poeziji itd. Uvrštena u zbirkekratkih priča Vampirske priče i Da sam Šejn. Dobitnica nagrade Fran Galović za kratkupriču 2007. godine.

50

Biblioteka Mali rakunknjiga 30

Helena BurićKRATKA POVIJEST BOLESTI

© 2008 Helena Burić© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2008, 2015, 2016

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaAleksandra David

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© #5491829 / Fotolia.com

ISBN 978-953-6924-75-2 (HTML)ISBN 978-953-345-201-2 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-202-9 (PDF)ISBN 978-953-345-203-6 (MOBI)

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

51