ZAJEDNICA IZVRŠITELJA: Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu

i vrtnu umjetnost

Svetošimunska 25, 10000 Zagreb

4 GRADA DRAGODID, Komiža

info@dragodid.org, +385 091 2444263

NARUČITELJ: Grad Stari Grad

Novo riva 3, 21460

STARI GRAD

LOKACIJA: Kulturni krajolik Starogradsko polje

STUDIJA

KONZERVATORSKA PODLOGA KULTURNOG KRAJOLIKA

STAROGRADSKO POLJE

KNJIGA V - STUDIJA ANALIZE I VREDNOVANJA KULTURNOG

KRAJOBRAZA STAROGRADSKOG POLJA

AUTORI TEKSTOVA, KATALOGA I KARTOGRAFSKIH PRIKAZA doc. dr.sc. Goran Andlar, dipl. ing. kraj. arh. (koordinator)

prof. dr. sc. Branka Aničić

doc. dr. sc. Kristina Krklec, dipl. ing. geol.

doc. dr. sc. Ines Hrdalo, dipl. ing. kraj. arh.

Aldo Čavić, prof.

dr. sc. Dora Tomić, dipl. ing. kraj. arh.

Marija Kušan, dipl. ing. kraj. arh.

Monika Lukić, dipl. ing. kraj. arh.

REVIZIJA MJERA ZAŠTITE:

Zoran Wiewegh, Sanja Buble, Radoslav Bužančić, Mirna Bojić, Bruno Diklić, Saša Denegri, Biserka Dumbović Bilušić, Vesna Kezunović, Davor Trupković

Zagreb-Stari Grad, listopad, 2015.

revizija: travanj 2018.

Zajednica izvršitelja: Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost

Svetošimunska 25, 10000 Zagreb

odgovorna osoba: izv. prof. art. Stanko Stergaršek, dipl. ing.arh., predstojnik

4 GRADA DRAGODID, Šapjane

info@dragodid.org, +385 091 2444263

odgovorna osoba: Julia Bakota, mag. ing. agr., predsjednica

Naručitelj: Grad Stari Grad

Novo riva 3, 21460 Stari Grad

odgovorna osoba:

Vinko Maroević, dipl. iur., gradonačelnik (do 2017.)

Antonio Škarpa, gradonačelnik (od 2017.)

Lokacija: Kulturni krajolik Starogradsko polje

Naziv studije/projekta: Konzervatorska podloga kulturnog krajolika Starogradsko polje

Broj studije/projekta: 106/015

Stručni tim u izradi studije:

Koordinator izrade studije:

doc. dr. sc. Goran Andlar, dipl. ing. kraj. arh.

Krajobraz:

doc. dr. sc. Goran Andlar, dipl. ing. kraj. arh. (koordinator)

prof. dr. sc. Branka Aničić

doc. dr. sc. Kristina Krklec, dipl. ing. geol.

doc. dr. sc. Ines Hrdalo, dipl. ing. kraj. arh.

Aldo Čavić, prof.

Dr. sc. Dora Tomić, dipl. ing. kraj. arh.

Marija Kušan, dipl. ing. kraj. arh.

Monika Lukić, dipl. ing. kraj. arh.

Arheologija:

dr. sc. Sara Popović, dipl. arheol. (koordinator)

Andrea Devlahović, dipl. arheol.

Etnologija i recentna izgradnja:

Filip Šrajer, dipl. ing. arh., URBING d.o.o. (koordinator)

Grga Frangeš, dipl. etnolog i muzeolog

Mirna Ratkajec, dipl. etnolog i pov. um.

Filip Bubalo, prof.

Miran Križanić, mag. ing. arh.

Luka Forko, stud. etnol.

Revizija mjera zaštite:

Zoran Wiewegh, Sanja Buble, Radoslav Bužančić, Mirna Bojić, Bruno Diklić, Saša Denegri,

Biserka Dumbović Bilušić, Vesna Kezunović, Davor Trupković

Tehnička realizacija kataloga i kartografije:

Mjesto pod suncem d.o.o. ured@mjestopodsuncem.com, http://www.mjestopodsuncem.com

Mjesto i datum: Zagreb-Stari Grad, listopad, 2015., revizija: travanj 2018.

SADRŽAJ

1. UVOD

1.1. Problemi i ciljevi s aspekta istraživanja krajobraza

2. METODE I POSTUPCI RADA

2.1. Procjena karaktera krajobraza

2.2. Vrednovanje krajobraza

2.3. Osjetljivost krajobraza

2.4. Atlas krajobraznih uzoraka

3. KARAKTERISTIKE PODRUČJA STAROGRADSKOG POLJA

3.1. Biofizičke karakteristike područja

3.1.1. Opis geomorfologije, pedologije i geologije

3.1.2. Antropogene karakteristike područja

3.1.2.1. Zemljišni pokrov

3.1.2.2. Popis uzgojnih sorti

3.1.2.3. Prometnice i putovi

3.1.2.4. Regulacije tokova

3.1.2.5. Starogradsko polje kao kultivirani krajobraz kroz povijest

4. PROCJENA KARAKTERA KRAJOBRAZA, ANALIZA VIZUALNO-ESTETSKIH OBILJEŽJA,

VREDNOVANJE I OSJETLJIVOST KRAJOBRAZA STAROGRADSKOG POLJA

4.1. Krajobrazna područja Starogradskog polja

4.2. Krajobrazni uzorci Starogradskog polja

4.3. Vrednovanje i osjetljivost krajobraza Starogradskog polja

4.3.1. Zaključna razmatranja za propisivanje mjera za upravljanje krajobrazima

5. LITERATURA

PRILOG A

Katalog krajobraznih uzoraka

PRILOG B

5.1. Zemljišni pokrov, M 1:5.000

5.2. Prometnice i putovi, M 1:10.000

5.3. Regulacije tokova, M 1:10.000

5.4. Analiza vizualno – estetskih obilježja krajobraza, M 1:10.000

5.5. Krajobrazna područja M 1:25.000

5.6. Opća karta krajobraznih uzoraka, M 1: 10.000

5.7. Vizualna vrijednost krajobraza, M 1: 10.000

5.8. Kulturno - povijesna vrijednost krajobraza, M 1: 10.000

5.9. Prirodna vrijednost, M 1: 10.000

5.10. Osjetljivost krajobraza, M 1: 10.000

1

1. UVOD

Obzirom na specifičnost obilježja i problematike kulturnog krajolika Starogradskog polja, promišljanje o

njegovoj budućnosti zahtjeva primjenu 'krajobraznog mjerila'1odnosno integralnog principa temeljenog na

sinteznoj analizi različitih aspekata tvorbe krajobraza. U tu svrhu izrađuje se Studija analize i vrednovanja

krajobraza kojom se prostor sagledava u cjelini, a oslanja se na podatke, analizu prostora i zaključke iz

arheološkog i etnološkog dijela elaborata, postojeće podatke i kartografiju (kao što su DOF 5000, TK

25000, HOK 5000 itd.), na zaključke/prijedlog valorizacije recentne izgradnje, ali i dodatne podatke koji su

se prikupili ovom studijom (regulacije tokova, zemljišni pokrov, vizualna analiza, analiza nagiba i

ekspozicije i dr.).

Modeli analize i vrednovanja krajobraza novost su u hrvatskom prostornom planiranju te zaštiti i

upravljanju kulturne baštine, ali nemaju institucionalno uporište što utječe na č injenicu da metode upotrebe

ovih alata nisu definirane. Potreba uvođenja ovih alata ne proizlazi samo iz obveza na koje smo se kao

država obvezali potpisivanjem Europske konvencije o krajobrazu, već se nameće i kroz samu praksu.

Nužnost je posebno evidentna na slučajevima vitalnih agrikulturnih krajobraza, a čija zaštita kao kulturne

(i/ili prirodne) baštine tek nedavno postaje trend. Dosadašnji modeli zaštite, upravljanja i planiranja

kulturnim dobrom ne nude potpuna rješenja za ovakve kompleksne prostore, i stoga otvaraju prostor za

uvođenje novih alata i pristupa. Prateći međunarodne trendove u osuvremenjivanju metoda izrade

konzervatorskih podloga može se vidjeti kako je sveprisutnije uključivanje dimenzije krajobraza u iste, jer

omogućava skretanje fokusa s objekata i struktura na cjelinu te odmak s parcijalnog sagledavanja prostora,

pri čemu funkcionira na principu nedjeljivosti antropogenih i prirodnih procesa i čimbenika u interpretaciji

prostora te na konceptu 'lokalnosti' (na teritorijalnim i lokalnim značajkama prostora, toponimiji, lokalnim

načinima korištenja zemljišta i sl.).

1.1. Problemi i ciljevi s aspekta istraživanja krajobraza

Potreba za istraživanjem krajobraza Starogradskog polja proizlazi iz sljedećih utvrđenih problema:

- Nepostojanje spoznaja o prostoru kao cjelini; dosadašnja istraživanja pristupala su području s aspekta

partikularnih elemenata (objekata, struktura i sl.)

- Neistraženost povijesti poljoprivrede u smislu izmjenjivanja poljoprivrednih kultura te karakteristika i

promjena strukturnih i funkcionalnih obilježja poljoprivrednih površina

- Nepostojeći inventari zemljišnog pokrova i/ili načina korištenja zemljišta, a posebno njihovih

karakteristika i stanja. Aktualno znanje o Polju je u ovom smislu pojednostavljeno kroz osnovne

kategorije zemljišnog pokrova npr. maslinici i vinogradi

- Neprisutnost spoznaja o vizualnim i estetskim karakteristikama krajobraza

- Nepostojanje uvida u raznolikost, stanje i vrijednosti krajobraznih jedinica područja; polazi se od

činjenice kako je područje čine jedinice različitih karakteristika, kvaliteta, stanja i osjetljivosti

- Nedovoljno razrađeno zoniranje područja koja bi sugerirala različite režime zaštite i upravljanja

1‘Landscape scale’ je uvriježeni termin u međunarodnom istraživačkom i planerskom kontekstu kojim se u prenesenom značenju

označava promišljanje kroz koncept krajolika, odnosno primjenu 'krajobraznih' metoda

2

Iz navedenog proizlaze ciljevi Studije analize i vrednovanja krajobraza Starogradskog polja:

- istražiti kulturno povijesni kontekst geneze poljoprivrednog krajobraza Starogradskog polja

- izraditi kartu zemljišnog pokrova sa ciljem utvrđivanja stanja poljoprivrede

- kartirati i analizirati karakteristične elemente krajobraza (kanale, putove, gomile itd.)

- provesti vizualnu procjenu krajobraza

- provesti karakterizaciju krajobraza koja će obuhvaćati klasifikaciju, kartiranje, opis, procjenu stanja i

kvaliteta te osjetljivosti pojedinih krajobraznih jedinica

- uspostaviti temeljni okvir za zoniranje promatranog prostora na različite režime zaštite i upravljanja

2. METODE I POSTUPCI RADA

Cijela studija je provedena kombiniranim kabinetsko-terenskim radom, a pri čemu postupak započinje

okupljanjem literaturnih izvora i kartografskih podataka. Pregledano je niz literaturnih izvora u kojima su

dostupni podaci o karakteristikama i čimbenicima krajobraza Starogradskog polja i njegova šireg prirodnog

i kulturno povijesnog konteksta. Drugi dio kabinetskog rada čini izrada GIS prostornih podataka i karata

(kanali, zemljišni pokrov itd.), a koji se potom ugrađuju u zajedničku bazu podataka. Van GIS baze,

korišteni su i analizirani online kartografski izvori kao što je ARKOD i Google Earth. Prvi dio istraživanja

obuhvaćao je izradu sljedećih studija i analiza pri čemu su za pojedine izrađeni prateći kartografski prilozi:

Opis geomorfologije, pedologije i geologije, Zemljišni pokrov, Popis uzgojnih sorti, Promet, Regulacije

tokova i Starogradsko polje kao kultivirani krajobraz kroz povijest

Po izradi prve skice kartiranih krajobraznih područja i uzoraka, proveden je terenski obilazak gdje se

pristupilo detaljnom proučavanju svakog područja, kontroliraju i korigiraju prethodno definirane granice,

detaljnije analiziraju i bilježe strukturno-vizualni aspekti, istaknuti elementi i akcenti prostora, stanja,

trendovi, dinamika itd. Terensko istraživanje provedeno je organizirano zajedno sa ostalim timovima

(etnologija, arheologija i recentna izgradnja), ali pridruženi su i rezultati dva prethodno provedena terenska

istraživanja (studeni 2013. i 2014.) te fotografije iz arhiva Zavoda za krajobraznu arhitekturu Agronomskog

fakulteta. Sve okupljene fotografije su geotagirane (ugrađivanje pripadajućih koordinata u fotografiju što

omogućuje njihovo brzo kartografsko pregledavanje i lociranje), okupljene i sistematizirane po područjima

i timovima u jedinstveni registar što je znatno olakšalo detaljnije i konačne analize i opise u kabinetskom

radu.

Pri izradi ove studije primijenjeno je nekoliko specifičnih alata analize i vrednovanja krajobraza; procjena

karaktera krajobraza (eng. landscape character assesment), analiza vizualno-estetskih karakteristika, model

vrednovanja kulturno-povijesnih, prirodnih i vizualnih karakteristika te model osjetljivosti krajobraza.

2.1. Procjena karaktera krajobraza

Prvi korak u procjeni karaktera krajobraza obuhvaća kartiranje krajobraznih područja i to na razini

krajobraznih područja i krajobraznih uzoraka. Provodi se sinteznom analizom niza čimbenika krajobraza

(prema kartografskim i prostornim podacima) te primjenom načela karaktera krajobraza koji

podrazumijeva svojstven, prepoznatljiv i konzistentan uzorak elemenata koji čini određeni krajobraz

drugačijim od drugog (Swanwick et al, 2002.). Karakter krajobraza čini specifična kombinacija reljefa,

geologije, načina korištenja zemljišta, prostornih uzoraka polja i naselja, tla i vegetac ije. Naglasak na

nerazdvojivosti prirodnih i kulturnih čimbenika u tumačenju promatranog krajobraza, i stoga osim pomno

proučenih biofizičkih aspekata, poseban naglasak je dat na interpretaciji antropogenih čimbenika (način

3

korištenja zemljišta, njegova organizacija i struktura, zastupljenosti kulturno povijesnih elemenata itd.).

Svaka razina klasifikacije je temeljena na odgovarajućim kriterijima (ovisno o razini, od onih općenitih

prema detaljnijima), međutim kombinacija kriterija pri identifikaciji područja unutar jedne razine ne mora

nužno biti fiksna. Naime, u prostornoj stvarnosti tvorbeni čimbenici su spontani i izmjenjivi, pa je katkada

područje moguće izdvojiti uz pomoć više kriterija, a katkada prema manje, ili čak prema jednom.

Definiranje područja stoga mora imati dozu subjektivnog suda.

Krajobrazno područja su jedinstvena i konkretna geografska područja, a čija se distinkcija određuje

imenovanjem krajobraznog tipa kroz pripadajući geografski naziv ili toponim. Ona su identificirana prema

reljefnim obilježjima i općim karakteristikama u načinu korištenja zemljišta s naglaskom na organizacijski

nivo (smještaj i međusobni odnos naselja, glavnih kategorija poljoprivrednih površina i prirodne

vegetacije). Obzirom da su pojedinim identificiranim krajobraznim područjima obuhvaćeni i predjeli van

granice obuhvata, pri opisivanju istih naglasak je bio na dijelovima područja unutar i u kontaktnoj zoni

granice obuhvata zaštite.

Sljedeća razina identifikacije bila je razina krajobraznih uzoraka, koja je uobičajeno zadnja razina u

hijerarhijskoj klasifikaciji krajobraza. Osim podataka dobivenih ovom studijom (Krajobraz), u analizi je

korišten niz različitih podataka dobivenih kroz ostale studije (Etnologija, Arheologija i Recentna izgradnja),

kao i postojeće karte DOF iz različitih godišta, s naglaskom na aktualni snimak iz 2011, te iz 1967.god, te

franciskanski katastar 1834.god. Identifikacija krajobraznih uzoraka je u ovom slučaju utemeljena na

kombiniranoj analizi zemljišnog pokrova, načina korištenja zemljišta, njihovih strukturno morfoloških

obilježja i prostornog rasporeda, zastupljenosti i obilježjima povijesnih struktura, pedoloških i reljefnih

prilika te toponimiji (koja je preuzeta s austrougarskog katastra, te HOK, TK25 i toponimske karte

digitalizirane prema karti kazivača A. Vrankovića). Krajobrazni uzorci su temeljni okvir za daljnja

vrednovanja i procjenu osjetljivosti.

2.2. Vrednovanje krajobraza

Vrednovanje krajobraza se uobičajeno provodi s aspekta kulturno-povijesnih, vizualnih i prirodnih

karakteristika , a u ovom slučaju okvir za vrednovanje činili su identificirani krajobrazni uzorci; po svakom

uzorku definirana je pripadajuća vrijednost.

Procjena kulturno povijesne vrijednosti krajobraza podrazumijeva integritet kulturno-povijesnih elemenata

određenog područja uzorka temeljem čega se promatra kapacitet svjedočanstva tradicijske kulture u

korištenju zemljišta te drugih povijesnih obilježja :

- Očuvanost (rijetkost/reprezentativnost) karaktera krajobraznih uzoraka koja se očituje u funkcionalnim i

strukturnim obilježjima, a pri čemu krajobrazni uzorak, kao posljedica antropogene intervencije, igra

važnu ulogu u racionalnom korištenju prirodnih resursa (vode, tla, šuma)

- Zastupljenost, očuvanost i funkcionalnost pojedinih tradicijskih objekata i građevina kao što su trimi,

teze, suhozidne regulacije tokova i dr.

- Zastupljenost, očuvanost i funkcionalnost arheoloških elemenata i struktura kao što su arheološka

nalazišta i lokaliteti, putovi itd.

Procjena prirodnih kvaliteta Prirodna vrijednost krajobraza se odnosi na 'prirodnost' što podrazumijeva

udaljenost od područja lišenih antropogenog utjecaja (ili u većoj mjeri lišenih), kroz već utvrđene elemente

prirodnih vrijednosti, ali i druge kao što su značajnije količine prirodne vegetacije ili specifične biljne

zajednice, zatim lokve, špilje, geomorfološki oblici, rijetka tla ili stijene u kojima su staništa određenih

4

životinjskih vrsta. Prirodnoj vrijednosti pridružena su i kvaliteta prirodnih resursa, kao što su specifična tla i

vode.

Procjena vizualnih kvaliteta krajobraza proizlazi prije svega iz zasebne analize estetsko-vizualnih obilježja

koja je polazišna analiza u procjeni i vrednovanju vizualnog karaktera krajobraza kao dijela ukupne

sveobuhvatne karakterizacije krajobraza. Ovom analizom je Starogradsko polje raščlanjeno na sljedeće

oblikovne i vizualno-perceptivne čimbenike : (1) vizualne cjeline, (2) područja privlačnih i neprivlačnih

zona, (3) vizualni i negativni prostorni akcenti, (4) vizure, (5) prostorni rubovi i (6) koridori. Na ovaj način

su definirane vizualne prostorne cjeline, odnosni među njima, definirana preglednosti i zatvorenost

prostora, prepoznate istaknute i problematične zone i točke itd. U postupku ove analize sudjelovali su i

članovi ostalih timova. Imajući na umu ove spoznaje, pristupilo se vrednovanju vizualnih obilježja po

svakom krajobraznom uzorku, a argumentacija istoga je opisana kroz karakter i stanje pojedinog

krajobraznog uzorka (svaki uzorak opisan je i s estetsko-vizualnog aspekta promatrajući ga kroz kriterije

kompleksnosti, koherentnosti, rijetkosti, istaknutosti karaktera, preglednosti, prepoznatljivosti itd.).

2.3. Osjetljivost krajobraza

Osjetljivost krajobraza je zadnji dio postupka procjene karaktera krajobraza, a podrazumijeva stručnu

procjenu o mogućoj ili očekivanoj promjeni karaktera krajobraza obzirom na utjecaje novih zahvata ili

promjena namjene i karakteristika zemljišta, zatim na prirodne utjecaje te o kapacitetu određenog

krajobraznog uzorka na promjene karaktera. Procjena osjetljivosti krajobraza dobiva se preklapanjem

prethodno definirana tri sustava vrijednosti (kulturnih, vizualnih i prirodnih karakteristika).

2.4. Atlas krajobraznih uzoraka

Princip opisivanja i prezentiranja svakog utvrđenog krajobraznog uzorka zamišljen je kroz dva obrasca.

Prva stranica je A3 formata, a izgleda na sljedeći način:

1. Kartografski prikaz krajobraznog uzorka s pripadajućim granicama

2. Tri pripadajuće fotografije na kojima su prezentirana i vizualizirana obilježja i specifične značajke

opisana na sljedećem obrascu

Druga stranica je A4 formata i sadrži opis karaktera i stanja te valorizaciju:

3. Toponimija – podrazumijeva pripadajuće toponime kojima uzorak pripada

4. Naziv krajobraznog uzorka - ključne riječi u kojima je sukus glavnih karakteristika identificiranog

uzorka

5. Opći tip uzorka – opća kategorija kojoj pripada krajobrazni uzorak

6. Smještaj

7. Dominantno korištenje – prevladavajući biljni pokrov

8. Opis karaktera i stanja krajobraza; opis kombinacije dominantnih prirodnih i kulturnih elemenata

koji sudjeluju u tvorbi promatranog krajobraza, opis istaknutih nositelja karaktera krajobraza,

negativna i pozitivna vizualna obilježja i akcenti, dinamika, problemi, kratki opis zastupljenosti

arheoloških, etnoloških i objekata recentne gradnje

9. Ocjena kulturno povijesne vrijednosti

10. Ocjena prirodne vrijednosti

11. Ocjena vizualne vrijednosti

5

3. OPĆE KARAKTERISTIKE PODRUČJA STAROGRADSKOG POLJA

3.1. Biofizičke karakteristike područja

3.1.1. Opis geomorfologije, pedologije i geologije

Otok Hvar je centralno-dalmatinski otok ukupne dužine 68 kilometara, a širina mu varira od svega 2,5 na

istočnom do 10 kilometara na središnjem zapadnom dijelu otoka. Sjeverni dio otoka nešto je niži

(maksimalna visina do 125 metara nadmorske visine), dok na južnom dijelu uzvišenja prelaze 500 metara

(najviši vrh je na 628 m.n.v.). Otok je okružen relativno plitkim morem (do 87 metara dubine), a od kopna

ga dijeli Hvarski kanal čija širina na ovom dijelu iznosi samo 4 kilometra.

Otok Hvar pripada Dinaridima, a u tektonskom smislu ovo područje pripada tektonskoj cjelini

srednjodalmatinski otoci, odnosno strukturnoj jedinici nižeg ranga - otok Hvar. Karakterizira ju ljuskava

građa, te smjer pružanja istok-zapad (odnosno ISI-ZJZ). Starogradsko polje svojom orijentacijom prati

pružanje glavnih struktura, a formirano je u tjemenu prostrane antiklinale koja se proteže od Starog Grada

do Vrboske. Na jugu ovo područje omeđuje reversni rasjed čije je pružanje jasno vidljivo u reljefu i

predstavlja granicu između Starogradskog polja i okolnih uzvišenja. Ovaj je rasjed presječen s dva

poprečna rasjeda koji su dodatno izlomili tjeme antiklinale, te stvorili predispoziciju za cirkulaciju vode

kroz karbonatne stijene, te njihovo trošenje.

Područje Starogradskog polja izgrađuju karbonatne stijene gornjokredne starosti (cenoman-turon)

prekrivene kvartarnim (pleistocenskim) naslagama. Karbonatne stijene izgrađene su od sivih slabo

uslojenih dolomita s proslojcima i lećama vapnenaca, a trošenjem ovih naslaga nastaje rastresiti materijal

koji se taloži u morfološkim depresijama (u ovom slučaju na području Starogradskog polja). Kvartarne

naslage sastavljene su od eolskih pijesaka, aluvijalnih sedimenata (breče i resedimentirani pijesci) i

koluvija. Nastanak ovih naslaga uvjetovan je klimatskim promjenama tijekom pleistocena. Naime, tijekom

aridnih razdoblja dolazilo je do migracije pješčanih dina pod utjecajem vjetra, dok je tijekom humidnih

razdoblja dolazilo do erozije i spiranja eolskog materijala i materijala na padinama nastalog trošenjem

stijena, te razvoja tala.

Istraživano područje predstavlja plitku morfološku depresiju ispunjenu rastresitim materijalom. Zbog

nedostatka hidroloških elemenata karakterističnih za krška polja (izvori na jednoj strani polja, tok, ponori

na drugoj strani polja) Starogradsko polje ne može se smatrati krškim poljem, već poljem u kršu (u

agrarnom smislu). Morfologija dna Starogradskog polja generalno prati morfologiju padina okolnih

uzvišenja, dajući mu blago valoviti izgled. Polje je sa sjevera i juga omeđeno sa dva niza uzvišenja. Sa

sjevera ga omeđuju Glavica (111 m.n.v.), M. Starač (108 m.n.v.), Maslinovik (66 m.n.v.), Skujivac (75

m.n.v.), Vetežinji hum (125 m.n.v.) i Kaštilac (77 m.n.v.), dok ga sa juga omeđuju Tusto brdo (287 m.n.v.),

Purkin kuk (278 m.n.v.), Hum (207 m.n.v.), Gračišće (155 m.n.v.), Planik (145 m.n.v.) i Tatinja (102

m.n.v.) koji u zaleđu imaju visoki hrbat (Sveti Nikola – Začarbina – Gvozd – Vratnik). Sjeverni niz

uzvišenja ne prelazi 125 m.n.v., te je sjeverni rub polja smješten na blago nagnutim padinama (nagiba <5°).

Nagib padina koje omeđuju južni rub polja doseže i do 45° (kategorija vrlo strmih padina 32-55°), no

poljoprivredne parcele su uglavnom smještene na područjima nagiba padina do 12° (kategorija nagnutih

padina 5-12°). Uz rubove polja značajna je pojava i dolaca, odnosno poljoprivrednih područja smještenih

unutar manjih plićih depresija ili na blago zaravnjenim područjima.

U morfološkom smislu zanimljivo je područje južno od Jurkovice gdje se Starogradskom polju pridružuju

dvije suhe doline čija su dna zaravnjena, odnosno ispunjena rastresitim materijalom spiranim s padina u

zaleđu. Morfologija ovih suhih dolina ukazuje na fluvijalno oblikovanje reljefa u prošlosti, a ispuna

sedimentom na promjenu klimatskih uvjeta u prošlosti (smanjenje količine padalina koje su prihranjivale

ove stalne ili povremene tokove). O fluvijalnom oblikovanju reljefa u prošlosti svjedoči potopljena suha

6

dolina Vrboske, te parcelacija na nekim dijelovima Starogradskog polja (npr. područje zapadno od

Vrboske, područje jugoistočno od Vrbanja), a danas kanalizirani tokovi vjerojatno su i meandrirali.

Područje Starogradskog polja najvrjednije je poljoprivredno područje otoka Hvara. Uslijed dugotrajne i

ekstenzivne obrade prvotno razvijena tla na rastresitom materijalu u potpunosti su izmijenjena, te na

području Starogradskog polja dominiraju antropogena tla, tip rigolano tlo (rigosol) u raznim varijetetima. Ti

su rigosoli varijabilnih karakteristika ovisno o podlozi (pjeskoviti, pjeskoviti ilovasti, skeletni, karbonatni),

te različitih debljina (plitki, srednje duboki i duboki). Ovo su vrijedna poljoprivredna tla, jer ih karakterizira

duboka do vrlo duboka ekološka dubina, te povoljna fizikalna i kemijska svojstva antropogenog horizonta.

Uglavnom su ilovaste do praškasto glinasto ilovaste teksture, mrvičaste do graškaste strukture s vrlo

povoljnim vodozračnim odnosima. Zbog činjenice da se ispod antropogenog horizonta na nekim dijelovima

Starogradskog polja (npr. na području sjeverozapadno od Vrbnja) nalazi rastresiti matični supstrat (pijesci),

neadekvatnim gospodarenjem (ilegalnim iskopima), može doći do pojačane erozije, a koja u kasnijim

stadijima može rezultirati potpunom devastacijom prostora.

Na većem dijelu Starogradskog polja javljaju se sljedeće asocijacije tala:

- Rigosoli pjeskoviti, pjeskovito ilovasti i skeletni, duboki - Rigosoli pjeskovito ilovasti i skeletni na

fosilnoj crvenici

- Rigosoli skeletni, srednje duboki i plitki - Rigosoli duboki nekarbonatni iz crvenice

- Rigosoli karbonatni duboki ilovasti ponegdje skeletni - Rigosoli nekarbonatni, duboki glinasti

- Rigosoli karbonatni, pjeskoviti ilovasti duboki - Rigosoli karbonatni, skeletni, srednje duboki i duboki

- Na sjevernom dijelu Starogradskog polja uz gore navedene asocijacije javljaju se i:

- Crvenica antropogenizirana, duboka i srednje duboka - Rigolana tla duboka i srednje duboka, ponegdje

skeletna

- Antropogena rendzina, karbonatna, srednje duboka i plitka

- Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu

- Crvenica, srednje duboka i duboka

3.2. Antropogene karakteristike područja

3.2.1. Zemljišni pokrov (karta 5.1.)

Trenutno je na prostoru obuhvata zaštite poljoprivredno aktivno svega oko 39% površina, od čega oko 23%

pod maslinicima, 12% pod vinogradima, a 4% pod drugim kulturama (oranice, povrtnjaci te lavanda koja je

kao kultivar na otoku Hvaru prisutna od prve polovice 20. st.). U nižim dijelovima Polja zastupljeniji su

vinogradi, a na višim i krševitijim položajima maslinici. Ostatak prostora je u stadiju vegetacijske sukcesije;

u nižim dijelovima površine obrastaju u visoku travu, te šikaru kupine i drače, a u višim dijelovima u

sredozemnu makiju i šumu alepskog bora. Posebice je evidentno napuštanje vinograda u zadnjih 3-5

godina. Ima nešto novih nasada, od čega se ističu i neke nove vrste (npr. aronija), a u prostoru, neposredno

izvan granice obuhvata zaštite, je vrlo uočljiv novi intenzivni nasad maslina i artičoka (parcela bivšeg

pašnjaka pašnjaka/šume na brijegu Škudljivac).

7

Slika 1. Graf zemljišnog pokrova u postotcima

3.2.2. Popis uzgojnih sorti

U obrađenom dijelu Starogradskog polja još uvijek dominiraju vinogradi, ostatak su njive/oranice te

maslinici. U vrlo malom udjelu obrađenih površina zauzimaju sporadični nasadi voćaka (pretežno breskve),

agruma (najčešće mandarine) te lavande. Smokve su najčešće već stara pojedinačna stabla u zapuštenim

vinogradima.

Vinova loza:

Bijele sorte: Bogdanuša, Prč, Mekuja, Maraština, Trbljan/kuč, Pošip

Crne sorte: Plavac, Merlot, Cabernet sauvignon, Drnekuša

Bogdanuša je stara, autohtona sorta bijelog grožđa koja raste samo na Hvaru. Prč i Mekuja su također stare

sorte (koje srećemo i na Braču) ali danas rijetke i samo na rubnim dijelovima polja. Maraština i Pošip su u

zadnje vrijeme češći (preneseni iz Južne Dalmacije). Trbljan, na Hvaru zvan Kuč je, uz Bogdanušu,

najčešća bijela sorta. Bogdanuša i Kuč su dominantne sorte u polju (otprilike 90%). Enolog Andro Tomić

razlikuje tri podvrste Plavca (od malog do velog) koji čini oko 80% zasađenih crnih sorti u polju. Danas se

češće sadi Merlot i Cabernet sauvignon. Vrlo je rijetka autohtona sorta Drnekuša (češća u poljima na rubu i

na visoravni iza Svirača).

Masline

Autohtona sorta je Oblica i ona dominira na rubnim dijelovima polja i u starim maslinicima. Pojavljuje se u

zadnje vrijeme i u središnjim, plodnim dijelovima polja, gdje zamjenjuje vinograde, ali se pokazalo da joj

vlažnost središnjeg dijela polja baš ne godi. U ovim područjima sade se, posljednjih 20 godina, i razne

talijanske sorte maslina, kojima očito prija ‘debela’ zemlja i vlažnost polja.

8

3.2.3. Prometnice i putovi

Područje obuhvata zauzima središnji dio otoka Hvara, koji je ujedno i najjače premrežen mrežom javnih

cesta. Uz državnu cestu D116, čija je nova trasa izgrađena prije dvadesetak godina na jednom od pravaca

antičke parcelacije u smjeru istok zapad, tu su i županijske ceste koje s navedenom državnom cestom

povezuju naselja Stari Grad (Ž62020), Dol (Ž6204), Vrbosku (Ž6205), Vrbanj i Svirče (Ž6206), te dijelovi

lokalnih cesta koje ili u sustav javnih cesta povezuju manja naselja na sjevernom dijelu otoka (Basina

L67191) ili su stare trase državne ceste (L67191 u južnom predgrađu Staroga Grada, te L67224 između

Dola i Vrbanja).

Najznačajnija prometnica za pristup poljodjelskim površinama i posjećivanje Polja je nerazvrstana cesta

duljine cca 5 km položena u smjeru istok-zapad na trasi glavnog dekumana antičke parcelacije, koja je

povijesno služila kao cestovna veza između Staroga Grada i Vrboske. Ova je cesta duž malo više od

polovice duljine makadamska, a asfaltiran je njen istočni dio, otprilike od lokve Carevac malo istočnije od

aerodroma do Vrboske. Druga važna nerazvrstana cesta, u cijelosti makadamska, položena je u smjeru

sjever-jug na trasi glavnog karda antičke parcelacije, a osim za pristup poljodjelskim površinama u Polju,

ona služi i kao cestovna veza prema uvalama na sjevernoj strani otoka gdje se nalazi nekoliko kuća za

odmor.

Značajan dio mreže povijesnih putova u Polju danas je zarastao i ne koristi se. S druge strane, u dijelovima

Polja bliže naseljima postoji pritisak za proširenjem, te asfaltiranjem ili betoniranjem dijelova trasa kako bi

se omogućio prolaz motornim vozilima, umanjili troškovi održavanja, te umanjili efekti zaprašivanja,

neravnina i zadržavanja vode koji proizlaze iz neadekvatno izvedenog i održavanih makadamskog završnog

sloja. U tom je smislu najveći pritisak, ali i sa stajališta zaštite najspornije pitanje asfaltiranja glavnih

nerazvrstanih cesta: zapadnog dijela glavnog dekumana i dijela glavnog karda od glavnog dekumana prema

sjeveru.

Važan, ali premalo istican aspekt prometa iz prespektive zaštite i posjećivanja kulturnog dobra je i doživljaj

polja s prometnica, pogotovo sa javnih cesta kojima prolazi najveći broj vozila i sa kojih se na određeni

način prezentira Polje širem krugu posjetitelja i stanovnika otoka. U tom smislu, osim sporadične,

neujednačene i ne previše uočljive signalizacije, nije učinjeno mnogo, te postoji velik prostor za poboljšanje

stanja.

3.2.4. Regulacije tokova (karta 5.3)

Regulacije tokova u Starogradskom polju predstavljaju kultivirane/kanalizirane bujičnjake kojima se

odvode privremene oborinske vode sa pobrđa hvarskog hrpta, kroz dolce Dola, Vrbanja i Svirača, preko

Polja u more. Nestabilnost i neravnomjernost oborina svojstvenih za mediteransku klimu, te razvijenosti

reljefa uvjetuju izraženu hidrološku aktivnost pri čemu količine privremene oborinske vode katkada znaju

biti vrlo obilne. Iz tih razloga regulacije tokova Starogradskog polja su ključni element stabilnosti

poljoprivrednih površina, i to ne samo u smislu odvođenja viška vode, već u smislu ravnomjerne opskrbe

vodom te sprečavanja erozije tla. Vrijednost regulacija tokova ima i druge dimenzije, pri čemu vrijedi

napomenuti kako se radi prepoznatljivom graditeljskom poduhvatu koji je nadograđivan vjerojatno od

vremena prvih značajnijih poljoprivrednih intervencija. Estetika takve građevine je vrlo važan element

ovog krajobraza, pogotovo tamo gdje egzistira u suhozidnoj tehnici. Važan estetski moment je i efemernost

pri čemu kanali u zimsko i proljetno doba godine funkcioniraju kao potoci, a u vrijeme odusutnosti vode

funkcioniraju kao putovi.

Provedenom analizom prepoznate su karakteristike i stanja kartiranih kanala. Registrirane su različite

tehnike gradnje kanala (suhozidni, zidani, betonski i zemljani u različitim kombinacijama i profilima), pri

čemu prevladavaju suhozidni otvoreni kanali. Smještaj i smjer regulacija tokova su logično uvjetovani

9

prirodnim formama bujičnjaka koji se kroz niže dijelove polja spuštaju prema moru. U smislu tipa

krajobraza, radi se o područjima koja imaju karakter polja u različitim varijacijama (otvorena, omeđena ili

poluomeđena polja, ili nizana polja u bujičnjacima). Unatoč sustavima kanaliziranja viška vode, sve su

prisutnija plavljenja nižih dijelova polja u rano proljetno doba koja nanosi privremenu ili trajnu štetu na

usjevima. Plavljenja nisu samo posljedica sve nestabilnijih vremenskih prilika, već prvenstveno

zapuštenosti sustava kanala i činjenice da više nisu predmet sustavnog upravljanja.

U području se mogu izdvojiti dva samostalna sustava regulacija (prisutni su i manji samostalni fragmenti

najčešće zapuštenih regulacija za koje nije čitljivo jesu li u prošlosti bili dio nekog većeg sustava):

- regulacija toka iz smjera Dol. Sv. Ane i Sv. Marije prema Starom Gradu

- regulacije Smjerovi iz Vrbanja i Vrbanjskih moča koji se sjedinjuju u Blatu i slijevaju prema Vrboskoj

U strukturnom smislu mogu se razlikovati dva sustava regulacija tokova; mrežasti i linijski. Mrežasti je

karakterističan za šire područje Blata (uključujući rubne dijelove područja Lokve, Paržine, Libojevice,

Igrališće i Ivončeve njive) u kojem se okupljaju tokovi iz Vrbanja s juga, i obližnih Vrbanjskih moča sa

zapada. Organizirani su unutar sustava polu omeđenih polja pravilne parcelacije koja su većinom u

zapuštanju, što je i logično slučaj i s kanalima koji su uglavnom neodržavani. Kao posljedica toga, ovo

područje je za vrijeme obilnih kiša nerijetko poplavljeno. Regulacije s funkcijom glavnog kanala građene

su suhozidnom tehnikom, dok su sporedne regulacije uglavnom građene kombinacijom zemlje i suhozida

ili suhozida i betona.

Linijski sustav kanala karakterističan je za sve ostale regulacije tokova. Kao nastavak prethodno opisanog

jest regulacija koja se slijeva iz područja Blata prema Vrboskoj u dužini od 1,3 km. Radi se o otvorenim

kanalima, građenih u različitim tehnikama (suhozidnim, zidanim i betonskim) u različitim profilima (u

donjem dijelu prema Vrboskoj kanal je šireg je i dubljeg profila, dok se s udaljavanjem sužava i biva plići).

Kanali su većim dijelom očuvani, no u središnjem dijelu vidljivo je neodržavanje koje također ima za

posljedicu plavljenje poljoprivrednih površina. Najveći problem se javlja u vrijeme orezivanja vinograda

kada se otpadni biljni materijal deponira u kanalima što dovodi do začepljena toka i izlijevanja.

Mjestimično je vidljivo urušavanje masivnijih suhozidnih kanala koji se ne obnavljaju, te polaganje

vodoinstalacija na zidove.

Kao važna i očuvana linijska regulacija izdvaja se regulacija toka smjera Dol. Sv. Ane i Sv. Marije - Stari

Grad koja okuplja vodu iz spomenutih dolaca. Kanali se provlače kroz uglavnom aktivne poljoprivredne

površine koje su oblikovno prilagođene formi toka (radi se o varijacijama sustava omeđenih polja).

Tijekom protoka kroz dolce regulacija ima funkciju privremeno reguliranog vodotoka, uskog i srednje

plitkog profila dok se u polju kanal širi, dublji je profila i ima funkciju puta i kanala. O snazi, i katkada

dugotrajnosti protjecanja ovog toka, svjedoči ostatak mlina nad regulacijom u podnožju Dola Sv. Marije.

Važna regulacija toka prolazi sredinom zapadnog vrbanjskog dolca, a koja predstavlja glavnu os okolne

poljoprivredne parcelacije. U gonjem dijelu unutar dolca kanal je uzak i plitak te građen od betona, dok je u

nižim dijelovima gdje biva širi i dublji je građen u suhozidnoj tehnici, a mjestimično ima i funkciju puta.

Regulacija završava u području Česmine, međutim u čijem podnožju su vidljivi fragmenti kanala istog

smjera, pa se može pretpostaviti kako ovaj višak vode sponatno završava u području Blata, te kako je

izvorni sustav u ovoj zoni u znatnoj mjeri oštećen.

Još jedan kultivirani bujičnjak nalazi se na području krajnjeg jugoistočnog d ijela granice obuhvata. Iz

smjera Svirača dolcem prolazi privremeni tok koji zbog svog kapaciteta ima veliki značaj u neposrednoj

10

okolici granice obuhvata. To se i očituje u širini kanala i masivnosti zidova, širine i preko 10m, dubine i

preko par metara. Karakteristično je za ovu regulaciju da dobrim dijelom služi kao komunikacija, ali i kao

zona za odlaganje deponija iz polja i okolice.

Jedan od najdužih cjelovitih tokova prolazi kroz područja (od juga prema sjeveru) Frekovice, Tinjaka,

Šuporšćine, Babićevice, djelomično uključujući područja Krastavice i Mole blace. U području Dolacije ovi

kanali su zemljani, plitkog i uskog profila, a mjestimično i neraspoznatljivi. U nastavku kanali su širi,

dublji, omeđen suhozidima te imaju i funkciju puta.

Priložena karta 5.3 prikazuje sve uočene strukture regulacija tokova, njihova temeljna obilježja (tip profila)

te stanje. Na fotografijama su prikazani tipični primjerci svakog profila kanala.

Slika 2. Suhozidni kanal Slika 3. Suhozidni kanal - put

Slika 4. Kombinirani kanal Slika 5. Kombinirani kanal - put

11

Slika 6. Zidani kanal Slika 7. Zidani kanal - put

Slika 8. Zemljani kanal Slika 9. Nefunkcionalno

Slika 10. Betonski kanal ispod ceste Slika 11. Neraspoznatljivo

12

3.2.5. Starogradsko polje kao kultivirani krajobraz kroz povijest

Cilj ovog poglavlja je rekonstruirati krajolik Starogradskog polja kroz povijest i to s aspekta promjena prije

biljnog pokrova odnosno poljoprivrednih kultura koje su rasle u polju. Također, pokušati će se na općoj

razini dati predodžba o funkcionalnim i strukturnim promjenama u korištenju i organizaciji poljoprivrednih

površina iako za to još uvijek nema dovoljno istraživanja. Većina dosadašnjih istraživanja bavila se

suhozidnim strukturama i objektima u polju koje su relativno trajne i zbog kojih je polje prepoznato kao

rijetko sačuvani zapis o podjeli zemljišta među grčkim kolonistima u 4. st. prije Krista. Kamene strukture

sačuvale su podatke i o mijenama polja od prapovijesti do nedavno. S druge strane, biljke koje su na polju

rasle i zbog kojih je nastala ta ustrajna ljudska graditeljska djelatnost u kamenu, su kratkotrajne. Kultivirane

biljke, a takve su bile pretežno u krajoliku koji je nastao ljudskim radom i zbog opstanka ljudi, ovise o

načinima uzgoja i životnim potrebama ljudi koji ih sade i održavaju. Krajolik se mijenjao kako su se

mijenjale potrebe onih koji su u njemu živjeli. Rekonstruirati ga znači pokušati utvrditi kroz razna

povijesna razdoblja mijene u potrebama ljudi u tom prostoru. Povijest krajolika može se ispisati i kao

povijest ekonomskih odnosa u prostoru. Robovlasnički sustav antike, feudalni i postfeudalni veleposjedi,

ekstenzivna ekonomija ranog i nerazvijenog kapitalizma i kolektivistička i planska ekonomija socijalizma,

utjecali su, svatko na svoj način, na ovaj krajolik. Velike, geometrijski pravilno podijeljene grčke i rimske

parcele odraz su jednog društvenog sustava, kao što su to i veleposjedi prvog rodovskog, slavenskog

plemstva u srednjem vijeku. Usitnjavanja posjeda nastaju sa slabljenjem feudalizma, na Hvaru možda već

prije 16. st. Kolonatski odnosi na Hvaru određuju život težaka na zemlji ali i način njene obrade i njezin

izgled. Građanski sloj, pučani već se od 16. st. bogate trgovinom i pomorstvom, a višak kapitala ulažu u

zemlju i tako je oblikuju. Zadružni projekti socijalizma 50ih godina 20. st. snažno utječu na krajolik, od

izgradnje vinarija do sadnje posebnih, jako rodnih sorti vinove loze. Konjunktura pojedinih poljoprivrednih

kultura u raznim razdobljima, odnosno pogodnost pojedinih poljoprivrednih proizvoda za trgovinu (jer otok

je oduvijek otvoreni prostor komunikacije i trgovine) utječe na izgled krajolika. Osnovne poljoprivredne

kulture, tipične za Mediteran, ovdje su vjerojatno oduvijek prisutne. Vinova loza, masline i žito uzgajaju se

od antike. Ali količine koje se proizvode i kojima se trguje mijenjaju se kroz povijest. S tim promjenama

mijenja se i krajolik Starogradskog polja jer je on od 4. st. prije Krista prije svega kultivirani, poljoprivredni

krajolik. Ovaj rad je mogući model za rekonstrukciju tog krajolika kroz povijesne mijene.

Antika - Iz prapovijesti nema pisanih izvora, a antički izvori ništa ne govore o izgledu ovoga prostora.

Diodor Sicilski piše kako su kolonisti s Parosa osnovali grad Faros 385./384. god. pr. Krista i o političkim i

vojnim okolnostima u kojima se to događalo 2 . Rimski povjesničar iz 2. st. prije Krista, Polibije iz

Megalopolisa, opisuje događaje oko rimskog zauzeća Farosa i pobjede nad Demetrijom Farskim 219.

god.pr. Krista i u tom kontekstu spominje šumovitu uvalu3 u kojoj se iskrcala rimska vojska. Mnogi su

arheolozi pokušavali rekonstruirati topografiju ove antičke bitke za Faros i većina ovu uvalu locira na

sjevernoj strani Starogradskog polja. Moguće je zamisliti da je u spomenutom periodu sjeverna strana, do

mora, kao i danas bila obrasla gustom šumom.

Neki arheolozi su ipak pokušavali ocrtati krajolik. Zaninović (1996.) je na temelju arheoloških nalaza i

analogija iz okolnog antičkog svijeta, prije svega Isse/Visa, zaključio da je Faros morao proizvoditi vino

2 DIODOR: Bibl. hist. XV, 13 i 14. 3 POLIBIJE: Hist. III, 18-19.

13

(jer je kovao novac s likom Dionisa i kantarosom, jer se u Farosu nalaze velike količine amfora, itd.). On

ide i dalje u pretpostavkama pa tvrdi da su već Iliri sadili lozu u polju.4

Kirigin (2004.) na temelju arheoloških podataka (novac Farosa s grozdom i kantarosom, lokalna

proizvodnja amfora, nalaz amfora iz Farosa u Ošanićima kod Stoca, ostaci tijesaka za masline i vino na

rimskim lokalitetima u polju, nalaz velikog broja ulomaka pitosa-posuda za čuvanje žita po polju, itd.),

zatim novih saznanja o ekonomiji grčkog svijeta i vrlo složenih izračuna dolazi do zaključka da su uzgoj

žita i maslina omogućavali život grčke zajednice, da se vinom trgovalo, ali da također, nema sumnje da su

pored žitarica, vinograda, maslinika i smokava Farani imali možda i rogače i bajame, a da su u svojim

vrtovima sadili kapulu, luk, poriluk, selen, repu, artičoke, kupus, salate, krastavce, a od voća još i šipak,

jabuke i kruške; povrće i voće koje je općenito tada bilo poznato na Sredozemlju.5

Iako ne postoje dokazi o Polju, poznati je iz nekih stranih istraživanja kako se antike diljem Mediterana

razvija sustav gospodarenja zemljištem, tzv. rimska ili latinska trijada poznata kao sylva-saltus-ager pri

čemu se zaposjednuto/kolonizirano poljopr ivredno područje dijeli na parcele namijenjene sječi šuma (sylva

- šuma), ispaši (saltus - pašnjak) i uzgoju žitarica (ager – polje) (Blondel i Medail, 2009.). U rimskoj trijadi

najzahtjevnije kulture uzgajale su se na terasama u blizini sela, maslinici i voćnjaci također na terasama te u

podnožju planina, najdublja tla u poljima i dolinama bila su rezervirane za žitarice, šume su se prepuštale

stjenovitim krajevima, a kameniti platoi rabili su se za ispašu (Blondel, 2006.). Možemo sa sigurnošću

pretpostaviti kako geometrija potiskuje tradicionalni organski uzorak suhozidnog ograđivanja i gradina

proizašao iz prilagodbe topografiji, međutim ne možemo imati jasnu sliku o tome kako je izgledala

parcelacija unutar rasparceliranih modula. Bila je to polikulturalna poljoprivreda, jer postoje mnogi dokazi

o uzgoju više kultura na jednoj površini i vremenskom izmjenjivanju različitih kultura te cikličkom

korištenju zemljišta. Ratarske kulture sade se između nasada vinove loze i masline te na manje površine

plodne zemlje. Stočarstvo Rimljani smatraju manje profitabilnim pa se ono više veže uz autohtono

stanovništvo u brdskim i udaljenijim predjelima, iako se stočarstvo moglo naći kao prateća djelatnost na

poljoprivrednim imanjima radi gnojidbe i kao korisna dopuna (Matijašić, 1998.). Stoka se međutim mogla

naći i kao prateća djelatnost na poljoprivrednim imanjima, radi gnojidbe i kao korisna nadopuna (Matijašić,

1998.). Postoje dokazi da su Rimljani utjecali na raspodjelu pašnjaka i uređivanja odnosa među autohtonim

stanovništvom (Miletić, 2008.).

Prvo i jedino do sada paleobotaničko istraživanje napravljeno u Starogradskom polju obavio je 2002.

godine dr. Andrew Cox s College of Humanities, Department of Classics, Sveučilišta u Arizoni, USA. Iz

uzoraka zemlje iz arheoloških slojeva u Remete vrtu u Starome Gradu napravio je analizu distribucije

peludi u predgrčkom i rimskom nivou. Rezultate te analize ovdje prvi put objavljujemo.

Dr. Cox navodi da ovi preliminarni uzorci otkrivaju brojne stvari o antičkom Hvaru. Prvo, ako je

sakupljeni pelud iz naznačenog vremena, agrikultura je bila vrlo intenzivna prije rimske okupacije,

posebno u predgrčkom nivou, te je s vremenom opadala. Ova se tvrdnja temelji na smanjenju broja

peludnih zrnaca Olea sp. između predgrčkog i rimskog nivoa. Drugo, čini se da je došlo do smanjenja

4 Kada su se Grci i farski Iliri sukobili zbog plodne farske otočke ravnice, u koju su Grci bili ušli početkom 4. st. pr. Krista, nisu se

sukobili tek tako, već zbog vrlo stvarnih suprotnih interesa između domorodaca i došljaka. Teško je vjerovati da su domoroci, koji su stanovali na gradinama duž južnoga ruba ovoga plodnoga polja (Dol, Vrbanj, Jelsa), na njemu napasali samo ovce i uzgajali

šumu. Imali su oni tu, čvrsto sam uvjeren, i svoje lijepe vinograde. ZANINOVIĆ Marin: Od Helena do Hrvata, Školska knjiga,

Zagreb, 1996., str. 391.

5KIRIGIN Branko, Faros, parska naseobina, Prilog proučavanju grčke civilizacije u Dalmaciji, Poseban otisak Vjesnika za

arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 96, Split, 2004, str. 133.

14

sveukupnog šumskog pokrova do vremena rimske naseobine. Takva se tvrdnja može iznijeti na temelju

sveopćeg opadanja šumskih vrsta peludi u uzorcima prikupljenim ovoga ljeta, kao što je vrsta Pinus sp.,

između predgrčkog i rimskog nivoa. Na kraju, uzimajući u obzir koncentraciju ugljeniziranih zrnaca u

predgrčkom nivou, čini se da se dogodila neka vrsta požara tijekom taloženja predgrčke peludi. Unatoč

prisustvu ugljena u peludnom zapisu, izvor ovih zrnaca je nepoznat. Jesu li požar uzrokovali Grci prilikom

osnivanja faroske kolonije? Sve u svemu, prikupljanje više uzoraka i njihova analiza stvorilo bi kompletnu

sliku vegetacije, bilo prirodne bilo agrikulturalne, tijekom razvoja drevnih nalazišta u Starome Gradu. 6

Slijede preliminarne analize:

Ovo je preliminarna analiza peludnih/ugljenih mikroostataka iz predgrčkog nivoa, s otprilike 24 cm

dubine, sa iskopavanja na rubu antičkih gradskih zidina u Starome Gradu, Hvar, Hrvatska.

[Lycopodium obilježivača] = 13,991 spora/cm3

[Ugljen] = 421 zrnce/20 spora Lycopodium. Dobiva se [Ugljen] = 292827 zrnaca/cm3

Ova velika koncentracija ugljena upućuje na prisutnost vatre istovremeno s taloženjem

peludi. Ovo je preliminarna analiza peludnih/ugljenih mikroostataka iz rimskog nivoa, s otprilike 6 cm

dubine, sa iskopavanja na rubu antičkih gradskih zidina u Starome Gradu, Hvar, Hrvatska.

6 Pismo s rezultatima analize nalazi se u arhivi Muzeja Staroga Grada. Prijevod Andrea Devlahović.

15

Po ovoj preliminarnoj analizi, koju ipak treba uzeti s rezervom jer je uzoraka bilo malo i nisu uzeti u

kontroliranim uvjetima, čini se da je glavna poljoprivredna kultura i općenito najbrojnija botanička vrsta u

polju bila maslina (Olea), poslije nje bor (Pinus), na trećem mjestu vinova loza (Vitis), na četvrtom hrast

(Quercus). Također se u tome sloju (predgrčkom/grčkom) nalazi pelud nekih stablašica i grmova kojih

danas nema ili su vrlo rijetke na otoku, poput breze (Betula), lješnjaka (Corylus) ili oraha (Juglans).

Uočljivo je da u tzv. predgrčkom uzorku nije pronađen pelud žitarica, dok se u tzv. rimskom sloju nalazi

pelud kupusnjača i heljde (Brassiaceae i Fagopyron). U budućnosti bi vrijedilo nastaviti ovakva

istraživanja.

Novija arheološka istraživanja na lokalitetu Kupinovik u blizini Dola 7 dopuštaju nam da iznesemo neke

pretpostavke o poljoprivredi u kasnoj antici (4/5. st.). Ovaj rimski gospodarski kompleks, koji ima svoj

predživot i u grčko doba 8, te svoju raniju rimsku fazu9, u kasnoj antici je veliko postrojenje za preradu

maslina. U iskopanom dijelu kompleksa, koji je samo manji dio arheološkog lokaliteta, dva su tijeska za

masline i čak pet velikih rezervoara s hidrauličnom žbukom u kojima se odlagalo ulje ili čuvale masline

koje su čekale preradu. Ova kasnoantička uljara govori nam o velikim količinama maslina koje se u to

vrijeme uzgajaju u polju.

Kao zaključak ovdje iznesenih podataka možemo s velikom sigurnošću reći da su dominantne

poljoprivredne kulture u antici bile maslina i vinova loza i da su te dvije kulture imale dominantan pečat u

krajoliku Starogradskog polja. O žitu i svim drugim kulturama koje su se uzgajale u polju možemo

zaključivati samo posredno, poznavajući način života u antici. A on je uključivao uzgoj raznih žitarica,

kupusnjača i sočivica koje su bile temelj svakodnevne prehrane, kao i životinja, nekih za hranu (koze, ovce,

kokoši), a drugih za pomoć u ljudskom radu (magarci, volovi). Gospodarska imanja u polju morala su imati

uz stambeni dio i skladišni, te štale za životinje. Šume bora i hrasta vjerojatno su okruživale polje sa sjevera

i juga.

Od srednjeg vijeka do danas - O kraju antičkog svijeta i dolasku Slavena na otok u 7/8. st. ne možemo

ništa pouzdano reći. Jedini pisani izvor za razdoblje ranog srednjeg vijeka je, puno puta citirani, izvod iz

djela O upravljanju carstvom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća: Susjeda su

Paganom 4 otoka: Mljet, Korčula, Brač i Hvar, vrlo lijepa i plodna, ali sa pustim gradovima i množinom

močvara. Žitelji njihovi drže i blaga i živu od njega. 10 Car ovo piše u Konstantinopolisu temeljem

prikupljenih podataka i izvještaja (nevjerojatno bi bilo da je posjetio otok). Ako se upustimo u gradnju slike

prostora Starogradskog polja na osnovu ove dvije rečenice, onda bi situacija bila otprilike ovakva: Ruševna

i prazna (da li pusta znači potpuno ispražnjena ili s vrlo malim brojem stanovnika?) antička Farija (Stari

Grad) na zapadu polja, okružena močvarom koju stvara potok što iz Dola teče do starogradske uvale, začeci

nekakvih naselja na mjestu današnjih Dola i Vrbanja, močvarni krajolik na dnu uvale Vrboske na istoku

polja, bez naselja, močvara oko lokve Dračevice i istočnije u području Blaca? Stoka (ovce, koze?) koja pase

na neobrađenim zemljama u polju i prolazi zapuštenim antičkim putovima. Šuma koja polako osvaja polje.

7 Arheološka istraživanja vodi arheologinja Andrea Devlahović i ovdje joj se zahvaljujemo što je dopustila da neke od još neobjavljenih zaključaka koristimo u ovom radu. 8 Nalaz nadgrobnog natpisa s imenom Grka Komona Filoksenidova. Projekt Jadranski otoci: Veze, trgovina i kolonizacija 6000 pr.

K. – 600 god. Svezak 1: Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska, BAR S660, Oxford, 1997., str. 130. 9 Isto, str. 129. 10 Constantin VII Porphyrogenitus: De administrando imperio, 30.

16

U kasnom srednjem vijeku, dakle samo 3 stoljeća kasnije, slika se potpuno mijenja i već je dosta pouzdana.

Hvarski statut redigiran 1331. godine, a u kojemu je zabilježeno stanje s kraja 13. i početka 14. st., pruža

nam relativno jasnu sliku prostora Starogradskog polja.

Ovaj najvažniji dokument, pravni akt srednjovjekovne otočne zajednice vrlo je precizan i detaljan kada

opisuje granice i komunalne (općinske, javne) putove Polja sv. Stjepana (Campus Sancti Stephani) i Polja

Vrbanja (Campus Varbagni), kako je u to doba administrativno podijeljeno Starogradsko polje (Confines

campi Sancti Stephani i Confines de Varbagno). Iz Statuta se može očitati da je ovo najvažniji prostor

Komune, kojim prolaze najvažniji komunalni putovi, od kojih su mnogi antički (via vetera, via antiqua). U

Statutu su odredbe o davanju u zakup zemalja za sijanje žita i uzgoj vinograda, zatim odredbe o radu

komunalnih poljara, odredbe o prodaji vina i žita, i one, zajedno s opisima granica i putova, pružaju

pouzdanu sliku krajolika Starogradskog polja na početku 14. stoljeća.

U Knjizi četvrtoj Hvarskog Statuta govori se o uvjetima za davanje zemlje u zakup:

DAVANJE NA DRAŽBI KOMUNALNOG ŽITA S PODRUČJA SV. STJEPANA11

Navode se odredbe za godišnji zakup komunalnih zemalja za uzgoj žita, praveći razliku u visini zakupa

zemalja gdje se ore (na jednom mjestu se spominju volovi za oranje), a gdje kopa motikom (četvrti dio

pripada općini gdje se ore, peti gdje se kopa, a osmi na Šćedru bez obzira na način obrade), kao i područja

koja se daju u zakup za sijanje žita (i druga u Hvarskoj komuni osim područja sv. Stjepana): područje Sv.

Pelegrina, područje Brda i Plaže, područje Pitovskog polja, polja područja Plame, područje otoka Visa, otok

Šćedro, područje Bola i Murvice na Braču, kao i otočić sv. Klement i drugi manji hvarski i viški otočići. 12

DAVANJE NA DRAŽBI KOMUNALNOG VINA S POLJA SV. STJEPANA, VRBANJA I PITAVA13

Za zakup se plaća četvrti dio vina ili mošta, a uz područje polja u zakup se daje i područje otoka Visa, otok

Sv. Klement, Bol na Braču i otok Budihovac blizu Visa.

O tome što obuhvaća područje danas znano kao Starogradsko polje:

GRANICE (POLJA) SV. STJEPANA I VRBANJA14

Granice polja opisuju se od izvora zvanog Vrba u Starome Gradu pa prema sjeveru koristeći istaknute točke

u prostoru (velike gomile, suhozidine, stari zidovi, crkvice, lokve), putove i pojedine zemlje, vinograde i

maslinike koji se uvijek navode s imenom vlasnika. Opis granica završava opet kod izvora Vrba, opisujući

veliki krug. Možemo reći da je ovo opis rubova današnjeg zapadnog dijela Starogradskog polja (istočna

granica je nejasna, da li današnja cesta Vrbanj-Basina, ili još istočnije ). Navodi se 5 zemalja (terram), 18

vinograda (vinea) (od kojih 2 možemo i danas locirati jer se navode po toponimu a ne po vlasniku: Carevo

polje/Carevac i Koklartov Dolac /Kotlorovac ispod Dola?) i 1 maslinik (olivaria) (kojeg je također moguće

otprilike locirati jer se nalazi prije dva vinograda i zemlje u području Delja Njiva /danas Duge Njive/, dakle

sjeveroistočno od Staroga Grada, na obroncima Velog Starča).

O putovima kroz Starogradsko polje govori se u dvije glave Statuta:

NAVODE SE PUTOVI HVARSKE KOMUNE15

11Hvarski statut, Književni krug, Split, 1991., str. 141. 12 Isto, str. 144. 13 Isto, str. 141./142. 14 Isto, str. 150.

17

U ovom dijelu opisuju se komunalni putovi koji uzdužno presijecaju Starogradsko polje. Pet ih je, od kojih

prvi, drugi i četvrti počinju od Starog Grada (izvora zvanog Vrba), treći iz Dola (Čika ldol, od crkve Sv.

Barbare, danas Dol sv. Ane), a peti od brda Veli Starač sjevero-istočno od Starog Grada. Ovdje se najčešće

za opis pravca puta koriste imena vlasnika zemalja ili vinograda. Spominju se 83 zemlje, 23 vinograda i

nijedan maslinik. Za jedan vinograd govori se da je novozasađeni.

O PUTOVIMA ŠTO PRESIJECAJU SPOMENUTO POLJE POPRIJEKO16

Ovdje se opisuju putovi koji poprijeko presijecaju polje i njih je sedam. Prvi počinje od puta za Rudinu

prema jugu, drugi od Dola (Veli Dol, od crkve Sv. Petra, danas Dol sv. Marije), treći od zaseoka Vir (danas

Dol sv. Marije?), četvri od zaseoka Čikaldol (danas Dol sv. Ane), peti od brda zvanog Bardo (Hum između

Dola i Vrbanja?), šesti od Vrbanja, sedmi također iz Vrbanja. Opet se za opis pravaca koriste imena

vlasnika zemalja i vinograda. Spominje se 28 zemalja, 18 vinograda (od kojih se za jednog govori da je

novozasađeni, a jedan se opisuje „mnogih vinograda Deša Kotelce“) i nijedan maslinik.

U zakletvi poljara navode se poljoprivredne kulture koje se tada sade:

Glava XII. ZAKLETVA POLJARA ILI ČUVARA HVARSKIH POLJA17

...otići na procjenu štete što bude počinjena na kojoj obrađenoj zemlji u poljima, vinogradima i vrtovima

(laborerio camporum, vinearum et hortorum)...

I ovako moram procijenjivati i dati da se vrši isplata kao što slijedi i to: za svaki star žita deset malih

solida, za svaki star ječma i prosa pet malih solida, za svaki star sočiva, raži i miješanog žita šest malih

solida, za svaki star zobi, krupnika (pira) i maslina jedan groš, za svaku kacu mošta deset malih solida. U

pogledu pak šteta počinjenih na nasađenim vinogradima od godine dana, za svaku oštećenu lozu šest malih

denara s tim da se šteta ili procjena tih novoobrađenih zemalja računa počevši od mjeseca ožujka pa sve

do mjeseca rujna.

Ako zbrojimo tipove poljoprivrednih površina koji se spominju u opisivanju granica i putova Starogradskog

polja onda vidimo da je u polju 116 zemalja (danas bi ih zvali vjerojatno oranicama), 59 vinograda i samo

1 maslinik (koji se nalazi na sjeveroistočnom rubu polja). Dakle, pejzaž polja je mozaik oranica i

vinograda. Dok se u opisu Pitovskog polja spominje smokva i smokovik, a u opisu granica Plama toponim

Vele Zešvine (Česmine = primorski hrast), dakle visoka stabla kao izraziti reperi u prostoru, uočljivo je da

se nigdje uz Starogradsko polje oni ne navode. Možemo li iz toga zaključiti da u polju nema maslinika, niti

većih stabala? Po tome bi ono bilo pejzažno slično slici koja se zadržala sve do 50ih godina 20. stoljeća –

ravnica s oranicama i vinogradima bez izrazitih vertikala koje u polju naglašavaju pojedina stabla, s

maslinicima na rubnim područjima polja.

Što se na tim brojnim zemljama/oranicama moglo sijati? Ako se oslonimo na zakletvu poljara u XII. glavi

Hvarskog statuta, u kojoj se određuje kako će poljari procijenjivati štetu što bude počinjena na kojoj

obrađenoj zemlji u poljima, vinogradima i vrtovima , te visina naknade za počinje štetu na nasadima, onda

bi mogli reći da se na njima sije žito, ječam, proso, raž, zob, pir i sočivice. Dok se u Statutu u mnoštvu

članaka govori o postupanju sa žitom i vinom18 uočljivo je da se nigdje ne spominje ulje , a masline se

15 Isto, str. 153. – 156. 16 Isto, str. 156. – 158. 17 Isto, str. 97./98. 18 Glava XI. O prodaji tuđeg vina; Glava XII. O poklanjanju vjere krčmarima; Glava XIII. O onima koji ne isplate mošt; Glava

XXI. O obrađivačima vinograda ili vrtova; Glava XXII. O kažnjavanju onoga tko bi trgao grožđe ili kosio žito bez dopuštenja

18

spominju samo u gore opisanim glavama. Znači li to da se masline uzgajaju u beznačajnom broju i da se

maslinovo ulje koristi jedino za osobne potrebe? Točnost ove pretpostavke potvrdit će nam izvještaj

mletačkog sindika (neka vrsta inspektora) Zan Battista Giustiniana iz 1553. godine. Navodimo dijelove o

Hvaru u kojima govori o gospodarstvu otoka:

Najvažnija su roba srdele, od kojih se zaradi 14.000 dukata, te se šalju kako na istok tako na zapad; od

ulja, žita, sira. mesa, kruha i soli, bačava i raznog posuđa dobivaju više od 6.000 dukata godišnje. Za

izradu bačava drvo se doprema u potpunosti iz Rijeke, mjesta u Hrvatskoj, a tim su se bačva ma i srdelama

obogatili pučani. Žito, riža, ulje dolaze iz Puglije, meso iz Zagorja. Zatim vina, koja se prodaju uz druga

pića po čitavom otoku, prelaze 15.000 dukata godišnje. Trguje se još i drugim stvarima, koje koriste

čitavoj zemlji, a najviše vunom i suknom što je roba za žene.19

Na cijelom otoku ne uspijevaju žitarice niti da se preživi pola mjeseca godišnje . Vina ima u golemim

količinama, jer osim vina s Visa ovaj otok još dobiva više od 80.000 kvarti vina godišnje, od čega se

dobiva glavni dio hvarskog prihoda. Od smokava je trebala biti višestruka korist, ali, nakon što su se

sasušile, ostali su bez tog prihoda. Istina je da se počinju obnavljati i da već donose ploda. 20

Opisujući Stari Grad opisuje i njegovo polje: ...jer se to mjesto, koje se sada zove Stari Grad,..., nalazi u

prekrasnoj ravnici i na najugodnijem, najplodnijem i najpoželnijem mjestu na čitavom otoku.21

Ako usporedimo njegov izvještaj s brojnim drugim pisanim izvorima za 15. i 16. stoljeće na Hvaru, od

kojih navodimo samo neke22, onda ćemo dobiti jasnu sliku prostora otoka i Starogradskog polja.

O velikoj količini vina koje proizvodi otok govori i hvarski dominikanac Vinko Pribojević u govoru

održanom 1525. god. pred uglednicima Hvarske komune. 23 Opisujući zapadni dio otoka (istočno od

područja Plama) Pribojević navodi:

vlasnika; Glava XXIII. O kažnjavanju onoga tko bi trgao grožđe s komunalne zemlje; Glava XXIV. O razredbi obrađivača za slučaj

smrti; Glava XXXXII. O kažnjavanju onoga tko uvozi strano vino; GL. VIII. O kažnjavanju onoga tko izvozi žito s Hvara i njegova distrikta; GL. XIX. O onima koji dovoze žito u grad Hvar; GL. XXIII. O berbi grožđa; GL. XXXVIII. O štetama nanesenim u žitu;

GL. XLIII. O zabrani uvoza stranog vina u grad; GL. XLIV. O zabrani prijevoza stranog žita osim u grad; GL. LII. O daći

tridesetine

19 Zan Battista Giustinian je u društvu drugog izabranog sindika Antonija Dieda tijekom sedam mjeseci, od proljeća do jeseni 1553.

godine, obišao čitavu Mletačku Dalmaciju, Istru i Mletačku Albaniju i o svojoj inspekciji izvjestio Senat u Veneciji. Ovaj je putopis jedan od najznačajnijih historiografskih dokumenata za opis stanja u Dalmaciji sredinom 16. st. Putopis po Istri, Dalmaciji i

Mletačkoj Albaniji 1553. godine, Zapisao Zan Battista Giustinian u ŠIMUNOVIĆ Ljerka: Dalmacija godine gospodnje 1553.,

Dante Alighieri Split, Split, 2011., str. 66.

20 Isto, str. 67. Smokve kao i mnoge masline su se sasušile od velike studeni koja je bila godinu ili dvije prije njegova obilaska

Dalmacije, jer o tome izvješćuje u gotovo svim dalmatinskim komunama.

21 Isto, str. 61.

22 Hodočasnici XV. stoljeća ističu mogućnost kupovine dobrog otočkog vina u luci grada Hvara. „Ljudi s ovog otoka prodaju

svoje vino.“ 1472. Nepoznati njemački hodočasnik, objavio Ludwig Conrady (str.315) „U Hvaru se može kupiti vrlo dobro crno i

bijelo vino, pa se hodočasnici često opskrbljuju njime, a i mi zajedno smo ga kupili nekoliko barila.“ 1479. Njemački

hodočasnik Sebald Rieter Mlađi (str. 332.) u KUŽIĆ Krešimir: Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XIV. – XVII.

st., Književni krug, Split, 2013.

Hanibal Lucić ističe u poslanici splitskom prijatelju i pjesniku Jeronimu Martinčiću da mu je već nekoliko godina nakon završetka

Ustanka pučana 1518. godine, najvažnija briga obnoviti vinograde: „Ter po sva godišća o drugom ne radim / Neg zgibla vinišća

popravljam i sadim“ (u Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 7, Hanibal Lucić: Skladanja izvarsnih pisan razlicih, MH, Zagreb,

1968. str. 105.)

Petar Hektorović u oporuci ostavlja više svojih vinograda Dominikanskom samostanu sv. Petra M. u Starom Gradu, a za dovršetak

svojih gradnja na Tvrdalju ostavlja nasljedniku novac koji će steći „u prometu kod nekolicine koji će trgovati vinom što će se naći

po mojoj smrti u konobi“.

23 PRIBOJEVIĆ Vinko: O podrijetlu i : O podrijetlu i slavi Slavena, Golden marketing/Narodne novine, Zagreb, 1997.

19

U ostalom dijelu otoka izmjenjuju se polja sa sjenovitim brdima, koja obilno pružaju mnoge ljudima

potrebne proizvode, naime vino, ulje i smokve, pa šafran i med i ostale plodine osim žita. Ta su brda

naseljena velikim brojem stanovnika, koji su obdareni i tjelesnom snagom i živahnim duhom i uzato su zbog

neke naročite prirođene vrline trezveni, pa izbjegavaju pretjerano uživanje vina. Premda je naime kod

Hvarana veliko obilje izvrsnog vina (doista ne popiju sami ni deseti dio svog vina), ipak smatraju velikim

nedjelom, čak zločinom piti vino neublaženo vodom24.

Onda se u opisu koncentrira na samo Starogradsko polje:

Otprilike po sredini ovog našeg otoka pruža se prema sjeveru polje s opsegom od 140 stadija, osobito

brižno obrađeno, najbolje na čitavom otoku. Okružuje ga 11 sela,... Što bi tek bilo, da su svi proizvodi tog

polja njihovi? Veći naime dio ondje sabranih plodova (jer je gotovo čitavo to polje vaše, a oni su samo

težaci) prenosi se u ovaj grad, u kojem živimo25.

Pribojević drži svoj govor na latinskom jeziku, dakle obraća se obrazovanom i privilegiranom dijelu

stanovništva Hvarske komune. Pretpostavljamo da su to plemići, članovi Velikog vijeća i više svećenstvo.

Oni su vlasnici većine zemalja u Starogradskom polju (jer je gotovo čitavo to polje vaše, a oni su samo

težaci). Ali jedan novotkriveni dokument o diobi imanja između pučanina Matija Ivanića, vođe Hvarskog

pučkog ustanka (1514.-1518.) i njegovog brata Nikole iz 1518. godine daje sasvim drugačiju sliku i

potvrđuje opažanja Giustiniana o bogatstvu pučana.26

U diobi nepokretnih dobara među braćom dijele se, uz kuće i vrtove u Vrbanju, Vrboskoj i Starom Gradu,

22 vinograda (od kojih je samo 1 uzet u graciju od općine, a za 7 se navode imena težaka koji ih

obrađuju), koji su svi (zaključujemo po toponimima) u Starogradskom polju i samo 1 maslinik koji je

također gracija općine, zatim greblje (zemljišta) ispod Vrbanja u raznim dolcima, te 7 zemalja u

Starogradskom polju od kojih se na jednoj (Nad Lokvu) spominje velika smokva. Smokve se spominju

također u vrtovima u Vrboskoj. Skoro svi vinogradi, zemlje i maslinik dijele se po pola među braćom.

Ovdje imamo jasnu potvrdu o načinu usitnjavanja parcela diobom.27

Iz svih navedenih podataka možemo zaključiti slijedeće. Slika Starogradskog polja iz 14. st. u kojemu još

uvijek prevladavaju oranice nad vinogradima mijenja se u 16. st. u korist vinograda. Ekonomija je otoka u

16. st. drugačija. Od 1420. godine otok je u sastavu Mletačke Republike, a hvarska luka je postala jedna od

najprometnijih luka na Jadranu. Jako je razvijena trgovina, a bogatstvo od trgovine usoljenim srdelama i

vinom raspodijeljuje se sada i među pučanima. Vino je izvor najvećih prihoda komune, pa se čini logičnim

da zarađeni novac od trgovine i pučani ulažu u zemlju, kao najsigurniji način čuvanja kapitala. Primjer

Matija Ivanića i njegovog brata pokazuje kolika je veličina kapitala u rukama pučana.28 Vlasnici vinograda

su najčešće plemići, koji osim nasljeđene zemlje uzimaju i komunalnu zemlju u graciju (svojevrsni zakup,

kojim se zakupoprimac obvezuje privesti zemlju nekoj višegodišnjoj kulturi, najčešće je to vinograd, a onda

24 Isto, str. 168/169.

25 Isto, str. 169.

26 Možda je bilo 15 kuća pučana s 200 dukata prihoda godišnje, ostali su više siromašni nego bogati. Prava je istina da i plemići i

pučani imaju dosta novca od trgovine kojom se bave..... Za izradu bačava drvo se doprema u potpunosti iz Rijeke, mjesta u

Hrvatskoj, a tim su se bačvama i srdelama obogatili pučani. ŠIMUNOVIĆ, 2011, str. 65/66.

27 Dioba nepokretnih dobara između pokojnoga gospodina Nikole Ivanića i pokojnoga gospodina Matija, njegova brata, i gospođe Katarine, njegove žene, učinjena 13. listopada 1518. u Izvori o hvarskom pučkom ustanku, Matica hrvatska, Hvar, 2014., str. 223.-

229. 28 Ustanak hvarskih pučana u posljednje se vrijeme, zahvaljujući pronalasku novih dokumenata i novoj ideološkoj matrici koja

danas prevladava, promatra kao rana građanska revolucija u kojoj bogatiji pučani, rano građanstvo, traži pravo da sudjeluje u

političkom odlučivanju u Komuni.

20

on sklapa kolonatski ugovor s težacima koji će je obrađivati). Ali primjer Matija Ivanića pokazuje da i neki

pučani uzimaju zemlju u graciju i da imaju svoje težake.

Starogradsko polje je u 16. st. veliko vinogradarsko područje. Masline su rijetke i nalaze se i dalje na

rubovima polja. Oranica je malo. Žito i ulje se uvozi iz Puglije. Proces usitnjavanja parcela, dakle stvaranja

novih kamenih struktura – gomila kao međa – je već dobrano odmakao.

Austrijski katastar iz 1834. godine, koji donosi podatke o korištenju zemljišta, pokazuje slično stanje u

polju. Iz njega bi se mogla generirati točna slika polja u 19. st. Možda se jedino bitno mijenja slika okolnog

područja oko polja. Visoka cijena vina u drugoj polovici 19. st. i povećanje broja stanovnika na otoku29

potiče krčenje padina brda oko polja i stvaranje velikog broja terasa na kojima se uzgaja pretežno vinova

loza. Povremene ekonomske krize vezane uz cijenu vina i pojavu novih bolesti vinove loze donose nove

poljoprivredne kulture u ovo područje: buhač krajem 19. st. i lavandu poslije Drugog svjetskog rata. Veliku

promjenu u krajoliku stvara i nova gospodarska grana - turizam, na otoku intenzivan od 60ih godina 20. st.

Zbog lakše zarade od turizma, polje se polako napušta, a šuma i šikara ga u nekim dijelovima potpuno

osvajaju. Da li je to krajolik sličan onom u ranom srednjem vijeku, ali sada nastao iz drugih razloga? Od

80ih godina 20. st. maslina prodire u polje, jer se napuštaju vinogradi i na njihovom mjestu sade maslinici

koji zahtjeva ju znatno manje posla i vremena oko obrade. Poticaji koje je za sađenje maslina davala

Republika Hrvatska također ubrzavaju ovaj proces. Maslina se tako, nakon kasne antike, nakon više od

tisuću godina, ako smo točno rekonstruirali krajolik u davnoj prošlosti, opet vraća u Starogradsko polje.

U Starogradskom polju postojali su i elementi (nazovimo to tako) industrijskog krajolika. Alberto Fortis

1774. god. piše o Starom Gradu podno vrlo pitomog polja. Navodi u blizini kamenolome , koje ima Vrbanj,

pločastog mramora u kojem se također nalaze ribe. Radi se o kamenolomima na brijegu Škudljivac, na

sjevernom rubu središnjeg dijela Starogradskog polja. Danas je tu novi veliki plantažni maslinik.

Kamenolomi su bili aktivni do 20. stoljeća i stoljećima su bili snažan pejzažni akcent u ovome polju.

Nigdje posebno ne opisuje polje, ni njegove plodove, ali zato govori da je na otoku Hvaru svaki proizvod

dobre kakvoće. Tu se dobiva vino, ulje, smokve, bajami, šafran i med u znatnim količinama; ravna mjesta

daju i žita, ali u nerazmjeru s brojem stanovnika. Zbog blage klime ovdje se množi aloja, a njezin se konac

po uzoru na Amerikance i Francuze može korisno upotrebljavati u ribolovu. Palme, naranče i rogači ovdje

dobro uspijevaju, a trebalo bi poticati i umnožavanje murvi kao na svim dalmatinskim otocima i priobalju

gdje im zemljište pruža pogodno tlo. Drvo je još jedna roba kojom Hvarani trguju, ali ga iz godine u

godinu ima sve manje zbog slaba gospodarenja pri sječi šuma i zbog ugarnica koje su se namnožile .30

Činjenica o antičkoj mediteranskoj trijadi je relativno nepoznata u kontekstu istraživanog područja, i

svakako joj treba pridati veću pažnju. Ona može predstavljati vrlo važnu okosnicu u promišljanju

očuvanosti antičkog nasljeđa koje je do sada bilo utemeljeno na materijalnom. Naime, mali dio

poljoprivrednih površ ina u Polju danas ima oblik polikulture na način da se na pojedinoj parceli uzgajaju

vinova loza i maslina, čak i povrće. Bez namjere da se ovakve parcele proglašavaju antičkima, možemo

razmišljati na način da ovakav način korištenja zemljišta u nematerijalnom smislu prenosi znanje koje je

uspostavljeno za antičkih vremena, koje se generacijama do danas prenosi, ali koje je danas iznimno

29 Vidi radove Mladena DOMAZETA, prije svega Suton flote jedrenjaka Staroga Grada, Difo, Zagreb, 2004. (poglavlje

Starogradsko polje, str. 69.-72.) i Stari Grad na Hvaru, otočni grad na razmeđu 19. i 20. st., Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2011.

(poglavlje Prethodno razdoblje Hrvatski narodni preporod – konjunktura vinogradarstva i brodarstva, str. 15.-23.). O kretanju broju stanovnika otoka, koje je 1900. bilo najbrojnije u cijeloj dugoj otočnoj povijesti (18.097 stanovnika), vidi BOGDANIĆ Ivo:

Stanovništvo otoka Hvara, Hvarski zbornik 1, Hvar, 1973., str. 183.-203. 30 FORTIS Alberto: Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split, 2004., str. 251, 252, 254.

21

ugroženo. Valja se osvrnuti i na snimke iz 1967.god, kada se u velikom dijelu polja može vidjeti kako su

pojedine parcele organizirane na način da je maslina sađena uz rub omeđenih krčevina i polja (prateći

formu suhozidne međe), a u sredini vinograd i/ili povrće. Na vrlo općem nivou može se zaključiti kako još

u to vrijeme je polikultura karakteristika Polja, možda čak i više nego za kratkih perioda monokulture 19. i

20 og stoljeća. Rijetka današnja polja polikulture imaju kapacitet reminiscencije tradicijske kulture koja

prenosi antičko nasljeđe, stoga ju tako i treba prezentirati te pod tim kriterijem i očuvati te poticati obnovu.

To ne znači zaštititi, već na pravilan način prezentirati i raditi na jačanju ident ifikacije lokalne zajednice u

pogledu ovakvih rariteta. Ovako utvrđena vrijednost nema samo kulturno-povijesnu vrijednost, već u

vrijednost održivosti u korištenja resursa.

Nadalje, namjera je zaključno ukazati na izrazitu promjenjivost polja u smislu uzgo ja kultura. Dinamika je

bila, i biti će, neobično velika, a u percepciji takve ideje nas lako može omesti činjenica o očuvanosti

pravilne parcelacije Polja koja nije toliko podlegla vremenu. Ukazivanje na ovu činjenicu ima namjeru da

se demistificira ideja o polju kako nepromjenjivom u smislu uzgoja kultura, te da se prošire vidici o

budućim scenarijma koji će možda više ići u smjeru ekonomske isplativosti, više nego reminiscencije na

antiku ili tradicijsku kulturu. Ako se nove ideje i poljoprivredne intervencije dobro promisle i usklade s

karakterom krajobraza, ne bi trebale predstavljati problem u slici prostora i kontinuitetu krajobraza;

kontinuitet krajobraza je temeljna činjenica na kojoj je ovaj krajobraz opstao. Uspješnost introdukcije novih

ideja u polje će doprinijeti temeljenoj kvaliteti koju svaki vrijedni kulturni krajobraz mora imati, a to je

kapacitet krajobraza da ilustrira trud i mudrost zajednice koja pri kultiviranju zemljišta uspješno balansira

između vlastitih potreba i kapaciteta prirodnih resursa.

22

4. PROCJENA KARAKTERA KRAJOBRAZA, ANALIZA VIZUALNO-

ESTETSKIH OBILJEŽJA, VREDNOVANJE I OSJETLJIVOST

KRAJOBRAZA STAROGRADSKOG POLJA

4.1. Analiza vizualno estetskih obilježja Starogradskog polja (karta 5.4)

Ovom analizom se promatrani prostor raščlanjuje na osnovne vizualne cjeline, koridore, rubove, vizure, te

vizualno privlačne i neprivlačne akcente i zone. Analiza ukazuje kako se širi prostor obuhvata može

podijeliti na četiri glavne vizualne cjeline: zaravnjeno do blago valovito polje, uski pojas terasiranih padina

obruba polja, brežuljkasta šuma te reljefno razvijeno pobrđe sa šumama i dolcima. Osnovno obilježje

promatranog prostora je obrubljenost i zatvorenost centralne cjeline polja koja se može percipirati tek sa

strmijih rubnih strana, ali teško iz samog područja što je posljedica zaravnjenosti ali i zaraštanja

poljoprivrednih površina. Cjelina polja stoga u vizualno percepcijskom smislu na licu mjesta više djeluje

kao kompleks otvoreno zatvorenih vizura koje se izmjenjuju kroz mozaik malih parcelica, a gdje se

mjestimično otvaraju mikro ambijenti interesantnih poljoprivrednih površina i tradicijskih objekata i sl. Na

neki način radi ovakva situacija uvjetuje karakter skrovitosti/tajnovitosti, što može ići u prilog o vizualnoj

kvaliteti područja jer 'poziva' posjetitelja na istraživanje. U cjelini kultiviranog ruba polja također je

prisutan dojam zatvaranja/otvaranja prostora, ali obzirom na topografiju sa njega se nižu dugačke panorame

na polje i okolicu, stoga se radi o sasvim drugačijoj doživlja jnoj cjelini. Mogućnost sagledavanja iz okolice

otvara neke drugačije spoznaje o cjelini polja (nego što je to iz samog polja), pri čemu pravilnost polja i

dalje nije toliko saglediva, a jedna od glavnih karakteristika su stršeći objekti recentne izgradnje, prateće

infrastrukture, pa i zapuštenosti. Cjelina brdovitih šuma čini sasvim izdvojen ambijent od cjeline polja, ne

samo zbog zabačenosti i razvijenosti reljefa, veći i zbog činjenica da se radi o gotovo potpuno

nepreglednom području. Koridori putova gotovo da su jedine dugačke vizure koje ovo područje posjeduju ,

a mikroambijenti tradicijskih objekata u šumi ili malim čistinama su važan dio vizualne prepoznatljivosti. U

analizi koridora može se vidjeti kako su oni uvelike uvjetovani sustavom putova, a obzirom da se mahom

radi i pravocrtnim pravcima, česta su otvaranja vrlo dugačkih uskih vizura duž putova (kao zanimljiv

kontrast nepreglednost unutar poljoprivrednih površina). U tom smislu se izdvajaju glavni i neki sporedni

putovi, dok je istovremeno van njih velik broj malih fragmentiranih i polu prohodnih koridora. Valja

istaknuti i neke druge koridore koji nisu nužno dio sustava komunikacija, a to su potezi infrastrukture, ali i

interesantni koridori regulacija tokova, ali i dolaca koji se slijevaju u ili van polja, ali koji zbog zapuštenosti

polako gube vezu s okružjem. Analiza rubova ukazuje kako se ne radi o izrazito kompleksnom prostoru.

Dok je ujednačena slika polja lišena konkretnijih rubova, okolni dijelovi su definirani rubom šume, rubom

reljefnih promjena, te rubovima kamenjara i prijelaza između homogenih površina ujednačenih kultura. U

analizi vizualno privlačnih i negativnih akcenata izdvojene su zone i točke. Od zona se izdvaja 13 vizualno

privlačnih, a čija ambijenta lnost je uvjetovana prisutnošću određenih kulturno-povijesnih i tradicijskih

elemenata, ili u manjem broju prirodnih (npr. Dračevica). U smislu vizualno negativne zone izdvaja se

intenzivni nasad artičoka i maslina brijega Pod Skujivac (van granice obuhvata) koji strukturom i načinom

korištenja zemljišta odskače od okolnog ambijenta. Izdvojeni su i točkasti pozitivni i negativni akcenti.

Većinu interesantnih akcenata čine objekti od kulturno povijesnog značaja kao što su kapelica sv. Mihovila,

crkva sv. Damjana i Kuzme ili kula i sekundarni sklop na Maslinoviku. Negativni akcenti prisutni su u

obliku raznih odlagališta otpada, iskopa pijeska i objekata recentne izgradnje (spremišta u polju,

trafostanica) koji se najčešće nalaze u nizinskom dijelu Polja.

23

4.2. Krajobrazna područja Starogradskog polja (karta 5.5)

Prostor granice obuhvata Starogradskog polja obuhvaća nekoliko tipova krajobraza koji proizlaze iz

reljefnih karakteristika, pripadajućeg načina i organizacije zemljišta te općeg tipa zemljišnog pokrova.

Krajobrazno područje Starogradsko polje – omeđena polja (karta 5.5)

Obuhvaća nizinsko područje koje se proteže od Starog Grada na zapadu do Vrboske na istoku te od pobrđa

hvarskog pobrđa na jugu i brežuljcima Rudine-Kabal na sjeveru. Radi se o prostranom krškom udubljenju

karakterističnom po akumuliranom tlu (dominiraju antrpogena tla tj. tip rigolanog tla s raznim varijetetima),

odnosno krškom polju lagano valovita dna s nagibima 0-9%. Najniži dijelovi polja, uz more, predstavljaju

područja naselja (Stari Grad i Vrboska). Veći dio zauzima centralni niži dio koji je zaravnjen do blago

valovit i karakterističan po hidrološkoj aktivnosti. Manji dio čine bočne, nagnutije strane. Polje predstavlja

najaktivnije poljoprivredno područje otoka i ustvari je potpuno privedeno kulturi, što se očituje u usitnjenoj

rasparceliranosti i činjenici da je cijelo polje zapravo terasirano, negdje više, negdje manje. Područje je

definirano različitim tipovima polja od otvorenih (niži predjeli), omeđenih (suhozidno) do terasiranih

(strmiji predjeli), uz nešto krčevina (strmiji predjeli ). Od uzgojnih kultura najzastupljeniji su vinogradi (u

nižim predjelima) zatim maslinici, karakteristični za rubne strmije dijelove. Bitna karakteristika ovog

područja je hidrološka aktivnost u smislu lokvi, privremeno regu liranih tokova ali i velikom broju cisterni.

U kulturno-povijesnom smislu područje predstavlja dio granice obuhvata zaštićenog područja u kojem su

najzastupljeniji antički pravci, ne samo u smislu dobro čitljive mreže glavnih i sporednih putova i

masivnijih dužih gomila i suhozida, nego i osnovne osi smjera većine pojedinih poljoprivrednih parcela

(omeđenih i neomeđenih). Područje je zbog zaravnjenosti i zapuštenosti većim dijelom nesagledivo, stoga

se više percipira na licu mjesta, kroz izmjenjivanje mozaika zatvorenih polja. Tek sa nekih rubnih

karakterističnih točaka moguće je sagledati veće dijelove polja. Glavni problem su zapuštanje (najčešće

površina pod vinogradima), plavljenje nižih dijelova polja te nekontrolirana izgradnja.

Slika 12 i 13. Zračne panorame krajobraznog područja Starogradskog polja

24

Krajobrazno područje Rudine – reljefno razvijeni krajobraz krčevina djelomično pod šumama (karta 5.5)

Obuhvaća područje između sjeverne obale i nizinskog dijela Starogradskog polja na jugu, te od po luotoka

Kabal na zapadu do poluotoka Zaglav na istoku. Područje je definirano visinskom zonom od 15-125 m.n.v.

valovitim reljefom i izmjenom humaka M. Starač, Maslinovik, Skujivac, Glavica, i najvišeg Vetežinjeg

huma visine 125 m. Obala je relativno blagih nagiba, ali razvijena usred diseciranosti jarugama koje

uvjetovale razvoj brojnih uvala i rtova. Radi se o poljoprivredno zapuštenom području gdje ostatke brojnih

krčevina, suhozida i gomila prekriva pokrov makije i crnogorične šume. Najviše aktivnih poljoprivrednih

površina ima u nižim dijelovima, u kontaktu s nizinskim dijelom polja (uglavnom u zoni sjeverne granice

zaštite). One se očituju u manjim fragmentima mozaika polja i krčevina u varijacijama nepravilne i pravilne

usitnjene parcelacije, a u kojima prevladavaju maslinici i lavanda. Prisutan je i značajan broj stanova te

sekundarnih naselja (u zoni sjeverne granice zaštite) koja su danas zapuštena i u ruševnom stanju. Važnost

ovog krajobraznog područja u kontekstu zaštićene zone se očituje u spomenutoj zoni sjeverne granice (van i

unutar nje) gdje su prisutni fragmenti antičkih pravaca i to uglavnom na višem organizacijskom nivou u

obliku puteva, a manje u uzorku parcelacije. Prisutna su i tri manja naselja, Mala i Velika Rudina te Basina.

Mala i Velika Rudina nalaze se unutar SZ dije la područja, zbijenog su tipa, karakteristična po okupljenim

poljoprivrednim površinama. Basina je jedino obalno naselje, smješteno na SI obali, poluzbijenog tipa i

turističkog karaktera.

Slika 14 i 15 Zračne panorame

krajobraznog područja Rudine

25

Pobrđe hvarskog hrpta s naseljima Dol,Vrbanj i Vrisnik - reljefno razvijenog krajobraza s šumovitim

brdima i kultiviranim suhim dolinama (karta 5.5)

Obuhvaća obalno područje od uvale sv. Ante na zapadu do uvale crkvica na istoku, te od hrpta Začarbina na

jugu i nizinskog dijela Starogradskog polja na sjeveru. Područje je definirano visinskom zonom do 580

m.n.v. te izrazito rasčlanjenim reljefom s brojnim jarugama i suhim dolinama koje se slijevaju prema polju i

moru. Obalno područje je relativno strmo, a zbog diseciranosti jarugama obale su razvedene s brojnim

uvalama i rtovima. Padine područja su većim dijelom prekrivene crnogoričnom šumom. Uz suhe doline i

udoline (dolce) su razvijena naselja zbijenog tipa (Dol, Vrbanj, Svirče i Vrisnik), a u čijem podnožju su

razvijene terase i terasirana polja i s nešto krčevina u kojima dominiraju mješovite kulture. Dolci ujedno

predstavljaju zone povremenih vodotoka koji se slijevaju u Polje. U vizualnom smislu radi se o

kompleksnom području koje se ne percipira kao cjelina, već se izmjenjuju planovi naselja s pripadajućim

poljoprivrednim površinama, i velike površine pod šumama.

Slika 15 i 16 - Zračne panorame krajobraznog područja pobrđa hvarskog hrpta s naseljima

Tatinja – Bukovo - brdoviti krajobraz s ostacima krčevina pod šumom (karta 5.5)

Obuhvaća obalno područje s uvalom Mala Vrboska na istoku do nizinskog dijela Starogradskog polja na

zapadu, te od Jelšanskog polja na jugu do dijela obalnog područja (Vrboska) na sjeveru. Područje izražene

reljefne dinamike. Zauzima visine od 45-102 m, valovitog je reljefa definiranog obalnim područjem i dva

vrha (Tatinja i Bukovo), od kojih je najviša Tatinja (102m). Obala je relativno blagih nagiba i blage

razvedenosti, sa samo jednom uvalom (Mala Vrboska). Područje je u velikoj mjeri zapušteno, prekriveno

crnogoričnom šumom. Aktivnih poljoprivrednih površina ima u kontaktnim dijelovima sa Starogradskim

poljem, a radi se o manjim krčevinama uglavnom s maslinicima. Mjestimice su kroz nižu vegetaciju vidljivi

ostaci brojnih krčevina, suhozida i gomila kao svjedok poljoprivrednoj aktivnosti u prošlosti. U kontekstu

granice obuhvata, važnost ovog područja se očituje u zoni zapadne granice gdje su prisutni završeci

antičkih pravaca, uglavnom na višem organizacijskom nivou u obliku putova, koji se zbog sve većeg

zaraštanja gube.

26

Jelšansko polje – omeđena polja (karta 5.5)

Područje od Jelse na istoku do Vrbanjskih šuma i podnožja Svirača na zapadu, te od pobrđa hvarskog hrpta

na jugu do brežuljaka Tatinja i Bukovo na sjeveru, s pružanjem u smjeru I-Z. Radi se o udolini koja

započinje uskim sviračkim dolcem na zapadu, a pruža se i širi prema istoku prema i prelazi u proširenije

jelšansko polje. Dno udoline je blago razgibanog dna s nagibima od 0-7%. Bočne strane su relativno strme i

razvedene, prekrivene crnogoričnom šumom. Udolina je potpuno privedena kulturi. Dolinom se izmjenjuju

otvorena, omeđena i plitko terasirana polja pravilne do nepravilne parcelacije, a dominiraju vinogradi,

zatim maslinici i povrtnjaci. U rubnim strmijim dijelovima prevladavaju terasirana polja s dominacijom

maslinika. Područje je većinom aktivno s vrlo malim brojem zapuštenih polja. Prisutna je hidrološka

aktivnost u obliku privremenog reguliranog vodotoka iz smjera Svirača. U kontekstu prisutnosti antičkih

pravaca, važnost ovog područja se očituje više u području van granice obuhvata gdje su prisutni pravilni

fragmenti, uglavnom na višem organizacijskom nivou u obliku putova. Područje djeluje dosta aktivno i

pregledno, te je snažno definirano obrubljenošću šumovitih brda.

Slika 17 i 18 - Zračne panorame krajobraznog područja Jelšanskog polja

27

4.3. Krajobrazni uzorci Starogradskog polja (karta 5.6, Prilog A katalog krajobraznih uzoraka)

Krajobrazni uzorci identificirani su prema pedološkim i reljefnim prilikama, načinu korištenja zemljišta i

zemljišnom pokrovu te njihovim strukturnim obilježjima, zastupljenosti i obilježjima povijesnih struktura te

toponimiji. Radi lakšeg sistematiziranja prvo su definirani opći tipovi uzoraka, koji proizlaze iz osnovnih

načina korištenja zemljišta i njihovih varijacija:

- Otvorena i poluomeđena polja

- Poluomeđena polja

- Omeđena polja

- Omeđena polja i krčevine

- Omeđene krčevine i polja u zaraštanju

- Krčevine pod makijom

- Krčevine pod šumom

- Dolac

- Dolac u zaraštanju

- Terase i omeđene krčevine

- Terasirana polja

- Terasirana polja i krčevine

- Terase

- Šuma

- Naselje

- Aerodrom

28

Potom su definirane varijacije gore navedenih, odnosno područja krajobraznih uzoraka. Varijacije

uzoraka se razlikuju po strukturnim karakteristikama i parcelaciji, te prirodnom biljnom pokrovu31

- Terasirana nizana polja u dolcu

- Terasirana polja pravokutne parcelacije

- Terasirana polja nepravilne parcelacije

- Terasirana polja pravokutne do nepravilne parcelacije

- Terasirana polja i krčevine pravokutne parcelacije s izraženim gomilama

- Terasirana nizana polja u dolcu

- Terase trakaste nepravilne parcelacije

- Terase i terasirana nizana polja u dolcu

- Terase i omeđene krčevine trakaste do nepravilne parcelacije s unutarnjim gomilama

- Otvorena i poluomeđena polja pravilne do nepravilne parcelacije

- Omeđene krčevine u varijacijama parcelacije u zapuštanju

- Omeđene krčevine nepravilne parcelacije s gomilama u zapuštanju

- Omeđena polja pravokutne parcelacije s unutarnjim gomilama u zapuštanju

- Omeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije s unutarnjim gomilama u zapuštanju

- Omeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije s rijetkim unutarnjim gomilama

- Omeđena polja nepravilne parcelacije

- Omeđena polja i krčevine s unutarnjim gomilama, pravilne do nepravilne parcelacije

- Omeđena polja i krčevine pravokutne parcelacije s gomilama u zapuštanju

- Omeđena polja i krčevine pravokutne do nepravilne parcelacije

- Omeđena polja i krčevine pravokutne do nepravilne parcelacije s masivnim unutarnjim gomilama

- Omeđena plitko terasirana polja i krčevine u dolcu pravokutne parcelacije

- Poluomeđena polja pravokutne parcelacije u zapuštanju

- Poluomeđena polja pravokutne parcelacije

- Poluomeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije

- Plitko terasirana polja s rijetkim gomilama

- Plitko terasirana polja pravokutne do nepravilne parcelacije s masivnim gomilama

- Plitko terasirana polja nepravilne parcelacije

- Plitko terasirana omeđena polja pravokutne parcelacije s mjestimičnim gomilama

- Plitko terasirana omeđena polja i krčevine u varijacijama parcelacije s izraženim gomilama

- Plitko terasirana omeđena polja i krčevine pravokutne do nepravilne parcelacije s unutarnjim gomilama

- Plitko terasirana omeđena polja i krčevine nepravilne parcelacije s mjestimičnim unutarnjim gomilama

- Plitko terasirana omeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije

- Nizana terasirana polja u dolcu

- Nizana poluomeđena polja u dolcu

- Padine s gomilama pod makijom i šumom

- Padine s gomilama pod crnogoričnom šumom

- Gomile pod crnogoričnom šumom

- Naselje

- Travnata uzletna pista

31 Poljoprivredne kulture nisu uzimane u obzir kao kriterij za izdvajanje uzoraka jer se uglavnom radi o mozaiku kultura pri čemu

gotovo da ne postoji veće područje koje je konzistentno kultivirano jednom kulturom. Međutim u svakom obrascu za pojedini

uzorak istaknuto je dominantno korištenje u smislu najzastupljenijeg zemljišnog pokrova.

29

4.4. Vrednovanje i osjetljivost krajobraza Starogradskog polja

Svaki kartirani krajobrazni uzorak je ocjenom 1-5 vrednovan sa vizualnog, kulturno-povijesnog i prirodnog

aspekta (karta 5.7., karta 5.8., karta 5.9.). U opisu svakog krajobraznog uzorka vidljiva je argumentacija

vrednovanog aspekta. Navedene ocjene bile su osnova za analizu osjetljivosti krajobraza pri kojoj je

osjetljivost veća što su veće utvrđene spomenute vrijednosti. Utvrđivanje osjetljivosti pojedinih

krajobraznih uzoraka (karta 5.10.) provedeno je sa svrhom definiranja različitih kapaciteta za promjene u

prostoru (planirane i/ili potencijalne; u smislu razvoja ili napuštanja); tamo gdje je utvrđen viši stupanj

vrijednosti tamo je područje osjetljivije na promjene. Ova analiza bila je temeljni okvir za kartiranje i

definiranje režima zaštite i upravljanje krajobrazom te gradnjom (karta 1.4. i 1.5.)

4.5. Zaključna razmatranja za propisivanje mjera za zaštitu i upravljanje krajobrazom

Ovaj sustav mjera ima naglasak na poljoprivrednim komponentama i čimbenicima krajobraza, i to na

generičkoj razini na način da se odnosi na cjelokupni prostor, ne na konkretne lokalitete i pojedine

strukture. Svrha ovih mjera jest racionalno usmjeravanje onih poljoprivrednih i vezanih aktivnosti koje

značajnije mogu utjecati na promjene u prostoru.

Zatečeni poljoprivredni načini korištenja zemljišta Starogradskog polja , identificirani i opisani kroz

krajobrazne uzorke, imaju izrazit karakter usklađenosti sa uvjetima tla, vodnog režima, sa reljefnim

karakteristikama i općenito mikroklimatskim uvjetima. Iako na široj razini uvjetovane 'antičkim rasterom',

strukturne i funkcionalne karakteristike poljoprivrednih površina se dosljedno izmjenjuju ovisno o

spomenutim biofizičkim čimbenicima, a što ilustrira dugoročnost balansiranja kulturnih i ekoloških prilika.

Npr. u nižim, tlom bogatijim i vlažnijim dijelovima Polja nalazimo pravilniju parcelaciju sa kulturama koje

zahtijevaju intenzivniji rad (vrtovi, oranice, vinova loza), dok u višim i krševitijim predjelima nalazimo

nepravilniju parcelaciju praćenu bogastvom suhozidnih oblika, a dominantno zasađenim maslinicima,

općenito ekstenzivnijim vidom poljoprivrednog uzgoja. Bez obzira na uznapredovale procese napuštanja

poljoprivrede, cijeli promatrani prostor je priveden poljoprivrednoj svrsi, što znači da se napušteni

poljoprivredni prostor relativno lako vraća u funkciju. Zatečeno stanje vidljivo iz kataloga krajobraznih

uzoraka treba poslužiti kao pouka za buduće ophođenje prostorom. To ne znači nužno strogo zadržavanje i

'zamrzavanje' stanja, upravo suprotno, shvaćanje karakteristika pojedinih područja treba biti tumač za

promišljanje budućih intervencija; planiranja novih poljoprivrednih površina i potencijalnih promjena u

strukturi zemljišta.

Promišljanje scenarija promjena može ići kroz koncept iluzije autentičnosti primjenjivan u upravljanju

kulturnim krajobrazima Švedske (npr. Gustavsson i Peterson, 2003.). Koncept se primjenjuje u zaštiti

vrijednih poljoprivrednih krajobraza iz razloga što je obično teško ili nemoguće odrediti starost i izvornost

svih struktura u prostoru. Stoga se u takvim slučajima naglasak stavlja na 'osjećaj' autentičnosti, a koji se

ostvaruje na način da se nove aktivnosti u prostoru planiraju kroz oponašanje postojećih formi i smjerova

parcelacije, terasaste konfiguracije, koriste materijali i kamen iz okolice, koristeći se lokalnim

poljoprivrednim i graditeljskim praksama itd. Takvo kontrolirano planiranje poljoprivrednih površina

usklađeno sa zatečenim karakteristikama treba omogućiti racionalnu dinamiku krajobraza, onemogućiti

ugrožavanje resursa (s naglaskom na tlo i vodu), ali će omogućiti i očuvanje 'osjećaja mjesta'.

Pri promišljanju u promjenama u predmetnom poljoprivrednom prostoru, kao važna tema nameće se

suhozid. Zbog svoje postojanosti i kapaciteta svjedočanstva s jedne strane, te primarno poljoprivredne

funkcije i prostorno-vremenske dinamičnosti sa druge strane, izrazito su osjetljiva tema. Suhozide koje

30

danas vidimo nose zapise iz različitih povijesnih perioda (pa i onih najrecentnijih), njihove funkcije su

danas različite (od onih multifunkcionalnih, preko onih koji imaju samo funkciju definiranja vlasništva, do

onih koji nemaju ili su izgubile funkciju), dok se sa estetskog aspekta također postoje varijacije vrijednosti i

stanja. Promjene u suhozidima, odnosno strukturi i namjeni poljoprivrednog zemljišta općenito, su se kroz

povijest dešavale kao posljedica prilagodbe različitim klimatskim, kulturološkim i gospodarskim prilikama.

Upravo je mogućnost prilagodbe omogućila očuvanje, ne samo antičkog povijesnog sloja, već niza

povijesnih slojeva sve do danas, a što je ukupno rezultiralo dobro očuvanim 'organski razvijenim' kulturnim

krajobrazom. Međutim, kompleksnost suhozidne mreže Starogradskog polja je tolika da se može

pretpostaviti kako je sustavno i integralno vrednovanje svih suhozida teško izvedivo. Posebno je teško ili

nemoguće procijeniti starost suhozida jer se oni kroz vrijeme redovito prilagođavaju, obnavljaju i

održavaju. Međutim, spoznaje o karakteristikama, tipologiji, funkcijama suhozida i suhozidnih sustava koje

su dobivene kroz ovu konzervatorsku podlogu su omogućile dobre temelje za promišljanje vizije njihove

zaštite i upravljanja. Pri tome korisna je artikulacija određenih prostornih elemenata i sustava vidljiva u

daljnjem tekstu:

KANALI/REGULACIJE TOKOVA – kanali su jedan od najvažnijih elemenata u stabilnosti resursa u

području, ne samo u smislu opskrbe vodom i stabilizacije vodnog režima, već i sprječavanju erozije tla za

izraženijih bujičenja. Privremeni tokovi imaju nešto naglašeniju dinamiku promjena, podložniji su

promjenama više nego same poljoprivredne površine i stoga se izdvajaju kao element prioritetnog

djelovanja.

GOMILE – U području postoji velika raznolikost gomila, ne samo u smislu veličina već i funkcija; od onih

spontanih koje su nastale uslijed uklanjanja viška kamena, preko onih koje imaju funkciju razgraničavanja,

puta, orijentira i vidikovaca, privlačenja i hvatanja ptica grabljivica, do onih koji imaju arheološki značaj.

Cjeloviti inventar gomila u području je gotovo neizvediv, stoga je potencijalno vrijedne gomile bitno

preventivno zaštititi

KAMENJARSKE OMEĐENE KRČEVINE – su prepoznatljiv element krajobraza rubnih dijelova Polja,

a njihova pojavnost ima naglašeni kapacitet svjedočanstva 'tradicijske' poljoprivrede (ili poljoprivrede

niskog intenziteta, a za koju se doduše za sada ne može tvrditi da je nositelj autentičnosti određenog/ih

razdoblja, obzirom da je logično prilagođena današnjim prilikama). Krčevine na upečatljiv način ocrtavaju

trud uložen u privođenje kamenjara kulturi i čuvaju načine korištenja koji nisu podlegli mjerama modernije

poljoprivredne proizvodnje ('stare' načine uzgoja maslina i vinove loze koji su nasumično raštrkani među

stijenama, te polikulturu na jediničnoj površini pri čemu na istoj parceli se uzgajaju kombinacije kultura

vinove loze i masline, ali i masline i povrća). Nerijetko je slika upotpunjena tradicijskim objektima;

trimima, tezama, gustirnama itd.

TERASE – Veći dio promatranog područja čini tip terasiranih polja, dok tipični primjeri terasa koji

podrazumijevaju uzastopno stepeničasto nizanje uskih parcela pri čemu svaka ima svoj podzid i na kojoj se

uzga ja po jedan red kulture, nisu česte u ovom prostoru. Tamo gdje su pak prisutne tipične terase,

karakteristična su specifična rastresita tla podložna eroziji i stoga se velika pažnja mora posvetiti

održavanju i čuvanju podzida. Ovisno o stupnju osjetljivosti, predlaže se zadržavanje svih terasa sa

podzidima, odnosno po potrebi se predlaže mogućnost nižih podzida čija je funkcija u sprječavanju erozije

minorna.

POLJE – odnosi se na najniže zone karakteristične po značajnijim akumulacijama obradivog tla u kojima

je prisutno (ili je moguće) oranje. Zbog pogodnosti za poljoprivrednu proizvodnju i pristupačnosti općenito,

31

kroz povijest su polja uvijek imala izraženiju dinamiku promjena (što je i vidljivo u odsutnosti arheoloških

ostataka). Osim dijelova polja koja vežu na sebe regulacije tokova te onih na kojima su prepoznate

arheološke i etnološke vrijednosti, može se reći da postoji nešto veći kapacitet za unaprjeđenje,

osuvremenjivanje poljoprivrede, te općenito restrukturiranje poljoprivrednog zemljišta

DOLCI – Dolci (poljoprivredno kultivirane izdužene suhe doline i bujičnjaci) predstavljaju okosnice

razvoja okolnih sela i naselja, stoga su ključni element u integritetu naselja i poljoprivrednih površina ali i

naselja i Polja. Iznimno su važni i u stabilizaciji resursa vode i tla, a ujedno su i vizualno izloženi elementi

te predstavljaju važna čvorišta i orijentire u prostoru. Iz navedenih razloga predstavljaju jedan od

najosjetljivijih elemenata promatranog područja zbog čega poseban naglasak mora biti na njihovu

održavanju i poljoprivrednoj revitalizaciji.

KAMEN – određena područja krajobraznih uzoraka se jasno mogu izdvojiti prema vrsti kamena kojeg

nalazimo ne samo u tlu, već u gradnji suhozidnih i zidanih struktura i objekata. U Starogradskom polju se

razlikuju četiri vrste kamena (i njihove kombinacije): pločasti vapnenac, obični vapnenac, konglomerat i

pješčenjak. Tamo gdje je karakter krajobraza prepoznatljiv po specifičnosti kamena, preporuča se korištenje

kamena iz neposredne okolice.

ŠUME – Sve šume, šumarci i područja s višom vegetacijom su zapravo ranije zapuštene krčevine što se

očituje u suhozidima i gomilama, ali i brojnim tradicijskim i arheološkim objektima. Šumska područja ili

šumski rubovi također predstavljaju potencijalne zone za konkretnije prenamjene ili zahvate (ukoliko su oni

u funkciji revitalizacije i unaprjeđenja zaštićenog područja, kao npr. organizaciju prezentacijskih zona

tradicijskih i arheoloških objekata i lokaliteta) jer nisu vizualno izloženi za izgradnju većih

pomoćnih/gospodarskih objekata (umanjivanje vizualne izloženosti objekata).

KONTAKTNE ZONE – ova kategorija označava kontakte građenog dijela naselja i poljoprivrednih

površina gdje poseban naglasak treba staviti na uspostavljanju njihova međusobna integriteta. Radi se o

kategoriji koja je pod najvećim pritiskom i u kojoj su utvrđeni najveći problemi, ne samo u smislu izraženih

vizualnih kontrasta između objekata naselja i poljoprivrednih površina, već i zbog velike gustoće recentnih

objekata te prisutnosti različitih materijala (plastike, drveta, metala, najlona i sl.) u inventaru

poljoprivrednih površina.

4.5.1. Koncepcija propisivanja mjera zaštite i upravljanja krajobraza

Obzirom da se radi o pionirskom slučaju konzervatorske podloge u Hrvatskoj kojom se provela studija

analize i vrednovanja krajobraza sa svrhom propisivanja mjera zaštite i upravljanja krajobrazom, i da

ustvari za navedeno još nema uvriježenih metoda i principa, ovo istraživanje je bilo pred svojevrsnim

iskušenjem. Jasno je da podjela na krajobrazne uzorke i pripadajuće vrijednosti ima između ostaloga i svrhu

sugeriranja različitih režima zaštite i upravljanja, međutim tu su se nametnula određena pitanja, odnosno

promišljalo se o dva načina. Prvi način bio je propisivanje mjera po svakom identificiranom uzorku

(sukladno karakteristikama i utvrđenim vrijednostima). Ovakav pristup je konkretan, ali i opsežan u

mjerama i kartografiji, a što nameće pitanje načina provođenja istoga i implementacije u prostorni plan

(obzirom da je prostor izrazito krajobrazno kompleksan, što se vidi u broju registriranih krajobraznih

uzoraka,). Stoga, predlaže se druga, općenitija varijanta pri kojoj promatrani prostor zoniran prema tri

stupnja rigoroznosti zaštite (K0, K1, K2) namjenjen strateškim mjerama zaštite (poglavlje 3.1., Knjiga I).

K0 - ZONE AUTENTIČNOSTI - Za strogu zaštitu i prioritetno djelovanje predlažu se zone najveće

osjetljivosti krajobraza; odnosno područja u kojima su prepoznate izražene kulturno-povijesne, vizualne i

32

prirodne vrijednosti (pojedinačno ili češće kombinirano). Takve najosjetljivije zone prozivaju se 'zonama

autentičnosti'. Svrha njihovog očuvanja je unaprjeđenje kapaciteta svjedočanstva, a predlaže se nekoliko

kategorija:

1. K0 i K0-1 (dolci) - Aktivne i reprezentativne poljoprivredne površine na terasama, krčevinama i u

dolcima, koje imaju naglašen 'tradicijski' poljoprivredni karakter, a najčešće su praćene bogatstvom

oblika tradicijske izgradnje. Ovi lokaliteti moraju prije svega biti prezentirani lokalnoj zajednici

kao ogledni primjer poljoprivredne površine, gdje poseban naglasak mora biti na ojačavanju

identifikacije vlasnika s prepoznatim lokalitetima. Također, zajedno sa drugim evidentiranim

kulturno povijesnim vrijednostima, ovi prostoru trebaju postati dio turističke ponude i edukacije.

2. K0-2 - Zone velike ukupne osjetljivosti krajobraza su područja specifičnih doprirodnih mikro

ekosustava u kojima prirodna vrijednost opstaje u sinergiji sa ljudskom djelatnošću.

3. K0-3 - Zone napuštenih poljoprivrednih površina u kojima je velika gustoća i raznolikost

suhozidnih oblika, etnoloških i arheoloških lokaliteta, a koji imaju izražen potencijal za

revitalizaciju, i to u smjeru planiranja dodatnih (nepoljoprivrednih) sadržaja koji će privlačiti na

posjećivanje

K1 podrazumijeva prostore sa nižim stupnjem osjetljivosti, a obuhvaća niže dijelove polja. Kao takve,

predlažu se sa slobodniji režim poljoprivrednih aktivnosti.

K2 označavaju najniži stupanj osjetljivosti, a poistovjećuju se sa šumama (prethodno opisanim).

Za provedbenu razinu mjera (poglavlje 3.2., Knjiga I) predložen je set općih mjera za upravljanje i zaštitu

suhozida, prirodnih resursa, sanacije i održavanje čistoće prostora. Pridružena su znanja i spoznaje iz

ostalih Knjiga, a pri predlaganju budućeg korištenja suhozida korišteno je načelo eliminacije; eliminirani

su, ili lišeni mogućnosti promjena oni tipovi suhozidnih struktura koji čine okosnicu povijesnog, ekološkog

i estetskog karaktera Polja, a pri čemu je za sve ostale suhozide osmišljen set mjera koji će omogućiti

zadržavanje karaktera krajobraza. Takav set mjera ide ususret korisnicima polja i potiče aktivan i

promišljen odnos do suhozida.

33

5. LITERATURA

1. BOGDANIĆ, Ivo (1973.): Stanovništvo otoka Hvara, Hvarski zbornik 1, Hvar

2. BOROVIĆ, I., MARINČIĆ, S., MAJCEN, Ž. & MAGAŠ, N. (1977): Osnovna geološka karta SFRJ,

1:100.000, Tumač za listove Vis K33-33, Jelsa K33-34, Biševo 33-45, Inst. geol. istraž. Zagreb, Sav.

geol. zavod, Beograd, 1-67.

3. BLONDEL, J. (2006): The ‘design’ of Mediterranean landscapes: a millennial story of humans and

ecological systems during the historic period. Human Ecology, Vol. 34, str. 713- 729

4. BlONDEL, J., MEDAIL, F. (2009): Biodiversity and Conservation. U J.C. Woodward (Ur.) The Phys-

ical Geography of the Mediterranean Basin. Oxford: Oxford University Press

5. DOMAZET, Mladen (2004.): Suton flote jedrenjaka Staroga Grada, Zagreb

6. FORTIS, Alberto: Put po Dalmaciji, izdanje 2004., Split

7. GAFFNEY, Vincent, KIRIGIN, Branko, PETRIĆ, Marinko, VUJNOVIĆ, Nikša, ČAČE, Slobodan

(1997.): Arheološka baština otoka Hvara /Archaeological Heritage of the Island of Hvar, Hrvatska,

Projekt Jadranski otoci, sv. 1, BAR IS 660, Oxford

8. GIUSTINIAN, Zan Battista: Putopis po Istri, Dalmaciji i Mletačkoj Albaniji 1553. godine, u:

ŠIMUNOVIĆ, Ljerka (2011.): Dalmacija godine gospodnje 1553., Split

9. HVARSKI STATUT, izdanje 1991., Split

10. KIRIGIN, Branko (2004.): Faros, parska naseobina, Prilog proučavanju grčke civilizacije u Dalmaciji,

Poseban otisak Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 96, Split

11. GUSTAVSSON, R., PETERSON, A. (2003). Authenticity in landscape conservation and management

- the importance of the local context. U H. Palang, G. Fry (Ur.) Landscape Interfaces: Cultural heritage

in changing landscapes, Boston:Kluwer Academic Publishers, str. 319-356

12. KUŽIĆ, Krešimir (2013.): Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XIV. – XVII. st., Split

13. MARINČIĆ, S., MAJCEN, Ž., 1976. Osnovna geološka karta SFRJ 1:100,000. List Jelsa K33–34.

Inst. geol. istraž. Zagreb (1967–1968), Savezni geol. zavod, Beograd.

14. MATIJAŠIĆ, R. (1998): Gospodarstvo antičke Istre: arheološki ostaci kao izvori za poznavanje

društveno-gospodarskih odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr. - III. st. posl. Kr.). Pula:Žakan Juri

15. MILETIĆ, A. (2008): Saltus Tariotarum. Opuscula Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda ,Vol.

32, No. 1, str. 7-20.

16. PAVELIĆ, D., KOVAČIĆ, M., VLAHOVIĆ, I. & WACHA, L. (2011): Pleistocene calcareous aeoli-

an-alluvial deposition in a steep relief karstic coastal belt (island of Hvar, eastern Adriatic, Croatia).

Sedimentary geology, 239, 1/2, 64-79.

17. PRIBOJEVIĆ, Vinko: O podrijetlu i slavi Slavena, izdanje 1997., Zagreb

34

18. SWANWICK, C. and Land Use Consultants: Countryside Agency and Scottish Natural Heritage

(CA/SNH) 2002: Landscape Character Assessment: Guidance for England and Scotland (authors:),

Cheltenham: Countryside Agency and Edinburgh: Scottish Natural Heritage

19. ZANINOVIĆ, Marin (1996.): Od Helena do Hrvata, Zagreb

20. ZANINOVIĆ-RUMORA, Marija, BRACANOVIĆ, Joško (2014.): Izvori o hvarskom pučkom

ustanku, Hvar