Jerzy lIolzer Komllnizam u Ellropi. Povijest pokreta i slIstava vlasti

Za izdavaea Dmuir Aginc

Naslov izvornika K01'l1unizm w EurojJie. Dzieje ruclw i systemu wladzy, Warszawa 2000. Copyright Fischer Taschenbuch Verlag GmbH, Frankfurt am Main 1998.

"",,,_,,,1,, za hrvatsko izdanje: Srcdnja Europa, d.o.o., Zagreb 2001.

Urednik Damir Agicic

Lektura Blanka Mesic

Naslovnica Ideo-dizajn

Graficka priprema i tisak JIJis-gra/ika, do.o.

elP Kalalogizacija u publikaciji Nacionalna i svellcilisna knjiznica - Zagreb UDK 329.15(4)(091) HOLZER,]erzy Komunizam u Europi : povijesl pokreta i sllstava vlasti I Jerzy Holzer; prevela Magdalena Zagreb: Srednja Europa, 2002. Priipvnt! djda: Komunizm w Europie. ISBN 953697901-2

J. Komunizam - Europa II. Komunisticki pokret - Europa

420116032

Jerzy Holzer

KOMUNIZAM

UEUROPI

Povijest pokreta i sustava vlasti

Prevela

Magdalena Najbar-AgiCic

f9

srednja europa

Zagreb 2002.

GRADSKA ISVEUCILISNA OSIJEK

1111111111111111111111111111 871119761

.JU~~,,;,:~ ~;~TI::;()~;S~lA.YEnA OS!,JEKU

I

, ...

-"""",,..,...,,,,~,....-,,,, """"

5

,'~

Ii GENEZA

u doba renesanse, a ka

pozivale su sc sve novovjekovnc struje

od strane intclektualnih

europskog socijaJizma2 Ranije su se one uobieajeno Lvale socijalizal11-utopizam iii komunizam-utopizam, iako SII taj naziv nametnuli marksisti. Ovi se utopisti nisu pozivali same na moraine argumente koji su govorili u prilog poretka jednakosti sto su ga predlagali, vee su dosta cesto trazili i razlicite vrste intelektualnih argumcnata. M~rksisti, kOj1 su igrati od

dok

svega morainim osjceajima.3 Tdko se moze osporavati veliki znaeaj Karla Marxa za raz

vitak ekonomije i filozofije. Medutim, veza medu njegovim istrazivanjil11a proslosti i sadasnjosti te futUI"oloskom najavol11 ostvarenja gospodarskog i drustvenog poretka jeunakosti hila je od samog pocetka upitna. Razvitak dogadaja pokazao je kako je bila utemdjena l1a krivom

Na kraju, povjcsnicar koji se bavi ideoloskim korijenima komuniZI11:1 spomenut ee neprestane pokusaje (koji su cesto pratili gore spomenute socijalistiCke ideje, ali koji su cesto bili neovisni 0 njima i niSll sadriavali cgalitaristicki element) pro

- iii rjcde - drustvenog poretka koji bi bio lltemeljen na pravilima razuma. Rijec je bila 0 primjeni drustvenog inzenjeringa od strane mudraca kojima je predana vlast. Ideje tog tipa pojavIjlljll se po prvi put kod Platona. Posebno su poplliarne postale II doba prosvjetitcljstva, a sirene su n vrijeme francuske revolucije (usprkos ponasanja koje niie hilo pretjerano sklono mnogim pametnim glava sjedi&ta razuma navodno tako potrebnog dobroi vla

nikada prije pojave marksizma zagovornici poretka razuma nisu tvrdili da su liZ pomoc jedne globalne znanstve-

GENEZA

ne teorije uspjeli objasniti cjelinu povijesti svijeta i covjecanstva, prirode i drustva, proslosti, sadasnjosti i hllduClloSti. S obzirom na to, ambicije marksizma bile Stl stvarno neobuzdane.

Moze se kazati cia je Marxov socijalizam u tri aspekta: apsolutnog dobra, pravednog poretka i porerka. razuma, tiouacija stoljeCima

i sveoTo je oznacavalo da znanost

se nadovezivala na prosvjetiteljsko vjerovanje U razurn istovrerneno preuzima i funkcije koje je do tada ispunjavala reIigija jer se sarno ona usudivaia stvarati cjelovite (i obvezujuee) sllstave ideja. Znanost je do taela ove sustave nastojala neprestano ispitivati i pronalaziti slahe tocke tI njima. Aspiracije prema jedinoj istini lIskoro su i medll rnarksistima dovele

lIUSKOg spozKritika takvih koncepcija nasia je iz

do odrcdcnih sumnji, a kasnije sukoba. isti

raza U LenJ1l10voJ KnJlzl Mater~jalizam i empiriokriticizanl su k0I1111nisti obozavali. Ta je knjiga n:lslala jos prijc

Prvog svjetskog rala, prije nego sto je bllduCi voda komllnizrna konacno prekinuo sa socijaldemokracijom.5

Drugi socijalclemokrati skepticki Sll se odnosili prema komunisrickoj dogrni. S obzirom na razvitak dogadaja, koji se cesto nijc poduclarao S Marxovim ocekivanjima, osporavali su vezu izmedu tzv. clijalektic.kog materijalizrna, koji se odnosio

odnosio na

izradi znanstvcna prognoza koja bi hila nepogrdiva. su takoCler u izravnll relaciju izmedu znanosti i poli

tike te mogllcnost punog zasnivanja potonje na znanstvenirn temeljima(,

Sa slIprotne su strane nastllpali "ortodoksi", kOJi Sll nastojali braniti svaku rijec 1I tekstovima Marxa i njegova telja Friedricha Engelsa, jednako Dlodnog iako znanstveno

GENEZA GENEZA6 7

komunista iako je vjernost potonjih prema Marxu bila posebna. IspravljajuCi "klasike marksizma", komuuisti Sll

lIlJU.t\.\Jj.{ autora. "Ortodoksi" sc donekle mogu tretira

nepogreSivost u vrcmellU u kojem su pisali i djelova Ii , ali su pravo

-

na

nu Marxovih i Engclsovih Slldova prepllstali vim nasljc(\nicima, novim klasieima marksizma potom Staljinu7

Na taj je naCin marksizam kao znanost trebao sacllvati karakter apsolutne i globalne istinc, a istovremeno se i mijenjat1 ovisno 0 razvitku dogadaja. Takva interpretacija marksizma

naisla na odobravanje mnogih "ortodoksa" (medu njima bio Kauts1,",T), Medlltim, sam nacin razmisljanja

znanosti komunisti su iz marksizma i iz djela "ortodoksa".

Moogi se problemi javljaju kada trazimo drustvene ne komllnizma. Da izbjegnemo preduge terminoloske rasprave, valja podsjctiti da su Marx i svoj temeljni politicki proglas naslovili Korrtunisticki manifest, kao i to da SLi movi komunizam i socijalizam zamjenski koriSteni i prijc marksizma.

Socijaldemokracija - koja je prethodila komul1izmu - nastala je i ojaeala zbog razvitka kapitalistickih odnosa te pojave

su se termini "radniCka klasa" i "proletarijat" koristili ravnopravno (s obzirom na potonje, nadovezivalo se na one stanovnike antickog Rima koji su bili liseni svakog vlasnistva). No ovi radnici iz zapadnog Europe teiili su istovremeno i poboljsanju svoje zivotne situacije i sudjelovanju u pariamentarnim i lokalnim samoupravnim strukturama (koje su sc polako razvijale), kao i uzivanju gradanskih sloboda.

drustvene grupe radnistva u visokorazvijenim

Moze se kazati cia se socijaldemokratska drustvena doktrina klasne borbc odnosila na sukob izmedu radnistva i burzoa

lativno visoko

ci zeljeli sudjelovati u demokraciji i blagostanju uz pretpostavku da je uzivanje u oba spomenuta dobra medusobno ovisno.

Radnici su jednog dana trebali prellzeti vlast vee i zato :'ito ee Ciniti veCinu stanovniStva, dakle sukladno pravilirna de

iako kod Marxa i njegovih lIcenika razlika izrnedu i diktature niie bila jasna zbog tvrdnje da je svaki

drustva diktatur sno 0 svome

cije vlast burzoazije trebalale biti "diktatura je vlast radniStva trebala biti "diktatura

U socijaldemokraciji nije bilo jedinstvenog stajalista 0 naCinll organiziranja sOcijalistickog gospodarstva iako je golema veCina socijaldemokrata svoje nade usmjeravala prema ddavi i bila joj je spremna barem privremeno - dodijeliti siroke ovlasti u upravljanjll ekonomijom. Socijalisticke promjcne trebale su proizlaziti iz iscrpljivanja daljnjih moguenosti razvitka kapitalistickim putem.

Komunisti su - od trenutka izdvajanja iz socijaldcmokracije - tvrdili da su oni jedini realizatori doktrine klasne borbe koju radnici vode u kapitalizmu jcr socijaldemokracija verbalno priznajc klasnu borbu, ali je u stvarnosti od nje priSta nagodbi izmedu klasa (ili eak izdala Komllnizam je klasnu borbu razumio posve razlicito od socijaldemokracije jer je usprkos razlicitim sloganima u kojima se prizivala demokracija i gradanske slobode cijelu tu problematiku tretirao sekundarno ili eak kao suprotnu prioritetima klasne borbe koju je propagirao. Prioritet je trebala biti teinja za preuzimanjem pune vlasti.8 Rijec je bila 0 uvodenju "diktature proletarijata", neovisno 0 brojeanoj snazi radniStva kao drustvene grupe, liZ koristenje sredstava izravne prisile i ukidanje demokr

Cinjenica da je komunizam najprije pODIJeoio U zemlji koju su nascljavali uglavnom seljaci, koji su sprseno, i potom u zemljama lJ kojima je razina gospodarskog razvitka takoder bila relativno niska, a drustvena struktura tra

L_,'V;,)LrtlVI

/

9 8 GENE7..A

dicionalna, odavno je navodila istrazivace da ne tragajn za drustvenim korijenima komunizma u razvitku radnicke klase i

klasnom sukobu, vee LI posebnostima zaostaJih zemalja koje su dosle na put ubrzanog razvoja i u kOjima su se kumulirali drustveni sukobi razliCitih vrsta. Klasna borba rad .. nistva postajala jc na taj naCin samo jedan od Cimbenika - i to ne najvaznijih - II potrazi za drustvenom genezom komunizma.

Odgovor na slom tradicionalnog drustva trchao je biti pokusaj cia sc stanovnistvo stavi pod jarmll prisilc da bi se sprijecilo razbijanje zernlje i da se omoguCi njezin daljnji raz-

Posebna vrsta koncepcija, sto SLI objasnjavale poja\ru komunizma suprotstavljanjem zaostalosti i modernizacije, bilo je pozivanje na "azijski slistav proizvodnje" koji je nekada funl{cionirao na ve(~em dijdu teritorija koje je obuhvatio ko

a koji usputno spominjao i sam Marx. Komunizam bi trehao biti pokusaj obnavljaoja ili cak nastavljanja toga slIstav:t. Iako je takav sustav trebao postojati prije svega II antici, njegovi su elementi pronalazeni i u robovskoj zakonskoj i gospodars\-;:oj ovisnosti goleme veCine se1jackog stanovnistva Rusijc 0 zemljoposjednicima povezanim s drzavnim aparatom, koji Sll istovrcmeno cinili okosnicu birokr~ttske i vojlle kaste.9

prj tonle sc pozornost obracala i na druge specificnc karakteristike drustvene strukture Rusijc, a prije svega na vise

postojanje seljackih zadruga u vrijeme kmetstva, ali i nckoliko desetljeea nakon njegova ukidanja, sve do 20. stoljeca (sto znaci S:l1110 nekoliko godina prije pobjede ko

Te tzv. opdne ne samo da SlI imale ovlasti na upotrebu i o(\uzimanja zemlje kojom su gospooarile pojedine seljacke obitelji, vet S1.l u manjoj iii karakter proizvodnih zadruga.

.los daljt: od prisrasa tretiranja kornunizrna kao oadrustvene probIelIlatike koja je hila prisurna u zao

statim zemljama, konkretno U l{usiji (iIi kao reakcije na tu problematiku), iSli Sll zagovornici koncepcija koje su prethodnike kornunizma vidjele II tzv. hidrauiickim drustvi-

GENEZA

ma, tj. drllstvima u kojima je cijelo stanovniStvo bilo centralisticki organizirano i upravljano s obzirom na potrebe gospodarsrva (posebno potl-ebu navodnjavanja). 'Hi su "hidraulicka drustva" trebala postojati u anticko doba i niSta nije pokazivalo da bi se mogao premostiti pwstor izmedu njih i kornunizma. StoviSe, gospodarsrvo uremeIjeno na irigaciji iii drugi oblici gospodarsrva koji S1I trazili centralizaciju obuhvaealo je - s obzirom na prirodne uvjete sarno mali, i to marginalni, dio buducega Sovjetskog Savcza. Jpak, nekoliko teoretica1'a bilo je fascinirano jednostavnoscu i elegancijorn takvog objasnjenja sadasnjosti kroz pozivanje na proslost.

Komunizam je prijc svega \)io politicka pojava. Stoga politickoj genezi valja posvetiti vise pozornosti. Kada se

za davnim prethodnicima, i u tome Sll slucaju krupne razlike u pogledima. Sami komunisri

su se pozivali 11a sve rcvolucionarne pokrete iii na su smatrani revolucionarnima - pocevsi od

:::.partakovog ustanka II :tntic.'kom Rirnu, preko srednjovjekovnih hereza, seljackih buna protiv plemstva, sve do nizozemske, engleske i francuske revolucije te revolucije 1848.-1849.

Taj bnac prethodnika kornllnizm:t zatvarale Sll radnicke pobune 1I 19. i na pocetkll 20. sloIjeCa, s posebnim n:t Pari sku komunu 1871. i nisku revoluciju 1905. godine. Komunizam je trebao biti politicki nasljednik socijaldemok

iz vremena Prve internacionale i pocetka razdoblja Druge internaciol1ale kroz njihove istinske nastavljace ljeviCarske frakcije socijaldemokracije (koje su ipak nekoliko de

djelovale unutar svojih stranaka i Druge internacionale, iako su cesto kritizirale umjerenije vode), prije svega ruske boljsevike. Povezanost s ljevicom socijaldemokracije trebala je osigurati prevladavanje tesko objasnjive suprotnosri: na koji naCin kOl11unisti ll10gu biti istovremeno ci socijaldemokracije i njezini najzesci neprijatelji.

Mnogi istrazivaCi kOl11unizma iii sovjetolozi - specijalisti za problematiku Sovjetskog Saveza i njegove zone lItjecaja - sma

~=

GENEZA10

trali S1I da jc komunizam prije svega nastavak povijesti Rusije. To se trebalo odnositi na nIsku (,1 djelomicno jos bizantsku i mongoIsku) dcspociju, bezobzirno podredivanje stanovniStva zemlje apsolutnoj vlasti, cesto provodenoj vrlo represivno (podsjecano je na Ivana Groznog, ali i Petra Velikog), kOja se os!anjala na razgranati birokratski sustav, po!iciju i vojsku. Drugi trajni element politicke tradicije Rusije bila je stoljetna teritorijalna ekspanzija u svim srnjerovirna te njezine sve vece aspiracije kao velesile. Pri tome su a"".... (~d slabo zemlje, hili - u

iskoriStavani u i politicke svrhe. velesile bila je neusporedivo veea

u odnosll na njezinu gospodarskll moe. Pristase teze 0 odlucujueem znacenju ruske tradicije u ge

nezi kotnuniz111a isticali su osim toga specificne karakteristike ruskog socijaiistickog pokreta. Te su karakteristike proizlazile dje!omicno iz uvjeta stvorenih carskom vlaseu, djelomicno pak iz toga da je ruski socijalisticki pokrct postajao sHean SV0111e protivniku u potrazi za naCinorn da ga porazi. JO

Sugiasnost u potrazi za politickol11 genezom kornunizma moze se pri111ijetiti tek tada kada se govori 0 uvjetima nastanka k0111unistickog pokreta i nisticke viadavine u Rusiji. Svi su suglasni da ih treba traziti s

ruskih boljsevika, s pak strane u dogaaapma IJrvog svjetskog rata.

Ruska socijaidemokracija nastala je formalno 1898. godine, ali je isprva bila sarno labavi savez ilegalnih grupacija kojc su okupljale uglavnom mladeZ. Te su se grupacije raspadale, unistavala ih je policija, lIjedinjavale su se iii iznova nastajale. Tek 1903. godine, na II. kongresu Socijaldemokratske radnicke partije RlIsije, doslo je do odredene stabilizacije, a istovremeno i do rascjepa na dvije frakcije: boljsevike (vecinll) i menjsevike (manjinu).

Taj rascjep nije bio konaeal1 jer je radnje sul,~hl;"n>'> .v,,-tii

JOSH"'!,

12 GENEZA GENEZA

koji su ranije pozivali radnike svih naroda na zajednicku borbu protiv burioazije (pod parolom "Proleteri svih zemalja, ujedinite sen i osudivali ratne pripreme. Prema komunistima, rat je pokazao nespremnost socijaldemokracije da se reformira v\astitim snagama.

Kritieari komunizma, slicno kao i sami komunisti, vidjeli su da je Prvi sVjetski rat bio veliki moralni, politicki i gospodarski sok te su bili suglasni oko teze da se komuniz1m rodio izravno iz tog sok1. Ukazivali su ipak na Cinjenicu da je komunizam bio vise nastav1k rata nego reakcija na nj. Rat je naime poljuljao, a djelomicno i unistio moraIne vrijednosti utemeljene na europskoj tradiciji, u tome i na krscanstvu, Utjecaj rata odnosio se prije svega na to da je komunizam prihvatio brutalno nasilje, koje je lIslo u zivote milijuna Europljana u razdoblju 1914.-1918., i usmjerio ga je prema neprijateljima u viastitoj zemlji. 12

Drugi bitan problem bilo je organiziranje drustvenog i gospodarskog zivota odozgo, U mnogim europskim zemljama koje su sudjelovale u ratu, drustvenim i gospodarskim zivotom upravljala je drZava, Zbog rata se pristajalo n1 ogranicavanje gradanskih sloboda, a posebno na uvodenje rigorozne cenzure, kao i na odustajanje od siobode gospodarskog djelovanja poduzeca te manje iii vise detaljno ogranicavanje triiSta rada i dobara, Driavni je aparat sukladno svojim potrebama planirao sto treba proizvoditi, rasporedivao sirovine, odlucivao 0 dodjeli radne snage, sustavom bonova rasporedivao hranu i druga dobra medu stanovnistvom.

Zagovornici koncepcije totalitarizma, tj. tretiranja komunistickog sustava vlasti kao jednog od oblika totalitarne vlasti (pored nacionalsocija!isticke u Njemackoj) naglasavaju drugaciji aspekt situacije nastale u Rusiji kao rezultat promjena na pocctku 20. stoljec3, tijekom Prvog svjetskog rata i dogadaja koji su se zbili nakon njcgova zavrsetka, Prema njima, u Rusiji je nastupio slom temeljnih drustvenih odnoS(l, Prestalo je postojati tradicionalno drustvo, ali nije nastalo modcrno gractansko drustvo, Poljuljana je ravnoteza izmedu drustva i

drzave, Mjesto drustva zauzela je neoblikovana zdrobljena masa, kOjll je drzava mogla svojevoljno oblikovati. 13

Medutim, potpuna suglasnost vlada kada je rljee 0 tome da komllnlzam svoj postanak zahvaljuje stavu koji su tijekom rata zauzeli boljscvici, kao i male grupice Ijeviearskih socijaldemokrata u drugim europskim zemljama, Boljsevici su _ pod utjecajem tenjina koji je boravio u cmigraciji u Svicarskoj trazi!i sabotiranje vOjl1ih akeija vlastite ddave, teiili Sll izazivanju poraza Rusije te koriStenju tako nastale situacije za provodenje revolucije i osvajanje vlasti. To su isticali i kao program za ljevicarske sOcijaldemokrate u drugim zaracenim zemljama, Revolucija je trehala imati medunarodni karakter, a boljsevici su bili svjesni cinjenice da njihov utjecaj na tijek dogadaja u ratu jest i ostat ce ogranicen.

T:lko SlI boljikvici nastupali kao pokret moraIne, politiekc i gospodarske obnove, nastali kako iz emocija tako i iz intcJektualne refleksije. Tvrdili Sll da su nasH recept: pretvaranjc svjetskog rata u gradanski rat, tj. u socijalisticku revoluciju. Tak--va revolucija bila hi nacinacionalno djeJo, llSmjereno protiv ideologije nacionalnag imeresa, koja je legitil11irala pogrom naroda, Revalueija bi pOkazala i unistila zloCince odgovofne za izbij:l11je rata predstavnike krupnog kapitala i njihovc disponente l1 vojskama, vladama, parlamentima i politickim strankama,

SireCi takve tezc, boljsevici nisu bili liseni dvojbi, a Ijevicarski sOcijaldemokrati u drugim zemljama imali su jos vece sumnje, Mnogi od njih hili Sli spremni osueliti rat jedino iz pacifistickih stajalista, Postupno su se oblikovak skupine koje su se na me(funarodnim socijaldemokratskim konfcrencijama protivnika rata II Zimerwaldu (1915.) i Kienthalu (1916.) konsolidiraIe oko programa revolucije bliskog boljsevicima kao tzv. "cimervaldska ljevica". Til je grupacija zagovarala izdvajanje iz Druge internacionale i stvaranje vlastitc nadnacionalne organizacije. Medu partnerima boljsevika poscbnu je ulogu igrala grupa "lnternationale" (kasnije se prozvala imcnom "Spartakus") u NjemackOj. Njezini vode Karl Liehkncchl

)~

GENEZA14

i Roza LlIksemhurg uzivali su mC(ttl socijaldemokratima znatno vecu medllnarodnu popularoost nego Lenjin, slabo poznat izvan Rusije.

II. POSTANAK KOMUNIZMA

Trenutak postanka komunistickog pokreta, a istovremenD i uteme1jenja komllnistiCkog sustava vlasti otkucao je zajedno s izbijanjem ruske revolucije 1917. godine. Zapravo, u pocetku, nakon sto je u ozujku (prema ruskom kalendaru u veIjaci) srusena carska viast i proglasena dcmokratska republika, boIjsevici su bili pomalo dezorijentirani i nisu imali jasan program djelovanja. Takav je program dOl1io Lenjin koji se u travnju vratio iz Svicarske. Putovanje su mu olaksali Nijemci, koji su racllnali na to da ce u ncprijateJjskoj Rusiji on postati Cimbenik nemira i ul1utarnje destrukcije.

Glavni Lenjinov cilj bio je da boljscvici preuzmll vlast. Nije se brinuo za nizak stupanj razvitka Rusije niti za kolaps gospodarskog i drustvenog zivota izazvan ratom. Pretpostavljao je da cc boljSevici igrati 1Iiogu upaljaca socijalistieke revolu

11 cijeloj Europi jer im je S~llno takva revolucija mogla donijeti trajni uspjeh.

Ostvarenje Lenjinova plana pokazalo se dosta komplicira-nim. Boljsevici su bili svjesni slabosti ruskoga driavnog aparata koji su dezorganizirali rat i revolucija. Stoga su sc, s jedne strane, usredotocili n

]6 POSTANAK KOMLINIZMA POSTANAK KOMLINIZMA 17

je iskoristena pobuna nekoliko vojnih jedinica) na pocetku srpnja 1917. godine nije uspio, te je doyen do deiegalizacijc boljsevicke partije. Me(1utim, tu zabranu slain vlada nije provodila previse rigorozno.

Jedini ozbiljan protivnik bio je vojni vrh, koji je sumnjicen, iako ne uvijek s pravoI11, da teii obnovi carske vlasti. Medutim, boljsevici su uspjeli sebi u prilog iskoristiti sukob u trokutu sto su ga tvorili oni sami, vlada i vojni krugovi. Kada je prema zapovijedi vrhovnog zapovjednika generala Kornilova vojska poduzela pokusaj drzavnog udara u rujnu, boljsevici su stali na stranu vlade. U zamjenu su ponovno dobili moguenost legalnog djelovanja, au praksi politicku kontrolu nad sve slabije subordiniranom vojskom. Sazrijevali su uvjeti za boljsevicki prevrat.

U knjizi Drzava i revolucija koju je Lenjin napisao jos prije prevrata, ali je objavljena tek nakon njega, izraZene su ideje 0 naCinu funkcioniranja sustava vlasti nakon pobjede boljsevika. Osnovni karakter imale su dvije pretpostavke. Prva je bilo priznavanje potrebe koristenja sile u politickom i drustvenom zivotu, i to ne samo prema "neprijateljskim klasama", vee i prema neprosvijeeenim "proleterima". Druga pak pretpostavka bila je velika birokratizacija. Sri ustrojstva gospodarstva trebala je biti evidencija i nadzor, a uzor centralizirana struktura posteI4

Boljsevicki prevrat dogodio se na pocetku studenog 1917. godine bez veeeg otpora demokratske vlade na cijem se ceiu naiazio Aleksander Kerenski. Dana 7. studenog (prema tadasnjem ruskom kalendaru 25. Jistopada, odatle naziv Listopadska ili Oktobarska revolucija) u Petrogradu je pod vodstvom Lenjina formirano Vijece narodnih komesara boljsevicka vlada koju je sljedeCih nekoliko mjeseci podrzavalo radikalno krilo agrarnih socijalrevolucionara, odnosno esera.

Tek tijekom sljedeCih tjedana, mjeseci i godina ta je vlada uspjela podrediti cijeli teritorij Rusije. Boljsevici su vladali ne obaziruCi se na bilo kakve gradanske slobode ili humanitarna

nacela. Iako su dopustili odrZavanje izbora za ustavotvornu skupstinu koje je raspisala demokratska vlada, pa cak i njezino sazivanje, odmah su je rastjerali. Postupno su deJegaJizirali i sve politicke stranke.

Boljsevicku vlast (naziv "komunisticka" prihvacen je tek l1a kongresu u ozujku 1918. godine) od samog pocetka prati10 je razmimoilazenje izmedu isticanih parola i stvarnih namjera. Odmah je donesena odluka 0 prekidu rata - dekret 0 miru. Zapoceti su pregovori s Njemackom i njezinom saveznicom Austro-Ugarskom, au ozujku 1918. godine boljsevicka je Rusija u Brest-Litovsku prihvatila nametnute tdke uvjete mira. (Vazili su samo do trenutka poraza Njemacke u ratll, koji je nastupio osam mjeseci kasnije).

Sukladno najavama boljsevici su rat protiv vanjskog neprijatelja pretvorili u gra(tanski rat, iako je potonji u punoj snazi izbio tek Hakon zavrsetka Prvog svjetskog rata. U gradanskom ratu nastala je i Crvena armija, premda je kao simbol njezinog nastanka uzeta obljetnica nevazne bitke s njemackom vojskom kod Petrograda u veljaci 1918. godine, tijekom kratkog prekida mirovnih pregovora. Komunisticka Rusija imala je dva glavna protivnika.Jedan od njih bile su sve politicke i drustvene snage u Rusiji koje nisu prihvaeale boljsevicku vlast. Uspjeh boljsevika olaksale su svac1e izmedu pristasa carizma i ostalih demokratskih stranaka, ali borbe su trajale sve do 1921. godine. Zemlja je preplavljena krvlju. Umjesto obecanog mira dobila je rat, koji su popratili razaranja i glad, te masovni teror, koji su primjenjivale obje strane, ali boljsevici su to radili na siri i organiziraniji naCin. Uvodenje komunisticke vlasti u Rusiji kostalo je zivota milijune Ijudi.

Drugi protivnik bili su centrifugalni nacionalni pokreti, koji su nastalu situaciju nastojali iskoristiti za stjecanje samostalnosti u odnosu na Rusiju. Parola 0 "pravu naroda na samoodredenje do odcjepljenja", koju su boljsevici isticali, ni u cemu im nije smetala da teie povratku centralizirane drzave. S jedne su se strane pozivali na volju proletarijata na odrede

1 r

18 19 POSTANAK KOMUNIZMAPOSTANAK KOMUNIZ,vlA

nom podruc:ju, s druge pak strane oslonae je bilo stvaranje navodno odvojenih sovjetskih republika, u kojima su svugdje na vlasti bili predstavniei eentralizirane partije.

Najdrasticniji primjer djelovanja kOje je imalo za ell) nametanje kornunisticke vlasti suprotno volji naroda bila je invazija na Gruzijll 1921. godine. Ponovno pripajanje Rnsiji izbjegle su balticke driave zajedno s Finskom, a prije svega Poljska. ana je 1920. godine prllzila otpor Crvenoj armiji kOja je napredovala prema Varsavi. Godine 1922. doslo je do formalnog ujedinjenja republika nastalih na prostoru bivscg earskog imperija u kojirna su na vlasti bili komunisti u Savez Sovjetskih Soeijalistickih Republika, iako je partija preimenovana u Svesaveznu komunisticku partiju (bo!jSevika) tek 1925. godine.

Odrnah nakon preuzirnanja vlasti bo!jsevici Sll izdali dekret 0 zemlji, prema kojern su seljaei i poljoprivredni radnici trebali podijeliti zemljoposjede. 'Elkav potez bio je suprotan eijelo; tradleiji socijaldernokrata, koji Sl! u velikim zemljoposjedirna vidjeli u gospodarskom srnislu napredniju formu je olaksavala podrustvljavanje iii naeionalizaeiju. Boljsevici ipak niSll tajili da Sll ih na taj potez prisilili pragmaticki razlozi - potreba dobivanja podrske sela. Stoga je zemlja, poclijeljena izmedu sitnih poljoprivreclnika, trebala biti driavno vlasnistvo, a daljnji eilj bilo je dokidanje individualnog seljackog gospodarstva. Preuzimanje "gospodske" zemlje poprarilo je uniStavanje i pljacka. Uskoro je doslo i do sukoba izmedu boljsevickih vlasti i se1jaka, buduCi da su tijekorn gradanskog rata na sell! provodene konfiskaeije uroda i dobara bez ikakvih ogranicenja, a svaki otpor gusen je krvavom pacifikacijom.

avo razdoblje "ratnog komunizma", tijekom kojeg su ukinute zapravo sve pravne norme koje stite pojedinea, ukljucujud i pravo vlasniStv:l, trajalo je do pocetka 1921. godine. Lenjin je tada t1vicIio cia je sovjetsko gospodarstvo II rusevinama, all zemlji raste opasnost snazne protuboljsevicke eksplozije. Znak za to bilo je izbijanje pohune mornara (koji su

godina Cinili najvjerniju gardu komunizma) u Kronstadtu u oiujkll. Tri dana prije gusenja te pobune, 15. ozujka 1921. godine, Lenjin jc objavio pocetak Nove ekonOl11ske politikc (NEP). NEP je trebao oznacavati korak natrag na gospoclarskol11 polju radi spasavanja vlasti komunista.

.Tos prije konacnog ucvrscenja k0I1111nistickc vlasti 1I Rusiji i podredivanja vedne nerllskih dijelova bivseg ruskog imperija, komunizam se poceo fonnirati kao politicki pokret na cijelom europskom kontinentu. Opcenito, U organizacijskom smislu komunisticke grupacije nisu se jOs izc!vajale iz socijaldemokraeije, iako Sll na prijelazu iz 1918. u 1919. godinu OS110vane komul1isticke partije u Poljskoj i Njemackoj. U studen0111 1918. izbile su revolucije 1I Njemackoj, Austriji i Madarskoj, ali Sll u njima dominirali socijaldemokrati neskloni komunizmu.

5a1110 je soeijaldemokratska ljevica 1I Madarskoj (preimenovana II komuniste) na celu s Bdom Kunom uspjela na nekoliko mjeseei 1919. godine preuzeti vlast. Usprkos skepticiz111U Roze Luksemburg (koju je kOl1trarevolueionarna soldateska uhila vee u sijecnju 1919. godine), grupacija "Spartakus" prctvorena u komunisticku partiju II Njemackoj je pokusala

godine izvrsiti drzavni udar i srusiti demokratsku vladu. Dozivjela je teiak poraz.

U Italiji je naslupila duboka politicka kriza 1920. godine kada su socijalisti (komlillisticka partija jos nije formirana) pokusali uspostaviti Tvomicka vijeca i naoruzanu Crvenu gardu. Nakon nekoliko poraza revolucionarni val poceo je opadati. Inicijativu je preuzela ekstremna dcsniea j [asisti, koji su se mali vjeSlo koristiti soeijaillom demagogijom. U trenutku njihove pobjede 1922. godine snovi 0 soeijalistickoj revo!uciji postali SLJ isprazni.

Druge zemlje l1isH se uspjele niti pribliziti socijalistickoj revolueiji. Nije teSko primijetiti da su komunisti dobivali sve vecu popularnost U ol1im zemljama gdje su drustvene napetosti pratile nacionalne frustracije bilo zbog poraza tl ratl! i osjceaja podjannljenosti od strane velesija (kao sto je to bilo u Niemanmi i Madarskoj), bi10 zhog neostvarenih aspiradja

'fj

21 20 POSTANAK KOMUNIZMA

koje SLi ocekivane kao posljedica ratne pobjede (primjerice, u Italiji). Medutim, ni u zemljama koje su nakon 1918. imale osjeeaj uspjeha, ni u neutralnim zemljama, a tim vise ne u zemljama koje su tek uspjele uspostaviti nezavisnu drZavnost, komunisti nisu za sada mogli niti sanjati 0 preuzimanju vlasti.

Oni koji su se deklarirali kao komunisti nisu bez rezervi prihvaeaJi ideje i akcije ruskih boljsevika. S obzir0111 na neka pitanja otpor je bio izrazito snaZan, posebno kada je rijec 0 ukidanju demokratskih sloboda u Rusiji i zabrani svih ukljucujuCi i socijalisticke - politickih stranaka. Druga problematicna tocka bila je primjena politickog terora, njegovi razmjeri i oblici. Pristase Cistoce doktrine nisu se slagali s agrarnom politikom koju su primjenjivali boljsevici. Smatrali su da podjela zemlje seljacima oznabva odstupanje od 111arksizma i socijalizma. Meehl kritikama posebno je mjesto zauzimalo djelo Roze Luksemburg 0 ruskoj revoluciji, iako se sarna autorica sLlzdrzala pred njegovim objavljivanjem. Knjiga je tiskana tek nakon njezine smrti.15

Iako komunisti izvan Rusije nisu bili slobodni od sumnji i primjedbi, oni su imali i osjeeaj solidarnosti s boljsevicima i osjeeaj krivnje prema njima, zbog toga sto nisu uspjeli provesti revoluciju u svojim razvijenim zemljama. Nakon pocetnog kolebanja nekoliko partija i grupacija koje su sebe s111atrale komunistickima pristalo je na Lenjinov prijedlog da se u ozujku 1919. godine okupe na kongresu u Moskvi i da for111iraju Komunisticku internacionalu (zvanu Kominternom ili Trecom internacionalom).

NajviSe rezervi prema osnivanju Kominterne imali su njemacki komunisti. Oni su se naime pribojavali da stvaranje medunarodnih organizacijskih oblika moze dovesti do potpune dominacije snazne ruske partije koja je upravljala velikim imperijem - iako je bila stalno u opasnosti od pada - nad relativno slabim partijama u drugim drZavama, koje su cesto bile progonjene i nisu imale sredstava za djelovanje. U konacnici su ipak prihvatili moskovske odluke i postali njihovi najvatreniji zagovornici. 16

POSTANAK KOMUNIZMA

Osnivanje Kominterne oznacilo je pocetak okupljanja onih socijalistickih partija i grupacija koje su zeljele prekinuti sa sjeeanjem na sudjelovanje u ratu, te iz svoje povijesti izbrisati "socijal-imperijalizam". U mnogim su zemljama cijeIe socijalisticke partije izjavilc pristup Kominterni ili zapocele pregovore s njome. Tako se dogodilo u ltaliji, u Francuskoj, tako je postupila tzv. nezavisna socijaldemokracija u Njemackoj, znatno jab od komunista, iii cak britanska Stranka rada.

Iako porn revolucionarnih akcija nije nagovjeiitavao nadu u uspjeh za komunizam u europskim raz111jerima, on je ipak postao snahn mectunarodni politicki pokret. Godine 1921. sa socijalisti111a su prekinuIi talijanski k0111unisti i organizirali se kao K0111unisticka partija ltalije. NajveCi je uspjeh bila odlllka veCine francuskih socijalista - donesena 1920. godine - 0 tome da se pretvore u K0111unisticku partiju Francuske. Iste godine vecina nje111ackih nezavisnih socijalde1110krata odlucila je pristupiti komunistima i prihvatiti njihovo ime. U svim curopskim drzavama nastale su slabije iIi jace komunisticke partije.

Forma nove Internacionale nakon njezina osnivanja nije bila u potpunosti odredena. U tom smislu presudne su bile tek odluke donesene u srpnju 1920. godine na sljedecem kongresu. Tada je prihvacen statut Kominterne, te 21 uvjet koji je trebao obvezivati partije-clanice. U statutu se nasla i sljedeea formlilacija: "Komunisticka internacionala mora u svojoj srzi i u djelovanju biti jedinstvena k0111unisticka partija cijeloga svijetao Partije koje c1jeluju u pojedinim zemljama postaju samo njezine sekcije".17 Bila je to koncepcija potpune centralizacije, pri cemll je ulogu srediSta u kojem se donose sve odluke trebao preuzeti Izvrsni komitet sa sjcdistem u Moskvi. Po prirodi stvari, on se morao nalaziti pod utjecajem ruske partije.

Jos dalje u pravcu podredivanja komunistickog pokreta rtJskim uzorima isao je 21 uvjct, prije svcga zbog toga sto su u njima formulirana - pored organizacijskih pravila sukladnih pravilima koja su primjenjivana u ruskoj partiji - takoder pravila ideologije i politike, kojih SLI se trebale pridrZavati sve ko

"~I -,f.

22 POSTANAK KOJ'>IUN IZMA POS'f'ANAK KOMUNIZMA 23

ffiunisticke partije. U to je ulazilo tretiranje svih nekomunistickih politicara kao neprijateIja (sto se naravno odnosilo i na donedavne drugove iz socijaldcmokracije), provodenje ilcgalnih akcija, ukljucujuCi i otvoreno nasilje i pripreme za pokretanje gradanskog rata. Da pravila kOja je sadrzavao 21 uvjet ne ostanu sarno na papini, sve su partije clan ice Korninterne imale obvezu provcsti Cistke U svojirn redovima. Proces uskladivanja komunistickih oartiia s 21 llvietom naziva se

Uskoro su se u medunarodnoj politici Rusije i u samoj Komintemi pojavile nejasnoce tito se tice kratkorocnih per

Nade u brzu europsku revoluciju slabile S1..l, cemu jc (\oprinio poraz njemackih komunista koji su ]921. godine po nalogu Trece internacionaie pokrenuli oruzani ustanak. Paradoksalno se moZe ciniti da se istodobno ratovalo u Rusiji i Njemackoj, ovdje u obranu komunista, tamo protiv njih, ali s istim ishodom - porazom pobunjenika.

Politiku NEP-a na unutarnjopolitickom planu u Rusiji 1921. godine popratile su i promjene orijentacije medunarodne politike: odustajanje od nada 1I brzu curopsku revolu

pomirenje s Cinjenicom Ja trenutno nema mnogo sansi za njll i potraga za mogucnostima dugorocne koegzistencije slabe sovjetske drz.ave i kapitalisticke Europe kOja se stabilizirala. To je oznacavalo spremnost za uspostavu trgovackih, a kasnije i politickih odnosa s kapitalistickim drz.avama.

Unutar "kapitalistickog sVijeta" trazilo se partnere koji bi bili spremni poduprijeti sporazume s komunistickom Rusijom. Ti partneri postali su potkraj ]922. godine socijaldemokrati, do taela intenzivno potiskivani i klevetani. Pojavila se nova parola parola jedinstvene radnicke fronte. Od samoga pocetka nije bilo u potpunosti jasno cemu bi ta fronta trebala sluziti: dobivanju pomoCi socijaldemokrata pri uspo

gospodarskih odnosa Rusije s drugim zemljama i zastiti Rusije od vojnih prijetnji, iii pak dobivanju prismpa clanovima i simpatizerima socijaldemokratskih stranaka i mini

tih stranaka iznutra.

Dominirala je tendencija "jedinslvene fronte odozdo" usmjerena protiv voda socijaldemokracije. Tesko je bilo rili aktiviste i clanove komunistickih partija da su se jucerasnji neprijate1ji naglo pretvorili u vrijednc saveznike. Linija "jeclinstvene fronte" bila je upitnija i zbog drugih razloga

se primjenjivati 5a1110 tamo gdje so komunisti bili u opoziciji. U RU5iji gdje su vladali, nije bilo mjesta za socijaldemokrate - nadalje su bili podvrgnuti rcpresijama, 7"hlC.r" osudivani ili prisiljavani na iseljavanje.

Godine 1923.linija "jedinstvene fronte" se slomila, a novi val nemira koji je zahvatio neke od europskih zemalja probudio je nadu u skoru medunarodnu revoluciju. U Njemackoj, Poljskoj i Bugarskoj (\0510 je do potresa razliCitih vrsta. Dje1omicno su il1 inspirirali komunisti, a djelomicno su bili spontani. Poraz tih pokreta ciao je impuls 7:(l sljedccu "boljsevizaciju", koja je provodena u ozracju potntge za krivcilua za neuspjebe. Mjesto parola "jedinstvene fronte" ponovno su zauzele parole bezobzirnc borbe protiv mokrata. Sukladno duhu vremena koji je odredila pobjeda fasizma u Italiji, Kominterna je tvrdila da su fasizam i socijaldemokracija, nazivana socijal-fasizmom, samo dvije taktike kojih se twata burzoazija Imia se brani ored unistenjem. 18

val "boljsevizacije" provoden je u uskoj povezanosti s teZnjama da se sve komunisticke partije jos snaznije podrede interesima Moskve i borbe za vlast koja je vodena unutar sovjetske partije. Lenjin je bio na samrti, pa je 1923. godine pi

nasljednika posralo vrlo aktualno. U vodstvu partije najvetu popularnost uzivao je Lav Trocki, koji je smatran drugim pored Lenjina - tvorcem pobjede. Vee u to vrijcme kao na

rodni komesar (tj. ministar) vojnih i pomorskih poslova bio je i zapovjednik Crvenc arrnije. Ipak, imao je i nckoliko nedostataka. Nije pripadao krugu starih boljsevika jer im se

tek 1917. godinc. Prije lavirao je izrnedu neko-Iiko grupacija ruskih socijaldemokrata. Takoder, nije imao organizacijsko zalede u Partiji. Na kraju bio je Zidov. Usprkos

jr.

24 POSTANAK KOMUNrZMA POSTANAK KOMlJNIZMA 25

internacionalizmu koji su boljsevici deklarirali, ta je Cinjenica konkurentima olaksala napade na njega.

Glavni protivnik Trockog bio je Josif 5raljin, koji je bio ali je vrsio funkciju generalnog sekreta

ra parlije. Staljin je - koriste6 se pravilom upravljanja partijom odozgo i njezinom odlucujucom ulogom u sustavll vlasri uspio stvoriti siroku bazu u aparatu vlasri Sovjetskog Saveza. HuduCi da jc bio svjesran svoje slabc popularnosti, U pocerku je u borbi protiv Trockog suraclivao s dvojicom drugih partijskih voda: Kamenjevim i Zinovjevim. Taj je "trijumvirat" - kako su i11 nazivali - nakon Lenjinove smrti pobijedio Trockoga.

S obje se strane nastojalo Slvoriti privide cia sukobi unutar sovjerske parttjc imaju karakter sukoba oko temeljnih ideo10skih i politickih pravila. Tako je bilo tada, kao i u sljedecoj etapi, koja je zapocela 1925. godine kada su Kamenjev i Zinovjev prenerazeni porastom Staljinove m06 odIucili da mu se suprotstave uIazeCi u takticki sporazum sa svojim doncdavnimprotivnikom Trockim. Za samo nekoliko mjeseci Staljin je uspio svladati i ovu "ujedinjenu opoziciju". Godine 1926. njezine je clanove ukIonio iz partijskog vol!stva, a 1927.

i iz partije (iako je Kamenjevu i Zinovjevu nakon pokajanja dopustio da se II nju

Karakterislicno je cia je "trijumvirat" u pocetku napadao Trockog kao prcdstavnika "dcsniearskih" stavova u partiji, a kasnije se Staljin borio protiv Trockog, Kamenjeva i Zil10vjeva kao predstavnika "ljevicarskih" stavova. Nastojalo se formuIirati navodnu fundamentaInu razliku medu stavovima StaIjina i njegovih protivnika, Ona se trebala zasnivati na tome da je generaIni sekretar partije smatrao 1110gUC0111 izgradnju socijalizma u jednoj drzavi, a njegovi su oponenti odbacivali takvu mogucnost dok komunisti ne pobijedc barem u nekoliko curopskih drzava.

Rasprava koja se tada vodila imala je karaktcristike eloktrinarstva, inace svojstvenog komunistima. Sve do pocetka elvadesetih godina svi su oni prihvaeaJi perspektivu izbiiania eu

ropske revolucije kao ocitu. Takvo je bilo i stajaliste Lenjina. Ipak, buduCi da do izbijanja takve revolucije nije doslo, a boIjsevici su vIadali u Rusiji iii potom u Sovjetskom Savezu, morala se pronaCi nova perspektiva.

I StaIjin i njegovi protivnici smatrali su da je trellutno takva perspektiva "izgradnja socijalizma" u driavi 1I kojoj Sl1 vIadali, dok je europska revolucija trebaIa izbiti u nekoj neodredenoj buducnosti. Stvar jc bila u velikoj mjeri samo u forl11ulacijama. Trocki je tvrdio da se sOcijalizam u Rusiji moze graditi, ali da ce to hiti dugotrajan proces promjena koje su pokrenute preuzimanjem vlasti oel strane komunista, a novi ce pak sustav pobijediti tek nakon europske revoIucije. Hila je to teorija "permanentne revolucije".19 StaIjin je odgovarao cia se 1I Sovjetskom Savezu moze izgraditi socijaIistiCki sustav ne cekajuci na europsku revoluciju, ali ce osamljena socijaJisticka driava biti ugrozena izvana sve dok joj se ne prikljuce druge driave pod vIascu komunista. Hila je to teorija "iz

socijalizma u jednoj driavi")O U tim su se sukobima mogIe primijetiti razlike u naglasci

ma, iii u pravcu elominacije unutarnje sovjetske politikc nad medunarodnom komunistickom politikom te nastavkom Iinije NEP-a, iii u pravcll veceg uskIadivanja unutarnje s meclunarodnom, te ogranieavanja NEP-om dopustenih demenata sIobodnog trziSta, posebno u poljoprivredi. To su ipak bili sukobi primjereni ekspcrtima, a ne vladarima imperija, koji su u svojim rukama driali sudbine desetaka milijuna Ijudi, odluCivali 0 njihovim zivotima - a kako su pokazale pre!hodne gO(\ine - i 0 smrti.

Takoder, u obracunima s voclama partija CIanica Kominterne traieni so ideoloski iii politicki razlozi, iako se u stvarnosti sumnjalo u njihovu volju da se potpuno podrede Mosk-vi iii su tretirani kao zrtveni jarci da bi se objasnili porazi.

Intervencije Kominterne, a preko nje sovjetske partije, u sukobima unutar mnogih drugih komunistickih partija nisu imale puno nacelnog sadrzaja. U Njemackoj je nakon poraza komunista 1923. godine Kominterna opozvaIa vodstvo na

y.

26 POSTANAK KOMllNIZMA POSTANAK KOMUNIZMA 27

Celli s Heinrichom Brandlerol11, koje nije bilo pretjerano sklono rizicnim oruzanim akcijama, k

29

III. STALJIN KAO DIKTATOR

KOMUNIZMA

O d 1926. godine rcalizacija NEP-a u Sovjetskom Savezu nailazila je na mnoge potdkoce. Bile S1l to prijc svega inflacijske tcndencije, skupoCa, neskloflost seljaka investiranju u vlastita gospodarstva (zbog nec\ostatka povjcrenja prema stabilnosti drZavne politike) i prodavanju proizvedene hrane po sluzbenim nametnutim cijenama, te nedostatna opskrba gradskog stanovniStva.23 U gradovima i na selu raslo je nezadovoljstvo komunistickom vlascll. Sve se to odrazavalo u unutar-partijskim sukobima.

puta razlike u stavovima bile su stvarno veIike iako su bilc usko povezane s borbom za vlast. Staljin je odlllCio prekinuti s politikom NEP-a, vratiti se militarizaciji gospodarstva II jOs drasticnijem obliku nego je bio onaj primjcnjivan u prvim godinama vlasti boljsevika, progonima ugllsiti otpor, te iskoristiti sitllaciju za nametanje svoje neogranicene diktature. Njegov dotadasnji najblizi suradnik Nikolaj Buharin, predsjednik Kominterne nakon sto je s tog polozaja uklonjen Zinovjev i glavni partijski ideolog, sa svojim je pristasama branio NEP-a. Pm za izlazak iz gospodarskih potdikoea vidio je u do

provodenju NEP-a, a nc u podredivanju gospodarstva narcdbama odozgo. Nije bez znaeaja bila njegova popularnost. Lenjin ga je svojedobno naziv;to "miljenikom partije". Buharin je U sovjetskom vodstvu potkraj dvadesetih godina ostao jedina istaknuta licl10st se Staljin mogao pribojavati.

U veljaCi 1929. godine Staljin je javno napao Buharina kao vodu "desniCarskog otklona", a tijekom sljcdcceg mjcseca uklonio ga jc iz vodstva Internacionale i sovjctskc partije. Iste godine medu clanovima partije i nestranackim ddavnim

KAO DIKTATOH KOMUN1ZMA30

nistvo pretvorila u Ijude skoro robovskog statusa jer kolhozniki bez suglasnosti drzavne uprave niSll mogJi napustati mjesto stanovanja.

Promjenu sllljera lInutarnje politike Sovjetskog Saveza pratila je i promjena Unije medunarodnog komunistickog pokretao Staljin i njegovi suradnici imali SII pri tome mnogo sreee sireCi vee od 1928. godine ne toliko nove koliko pon()vljene parole 0 skoroj propasti kapitalisticke Europe i izbijanju komunisticke revoillcije. Naime, potkraj 1929. godine stvarno je zapocela najveea drustvena i gospodarska kriza II 20. stoljecu. Od toga trenlltka u svim zemljama komunisti su se S jos veeol11 energijom spremali za prevrat koji je trehao biti kruna tzv. treceg razdoblja (odnosno razdoblja pobjede europske revolucije, oakoll prvog razdoblja pobjednicke ruske revolucije i nellspjelih revolucija 1I nekim drugim drzavama, te drugog - prolazne sLahilizacije kapitalizllla). Najopasnijim protivnikom jos su jednom proglaseni socijaldemokrati, "socijalfasisti", jer Sll kao agenti [mrzoazije komunistima otezavali dobi

podrske veCine radnika i njihovo odvodenje na barikade revolllcijc.

Novi politicki smjer nije uveden bez sukoba. Ti Sll sllkobi imali dvoslruki karakter. S jednc stranc, Staljinu podredeno vodstvo Komil1lerne korislilo je priliku da se iz vodstava dinih partija uklone oni ljudi koji Sll kako se sumnjalo - imali prcviSe lIske veze s BlIllarinom, zigosanim bivsim predsjednikol11 Internacionale. S druge strane, nisu svi komunisticki vode prihvacali st

33

,.......----

STAIJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA32

primjenjivanib propagandnih metoda, prije svega oblika politiekog djelovanja koje su u vel i koj mjeri vodile naoruzane udarne grupe na ulicama. Na taj su naein komunisti postali konkurenti nacionalsocijalistima, ali je ishod za njih bio poguban. Kada je u sijeenju 1933. godine Hitler preuzeo vlast, iluzije komunista jos su se jedanput srusile. Njihovi pozivi na opCi strajk nisu donijeli nikakve efekte, a ubrzo nakon tajanstvenog pOZara Reichstaga potkraj veIjaee (koji su nacisti pripisivali komunistima, a komunisti - vjerojatno s veCim pravom - nacistima) za vrIo kratko vrijeme razbijeni su progonima popunili su zatvore i logore, prisiljeni su na emigraciju ili sutnju.

Sve se to dogadalo u situaciji kada je velika kriza - koja je trebala dovesti do sloma kapitalizma - poeela prolaziti. Pred komunistima se pojavio teZak zadatak. S jedne su strane Staljin i njegovi suradnici smatrali nuznim nastavak politike forsirane industrijalizacije, a prijetnjama kazni osigurali su nedavno dovrsenu kolektivizaciju. Zbog bijede stanovniStva i bojazni da bi moglo izbiti nezadovoljstvo, posebllo u slueaju sukoba s vanjskim lleprijateIjem, pripremljen je novi golemi val represija. S druge strane, Hitlerova pobjeda u Njemaekoj odigrala se pod parolama borbe protiv komunizma i mogIa je oznaeavati porast vanjske opasllosti za Sovjetski Savez. Stoga je Staljin zapoeeo traziti saveznike u onim drZavama i onim politiekim snagama koje su zbog postivanja demokratskih ideja odbacivale mogucnost sporazumijevanja s nacionalsocijalistiekim TreCim Reichom. Medu tim snagama nasli su se i socijaldemokrati, snazno suzbijani u "trecoj etapi".

Nakon sto je u Sovjetskom Savezu 1933. godine proglasena sljedeea "Cistka", u poeetnom su se razdoblju prema CIanovima partije samo u ogranieenoj mjeri primjenjivaIe ostrije represije od izbacivanja iz partijskih redova. Bilo je i optuzbi za spijunazu i smrtnih kazni za neke sovjetske komuniste i emigrante, primjerice iz Poljske, ali se 0 tome nije glasno govori10. Ipak, tijek XVII. kongresa partije poeetkom 1934. godine morao je uznemiriti Staljina. S odusevljenjem je prihvacen

STALJIN KAO DIKTATOR KOMUNIZMA

govor jednog od njegovih bliskih suradnika koji se usudivao demonstrirati odrec1enu samostalnost, sefa lenjingradske partijske organizacije Sergeja Kirova. Staljinovo je ime na tajnim izborima za Centralni komitet prekrizilo navodno viSe od 200 delegata.

U prosincu 1934. godine Kirov je ubijen u nerazjasnjenim okolnostima.26 Atentator i njegovi navodni suraelnici odmah su strijeIjani. Mnogo govori u prilog teze da je ubojstvo bilo provokacija koja je pripremljena na Staljinovu naredbu. Staljin je tako postigao elva cilja. Prvo, eliminirao je konkurenta u borbi za vlast. Drugo, dobio je povoel za novu represivnu akciju koja je - slieno kao kolektivizacija - trebala obuhvatiti milijune Ijudi.

Do danas povjesnieari nisu suglasni kakve su bile namjere "velike eistke". Neki za nju traze racionalna objasnjenja27, drugi je pripisuju Staljinovoj maniji proganjanja.2H Ne osporavajuCi oCigleelne Cinjenice da je vladar Sovjetskog Saveza bio nesklon Ijuelima, pun strahova za svoj poloZaj i sklon okrutnostima, valja primijetiti da su represije druge polovice trielesetih godina ojaeale njegov poloZaj. Sluzile su takoder za jaeanje slike mitskog neprijateIja koji kuje "veliku urotu" posvuda u svijetu, a prije svega unutar zemlje, protiv Staljina i Sovjetskog Saveza - Trockog i trockista.

"Velika Cistka" pogodila je razlieite kategorije stanovnika Sovjetskog Saveza. Najvise su pozornosti privlaCili progoni visokih partijskih i drZavnih duznosnika. Propagandne dimenzije dobila su eetiri sudska procesa koja su se vodila u razdoblju od 1936. do 1938. godine. U njima se sudilo bivsim voc1ama i aktivistima komunistieke opozicije iz razdoblja od 1924. do 1925. godine te iz 1929. godine, ali i znaeajnoj skupini drugih partijskih i drZavnih funkcionara, dotad vjernih Staljinu, ukljucujuCi i visoke oficire vojske i sluzbi sigurnosti.29

U prvom sudenju "trockistieko-zinovjevskom teroristiekom centru", koje je odriano u kolovozu 1936. godine, najznacajnije lienosti bili su Kamenjev i Zinovjev (ali je za vodu grupe proglasen Trocki koji je boravio u emigraciji).

rJ

35

~I

!

I STALJIN KAO J)lKTATOR KOMUNIZMAKAO DIKTATOR KOMUNIZMA

Svih scsnaestorica za Kirova i atentata na Staljina i njegove suradnike osudeni Sll na smrtnu kazntt i strijeljani. Vee lijckom toga procesa tvrdilo se da S1l optuZcnici bili u kontaktu s Gestapom.

U drugom sudenju "antisovjetskom trockistiekom ccntru", odrzanom u sijccnju 1937. godine, sedamnaestorica

za veleizdaju u korist Njemacke i Karakteristika toga sudenja bilo

je prcdbacivanje odgovornosti na rad, havarije i katastrofe u industriji ili bila blaga jer su strijeljana samo trinaestorica. Druga je stvar da prcostala cetvorica nikada nisu izash na slobodu.

Oha spomcnuta sudenja vodena su javno. No, sudenje osmorici visokih oficira oddano u lipnjll 1937. godine vodcno je iza zatvorenih vrata. Prvooptukni je bio zamjenik narodnog komesara za voina oitania marsal Mihail koji je inace smatran vodom. Svi optuzenici proglaseni Sll krivima za veleizdaju i spijunazu 1I korist Njemacke, osudeni Sll na smrt i strijdjani.30

Na kraju, posljednji veliki proces "antisovjetskom desnicarsko-trockistickom bloku" odrzan je javno II oZlIjku

godine. Najistaknutiji od dvadeset i jednog optuzenika bio je Buharin, ali se na optllzenickoj klupi nasao i bivsi na

) unutarnjih poslova Genrih koji je organizirao prethodna sudenja. Repertoar sadrZavao je veIeizdaju, spijunazu, diverzijll, terorizam, ubojstva i gospoc\arsku sabotazLl. Bogatiji je postao popis vanjskih nalogodavaca. Njemackoj i Japanu pridodani SLI Velika

i Poljska. Velika sudcnja bila su tek vrh ledene sante. Tijckom cetiri

gocline represije su obuhvatile nekoliko milijuna ljudi. Dio je zatucen tijekom koje su u pravilu vodene vrlo brutalno uz primjenu torture u svrhu dobivanja priznanja kojc je smatrano krunskim dokazom. Drugi su pogubljeni nakon smrtne presude. Masa osoba po(\vrgnulih represijama dozivjela je dvojaku sudbinu. Optllzeni su zatvarani u logore,

svojevrsnu drzavu u drzavi, koje je Solzenjicin kasnije nazvao "arhipelag Gulag" (odnosno Glavna uprava logora, pod lIpra

je vedna umirala u strasnim klimatskim robovskim radom, stalno gladna i bez od

govaraJllce (;lanovi obitelji "krivaca" iii onih koji su U logorima prdivjeli kaznu, prisilno Sll preseljavani, a u novim Sll mjestima bili, U tek ndto boljim uvjetima, prisiljavani na teiak rad.

lzuzevsi velika sudenja, nije se znalo mnogo 0 dogadajima irA"" "velike Cistke". Pratila ju je jedino glasna propaganda 0

iverzije i sabotaZa, 0 "zaostravanju klasne borbe usporedno s uspjesima socijalizma", a istovremeno je rastao idolopoklollstveni kult velikog i nepogresivog vode -Staljina. KarakteristiCno je da je u ozracju straha i usporedno s pocetnom fazom represija 1936. godine tlveden novi LISlav, !ito je takoder popraceno propagandom kOja je slavila

demokracije i gradanskih sloboda. U Staljinovom ustase sluzbeno nazivao) nisu nedostajali cIanci kojima su

deklarirane sve slobode, ali njihova primjena nije bila osigurana pojedinim pravnim aktima.

Zrtve "velike cistke" postali su i brojni komunisticki emigranti koji su boravili u Sovjetskom Savezu, a u sluCaju ilegalnih partija oni su ponekacl namjerno pozivani u Moskvu s ciljem da budu podvrgnuti represijarna. Najbrutalnije se po

s poljskom partijom kOja je bila raspustena pod UL-UUm da su njome zavlada!i po!icijski agenti. Vedna je

aktivista pogubljena iii poslana u logore. Povijesnim paradoksom postalo ubojstvo iii deportacija u njemackih komunista koji tek sto su pobjegli pred progoo nacista. 3J Tdkim represijama podvrgnuti su primjerice madarski (mean ostalima je ubijen i Bela Kun), jugoslavenski i austrijski komunisti.

komuoisti su se zaclidujuce lako dali iz Moskve. Rijetki su napustali partijske

rcdove, upravo suprotno: u drugoj polovici triclesetih godina doslo je do dinamicnog razvitka mnogih partija. To je bilo po

/'j

STA~IIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA36 37STALJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA

vez

38 KAO DlKTX[OR KOM{lNIZMA STAIJIN KAO DlKTATOR KOMUNI7.MA 39

N:trodne fronte omoguCio je Ijeviei formiranje komunisti nislI usli, aJi su je poduprli. Njihov je

trenutak closao nakon vojnog puca generala Fnl11ca u srpnju 1936. godine, kada je zapoceo dugotrajan graclanski rat. U

su komunisti usn 1I sastav vlade. Gradanski rat omoguCio im je spajanje na prvi pogled nespojivih koncepcija: primjene sHe u politickom iivotu, sve do koristenja oruzja, i obrane demokracijc protiv fasizma.

Sovjetski Savez i Kominterna vidjeli su u borbama u Spanjolskoj razliCite prilike: emotivan primjer ostvarenja Narodne fronte te dobivanjc snazne pozicije za komunizam na strateski vaznom kraju Europe nasuprot Sovjetskom Savezu. Dvije se godine komllnisticka propaganda 1I eijeloj Europi koncentrirala oko spanjolskog pitanja. Taj interes clobio je romanticarski nastavak: sudjelovanje oko tisllea dragovoljaca razliCitih politickih opredjeljenja iz cijeloga svijeta, iako su najvecll skupinu medu njima Cinili europski komunisti. U medunarodnim brigadama komunisti su dominirali medu vojnim i politickim kadrovima. Medu vojnicima bilo je mnogo oficira sa stazem u Crvenoj armiji (ponekad i neruskog poclrijetla), kao sto su Roclion Malinovski, Kiril Mereckov iii Pavel Batov, a meclu politicarima nekolicina vee tada iii kasnije poznatih komunistickih licnosti kao Longo, Andre Marty iii Liszl6 Rajk. Veliko znacenje imalo je oruzje dobavljano iz Sovjetskog Saveza. ZahvaIjujuCi sovjetskoj pomoCi i vlastitoj aktivnosti, spanjolski komunisti postaIi su vodeca vojna sUa "crvene" Spanjolske. gerencija dovda je istovremeno do toga nasla medu zupcima staIjinisticke "Cistke" koja je bila taela na djelu u SSSR-u.32 Spanjolsku politicku policiju kontrolirali su

zapovjednici aparata sigllrnosti. Zrtve represija posu uglavnom trockisti i anarho-sindikalisti. Trazili su se

nelojalni medu komunistima strancima. Mnogi sovjetski casnici i PVllUl... l\..l vani so u Moskvu. Tamo su neki

Represijc tog tipa doprinosile su i rasulu "ervene" 5pan;01ske i njezinom porazu 1939. godine. Komunisti su jos mnogo godina podriavali 1egendll gradanskog rata. Ipak, mnogi njihovi partneri razocarali 511 se koneepeijom Narodne fronte i mogucnosclI sllradnje 5 komllnistima.

U mectuvremenu 1I sovjetskoj politici pojavili su se novi planovi. 0 tome su svjedocili neki novi blagi naglasei u razliCitim politickim saopecnjima. Jasniji signali sprcmnosti na sporazum s Njemackom nasH S1I se u referatu koji je odrZao na kongresll sovjetskc partije 1I ozujku U Moskvi su razmatrane razliCite varijante vanjske ukljllCUjuCi sporazum s Njemackom iii ali lIvijek Sll u obzir uzimane cije s cHjem sirenja svoje vlasti ponovno prema

Komunisti u drugim Ii nadolazecu promjenu biti svjesni znacenja ovih cemu svjcdoce njihove kasnije reakCl)e na sire mase komunista potpisivanje sovjetsko-njemackog ugovora 0 nenapadanju u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine bi10 je kao grom iz vedra neba. Taj "pakt Ribbentrop-Molotov" (od

poslova koji su ga potpisali) bio je nadopunjen tajnim protokolom kojim je predvidena podjela "zona in teresa" u Poljskoj i baltickim zemIjama izmedu emacke i SSSR-a.

" .J

IV. STAL]INISTICKI SUSTAV

PocevSi od 1917. godine u Rusiji, potom u Sovjetskom Savezu, stvaran je sustav komunisticke vlasti, a u cijeloj Europi sustav medunarodnoga komunistickog pokreta, koji je svoju zrelost dosegao u tridesetim godinama. Sustav vlasti unutar Sovjetskog Saveza temeljio se na tri osnovne institucije: vladajueoj partiji (usko spojenoj s ddavnom i gospodarskom upravom), aparatn sigurnosti i vojsci. Svaka od tih institucija igrala je odredenu ulogu II primjeni pravila komunistickog sllstava, a prije svega u monopolu organizacijske djelatnosti, monopolu informacija i propagande, represivnosti neogranicene zakonom.

Medu tim institucijama vlast partije imala je formalno, a u znacajnoj mjeri i fakticki, najviSi rang. Tijekom nekoliko godina nakon revolucije delegalizirane Sll i unistene represijama sve ostale politi eke grupacije. Najprije su potisnute u polulegalni polozaj iii i1ega1u, a taj je proces konacno zavrsen 1921. godine.

Komunisti su hili re1ativno ma1obrojni. Godine 1919. (ovdje se i da1je koristimo podacim:t objavljivanim na partijskim kongresima) boljsevieka je partija imala 313.000 clanova. Tada je uvedena i nova kategorija - kandidati, koji su moraIi prod probno razdoblje prije nego sto su prihvaeelli u Clanstvo. Taj je staz kasnije prodllzen na godinu dana. Prije Drugog sVjetskog rata partija je postigla najveee brojcano stanje 1934. gociine, kada je imala 1.874.000 clanova i 935.000 kandidata. Pred sam rat 1939. imala je pak 1.589.000 Clanova i 889.000 kandidata)4

Promjena broja elanova bila je povezana s mnogim faktorirna. Nekoliko puta provodene su "Cistke". Prva godine 1921. - bila je zamiSljena kao ciSeenje partije od karijerista iii onih koji Sll podlegli demoralizaciji. lako su tijekom sljcdeCih "6

STAI.JINISTI(:KI SUSTAV 41

stki" koriSteni isti argumellti, radi!o se prije svega 0 uklanjanju C:lal1ova za kOje se sumnjalo cia Sll pristase drugih panijskih voda koji su bili u sukobu sa Staljinom i njegovom ekipom. Napokon, pad broja clanova u posljednjem petogodiSnjem razdoblju nije bio izazvan same sljedeeom "cistkom", vee i m:tsovnim represijama. Mnogi su clanovi tada izgubili zivote, drugi - sretniji iii pak manje sretni nasli su se u logorima bez partijske iskaznice.

Partijska statistika krivotvorila je podatke koji Sll se odnosili na drustvellu strukturu Clanova. Godine 1921. prema sluzbenim podacima 1I partiji jt: bilo 44% CIanova radniekog podrijetla, 27% - seljackog, 23% drugog. Godine 1929. (kasnije puni podaci nisu viSe objavljivani) ti su postoci iznosili 65%, 27% i 8%.35 Takva nagla promjena u drustvelloj strukturi proizlazila je iz dva raz1oga.

Prvi je razlog bilo koristenje kategorije drustvenog podrijetla, a ne trenutacnoga drustvenog polozaja. Kategorija podrijetla mogla se jednako tako odnositi na roditelje clana parlije iIi na njega samoga. Drugi je razlog bilo siroko rasprostranjeno prilagodavanje podataka iz zivotopisa politickim preferencijama (prije svega radnickom "podrijetlu"). Nem:t sumnje da su u partiju masovno dolazili zaposlenici svih aparata partijskog, masovnih organizacija podrcdenih partiji, kao i drzavnog aparata (ukljucujuCi funkcionare slllzbe sigurnosti i profesionalnc pripadnike vojske).

U pocetku nisu postojali jasllo odredelli oblici orgalliziranja na najnizoj razini. Istina, preferirane su eelije u radnim organizacijama, ali gospodarstvo skoro uopee nije funkcioniralo, a clanovi partije iz poduzeea kOja Sll stvarno poslova1a brzo su prelazili na po101.aje u drZavnom aparatll, policiji i vojsci. Usporedno s poveeavanjem broja clanova, partijske eelije u poduzeCima postaJe S1l u gradovima stvarno gIavni oblik orgalliziranja Clanstva.

Unutar partije obvezivala je ce!icna disciplina. Boljsevici su vee 1905. godine u jednoj od rezolucija prihvatili pravilo nazvano demokratskim centralizmom. Godine 1917. to se pra

'l_..._______________________

SIJSTAV42

vilo naslo u partijskom statutu. Nize su se instance morale podrediti svim naredbama visih instanca, a obican clan trebao je sarno slusati zapovijedi. Iako S1l se sve instance formalno trebale birati na demokratski naCin, a unutar partije mogla se voditi slobodna diskusija dok nije donesena odredena odluka, U praksi je demokratski eentralizam osiguravao upravljanje partijom kroz diktaturu odozgo.

SljedeCi korak u tom praveu bila je odluka 0 zabrani frakcijske djelatnosti unlltar parlije iz 1921. godine, sto je onemogucavalo samoorganiziranje protiv volje viSih instanci. Tada je donijeta odluka 0 osnivanju kontrolnih komisija na svim razinama. Te su komisije trebale pratiti politicke otklone iIi demora!izaciju (tj. lopovluk svake vrste, zlollpotrebu polozaja za zadovoljavanje losih instinkta Hi zelje za bogaeenjem itd.).

Od samog potetka komunisticka je partija naglasavala posebnu misiju svoga vode. Lenjinov aHtoritet bio je toliko velik da se on unutar partije nije morao koristiti veCim represijama i nije trazio javni kult. Tek nakon njegove smrti doslo je do idolopoklonstvcnih gcsti. Pjesnik Vladimir Majakovski napisao je 1924. godine: "Govorimo Lenjin mislimo partija. Govorimo partija - mislimo Lenjin".36 Prvi je komunisticki voda balzamiran i kao relikvija smjesten u staklen0111 lijesu u mauzolcju u srcdiStu glavnog

kulta umrlog vode Cinilo je presedan za sirenje kulta zivuceg vode - Staljina. On je vee u drugoj polovici dvadesetih godina stavljcn na pijedestal, ali je potpuni procvat toga religijskog odnosa prema Staljillll nastupio tijekom tridesetih godina, posebice 11 vrijeme velikih unutar-partijskih represija u drugoj polovici tridesctih. Kult vode imao je mnogo korisnib funkcija: stitio ga je pred svakom kritikom i povcCavao njegov osjecaj Sigurnosti od biIo kah:vog pokusaja osporavanja njegovc pozicije.

Prema statutu najvisu vlast u partiji imao je kongres. U pocetku SlJ kongresi odriavani svake godine, ali postupno sve rjede, pa je izmedu dva posljcdnja kongresa prije rata proslo vise od pet godina. Kongresi su s vremenom postajali una-

STA!JIN rSTl(:KI 51 !5TAV

prijed reZirane demollstracije sile i panijskog jedinstva, a rasprave na sjednicama svodile su sc lla niz podanickih adresa 11 Swljinovu cast.

Kongres je birao Celltralni komitct, a broj njegovih clanova nostunno se povecavao. Ccntralni komitet sastojao se od

koji su imali puna prava, i kandidata, koji nislI na sjednicama. Usporedno s poveeanjcm

clanova Centrall10g komiteta, sve veti znacaj dobivala su manja tijela kOja sn unlltar njega birana od 1919. Politicki biro, Organizaeijski biro i Sekretarijat. Ukoliko je Politicki biro od pocetka trebao Ciniti najuze vodstvo partije sastavlieno od nekoliko osoba, utoliko su ostala dva tHela trebab ispunjavati samo tehnickc funkcijc.

Dogodilo se ipak drugaCije, cemu ie uvelikc doprinio sam kao generalni sekretar. On je svoju poziciju koristio da cje10kupnim kadrovskim kretanjem u partiji i driavi

te unutarpartijskom obavjestajnom sluzbom. Ostvario je i preuzimanje ulogc upravljanja i vodenja partije od strane profesionalnog aparata. Sve je bilo popraceno smanjivanjem uloge kolcgijalnih instanci koje je prcdvidao statut. [stovremcno su razliCite dr:lavne institucije dublirane odgovarajuCim odjelima partijskih komiteta.

Godine 19~)4. statutom je potvrdeno funkcioniranje odjela CK-a koji su se odnosiIi na temeljne grane gospodarstva. Dodusc, 1939. ta je odluka povllcena (preostao je samo Odjcl za poljoprivredu), ali je buducnost trebala pokazati da je du

drhvnih institucija partijskim instaneama postalo bitno pravilo organizacije sustava.

Sukladno pravil:'I.I vodece uioge panije u driavi, partijski funkcionari imali ~I nadreden polozaj U odnosu na drZavne Cinovnike, slicno kao sto je Staljin ulogu vrhovnika sovjctske vladc i svih centralnih instirucij1. SHa je to bitna promjena U odnosu n1 prethodno razdoblje kada je Lenjin smatran vodom partijc vrsio najvisu dnznost u drl.avi kao predsjednik Vijeca narodnih komcsara (tj. kao premijer). Karakteristicno je da ie nakon Lcnjinove smrti tll funkeiju

SUSTAY44

prcuzeo poHticar bitno mzcg ranga nego Staljin - AICKSej Rikov. Nakon sto je Rikov 1930. godine uklonjcn zbog SlIradnjc s Buharinom, na taj je polozaj dosao jedan od poma

vode -Vjaccslav Molotov. Formalno sc drzavna "sovjetska vlast" trebala oslanjati na

piramidll sovjcta (vijeca) gradenu odozdo, pri cemu su na najnizoj razini ta vijeca trebala biti rezultat izbora, a na visim su se razinama trebala sastojati od predstavnika de\egiranih iz

nize razine. Ta je piramida, prema ustavu iz 1918. godinc, trebala biti okrunjena Kongresom sovjeta, koji je birao Centralni izvrsni komitet sastavljen od dvjesto Ijudi. Taj pak je trebao formirati i nadzirati vladu -Vijece narodnih komesara. U praksi tijekom nekoliko godina nakon revolucije svc Sll se "izborne" funkcije dobivale odlukama partijskih instanci.

Nakon stvaranja Sovjetskog Saveza u ustavu iz 1924. godine uvedena su jOs kompliciranija pravila. Naime, driava je trebala biti federacija. Sllkladno tome, ovlasti su podijeljene izmedu centralnih i republickih tijda. Centralni izvrsni komitet postao je dvodomni. Pored dotadasnjeg dorna - tzv. Vijeea saveza, dobio je i drugi dom Vijece narodnosti. Partija je medutim sacllvala monopol vlasti i bila strogo centralizirana. Rang drzavnih i partijskih vlasti bio je stoga odreden prije svega znacenjem i veliCinom pojcdinog poclrucja, a ne njegovim statusom kao posebne republike iii samo dijela ruske republike koja je cinila viSe od polovicu teritorija Sovjetskog Saveza.

Odredbe ustava iz 1936. gocline, tzv. Staljinovog ustava, nisu igrale znacajniju ulogu. On je doduse uvodio opee i izrayne "demokratske" izbore za sovjete svih llkljucujuCi Vrhovni sovjet, te saCllvao pravila federalizma, ali teror koji je tada vladao omoguCavao je zadrzavanje strogog centralizma s diktaturom Staljina kao vode partije.

U gospodarstvll, zajedno s odustajanjem od linije NEP-a i kolektivizacijom, prestala Sll legalno funkcionirati sva pravila trz.ista. Od 1929. godine gospodarstvom su teoretski upravljaIe "pctoljetke". U praksi one nisu nigdje izvrsavane sukladno pretpostavkama, ali je pravilo planskog gospodarstva omo

..,.,.-\

STAIJINlSTI(:K! SUSTAV

glleavalo birokratsko upravJjanje na sve centraliziraniji, a istodobno sve delaljniji nacin. Upravljanje gospodarsrvom odvija10 se preko ddavnog aparata, ali su osnovne odluke nameta1e partijske instance (kako drzavnim poduzcCima tako i formalno zadrugarskim kolhozima). 0 manje bitnim pitanjima odluCivale su lokaJnc partijske celije.

Birokratski naCin upravljanja zahtijevao je zaposljavanje sve brojnijih Cinovnika Ciji je zadatak bio koncipiranje i koordiniranje planova, priredivanje izvjdtaja, koji obicno niSll imali mnogo veze sa stvarnoscu, te nadzor koji je trebao sprecavati nesposobnost, korupciju iii cak sabotaZll. Birokratski nacin upravljanja gospodarstvom II llvjetima nedostatka osnovoib prehrambenih artikala i industrijskih proizvoda omogucavao je partijskom aparatu mnoge legalne iii polulegalne koristi, oeovisl1o 0 snaznoj, ali sllzbijanoj korupciji.

Partija je trebala upravljati svim organizacijama koje Sll lovale u Sovjetskom Savezll. Posebno je 1I odnosll izmedu par

i radnickih sindikata sazrijevala za sustav bitna koncepcija transmisije partije. Vee se 1921. godine kao osnovna zadaea siodikata postavljalo prosirenje baze na koju se oslanjala vlast partije, te vOdenje "skole komllnizma".37 To je oznacavalo instrumentalno tretiranje sindikaw. prema interesima partije. Ista ta koncepcija primijenjena je takoc1er u odnosll l1a druge masovne organizacije, a prije svega 1I odnOSll na Komsomol (Komunisticki savez omladine), koji jc u pocetku bio rdativno malobrojna organizacija nepunoljctnih komunista, ali je potom clanstvo II njemu postalo fakticki obvezno, slicno kao i u djecjoj organizaciji pionira.

Od samog pocetka nakon revolucije partijl Sll podredena sva sredstva oblikovanja svijesti sirokih masa stanovniStva. To se prije svega odnosilo na tisak. U rukama komllnista nalazili Sll sc dnevnici i drugi politiCki Casopisi, a nepoliticki tisak takoder je postupno stavljen pod kontrolu. Unutarnji nadzor komunistickih urednistava nadopunjen je sveprisutnom prcventivnom cenzurom.

,..

STALjlNlSTI(:KI SUSTAV46

Postupnim je promjenama bio podlozan sadrzaj indoktri-U prvim godinama oakon revolucije marksizam servi

ran u vrJo pojednostavljenom obliku bio je popracen internaeionalistickim idejama i velikim interesom za probleme drugib zemalja (iako su informacije cesto bile tendenciozno sastavljene, a trcbale Sll Slllziti poticanju revolucionarnog zanosa). U tridesetim godinama sve je ceS(:i ruski nacionalizam, sto je davalo cudnu i nckonzistentnu mjesavinu. Sve se to naizmjenee zvalo dijakkticki iii historijski materijalizam, marksizam ili knjinizam. Tada se takoder lIstalio obicaj prezcntiranja svojevrsne gakrije cetvorice komunistickih svctaea, "kJasika": Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina.

lako komunisti II pocetku nis1l imali kadrovc koji bi osigurati instrumentalno koriStcnje skola i sveucilista, javni

bio je brutalno gllsen. Ohrazovanje i znanost postupno Sll pacificirani, a uCitelji i nastavniei prisiljeni S1l da sire marksizam i podupiru tekllClJ politiku. LJpisi lla sveucilista podvrgnuti S1l politickoj kontroli da bi se dobio komunisticki i11doktriniran novi narastaj inteligencije.

U kulturi i umjctnosti politicka ogranicenja pratila jc sloboda formalnih stvaralackih rraganja. To jc komunistima osiguraJo podrsku mnogih novatora. U triclesetim je godinama obvezatan postao "socijalisticki rcalizam" (tzv. socrealizam) mjdavina devetnaestostoljetnog realizma, I.e pompoznc monumentalnosti i primitivne propagande. Slicno kao u drustvenim z11allostima, klasno shvacanje marksizma sve se viSe 11adopunjavalo eIementima ruskog nacionalizma.

Za oblik "nadogradnje", kako S1l komunisti zvali sva podrllcja oblikovanja svijesti, bitno je bilo skoro uniStenje svecenstva svih vjeroispovijesti, posebno pravoslavlja, i nameranje obvezatnog ateizma. Najvece represije pogodiJe su Pravoslavnu erkvll ]922. godine, uskoro nakon llvodenja NEP-a. Za taj je iskoristena velika glad, kOja je izhila posebiee na Povolzju, i 11avodno odbijanje svecenstva da gladnom pucanstvll precht erkvena dobra. 1.1 potol1jem razdoblju religijska aktivnost dopustena je samo 11 vrlo ograniccnoj mjeri. Malobrojno svecenstvo,

STA!JINISTlC:K I SUSTAV 47

kOje je dobilo mogucnost djelovanja, birano je izmedu osoba lojalnih prema partiji. Teror kojem je podvrgnuto svecenstvo, ali i vjerniei koji nisu skrivali svoja religijska uvjerenja, olaksao je k0111unistickoj ideologiji prcuzimanje zamjenskih funkcija religije.

Drugi stup komunistickog sustava vlasti bio je aparat sigurnosti. On je prosao kroz mnoge promjene naziva i organizacijskih struktura, ali je sacuvao kontinuitet sto se tice pravi1a i naCina dje1ovanja. U prosincu 1917. godine pored Narodnog komesarijata unutarnjih poslova (u ruskolIl jeziku kratiea jest NKVD), koji je bio nadlezan za policiju, stvorena je i sluzba pOliticke sigurnosti - Sveruska izvanredna komisija za borbu protiv sabotaze, kontrarevo1ucije i spekulacije. Taj predugacki naziv hio je rijetko upotrebljavan, najcesce se koristio

naziv te institueije (eka. Prvi sef sovjetskog aparata sigurnosti Feliks Dzieriytiski

bio je fanatik bez osobnih politickih ambicija, ali su funkeionari (eke imali ov1asti odluCivati 0 zivotu i smrti stanovnika clriave, posebno nakon !'ito je u rujnu 1918. godine u borbu s protivnieima uveden masovni "erveni teror". Tada su se pojaviIi poceei bucluceg "arhipelaga Gulag". Velike ovlasti davale su funkcionarima Ceke posebnu pozieiju u zemlji - pozieiju jedne od komunistickih elita.

Iako su se u razdoblju NEP-a od 1921. godine represije smanjile u hrojcanom smislu, sluzba sigurnosti ostala je jedan od stupova sllstava. Godine 1922. Ceka je pretvorena u Glavnu politicku upravu (kratica od ruskog naziva GPU, a nakon stvaranja SSSR-a OGPU). Tu je promjellu pratilo odredeno ogranicenje ovlasti, ali je politicka policija bila na taj naCin priznata kao poseban i trajan element sustava (dok je Ceka bila cak i po nazivu "izvanredna" institueija). U svakom slucaju, formalizacija nije oznacavala prestanak represija, 0 cemu svjedoci gore spomenuta akeija protiv Pravoslavne erkve.

GPU je bio osnovni instrument represija i tijekom kolektivizacije. Mogucnost provodenja masovnih represija pacifikacijskog karaktera vezaJa se takoder s time cia je GPU raspola

.~..............................----------------------------

STAl,)lNISTI(:KI SUSTAV 48

gao s vlastitim vojnil11 jedil1icama, koje su tijekom dvadesetih godina brojale oko 250.000 pripadnika.

Dzierzyriski ie Sta1iina podupirao u njegovom sukobu s a potom s Kamenjevim i Zinovjevim, ali se. u unll

tarpartijske igre bio spreman angazirati samo u izvanrednim okoll1ostima. Ta se situaeija promijenila nakon smrti DZierzyriskog 1926. godine. Njegovi nasljednici imali su znatno slabijll poziciju i potpuno su se podredili Staljinovim naredbama. GPU je odigrao vaznll ulogu 11 pacifikaciji partiie, njezinom ciScenju od clanova osumnjicenih za podrZavanje trockizma, a kasnije za "desnicarski otklon".

Prije sljedece faze unutarpartijskih represija Staljin se odlucio za preustroj sluzbe sigurnosti. Godine 1934. GPU je pretvoren u Glavnu upravu clrzavne sigurnosti i ukljucen u NKVD. U stvarnosti cijda je akcija lmala obrnuti karakter. Sluzba sigurnosti igrala je odlucujuclI ulogu u strukturi log resora i podredila sebi ostale funkcije. Preustroj je posebno omogucio usku povezanost sluzbe sigurnosti s "arhipelagom Gulag", koji se dotad nalazio pod ingerencijom NKVD-a. On je u godinama kolektivizacije postao mjesto robovskog rada za l11i1ijune ljudi, a trebao se jOs razviti u razdoblju "velike Cistke". BudllCi da su se u logorima nasH i visokokvalificirani kadrovi iz podrucja bitnih za vojne i gospodarske interesc Sovjetskog sluzba sigurnosti postala je i organizator strateskih istrazivanja koje su vodili zatvorenici.

"velike Cistke" po prvi je put stavilo sluzbu sina prioritetni polohj u cijelom sustavu jer je upravo

ona provodila represije u partijskom aparatu i njemu podrec1enom driavnom aparatu i u vojsei. Ta neuravnoteienost snaga pokazala se privremenom. Vjerojatno je Staljin bio svjestan da nijedan od stupova sustava ne smije izrasti iznad dru-

Stoga, nakon prvc etape "velike Cistke" ona je obuhvatila i NKVO. Medu ostalima uhicen ie, a potom osuden na smrtnu kaznu sef NKVO-a Jagoda. Na kraju "velike cistke" ta je akdja ponovljena, provedena su uhicenja i pogubljenja, mec1u ostalima NikolajaJd:ova - sljedeccg seta NKVD-a.

SUSTAV

osigllrati osobnu siguru uvjetima zrelog staljinistickog sustava tri

desetih godina, dje je jedno od najvaznijih obiljdja bila krajnja represivnost i rotacija kaclrova, ovlasti policije bile su

Obuhvacale su sva podrucja zivota u Sovjetskol11 Savezu. To je vodilo velikom poveeanjll broja sluzbenika. Organizacijsku ulogu u sustavu igrala je partija, ali se to niie odnosilo na viSemilijunsko carstvo NKVD-a (ti. zaposlcnika resora zajeclno s viSe stotina tisuca voinika specljalnih jedini ca NKVD-a) i jOs broiniji "arhipelag Gulag" (ti. zatvorenike koji su se nalazili u ingerenciji resora).

TreCi stup komunisticke vlasti hila je Crvena armija. U pocctku, tijekom grac1anskog rata, njezina je pozicija bila vrlo snazna. Tada su se dogadale za ono doba neobicne situaeije. U vojsci l1a visokim zapovjednim duznostima tolerirali Sll se bk i visoki nekomunisticki strucnjaci iii casnici upravo priclobiveni za komul1izam. lstovremeno, za nadzor nad njima uspo

su politicki kOl11esari, a kasnije Politicka uprava - posebna institucija u djdoj vojsei.

Narodni komesar za vojne i pomorske poslove bio je od 1918. godine Lav Trocki. On je u komunistickom vodstvu imao vr!o snaZan poloZaj, a po pitanju autoriteta nalazio se odmah iza Lenjina. Znacaj vojske zasnivao se na tome da je upravo ona osigurala pobjcdu komunista u Rusiji, a trebala je posluziti i kao osnovni instrument pomoCi ocekivanoj europskoj revoluciji.

Unutarpartijski sukobi koji su se u Sovjetskom Savezu razviii nakon 1923. godine bili su odlucujuCi za sudbinu Trockog, a kasnijc su imali za posljedicu i slabljenje ranga Crvene armije u komunistickom sustavu vlasti. Pozicija Trockog oslabljena je isprva uklanjanjem njegovih pouzdanih suradnika i postavljanjem protivnika narodnog komcsara. Na kraju je 1925. uklonjen i sam Trocki.

Bila jc to prva etapa u Staljinovom podrcdivanju vojskc. Kao ni Trocki, tako l1i njegov nasljednik Mihail Frunze

puno povjerenje buduceg diktatora i za samo nekoliko

lako sluzba sigurnosti nije

--,.-.'------------------

STALJINISTI(:Kl SUSTAV50

mjeseci umro je 11 nerazjasnjenim okolnostima. Na Staljinov prijedlog narodni komesar za vojne pos]ove postao Kliment Vorosilov, osoba lisena inteligencije i individualnosti, ali potpuno podredena vodi partije.

Da se znacenje vojske u unutarnjem zivotu Sovjetskog Saveza 1I potpllnosti izbalansira, vee dvadesetih godina stvo

I rene su posebne formacije podredene GPU, a kasnije NKVD I

1 u. Usprkos svemu, Crvena armija ostala je opasnost za Staljinove p1anove. Njezini kadrovi bili S11 onaj dio komunisticke elite koji je povezivala posebna tradicija i specifican vojnicki etos. Istovremeno, ovdje je saCllvana rea1na snaga kOja se mogla upotrijebiti u eventua1noj novoj borbi za vlast. Cini se da se diktator, koji je post11pno jaeao svoj polozaj, najviSe pribojavao upravo te snage i da je u cHjn njezinog slabljenja bio spreman djelovati i suprotno drZavnim interesima ukoUko bi mu to donijelo osobn11 korist. Posebnn je sumnjieavost kod Staljina izazivao marsal Tuhacevski, Vorosilovljev zamjenik i set glavnog stozera, koji je n vojsci uzivao veliku popularnost.

Time se moze objasniti ne samo razbijanje zapovjednih kadrova Crvene armije, vee i obuhvaeanje vise tisuCa oficira razliCitih cinova "velikom Cistkom". S jedne strane, to je trebalo prekinuti veze izmed.u oficira i izazvati opCi strah. S druge pak strane, izazvalo je slabljenje borbene gotovosti vojske, sto je trebala biti njezina osnovna funkcija kao jednog od stupova komunisticke vlasti. Stoga se moze razmiSljati nisu Ii represije druge polovice tridesetih godina dovele do tako ozbiljnog sloma uloge vojske da je prestala biti jedna od osnovnih institucija sustava vlasti.

Opeenito gledano, osim u Njemackoj i Haliji, gdje je djelatnost komllnista slomljena represijama, tridesetih godina doslo je do odredenog sirenja komllnistickog pokreta. To se dogodiJo iz drustveno-gospodarskih raz10ga 1I vrijeme velike krize, a kasnije iz politickih razloga - naspram rastllcoj ofenzivi ekstremne desnice i opasnosti rata. Zajedno s omasovljenjem partije isH su pokusaji preuzimanja pravila

STA~JINISTICKI SUSTAV 51

primjenjivanih u Sovjetskom Savezu, to jest stvaranja manje iii viSe masovnih organizacija kojima su upravljali komunisti.

Medunarodni komunisticki pokret lJ drugim zemljama uskoro je ipak postao priljepak sustava vlasti u Sovjetskom Savezll. Doduse, izravno upravljanje komunistickim partijama u inozemstvu nalazilo se 1I rukama Kominterne, ali i ona je igrala ulogu svojevrsne "transmisije". Kao prvo, sovjetska par

uspjela je osigurati ulogu hegemona, a kasnije je Staljin priznat kao neosporni voda mec1unarodnog komunistickog pokreta. Dvije formule su tridesetih godina odlliCivale 0 potpunoj ovisnosti 0 Moskvi. Prva je glasila: Sovjetski Savez je domovina proletarijata djelog sVijeta (cemu je u odrec1enim oko1nostima spremno dodavano: "jedina"). Drugo je pravilo glasilo: nas vod.a je genijalni i nepogreSivijosif Staljin.3!l

Usporedno s time dogodila se transformacija mnogih komunistickih partija u "partije voda", Ciji SlI tideri sVijetlili zrcaljenim Staljinovim sjajem. Takvu poziciju uspjeli su tridesetih godina osigurati posebice Thorez u Francuskoj i Thalmann u Njemackoj. "Velika Cistka" druge polovice tridesetih uvela je u upravljanje medunarodnim komunistickim pokretom jos jedan element koji je ranije bio prislltan u znatno manjoj mjed: kontrolu Kominterne i u njoj okupljenih par

od strane sovjetske sluzbe sigurnosti.

V. KOMUNIZAi\1 U DRUGOM

SVJETSKOM RATU

POZicija komunizma s izbijanjem Drugog svjetskog rata 1939. godine promijenila se na naCin koji je iznenadio dio njegovih pristasa. To se prije svega oclnosilo na medunarodnu politiku Sovjetskog Saveza. Sukladno

Ribbentrop-Molotov (za njegov tajni protokol niJe mao nitko u komunistickim partijama) sovjetska je vojska usia u

1939. godine u Poljsku i zauzela njezina iswena podrueja.

TakoCler su Estonija, Latvija i Litva bile prisiljene prihvatiti sovjetske garnizone. Kasnije su dotadasnje vlade srusene, a te su ddave slicl10 kao ranije zauzeti dio Poljske 1940. gocline pripojene Sovjetskom Savezu. Finska je pak odbila podrediti se Moskvi. Rat koji je uslijedio, t1'ajao je nekoliko mjeseci i pokazao je da Crvena armija nakon "vel ike eistke" 1'aspolaze ogranicenim mogucl1ostima, te se Staljin morao konaeno zadovoljiti relativno malim terito1'ijalnim ustupcima. Sovjetske prijetnje prisili1e so Rumol1jsku da se odrekne Besa1'abije i sjeverne Bukovine.

Na prostorima pripojenima Sovjetskom Savezu provoc1ene su 1'epresivne akcije. Aparat NKVD-a koji je igrao goiemu ulogu u upravljanju tim podrucjima, koristio je iskustva "velike cistke'. Represije su obuhvatile sve elite - politieare, sku, cinovnike, svecenstvo, intelektualce, zemljoposjednike i poduzetnike. Zrtve su cesto bile i slucajne, slieno kao sto se to dogaClalo u prethodnim godinama staljinistiekih represija.

Neki uhiceni ubijeni suo Takva je sudbina zadesila poljske profesionalne i rezerve casnike zarobljene 1939. godine, a vjerojatno i easnike baltickih zemalja. Golema veCina osoba koje su se naste pod represijama tretirana je kao i zrtve "velike Ci

KOMUNlZAM 1I DRu(;OM SVJETSKOM RATLI 53

rad i strasni uvjeti egzistencije. Drugi su zajedno s obiteljima preseljeni u azijska bespuca, uglavnom U Kazahstan, gdje su takoc1er umirali od gladi i bolesti, ali su imali vece sanse za preiivljavanje.

U sluzbenoj propagandi rat je proglasen "imperijalistickim s obje strane", dme se nadovezivalo na Lenjinovo stajaliSte tijekom Prvog svjetskog rata. Ipak, nije se prikrivalo zadovoljstvo siomom poljske ddave i njezinom podjelom izmectu Hitlerove Njemacke i Staljinova Sovjetskog Saveza. Premijer Molotov nazvao je Poljsku u jednom svom govonl "kopiletom Versajskog mira" (tj. mira nametnutog Njemackoj 1919. godi

Odgovo1'nost za izbijanje rata izrazito je predbacivana Velikoj Britaniji i Francuskoj.

Kominterna se brzo prilagodila novoj liniji sovjetske politike. Jos na poeetku rata komunisticke partije u Francuskoj i Velikoj Britaniji pozvale su na borbu protiv Treceg Reicha. Dana 6. studenoga 1939. godine Dimitrov je u jed nom od organa Trece Internacionale objavio nove naputke koji su odrazavali sluzbene sovjetske stavove 0 imperijalistiekom ratu, za koji odgovornost pada prije svega na zapadne velesile.'io

Uskoro nakon toga vodstva triju partija, koje su cljelovale u u zoni njemacke vlasti (tj. njemacke, austrijske i ceho

slovacke partije jer je poljska raspustena jos 1938. godine), su zajednicku deklaraciju. U tom se manifestu na

glasavala lojalnost prema Sovjetskom Savezu i Staljinu, odobravala se i hvalila aneksija poljskih podrueja, rat se osuc1ivao kao imperijalistieki, a krivnja za njega pripisivala se prije svega Francuskoj i Velikoj 8ritaniji, dok je ostrica ideoloske kritike hila usmjerena jednako protiv nacionalsocijalizma i socijaldemokracije kao i protiv interesa zapadnih imperijalista:iJ

Jos izrazitije tu su promjenu prihvacale komunistieke partiie u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Ukoliko potonja nije igrala veliku ulogu s obzirom na svoju slabost, utoliko su francuski kOl11unisti mogli biti realna opasnost za obrambene napore

stke".Jedni Sll poslani u logore, gdje ih je desetkovao ubitaean 1 svojc zemlje. Tl10rez koji se u pocetku prijavio u voisku. cle-J-..........______ _

54 KOMUNIZAM U DRUCOM SVJETSKOM RATU

zertirao je i skrivao se. Partija ne samo da je prihvatila Ribbentrop-Moiotov, vee je i pozvala na sabotiranje rata i suprotstavljanje vlastitoj vladi, na bratimljenje s njemackim vojnicima, navodno u nadi da ee i oni poduzeti slicne akcije.'i2 Takva propaganda nije utjecala na stabilnost Wehrmachta, povezanog celicnom disciplinom i posebnom nacistickom indoktrinacijom. Francuska vlada odgovorila je stoga delegalizacijom komllnisticke partije i interniranjem mnogih njezinih aktivista.

Medu clanovima partija u zemljama koje su se borile protiv Njemacke, onima koje su djelovale na podrucjima pod vlaseu nacista iii onima koje jos nisu sudjelovale u ratu, mogla se najceSce primijetiti dezorijentacija i slabljenje aktivnosti. Nije se znao odgovor na pitanje u kolikoj mjeri nova linija ima prijelazni karakter i kako treba ocijeniti njemacku agresiju na Poljsku.

Ozbiljne probleme imali su takoder komunisti u raspustepoijskoj partiji. Teror njemackog okupatora i vijesti 0 te

roru na podrucjima pripojenima Sovjetskom Savezu onemogUCavile su veCini od njih izrazavanje odllsevijenja za pakt Ribbentrop-Molotov. Samo malobrojni poljski komunisti poceli su osnivati slabe ilegalne grupe bez jasnog programa, koje su koristile opee formulacije podrske Sovjetskom Savezu. NiSta drugacije nije bilo u prvim mjesecima okupacije )ugoslavije i Grcke nakon njemacke i talijanske invazije u travnju 1941. godine.

TeSko je odrediti kakav je razvitak dogadaja predvidan u Moskvi. Vjerojatno se sve do poraza Francuske 1940. godine racllnalo kako ee rat biti dugotrajan i iscrpljujuCi za obje strane, !ito bi trebalo 1I konacnici dovesti do izbijanja revolucije podllprte vojnom intervencijom Crvene armije. Bile su to dakle nade u ponavljanje situacije iz Prvog svjetskog rata.

Nakon poraza Francllske daljnja perspektiva budila je uznemireflost. Naime, ako bi i Velika Britanija bila prisiljena na kapitulaciju iIi makar samo na Castan mir, ali s ostankom cije-

KOMUNIZAM (I DRU(;OM SV./ETSKOM RATU 55

log kontinenta pod njemackom vlaseu, najbliza Hitlerova meta moran je postati Sovjetski Savel. Tim strahovanjima mogu se pripisati sramez.ljivi sign ali nove promjene politieke

koji su se poceli pojavljivati tijekom balkanske krize kada je agresija na )ugoslaviju i Grcku popraeena podredivanjem Bugarske, Rumunjske i Madarske kao saveznika Njemacke. Podllzete su mjere s ciljem jacanja Crvene

"velikom Cistkom", te pripreme gospodarstva zemlje za opasnost rata. Usprkos brojnim informacijama 0 njemackim pripremama za napad II pravcu istoka, agresija se nije ocekivala u najskorije vrijeme.

Stoga je njemacki napad na Sovjetski Savez 22. lipnja godine bio pOtpllOO iznenadenje. 0 tome svjedoCi niz poraza sovjetske vojske koji su zaprijetili potpunim slomom driave. Odjednom je do temelja trebalo promijeniti politickll liniju. Glavni element propagande postao je ruski patriotizam koji je II slucaju Ukrajinaca i Bjelorusa pojacan panslavistickim nagIascima. Nisu se izbjegavali niti vjerski elementi te je Ruska pravoslavna crkva dobila bolje llvjete djelovanja.

S visokih poloZaja lIklonjeni su mnogi vojni zapovjednici kao krivci za poraz. Bili su to u pravilu oni koji Sll ostvarili karijere tijekom "velike Cistke". Nastojalo se ponovno podiCi lliogu vojske, napredovali Sll strucnjaci, a medu njlma takoder i Casnici, koji su hitno pustani iz logora. Vojska, ponizena prethodnih godina, postajala je ne samo ravnopravan, vee s obzirom na potrebe rata najvazniji stup sustava.

element promijenjene politicke linije bila je potreba prilagodavanja novim saveznicima - Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Americkim Driavama, koje prije prosinca 1941. godine nisu slldjelovale u ratu, ali su podupirale njemacke protivnike. Rat viSe nije bio "imperijalisticki na obje strane", vee se vodio protiv fasizma za obranu demokracije i svih vrijednosti ugrozenog covjeeanstva.

Iako s otezanjem, morale su se prihvatiti stanovite posljedice u svezi s time u politici prema Poljskoj. Priznato je njezino postojanje, pllsteni su zatoceni Poljaci (sto je bio (:in bez

........_.....-. .. _,...__,.,..I.!_____________

57 KOMlIN1ZAM. U DRUGOM SVJETSKOM HArtl56

"arhipelaga Gulag") i clopusteno je forIpak, nije se htjelo odustati od bilo

cega sto je postignuto u prethodnim godinama rata, pa je tanje pol