Komunikativno Djelovanje

SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVE U ZAGREBU

Studij filozofije i religijskih znanosti

KOMUNIKATIVNO DJELOVANJE U FILOZOFIJI JRGENA HABERMASA

Mentor: Prof. dr. sc. Ivan Koprek

Student: Kristijan Hrdi

ZAGREB, 2007.

1

SADRAJ

UVOD 2

1. HABERMASOV IVOTNI PUT 4 1.1. Frankfurtska kola i Habermas 4 1.2. Max Planck institut 6

1.3. Kasniji ivot i priznanja 6

2. TEORIJA KOMUNIKATIVNOG DJELOVANJA 6

2.1. etiri modela djelovanja 8 2.2. Habermasova kritika modela djelovanja i komunikacijska racionalnost 10

2.3. Jezik kao izvor djelovanja 11

2.3.1. Strategijsko nasuprot komunikacijskom djelovanju 12

2.3.2. Idealni uvjeti za komunikaciju 13

3. SUSTAV I IVOTNO OKRUENJE 14 3.1. Usmjerujui mediji 16 3.2. Drutvena racionalizacija 17 3.3. Kolonizacija ivotnog okolia i kriza sustava 18

ZAKLJUAK 20

BIBLIOGRAFIJA 22

2

UVOD

U naem svakodnevnom odnosu sa svijetom koji nas okruuje dominira jedna djelatnost, komunikacija. To je zapravo nain da artikuliramo svoje misli i da nas ljudi s kojima dolazimo u kontakt razumiju.

Iako je komunikacija prisutna i u ivotinjskom svijetu, jedino za ljudsku moemo sa odreenom dozom sigurnosti rei da ima odliku racionalnosti. Jezik kao orue komunikacije ima glavnu ulogu u cjelokupnom procesu. Putem jezika izriemo svoj unutarnji svijet, pripadnost odreenom svjetonazoru, religijskom uvjerenju ali takoer potvrujemo da smo racionalna bia.

Osim to smo racionalna bia, mi smo takoer i drutvena bia. Uistinu, nitko ne moe postati ovjek u punom smislu rijei, ako nije bio odgojen u zajednici sebi slinih jedinki. Bez podrke i ljubavi drugih ljudi, dijete nikako ne moe izrasti u osobu koja posjeduje normalnu psiho fiziku ravnoteu. Dakle, bez interakcije s drugima na osobni svijet ostaje siromaan i prazan.

Zbog toga me je kreativna misao Jrgena Habermasa potakla da proitam njegovo, usudio bih se rei, revolucionarno djelo za podruje sociologije ali i meuljudskih odnosa openito.

Ono to je doista jedinstveno u Habermasovu radu i to je zaista dodatni poticaj za prouavanje njegove misli je injenica da on uzima u obzir radove mnogih istaknutih sociologa i filozofa, ije misli ugrauje u svoj rad ali ih takoer i kritizira.

Njegove misli su i danas jako aktualne, posebno kad je rije o raspravama koje se bave najboljim nainima upravljanja drutvima u reprezentativnoj demokraciji, te kada se govori o ulozi mass medija u suvremenom drutvu.

Naravno, njegovi doprinosi suvremenoj filozofiji i socijalnoj teoriji su od neizmjerne

vanosti. to se najbolje oituje u injenici da upravo zbog njega kritina teorija uspijeva uspostaviti dijalog s drugim filozofijama i socijalnim teorijama poput teorija

sustava i strukturalnog funkcionalizma, analitike i lingvistike filozofije, te teorijama kognitivnog i moralnog razvoja.

Ne samo da ovaj ovjek nastavlja teorijsku tradiciju svojih uitelja Adorna i Horkheimera, kao najznaajniji i najutjecajniji predstavnik druge generacije Frankfurtske kole, ve i ini odmak od klasine kritine teorije.

On je sve te utjecaje izrazio u svojoj Teoriji komunikativnog djelovanja, koja

predstavlja temelj ali i okvir socijalnoj teoriji koja dodue nasljeuje Marxovu, Weberovu i klasinu kritinu teoriju, no radi i odmak tj. kritiku svojih prethodnika, te time otvara novo teoretsko podruje. U centru svega krije se njegova tvrdnja, koja je potresla socijalnu znanost iz temelja; da je ovjek bie racionalnosti, te da uz odreene uvjete moe komunicirati sa drugim ljudima. Zapreke koje onemoguuju uporabu razuma i koje sprjeavaju komunikaciju mogu se identificirati, razumjeti i smanjiti.

3

Njegov rad mnogi su pokuali usporediti sa Marxovom paradigmom o proizvodnji i drutvenom radu, no oito je da Habermas ini odmak od ovakvog naina razmiljanja, te usvajajui radove istaknutih sociologa gradi novu socioloku paradigmu komunikacijskog djelovanja koje se bavi racionalnou komunikacije, te zajednicom koja komunicira.

Teorija komunikativnog djelovanja, objavljena u dva dijela, doista je vano djelo, ne samo zato to predstavlja vrhunac njegovog promiljanja, nego zato jer je i postala predmetom mnogih rasprava u akademskim krugovima, a izreene tvrdnje postale su izvor mnogih promiljanja. Uz mnoga druga djela i ovo djelo je posluilo kao teorijski temelj za mnogobrojna znanstvena istraivanja drutva.

Namjera ovog skromnog rada nikako nije detaljno opisivanje Habermasovog rada i

razmiljanja, jer je sam opseg njegovog rada toliko velik, da bi bile potrebne tisue stranica, a jo ne bi mogli dosei sr njegovog promiljanja.

Radije ovaj poduhvat shvaam kao uvid u najpoznatije djelo Jrgena Habermasa. Tijekom izlaganja njegovog utjecajnog djela naglasak u staviti na izraze poput: komunikacijskog djelovanja, racionalne komunikacije, idealnih uvjeta za razgovor,

ivotnog okolia, jer smatram da su upravo ti izrazi kljuni za razumijevanjem naina putem kojega se zapravo odvija komunikacijsko djelovanje.

Ovaj rad sam odluio prikazati u tri tematske cjeline. Svaka od tih cjelina pomoi e nam u boljem razumijevanju Habermasa i njegove misli. Tako e prvo poglavlje biti posveeno Habermasovom ivotnom putu i razvoju njegove misli od prvih poetaka, utjecaja frankfurtske kole na njegov rad, predavanja na brojnim sveuilitima, rada u Max Planck institutu, pa sve do produktivnog stvaranja brojnih djela koja su obogatila

podruja sociologije, filozofije i politike. Usudio bih se njegovu jedinstvenu vizionarsku i kreativnu misao usporediti sa

velikanima ljudskog drutva koji su poput njega bili ljudi ispred svog vremena, poput H.G. Wellsa ili Julesa Vernea.

Drugo poglavlje bavi se komunikativnim djelovanjem, kao i nekim pojmovima koji se

ovdje samo spominju, a detaljnije su obraeni u treem poglavlju. Posebnu vanost unutar ovog poglavlja zasluuje proces komunikacije. Takoer e biti prikazani modeli djelovanja, te zbog ega Habermas smatra da nisu opravdali svoju svrhu.

Zatim e neto rijei biti o komunikacijskoj racionalnosti i njezinoj ulozi u komunikativnom djelovanju. Nuno je unutar ovoga poglavlja prikazati na koji nain Habermas razlikuje strateko od komunikativnog djelovanja. Konano, zavrni dio poglavlja je posveen ulozi jezika kao izvora komunikacije, te idealnim uvjetima za razgovor na koje bi trebali imati pravo svi sudionici rasprave.

U treem poglavlju raspravlja se o ivotnom okoliu i sustavu. Vidjet emo na koji nain Habermas definira ova dva pojma, a zatim vanost interakcije izmeu njih. Pokuat e se dati odgovor na pitanje krize modernog drutva, te zbog ega je vano postojanje ravnotee izmeu ivotnog okolia i sustava. Za razvoj i oblikovanje sustava neizmjernu vanost imaju usmjerujui mediji, stoga e o njima vie biti reeno u ovom

4

poglavlju. S druge strane vidjet emo da je pojam racionalizacije neizmjerno vaan za ouvanje i razvoj drutvenog okolia. Vrhunac ovog poglavlja je rasprava o kolonizaciji drutvenog okolia i krizi sustava. Zbog ega je kolonizacija drutvenog okolia negativna pojava i koje su izravne posljedice takvog djelovanja, samo su neka od

pitanja na koja emo pokuati dobiti odgovor.

Naposljetku, htio bih istaknuti kako je ovaj rad iskljuivo posveen prikazu Habermasovog najpoznatijeg djela, Teorija komunikativnog djelovanja. Namjera mi

nije prikazati subjektivni odnos izmeu marksizma i Habermasa. Spominjanje Marxa ili njegovih ideja vezano je uz razvoj Habermasove misli i njegov odmak od takvih isto ideolokih pristupa.

1. HABERMASOV IVOTNI PUT

Djela koja inimo za ivota su poput autokarte onoga to mi jesmo. Nakon to zavrimo svoju ivotnu odiseju, jedino ono to smo uinili ostaje trajnim svjedokom novim generacijama. Zbog toga sam smatrao nunim prikazati Habermasovu evoluciju misli. Svi dogaaji koji su obiljeili njegov ivot na neki nain su zasluni da danas pred nama stoji

Habermas koji je potaknuo mnoge umove na daljnja kreativna promiljanja. Zaista, mislim da je on u potpunosti dosegao puninu izreke nepoznatog autora: Zapamti, svaki rad je autoportret osobe koja ga je uinila. Potpii svoj rad izvrsnou. Jrgen Habermas je roen 18.6. 1929. U Dsslerdorfu, a odrastao je u Gummersbachu, u Njemakoj. Kao mladi iskusio je uspon i pad nacizma, te je osjeao odbojnost prema njemakom kolektivnom shvaanju nehumanizma. Ovakvo shvaanje prema Habermasu karakteristino je za nedostatak interesa njemakog naroda o zloinima nacistikog aparata smrti, o ijem se djelovanju saznalo na Nrnberkim suenjima. Njegova potpuno drugaija reakcija, puna oka i nevjerice, stvorila je kako on to sam kae prvu pukotinu koja i je dalje otvorena1. Ulaskom u Sveuilite u Bonnu 1946. poinje razmiljati o raznim filozofskim konceptima, poput slobode, razuma ili pravde, takoer je odreeno vrijeme studirao u Sveuilitu Zrich i Sveuilitu Gttigen. 1954. doktorira sa disertacijom o filozofu Friedricku von Schellingu.2

Treba napomenuti da je razdoblju 1950-ih vaan utjecaj na Habermasa imao maarski filozof George Lukcs3 ali i dijalektika prosvjetljenja koju su zastupali Adorno i Horkenheimer. Puno je vremena proveo na prouavanju Marxa i Hegela, to je inio u drutvu Karla Lwitha, koji je slovio za jednog od najveih njemakih uenjaka.4 Nuno je istaknuti kako je Habermas postao istaknuti lan druge generacije frankfurtske kole, utjecaj kole na njegovo djelovanje je doista velik, to je vidljivo iz injenice da Habermas koristi kritinu teoriju kao temeljnu polaznicu za svoju Teoriju komunikativnog djelovanja, stoga u u nekoliko kratkih crta prikazati samo povijest frankfurtske kole. 1.1. Frankfurtska kola i Habermas Nedugo nakon zavretka svog akademskog obrazovanja Habermas se odluuje na suradnju sa Adornom i Horkenheimerom. Stoga odlazi u Sveuilite u Frankfurtu, gdje

5

do 1959. vri funkciju asistenta profesoru Theodoru Adornu, koji je takoer bio povezan sa Institutom za drutvena istraivanja5. Frankfurtski institut, osnovan 1929., imao je naprednu drutvenu teoriju o kapitalistikim drutvima, ova teorija e iroj javnosti biti poznatija pod nazivom kritina teorija. Namjera lanova ovog drutva bila je da uklope elemente tradicionalno normativne filozofije sa empirikim metodama moderne socioloke znanosti, tj. spajanje teorije i prakse. Konani cilj ovog poduhvata prema autorima projekta, bilo bi stvaranje racionalnog drutva koje bi zadovoljilo ljudske potrebe i moi.6 Nakon drugog svjetskog rata mnogi lanovi su odbacili ortodoksni marxizam ali su i dalje ostali kritini prema kapitalizmu. S vremenom Habermas e postati nasljednikom kole, ali e takoer napraviti odmak od uzora prve generacije7 Marxa i Hegela, te e na njegov rad utjecati veliki broj mislilaca, od Immanuaela Kanta do C.S. Piercea. Posebno e u njegovom radu biti vidljiv osvrt na rad uglednih sociologa, poput Marxa Webera, Georgea Herberta Meada

i Talcotta Parsonsa ali i drugih mislilaca od funkcionalista do poststrukturalista.

Doista, sam pogled na obim strunjaka iz raznih podruja koje je Habermas uvrstio u svoj rad nikoga ne moe ostaviti ravnodunim. Ipak, ne smije se zaboraviti da je u sreditu Habermasovog razmiljanja kritina teorija, oko koje je izgradio svoju misao.8 Upravo u tom okruenju Habermas pie svoje prvo vanije djelo, Strukturwandlung der ffentlichkeit, koje je objavljeno 1962. godine.

Kombinirajui povijesno i empirijsko istraivanje sa teorijskim okvirom kritine teorije, Habermas je slijedio povijesni uspon i pad onoga to naziva buroazijska sfera i njenu zamjenu mass medijima i tehnokratskom administracijom.

Ovaj rad je i danas aktualan, te je esto poticao rasprave o problemima reprezentativne demokracije u kapitalistikim drutvima.9 Tijekom 1960-ih Habermas je predavao na Sveuilitima Heidelberg (1961- 64.) i Frankfurt (1964 1971). U ovom razdoblju raste njegovo zanimanje za politiku, tako da u suradnji s drugima objavljuje Student und Politik (1961). Iako se inilo da je Habermas ubrzo izgubio zanimanje za ovo podruje, ve krajem desetljea vraa se ovoj temi, kada otro napada krive poteze studentskog pokreta koji svojim militantnim stavovima ugroava razvoj demokracije u Njemakoj, to je objavljeno u djelu Protestbewegung und Hochschulreform (1969).10

Nuno je spomenuti da se u ovom razdoblju Habermas takoer bavi intenzivnim teorijskim radom. Njegova vanija djela na ovom podruju su Theorie und Praxis (1963) koji sadri lanke o klasinim i modernim socijalnim i politikim teoretiarima, te Die Logik der Sozialwissenschaften (1967). Ovo posljednje spomenuto djelo bavi se

razlikama tijekom istraivanja izmeu prirodnih i socijalnih znanosti i daje uvid metode na kojima se temelji povijesni, socioloki i lingvistiki rad. Ovo je takoer bio prvi rad u kojem se mogla uoiti Habermasova ivotna preokupacija o nainima na koji znanstvenici prouavaju ljudsko djelovanje.11 Nakon toga slijedi Erkenntnis und Interesse (1968) koje prouava razvoj epistemiologije i kritine socijalne teorije od Kanta do modernog doba. Ovo djelo je posebno zanimljivo jer sadri i njegov govor odran tijekom inauguracijskog predavanja na Sveuilitu Frankfurt 1965. U tom govoru on naglaava vanost jezika, te meu ostalim kae: Ono to nas izdie iznad ostatka prirode je jedina stvar iju narav znamo, a to je jezik.12 Narav suvremenog drutva i nain na koji je preoblikovano pod utjecajem znanosti i tehnologije su teme koje su posebno zanimale Habermasa.

6

1.2. Max Planck institut

Iako je vei dio svog ivota proveo kao sveuilini profesor, u razdoblju od 1971. do 1982., Jrgen Habermas je bio direktor instituta Max Planck. Ovaj institut se nalazi u Starnbergu, gradiu pokraj Frankfurta, a bavi se socijalnim istraivanjem. Ovdje okuplja grupu mladih znanstvenika, od antropologa do lingvista, kako bi shvatio

osnovne uvjete potrebne za nastanak modernog drutva.13 Zahvaljujui ovakvim raznovrsnim izvorima Habermas je razvio iroke interese koji su okarakterizirali njegove kasnije studije, tj. procese koje je on nazvao komunikacijsko

djelovanje i etika diskursa.

1981. Habermas izdaje svoje remek djelo, vrhunski izriaj svoje misli, Theorie des kommunikativen handelns (Teorija komunikativnog djelovanja). Ovo impresivno djelo

reflektira radove Marxa, Durkheima, Lukcsa, zapadnog marksizma ali ih istodobno i kritizira zbog sklonosti ka teorijskom redukcionizmu, te zbog toga to nisu uspjeli razviti odgovarajuu teoriju komunikacijskog djelovanja i racionalnosti. Moe se rei da ovo djelo istodobno ukazuje na nastavak tradicije prve generacije frankfurtske kole, ali i odmak od takvog naina razmiljanja.14

1.3. Kasniji ivot i priznanja

Nakon 1981. Habermas nastavlja razvoj sistematine artikulacije svoje teorije komunikacijskog djelovanja na podrujima politikog i moralnog diskursa. Iz ovog razdoblja valja spomenuti Moral Consciousness and Communicative Action

(1990) i Postmethaphysical Thinking (1992). U ovim djelima koje sadre niz lanaka vidljivo je njegovo nastojanje da preformulira modernu teoriju u skladu sa teorijom

komunikacijskog djelovanja, koja nadilazi metafizike pretpostavke filozofske tradicije. Iz irokog opusa lanaka i manjih djela jo valja spomenuti Between Facts and Norms (1992) koji se temelji na politikim teorijama Rawlsa, Dworkina i drugih, kako bi dala demokratsku opravdanost formalnog zakona i distributitivne pravde u upravljanju

modernim drutvima i The Future of Human Nature (2003) koji ispituje postoje li postmetafiziki odgovori u potrazi za dobrim ivotom, te se takoer bavi vrlo aktualnim pitanjem kloniranja.15

Habermas je esto bio u centru kontraverza, tako da ga tijekom ranih 1980-ih zbog njegovih izjava i politikih stavova Sveuilite u Mnchenu odbija postaviti na mjesto profesora.

Meutim, on takoer prima brojna priznanja, poasti i nagrade. Dobiva poasne titule Sveuilita Cambridge i New School for Social Research iz New Yorka. Odrao je razna predavanja na sveuilitima u Europi, Americi i Japanu. Nakon naputanja instituta Max Planck, vratio se ulozi sveuilinog profesora filozofije i sociologije, sve do svog umirovljenja 2002. godine. .16

2. TEORIJA KOMUNIKATIVNOG DJELOVANJA

7

U samom predgovoru svom najboljem i najzanimljivijem djelu, Habermas svoju teoriju

o djelovanju na komunikacijskog razini, po formatu usporeuje sa teorijom Talcotta Parsonsa. Cjelokupni prvi dio je posveen definiciji opih ljudskih znanja i djelovanja. Nakon toga poinje reducirati drutvene kategorije. Takoer u tom prvom dijelu, treba istaknuti da Habermas odaje poast sociologiji, kao jedinoj od drutvenih znanosti koja je uspjela ostati na visokom nivou. Ovaj uspjeh prema njemu, sociologija mora zahvaliti konceptu racionalnosti ( uma u filozofskom

smislu), koji je postavila u sredite svojeg istraivanja. Ovaj rad specifian je i po tome to se unutar njega moe nai puno referenci na Habermasove prethodne radove, zapravo, moglo bi se rei da je ovaj rad gledan u cjelini, ustvari saetak svih njegovih teorijskih radova iz 1970 ih.17 U svojoj Teoriji komunikativnog djelovanja Habermas stavlja naglasak na procese

komunikacije i zajedniki jezik. Nasuprot strukturalistikom i funkcionalistikom pristupu,18

Habermas idealnim smatra ljudska djelovanja koja su usmjerena na proces

komunikacije.

Drugim rijeima umjesto da se koriste prisilni strukturalni elementi poput novca ili moi, pomou kojih se moe odrati struktura modernih kapitalistikih drutava, Habermas predlae da jezik bude graevni element meusobnog razumijevanja, te oblikovatelj kolektivne volje u procesu komunikacijske interakcije. Habermas je doista

puno prostora posvetio raspravi o jeziku i razlikovanju njegove primjene u razliitim modelima djelovanja.

Ve iz rijei komunikacija moemo vrlo brzo zakljuiti da je glavna tema jezik. Ipak, Habermas se jako trudi pokazati kako izmeu komunikacijskog modela i djelovanja sa komunikacijom ne postoji znak jednakosti. Jezik jest sredstvo komunikacije, meutim komunikacija kao takva je puno iri koncept. Uloga jezika i racionalne komunikacije nije ograniena samo na posredniku ulogu u procesu komunikacije, nego oni takoer predstavljaju graevne elemente ivotnog okolia. Isto tako, vidljiva je injenica da u Habermasovom radu, socijalna teorija kao kritina teorija modernog i filozofija kao teorija racionalnosti, pokazuju odreenu meuovisnost.19 Usto treba rei da je Habermas za glavnu teorijsku zadau postavio spajanje teorije komunikacijskog djelovanja sa teorijom sistema kako bi dobio obuhvatniji pristup

drutvenoj teoriji.20 Zavrna poglavlja rada potvruju njegovo zanimanje za sistematinu teoriju drutva, te njegovo nastojanje da pomou jezika, paradigme ivotnog okolia i sistema spoji u jedinstvenu cjelinu. Teme, kao i neke otvorena pitanja koja je postavio u ovom dijelu

posluile su mu kao materijali nekih buduih projekata. Zbog velikog opsega rada nije jednostavno ukratko izloiti sve vanije teme kojima se bavi Teorija komunikativnog djelovanja, no tijekom analiziranja literature naiao sam na dosta dobar i sveobuhvatan prikaz koji u ovdje prikazati u kratkim crtama. Dakle, Habermasovo djelo se moe prikazati u 5 zanimljivih tema: 1. Sfera ljudske aktivnosti ocrtana komunikacijskim djelovanjem i dolaenjem do dogovora, nasuprot svim ostalim oblicima drutvenog djelovanja. 2. Uzdizanje komunikacijskog djelovanja i isticanje njegove uloge u evoluciji znanosti.

8

3. Razvijanje koncepta komunikacijskog djelovanja u drutvenoj teoriji. 4. Erozija sfere komunikacijskog djelovanja i komunikacijske racionalnosti zbog

trinih i administrativnih procesa koji karakteriziraju moderni svijet. 5. Kritika prethodne teme, koja predstavlja prikladniji oblik kritike modernog

kapitalizma u postmarksistikom okruenju.21 Moglo bi se rei da njegova izgradnja drutvenog modela u sebi ujedinjuje teorijsko djelatne i sistemsko djelatne pristupe. To postie putem poopenog modela drutvenog procesa za koje je karakteristino prebacivanje izmeu funkcionalno organiziranih ekonomskih i administrativnih sistema s jedne strane i komunikacijski

oblikovanog ivotnog okolia s druge strane. Habermas dakle razvija teoriju modernog drutva unutar koje pokuava ujediniti teoriju i praksu kako bi dobio temelje za drutveno djelovanje, koje se prema njemu moe odvijati jedino u ivotnom okoliu (Lebenswelt). Jedinstvenost Habermasovog poloaja nasuprot klasinim teoretiarima sociologije oituje se u tome da on pokuava razumjeti drutvo sa gledita jezika. Tako tvrdi kako je komunikacijska interakcija mogua jedino u pouzdanom okruenju ivotnog okolia, usto je i znanje o tom okoliu sadrano u jeziku.22

2.1. etiri modela djelovanja

Habermasova teorija komunikacijskog djelovanja se fundamentalno temelji na

djelovanju, ljudima i izborima koje ti ljudi ine prilikom uspostavljanja svojih drutvenih odnosa. U poetku ovaj svoj stav temelji na radu Maxa Webera, Georgea Herberta Meadea, ali i drugih raznih mislilaca ija promiljanja ukljuuje u svoj rad. Uzimajui u obzir radove drugih teoretiara drutvenog djelovanja Habermas definira etiri osnovna socioloka modela djelovanja: 1. Teleoloki (strateki) model djelovanja Prema ovom modelu djelovanja, djelatni sudionik je motiviran usmjerenou prema uspjehu. Bira izmeu nekoliko razliitih smjerova djelovanja, a pri tom tumai trenutnu situaciju, te usto ima u vidu krajnje ostvarenje svoga djelovanja. U varijanti koju

Habermas naziva strategijsko djelovanje, sudionik uzima u obzir vjerojatno ponaanje drugih sudionika koji su usmjereni prema cilju.23

2. Normativno reguliran model djelovanja

U ovom modelu djelatni sudionik je voen vrednotama i normama koje dijele lanovi drutvene grupe, tj., sudionik je motiviran shvaanjem onoga to se treba ili ne smije initi. Stoga u ovom modelu, zajednike vrednote, obiaji i uloge odreuju podruje i obuhvatnost djelovanja.

U nekim dijelovima Teorije komunikativnog djelovanja Habermas tvrdi da se ovaj oblik

djelovanja esto vri gotovo automatski, tj., proizlazi iz duboko ukorijenjenih zajednikih navika. Jo jedna vana informacija je izreena tijekom analize ovog modela djelovanja.

Naime, Habermas primjeuje kako se normativno regulirano djelovanje ne odnosi na ponaanje u osnovi usamljenih djelatnih sudionika koji u svom okruenju dolaze u

9

kontakt sa drugim djelatnim sudionicima, naprotiv, ovdje je rije o lanovima drutvene skupine koji svoje djelovanje usmjeruju prema zajednikim ciljevima.24 Posljedino tome, mogli bi rei da se kod stratekog modela djelovanja radi o ostvarivanju cilja upravo putem u osnovi usamljenih djelatnih sudionika ali ipak treba

imati na umu da se ovdje ne radi iskljuivo o usamljenikom ponaanju, ve je prvenstveno rije o formiranju ciljeva i vrednota.

3. Dramaturki model djelovanja

Ponekad djelatni sudionik nije niti usamljeni pojedinac ali niti lan drutvene skupine, nego vri interakciju sa ljudima koji jedni drugima ine publiku pred kojom se predstavljaju.

Drugim rijeima, prema ovom modelu tvrdi se da djelatni subjekt izrie sadraj svoje subjektivne svijesti publici drugih djelatnih sudionika. U takvom djelovanju sudionik

pobuuje odreenu sliku, utisak samoga sebe. U takvoj situaciji djelatni sudionik ima povlateni pristup vlastitim idejama, namjerama, eljama, itd., dok istodobno moe nadzirati ili regulirati pristup javnosti njima. Dakle, to nije nita drugo, doli pomno planiran i stiliziran prikaz samoga sebe javnosti. Stoga posebnu vanost imaju atributi stila, estetskog izriaja, kao i formalne kvalitete openito.25 Jedino to donekle zbunjuje u prikazu ovog modela djelovanja je Habermasova tvrdnja kako je dramaturki model na neki nain produetak stratekog modela djelovanja. Pri tom istie kako je zapravo rije o stratekom djelovanju u odreenom stilu. Zbog toga postaje upitna svrha izdvajanja dramaturkog modela kao zasebnog.

4. Komunikativni model djelovanja

U ovom modelu djelatni sudionici su zamiljeni na nain da se nalaze u interakcijskom odnosu kako bi rijeili praktine probleme. Sudionici su usmjereni na shvaanje svoje djelatne situacije i planova djelovanja kako bi putem dogovora koordinirali svoje

djelovanje.

Komunikacijski model pretpostavlja upotrebu jezika koji ima ulogu medija putem kojeg

se moe postii razumijevanje, a tijekom kojega sudionici putem interakcije sa svijetom izriu tvrdnje valjanosti koje se mogu prihvatiti ili mogu biti i osporene. 26 ini se da jezik ovdje openito definira kao djelovanje nakon kojega postoji mogunost refleksije. Moda je najjasnija definicija komunikacijskog djelovanja izreena u tvrdnji da se ovdje radi o djelovanju koje se moe shvatiti kao oblik interakcije koja je koordinirana putem djela govora, ali se s tim djelima ne podudara.27

Jedno je promiljanje vano za ovaj model djelovanja i smatram ga nunim spomenuti. O emu se zapravo radi? Iz samih izraza vidimo da kada govorimo o teleolokom i komunikativnom djelovanju zapravo govorimo o dva naizgled suprotna stava. No nije

li zapravo svako djelovanje na neki nain svrhovito? Habermas je svjestan ove primjedbe, pa tako nekoliko stranica kasnije sam priznaje da

svako djelovanje, pa tako i komunikacijsko u sebi sadri teleoloku strukturu. To je jasno vidljivo iz injenice da svi djelatni sudionici ele ostvariti svoje vlastite ciljeve. Meutim, mehanizmi koordinacije su potpuno razliiti. Kod teleolokog djelovanja pod pojmom koordinacije podrazumijeva se poklapanje egocentrinog rauna koristi.28 U tim sluaju relativna vanost sukoba i kooperacije ovise iskljuivo o vlastitim interesima. Preostala tri modela djelovanja su drugaija. Tako normativni model

10

djelovanja specificira koordinaciju kao drutveno integrirajui o vrednotama i normama koji je ucijepljen kroz kulturnu tradiciju i socijalizaciju.29 Zatim dramaturki model pod koordinacijom smatra slaganje izmeu djelatnih sudionika i njihove publike. Konano, za nas aktualan komunikativni model djelovanja pod pojmom kooperacije smatra protumaive uspjehe na kojima se temelje kooperativni procesi tumaenja. Nakon prikaza ova etiri osnova modela djelovanja panju emo usmjeriti na Habermasovu kritiku navedenih modela, gdje emo vidjeti nedostatke ali i prednosti odreenih modela. 2.2. Habermasova kritika modela djelovanja i komunikacijska racionalnost

Habermas otro kritizira ova etiri osnovna modela. Prvo to zamjeuje je injenica da niti jedan od modela djelovanja ne iscrpljuje sve mogunosti ljudskog djelovanja. Ovi modeli se zapravo shvaaju kao mogunosti djelovanja ili ako koristimo Weberov rjenik idealnim tipovima djelovanja. Problematino je i koritenje jezika, koje je u prva tri modela jednostrano. Tako u teleolokom modelu svrha djelovanja je nagovoriti nekoga da uini neto, a pri takvoj komunikaciji djelatni sudionici na umu imaju samo svoje krajnje ciljeve. Nadalje, u

normativnom modelu, jezik slui samo kao medij za prenoenje kulturnih vrednota i dogovora, koji se zapravo samo nanovo reproduciraju sa svakim inom slaganja. Pri tome treba imati na umu da se ovdje radi samo o sporazumnom djelovanju onih

djelatnih sudionika koji jednostavno aktualiziraju ve postojei normativni dogovor. Ista kritika vrijedi i za dramaturki model gdje je jezik puki posrednik pomou kojega djelatni sudionik vri in samopredstavljanja publici. Nasuprot svim tim jednostranim pristupima jedino se komunikacijski model odlikuje

sveobuhvatnou, gdje se sve funkcije jezika uzimaju podjednako u obzir.30 Kao treu zamjerku Habermas istie kako se ini da od svih modela djelovanja, jedino u prvom nalazimo naznaka o racionalnosti ljudskog djelovanja koje je shvaeno kao primjena uma na tijek djelovanja.31 Habermas polae veliku vanost u racionalnost komunikativnog procesa, kojeg bi elio razviti i istraiti kako bi se udaljio od jednostranog i uskog vienja koje u jeziku i komunikacijskom djelovanju vidi samo orue putem kojeg se moe ostvariti cilj. Upravo je ta racionalnost bila napadana iz mnogih smjerova. Poststrukturalisti

inzistiraju u tvrdnji da racionalnost nije nita drugo doli oblik moi, feministi pak tvrde da racionalnost maskira muku dominaciju, dok postmodernisti tvrde da racionalnost, koje je sama po sebi povijesna, nije nita drugo nego jezina igra koja izgrauje vlastite domene primjene.32

Ono to autor teorije komunikativnog djelovanja eli postii je obnova etike racionalnosti u drutvenoj raspravi. To namjerava postii tako to e s jedne strane izbaviti racionalnost iz reduktivne uloge procjenjivaa uinkovitosti, dok e se sa druge strane pokuati obraniti od postmodernog skepticizma. Moglo bi se rei da Habermas gleda modernu kao jedan nedovreni projekt, za koji on osobno vjeruje da jo uvijek moe ostvariti uspjeh. Stoga nastoji identificirati probleme modernih drutava kako bi pronaao odgovarajui nain za rjeavanje problema. Neki autori koji su se bavili Habermasovim djelovanjem (Brown, Goodman, Outwaite)

tvrde da on svoj rad vidi kao pokuaj prilagodbe misli Maxa Webera duhu zapadnog marksizma.

Kako bi potkrijepili ovu ideju navode Webereovu tvrdnju da je za zapadnu kulturu karakteristian neizbjeni rast osobitog naina razmiljanja. Cjelokupna racionalnost na

11

zapadu vezana je uz uinkovitost, procjenu i kontrolu. Ovakav formalni, instrumentalni oblik racionalnosti posljedino rezultira gubitkom znaenja i rastom birokracije. Doista, oba ova fenomena su vidljiva u modernim kapitalistikim drutvima. Habermas pak tvrdi da se traginost dijalektikog prosvjetiteljstva oituje u tome da ono na kraju potiskuje i kontrolira ljudsku narav, istu onu narav koja nam slui kao motivacija za vlastitu slobodu.

Uzimajui u obzir izreena promiljanja, treba rei kako Habermas nadalje iznosi definiciju komunikacijske racionalnosti koja je istodobno kritina ali i konstruktivna, a koja ukratko tvrdi da se ovdje radi o komunikacijskom procesu koji je usmjeren na

ostvarivanje, odravanje i ponovni pregled suglasnosti i to takve suglasnosti koja poiva na intersubjektivnom prepoznavanju tvrdnji valjanosti koje je mogue podvri kritici.33 Putem ove kljune definicije Habermas prebacuje naglasak u naem shvaanju racionalnosti. Tako da se racionalno vie ne shvaa iskljuivo kao koncepcijsko i apstraktno, ve i kao interaktivni i drutveni proces. Upravo je ovo mijenjanje fokusa fundamentalno za teoriju komunikacijskog djelovanja.

Komunikacijska racionalnost je takoer proces u kojima se razne tvrdnje valjanosti dovode do zadovoljavajueg dogovora. Nadalje, koncept postizanja razumijevanja ukazuje na racionalno motiviran dogovor meu sudionicima komunikacijskog procesa, koji se mjeri putem tvrdnji valjanosti koje mogu biti podvrgnute kritici.

Tvrdnje valjanosti (propozicijska istina, normativna pravednost, subjektivna istinitost)

karakteriziraju razliite kategorije znanja koje su utjelovljene u simbolistikim izriajima.34 Habermas smatra da upravo tim tvrdnjama valjanosti, teoretiari socioloke tradicije nikada nisu uspjeli ovladati. Njegov argument za ovu tvrdnju je da kada djelujemo u skladu sa nekom drutvenom normom, to inimo jer smo normu prepoznali kao neto to je racionalno potaknuto. Nije nam doputeno da odbijamo normu posredno ili da prema njoj budemo indiferentni. Ako e djelatni subjekt prihvatiti ili odbiti normu, onda za to mora imati valjani razlog.

Ono to tradicionalna socioloka teorija predlae je da e do uzdizanja normativnog autoriteta doi kada djelatni sudionici internaliziraju sankcije povezane sa krenjem oekivanih opih oblika drutvenog ponaanja.35 Habermas pak tvrdi da iako je osoba usmjerena, tj. oblikovana da se ponaa na odreeni nain, to joj ne daje dovoljno dobar razlog da se nastavi ponaati na taj nain. Isto tako, tvrdnje valjanosti koje su izreene tijekom komunikacijskog djelovanja navezane su na tri svijeta, s kojima su povezani i govornici.

Tako da moemo govoriti o objektivnom svijetu fizikih stvari, zatim postoji subjektivni svijet unutranjeg iskustva i drutveni svijet obiljeen pravilima i normama.36

2.3. Jezik kao izvor djelovanja

Prema Habermasovoj komunikacijskoj racionalnosti glavni izvor glavni izvor valjanosti

je jezik. Neke kljune upotrebe jezika, poput argumentacije, posjeduju odreenu dozu normativnog autoriteta jer putem jezika izriemo svoje misli. Dakle, moglo bi se rei da je naa sposobnost miljenja, zapravo sposobnost baratanja jezinim simbolima.37

12

Habermas smatra da temeljena istina, tj. moralnost bilo kojeg djelovanja nije niti

apsolutna, niti je posredna, ve je odreena drutvenim kontekstom u kojem je uspostavljena.

Istina i moralnost su ljudske drutvene konstrukcije nastale kao posljedica djelovanja. Samo djelovanje je intersubjektivno i ukljuuje interakciju s drugima koja se odvija putem jezika.38

Kao mediji za postizanje razumijevanja in govora ima ulogu: a) uspostavljanja ili obnove interpersonalnih odnosa, gdje govornik uspostavlja odnos sa

neim u svijetu legitimnog drutvenog reda. b) predstavljanja stvari i dogaaja, gdje govornik uspostavlja odnos sa neim u svijetu trenutanog stanja dogaaja. c) manifestacije iskustva, tj. vlastito predstavljanje, gdje govornik uspostavlja odnos sa

neim u subjektivnom svijetu za koji ima povlateni pristup.39 Proces postizanja razumijevanja znai sposobnost racionalnog prihvaanja ili odbijanja tvrdnji valjanosti koje su nastale kao posljedica govornih ina. Ovo je normalna funkcija jezika, a komunikacijsko djelovanje ove vrste doputa koordinaciju drutvenog djelovanja na jedan nepatoloki nain. Svrha normalne komunikacije je postizanje dogovora po pitanju tvrdnji valjanosti, to nuno ne mora odgovarati niti jednoj strani. Sve istinske komunikacije su oblikovane tvrdnje valjanosti koje pozivaju na stav promiljanja, te uvruju drutveno djelovanje kroz zahtjev za prepoznavanjem. Razumijevanje je tek jedan segment komunikacijskog

djelovanja i kao takvo ne zahtjeva stvarno postizanje dogovora.40

Jedan od kljunih komponenata komunikacijskog djelovanja je argumentacija. Upravo putem argumentacije vrimo procjenu tvrdnji valjanosti. Samu argumentaciju bi mogli opisati kao situaciju u kojoj se tvrdnje valjanosti testiraju

jedna nasuprot druge, na svakoj od tri dimenzije moralnosti, istine i iskrenosti.41

Argumentacija reproducira drutveni ivot tako to ga s jedne strane uvruje u odnosu sa komunikacijskim kriterijima, a s druge strane tako to slui kao sadraj za uenje. Nemogue je testirati tvrdnje valjanosti i postii zajedniko razumijevanje, bez slobodne i neometane argumentacije tijekom komunikacijske interakcije.

2.3.1. Strategijsko nasuprot komunikacijskom djelovanju

U svojim definicijama razliitih modela djelovanja, Habermasov primarni interes je isticanje komunikacijskog djelovanja nasuprot svim ostalim vrstama djelovanja.

Nadalje, smatra da se svi drugi oblici djelovanja mogu svrstati u jednu grupu, koju

naziva djelovanje usmjereno na uspjeh ili svrhovito djelovanje. Zatim unutar te grupe

vri podjelu na instrumentalna djelovanja, ako se radi o ne drutvenim djelovanjima, te na strategijska djelovanja kad je rije o drutvenim djelovanjima.42 Nasuprot navedenih djelovanja koja su usmjerena na cilj, komunikacijsko djelovanje se

smatra usmjereno na pristanak, tj., na razumijevanje sudionika.

U strategijskom djelovanju cilj drutvenog djelovanja je unaprijed odreen, a esto je i skriven. Svrha strategijskog djelovanja nije postizanje dogovora oko ciljeva djelovanja

ili pak postizanje razumijevanja. Naprotiv, svrha ovakvog djelovanja je uinkovito izvravanje planova govornika, posebno u situacijama gdje postoji mogunost da se sluatelji nee sloiti sa govornikovim namjerama.43

13

Iako strategijsko djelovanje koristi jezik i ukljuuje druge ljude, ciljevi djelovanja nisu ogranieni samo na uporabu jezika, a ljude se tretira kao da su neka vrsta objekta. Drutvene norme, pa ak i govornikovi subjektivni izriaji postaju orua za ostvarivanje unaprijed odreenih ciljeva. Racionalnost ovog tipa komunikacije ne oituje se u postizanju razumijevanja meu djelatnim sudionicima, ve se uinkovitost djelovanja vidi ako govornik uspije sluatelje uvjeriti da uine ono to on eli. Dakle, moe se rei da strategijsko djelovanje ne stvara, niti mu je cilj stvoriti, jezino graenu sferu zajednikih znaenja. Nasuprot tomu, komunikacijsko djelovanje za cilj ima postizanje razumijevanja. Ovdje

je poseban naglasak na rijei razumijevanje. Prema Habermasu razumijevanje ne znai nita drugo doli proces u kojem dolazi do dogovora izmeu osoba koje govore i osoba koje djeluju.44 Stoga u komunikacijskom djelovanju ljude ne moemo gledati kao objekte putem kojih emo dosegnuti unaprijed odreen cilj. U ovom obliku djelovanja svi se ciljevi djelovanja uzajamno dogovaraju u procesu koji priznaje autonomiju svih sudionika.

Habermas takoer istie kako komunikacijsko djelovanje pri upotrebi jezika ima prednost pred strategijskim djelovanjem.

ak se za posljednje moe rei da ima ulogu nametnika koji se pojavljuje pri upotrebi komunikacijskog djelovanja. To se moe objasniti injenicom da kada govornik primjenjuje strategijski nain govora, on zapravo manipulira jezikom i pridobiva sluatelje za svoju korist. Stoga, uloga jezika gdje je djelovanje usmjereno na postizanje razumijevanja je

originalna, dok je primjena strategijskog djelovanja nametnika.45 Razlika izmeu komunikacijskog i strategijskog djelovanja ne oituje se u injenici da je jedno od njih usmjereno na cilj, a drugo nije. Treba imati na umu da oba oblika

djelovanja ukljuuju koordinaciju djelovanja u svrhu postizanja unaprijed odreenih ciljeva.

Istinska razlika je vidljiva tek kada se vidi odnos izmeu cilja djelovanja i jezika koji se koristi.

Kao to je malo prije reeno, u strategijskom djelovanju jezik je sveden na puko orue pomou kojeg se moe ostvariti cilj djelovanja. S druge strane u komunikacijskom djelovanju, cilj se oituje u razumijevanju, a i sama narav cilja je neodvojiva od jezinog procesa putem kojega se cilj ostvario.46 Ukratko, jezik je graevni element u procesu komunikacijskog djelovanja, a pomou njega definiramo sredstva, svrhu i valjanost tvrdnji nastalih tijekom komunikacijskog

procesa. Ipak, moramo imati na umu, da ukoliko elimo imati neometanu komunikaciju, nuno moramo ostvariti odreene uvjete, o emu e vie biti rijei u poglavlju koje slijedi.

2.3.2. Idealni uvjeti za komunikaciju

Prema Habermasu svi dogovori i razumijevanja koja su postignuta putem procesa

komunikacije ne moraju nuno biti istinska slaganja ili razumijevanja. Nadalje, pri objanjavanju idealnih uvjeta za razgovor, moemo kao stvar principa, razlikovati istinska i lana slaganja ako pretpostavimo mogunost neometanog razgovora. Taj

14

razgovor bi trebao biti jednako dostupan svim sudionicima rasprave, te bi u takvoj

situaciji jedino snaga boljeg argumenta prevladala.

Oekivanje situacije u kojoj vladaju idealni uvjeti za razgovor je garancija da moemo biti sigurni da je slaganje koje smo postigli uistinu istinsko slaganje.

Jedino ako tijekom svake rasprave aludiramo na idealne uvjete razgovora, moemo oekivati da e zapreke za iznoenje kvalitetnijih tvrdnji ostati na razini koja nee ometati proces interpersonalne komunikacije.

Habermas isto tako navodi dva uvjeta koja su potrebna za normalnu komunikaciju. Kao

prvo, svi sudionici rasprave moraju zauzeti stav koji je utemeljen jedino na racionalnosti

argumenta.

Drugi uvjet je nunost postojanja reciprociteta koji se predvia putem uzajamnog priznanja svih sposobnih sudionika rasprave.47

Nakon toga Habermas spominje osnovne uvjete koji su potrebni da bi uope mogli govoriti o situaciji idealnog razgovora:

1. Svi potencijalni sudionici rasprave moraju imati jednake mogunosti da koriste komunikacijske ine govora. Na taj nain su uvijek u mogunosti da otvore raspravu ili da je potaknu putem pitanja i odgovora.

2. Svi sudionici u raspravi moraju imati jednake mogunosti da istaknutu svoje tvrdnje, namjere, objanjenja, opravdanja i preporuke. Isto tako i njihove tvrdnje valjanosti trebaju biti predmetom rasprave kako bi ih se prihvatilo ili odbacilo. Na taj nain nali bi se u situaciji u kojoj se niti jedno miljenje ne bi ignoriralo, te bi moglo postati temom rasprave ili bi pak moglo biti podvrgnuto kritici.

3. Rasprava doputa jedino govornicima koji imaju jednake mogunosti kao djelatni sudionici, da koriste regulativne ine govora. Drugim rijeima, oni mogu zapovijedati ili pruati otpor, isto tako mogu doputati ili zabranjivati, kao i to mogu ponuditi ili povui obeanje. Samo potpuni reciprocitet oekivanog ponaanja, koji iskljuuje povlastice, poput jednostranog, slijepog ponaanja i normi procjenjivanja, garantira da se formalno jednaka raspodjela mogunosti otvaranja, nastavljanja i obraanja, zaista moe koristiti u svrhu odmicanja zapreka stvarnosti. Na taj nain doli bi u podruje komunikacije koje je osloboeno iskustva i tereta djelovanja.48 Treba rei kako je Habermasova situacija idealnog razgovora doista idealna. U svakodnevnoj drutvenoj interakciji teko bi se mogli naii na ovakvu vrstu dijaloke komunikacijske interakcije.Habermas ne daje nikakve naznaka o nainima putem kojih bi bilo mogue dosegnuti situaciju u kojoj bi bilo rijei o idealnim uvjetima za razgovor.

3. SUSTAV I IVOTNO OKRUENJE

U drugom dijelu Teorije komunikativnog djelovanja, koji se zove ivotni okoli i sustav: kritika funkcionalistikog razuma, Habermas se bavi strukturalnim i sistemskim procesima, kao i problemima modernog drutva koji uzrokuju smetnje u idealnim situacijama govora i procesu komunikacije.

U svojoj teoriji drutva Habermas ini razliku izmeu drutvenog ili ivotnog okolia49 i drutvenih sustava ( Koje bi mogli podijeliti na ekonomske, politike i zakonsko normativne). Treba naglasiti da su u povijesti ljudskog drutva drutveni sustavi izrasli iz ivotnog okolia.

15

Svojom teorijom sustava i ivotnog okolia, Habermas nastoji napraviti odmak od rascjepkanosti izmeu teorija drutvenog djelovanja i teorija strukture drutva. Ukratko, moe se rei da razvoj teorije sustava i ivotnog okolia prolazi kroz etiri faze:

1. Akcijsko teorijska utemeljenja pod vidikom komunikacijskog djelovanja 2. Habermasova konstrukcija koncepta ivotnog okolia kao drutvene pozadine komunikacijskog djelovanja

3. Njegov kritiki osvrt na sistemsko teorijske koncepte 4. Izgradnja modela drutva koji u sebe moe integrirati akcijsko teorijske ali i sistemsko teorijske procese.50 to se tie ivotnog okolia (Lebenswelt), sam pojam se temelji na referenci Edmunda Husserla da je svijet prvenstveno dan u iskustvu, tj., prije znanstvenih istraivanja i fenomenoloke filozofije. Termin ivotni okoli odnosi se na protumaive uzorke drutva koji se prenose putem kulture, a organizirani su pomou jezika. Sam Habermas kae: Subjekti koji djeluju komunikacijski postiu razumijevanje uvijek u horizontu ivotnog okolia, koji je oblikovan od strane vie ili manje difuznih, uvijek neproblematskih, pozadinskih uvjerenja. Slui kao izvor definicija situacija za koje djelatni sudionici pretpostavljaju da su neproblematske. ivotni okoli takoer pohranjuje protumaivi rad prethodnih generacija. 51

Prema Habermasu to ukljuuje stvaranje grupnih identiteta ali isto tako i razvoj pojedinanih osobnosti. Iz socioloke perspektive ivotni okoli daje nuno pretpostavljenu lokaciju u kojoj se odigravaju svi konflikti.52

Habermas koristi ovaj koncept kako bi predloio da drutvo reproducira samo sebe tako to nastavlja protumaivo djelovanje prethodnih generacija. U tom djelovanju lanovi intersubjektivno mijenjaju usmjerenja svijeta ali i definicije situacija koje su pohranjene u ivotnom okoliu. Koncept ivotnog okolia utjelovljuje kulturnu reprodukciju (nastavak tradicije, jasnou i racionalnost znanja), drutvenu integraciju (stabilizaciju drutvenog identiteta, solidarnost) i socijalizaciju (prijenos poopenih sposobnosti za djelovanje, te usklaivanje ivota pojedinca sa kolektivnim oblicima ivota).53 ivotni okoli je kljuan za odravanje i osiguravanje drutvenog identiteta i kulturne tradicije. Strukturalne komponente ivotnog okolia su kultura, drutvo i osobnost. Kako bi doli do tih komponenti nuna je primjena akcijsko teorijske perspektive unutar sistemsko teorijskih koncepata. Habermas tvrdi da sociologija sa svojim sistemsko teorijskim usmjerenjem uzima u obzir samo jednu od tri strukturalne komponente ivotnog okolia. Poimence, radi se o institucijskom sistem za koji kultura i osobnost tvore tek komplementarne okolie.54 to se tie sustava, moe se ukratko rei da on predstavlja dijelove drutva u kojima su interpersonalna djelovanja koordinirana kroz svoje funkcionalne posljedice, tj. rije je o ekonomskim, politikim i zakonsko normativnim sustavima. Na taj nain sustavi su u skladu sa prilagodljivim ciljevima svrhovitog djelovanja. Sustavi postiu drutveni red kroz funkcionalnu integraciju posljedica djelovanja anonimnih pojedinaca, kao i putem posebno nadziranog stereotipnog komunikacijskog

procesa.

Njihova osnovna karakteristika je stvaranje sistema ovisnosti kod ljudi i grupa. Stoga se

pojavljuju kao subjekti u politikom sistemu, tj. kao klijenti u sistemu upravljanja javnim uslugama, te kao kupci u ekonomskom sustavu . Kroz usmjeravajue medije ( o

16

kojima e vie rijei biti neto kasnije), poput novca, moi, utjecaja, drutveni sustavi utjeu na ljudsko ponaanje, bez obzira na direktnu interakciju i njihove pojedinane osobne interese.

Kljunu ulogu u svemu ima hermeneutiki pristup putem kojega dolazimo do samih komponenti ivotnog okolia. Ovaj proces se usmjeruje putem lanova i predteorijskog znanja poput jezika, svijesti te normativnih i duhovnih osuda.55

Pristupi strukturalista ili funkcionalista mogu objasniti logiku unutarnjih interakcija

komponenti drutvenog sistema. Meutim, nikako ne mogu objasniti elemente koji prethode samom inu komunikacije.56 Ovi elementi se nalaze u jezino strukturiranom ivotnom okoliu, te imaju utjecaj na cjelokupni proces komunikacijske interakcije. Dakle, moemo rei da je Habermasov pristup hermeneutiki. U sluaju neuspjeha u sustavu, interakcija ivotnog okolia, kada je rije o kulturnoj reprodukciji poprima oblik gubitka smisla, krize opravdanosti i usmjerenja. U sluaju drutvene integracije neuspjeh sustava rezultira time da interakcija ivotnog okolia poprima oblik gubitka drutvene solidarnosti, dok se u sluaju socijalizacije mogu pojaviti psihopatologije, posebice one koje se tiu ega.57 Integrirajui Weberove i Marxove argumente, Habermas definira patologije u interakciji sustava, tj. ivotnog okolia. Prema njemu najgori aspekti neuspjeha su gubitak znaenja, rast birokracije i otuenje. Treba imati na umu da iako u praksi Habermas sustav i ivotni okoli gleda zajedno, on ih tek analitiki razdvaja kako bi se bolje moglo razumjeti moderna drutva.

3.1. Usmjerujui mediji

Ideju o usmjerujuim medijima Habermas preuzima iz teorije sistema Talcotta Parsonsa.58 Usmjerujui mediji su zapravo dijelovi drutvene stvarnosti koji nisu u potpunosti perspektivi ivotnog okolia. Ovdje Habermas navodi primjere novca i moi. Takvi mediji predstavljaju samo srce sustava. Imaju sposobnost usmjeravanja

interpersonalnih odnosa bez ikakve potrebe preusmjeravanja prema tradicionalnim

normama ili dogovorima postignutim putem komunikacije.59

Djelatni sudionici vie se ne moraju sloiti, pa ak i ne moraju razumijeti cilj sustava, da bi njihova djelovanja ukazivala da su u potrazi za tim ciljevima. Unutar domene

drutvene interakcije koja je pod kontrolom usmjerujuih medija vie ne postoji podlonost kontroli putem drutvenog slaganja. Poopena domena komunikacije postaje ne normativna i poinje biti upravljanja od strane svojih vlastitih tehnikih pravila. Sustav koji je pod kontrolom usmjerujuih medija, odvojio se od ivotnog okolia. Dakle, govorei u povijesnom kontekstu, moemo rei da je tijekom razvoja ljudskog drutva dolo do razdvajanja drutvenih sustava i ivotnog okolia. Isto tako, vidljiv je fenomen formiranja nekih novih modernih institucija koje se temelje na irim naelima drutvene integracije, znanja, opravdanosti i regulacije. Ove nove institucije drutvenog sustava s vremenom suavaju svoj racionalni doseg, te postaju preuske. Drugim rijeima, one postaju faktori ouvanja staroga i onemoguuju daljnji razvoj drutva, te na taj nain gube svoj legitimitet. Njima poinju dominirati usmjerenja ka novcu i moi, kao i poveana birokracija i proces politizacije.

17

I tako, od procesa drutvene modernizacije i racionalizacije, sustav postaje faktor koji blokira razvoj, te pri tome vri sve agresivniji pritisak na ivotni okoli. Svrha ovog pritiska je namjera pretvaranja ivotnog okolia u sredstvo pomou kojega se moe vriti politiko i novano krijumarenje.60 Dakle, Habermas uvia da se moderno drutvo nalazi u krizi, jer s jedne strane vidljiva je elja sustava za daljnjim irenjem, to za posljedicu ima smanjivanje slobodnog prostora, a s druge strane isti taj sustav eli pokoriti ivotni okoli. Na ovo Habermas misli kada odvaja sustav od ivotnog okolia. Potpuno je vidljivo da sustavi poput npr. ekonomskih trita mogu koordinirati svoje djelovanja na sve kompliciranije naine, a da im pritom uope ne treba razumijevanje ili konzensus. 61

No, pitanje koje se postavlja u ovoj problematici je na koji nain spasiti ivotni okoli od naleta sustava, tj., koji su uvjeti potrebni da bi mogli osigurati autonomiju subjekta u zajednicama koje jo nisu pod potpunom kontrolom autoritativnog sustava?62

Prema Habermasu izlaz se moe vidjeti u prihvaanju komunikativne racionalnosti, te u jaanju autonomije civilnog drutva. Potrebno je i proiriti prostor rezerviran za slobodno djelovanje i komunikaciju meu ljudima. Na taj nain ljudi e u procesu meusobnog komuniciranja donijeti racionalne odluke utemeljene na racionalnim argumentima i slaganju, a smanjit e se mogunost jaanja sustava i autoritativnih oblika vladanja. Slijedei ovu liniju razmiljanja Habermas takoer uoava sve progresivniju ulogu novih pokreta, te pri tome naglaava da se lokacija sukoba u modernom drutvu sve vie udaljava iz podruja proizvodnje, a sve je uestalija na podruju politike i kulture. Iako se nakon iznesenih misli moe moe initi da je odnos izmeu drutvenog okolia i sustava negativan, te da su sustavi u sve veoj mjeri odvojeni od ivotnog okolia, ne smije se zaboraviti injenica da sustavi izviru iz ivotnog okolia. Dakle, oni i dalje moraju biti povezani sa procesima u ivotnom okoliu. To se oituje u injenici da mediji koji usmjeravaju sustav, poput novca ili moi, moraju biti institucijski ali i to jo vanije motivacijski usidreni u ivotnom okoliu. Sve promjene unutar sustava takoer moraju biti utemeljene u ivotnom okoliu kako bi bile jasne i opravdane.63

Nakon toga Habermas opisuje povijesni proces preobrazbe interakcije ivotnog okolia, i sistema sa modernizacijom drutva. To ini pomou pojma drutvene racionalizacije, koji posuuje od Maxa Webera.

3.2. Drutvena racionalizacija

William Outwaite tvrdi da u Teoriji komunikativnog djelovanja Weber za Habermasa

odigrava ulogu slinu onoj koju je Hegel odigrao za Marxa. Naime, Weber je otvorio koncept racionalizacije, te je odluio napraviti povratak teoriji sustava.64 Nadalje, Weber definira djelovanje u smislu da mu djelatni sudionik pridaje subjektivno

znaenje. On to znaenje ne dovodi u vezu sa modelima govora, niti ga povezuje sa uvjerenjima i namjerama djelatnog sudionika.65

Na taj nain dolazi u domenu svoje vrlo poznate razlike izmeu vrijednosno racionalnog, svrhovito racionalnog, tradicijskog i afektivnog djelovanja.

18

Stoga se moe rei da se Weber nije toliko koncentrirao na ope strukture ivotnog okolia, ve ponajprije na usmjerenje djelovanja.66 Habermas koristi ove Weberove smjernice djelovanja, meutim to ini na potpuno novi nain. Naime, on te motivacije i smjernice primjenjuje tako da ih povezuje sa djelovanjem u ivotnom okoliu. No, o emu je doista rije kada Habermas govori o racionalizaciji ivotnog okolia ? Ovdje se zapravo radi da u sluaju sve vee razlike izmeu graevnih komponenti ivotnog okolia i procesa koji slue odravanju tih komponenti, vie sadraja interakcije dolazi pod nadzor racionalno motiviranog uzajamnog razumijevanja.

Za Habermasa kljuan argument je da tijekom povijesti ivotni okoli mora postati racionaliziran. Sama racionalizacija je dio drutvene evolucije i potrebna je ukoliko elimo imati emancipirano drutvo.67 Taj proces racionalizacije ukljuuje procese u kojima dolazi do sve veeg strukturalnog razlikovanja, tako da bi se konano dolo do hipotetski zamiljenog zavrnog, tj. konanog stanja. U tom stanju kulturne tradicije bi bile podvrgnute neprestanoj kritici, dok bi politike forme postale ovisne o formalnoj proceduri opravdanja, osobnosti bi bile sve vie autonomije. Odnos sa tradicijom, institucijama i sadrajima procesima socijalizacije postao bi kritiniji i refleksivniji. Drugim rijeima, racionalizacija ivotnog okolia znai prijelaz od normativno propisanog dogovora prema razumijevanju koje je postignuto procesom

komunikacije.68

Upravo je to komunikativno djelovanje prema Habermasu kljuno u procesu racionalizacije: Drutveno integracijske i izriajne funkcije koje su u poetku bile upranjavane ritualnom praksom, polako prelaze u domenu komunikativnog djelovanja. Autoritet svetog je postupno zamijenjen autoritetom postignutog dogovora. Tim

postupkom, komunikativno djelovanje je osloboeno od sakralno zatienih normativnih sadraja. Istodobno, dok u domeni svetog dolazi do gubitka moi i utjecaja, oslobaa se mogunost racionalnosti u komunikativnom djelovanju. Aura puknua i strah koji isijava iz svetog, kao i mo koju to sveto posjeduje, pretvoreni su u novu vezivnu/sputavajuu silu tvrdnji valjanosti koje se mogu podvri kritici.69 Sam proces racionalizacije ne znai da ivotni okoli nuno gubi svoju mo. Jo uvijek moe ostati snana sila, gdje bi komunikativni model bio prevladavajui model drutvenog djelovanja. Meutim, stvarni rezultat u modernim kapitalistikim drutvima je drugaiji, to emo upravo i vidjeti.

3.3. Kolonizacija ivotnog okolia i kriza sustava

Razvojem drutva i poveanjem njegove sloenosti ivotni okoli postaje tek jednim od podsistema. to znai da i sam ivotni okoli postaje sloeniji sa sve oitijim razlikama u svoje tri sfere, tj. na podruju kulture, drutva i osobnosti. U ovom procesu gdje sustav postaje sve sloeniji, dolazi do jo vie promjena, ponajprije zahvaljujui usmjerujuim medijima. Na taj nain dolazi do razdvajanja izmeu sustava i ivotnog okolia. Veze unutar samog sustava uspostavljaju se putem usmjerujuih organizacija koje koriste bezjezine medije, poput novca ili moi. Nuno je istaknuti da te usmjerujue

19

organizacije ne pridonose niti normativnim regulacijama, niti procesu oblikovanja

identiteta.70

Prema Habermasu koncept ivotnog okolia svoje najjae empirijsko uporite pronalazi u tzv. primitivnim drutvima. U takvim drutvima nalazimo situaciju da jezino prenoenih i normativno ureenih interakcija tvore pomone drutvene strukture.71 Dakle moe se rei da u primitivnim drutvima postoji zajedniko doivljeni drutveni svijet u kojem su svjetonazori raireni po drutvenoj strukturi u jednoj cjelini. Takoer su vrsto povezani sa dnevnom rutinom i obiajima ljudi. Kolektivno dijeljen homogeni ivotni okoli je idealizacija, meutim primitivna drutva su vie ili manje bliska ovom idealnom tipu. To postiu putem rodovskih struktura drutva i mitskih struktura svijesti. Rodovska struktura se sastoji od obitelji koje su organizirane prema odnosima zakonitog potomstva.72

Naravno, u centru svega je ipak proces komunikacijskog djelovanja koji slui prijenosu i obnovi kulturnog znanja. Kad ga se pak gleda pod aspektom koordinacije djelovanja,

onda slui drutvenoj integraciji i uspostavljanju solidarnosti, a kada govorimo o aspektu socijalizacije, komunikacijsko djelovanje ima ulogu izgradnje osobnih

identiteta.

Nain na koji se postie reprodukcija simbolikih i jezinih struktura ivotnog okolia oituje se u nastavljanju valjanog znanja. Takoer je vano da doe do grupne solidarnosti i socijalizacije odgovornih sudionika.73

Zanimljiva je injenica da u sluaju kada se komunikacijska djelovanja koordiniraju putem bezjezinih medija poput novca, onda dolazi do njihove pretvorbe u transakcije orijentirane na uspjeh. Ove transakcije se odvijaju izmeu privatnih legalnih subjekata. Na kraju takvih procesa dolazi do situacije da mehanizmi sustava potiskuju sve oblike

drutvene integracije.

Gubitak slobode i smisla smatraju se oitim posljedicama procesa kolonizacije. Gubitak znaenja za posljedicu ima injenicu da se komunikacijska praksa postaje tek puki instrument, sredstvo za postizanje ciljeva i pretvara se u ono to je kod Webera poznato pod nazivom svrhovita racionalnost.74

Habermas se bavi raznim procesima kolonizacije, meutim posebno ga zanima oblik kolonizacije pod nazivom juridifikacija. Ovaj termin bi se najbolje mogao opisati kao

proces u kojem se svakodnevne situacije redefiniraju kako bi mogle postati podlone zakonskim regulacijama.

Meu negativnim aspektima procesa kolonizacije ivotnog okolia svakako treba istaknuti ometanje drutvenih struktura ( posebno onih koje se tiu kulture), zatim gubitak smisla, povlaenje opravdanja, krize u usmjerenju djelovanja i obrazovanju. Isto tako velike probleme stvaraju i nemogunosti uspostavljanja drutvene integracije, otuivanje, puknue tradicije kao i gubitak koncentracije, te pojava psihopatologija.75 Ono to se dogaa u modernim kapitalistikim drutvima i to konano rezultira negativnim aspektima kolonizacije, zbog kojih je suvremeno drutvo u krizi, moe se prikazati u nekoliko koraka.

Prvenstveno, ivotni okoli gubi svoju mo u korist jakih sila koje Habermas naziva sustavima.

Njihova izvorna namjena bila je da zamijene ivotni okoli na materijalnoj razini, no kako postaju sve sloeniji, odvajaju se od ivotnog okolia i uspijevaju ostvariti sve vie nunih koordinacija u drutvu. Kao izravna posljedica toga, ivotni okoli se smanjuje sve dok ne postane samo jedan od brojnih podsustava.76

20

Posljedino tome treba primijetiti kako u ranim fazama racionalizacije ivotnog okolia, komunikativno djelovanje obnaa funkcije kulturne reprodukcije, drutvene integracije i socijalizacije ali vremenom sile sustava ga jednostavno potisnu.77 ivotni okoli dodue preivi, no postane koloniziran od strane sustava. Zanimljivo je u okviru ove teme spomenuti osvrt Charlesa Taylora, vezano uz

problematiku kolonizacije drutvenog sistema. Naime, on smatra da za Habermasa teorija sustava predstavlja diskurzivnu strukturu drutvenog ivota, dok sam sustav predstavlja procese postizanja dogovora u okvirima sustavnih oblika integracije, poput

trita ili birokracije. Kao posljedicu svega toga imamo ve prije spomenuti osjeaj gubitka slobode i smisla ivota. Ipak, Taylor smatra da ovo nije nepopravljiva posljedica procesa modernizacije. Da je

drutvo zamijenilo stare svjetonazore slobodnim i nedominacijskim procesima razumijevanja i dalje bi postojao smisao ivljenja. Stoga su pravi krivci besmisleni mehanizmi sustava koji svojom dominacijom stvaraju iskustvo besmislenosti.78

Teko je odrediti koje od negativnih aspekata (otuivanje, gubitak smisla itd.) potjeu od sustava, a koje su nastale kao posljedica smjera djelovanja.

Kao to je ve poznato paljivim itateljima ovog promiljanja ali nije naodmet ponoviti, Habermas svoje djelovanje utemeljuje na Weberovim smjernicama djelovanja

koje primjenjuje na svoj jedinstveni nain. Upravo zahvaljujui tome polazi mu za rukom opisati dinaminu interakciju koja se odvija izmeu sustava i ivotnog okolia.

ZAKLJUAK

Habermasov rad zainteresirao je mnoge ljude, iz razliitih drutvenih sfera, to po meni uope nije neobino jer je i sam u svom radu obuhvatio razne autore i u svoje misli uklopio naizgled i nesklopive poglede na drutvo. Meutim nije ostao samo na tome, makar je i ova injenica sama po sebi fascinantna. Naprotiv, on se usudio postaviti pitanja koja su i danas vrlo aktualna, a koja se tiu stanja u suvremenom drutvu i nainu na koje je to drutvo voeno. Tijekom ovog promiljanja vidjeli smo da je Habermas naglasak stavio na vanost komunikativnog djelovanja. U drugom poglavlju iznesen je prikaz etiri osnovna modela djelovanja. Glavna razlika bila je istaknuta izmeu stratekog oblika djelovanja, za kojeg smo vidjeli da ga Habermas naziva i nametnikim, jer ne tei prema postizanju dogovora, ve tei ostvarivanju pojedinanih ciljeva pojedinca, pri emu dolazi do manipulacije jezika. Uloga jezika u komunikaciji je naravno vrlo vana. Zbog toga to putem jezika uspostavljamo kontakt sa drugim pojedincima, zatim imamo mogunost predstavljanja svojeg osobnog iskustva ali isto tako moemo i pristup trenutanim stvarima i dogaajima u svijetu oko nas. Vani imbenik u komunikativnom procesu je i komunikativna racionalnost, jer upravo putem te racionalnosti moemo razne tvrdnje valjanosti dovesti do zadovoljavajueg govora tako to ih podvrgavamo kritici. Sam proces je interaktivan i mora se odvijati unutar drutvenih struktura. Zakljuno u ovom poglavlju vidjeli smo kako Habermas govori o idealnim uvjetima govora koje nuno moramo pretpostaviti kako bi znali da slaganje izmeu sudionika nije lano. Takvi idealni uvjeti pretpostavljaju mogunost da svi djelatni sudionici imaju jednaku mogunost pristupa komunikativnoj djelatnosti, mogunosti postavljanja

21

pitanja i davanja odgovora kao i mogunost regulativnih ina govora. Dodue, teko je mogue takve idealne uvjete ostvariti u svakodnevnom komunikativnom procesu. U treem poglavlju bilo je vie rijei o sustavima i ivotnom okoliu. to se tie ivotnog okolia, njega smo definirali kao protumaivi uzorak drutva koji se prenose putem kulturne reprodukcije, a organiziran je pomou jezika. Unutar sebe pohranjuje protumaive uzorke drutva, te daje nunu pretpostavljenu lokaciju za odigravanje konflikata. Strukturalne komponente ivotnog okolia su kultura, drutvo i osobnost. ivotni okoli je nuan za odravanje i osiguravanje kulturne tradicije i drutvenog identiteta.

Nasuprot tome sustavi su nastali kao zamjena za ivotni okoli na materijalnoj razini, meutim zbog sve uspjenije koordinacije u drutvenu uspijevaju se odvojiti od ivotnog okolia, te poinju stvarati sistem ovisnosti kod ljudi i grupa. Primjeri sustava su zakoni, birokracija, trita. Za jaanje sustava odgovorni su usmjeravajui mediji poput novca ili moi. Ti mediji ne ovise o komunikaciji, niti jeziku, ve iskljuivo ostvarivanju ciljeva pojedinca, to u konanici rezultira situacijom da mehanizmi sustava potiskuju komunikativni proces i dolazimo do stvarnosti u kojoj dominira kolonizacija ivotnog okolia. Razvoj samog ivotnog okolia odvija se pomou procesa drutvene racionalizacije. Proces racionalizacije oznaava prelazak iz normativno propisanog ugovora u domenu komunikativnog djelovanja koje rezultira razumijevanjem, koje je utemeljeno na

tvrdnjama valjanosti koje moemo podvri kritici. Racionalizacija ne bi trebala izazvati slabljenje ivotnog okolia, meutim sve sloeniji mehanizmi sustava rezultiraju negativnom pojavom ve spomenute kolonizacije. Dakle, u zakljunom dijelu treeg poglavlja pokuali smo shvatiti proces kolonizacije, te zbog ega je ta pojava imala tako snaan uinak na moderna kapitalistika drutva. Kao posljedicu djelovanja sustava na ivotni okoli gdje glavno rije imaju usmjeravajui mediji doli smo do situacije gdje se potiskuju svi oblici drutvene integracije. U zavrnici dolazi do osjeaja gubitka slobode i gubitka smisla ivota. Meutim, ovo stanje nije bezizlazno jer potrebno je samo zamijeniti besmislene mehanizme sustava, slobodnim procesima razumijevanja koji bi se bazirali na

komunikativnoj djelatnosti i opet bi se vratio smisao ivljenja. to se tie kritiara njegovih misli, treba rei kako je velika veina oduevljena njegovim idejama. Posebno se njegova Teorija komunikativnog djelovanja povezuje sa

pojavom trenutno najpopularnijih trendova u drutvu. Naravno, tu je prvenstveno rije o ulogama koje su mass mediji, kao i drugi oblici simbolistike komunikacije odigrali u procesima globalizacije i integracije suvremenog drutva. U svrhu ouvanja objektivnosti treba spomenuti i drugu stranu medalje, tj. misli nekih kritiara koju Habermasovu teoriju ne gledaju blagonaklono. Nekima se ini da je njegova teorija nedovrena, drugi pak smatraju da je pokuaj spajanja strukturalnih i djelovanju usmjerenih usmjerenja neuspjean. Moda je najobjektivniji prigovor sa kojima bi se veina mogla sloiti, injenica da je Habermas previe pojednostavnio moderni drutveni ivot. Na taj nain ini se kao da se odvija u idealnim, praktiki laboratorijskim uvjetima. Takvom okruenju nedostaje dijalog stvarnih i posebnih interesa. Drugim rijeima, promatra nije u mogunosti vidjeti razliitost, slojevitost drutva. Ipak, usprkos svim moguim nedostatcima smatram da Teorija komunikativnog djelovanja ima veliku vanost za problematiku suvremenog drutva. Habermas je prepoznao vanu sferu ljudskog djelovanja, te je povezao komunikacijsko djelovanja sa

22

procesom uzajamno postignutih dogovora i naravno istaknuo vanost koritenja jezika. Stoga se moe rei da njegov rad, posebno kada se uzme u obzir njegova tenja za ujedinjenjem razliitih teorijskih pristupa, predstavlja veliki izazov ali i inspiraciju za daljnji razvoj moderne sociologije.

Ono to je po meni takoer zanimljivo u analizi njegovog rada je injenica da Habermas eli zamijeniti postojee oblike drutvene organizacije novim organizacijskim principima.

Umjesto naela koja su uglavnom usmjerena na uspjeh ili solidarnost, on temeljnim smatra naela komunikacije i argumentacije. Drugim rijeima, smatra da se praktini problemi drutvenog ivota u modernom ili bolje reeno postmodernom drutvu mogu rijeiti racionalnim dijalogom meu ljudima. Kljuni aspekt svega je govorni in u komunikacijskim procesima. Zakljuno bih u ovoj temi samo temi samo napomenuo, da iako ivimo u suvremenom svijetu 21.stoljea, gdje zahvaljujui svim blagodatima ivimo lake itekako moramo biti svjesni svoje ogranienosti. Razne vremenske nepogode i teroristiki ini pretvaraju svakodnevni ivot u neugodno iskustvo gdje nema prostora niti vremena za usporavanje tempa ivljenja koji rijetki mogu pratiti. Konzumistiko i na uspjeh orijentirano drutvo, komunikaciju koristi samo u svrhu ostvarivanja svojih vlastitih ciljeva.

ini se da mass mediji promoviraju sve agresivnije ideje u kojima predvladava koncept savrenosti, rijetko ete u popularnim serijama i filmovima naii na pretile ili na drugim nain nesavrene ljude. Utjecaj mass medija je tema za sebe, ali treba imati na umu da se veina mladih ponaa u skladu sa onim to vidi ili uje putem medija. Razvoj tehnologije je jo jedna stvar koja obiljeava suvremeno drutvo, meutim i na ovom podruju postoji opasnost prevelike ovisnosti o sve sofisticiranijim tehnologijama koje igraju sve vaniju ulogu u naem ivotu. Ostaje samo nada da e ljudi uvidjeti nunost meusobnog slaganja i dogovaranja. Upravo to je mogue konceptom racionalne komunikacije koji nam prezentira Jrgen Habermas.

BIBLIOGRAFIJA

KNJIGE:

AUDI, Robert: The Cambridge Dictionary of Philosophy, New York: Cambridge

University Press, 1995

HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 1. Reason and

Rationalization of Society, Boston, 1984

HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and

System: A Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987.

HEATH, J., Communicative Action and Rational Choice, Cambridge, 2001.

HORSTER, D., Habermas: An Introduction, Philladelphia, 1992.

23

KATRUNI, V., Teorija drutva u frankfurtskoj koli, Naprijed, Zagreb, 1990.

OUTWAITE, W., Habermas: A Critical Introduction, Stanford, 1994.

PUSI, E., Drutvena regulacija, Zagreb, 1989.

WATERS, M., Modern Sociological Theory, Thousand Oaks, California, 1994.

LANCI:

BAXTER, H., System and Lifeworld in Hagermans Theory of Communicative Action, u: Theory and Society, 1 (1987) vol. 16, 39 - 86.

INTERNET:

DOUGHTY, Howard, A., : Jrgen Habermas' Concept of Universal Pragmatics: A Practical Approach to and Innovation, Ontario, 2007. URL:

http://www.google.com/search?q=cache:YiUbe4mR-okJ:www.innovation.cc/peer-

reviewed/doughty-ethics.pdf+http://www.innovation.cc/peer-reviewed/doughty-

ethics.pdf&hl=hr&ct=clnk&cd=1&gl=hr

Encyclopedia of World Biography, URL: http://www.bookrags.com/biography/jurgen-

habermas

KELLNER, D., Habermas Jrgen, URL: http://www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/habermaspublicspheredemocracy.pdf

ZBORNICI RADOVA:

BROWN, Richard, H., & GOODMAN, D., Jrgen Hagermans Theory of Communicative Action: An incomplete project, George Ritzier and Barry Smart, (eds.),

Handbook of Social Theory, Thousand Oaks, California, 2001.

HABERMAS, J., A Reply, Honneth, A., & Joas, H. (eds.) Communicative Action:

Essays on Jrgen Habermass The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 214 265.

SCHANDELBACH, H., The Transformation of Critical Theory, Honneth, A., & Joas,

H. (eds.) Communicative Action: Essays on Jrgen Habermas The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 7 23.

TAYLOR, C., Languange and Society, Honneth, A., & Joas, H. (eds.) Communicative

Action: Essays on Jrgen Habermas The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 23 36.

24

1 Usp. Encyclopedia of World Biograpy, URL: http://www.bookrags.com/biography/jurgen-habermas

2 Usp. Encyclopedia of World Biograpy, URL: http://www.bookrags.com/biography/jurgen-habermas

3 Habermasa je posebno interesiralo Lukcsovo nauavanje o povijesti i klasnoj svijesti.

4 KELLNER, Douglas: Habermas Jrgen,

URL:http://www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/habermaspublicspheredemocracy.pdf 5 Vidi : Encyclopedia of World Biograpy, URL: http://www.bookrags.com/biography/jurgen-habermas

6 AUDI, Robert : The Cambridge Dictionary of Philosophy, New York : Cambridge University Press,

1995, 278. 7 Najpoznatiji lanovi prve generacije frankfurtske kole su: Max Horkheimer, Theodor Adorno, Herbert

Marcuse, Walter Benjamin i Eric Fromm. 8 Usp. DOUGHTY, Howard, A., : Jrgen Habermas' Concept of Universal Pragmatics: A Practical

Approach to Ethics and Innovation, Ontario, 2007. URL: http://www.google.com/search?q=cache:YiUbe4mR-

okJ:www.innovation.cc/peer-reviewed/doughty-

ethics.pdf+http://www.innovation.cc/peer-reviewed/doughty-

ethics.pdf&hl=hr&ct=clnk&cd=1&gl=hr

9 Usp. KELLNER, Douglas: Habermas Jrgen, URL:

URL:http://www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/habermaspublicspheredemocracy.pdf 10

Usp. KELLNER, Douglas: Habermas Jrgen, URL: URL:http://www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/habermaspublicspheredemocracy.pdf 11

Vie vidi u: Encyclopedia of World Biograpy, URL: http://www.bookrags.com/biography/jurgen-habermas 12

Usp. Encyclopedia of World Biograpy, URL: http://www.bookrags.com/biography/jurgen-habermas 13


Usp. KELLNER, Douglas: Habermas Jrgen, URL:http://www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/habermaspublicspheredemocracy.pdf 15




Funkcionalistiki i strukturalistiki pristup veliki naglasak stavlja na socijalne i materijalne strukture. 19

Usp. SCHANDELBACH, H., The Transformation of Critical Theory, Honneth, A., & Joas, H. (eds.)

Communicative Action: Essays on Jrgen Habermas The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 7 23, ovdje 8. 20

Vie o tome vidi u: PUSI, E. Drutvena regulacija, Zagreb, 1989, 80. 21

Usp. OUTWAITE, W., Habermas: A Critical Introduction, Stanford, 1994, 69. 22

Usp. TAYLOR, C., Languange and Society, Honneth, A., & Joas, H. (eds.) Communicative Action:

Essays on Jrgen Habermas The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 23 36, ovdje 23. 23

Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 1. Reason and Rationalization of

Society, Boston, 1984, 85. 24

Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 1. Reason and Rationalization of Society, Boston, 1984, 85. 25



Usp. isto, HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 1. Reason and

Rationalization of Society, Boston, 1984, 99. 27





Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 1. Reason and Rationalization of Society, Boston, 1984, 95.

25

31

Usp. WATERS, M., Modern Sociological Theory, Thousand Oaks, California, 1994, 43. 32

Usp. BROWN, Richard, H., & GOODMAN, D., Jurgen Habermass Theory of Communicative Action: An incomplete project, George Ritzer and Barry Smart, (eds.), Handbook of Social Theory, Thousand

Oaks, California, 2001, 201 216, ovdje 201. 33





Vie o tome vidi u: HEATH, J., Communicative Action and Rational Choice, Cambridge, 2001, 26. 36

HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 1. Reason and Rationalization of


Usp. HEATH, J., Communicative Action and Rational Choice, Cambridge, 2001, 27. 38






Oaks, California, 2001, 206. 41

Usp. WATERS, M., Modern Sociological Theory, Thousand Oaks, California, 1994, 44. 42

Vie o ovome vidi u : TUGENDATH, E., Habermas on Communicative Action, Rasmussen, D.M., & Swindal, J. (eds.), Sage Masters of Modern Social Thought: Jrgen Habermas, Vol 1 (4 volumes), Thousand Oaks, California, 2002, 216 223, ovdje 216. 43




Society, Boston, 1984, 286-7. 45


Vidi HABERMAS, J., A Reply, Honneth, A., & Joas, H. (eds.) Communicative Action: Essays on

Jrgen Habermass The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 214 265, ovdje 241. 47



Usp. HORSTER, D., Habermas: An Introduction, Philladelphia, 1992, 34. 49

U kojem ovjek vodi svakodnevni ivot tako to uspostavlja vie ili manje direktni odnos sa drugima. 50

Usp. BAXTER, H.,System and Lifeworld in Habermass Theory of Communicative Action, u: Theory and Society, 1 (1987) sv. 16, 39 -86, ovdje 39. 51




HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A Critique of

Functionalist Reason, Boston, 1987, 87. 54

Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A

Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 153 158. 55


Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 140. 56

Ovdje je rije o konstruktivnim elementima u procesu komunikacijskog djelovanja. 57



Parsons smatra da komunikacije postaju dijelom sistema kada ih se kontrolira putem usmjerujuih medija.

26

59


Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 233. 60 KATRUNI, V., Teorija drutva u frankfurtskoj koli, Naprijed, Zagreb, 1990, 120. 61


Oaks, California, 2001, 210. 62 Usp. KATRUNI, V., Teorija drutva u frankfurtskoj koli, Naprijed, Zagreb, 1990, 120. 63









Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 70. 70


Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 168 171. 72

HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 173. 73

HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 137. 74

Usp. HABERMAS, J., The Theory of Communicative Action, Volume 2. Lifeworld and System: A Critique of Functionalist Reason, Boston, 1987, 325 6. 75




Vie o tome vidi u: TAYLOR, C., Languange and Society, Honneth, A., & Joas, H. (eds.) Communicative Action: Essays on Jrgen Habermas The Theory of Communicative Action, Cambridge, 1991, 23 36, ovdje 29.

Komunikativno Djelovanje

Documents

Transcript of Komunikativno Djelovanje