KNJIGA 2 · Ostajte s Bogom! Jure. K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I - 8 - ......

K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I

- 1 -otporaš dragutin

KNJIGA 2

Comic sans MS -11



KOLEKCIJA HRVATSKE POVIJESTIMilan Boban <[email protected]>To:dragutin safaric,Milan BobanFeb 1 at 5:31 PM

Bog! dragi moj Dragutine,

1 - Subota jutro 1 veljače čitam Vaše drago pismo s naslovom KNJIGE NAŠE POVIJESTI iveselo viknu i uzviknu EURIKA!, tu smo s naslovom (samo bih još dodao jednu riječ a ta jeKNJIGE NAŠE HRVATSKE POVIJESTI.

2 - Prepisao iz povijestnih pisama, Okružnica, Proglasa, knjiga, novina, časopisa DRINA idrugih izvora Mile Boban, Otporaš, priredio za tisak knjiga Dragutin Šafarić.

3 - To bi bio doprinos nas dvojice HRVATSKIH BUNTOVNIKA ZA NAŠU HRVATSKUISTINU Mile Boban, Otporaša i Dragutina Šafarića našim hrvatskim nadolazećimnaraštajima.

4 - Zato sam ja tražio i nastojao da mogu korigirati, nadodavati, ispravljati, izbacivati što jeod viška itd., staviti za KNJIGE samo ono što je najbitnije...

5 - Ja se nisam mogao prijaviti na taj portal pod mojim imenom Mile Boban, ili Otporaš, negosu mi dali korisničko ime "bobani" i pod tim imenom sam ja tu pisao i iznosio mnoge i mnogepovijestne naše hrvatske stvari i dogodovštine.

6 - Što se tiče ponavljanja to je najviše bila pokoja pogriješka ponajviše iz tada - kao i danas- nepoznavanja stručnosti na kompjutoru.

7 - Kada bi ja tada završio jedno pisanje i kliknuo za poslati, skoro, skoro svakog puta bihpogriješkom kliknuo dva - nekada i tri - puta za pošalji. Kada ja kasnije pregledavam uočimduplikate koje nisam mogao ukloniti.

8 - Uprava portala Irvatski Integralisti su dali samo 10 minuta poslije poslatog opisa damožeš izmjene dodati. Poslije 10 minuta je sve kasno. Eto, zato dragi moj veliki prijatelju ihrvatski brate Dragutine da znaš zašto je bilo tolikih ponavljanja i zašto ja nisam tada mogaokorekcije i ispravljanje činiti.

9 - Ja sam sada kod moje djece u San Francisku i nastojat ću s njihovom pomoći i njihovimznanjem da mi sve stave na Word tako da ja osobno mogu izmjenjivati i poništiti svenepotrebno i što je od viška, jer ja sam taj originalni pisac i prepisivač svih tih opisa, te znamiz prve ruke šta treba i šta ne treba izbaciti/ubaciti, i



10 - kao Deset Božijih Zapovijedi dragi moj Dragutine čvrsto se nadam da smo obadvojica naistim našim hrvatskim povijestnim tračnicama, ne toliko za nas, Bože sačuvaj! koliko je to zanaša hrvatska nadolazeća pokoljenja.

Usput, dragi moj Dragutine čitam jučer i jutros šta se dešava u Puli gdje su izvjesilipetokraku u znak slavljenja i obožavanja onog sistema koji je sustavno branio i zabranjivaoiznositi istinu, NAŠU HRVATSKU ISTINU našoj hrvatskoj školskoj djeci. Zato je na nama,onima koji to hoće u ime ISTINE iznositi ono što se je branilo znati; a ova pisma i sadržajiovih knjiga koje ćemo uz pomoć Boga Velikoga nas dvojica ostaviti kao BAKLJU SVIJETILJKUnašoj hrvatskoj budućoj mladosti...

Bog! i veliki poZdravi Vama i svim Vašima.Mile Boban, Otporaš.



Otporaš Mile Boban – Dragutin Šafarić

KOLEKCIJA HRVATSKE POVIJESTI

2020.

Iseljeništvo

2KNJIŽNICA xx



Knjižnica xxxKnjiga prva (II.)

NakladnikOGNJIŠTE nakladna zadruga

Zagreb, Pete poljanice 7

Autor:xx - xx

Pripremio – sredio dijaloge na forumuDragutin Šafarić

Izabrao tekst sa forumaDragutin Šafarić



Stari lisac: Datum registracije Jun 2013

DRAGA MILA MAJKO, BOG JE TAKO HTIO DA JA EVO SADA POLAŽEM SVOJŽIVOT NA OLTAR DOMOVINE!

(Ova pisma sam NEDAVNO primio od vrlo državotvorne Hrvatice iz zagreba Maje PavelićRunje. Pošto su pisma kao pisma vrlo zanimljiva i od velike povijestne istine, smatram da ovapisma pripadaju pismima: PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zato ih stavljam ovdje kao dio tihpisama. Otporaš.)

Milivoj Reizer rodom je iz Zagreba, a obiteljskim podrijetlom iz Samobora. Po struci je bioprofesor, radio je u školi, no bio je i umjetnički nadaren, pa je pisao pjesme i svirao glasovir.Središte njegova života bila je njegova mlada obitelj, supruga, također profesorica, te njihovamalena djevojčica. - Bio je slabog vida, nosio je naočale i tijekom rata nije mogao biti vojnimobveznikom. Godine 1944. pozvan je da kao domobran služi u časničkoj knjižnici, u Osijeku,gdje je obitelj tada živjela. - 1945., kada su u Osijek došli partizani uhićen je i zatvoren, a ulipnju je potjeran u dugu sužanjsku povorku koja je krenula prema Slavonskoj Požegi. Od tamose, po jednom svećeniku, uspio javiti supruzi. - - - Puno godina kasnije, 1991., kada je uHrvatsku došla demokracija, kćer je dala oglas u listu „Domobran“, tražeći kakvu obavijest oocu, koji se nikada nije vratio kući. Doista, javili su se očevidci i supatnici iz nesretne 1945. iodveli je u Slavonsku Požegu, na negdašnju pustaru Valerovac. Ispričali su joj da je to bilojedno od mjesta mučenja, te da su partizani tu ubijali one koji više nisu mogli hodati. A daljenije mogao ni Milivoj Reizer ... A nisu ubijali hicima, već udarcima bata po glavi... Jedan odočevidaca, tada petnaestogodišnji Ivan Vuković, morao je krvave leševe tovariti na svoja kola iodvoziti ih zakapati u Gornje Emovce. - - - Milivoj Reizer ubijen je 14. 6.1945., skupa s oko220 drugih ljudi, a dan nakon što je napisao ovo pismo:

Zlatno i jedino srce moje!

1.Nalazim se u Požegi i još pomoću starog poznanstva strica Vladimira dobio sam izvrstan objedi ljekarije iz apoteke, opijum, jer mi krv ide neprestano. Nalazim se u biednom stanju, mršavsam ko pas nakon 100 km gevaltmarša ali se nadam i molim se Bogu grčevito da me spasi. Sadaidem u logor požeški 37 000 zarobljenika domobrana. – Zlato moje, bijem najveću bitku mogaživota u punom smislu riječi za Tebe, zlato moje, anđelu moj. Bog nas čuvaj!

Zlato, zlato moje! Tebe i Vericu grli, cjeliva do groba Tvoj Milivoj! Zlato ja sam jak, jer su mepatnje očeličile, dnevni marš od 50 km ojačah, ja ću podnesti sve da padnem pred Tebe nakoljena jedanput i da ti uskliknem Zorica, za Tebe sam dalje živio.



Grli Tebe i Vericu TvojMilivoj

2.Gospođi Zorici Draksler uspjela je iz Maribora u Zagreb stići poruka supruga DrageDrakslera. Sam pošiljatelj nikada nije stigao svojoj kući. Obitelj ne zna kakvom je smrću igdje svoj život završio njihov suprug i otac.

24. 5. 1945Draga Zorice!

Nalazim se sa Hoffmanom u logoru u Mariboru. Zdravi smo. Kada ćemo stići u Zagreb neznam.Mi sada smo zarobljenici. Sve dobro. Voli Te TvojDrago

3.Jure Radman, bogoslov sarajevske biskupije, rodom iz Svilaja u Bosanskoj Posavini, pisao jepočetkom prosinca 1946., majci Mariji Radman, iz logora u Zenici. Komunističke vlasti ubile suga nekoliko dana kasnije, 8. 12. 1946. - Majka je pismo čuvala pola stoljeća kao najvećusvetinju te se od njega nije odvajala ni u teškim izbjegličkim danima, devedesetih, kada jemorala napustiti Svilaj Imala ga je uz sebe i u času svoje smrt, u studenom 1995., uSlavonskom Brodu. - - U župi Svilaj bilo je 1945. godine 700 majki koje su oplakivale svojudjecu, a u cijeloj Bosanskoj Posavini bilo je tisuće majki.

Draga i mila majko!

Niti jedna dlaka s čovječe glave ne spada bez Božje volje, kaže se u Svetom pismu. Pa ni mojmladi život ovozemaljskog svijeta ne ide sigurno bez Božije volje, tj. Bog je tako htio da jaevo sada svoj život polažem na oltar domovine. Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovatinego budi prava majka Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi tu žrtvu da simorala dati i drugog sina na oltaru vjere i domovine... Ne zaboravi majko da ćemo se jedanputsastati gore kod našeg dragog Isusa Krista i njegove presvete majke Djevice Marije. Jaodlazim u nebo djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojenim rođacima, gdje ću skupa s njima iVas dočekati ... Draga majko, nikoga ne krivite radi mene niti tražite osvetu, nego na koljenimamolite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život ... A sada zadnji putpozdravljam i u duši cjelivam tebe slatka i mila majko, zatim svoju dragu braću i sestre:Stijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravite svu familiju, svu milu i dragu rodbinui molim da mi oprostite, a ja vama opraštam ... Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti umolitvi, ti, kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamoli paroka neka zamoju dušu rekne svetu misu. Ostajte s Bogom!

Jure



4.Stjepan Štroman, rođen u Vukovini pokraj Velike Gorice, bio je mladi svećenik Zagrebačkebiskupije. Zadnje dvije ratne godine služio je kao kapelan u Mariji Bistrici. Početkom svibnja1945. krenuo je pred komunistima, progoniteljima Crkve, prema Zapadu. Iz logora u WiktringuEnglezi su ga izručili jugoslavenskim partizanima te je u jednoj od strašnih i tužnih kolonatjeran natrag u Jugoslaviju. Na Duhove 1945. gvardijan franjevačkog samostana u Krapinio.Ostijan Ostrognaj među jadnicima koji su stajali pred mjesnom školom uočio je skupinusvećenika i odveo ih u samostan da se okrijepe, a što su partizanski stražari u tom času bilidozvolili. U toj je skupini bio i Stjepan Štroman. – Svećenici su u samostanu boravili do 4.lipnja. Te je večeri u cijeloj Krapini odjednom nestalo struje, a uskoro zatim partizani sujednim starim kamionom došli pred samostan. Ukrcali su 11 svećenika i 9 bogoslova, rekli im daih voze na saslušanje te da će poslije toga biti prebačeni u Varaždin. Taj je kamion nekovrijeme vozio cestom, no onda je naglo skrenuo izrovanim putom prema gustim Maceljskimšumama. - Svećenici su slutili svoj kraj. - Iz kamiona su počeli bacati djeliće krunica,medaljice, lančiće i osobne dokumente, da označe svoj posljednji ovozemaljski put. Dvanaestisvećenik, koji je 4. lipnja bio teško bolestan i nije tada bio ukrcan u kamion, odveden je iubijen 7. lipnja. – -Stjepan Štroman javio se 3. lipnja 1945. svome stricu:

Dragi striče!

Još uvijek sam kod Ozne. Doduše, taj logor je vrlo ugodan jer smo u samostanu franjevaca,služimo svete mise i ostalo svoje slobodno vršimo. Samo jedno ne znamo: kako dugo će totrajati i kakav će svršetak imati. Ta neizvjesnost me malo uznemiruje. Pozdravi sve moje kodkuće, pozdravljam Tebe i tetu,

Vaš Štefek

5.Dragutin Đurić, rodom iz Nove Gradiške, po struci je bio sudac, no bavio se i publicistikom teglazbom. Bio je oženjen i imao je malenoga sina, Tomislava. U danima povlačenja krajemtravnja 1945 nije pred partizanima i komunistima htio napustiti Zagreb i Hrvatsku.Roditeljima je 7. 5. 1945. napisao: „Ostao sam u Zagrebu, nisam imao snage otići iz domovine,pa što Bog da ...“ - U Zagrebu je stanovao kod znanaca. - - 15. svibnja prolazio je Jelačićevimtrgom te susreo jednog partizanskog oficira, svog školskog kolegu iz Nove Gradiške. Partizanje bio iznenađen da ga vidi da je u Zagrebu, da nije emigrirao, te je pokazao prijateljskenamjere da mu pomogne regulirati status. Poveo ga je u Petrinjsku ulicu, gdje je bilo sjedišteOzne, no isti čas čim su tamo stigli, dao ga je uhititi. – - Dragutin Đurić je iz zatvora naSavskoj cesti obitelji slao pisma, zahvaljujući jednom stražaru koji ih je nosio Dragutinovimprijateljima u susjednu ulicu, u samoj blizini zatvora, a koji su ga za to nagrađivali novcem icigaretama. Prijatelji su pisma proslijeđivali obitelji Đurić, koja je svaki tjedan iz NoveGradiške dolazila u Zagreb. – U Slavonskoj Požegi, gdje je Dragutin Đurić tijekom rata radio,građani su, pa i Srbi i Židovi, potpisivali veliku peticiju moleći pomilovanje. Ništa nije pomoglo.-- U rujnu 1945. Dragutin Đurić pisao je svojima:



Strepimo kada će otvoriti vrata i jednima donijeti život, drugima smrt. Gdje ste mili moji?Bože pomozi u ovoj smrtnoj muci. Ležimo bespomoćno na daskama i čekamo sudbinu.MajkoBožja! – Čujemo da će patnaestorica ići na novi postupak. Bojimo se da je to strijeljanje.Pomozi Bože! Nevin sam ...

... Bojim se zadnjeg časa. Neznam kako se to vrši ...

30. listopada 1945 napisao je:

Prozvan na streljanje. 30. 10. 45. Bog Vas čuvao.

Drago.

6.Seljak Ante Vranešić, iz sela Ribnika kraj Gospića, otac šestogodišnjeg Ivana,četverogodišnje Marije te tek rođene Ane, uspio je 5. lipnja 1945. iz gospićkog zatvora svojojženi Kati poslati ovo pismo:

Draga Kate,

Evo pišem nekoliko besida da znaš štoje samnom. Doša je Gajo i pritužija da sam iša saStipanom u Počitelj i svuda i da sam čeka Stipu Martičina i bacio bombu na njega i puca i dasam sa Josom Staniščinim širio ustaške vijesti evo u toliko da znaš što me skida sa ovogasvjeta sutra idem na sud znam da sam gotov polak drugi ali da oće da odma da ubiju jer jeteško čekati 15 dana svakakvi muka. Molim te na djecu mi pazi koliko se dade daćeti dosta bitida sam i ja stobom a kamoli sama neka dušman živi naopako mu bilo znam da sam čiste duše.Teško ću Ivana pregoriti ali što ću mu ja gdje ostaje. Pozdrav tebi Kate Ivanu Mariji mojojAni Kati Mariji Mari kogod pita zame odlazim prav na onaj svit. Bog zauvik.

Ante

7.Ante Gadžo, rođen 1919. u Ljubuškom, završio je gimnaziju na Širokom Brijegu, a tada i Višuratarsku školu u Križevcima. Uoči rata vodio je Otkupnu duhansku stanicu u Širokom brijegu.Početkom 1941. uhitili su ga, skupa s nekoliko drugih uglednijih ljudi, Talijani, koji su tada bilizaposjeli taj dio Hercegovine. Optužili ga da je posjedovao oružje - mada su kod njega bilipronašli tek jedan zastarjeli pištolj. Ubrzo su ga i pogubili. Ante Gadžo stradao je dakle odfašista, i to zato jer su ovi na sve načine, radi svojih interesa, nastojali slabiti Hrvatskudržavu. – Prije smrti napisao je ovo pismo:

Dragi moji!



Evo na čas prije nego ću poći skrušen pred Spasitelja, nevin, sjećam se i mislim mnogo na Vas,kao i sve ove dane u duhu Vas gledam i ako nemognem drugačije pozdravljam se sa Vama imolim Vas kao dobar sin i brat da mi oprostite sve moje greške koje sam hotice ili nehoticeučinio. Dragi moji roditelji, mila mama i tata, sve seke i braća, djeco i ostali, za menomnemojte biti žalosni ja idem pred lice Božje, samo pazite sebe. Nisam se nadao na ovo, ali nekse vrši Božja volja. Dragi moji molim Vas nemojte sebe patiti i mučiti mislima na mene. MolimVas ako se mogne moje tjelo prevesti u Ljubuški da i ono bude uz Vašu blizinu, kao što će duhmoj biti s Vama.Mamu, tatu, Katicu (molim pazite je) Milu, Ljubicu, Franu, Zvonku, svu djecu, Ivu i stipuvana isve naše puno voli i u duhu ljubi i pozdravlja Vaš iskreni i odani, Ante

Za stvari sam molio da se pobrine fra Vojo Mikulić, koji nas je ispovjedio i pričestio. Sve voli iljubiAnte, Jure Gadže, Ljubuški.

8.Partizani, koji su u rujnu 1943. privremeno zauzeli Senj, zatvorili su veliku skupinu rodoljubakoje su uspjeli uhvatiti. Ljude su mučili i pravili se da provode suđenja. Poznato je da su za tupatnju nevinih ljudi odgovorni partizani kotarskog i gradskog partijskog komiteta IvicaRadetić i Tome Strižić. - - U nedjelju, 26. rujna 1943., poslije blagoslova u Senjskoj katedrali,biskup Viktor Burić i veći broj vjernika uputio se u obližnju ulicu do zatvora u kojem su senalazili njihovi sugrađani i rođaci. Na prozore s rešetkama popeli su se blijedi ljudi, koji su većznali da će biti smaknuti. Kroz rešetke su nastojali bacati sitne predmete koje su imali sasobom, i molili okupljene da ih predaju njihovim obiteljima. Sam biskup Burić zatvorenicima je,kao jedino što je mogao, podijelio otpuštenje grijega. - Ivica Katalinić, koji će sljedeći dan,27. rujna 1943., biti strijeljan, tom je prilikom kroz zatvorski prozor uspio baciti komadićpapira, na kojem je svojoj ženi, odnosno ocu, olovkom pisalo:

Draga Seko!

Reci majki da sam miran, izmolili smo krunicu i pokajanje, za žive i mrtve, Bogu smo sepreporučili, pravedni umiremo i to nas tješi, neka majka bude mirna i neka moli Boga i ništadrugo.

Dragi tata, zadnja mi je želja da mi budeš dobar Branki i Seki. Još jednom zadnji zbogom!

Vaš Ive

9.Ivica Sučić, rođen 1925. u Livnu, maturant Franjevačke gimnazije u Visokom te zatim tijekomrata hrvatski vojnik, „suđen“ je – naravno, za ništa - skupa s mladim sarajevskim svećenikomIvanom Čondrićem, na smrt. Iz sarajevskog je zatvora 24. siječnja 1946., svom prijateljuDušku Kutleši, na adresu Turbaši 38, Livno, poslao ovo pismo:



Sarajevo, 24. 1. 1946.Dragi prijatelju Duško!

Rastali smo se davno, davno ali ne mogu Te nikada da zaboravim, a pogotovo sada, kad mislimna svoju minulu mladost, na protekle dane koji su bili sretni za nas. Sada, u ovim posljednjimčasovima svog života, sjećam se Tebe i ostalih prijatelja i dobrih kolega. Jučer su namnekolicini pročitali smrtne osude! Duško bili smo dobri prijatelji, dobre kolege, zato mi oprostiako sam te uvrijedio. Duško ja umirem, Ti ostaješ i živim u Tebi. Primi mnogo pozdravaposljednjih od svog neumrlogIvice Sučića.

10.Tomislav Sertić rođen je 1902. na Udbini. Tijekom drugog svjetskog rata bio je hrvatskičasnik. Predan je Englezima skupa s oko osam stotina hrvatskih vojnika i civila, uKrumpendorfu u Austriji, 18. svibnja 1945.. Mogao je pobjeći, no vjerovao je u kakvu, takvupravdu. S većom skupinom hrvatskih časnika sproveden je do Zagreba, a onda i do Beograda.Na beogradskim ulicama hrvatski su časnici doživjeli kamenovanje, te je tom prilikomkamenjem ubijen pukovnik Ivan Niderlender. U kolovozu 1945 održano je „suđenje“, i tada susvim tim ljudima izrećene smrtne kazne. - U Beogradu, u logoru na Banjici Tomislava Sertićaposjećivala je, te mu nosila hranu, sestrična Zdenka Sertić. Ona je dobivala propusnice prekosvojih komunističkih umjetničkih veza, jer je već tada crtala za AFŽ te poznavala noveutjecajne ljude. Uspjela je doći do Augustinčića, do Šubašića, pa i do samog načelnikaGeneralštaba Arse Jovanovića. No,naravno, sve bez uspjeha. Tomislav Serić napisao je ipredao, preko zatvorske cenzure, Zdenki Sertić nekoliko pisama. - Strijeljan je 22. rujna1945.

Draga Zdenka,

Jučer sam primio pakete što si mi ih poslala. Isto tako primio sam nekoliko poslanih riječi.Tako za čas izgubim osjećaj realnosti. Ja Ti se ne mogu, a može biti i neću moći nikadazahvaliti. Ali vjerujem da će Ti uspomena na mene biti ljepša od zahvalnosti, koju pruža prozaživota ... Želio bih Ti povratiti sve stvari koje si mi poslala ... Knjige bi mi prije dobro došle, alisada je prekasno ... Pozdravi sve moje rođake i prijatelje. S lijepim mislima i srdačnimpozdravimaTvoj Tomica

11.Mime Rosandić, rodom iz Gospića, časnik, inžinjer šumarstva, ovako je pisao svojim malenimkćerima, prije negoli je iz izbjegličkog logora u Fermu, 1948., u skupini Božidara Kavrana,krenuo u okupiranu Hrvatsku s nadom da bi mogao pomoći organizirati otpor protivkomunističke jugoslavenske vlasti. Doživio je, kao i njegovi sudrugovi, izdaju, jeziva mučenja uzatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu, te osudu na smrt vješanjen. Mnogi od stotinjak ljudi iz



ove skupine na koncu i nisu viješani ili strijeljani, već su zvjerski ubijani u ćelijama i na drugimskrivenim mjestima. Za grobove ovih junaka se ne zna:

Draga Anera, Mara i Ika, (Mislim da je dr. Ante Čuvalo oženio kčer Mime Rosandić Ika-u. Totreba provjeriti. Mo. Otporaš)

Eto vaš ćakan ode za svojom zvizdom, a drugačije to i nije moglo biti. Nama je domovina iznadsvega i tome se pokoravamo. Neka i vama, dico moja, to bude u vašem životu iznad svega, i timputem i naši stari kročiše i mi u njima gledamo svoj uzor. Providnost nam je odredila taj komadhrvatske zemlje da ju štitimo, da ju branimo i sačuvamo našim pokoljenjima.

Zato vaš ćakan nije mogao drugačije, a vi mu, moje drage curice, oprostite, što vas je ostaviosirotama.Uzdajte se u Boga, slušajte vašu majku i ostanite svojoj Hrvatskoj vjerne.

Vaš ćakan Mime17-03-2014 14:06#3Bobani Bobani je odsutan


UPORNOST GENERALA DRINJANINA U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU.

(Nesumnjivo kroz do sada iznešena PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je primijetiti dageneral preko svojih prijatelja i ogranaka daje smjernice i putokaze HRVATSKOMNARODNOM ODPORU. Današnjim rječnikom to bi se mirne duše moglo nazvati PROMIDŽA.Pa ako je to tako, ili, još bolje, ako to nije tako, kako bi se moglo znati dali je ta "UPORNOSTGENERALA DRINJANINA U BORBI ZA HRVATSKOM DRŽAVOM" bila efikasna. Imati jedandio, ili bilo kakav god dio, odgovora na ovo pitanje, svakako da se treba uzeti u obzir osam (8)epoka ili vremenskih razdoblja postanka HRVATSKOG NARODNOG ODPORA.

Prva (1) epoka je bila ratna epoka kada je na Ivan planini 1944. godine, odlukom hrvatskedržavne vlade NDH, osnovan HRVATSKI NARODNI ODPOR kao zalaznica HRVATSKIMORUŽANIM SNAGAMA.

Druga (2) epoka je bila KRIŽARSKA EPOKA koja je prikupljala vojnike, pripadnike HOS, kojise nisu predali na Bleiburgu u svibnju 1945., nego se povratili u Hrvatsku i borili se protivnametnutog komunističkog poredka hrvatskom narodu.

Treća (3) epoka bila je pokretanje i obnavljanje HNO u emigraciji, počevši izdavanjemčasopisa "DRINA" 1951. pa do razlaza s Poglavnikom drm. Antom Pavelićem 1956. godine.

Četvrta (4) epoka je POVUČENOST U TIŠINU od 1956. pa do Poglavnikove smrti 28 prosinca1959. godine u Madridu.



Peta (5) epoka je od siječnja 1960. kada se je general Drinjanin ponovno pokrenuo i odlučioprikupiti stare borce a odgojiti nove u konačnu borbu za oslobođenje Hrvatske te izdao ZADESETI TRAVNJA 1960. u 25 tisuća primjeraka "TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTIHRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI", pa do svoje tragične smrti 20 travnja 1969. godine.

Šesta (6) epoka je najžalostnija zbog toga što svi RADNI SKUPOVI, VANJSKI IDOMOVINSKI FRONT, svi Ogranci, društva, članovi i simpatizeri, prijatelji i suporteri,jednostavno se nisu mogi snaći i na svoja leđa preuzeti DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI HNOkoje je obnaša general Drinjanin. U tom vrtlogu traženja solucija unutar HNO došlo je dožestokih prepiranja i svađa. Riješenja se tražila, sastanci se održavali, nasljednici se tražili,neki se silom namećali, jedne izabirali a druge rušili i izbacivali, i tako je to išlo do 1974.godine. Te godine u Hamiltonu, Canada, održan je SVEOPĆI KONGRES HRVATSKOGNARODNOG ODPORA, na kojem je, moglo bi se danas reći, dat zadnji čavao u mrtvačkisanduk originalnog HNO.

Sedma (7) epoka je epoka POLARIZACIJE HNO. Na jednoj strani je bio Dinko Šakić, zetgenerala Drinjanina, koji je oženio polusestru Maksa Luburića, Nadu, a na drugoj je strani bioStipe Bilandžić iz Njemačke. Prvi se izživljavaju na legitimiteti prošlosti i djeluju smjernicamaoriginalnog HNO, dakle, idu starim putem, dok drugi kojima su se priključili, kako ih se je tadazvalo, PROLJEČARI, a to su bili između ostalih: Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus,Ivan Cerovac itd.

Osma (8) epoka je kada je iz vremenske potrebe originalno ime "ODPOR" prešlo u "OTPOR".Kao Pročelnik HRVATSKOG NARODNOG OTPORA imao sam mnogo žučljivih prepira i svađasa iskrenim, dobrim i nada sve poštenim Hrvatima. Stari članovi i ODPORAŠI bi sve od sebedali samo neka ostane staro i originalno ime ODPOR na vječitu i nezaboravnu uspomenu nagenerala Drinjanina. Ali više nije bilo vremena za povratak na staro ime, ali jest na stareVRLINE. Misija HRVATSKOG NARODNOG OTPORA je završila 21 siječnja 1990. u Clevlandu,kada sam kao Pročelnik HNO na prvoj Konvenciji Hrvatske Demokratske Zajednice, HDZpredao predsjedniku dru. Franji Tuđmanu 21 siječnja predao sve: fizičke, moralne, financijskei ine dužnosti HDZ. Od tada sve aktivnosti Hrvatskog Narodnog Odpora i Otpora su prestale.Otporaš.)

general DRINJANIN26.VI.1966

Bratskim odborimaSREDIŠNJICE "ERIK LISAK" iOGRANKA "BOŽO KAVRAN"

Draga i poštovana braćo !



Osjećam posebnu potrebu da se svima zahvalim na radu i da vam čestitam na uspjehuprigodom proslave DANA HOS-a i HRVATSKIH ANTUNA u gradu Hamiltonu. Iako još nemamsasma detaljnih podataka o toku i što se nadam da će mi se poslati, kao i o radu SKUPA, vidim,da smo kročili korak naprijed. To je zasluga svih vas i posebno bratskih Odbora, kao kolektiva,i svakog od Vas pojedinca. Hvala Vam braćo i neka Vam služi na čast i drugima kao uzor.

Zadnji uspjesi Odpora na tom području donose Vam i posebnu obvezu. Na Vama je daprovedete u život zaključeno, prodrete u nove mase, stvorite nove Ogranke i baze, -da onda stog područja dadnete i drugima, izvan Kanade, primjer i putokaz.

Molim Vas da ovu čestitku prenesete i na vrijedne članove koji su Vas u svemu pomagali.

Uz naš vojnički pozdrav,genera Drinjanin.27-03-2014 16:59#4Drinapress Drinapress je odsutan

Nepoznati korisnik: Drinapress avatarDatum registracije Feb 2014

2.Citiraj Prvotno napisano od Bobani Vidi poruku[B][U]

Šesta (6) epoka je najžalostnija zbog toga što svi RADNI SKUPOVI, VANJSKI IDOMOVINSKI FRONT, svi Ogranci, društva, članovi i simpatizeri, prijatelji i suporteri,jednostavno se nisu mogi snaći i na svoja leđa preuzeti DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI HNOkoje je obnaša general Drinjanin. U tom vrtlogu traženja solucija unutar HNO došlo je dožestokih prepiranja i svađa. Riješenja se tražila, sastanci se održavali, nasljednici se tražili,neki se silom namećali, jedne izabirali a druge rušili i izbacivali, i tako je to išlo do 1974.godine. Te godine u Hamiltonu, Canada, održan je SVEOPĆI KONGRES HRVATSKOGNARODNOG ODPORA, na kojem je, moglo bi se danas reći, dat zadnji čavao u mrtvačkisanduk originalnog HNO.

Sedma (7) epoka je epoka POLARIZACIJE HNO. Na jednoj strani je bio Dinko Šakić, zetgenerala Drinjanina, koji je oženio polusestru Maksa Luburića, Nadu, a na drugoj je strani bioStipe Bilandžić iz Njemačke. Prvi se izživljavaju na legitimiteti prošlosti i djeluju smjernicamaoriginalnog HNO, dakle, idu starim putem, dok drugi kojima su se priključili, kako ih se je tadazvalo, PROLJEČARI, a to su bili između ostalih: Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus,Ivan Cerovac itd.

Osma (8) epoka je kada je iz vremenske potrebe originalno ime "ODPOR" prešlo u "OTPOR".Kao Pročelnik HRVATSKOG NARODNOG OTPORA imao sam mnogo žučljivih prepira i svađasa iskrenim, dobrim i nada sve poštenim Hrvatima. Stari članovi i ODPORAŠI bi sve od sebedali samo neka ostane staro i originalno ime ODPOR na vječitu i nezaboravnu uspomenu nagenerala Drinjanina. Ali više nije bilo vremena za povratak na staro ime, ali jest na stare



VRLINE. Misija HRVATSKOG NARODNOG OTPORA je završila 21 siječnja 1990. u Clevlandu,kada sam kao Pročelnik HNO na prvoj Konvenciji Hrvatske Demokratske Zajednice, HDZpredao predsjedniku dru. Franji Tuđmanu 21 siječnja predao sve: fizičke, moralne, financijskei ine dužnosti HDZ. Od tada sve aktivnosti Hrvatskog Narodnog Odpora i Otpora su prestale.Otporaš.)[/I][/COLOR]Poštovani korisniče Bobani, svaka medalja ima dvije strane, pa tako i sukob u organizacijiHrvatski Narodni Odpor. Nije mi namjera braniti ni jednu stranu, jer nisam sudionik togavremena i događaja. Međutim, pošto sam imao čast i privilegij poznavati neke osobe koji jesu,prilažem nekoliko dokumenata na tu temu. Uz najbolje želje

19-03-2014 21:31#5Bobani Bobani je odsutan


TKO JE PISAO ADRESU "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA"

(Donosim ovdje pismo generala Drinjanina dru. Miljenki Dabi Peraniću u Pariz koje je generalpisao 27 listopada 1963. Kako je ovo pismo od vrlo povijestne važnosti i kako se još uvijektočno ne zna tko je pravi pisac a tko pravi začetnik spomenute Poruke Izmirenja, mišljenjasam da bi ovdje trebalo reći riječ dvije o dru. Miljeniki Dabi Peraniću.

Ja sam gosp. Peranića upoznao u Notre Dame de Paris na polnoćki za Božić 1959. godine uParizu. Dr. Peranić je po profesiji glazbenik i na tom području napisao je nekoliko knjiga ajedna od najznačajnijih je: "RECHERCHES SUR LES HARMONIE GREQUES" Paris, 1958.1216 pages. Od tada smo postali poznanici, dobri prijatelji i još bolji suradnici u radu zaoslobođenje Hrvatske. Ja sam bio član HOP-a i Hrvatskog Radničkog Saveza, HRS, dok dr.Peranić je bio samo član HRS-a.

Poglavnik dr. Ante Pavelić je umro, kako se i zna, na Mladence 28 prosinca 1959. godine. Dr.Andrija Ilić koji je tada živio u Londonu je je bio na Poglavnikovu sprovodu u Madridu, te napovratku se navratio kod nas u Pariz. Mi smo u Parizu imali ogranak HOP-a "DR. Ev. Ivan Šarić"kojeg je dr. Ilić htio posjetiti. Mene je društvo "Dr. Ev. Ivan Šarić" zadužilo da je pratim dra.Ilića sve do Pas de Calais, odakle će dr. Ilić uzeti parobrod do Londona. U vlaku od Pariza doPas de Calais dr. Ilić mi je sve najgore pričao o generalu Luburiću, a ja, mlad i neiskusan, u svepovjerovao. Kasnije sam saznao da je dr. Ilić živio u Madridu, bio tajnik generala Luburića i biomu čak vjenčani kum 19 studenoga 1953. godine. Kada su se posvadili i razišli, tada se je gosp.Ilić preselio u London, Engleska. Kroz čitanje knjige PISMA MAKSA LUBURIĆA i kroz mnogapisma u istoj, olako se može doći do zaključka da je dr. Ilić s drugima igrao odlučujuću ulogo urazlazu između Poglavnika i generala Drinjanina 1955/1956 godine.

Kako smo mi, "Društvo HOP-a Dr. Ev. Ivan Šarić" u Parizu počeli izdavati novinu 1960. i 1961.godine "Hrvatski Narod" kojeg su uređivali gg: Slavko Dubravica i Tomislav Jurašinović, dr.



Pernić je tu pisao i iznosio neke svoje opise a dr. Andrija Ilić iz Londona bio jedne vrstiglavnog urednika te novine "Hrvatski Narod", te kao predsjednik SHODE, Savez HrvatskihOsloboditeljskih Društava Europe, zabranio je dru. Peraniću pisati u listu "Hrvatski narod", sobrazloženjem zato što nije član HOP-a. Posšto smo dr. Peranić i ja bili dobri prijatelji i skuparadili u istom poduzeću LIBRAIRIE HACHETTE, on mi se je potužio na dra. Ilića đto mu jezabranio pisati u listu "Hrvatski Narod". Tada sam ja predložio dru. Peraniću da se javigeneralu Luburiću koji će mu za sigurno tiskati u časopisu "DRINA" sve njegove opise. Dr.Peranić me je poslušao i tako je počela suradnaja između generala Drinjanina i dra. MiljenkaDabe Peranića, koja je dvije godine kasnije urodila plodom: PORUKA IZMIRENJA USTAŠA IHRVATSKIH PARTIZANA Niže donosim pismo o kojem se govri. Otporaš.)

general DRINJANIN27.X.1963.

Be.M.Dabo Peranić,Pariz

Dragi brate!

Ovoga časa molio bih te za slijedeće: članak kojeg ti prilažem trebao je biti uvodnik noveJadransko-dalmatinske "Drine", (Radi se o "DRINI" br. 3/4 1963., dakle, rekao bih zadnjoj"DRINI" te 1963. godine, u kojoj je general Drinjanin ipak iznio svoj namjeravani uvodnik o"Jadransko-dalmatinskoj "Drini", mo. Otporaš) i trebao je dati objašnjenje o posebnomproblemu i uzrocima postanka dviju Jugoslavija, savezno sa posebnim stanjem u Dalmaciji, pol.(ja bih ovu riječ skraćenicu "pol." označio kao punu riječ "položaj", mo.) NDH., Talijana,partizana itd. i naravno, pogled u budućnost na planovima Odpora, nastojeći pokrenuti i bivšeustaše i bivše dobronamjerne dalmatinske i istarske partizane za Hrvatsku Državu nasvehrvatskoj i vojničkoj bazi, jednoj, koja može pokrenuti mase i elite za revolucionarnuborbu i uskladivči stanje sa svijetom u kojem moramo živjeti itd.

Ja molim u prvom redu Tebe osobno, da nam najhitnije daš*svoje mišljenje, osobno u duhupisma, (Prenosim doslovno iz "DRINE" br. 3/4 1964., st.4: KRUG PRIJATELJA "DRINE",PARIS i KRUG PRIJATELJA DRINE "ISTRA": ISTRA I HRVATSKA DRŽAVA (SREFLEKSIJOM NA DALMACIJU)

Ovaj naš uvodnik "ISTRA I HRVATSKA DRŽAVA"" napisala je jedna grupa intelektualaca uzsuradnju Hrvata - vojnika, koji su na jednoj i drugoj strani lievali krv u uvjerenju, da se boreda se bore za Hrvatsku Državu u kojoj je trebala biti i HRVATSKA ISTRA i svaki pedaljhrvatske zemlje. Ono što drugima može izgledati slabost "DRINA" uzima kao izvor snage zabolju i sretniju budućnost hrvatskog naroda. Za volju te budućnosti treba opraštati i liečitirane iz prošlosti.Uprava i Uredništvo "DRINE". Otporaš) koje prilažem, a onda da to daš Krugu prijatelja Drineodnosno mladim intelektualcima i Aliloviću (Nikola Alilović, oženjen francuskinjom, skupa snama, on i Igor Buljan i drugi bili su članovi Društva Hrvatskih Studenata u Parizu, uskosurađivali s prof. dro. Peranićem, osnovali Krug Prijatelja Drine, mo.) da to uzmu kao temu za



jedan radni sastanak, da debatiraju, sasma slobodno, i da mi posebno počalju svoje mišljenje,a ako ih ima više. da onda to učine posebno, ili u dvije grupe, ili neka zajedno čitaju, a ondasvaki zasebno, ako hoće, počalju nama izravno kritiku, sugestije, ili eventualno zajedničkičlanak čitave grupe uvodnik o tako sudbonosnom pitanju, na kojem počiva sva naša politika.(Kada general ovdje kaže: "...na kojem počiva sva naša politika...", ne sumnjivo general misli napolitiku Hrvatskog Narodnog Odpora, HNO, mo.) Cilj je zaista pokrenuti nove duhove,spasavajući sve čiste vrednote, bez hipoteke prošlosti, bez vrijeđanja, bez osvete, bezkompleksa, čista srdca, čistih ideja za budućnost.

Pisati ću Ti posebno o drugim stvarima. Šta je sa Tvojom suradnjom za novu Drinu? pozdravsvima, Tvoj general Drinjanin.

("Šta je sa Tvojom suradnjom za novu Drinu"... kaže general u ovom pismu. Suradnja je došla u"DRINI" br. 3/4 1964., u kojoj je izišla adresa: PORUKA IZMIRENJA USTAŠA IHRVATSKIH PARTIZANA pod naslovom: "POVIESTNO HRVATSTVO ISTRE" strana 5 dostrane 21. Vrlo vrijedno za pročitati, i rekao bih ovdje da je ova PORUKA IZMIRENJAUSTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA potpunama uvjerila generala JNA dra. Franju Tuđmanau iskrenos generala Drinjanina u borbi za Hrvatsku Državu, na osnovu čega je dr. Tuđman samsebe uvjerio da je i on hrvatski Hrvat a ne jugoslavenski Hrvat. Otopraš.)



NEZNALICA HRVATSKE STVARI MILAN GABRIĆAMilan • dalje.com:Član Delivuk (Milan Gabrić) 06.11.2011 16:31 h

Ustaše hapse dra. Vladka Mačeka. Paletkujući na internetu pronaša sam i ovo što me je uistinuiznenadilo. Iznenadilo me je ko jedna povjesna činjenica koja je nama Rvatima a najviše meniko rođenom rvatu malo ili ni mlo poznata.

HRVATSKA i USTAŠTVO (41)prkos.com

Mnogo puta smo rekli, da nam je teško govoriti i pisati istinu. Sada velimo: teško nam je većviše šutjeti. U pohodu za slobodu, idemo sa Istinom, pa šta god dragi Bog dao i sreća junačka!,kaže Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN.

Piše: general DRINJANIN" OBRANA " br. 28 1965 godine

Njemačko odlikovanje i po Hitleru poklonjeni revolver na noćnom ormariću dra. V. Mačeka.



Dugi niz godina emigrantskog života, te izvanredne prilike u kojima sam žvio tako rekuć odnajranijeg djetinstva - naučile su me, da se u životu ne treba nikad i ničemu previše čuditi.Sjećam se, da je jednom Poglavnik, kada nas je došao posjetiti na Janka Pustu, dao jednudobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludi i pametni ljudi. Kad su se, naime, nekitužili da je Kopčinović ("pobočnik Staniša") lud, jer je činio stvari, koje jedan normalan čovjekne čini, Poglavnik je rekao: " Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to istotvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zarađuju, vesele se iodmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne možemo biti drugo nego abnormalni!"

Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snaći se među ljudima i djelima, koja nisu uvijekizgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza "abnormalnosti" bila prevelika, onda smoznali i ne znam zašto, reći: nemoj pretjeravati (u šali se reklo "prijećeravati").Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom Ustaša Narodne i Obrambene službe, te, premaunaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Mačekov dvor i zvali na vrata. Bila jerana zora, svi su još spavali, osim našeg tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnunadzornu službu i dao nam nacrt Mačekova dvora i imanja. On nas je čekao.

Nastalo je bilo u kući komešanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, dadolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustaške Nadzorne Službe i Glavnog ravnatelja zajavni red i sugurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraćeg vremena uveli su me u sobu, gdje jespavao dr. V. Maček. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog. U istom je stajalo,da se ima pretresti dom dra. V. mačeka, u potrazi za eventualnim tajnim spisima, te da se, poodredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra. V. Maćeka, koji trebam ja osobno sprovestiu djelo.

Sada počima iznenadđenje. Najprije zato, jer među prvim riječima, koje je izrekao dr. V.Maček, bile su - da nas je očekivao. I drugo, veliko iznenadjenje, na njegovom noćnomormariću, na lijevoj strani kreveta, bila je jedna otvorena škatulja, u kojoj se vidjelo jednoblistavo njemačko odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih povećih odlikovanja, koje sena širokoj vrpci vješalo oko vrata ministara i drugih važnih osoba. Pa ne samo da sada ne znamkakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao. Kraj spomenuteškutulje bila je jedna druga, isto tako otvorena škutulja i u njoj jedan "Walter" revolver! Naškutulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemački Fuhrer, u imeprijateljstva prema njemačkom Reichu, ili nešto slično. (Nezaboravimo jednu stvar ovdjespomenuti da je Hitlerova Njemačka podržavala Mačekovu i srpsku kraljevsku Jugoslaviju,moja opaska, Otporaš). Bilo je spominjano ime Goering-a, nu ne znam dali je to bila fabrikacijaHerman Georing, ili mu je to maršal Goering, kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao.(Dozvolite mi ovdje navesti šta o tom "revolveru, poklonu" kaže Marko Marković u svojoj knjigi" JURE I BOBAN, Povijest Crne Legije", str. 34:

"... Treba podsjetiti da je Mađarska četeri mjeseca prije njemačkog napada na Beograd sJugoslavijom sklopila Ugovor o trajnom prijateljstvu, a Hitler ju je prisiljavao da sudjeluje unapadu na svog južnog susjeda, za uzvrat joj nudeći teretorijalne ustupke. Pod njemačkimpritiskom Mađari su se morali predomisliti. Na sjednici vlade 1 travnja 1941. odlučili su napasti



Jugoslaviju. Formalni izgovor našli su u očekivanju da će se napadom Njemačke na JugoslavijuHrvatska odcijepiti i da tim činom Jugoslavija prestaje postojati, a time prestaje važitiugovor o vječnom prijateljstvu tih dviju država.

Dva dana nakon te sjednice grof Tellkey, predsjednik mađarske vlade, počinio jesamoubojstvo. O tom činu Maček je u "Memoarima" zapisao: "Ribbentropov posebni izaslanikMaletke posjetio me poslije podne 3 travnja 1941. i donio mi poruku da je dozrela stvarodcjepljenja Hrvatske od Srbije i ponudio mi da u tim stvarima surađujem s Njemcima. Ja sammu rekao da je odcjepljenje moguće samo ratom i da zato na toj stvari neću raditi ništa,(Sada se može vidjeti kokvog predsjednika HSS-a je imala, koji je svim silama htio spasitiJugoslaviju, i tako, svojim nedržavotvorno hrvatskim stavom, uveliko doprinosio razdor međuHrvatima, koji je išao na ruke partizanima. Sada se olako može shvatiti odluka hrvatskedržavne vlade za Mačekovo hapšenje i internacija, opaska Otporaš), nego ću sve svoje sileuložiti u to da sprijecžčim rat. Zamolio sam zato neka saopći Reibbentropu da nema smisla sanjemačke strane navijestiti Jugoslaviji rat, jer se proglašenjem kraljeve punoljetnosti isastavom nove vlade (u kojoj je i dr.V. Maček bio, i slike postoje kako vijerno prisegu polaževjernosti srpske kraljevsje Jugoslavije, moj opaska, Otporaš) ništa nije promijenilo.Uvjeravao sam ga da nitko u cijeloj Jugoslaviji, osim nešto nedozrele mladeži u Beogradu, neželi rat. To je bila istina prema onome što su me Košutić i Šutej bili izvjestili. Maletke mi jerekao da vrlo žali što nije kod mene naišao na očekivani odaziv, ali je nadodao da će on mojemišljenje o besmislenosti rata protiv Jugoslavije vjrno reproducirati na nadležnom mjestu. Narastanku mi je Maletke ostavio kao uspomenu nabijenu 'pištolu". Ja sam mu se najuljudnijezahvalio na predanom mi "daru", ali sam shvatio značenje...")

(Dali je general Drinjanin kada je pisao svoja sjećanja na dra. V. Mačeka znao za njegove"Memoare" u kojima se otkriva tajna "revolvera" na ormariću u spavaćoj sobi dra. Mačeka,kojega je on, general Drinjanin, pronašao, teško je reći. Otporaš)

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANINPOVODOM SMRTI DRA. VLADKA MAČEKA (1964)

(General Luburić je napisao petnaest (15) nastavaka u novini OBRANA 1965 i 1966. god.,"POVODOM SMRTI V. MAČEKA". Ovi su nastavci izišli na portalu javno.com na stranicamaHRVATS I USTAŠTVO. Priloženo je jedan od tih nastavaka, mo. Otporaš.)

Bez sumnje Država Hrvatska je tu. A šta će i kako će biti kasnije, to nitko ne možepredvidjeti. Engleski konzul Rapp Ivanu Meštroviću 12.4. 1941., (iz knjige Ivana Meštrovića"USPOMENE NA POLITIČKE LJUDE I DOGAĐAJE", mo.)

piše: general DRINJANIN" OBRANA " br. 32-33 1966 godine

Razgovor s Mačekom o njegovoj vojsci: "Zaštiti"



Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost, ali uvijek bacajući pogledunatrag, da naše misli i planovi za budućnost usporedimo s onim , što smo jednom proživljavali,pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskog naroda. Samotako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan, koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi.Pametni ljudi uvijek su nastojali učiti na pogreškama drugih, nastojali su proučavati primjere usvojoj vlastitoj prošlosti, a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitihpogrešaka. To se odnosi na sva polja narodnog života, pa tako, naravno, i na vojničko polje.

Mi hrvatski vojnici, i u domovini i u emigraciji, razmišljamo o načinu kako bi mogli stvorititemelje nove hrvatske vojske, (ruku na srce i sami sebi priznajmo da se je to i ostvarilo uzadnjem Domovinskom raru, u kojem je bilo mnogo povratnika, medju kojima i ministar ObraneGojko Sušak, moja opaska, Otporaš) koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno dobapripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije, kao i u postrevolucionarnodoba izgradnje i zaštite svoje vlastite države.

Bilo bi glupo, kada nebi kritički analizirali tri(3) posebna pokušaja stvaranja naše hrvatskevojske, pod tri posebne političke ideologije. (Molim cijenjne čitatelje da pomno pročitaju ištudiraju ove tri posebne ideologije u službi hrvatske politike i hrvatske sudbine, mojaopaska) Nema nikakove sumnje, da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNAORGANIZACIJA - U.H.R.O. - prva (1) stvorila vojnicčke jedinice, vojničke logor, vojničkuškolu, vojnička zapovjedništva i stožer, ustrojstvo jedne nove vojske, kojoj je cilj bio izvršitirušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske, što se uostalom idogodilo.

Drugi (2) pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite, koju je nateretoriju hrvatske Banovine stvorio dr. V. Maček, predsjednik stranke i nasljednik S. Radića.Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu, jer je uz lokalne male zadaće,kao što je bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa, te kao psihološki čimbenik zapritisak na Srbe, u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bilaprva hrvatska formirana vojska na području N.D.H., još prije dolaska ustaških vojničkihjedinica iz Italije.

Treći (3) pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri, koje suteoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske, u službi Centralnog komiteta komunističkepartije Hrvatske. Druga je stvar ono, što se je dogodilo iza kulisa, te kako su izvanhrvatskipartijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku, kojoj su nakraju simbolički nabili i srpsku šajkaču na glavu. (Ovdje se svaki iole pošteni Hrvat treba vrlodobro zamisliti i sam u sebi zaključiti dali je to istina ili ne, što hrvatski general Drinjaninovdje kaže. Mi Hrvati u našoj vojničkoj prošlosti nikada nismo imali "srpske šajkače" kaovojničke kape, moja opaska, Otporaš) Ali, i opet misleći na budućnost, hrvatski ljudi uemigraciji i domovini, komunisti i antikomunisti, bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj diopartizanske vojske, kao jednu od više mogućnosti, da se hrvatski čovjek u danom času nadjesa puškom u ruci i u organiziranim vojničkim formacijama, u službi hrvatske državotvornepolitike.



Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrang, (Mene su neki pitali dali ću ištapisati o A. Hebrangu. Jest, pisat ću čim za to dodje vrijeme, moja opaska) kojega sam spasiood sigurne smrti, jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku državu, pa makar ona bila,kako je Hebrang znao reći, " crvena kao kukurik ". On je bio u mojim rukama i kasnije smo gapredali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera, koji su bili u komunističkimrukama. Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogućnostima stvaranja hrvatskevojske u bilo kojim okolnostima. Isto tako sam razgovarao sa drom. V. Mačekom, ne samo ostvaranju Zaštite, njenim ciljevima, ustrojstvu i možebitnoj upotrebi, nego smo razgovaralimnogo puta i o tome, što bi se moglo zavati - filozofija rata.

Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom, koji je mrzio rat i oružje. Mačekje i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod "Vražije Divizije".Logična je stvar, kao intelektualac i pravnik, političar i vojnik, da je svijestan da ni jedannarod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom, ako nije kadar stvoriti svojudržavu, i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. Medjutim, kako na razvoj cijelehrvatske politike, tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički, sa nekihposebnih stanovišta filozofske prirode, koji su ga vodili kroz cijeli život, pa sve do groba.

Maček se je rodio u Sloveniji, od slovenskih roditelja, (kao Hitler Austrijanac, razlikom što jeHitler više volio Njemačku nego Maček Hrvatsku, mo. Otporaš) pa iako je, kad bi se naljtio naSlovence i na slovensku politiku, znao reći : "Vrag im mater kranjsku", on je uvijek u sebi, ukrvi i podsvjesti nosio taj slovenski i kranjski biljeg, koji je često kod njega dolazio doizražaja. Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista, premda je hrvatskiosjećao i ljubio Hrvatsku. Zato je on, kao političar, morao i razvijati jednu politiku, gdje bimogao uskladiti svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. Mačekje bio eminentno politički čovjek. Osim toga, bliža okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila jeneke vrsti jezične, demografske, vjerske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protivturske najazde, kao i borba protiv Austrije i Madjarske.

Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili, recimo, na slavenstvo i panslavenstvo, ili nasocijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva, sa današnjeg stanovišta,nego se valja prenijeti u ono doba, kada ideje, pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas. (Ovovaži za svako povjesno rezoniranje, moja opaska) Politika je čista dinamika i ne možemo sipraviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke, ako nismo ispitali prilike, ambijent i potrebeonoga doba. (Bravo, Drinjanine!,moja opaska) Maček je tu slijedio svoga vodju Radića, koji jederao i spaljivao madjarske zastave, dobivao austrijske kundeke i školovao se u Masarykovojškoli u Pragu, gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Dio tog duha sačinjavala je bogataruska književnost. I u njoj, kao najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori.Maček je bio stopostotni obožavatelj Tolstoja.

Tu dolazi sada obični čimbenik za formaciju dra. V. Mačeka, kao političara, i odatle njegovinazori o vojsci. Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra. V. Mačeka bili su razgovori ofilozofiji rata, koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov.



ZAKLEO SAM SE NA OSVETU

HRVATSKA I USTAŠTVO (28)

Mi vrijedimo pred Bogom, narodom i poviješću samo toliko, koliko smo voljni učiniti ubudućnosti za Hrvatsku, gen. Luburić, OBRANA br,43-44

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka)

- S očeva i Radićeva groba na Janka Pustu -

Cijeli hrvatski narod, a ne samo ja, tražio je put do hrvatske slobode. Hrvatska omladina uškolama i posebno ona učlanjena u katoličkim društvima, te naravno ona u sveučilšnimredovima - nije nimalo tajila, da je htijela konačni cilj i radikalne mjere. U Napredkovomkonviktu u Mostaru svijest je bila stopostotna. Fra Leo Petrović na djačkim eskurzijamagovorio je o staroj hrvatskoj povijesti, o hrvatskim kraljevima, o hrvatskoj vojnoj moći. (Pitamse danas, sada, kada su nam drugi sudbinu odredili i granice prekrojili, dali bi hrvatskisvećenici u tim čisto hrvatskim krajevima, danas mogli odgajati, tako u duhu hrvatstva, svojeđjake, kao što su tada hrvatski profesori odgajali, moja opaska!?) Orao i Sokol (to su tada bilehrvatske organizacije, moja opaska) su prednjačili. Hrvatski sportski klub ZRINJSKI uMostaru talasao je masu sa hrvatskim amblemima. Priredbe hrvatskog pjevačkog društvaTREBEVIĆ privlačile su gradjanstvo. Hrvatska glazba elektrizirala je ulicu. Fratri su odgajaličitave generacije kasnijih heroja. (Da se razumijemo, te heroje koji su svoje živote uzidali utemelje Hvatske Države, neprijatelj je oklevetao najružnijim imenima, mo. Otporaš) ŠirokiBrijeg bio je, kao neka tvrda kula, spremna na borbu. Hercegovina je bila uz Radića, isto kaošto je bila za Hrvatsku Državu, jer naziv Republika u Hercegovini je bio nešto konkretno.

Hercegovina je bila državotvorna, i nije bilo jednog Hercegovca, katolika ili muslimana, koji nebi bio sretan, da su ga tada Srbi ubili, kako bi ideja hrvatske države imala svojih martira.Jedan od prvih bio je šestoškolac Ante Soldo, inače neki moj daljni rod, kojega su takopretukli na mostarskom redarstvu, radi jednog vatrenog govora na Napredkovoj božićnici, daje najprije bio izbačen iz svih škola, a kasnije umro od tuberkuloze. Tako je, nakon smrtimojeg dobrog oca, u obitelji postao još jedan martir iz nove generacije.

Ideja je kod mene bila sasma zrela : treba se boriti s oružjem u ruci, i istrijebiti ne samo Cigeu Ljubuškom, nego i sve Cige iz cijele Hrvatske. Požudno sam čitao novine, koje sam većinommorao stare, poderane i zgužvane kupiti po cesti, a i stariji su ih rado davali nama"školarcima". Debate u beogradskoj Skupštini govorile su mnogo, i hrvatski je narod to sazebnjom i žudnjom gutao. Ali za mene je stvar već davno bila sazrela. Ja sam težio za vezom sonima, koji su bili kadri boriti se. Nakon manjih i većih sukoba sa profesorima i srpskimdjacima i organizacijama - konačno sam nakon prvog tromjesečja petog razreda pošao davnoželjnim pravcem : na grob ubijenog oca u Trebinje. Neki stariji ljudi muslimani uputili su me dojednog urara, katolika iz gornjih krajeva, koji je znao za zabranjeni grob mojeg oca. Ne samoda je bio zvjerski mučen i ubijen, nego je i pokopan na način, koji samo može vapiti zaosvetom. Pomolio sam se na očevu grobu i zakleo, da ću se protiv uljeza u moju Hrvatsku boriti



do zadnje kapi krvi, i do zadnjega daha. (Koliko ih danas ima da bi se tako nesebičnozavjetovali boriti se za Hrvatku, moja opaska) Izgledalo to nekome dobro ili ne "zakleo sam sei na osvetu"- radi ubijenoga oca., koji nikome zla nije napravio, ali koji nikada nije zatajioHrvatske, i radi čega je bio proganjan, kao i cijela obitelj, još u doba Austrije.

S očeva groba pošao sam da vidim moju Hrvatsku, i nju sam obišao većinom pješice - od Kotorado Foče, od Čakovca do pola zemunskog mosta. Odatle sam se vratio - a da nisam ušao uBeograd, jer to već nije bilo za mene interesantno.

Prokrstario sam i našu Dalmaciju, i sve otoke, bez dinara u džepu, i pjevajući iz svega glasa pomalim brodicima, koje su prevozile robu ili gradjevinski materijal, ili išle u ribolov - " malena jeDalmacija, al' je dika rodu svom...". Kroz Bosnu, kroz Slavoniju, kroz Srijem, kroz Liku, uvijeks ličkom kapicom i na njoj hrvatski grb i trobojnica - obilazio sam Hrvatsku, ponegdje radioovo i ono, i uvijek naprijed i naprijed. Vodio sam rat za moj vlastiti račin, izazivao na svakomekoraku, svadjao se radi Hrvatske s kim god sam mogao, i uzeo učešća (sudjelovao, mo) u svimdemonstracijama gdje ih je bilo, zalazio u najradikalnije kutove, gdje sam ih god našao, dakonačno nadjem one koje sam tražio i sa kojima sam konačno stupio u rat protiv velike Srbije isvake Jugoslavije. To su bile Ustaše. To je bila organizacija USTAŠA (U.H.R,O.) ustaškahrvatska revolucionarna organizacija - koju sam tražio od moga "razlaza" sa pokojnimStipicom u Velikoj Gorici kraj Imotskog. (Ovdje Maks Luburić govori o Gorici 6 km. istočno odImotskog, odakle je i Zvonko Bušuć, a ne o Velikoj Gorici pokraj Zagreba, mo, Otporaš)

Kao nekada iz škole na očev grob u Trebinje, tako sam sada, prije odlaska na konačni put,odočastio na grob moga Stipice i ostalih martira za hrvatsku Državu. Moj zavjet tada je bioveć jasan i odredjen. Odlazio sam na Janka Pustu, gdje se je osnivao naš prvi vojno -revolucionarni logor. Od tada do danas promijenilo se je mnogo toga, pa se je mijenjalo i ime ivodstvo organizacije kojoj sam tada pristupio, i kojoj sam položio moju vojničku prisegu - suvjerenjem, da je onako, kako su nam tada rekli - da je dr. V. Maček vodja hrvatskog naroda,a da je Poglavnik dr. Ante Pavelić vodja naše vojno-revolucionarne organizacije, koja predvodiborbu za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

(Molim lijepo. Možda ću ponavljati i ponavljati važnost ovih opisa. Oni su izvor iz prve ruke. Jasam preko i više od pola stoljeća u emigraciji. Mnoge stvari su mi poznate i sa mnogima samimao priliku se sresti i pričati. Sa mnogima sam se dopisivao. Neznam koliko ih danas još imana životu. Neznam ni to koji bi htjeli iznijeti i opisati svoja sjećanja i ono što znaju, za našubuduću mladež, naš budući naraštaj. Zato je i te kako važno da se ovo bilježi i širi dalje, jerovi opisi su od nas i za nas, a ne kao što je prije bilo: sve od našeg neprijatelja, kojemu smosilom prilika morali vjerovati. Otporaš.)

Iz Otporaševe Torbe: kamenjar.infoGeneral DRINJANIN: ZAUZIMANJE STAVA

“Tenkovska demokracija” koju su Rusi primijenili u Čehoslovačkoj nije drugo doli komunističkeinterpretacije i primjena glasovite definicije njemačkog vojnog teoretičara i filozofa ratnogumijeća Karl von Klausevitza: “Rat je nastavak politike drugim sredstvima. “.”Pakt sa vragom”



za vrijeme Drugog svjetskog rata ne samo da je spasio komunizam od uništenja i nosioca idejeo svjetskoj revoluciji, Rusiju, nego je doveo i do Yalte, Teherana i Potsdama. “Fifty-fifty” ili“pola meni-pola tebi” doveo je čitavi niz zemalja u ovisnost od Rusije i tako, od komunizma.Kada su radnici u Istočnom Berlinu i drugim industrijskim dijelovima komunističkog dijelaNjemačke izašli na ulice sa idejama koje nisu bile u skladu sa komunističkom politikom,dočekali su ih ruski tenkovi.

Nekada je i danas poslušni poljski šef Gomulka pokušao misliti svojom glavom, pa su ga rekli bi“urazumili”. Temperamentni Mađari 1956. dočekali su da vide obješenog šefa nacional-komunista Imre Nadya. U Tita i Jugoslaviju nisu dirali jer je tamo bio uglavljen “fifty-fifty”.Bismark je već davno rekao da čija bude Češka, da je njegova srednja Europa. To znaju i Rusi.Zato kada je Dubček htio dobiti ekonomsku i tehnološku pomoć od mrskih kapitalista zapadada spasi češku industriju i osvoji tržišta, tenkovi su sproveli tajne klauzule Ugovora u Yalti, tj. nastavile istu politiku ali “drugim sredstvima”. Ruski radio je najbolje rekao o čemu se radi:“Čehoslovačka nema geopolitičkih razloga za svoj opstanak. ” Prema tome može postojati samokao privjesak Rusije, dok joj je potpuno svejedno što će tko misliti o ideologiji, socijalizmu ikomunizmu. (Ista stvar je danas i s Ukrajinom, koja bi mogla postati kao i Poljska u WW2,magare preko kojeg se dva jaka konja tuku, mo. Otporaš)

Nakon kratke slave pobjednika 1945. nastao je mamurluk na zapadu. Tada su stvoreni “OTAN”i “NATO” , a Rusija je uzvratila sa “Varšavskim paktom”. Ne, nisu te organizacije stvorene dase vodi rat između istoka i zapada, između komunista i kapitalista, između Rusije i Amerike.Stvoreni su zato da NE DOĐE do rata, nego da se nastavi “drugim sredstvima”.Ta “drugasredstva” su: hladni ili psihološki rat, propaganda, gerila, infiltracija, subverzija, mali ili lokalniratovi. U tu vrstu rata treba ubrojiti ne samo “tenkovsku demokraciju” u Češkoj, nego i svedruge posljedice, pa tako i gomilanje stotinjak divizija Rusije i snaga Varšavskog pakta nagranicama Rumunjske i Jugoslavije.Tito zna što to znači. Kada je Ana Pauker, najbjesnija“rumunjska staljinistica” bila na vlasti, znala je dobiti histerične napade slične “partizanskojbolesti” naših grmečkih i kozaračkih partizana. I kao vrhunac histeričnog drečanja bila jetvrdnja da Tito nije Tito, da nije Josip Broz , nego kao i ona, ukrajinski židov.

Nama je to svejedno, – ali nije Brežnjevu, Kosiginu, Podgorniju, i družini. Nisu ni oni ni Titozaboravili 1948. – 1950. i kada se “ljube kroz kamiš” i kad paradiraju i govore o “svjetskojrevoluciji” i posebnom “socijalizmu svake zemlje” ili kad imitiraju Anu Pauker, ne zaboravljaju1948.god. Tito je sa Dimitrovom htio napraviti “Balkansku Federaciju” , zato da bude sigurnijiod “svojih”. Zna on da revolucija ždere svoju djecu, a ona komunistička posebno. Nekasvjedoci budu svi učenici, suradnici i sljedbenici Lenjina, koji su svi završili u kloakamarevolucije, kao i sam legendarni Dimitrov, koji je otišao u Moskvu živ i zdrav, a vratio se umrtvačkom sanduku sa počasnom stražom. Zato Tito i njegovi dijalektičari, partijskislužbenici, profesionalni revolucionari, govore o novom svjetskom ratu ako Rusi dirnu u Tita iJugoslaviju. Posebne radiopostaje na makedonskoj granici pripremaju Makedonce i Albance narušenje Jugoslavije. Hrvati i Slovenci nastoje stvoriti “omladinske brigade” i “radničkezaštite”. Nastoje doći do oružja i poluvojničkih formacija iz domaćeg stanovništva. Trude seda dobiju pregled nad Udbom i milicijom. Narod kupuje oružje za bilo koju cijenu i skriva ga,jer zna da će trebati.



Tito se igra modernog Kutuzova i govori o masovnim pokretima od federacije do općine.General Kutuzov je žario i palio svoju zemlju i povlačio se pred Napoleonom da bi ga navukao ušume i bezpregledne snježne blatne ravnice. Ali Kutuzov je mogao računati sa ruskom dušom,koja je bila puna vjere i domovine. Tito može donijeti tehniku razornog obrambenog rata, alihrvatski i drugi narodi nisu zaboravili partizansko divljanje 1941. – 1945. i nisu zaboraviliStepinca i 500 pobijenih svećenika, nisu zaboravili Bleiburg i pola milijuna palih Hrvata zadomovinu. Na nama je da zauzmemo stav i mi to kao odgovorni vojnici i činimo : poručujemoHrvatima i građanima Hrvatske da uzimaju oružje i čuvaju živote i imetak; pozivamo svestanovnike Hrvatske, Hrvate i hrvatske Srbe, pozivamo sve vojnike, milicionere, pripadnikesigurnosnih organa, časnike i dočasnike (oficire i podoficire) – da ne padaju u kolektivnuhisteriju, nego trijezno i na bilo koji način uzimaju u svoje ruke vlast i oružje.

Mi ne možemo znati što misle Amerika i Rusija, niti što će misliti sutra, ako se pokrene crvenikolos KINA sa 800 milijuna duša. Najvjerojatnije jest, da će se nagoditi gdje bude trebalo, arespektirati ono, gdje su se prije nagodili. Na nama je da svaku zgodu u domovini i inozemstvuiskoristimo i da velike i male uvjerimo u pravednost hrvatskih zahtjeva za slobodom, a daskupljamo znanje i oružje, te svoje zahtjeve u danom času potpomognemo oružjem, kako bikomunisti i nekomunisti, katolici, muslimani i pravoslavci, Hrvati i ne-Hrvati našli mjesta uHrvatskoj Državi za jedan bolji i vrjedniji život od onoga što obećava Tito kao amanetnaslijeđen od Boška Jeftića nad odrom Ace Posljednjega: “ČUVAJTE MI JUGOSLAVIJU !

“Naš je stav jasan: “RUŠITE SVAKU JUGOSLAVIJU!” Činite to u ratu i bez rata, sa Rusima iAmerikancima, sa komunistima, ne-komunistima, u klasičnom ili gerilskom ratu, dijalektomriječi i dinamita, ali rušite ju, jer ako jedna država nema razloga za opstajanje onda je tosamo i jedino JUGOSLAVIJA!" (Konačno pronađoh ovu poznatu i mnogo puta citiranugeneralovu izreku, a da joj nitko nije citirao originalni izvor. Ovdje želim navesti velikimslovima izvor za sve one koje ova izreka bude zanimala. Originalni izvor je: ZAUZIMANJESTAVA, koji je izišao u novini Obrana studeni 1968. a portal kamenjar.info prenio, mo.Otporaš) Hrvatski narod stoičkim mirom sluša bujice riječi, histeriju sinova komunističkerevolucije kojima je došao čas žderanja, pa svoju sudbinu žele nametnuti čitavom hrvatskomnarodu. Mi smo protiv svake tiranije, i one komunističke i one fašističke i oneantikomunističke. ŽIVJELA SLOBODA ZA KOJU JE VRIJEDNO ŽIVJETI I UMIRATI ! Toje naš stav.otporaš/kamenjar.com

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANINPROKLETSTVO KARLA MARKSA

(Naslov je opisa od 28 stranica Ive Graničara, odnosno generala DRINJANINA u "DRINI"1968., strana 9 i 10 posvećenoj ŽRTVAMA SRBOKOMUNIZAM, gdje kaže slijedeće

"...Pisac ovih redaka je seljak kojeg je rat i emigracija napravila radnikom. Ali kako je knjigaBožiji dar na raspolaganje svakome tko kod očiju nije slijep, nastojao sam nešto naučiti iz



života i pročitati iz knjiga, kojih ima obilje svih vrsta i na svim jezicima. Našao sam takostvari koje me tjeraju na razmišljanje i razmišljanje prisiljava na akciju.

Tako sam došao do uvjerenja da treba razgovarati sa tim ljudima koji sami sebe zovu"hrvatskim komunistima" i onda, ako radi toga trebamo trpiti. Dva su razloga osnovna: radi seo Hrvatima, pa ili kao Hrvati imaju prava ispovjedati jedno političko uvjerenje, ili ih seunaprijed izključuje iz narodne sudbinske zajednice i silom (ih) tjera u naručaj neprijatelja, uovom slučaju "srbokomunizma" i jedne strane državne tvorevine, koja se zove Jugoslavija.Drugi razlog jest, taj da baš dio tih "hrvatskih komunista" dokazuje nastojanje za hrvatskomevolucijom, koja se danas u onim prilikama (kod njih) zove "samoupravljanje", a koje će sesutra zvati "borba za državnu samostalnost..."

(Tako kaže pisac ovog opisa od 28 stranica general DRINJANIN, alijas Ive Graničar, koji jeopisan upravo poslije upada jedinica Varšavskog Pakta u tadašnju državu Čehoslovačku 21kolovoza 1968. Iz ovog se očito može vidjeti to da je general sam sebe pobijedio i da se nijestranačarski začaurio do te mjere da bi mu smetali Hrvati drugih političkih opredjeljenja.Njemu su smetali samo oni Hrvati koji nisu bili za HRVATSKU DRŽAVU! Kada se budu čitalaSABRANA DJELA Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA, tada će se iz njihmnoge stvari saznati. Otporaš.

DESET (10) TOČAKA NIKAD ZADOVOLJNIH ILI UVIJEK NEZADOVOLJNIH HRVATA

PRVA TOČKA:Iako su Hrvati uvijek željeli biti svoj na svome, imati svoje ime i svoju Državu Hrvatsku,nikoga napadati, ničije otimati i imati prijateljske i dobre odnosi sa susjedima, uvijek su semorali braniti od napadača i taznih osvojača.

DRUGA TOČKA:Iako su Hrvati kroz svoju dugu i burnu povijest živjeli u odrazima raznih vremena, raznihsistema, raznih običaja, raznih feudalnih i političkih mišljenja, uvijek su kroz isticanjehrvatskih nacionalalnih obilježja uspjeli sačuvati hrvatsko narodno ime HRVAT.

TREĆA TOČKA:Iako su Hrvati u prošlosti pod utjecajem tuđinca često **** bili skloni prilagoditi se stranim -uvijek nama Hrvatima neprijateljskim - političkim i ideološkim stremljenjima, uvijek je i usvakim prilikama prevladavala hrvatska državotvorna ideja za Hrvatskom Državom.

ČETVRTA TOČKA:Iako je u prošlosti bilo Hrvata koji su iz svojeg malodušja posumnjali ponajprije sami u sebe ikroz sebe i u budućnost Države Hrvatske, u tim i takovim slučajevima je uvijek bilodržavotvornih Hrvata koji su kroz isticanje hrvatskih obilježja pronosili baklju hrvatskogdržavotvorstva.

PETA TOČKA:



Iako su Hrvati u prošlosti i u raznim političkim okolnostima isticali razna i ponekadakontroverzna hrvatska nacionalna obilježja, ipak, zahvaljujući onim svijestnim državotvornimHrvatima koji su uvijek i u svakim prilikama, smjelo i odvažno, isticali i branili istinska i pravanacionalna hrvatska obilježja: zastavu, grb, predaju, jezik, običaje, pozdrav(e) i sve ono čimese jedan narod divi i ponosi i što ga predstavlja, uspjeli su se Hrvati održati do danadanašnjega.

ŠESTA TOČKA:Iako su Hrvati u prošlosti znali biti dobre sluge loših tuđih i stranih gospodara, isticanjehrvatskih nacionalnih obilježja uvijek su smetali neprijateljima Države Hrvatske. To svjedočinaša hrvatska povijest, to svjedoče razna hapšenja, razna streljanja, razni progoni, raznemuke i razni zatvori.

SEDMA TOČKA:Iako su Hrvati u prošlosti lutali kroz magle u maglu, hrvatska nacionalna obilježja su bila takoja su im bila vodič kojim putem treba krenuti da se ne izgube i da ne skrenu s pravog ****prema Državi Hrvatskoj.

OSMA TOČKA:Iako su Hrvati bili prevareni stupiti u državnu zajednicu s drugim narodima poslije prvogsvijetskog rata 1918. godine, hrvatska nacionalna obilježja: zastava, grb, predaja, jezik,pozdravi i hrvatski narodni osjećaji su bili ti koji su progovorili u hrvatskom čovjeku da jedošlo vrijeme da se Hrvati ujedine u borbi za oslobođenje Hrvatske i uspostavu HrvatskeDržave.

DEVETA TOČKA:Iako su Hrvati poznati kao vrlo miroljubiv narod, iako Hrvati ne vole rat niti vole ratovati, ali,da bi se Hrvati očuvali i zaštitili od podpunog uništenja, bili su primorani u siječnju 1929.godine osnovati jedan pokret koji će se suprostaviti stranim nasiljima da se tisućljetno imehrvatskog naroda iskorijene i narod uništi. Tada se od svih državotvornih Hrvata izdiže jedanpo imenu dr. Ante Pavelić i osniva organizaciju Hrvatski Revolucionarni Ustaški Pokret i kojimje i kroz koji je istakao sva hrvatska nacionalna obilježja bez ikakovih cenzura. Tako je došlodo osnutka Ustaškog Pokreta.

DESETA TOČKA:Iako su mnogi današnji Hrvati upoznati o Hrvatskoj i Hrvatskom Ustaškom Pokretu,Poglavniku, Ustašama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, NDH, kroz ovu gore priloženu slikuspomenika Žrtava Fašizma u Jasenovcu, kojeg je projektirao beogradski srpski arhitektBogdan Bogdanović, ipak ovaj spomenik je taj koji je hrvatskim komunistima otvorio oči da tajspomenik predstavlja srpske, četničke i jugoslavenske laži. Dr. Franjo Tuđman je bio taj kojije prvi upro prstom u srpskojugoslavenske laži koje se promiču protiv hrvatskog narodaupravo kroz ovaj spomenik u Jasenovcu. Zato je Maks Luburić pisao svojem suradniku u Parizdru. Miljenki Dabi Peraniću 1968. godine da je taj spomenik napravljen kao po njegovu, MaksaLuburića, planu. Jer, kako Maks piše u pismu, doći će vrijeme da će se na tom i oko togspomenika hrvatski komunisti najprije posvaditi sa srpskim komunistima i na kraju potući zbog



uveličavanja žrtava u Jasenovcu, a mnogi i ne znaju šta je sve tamo bilo. Eto, tako je i prvipredsjednik RH dr. Franjo Tuđman uzeo taj spomenik kao pravac za rušenje Jugoslavije.Otporaš.

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANINSVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

HRVATSKI NARODNI ODPORGlavno Tajničtvobr. 19/ 1955Stan, dne 20.I.1955.

OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

Prema pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji jedankomunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku promidžbu medju hrvatskimemigrantima.

Na čelu tog komunističkog centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji supobjegli iz Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i Rusijom.

Agenti toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa vodećim osobamasvih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagamazapada. Radi toga, da i mi Hrvati moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljnastvoriti Hrvatsku Državu.

Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u Domovini i njegove emigracije u borbi zasvoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskojnezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom velikosrpskih krugovasrbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Driniuzpostavila granicu izmedju Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bihrvatski nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da Rusija to nemože učiniti bez Ustaša.

Hrvati!

Mi ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije nikada u poviestibila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvopriestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobitihrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih zarobljenika koje suSrbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici nisu htijeli pridružiti jugoslavenskomOdboru, tj. srpskoj vojsci. Kada se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke



Prava, HSP-a Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imenaGROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali svrstati ujugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon Marseille-a tražilanajenergičnije mjere protiv Hrvata.Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi iosigurati Državu Hrvatsku.Ona je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u Beograd, a 1941., kadaje hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je poslala svoje prijatelje srpske komuniste icielo srpstvo u vatru protiv N.D.H.

Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i uviek su služili srpsku i jugoslavensku državnumisao. Danas se strelja Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističkediktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne znači, da su oni biližrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. Onje hrvatovao zato, jer u Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukamaHebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu, jer su to zahtievalinesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali srpski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posveprotuhrvatski orientiran.

Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego taktički neuspijeh. Njima je Domovinataktika, a nama je sastavni dio našeg žića i bistovanja. Godine 1941. potpisnik je uhvatio jedandio arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda zagrebačke policije sazapisnicima. Samo tri bilječke su glasile: "hrvatski orientiran", a svi ostali pristalicejugoslavenske državne koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog - ihrvatskog, i srpskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

Postoji mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro obaviešteni ljudi načistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srpski komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoćsrpskih i slovenskih krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim agentima, osrbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz Hrvatske, koji nas žele u slobodnomsvietu kompromitirati kao tobožnje rusofile.

podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima provokatorima ili o pravim ruskimagentima. Radi se uviek o komunistima. Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški jepokret progonio jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran Dr.Ante Ciliga.

Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima. Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja,jer bi to značilo počiniti nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženiprogonima, jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov nacionalnikomunizam, koji je čisto srpska i komunistička tvorevina i u biti protuhrvatska. Ali mivjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravona slobodu. A i o nama ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našimkonstantnim antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i kulturni narod,



narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i muslimanskom moralu i moramo imatisnage i duha, razbora i inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

Mi vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi pripadamo jednomsvietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike,nego radi Hrvatske. To smo bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, štoradimo i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv komunizma, kada bi smovjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu, slučaj.

Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

1.) Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku promidžbu medjuHrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake vrsti komunizma, onog ruskog ionog srpskog, pa i čisto hrvatskog komunizma.

2.) Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez predomišljanja dati im podatke okretanju komunističkih agenata, posebno ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju zaHrvate. Treba pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi protivsvih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj sredini. Najaviti rat onimakoji bi mogli u slobodnom svietu kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkihantikomunističkih boraca.

3.) Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim organizacijama, družtvima i ustanovama upobijenjau svake vrsti komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistimadrugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama naroda, čijegostoprimstvu uživaju.

Neka Vam ruski plaćenici govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu,da sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna služba i to, da uHrvatskoj vladaju srpski komunisti, a zna američki narod, da je narod Kardinala Stepinca iPoglavnika Pavelića izrazito antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernosthrvatskog naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

Izprazna su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će Ustašamaništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke milosti. Ako je potrebno, da mipreživjeli iz beleiburške tragedije, idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije napolju časti spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego spašavati tielo,prodajući dušu svoju i svoga naroda.

Ni Moskva ni Beograd !

Ni srpski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA,gdje će vladati Bog i Hrvati.



GENERAL DRINJANIN v.r.

DVA HRVATA, DVA GENERALA, JEDAN NDH, JEDAN JNA, OBA U SLUŽBIHRVATSKE DRŽAVE

Nitko ne može zanijekati vojničke titule dvaju Hrvata, dvaju Hrvata koji su sami sebepobijedili, a to su general Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS-a Vjekoslav Maks Luburić i generalJugoslavenske Narodne Armije, JNA dr. Franjo Tuđman. General DRINJANIN je sam sebepobjedio i sam sebe uvjerio da Hrvatska pripada svim Hrvatima a ne samo Ustašama ilipartizanima, fašistima ili antifašistima, komunistima ili antikomunistima; zato se je generalDrinjanin i odrekao ustaštva i skinuo ustašku kapu i rekao u svojem poznatom povijestnomgovoru svim Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta prigodom Desetog Travnja 1968. godine:"...Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško partizanski rat među našimsinovima, su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI...". Također i dr. Tuđman je sam sebe pobijediokada se je odrekao komunizma, jugoslavenstva i antifašizma te otvoreno priznao da jepohlepno čitao izdanja DRINAPRESS-a i članke generala Luburića, te se smatra vjernimđakom Maksa Luburića. Otporaš.

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN

Osobno Peri Tutavcu

HRVATSKI NARODNI ODPORUred glavnog Tajnika4.X.1960.

Bratskom "NAPRIDKU"Buenos Aires, Argentina

Dragi moj prijatelju Tutavac!

Dobio sam na vrime Vaša pisma, kao i "Napridak", onaj poslat avionski, a i paket što je poslat"volovskom" poštom. ("Volovskom" poštom u ovom slučaju znači, parobrodom, mo. Otporaš)hvala na pažni i ja ću nastojati uzvratiti.

Pročitao sam sve brojeve "Napridka" i mogu Vam reći, da nema ni jedni riči, koju ne bihpotpisao. Isto se odnosi na brojeve, koje ste tiskali prije smrti Poglavnika, kao i one, poslismrti Poglavnika. Čestitam Vam od srdca, i dao Vam Bog snage, pa izdržali do kraja. Ja znamkako je teško novine tiskati, a u njima istinu govoriti......

Lipo je čitati našu ikavicu, lipo ju je i čuti. Ali eto, život nam nametnuo nešto drugo, pa samBog zna, kada i kako će se uspiti povratiti na riči naših didova i baka. Kada sam se iz Mostara



vratio u Ljubiški, za vrime škole, veli dobra starica: "ama sinko, kako ti to menigovoriš..."Mislio ja, da sam valjda izlanuo štogod, pa da se starica naljutila, a kad tamo staricamene ispravlja, pa veli: "zaboravio ti na školama sine moj govoriti našim lipim jezikomhrvackim". Nadam se da će se i ta i neukusna pogrda našeg jezika s vrimenom ispraviti i dobrobi bilo, da se tiska kakvo dobro dilo na dobrom hrvackom jeziku i ikavicom. Ako se takva štaodluči, a Vi računajte samnom.

Hvala Vam na onako lipim ričima, koje ste o meni u "Napridku" napisali. Ostanite samostalni,borite se za ideal, nebojte se dušmana ni čankolizaca, i izvršiti ćete časno svoju dužnost. Ibranite naš lipi jezik od nakaza. Svi će Vam pošteni ljudi pomoći.

Poslao sam Vam jedan paket "DRINA" pa dogovorite se sa Štirom o prodaji. Šta dobijte za te,neka bude prilog "DRINE"za "NAPRIDAK" a ja ću Vam osobno uvik poslati sve što tiskam.

Oglasite "DRINU" u "NAPRIDKU" i napravite ižpravku, kako sam to pisao Štiru.

Bog Vas pratio u svemu što budete radili, a kada god budete mislili, da nešto mogu za Vasučiniti, obratite se na mene. Znao sam uvik ciniti nesebični i patriotski rad.Odani Vam VašMaks.

(Pere (Bilić) Tutavac, Dančanje kod Mostara 9 srpnja 1913., Buenos Aires 9 listopada 1985, jebio novinar, publicista, jezikoslovac glavni i odgovorni urednik novine NAPRIDAK isključivo nastarom hrvatskom jezeku IKAVICA. Napisao je nekoliko knjiga na ikavskom jeziku. On mi jepoklonio svu korespodenciju između njega i generala Drinjanina. Mnogo sam mu zahvalan za ovapisma koja ću postepeno iznositi. Otporaš)

Odgovor Pere Tutavca na generalovo pismo od 4.X.1960.

Pere TutavacDupuy 87 - Buenos AiresBs.Aires, 25. prosinca 1960.(Kako se po datumu može vidjeti, ovo pismo je pisano na sami dan Božića, mo. Otporaš)

Poštovani i dragi g. Generale!

Prije svega želim Vam javiti, da sam u redu primio paket "Drine", tj. 56 komada, kao i Božićnučestitku upućenu hrvatskim vojnicima. Hvala Vam na svemu najiskrenije. "Drinu" po maloprilažem "Napridku" i šaljem naokolo mojim "predplatnicima". Do danas sam na račun togadobio 20.- (dvadeset) pesosa...(što bi po današnjem kursu boglo značiti nekoliko lipa, mo) Nemožete si zamisliti, do koje su mire naši ljudi nemarni (da ne rečem drugačije). Jednak jeomir i s "Napridkom". Već godinu dana šaljem list na sve starne na ime ljudi do čijih samadresa došao, a da u 95% slučajeva nema ni glasa od njih - iako se novine ne povraćaju; što jenajbolji znak, da ih primaju i da ih redovito primaju...Ali što da Vam o tom pišem, kad i Vi sami



znadete, kako se "zaradjuje" s poslovima ovakve vrsti. Medjutim, "ima nešto što nas napridkreće", bez obzira na sva nerazumjevanja, poteškoće - i ne prilike, koje nam na svakom korakuprave "predstavnici" i "veliki rodoljubi".

Početkom prosinca o.g. u Argentini su povišene i cine tiskanju, tako da mi ni uz najbolju voljunije bilo moguće "odškrnuti" koliko je bilo potrebno za izdati Božićni broj. Možda će izići dokonca godine - ili u sičnju 1961. Čim izadje poslati ću Vam kao i obično.

Ako nemate ništa protiv, ja bih želio u kojem od narednih brojeva doniti Vaše mišljenje o"Napridku" i hrvatskom jeziku, kako ste iznili u pismu od 4. listopada 1960., izostavivši ono štonije za javnost. Dakle, po priliki, ovako:

"Bratskom Napridku" - Buenos Aires, Argentina

Dobio sam i pročitao sve brojeve "Napridka" i mogu Vam reći, da nema ni jedne riči, koju nebih potpisao. Isto se odnosi na brojeve, koje ste tiskali prije smrti Poglavnika, kao i one poslismrti. Čestitam Vam od srdca, i dao Vam Bog snage, pa izdržite do kraja. Ja znam kako jeteško novine tiskati, a u njima istinu govoriti.....

Lipo je čitati našu ikavicu. Lipo ju je i čuti, ali, eto nametnuše nam nešto drugo, pa sam Bogzna, kada i kako ćemo uspiti povratiti se na riči naših didova i baka.

Kada sam se iz Mostara vratio u Ljubuški, za vrime škola, veli dobra starica: (Maksova majkaMarija, djevojačko prezime Soldo, rođena 1886 umrla 1989, dakle živjela 103 godine, mo.Otporaš) "Ama, sinko, kako ti to meni govoriš?"...Mislio ja da sam valjda izlanuo štogod, pa dase starica ljutila, a kad tamo ona mene ispravlja, pa veli: "Zaboravio ti na školama, sine moj,govoriti našim lipim jezikom hrvatskim!"...

Nadam se, da će se i ta nepravda i neukusna pogrda našeg jezika s vrimenom izpraviti - i dobrobi bilo, da se tiaka kakvo dobro dilo na dobrom hrvatskom jeziku ikavicom.

Ostanite i nadalje samostalni. Borite se za ideal! ne bojte se dušmana i čanjkolizaca, i izvršitćete častno svoju dužnost. Branite naš lipi jezik od nakaze! Svi će Vam pošteni ljudi pomoći.Bog vas pratio u svemu što budete radili! Znao sam uvik ciniti nesebični i rodoljubni rad.

Odani Vam Vaš Maks".

Već odavna sam u vezi i dopisivanju s fra. Knezovićem. (Fra Oto Knezović je bio hrvatskisvećenik u Chicagu i napisao je knjigu očevidnih dogodovština POKOLJ HRVATSKE VOJSKE,mo. Otporaš) on je već star čovik, što jasno dolazi do izražaja i u njegovim radovima i pisanjupo novinama. Napisao je "Povist Hrvata", koju smatra svojim Glavnim dilom - i htio bi ju izdatiza života. Kako je to teža stvar (t.j. s materialne, novčane strane) sam ne može.



Nada se, da bi to mogao s pomoću "HOP-a". Izgleda da nije svistan, da ima posla s "praznomkantom", kao i da ne zna što "kružok" misli o njemu, koji nije na "liniji" - te da oni njegovo imeiskorišćavaju za pokriće...

Medjtim, fra. Oton imade pripremljenu, već odavno, i "Gramatiku hrvatskog jezika". Ja sammu pridložio, da je tiska ikavicom, našto je pristao. Medjutim, veli, da je upao u velik dug sknjigom "Pokolj hrvatske vojske" (koju mu "hopovci" bojkotiraju...)

Fra. Oton, izgleda, misli, da ja imadem "para", pa je predložio, da "Gramatiku" tiska"Napridak" na svoj račun. On ni ne sluti s kakvim se neprilikama borim da bih, kako tako,održao na životu ovaj prvi list u povisti Hrvatskog Naroda na pravom hrvatskom jeziku, kaoznak reakcije na beogradsko nasilje s novim "srpsko-hrvatskim" (jugoslavenskim) pravopisomTitovog izdanja.

Kako si mogao i zapaziti, čak se i sam Maček našao ponukanim na to sve reagirati, pa je u"Hrvatskoj Reviji" od prosinca 1960. napisao članak pod naslovom: "Hrvatski književni jezik ipravopis", u kojem zastupa isto stanovište kao i pok. Poglavnik. Naravno, da ne da pokojnome"gušta" i ne pridlaže prilaz na ikavicu - ali piše, izmedju ostaloga, doslovno i ovo: "Ti naši Ilirci"su si nastavili zadaćom ujediniti, pod ilirskim imenom, sve južne Slavene...Uvidjeli su, da trebau tu svrhu stvoriti zajednički književni jezik..., kojem je ban Khuen Hedervary (za voljuhrvatski Srba) naredio fonetski pravopis za sve pučke i srednje škole Hrvatske i Slovenije,kako je to uveo srpski književnik Vuk Karadžić...U Hrvatskoj je nastala zbrka...te školanageneracija, koja je tek deset ili petnaest godina mladja od mene, ne zna više pisati hrvatskimpravopisom. Pa tako i ljudi, koji inače zaziru od svega što je srpsko kao vrag od tamnjana, pišudanas isključivo srpskim pravopisom...Od kad smo pali pod beogradsku kapu, naši školani i poluškolani ljudi nisu se zadovoljili samo time, što su pisali fonetikom, nego su sve više i više počelii u pismu i u govoru upotrebljavati oblike srpskog jezika...Osim toga, upotrebljavaju sve više iviše srpske rieči, kojima se služe beogradske novine...

Nisam filolog, da bih mogao o tome pisati cielu raspravu, ali se nadam, da ima u hrvatskojemigraciji dosta ljudi, koji su, doduše, na sveučilištu stekli diplomu profesora makar iizkrivljenoga hrvatskoga jezika i pravopisa, no koji su kadri izdati priručnik čistogahrvatskoga jezika. Onakovoga, kakav je bio prije, nego što su ga naši pisci, a napose novinari,počeli kvariti oponašajući beogradsko novinstvo.

Hrvatsko seljačtvo sačuvalo nam je hrvatski pučki govor, makar i u dialektima. Mislim da bibila dužnost hrvatske inteligencije, da nam uzkrisi i sačuva čisti hrvatski književni jezik."........

Što ovo sve skupa znači?...

Kako vidite, "Napridak" drma savistima - i počinju se pokrećati i oni, od kojih to, možda, nijebilo za očekivati. Naravski, ljudi hoće da budu "originalni" i ne će da priznaju pridnost"Napridku". Mene to ništa ne čudi niti smeta - jer to je "ljudski"...



Dok ovako Maček (kojeg će, virovatno, sliditi njegovi slidbenici) dotle razvikani "oslobodilačkipredstavnici" progone i čine sve (što) je u njihovoj moći, da me onemoguće!

Uza sve to ja koracam naprid i nastojat ću paliti iskrice dok god budem mogao - pa i uzprkospisama u kojima me se upozorava, da bi me "hrvatski rodoljubi" mogli umalatiti.

Smatram, da bi izdanje Knezovićeve "Gramatike hrvatskog jezika" ikavski bio dogadjaj oddalekosnažne važnosti i svakako najbolja knjiga što bi se mogla u obranu i korist hrvatskogjezika obilodaniti. Pa budući da ja sam to ne mogu ostvariti, iskorišćavam vašu ponudu od4.X.1960.

Troškovi tiskanja za 1000 komada iznosili bi oko 500.- (pet stotina) dolara. Što se tičepripremnih radova; korigiranja i drugog u vezi s tiskanjem, ja bih to obavio bezplatno. Zaodpremu i poštarinu, virujem da bih nekako smogao - pa makar da i s "Napridkom" za nekovrime "otegnem".

Molim Vas, dakle, da mi se u vezi s time čim prije javite, eda bi mogli pristupiti ostvarenju - ieventualno pridusristi druge, koji bi, možda, mogli dati svemu i neki drugi ton, koji nama ne bibio najpovoljniji.

Za sad ništa više već srdačni pozdravi.Čestit Božić i Sretna Nova Godina 1961.! Vama i cinjenoj obitelji.S poštovanjem Vaš /Pere Tutavac/.

P.s.

Prid nekoliko dana vidio sam se s puk. Štirom. U razgovoru s njim saznao sam i neke novosti o"radu" i ulogama nekih buenosaireških "rukovodilaca" za vrime prošlog rata. Posebno u vezi saslučajem Osieka. Čudi me da to do danas nije objavljeno od strane onih, kojima je stvarpoznata - jer se, možda, s time moglo spričiti mnoge neprilike u emigraciji. Ono što nije dodanas učinjeno, tribat će učiniti čim prije, eda nam se u odlučnim časovima ne bi dogodiloteško i sudbonosno iznenadjenje baš s one strane, odkuda se neupućeni najmanje nadaju.

(Kraj ovog pisma i što je najveća šteta da Pere Tutavac - ili netko drugi - nije iznio "o kojemto slučaju" se radi, jer se to još ne zna. Mi, današnji Hrvati, koji se budemo bavili hrvatskompolitičkom emigracijom od propasti nama Hrvatima NDH pa sve do danas, morati ćemozasukati rukave i s velikim naporima tražiti tko je tko bio i tko je šta radio, jer živih svjedokaneće više biti. Mo. Otporaš)





NEZNALICA HRVATSKE STVARI MILAN GABRIĆAMilan • dalje.com:Član Delivuk (Milan Gabrić) 06.11.2011 16:31 h

Ustaše hapse dra. Vladka Mačeka. Paletkujući na internetu pronaša sam i ovo što me je uistinuiznenadilo. Iznenadilo me je ko jedna povjesna činjenica koja je nama Rvatima a najviše meniko rođenom rvatu malo ili ni mlo poznata.

HRVATSKA i USTAŠTVO (41)prkos.com

Mnogo puta smo rekli, da nam je teško govoriti i pisati istinu. Sada velimo: teško nam je većviše šutjeti. U pohodu za slobodu, idemo sa Istinom, pa šta god dragi Bog dao i sreća junačka!,kaže Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN.


Njemačko odlikovanje i po Hitleru poklonjeni revolver na noćnom ormariću dra. V. Mačeka.

Dugi niz godina emigrantskog života, te izvanredne prilike u kojima sam žvio tako rekuć odnajranijeg djetinstva - naučile su me, da se u životu ne treba nikad i ničemu previše čuditi.Sjećam se, da je jednom Poglavnik, kada nas je došao posjetiti na Janka Pustu, dao jednudobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludi i pametni ljudi. Kad su se, naime, nekitužili da je Kopčinović ("pobočnik Staniša") lud, jer je činio stvari, koje jedan normalan čovjekne čini, Poglavnik je rekao: " Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to istotvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zarađuju, vesele se iodmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne možemo biti drugo nego abnormalni!"

Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snaći se među ljudima i djelima, koja nisu uvijekizgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza "abnormalnosti" bila prevelika, onda smoznali i ne znam zašto, reći: nemoj pretjeravati (u šali se reklo "prijećeravati").Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom Ustaša Narodne i Obrambene službe, te, premaunaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Mačekov dvor i zvali na vrata. Bila jerana zora, svi su još spavali, osim našeg tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnunadzornu službu i dao nam nacrt Mačekova dvora i imanja. On nas je čekao.

Nastalo je bilo u kući komešanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, dadolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustaške Nadzorne Službe i Glavnog ravnatelja zajavni red i sugurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraćeg vremena uveli su me u sobu, gdje jespavao dr. V. Maček. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog. U istom je stajalo,da se ima pretresti dom dra. V. mačeka, u potrazi za eventualnim tajnim spisima, te da se, poodredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra. V. Maćeka, koji trebam ja osobno sprovestiu djelo.



Sada počima iznenadđenje. Najprije zato, jer među prvim riječima, koje je izrekao dr. V.Maček, bile su - da nas je očekivao. I drugo, veliko iznenadjenje, na njegovom noćnomormariću, na lijevoj strani kreveta, bila je jedna otvorena škatulja, u kojoj se vidjelo jednoblistavo njemačko odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih povećih odlikovanja, koje sena širokoj vrpci vješalo oko vrata ministara i drugih važnih osoba. Pa ne samo da sada ne znamkakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao. Kraj spomenuteškutulje bila je jedna druga, isto tako otvorena škutulja i u njoj jedan "Walter" revolver! Naškutulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemački Fuhrer, u imeprijateljstva prema njemačkom Reichu, ili nešto slično. (Nezaboravimo jednu stvar ovdjespomenuti da je Hitlerova Njemačka podržavala Mačekovu i srpsku kraljevsku Jugoslaviju,moja opaska, Otporaš). Bilo je spominjano ime Goering-a, nu ne znam dali je to bila fabrikacijaHerman Georing, ili mu je to maršal Goering, kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao.(Dozvolite mi ovdje navesti šta o tom "revolveru, poklonu" kaže Marko Marković u svojoj knjigi" JURE I BOBAN, Povijest Crne Legije", str. 34:

"... Treba podsjetiti da je Mađarska četeri mjeseca prije njemačkog napada na Beograd sJugoslavijom sklopila Ugovor o trajnom prijateljstvu, a Hitler ju je prisiljavao da sudjeluje unapadu na svog južnog susjeda, za uzvrat joj nudeći teretorijalne ustupke. Pod njemačkimpritiskom Mađari su se morali predomisliti. Na sjednici vlade 1 travnja 1941. odlučili su napastiJugoslaviju. Formalni izgovor našli su u očekivanju da će se napadom Njemačke na JugoslavijuHrvatska odcijepiti i da tim činom Jugoslavija prestaje postojati, a time prestaje važitiugovor o vječnom prijateljstvu tih dviju država.

Dva dana nakon te sjednice grof Tellkey, predsjednik mađarske vlade, počinio jesamoubojstvo. O tom činu Maček je u "Memoarima" zapisao: "Ribbentropov posebni izaslanikMaletke posjetio me poslije podne 3 travnja 1941. i donio mi poruku da je dozrela stvarodcjepljenja Hrvatske od Srbije i ponudio mi da u tim stvarima surađujem s Njemcima. Ja sammu rekao da je odcjepljenje moguće samo ratom i da zato na toj stvari neću raditi ništa,(Sada se može vidjeti kokvog predsjednika HSS-a je imala, koji je svim silama htio spasitiJugoslaviju, i tako, svojim nedržavotvorno hrvatskim stavom, uveliko doprinosio razdor međuHrvatima, koji je išao na ruke partizanima. Sada se olako može shvatiti odluka hrvatskedržavne vlade za Mačekovo hapšenje i internacija, opaska Otporaš), nego ću sve svoje sileuložiti u to da sprijecžčim rat. Zamolio sam zato neka saopći Reibbentropu da nema smisla sanjemačke strane navijestiti Jugoslaviji rat, jer se proglašenjem kraljeve punoljetnosti isastavom nove vlade (u kojoj je i dr.V. Maček bio, i slike postoje kako vijerno prisegu polaževjernosti srpske kraljevsje Jugoslavije, moj opaska, Otporaš) ništa nije promijenilo.Uvjeravao sam ga da nitko u cijeloj Jugoslaviji, osim nešto nedozrele mladeži u Beogradu, neželi rat. To je bila istina prema onome što su me Košutić i Šutej bili izvjestili. Maletke mi jerekao da vrlo žali što nije kod mene naišao na očekivani odaziv, ali je nadodao da će on mojemišljenje o besmislenosti rata protiv Jugoslavije vjrno reproducirati na nadležnom mjestu. Narastanku mi je Maletke ostavio kao uspomenu nabijenu 'pištolu". Ja sam mu se najuljudnijezahvalio na predanom mi "daru", ali sam shvatio značenje...")



(Dali je general Drinjanin kada je pisao svoja sjećanja na dra. V. Mačeka znao za njegove"Memoare" u kojima se otkriva tajna "revolvera" na ormariću u spavaćoj sobi dra. Mačeka,kojega je on, general Drinjanin, pronašao, teško je reći. Otporaš)

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANINPOVODOM SMRTI DRA. VLADKA MAČEKA (1964)

(General Luburić je napisao petnaest (15) nastavaka u novini OBRANA 1965 i 1966. god.,"POVODOM SMRTI V. MAČEKA". Ovi su nastavci izišli na portalu javno.com na stranicamaHRVATS I USTAŠTVO. Priloženo je jedan od tih nastavaka, mo. Otporaš.)

Bez sumnje Država Hrvatska je tu. A šta će i kako će biti kasnije, to nitko ne možepredvidjeti. Engleski konzul Rapp Ivanu Meštroviću 12.4. 1941., (iz knjige Ivana Meštrovića"USPOMENE NA POLITIČKE LJUDE I DOGAĐAJE", mo.)

piše: general DRINJANIN" OBRANA " br. 32-33 1966 godine

Razgovor s Mačekom o njegovoj vojsci: "Zaštiti"

Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost, ali uvijek bacajući pogledunatrag, da naše misli i planovi za budućnost usporedimo s onim , što smo jednom proživljavali,pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskog naroda. Samotako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan, koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi.Pametni ljudi uvijek su nastojali učiti na pogreškama drugih, nastojali su proučavati primjere usvojoj vlastitoj prošlosti, a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitihpogrešaka. To se odnosi na sva polja narodnog života, pa tako, naravno, i na vojničko polje.

Mi hrvatski vojnici, i u domovini i u emigraciji, razmišljamo o načinu kako bi mogli stvorititemelje nove hrvatske vojske, (ruku na srce i sami sebi priznajmo da se je to i ostvarilo uzadnjem Domovinskom raru, u kojem je bilo mnogo povratnika, medju kojima i ministar ObraneGojko Sušak, moja opaska, Otporaš) koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno dobapripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije, kao i u postrevolucionarnodoba izgradnje i zaštite svoje vlastite države.

Bilo bi glupo, kada nebi kritički analizirali tri(3) posebna pokušaja stvaranja naše hrvatskevojske, pod tri posebne političke ideologije. (Molim cijenjne čitatelje da pomno pročitaju ištudiraju ove tri posebne ideologije u službi hrvatske politike i hrvatske sudbine, mojaopaska) Nema nikakove sumnje, da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNAORGANIZACIJA - U.H.R.O. - prva (1) stvorila vojnicčke jedinice, vojničke logor, vojničkuškolu, vojnička zapovjedništva i stožer, ustrojstvo jedne nove vojske, kojoj je cilj bio izvršitirušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske, što se uostalom idogodilo.



Drugi (2) pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite, koju je nateretoriju hrvatske Banovine stvorio dr. V. Maček, predsjednik stranke i nasljednik S. Radića.Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu, jer je uz lokalne male zadaće,kao što je bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa, te kao psihološki čimbenik zapritisak na Srbe, u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bilaprva hrvatska formirana vojska na području N.D.H., još prije dolaska ustaških vojničkihjedinica iz Italije.

Treći (3) pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri, koje suteoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske, u službi Centralnog komiteta komunističkepartije Hrvatske. Druga je stvar ono, što se je dogodilo iza kulisa, te kako su izvanhrvatskipartijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku, kojoj su nakraju simbolički nabili i srpsku šajkaču na glavu. (Ovdje se svaki iole pošteni Hrvat treba vrlodobro zamisliti i sam u sebi zaključiti dali je to istina ili ne, što hrvatski general Drinjaninovdje kaže. Mi Hrvati u našoj vojničkoj prošlosti nikada nismo imali "srpske šajkače" kaovojničke kape, moja opaska, Otporaš) Ali, i opet misleći na budućnost, hrvatski ljudi uemigraciji i domovini, komunisti i antikomunisti, bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj diopartizanske vojske, kao jednu od više mogućnosti, da se hrvatski čovjek u danom času nadjesa puškom u ruci i u organiziranim vojničkim formacijama, u službi hrvatske državotvornepolitike.

Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrang, (Mene su neki pitali dali ću ištapisati o A. Hebrangu. Jest, pisat ću čim za to dodje vrijeme, moja opaska) kojega sam spasiood sigurne smrti, jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku državu, pa makar ona bila,kako je Hebrang znao reći, " crvena kao kukurik ". On je bio u mojim rukama i kasnije smo gapredali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera, koji su bili u komunističkimrukama. Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogućnostima stvaranja hrvatskevojske u bilo kojim okolnostima. Isto tako sam razgovarao sa drom. V. Mačekom, ne samo ostvaranju Zaštite, njenim ciljevima, ustrojstvu i možebitnoj upotrebi, nego smo razgovaralimnogo puta i o tome, što bi se moglo zavati - filozofija rata.

Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom, koji je mrzio rat i oružje. Mačekje i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod "Vražije Divizije".Logična je stvar, kao intelektualac i pravnik, političar i vojnik, da je svijestan da ni jedannarod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom, ako nije kadar stvoriti svojudržavu, i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. Medjutim, kako na razvoj cijelehrvatske politike, tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički, sa nekihposebnih stanovišta filozofske prirode, koji su ga vodili kroz cijeli život, pa sve do groba.

Maček se je rodio u Sloveniji, od slovenskih roditelja, (kao Hitler Austrijanac, razlikom što jeHitler više volio Njemačku nego Maček Hrvatsku, mo. Otporaš) pa iako je, kad bi se naljtio naSlovence i na slovensku politiku, znao reći: "Vrag im mater kranjsku", on je uvijek u sebi, u krvii podsvjesti nosio taj slovenski i kranjski biljeg, koji je često kod njega dolazio do izražaja.Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista, premda je hrvatski osjećao i ljubioHrvatsku. Zato je on, kao političar, morao i razvijati jednu politiku, gdje bi mogao uskladiti



svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. Maček je bio eminentnopolitički čovjek. Osim toga, bliža okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila je neke vrsti jezične,demografske, vjerske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protiv turske najazde, kao iborba protiv Austrije i Madjarske.

Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili, recimo, na slavenstvo i panslavenstvo, ili nasocijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva, sa današnjeg stanovišta,nego se valja prenijeti u ono doba, kada ideje, pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas. (Ovovaži za svako povjesno rezoniranje, moja opaska) Politika je čista dinamika i ne možemo sipraviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke, ako nismo ispitali prilike, ambijent i potrebeonoga doba. (Bravo, Drinjanine!,moja opaska) Maček je tu slijedio svoga vodju Radića, koji jederao i spaljivao madjarske zastave, dobivao austrijske kundeke i školovao se u Masarykovojškoli u Pragu, gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Dio tog duha sačinjavala je bogataruska književnost. I u njoj, kao najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori.Maček je bio stopostotni obožavatelj Tolstoja.

Tu dolazi sada obični čimbenik za formaciju dra. V. Mačeka, kao političara, i odatle njegovinazori o vojsci. Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra. V. Mačeka bili su razgovori ofilozofiji rata, koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov.

ZAKLEO SAM SE NA OSVETU

HRVATSKA I USTAŠTVO (28)

Mi vrijedimo pred Bogom, narodom i poviješću samo toliko, koliko smo voljni učiniti ubudućnosti za Hrvatsku, gen. Luburić, OBRANA br,43-44

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka)

- S očeva i Radićeva groba na Janka Pustu -

Cijeli hrvatski narod, a ne samo ja, tražio je put do hrvatske slobode. Hrvatska omladina uškolama i posebno ona učlanjena u katoličkim društvima, te naravno ona u sveučilšnimredovima - nije nimalo tajila, da je htijela konačni cilj i radikalne mjere. U Napredkovomkonviktu u Mostaru svijest je bila stopostotna. Fra Leo Petrović na djačkim eskurzijamagovorio je o staroj hrvatskoj povijesti, o hrvatskim kraljevima, o hrvatskoj vojnoj moći. (Pitamse danas, sada, kada su nam drugi sudbinu odredili i granice prekrojili, dali bi hrvatskisvećenici u tim čisto hrvatskim krajevima, danas mogli odgajati, tako u duhu hrvatstva, svojeđjake, kao što su tada hrvatski profesori odgajali, moja opaska!?) Orao i Sokol (to su tada bilehrvatske organizacije, moja opaska) su prednjačili. Hrvatski sportski klub ZRINJSKI uMostaru talasao je masu sa hrvatskim amblemima. Priredbe hrvatskog pjevačkog društvaTREBEVIĆ privlačile su gradjanstvo. Hrvatska glazba elektrizirala je ulicu. Fratri su odgajaličitave generacije kasnijih heroja. (Da se razumijemo, te heroje koji su svoje živote uzidali utemelje Hvatske Države, neprijatelj je oklevetao najružnijim imenima, mo. Otporaš) Široki



Brijeg bio je, kao neka tvrda kula, spremna na borbu. Hercegovina je bila uz Radića, isto kaošto je bila za Hrvatsku Državu, jer naziv Republika u Hercegovini je bio nešto konkretno.

Hercegovina je bila državotvorna, i nije bilo jednog Hercegovca, katolika ili muslimana, koji nebi bio sretan, da su ga tada Srbi ubili, kako bi ideja hrvatske države imala svojih martira.Jedan od prvih bio je šestoškolac Ante Soldo, inače neki moj daljni rod, kojega su takopretukli na mostarskom redarstvu, radi jednog vatrenog govora na Napredkovoj božićnici, daje najprije bio izbačen iz svih škola, a kasnije umro od tuberkuloze. Tako je, nakon smrtimojeg dobrog oca, u obitelji postao još jedan martir iz nove generacije.

Ideja je kod mene bila sasma zrela : treba se boriti s oružjem u ruci, i istrijebiti ne samo Cigeu Ljubuškom, nego i sve Cige iz cijele Hrvatske. Požudno sam čitao novine, koje sam većinommorao stare, poderane i zgužvane kupiti po cesti, a i stariji su ih rado davali nama"školarcima". Debate u beogradskoj Skupštini govorile su mnogo, i hrvatski je narod to sazebnjom i žudnjom gutao. Ali za mene je stvar već davno bila sazrela. Ja sam težio za vezom sonima, koji su bili kadri boriti se. Nakon manjih i većih sukoba sa profesorima i srpskimdjacima i organizacijama - konačno sam nakon prvog tromjesečja petog razreda pošao davnoželjnim pravcem : na grob ubijenog oca u Trebinje. Neki stariji ljudi muslimani uputili su me dojednog urara, katolika iz gornjih krajeva, koji je znao za zabranjeni grob mojeg oca. Ne samoda je bio zvjerski mučen i ubijen, nego je i pokopan na način, koji samo može vapiti zaosvetom. Pomolio sam se na očevu grobu i zakleo, da ću se protiv uljeza u moju Hrvatsku boritido zadnje kapi krvi, i do zadnjega daha. (Koliko ih danas ima da bi se tako nesebičnozavjetovali boriti se za Hrvatku, moja opaska) Izgledalo to nekome dobro ili ne "zakleo sam sei na osvetu"- radi ubijenoga oca., koji nikome zla nije napravio, ali koji nikada nije zatajioHrvatske, i radi čega je bio proganjan, kao i cijela obitelj, još u doba Austrije.

S očeva groba pošao sam da vidim moju Hrvatsku, i nju sam obišao većinom pješice - od Kotorado Foče, od Čakovca do pola zemunskog mosta. Odatle sam se vratio - a da nisam ušao uBeograd, jer to već nije bilo za mene interesantno.

Prokrstario sam i našu Dalmaciju, i sve otoke, bez dinara u džepu, i pjevajući iz svega glasa pomalim brodicima, koje su prevozile robu ili gradjevinski materijal, ili išle u ribolov - " malena jeDalmacija, al' je dika rodu svom...". Kroz Bosnu, kroz Slavoniju, kroz Srijem, kroz Liku, uvijeks ličkom kapicom i na njoj hrvatski grb i trobojnica - obilazio sam Hrvatsku, ponegdje radioovo i ono, i uvijek naprijed i naprijed. Vodio sam rat za moj vlastiti račin, izazivao na svakomekoraku, svadjao se radi Hrvatske s kim god sam mogao, i uzeo učešća (sudjelovao, mo) u svimdemonstracijama gdje ih je bilo, zalazio u najradikalnije kutove, gdje sam ih god našao, dakonačno nadjem one koje sam tražio i sa kojima sam konačno stupio u rat protiv velike Srbije isvake Jugoslavije. To su bile Ustaše. To je bila organizacija USTAŠA (U.H.R,O.) ustaškahrvatska revolucionarna organizacija - koju sam tražio od moga "razlaza" sa pokojnimStipicom u Velikoj Gorici kraj Imotskog. (Ovdje Maks Luburić govori o Gorici 6 km. istočno odImotskog, odakle je i Zvonko Bušuć, a ne o Velikoj Gorici pokraj Zagreba, mo, Otporaš)

Kao nekada iz škole na očev grob u Trebinje, tako sam sada, prije odlaska na konačni put,odočastio na grob moga Stipice i ostalih martira za hrvatsku Državu. Moj zavjet tada je bio



već jasan i odredjen. Odlazio sam na Janka Pustu, gdje se je osnivao naš prvi vojno -revolucionarni logor. Od tada do danas promijenilo se je mnogo toga, pa se je mijenjalo i ime ivodstvo organizacije kojoj sam tada pristupio, i kojoj sam položio moju vojničku prisegu - suvjerenjem, da je onako, kako su nam tada rekli - da je dr. V. Maček vodja hrvatskog naroda,a da je Poglavnik dr. Ante Pavelić vodja naše vojno-revolucionarne organizacije, koja predvodiborbu za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

(Molim lijepo. Možda ću ponavljati i ponavljati važnost ovih opisa. Oni su izvor iz prve ruke. Jasam preko i više od pola stoljeća u emigraciji. Mnoge stvari su mi poznate i sa mnogima samimao priliku se sresti i pričati. Sa mnogima sam se dopisivao. Neznam koliko ih danas još imana životu. Neznam ni to koji bi htjeli iznijeti i opisati svoja sjećanja i ono što znaju, za našubuduću mladež, naš budući naraštaj. Zato je i te kako važno da se ovo bilježi i širi dalje, jerovi opisi su od nas i za nas, a ne kao što je prije bilo: sve od našeg neprijatelja, kojemu smosilom prilika morali vjerovati. Otporaš.)

Iz Otporaševe Torbe: kamenjar.infoGeneral DRINJANIN: ZAUZIMANJE STAVA

“Tenkovska demokracija” koju su Rusi primijenili u Čehoslovačkoj nije drugo doli komunističkeinterpretacije i primjena glasovite definicije njemačkog vojnog teoretičara i filozofa ratnogumijeća Karl von Klausevitza: “Rat je nastavak politike drugim sredstvima. “.”Pakt sa vragom”za vrijeme Drugog svjetskog rata ne samo da je spasio komunizam od uništenja i nosioca idejeo svjetskoj revoluciji, Rusiju, nego je doveo i do Yalte, Teherana i Potsdama. “Fifty-fifty” ili“pola meni-pola tebi” doveo je čitavi niz zemalja u ovisnost od Rusije i tako, od komunizma.Kada su radnici u Istočnom Berlinu i drugim industrijskim dijelovima komunističkog dijelaNjemačke izašli na ulice sa idejama koje nisu bile u skladu sa komunističkom politikom,dočekali su ih ruski tenkovi.

Nekada je i danas poslušni poljski šef Gomulka pokušao misliti svojom glavom, pa su ga rekli bi“urazumili”. Temperamentni Mađari 1956. dočekali su da vide obješenog šefa nacional-komunista Imre Nadya. U Tita i Jugoslaviju nisu dirali jer je tamo bio uglavljen “fifty-fifty”.Bismark je već davno rekao da čija bude Češka, da je njegova srednja Europa. To znaju i Rusi.Zato kada je Dubček htio dobiti ekonomsku i tehnološku pomoć od mrskih kapitalista zapadada spasi češku industriju i osvoji tržišta, tenkovi su sproveli tajne klauzule Ugovora u Yalti, tj. nastavile istu politiku ali “drugim sredstvima”. Ruski radio je najbolje rekao o čemu se radi:“Čehoslovačka nema geopolitičkih razloga za svoj opstanak. ” Prema tome može postojati samokao privjesak Rusije, dok joj je potpuno svejedno što će tko misliti o ideologiji, socijalizmu ikomunizmu. (Ista stvar je danas i s Ukrajinom, koja bi mogla postati kao i Poljska u WW2,magare preko kojeg se dva jaka konja tuku, mo. Otporaš)

Nakon kratke slave pobjednika 1945. nastao je mamurluk na zapadu. Tada su stvoreni “OTAN”i “NATO” , a Rusija je uzvratila sa “Varšavskim paktom”. Ne, nisu te organizacije stvorene dase vodi rat između istoka i zapada, između komunista i kapitalista, između Rusije i Amerike.Stvoreni su zato da NE DOĐE do rata, nego da se nastavi “drugim sredstvima”.Ta “druga



sredstva” su: hladni ili psihološki rat, propaganda, gerila, infiltracija, subverzija, mali ili lokalniratovi. U tu vrstu rata treba ubrojiti ne samo “tenkovsku demokraciju” u Češkoj, nego i svedruge posljedice, pa tako i gomilanje stotinjak divizija Rusije i snaga Varšavskog pakta nagranicama Rumunjske i Jugoslavije.Tito zna što to znači. Kada je Ana Pauker, najbjesnija“rumunjska staljinistica” bila na vlasti, znala je dobiti histerične napade slične “partizanskojbolesti” naših grmečkih i kozaračkih partizana. I kao vrhunac histeričnog drečanja bila jetvrdnja da Tito nije Tito, da nije Josip Broz , nego kao i ona, ukrajinski židov.

Nama je to svejedno, – ali nije Brežnjevu, Kosiginu, Podgorniju, i družini. Nisu ni oni ni Titozaboravili 1948. – 1950. i kada se “ljube kroz kamiš” i kad paradiraju i govore o “svjetskojrevoluciji” i posebnom “socijalizmu svake zemlje” ili kad imitiraju Anu Pauker, ne zaboravljaju1948.god. Tito je sa Dimitrovom htio napraviti “Balkansku Federaciju” , zato da bude sigurnijiod “svojih”. Zna on da revolucija ždere svoju djecu, a ona komunistička posebno. Nekasvjedoci budu svi učenici, suradnici i sljedbenici Lenjina, koji su svi završili u kloakamarevolucije, kao i sam legendarni Dimitrov, koji je otišao u Moskvu živ i zdrav, a vratio se umrtvačkom sanduku sa počasnom stražom. Zato Tito i njegovi dijalektičari, partijskislužbenici, profesionalni revolucionari, govore o novom svjetskom ratu ako Rusi dirnu u Tita iJugoslaviju. Posebne radiopostaje na makedonskoj granici pripremaju Makedonce i Albance narušenje Jugoslavije. Hrvati i Slovenci nastoje stvoriti “omladinske brigade” i “radničkezaštite”. Nastoje doći do oružja i poluvojničkih formacija iz domaćeg stanovništva. Trude seda dobiju pregled nad Udbom i milicijom. Narod kupuje oružje za bilo koju cijenu i skriva ga,jer zna da će trebati.

Tito se igra modernog Kutuzova i govori o masovnim pokretima od federacije do općine.General Kutuzov je žario i palio svoju zemlju i povlačio se pred Napoleonom da bi ga navukao ušume i bezpregledne snježne blatne ravnice. Ali Kutuzov je mogao računati sa ruskom dušom,koja je bila puna vjere i domovine. Tito može donijeti tehniku razornog obrambenog rata, alihrvatski i drugi narodi nisu zaboravili partizansko divljanje 1941. – 1945. i nisu zaboraviliStepinca i 500 pobijenih svećenika, nisu zaboravili Bleiburg i pola milijuna palih Hrvata zadomovinu. Na nama je da zauzmemo stav i mi to kao odgovorni vojnici i činimo : poručujemoHrvatima i građanima Hrvatske da uzimaju oružje i čuvaju živote i imetak; pozivamo svestanovnike Hrvatske, Hrvate i hrvatske Srbe, pozivamo sve vojnike, milicionere, pripadnikesigurnosnih organa, časnike i dočasnike (oficire i podoficire) – da ne padaju u kolektivnuhisteriju, nego trijezno i na bilo koji način uzimaju u svoje ruke vlast i oružje.

Mi ne možemo znati što misle Amerika i Rusija, niti što će misliti sutra, ako se pokrene crvenikolos KINA sa 800 milijuna duša. Najvjerojatnije jest, da će se nagoditi gdje bude trebalo, arespektirati ono, gdje su se prije nagodili. Na nama je da svaku zgodu u domovini i inozemstvuiskoristimo i da velike i male uvjerimo u pravednost hrvatskih zahtjeva za slobodom, a daskupljamo znanje i oružje, te svoje zahtjeve u danom času potpomognemo oružjem, kako bikomunisti i nekomunisti, katolici, muslimani i pravoslavci, Hrvati i ne-Hrvati našli mjesta uHrvatskoj Državi za jedan bolji i vrjedniji život od onoga što obećava Tito kao amanetnaslijeđen od Boška Jeftića nad odrom Ace Posljednjega: “ČUVAJTE MI JUGOSLAVIJU !



“Naš je stav jasan: “RUŠITE SVAKU JUGOSLAVIJU!” Činite to u ratu i bez rata, sa Rusima iAmerikancima, sa komunistima, ne-komunistima, u klasičnom ili gerilskom ratu, dijalektomriječi i dinamita, ali rušite ju, jer ako jedna država nema razloga za opstajanje onda je tosamo i jedino JUGOSLAVIJA!" (Konačno pronađoh ovu poznatu i mnogo puta citiranugeneralovu izreku, a da joj nitko nije citirao originalni izvor. Ovdje želim navesti velikimslovima izvor za sve one koje ova izreka bude zanimala. Originalni izvor je: ZAUZIMANJESTAVA, koji je izišao u novini Obrana studeni 1968. a portal kamenjar.info prenio, mo.Otporaš) Hrvatski narod stoičkim mirom sluša bujice riječi, histeriju sinova komunističkerevolucije kojima je došao čas žderanja, pa svoju sudbinu žele nametnuti čitavom hrvatskomnarodu. Mi smo protiv svake tiranije, i one komunističke i one fašističke i oneantikomunističke. ŽIVJELA SLOBODA ZA KOJU JE VRIJEDNO ŽIVJETI I UMIRATI ! Toje naš stav.otporaš/kamenjar.com

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANINPROKLETSTVO KARLA MARKSA

(Naslov je opisa od 28 stranica Ive Graničara, odnosno generala DRINJANINA u "DRINI"1968., strana 9 i 10 posvećenoj ŽRTVAMA SRBOKOMUNIZAM, gdje kaže slijedeće

"...Pisac ovih redaka je seljak kojeg je rat i emigracija napravila radnikom. Ali kako je knjigaBožiji dar na raspolaganje svakome tko kod očiju nije slijep, nastojao sam nešto naučiti izživota i pročitati iz knjiga, kojih ima obilje svih vrsta i na svim jezicima. Našao sam takostvari koje me tjeraju na razmišljanje i razmišljanje prisiljava na akciju.

Tako sam došao do uvjerenja da treba razgovarati sa tim ljudima koji sami sebe zovu"hrvatskim komunistima" i onda, ako radi toga trebamo trpiti. Dva su razloga osnovna: radi seo Hrvatima, pa ili kao Hrvati imaju prava ispovjedati jedno političko uvjerenje, ili ih seunaprijed izključuje iz narodne sudbinske zajednice i silom (ih) tjera u naručaj neprijatelja, uovom slučaju "srbokomunizma" i jedne strane državne tvorevine, koja se zove Jugoslavija.Drugi razlog jest, taj da baš dio tih "hrvatskih komunista" dokazuje nastojanje za hrvatskomevolucijom, koja se danas u onim prilikama (kod njih) zove "samoupravljanje", a koje će sesutra zvati "borba za državnu samostalnost..."

(Tako kaže pisac ovog opisa od 28 stranica general DRINJANIN, alijas Ive Graničar, koji jeopisan upravo poslije upada jedinica Varšavskog Pakta u tadašnju državu Čehoslovačku 21kolovoza 1968. Iz ovog se očito može vidjeti to da je general sam sebe pobijedio i da se nijestranačarski začaurio do te mjere da bi mu smetali Hrvati drugih političkih opredjeljenja.Njemu su smetali samo oni Hrvati koji nisu bili za HRVATSKU DRŽAVU! Kada se budu čitalaSABRANA DJELA Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA, tada će se iz njihmnoge stvari saznati. Otporaš.








PETA TOČKA:Iako su Hrvati u prošlosti i u raznim političkim okolnostima isticali razna i ponekadakontroverzna hrvatska nacionalna obilježja, ipak, zahvaljujući onim svijestnim državotvornimHrvatima koji su uvijek i u svakim prilikama, smjelo i odvažno, isticali i branili istinska i pravanacionalna hrvatska obilježja: zastavu, grb, predaju, jezik, običaje, pozdrav(e) i sve ono čimese jedan narod divi i ponosi i što ga predstavlja, uspjeli su se Hrvati održati do danadanašnjega.



OSMA TOČKA:Iako su Hrvati bili prevareni stupiti u državnu zajednicu s drugim narodima poslije prvogsvijetskog rata 1918. godine, hrvatska nacionalna obilježja: zastava, grb, predaja, jezik,pozdravi i hrvatski narodni osjećaji su bili ti koji su progovorili u hrvatskom čovjeku da je



došlo vrijeme da se Hrvati ujedine u borbi za oslobođenje Hrvatske i uspostavu HrvatskeDržave.


DESETA TOČKA:Iako su mnogi današnji Hrvati upoznati o Hrvatskoj i Hrvatskom Ustaškom Pokretu,Poglavniku, Ustašama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, NDH, kroz ovu gore priloženu slikuspomenika Žrtava Fašizma u Jasenovcu, kojeg je projektirao beogradski srpski arhitektBogdan Bogdanović, ipak ovaj spomenik je taj koji je hrvatskim komunistima otvorio oči da tajspomenik predstavlja srpske, četničke i jugoslavenske laži. Dr. Franjo Tuđman je bio taj kojije prvi upro prstom u srpskojugoslavenske laži koje se promiču protiv hrvatskog narodaupravo kroz ovaj spomenik u Jasenovcu. Zato je Maks Luburić pisao svojem suradniku u Parizdru. Miljenki Dabi Peraniću 1968. godine da je taj spomenik napravljen kao po njegovu, MaksaLuburića, planu. Jer, kako Maks piše u pismu, doći će vrijeme da će se na tom i oko togspomenika hrvatski komunisti najprije posvaditi sa srpskim komunistima i na kraju potući zboguveličavanja žrtava u Jasenovcu, a mnogi i ne znaju šta je sve tamo bilo. Eto, tako je i prvipredsjednik RH dr. Franjo Tuđman uzeo taj spomenik kao pravac za rušenje Jugoslavije.Otporaš.

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANINSVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

HRVATSKI NARODNI ODPORGlavno Tajničtvobr. 19/ 1955Stan, dne 20.I.1955.

OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

Prema pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji jedankomunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku promidžbu medju hrvatskimemigrantima.



Na čelu tog komunističkog centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji supobjegli iz Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i Rusijom.

Agenti toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa vodećim osobamasvih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagamazapada. Radi toga, da i mi Hrvati moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljnastvoriti Hrvatsku Državu.

Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u Domovini i njegove emigracije u borbi zasvoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskojnezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom velikosrpskih krugovasrbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Driniuzpostavila granicu izmedju Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bihrvatski nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da Rusija to nemože učiniti bez Ustaša.

Hrvati!

Mi ne vjerujeme u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije nikada u poviestibila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvopriestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobitihrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih zarobljenika koje suSrbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici nisu htijeli pridružiti jugoslavenskomOdboru, tj. srpskoj vojsci. Kada se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske StrankePrava, HSP-a Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imenaGROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo) jer se nisu dali svrstati ujugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon Marseille-a tražilanajenergičnije mjere protiv Hrvata.Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi iosigurati Državu Hrvatsku.Ona je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u Beograd, a 1941., kadaje hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je poslala svoje prijatelje srpske komuniste icielo srpstvo u vatru protiv N.D.H.

Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i uviek su služili srpsku i jugoslavensku državnumisao. Danas se strelja Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističkediktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne znači, da su oni biližrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. Onje hrvatovao zato, jer u Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukamaHebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu, jer su to zahtievalinesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali srpski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posveprotuhrvatski orientiran.

Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego taktički neuspijeh. Njima je Domovinataktika, a nama je sastavni dio našeg žića i bistovanja. Godine 1941. potpisnik je uhvatio jedan



dio arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda zagrebačke policije sazapisnicima. Samo tri bilječke su glasile: "hrvatski orientiran", a svi ostali pristalicejugoslavenske državne koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog - ihrvatskog, i srpskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

Postoji mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro obaviešteni ljudi načistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srpski komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoćsrpskih i slovenskih krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim agentima, osrbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz Hrvatske, koji nas žele u slobodnomsvietu kompromitirati kao tobožnje rusofile.

podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima provokatorima ili o pravim ruskimagentima. Radi se uviek o komunistima. Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški jepokret progonio jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran Dr.Ante Ciliga.

Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima. Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja,jer bi to značilo počiniti nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženiprogonima, jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov nacionalnikomunizam, koji je čisto srpska i komunistička tvorevina i u biti protuhrvatska. Ali mivjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravona slobodu. A i o nama ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našimkonstantnim antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i kulturni narod,narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i muslimanskom moralu i moramo imatisnage i duha, razbora i inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

Mi vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi pripadamo jednomsvietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike,nego radi Hrvatske. To smo bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, štoradimo i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv komunizma, kada bi smovjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu, slučaj.

Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

1.) Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku promidžbu medjuHrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake vrsti komunizma, onog ruskog ionog srpskog, pa i čisto hrvatskog komunizma.

2.) Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez predomišljanja dati im podatke okretanju komunističkih agenata, posebno ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju zaHrvate. Treba pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi protivsvih, a posebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj sredini. Najaviti rat onimakoji bi mogli u slobodnom svietu kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkihantikomunističkih boraca.



3.) Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim organizacijama, družtvima i ustanovama upobijenjau svake vrsti komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistimadrugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama naroda, čijegostoprimstvu uživaju.

Neka Vam ruski plaćenici govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu,da sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna služba i to, da uHrvatskoj vladaju srpski komunisti, a zna američki narod, da je narod Kardinala Stepinca iPoglavnika Pavelića izrazito antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernosthrvatskog naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.

Izprazna su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će Ustašamaništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke milosti. Ako je potrebno, da mipreživjeli iz beleiburške tragedije, idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije napolju časti spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego spašavati tielo,prodajući dušu svoju i svoga naroda.

Ni Moskva ni Beograd !

Ni srpski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA,gdje će vladati Bog i Hrvati.

GENERAL DRINJANIN v.r.

DVA HRVATA, DVA GENERALA, JEDAN NDH, JEDAN JNA, OBA U SLUŽBIHRVATSKE DRŽAVE

Nitko ne može zanijekati vojničke titule dvaju Hrvata, dvaju Hrvata koji su sami sebepobijedili, a to su general Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS-a Vjekoslav Maks Luburić i generalJugoslavenske Narodne Armije, JNA dr. Franjo Tuđman. General DRINJANIN je sam sebepobjedio i sam sebe uvjerio da Hrvatska pripada svim Hrvatima a ne samo Ustašama ilipartizanima, fašistima ili antifašistima, komunistima ili antikomunistima; zato se je generalDrinjanin i odrekao ustaštva i skinuo ustašku kapu i rekao u svojem poznatom povijestnomgovoru svim Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta prigodom Desetog Travnja 1968. godine:"...Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško partizanski rat među našimsinovima, su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI...". Također i dr. Tuđman je sam sebe pobijediokada se je odrekao komunizma, jugoslavenstva i antifašizma te otvoreno priznao da jepohlepno čitao izdanja DRINAPRESS-a i članke generala Luburića, te se smatra vjernimđakom Maksa Luburića. Otporaš.

piše: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN



Osobno Peri Tutavcu

HRVATSKI NARODNI ODPORUred glavnog Tajnika4.X.1960.

Bratskom "NAPRIDKU"Buenos Aires, Argentina

Dragi moj prijatelju Tutavac!

Dobio sam na vrime Vaša pisma, kao i "Napridak", onaj poslat avionski, a i paket što je poslat"volovskom" poštom. ("Volovskom" poštom u ovom slučaju znači, parobrodom, mo. Otporaš)hvala na pažni i ja ću nastojati uzvratiti.

Pročitao sam sve brojeve "Napridka" i mogu Vam reći, da nema ni jedni riči, koju ne bihpotpisao. Isto se odnosi na brojeve, koje ste tiskali prije smrti Poglavnika, kao i one, poslismrti Poglavnika. Čestitam Vam od srdca, i dao Vam Bog snage, pa izdržali do kraja. Ja znamkako je teško novine tiskati, a u njima istinu govoriti......

Lipo je čitati našu ikavicu, lipo ju je i čuti. Ali eto, život nam nametnuo nešto drugo, pa samBog zna, kada i kako će se uspiti povratiti na riči naših didova i baka. Kada sam se iz Mostaravratio u Ljubiški, za vrime škole, veli dobra starica: "ama sinko, kako ti to menigovoriš..."Mislio ja, da sam valjda izlanuo štogod, pa da se starica naljutila, a kad tamo staricamene ispravlja, pa veli: "zaboravio ti na školama sine moj govoriti našim lipim jezikomhrvackim". Nadam se da će se i ta i neukusna pogrda našeg jezika s vrimenom ispraviti i dobrobi bilo, da se tiska kakvo dobro dilo na dobrom hrvackom jeziku i ikavicom. Ako se takva štaodluči, a Vi računajte samnom.

Hvala Vam na onako lipim ričima, koje ste o meni u "Napridku" napisali. Ostanite samostalni,borite se za ideal, nebojte se dušmana ni čankolizaca, i izvršiti ćete časno svoju dužnost. Ibranite naš lipi jezik od nakaza. Svi će Vam pošteni ljudi pomoći.

Poslao sam Vam jedan paket "DRINA" pa dogovorite se sa Štirom o prodaji. Šta dobijte za te,neka bude prilog "DRINE"za "NAPRIDAK" a ja ću Vam osobno uvik poslati sve što tiskam.

Oglasite "DRINU" u "NAPRIDKU" i napravite ižpravku, kako sam to pisao Štiru.

Bog Vas pratio u svemu što budete radili, a kada god budete mislili, da nešto mogu za Vasučiniti, obratite se na mene. Znao sam uvik ciniti nesebični i patriotski rad.Odani Vam VašMaks.



(Pere (Bilić) Tutavac, Dančanje kod Mostara 9 srpnja 1913., Buenos Aires 9 listopada 1985, jebio novinar, publicista, jezikoslovac glavni i odgovorni urednik novine NAPRIDAK isključivo nastarom hrvatskom jezeku IKAVICA. Napisao je nekoliko knjiga na ikavskom jeziku. On mi jepoklonio svu korespodenciju između njega i generala Drinjanina. Mnogo sam mu zahvalan za ovapisma koja ću postepeno iznositi. Otporaš)

Odgovor Pere Tutavca na generalovo pismo od 4.X.1960.

Pere TutavacDupuy 87 - Buenos AiresBs.Aires, 25. prosinca 1960.(Kako se po datumu može vidjeti, ovo pismo je pisano na sami dan Božića, mo. Otporaš)

Poštovani i dragi g. Generale!

prije svega želim Vam javiti, da sam u redu primio paket "Drine", tj. 56 komada, kao i Božićnučestitku upućenu hrvatskim vojnicima. Hvala Vam na svemu najiskrenije. "Drinu" po maloprilažem "Napridku" i šaljem naokolo mojim "predplatnicima". Do danas sam na račun togadobio 20.- (dvadeset) pesosa...(što bi po današnjem kursu boglo značiti nekoliko lipa, mo) Nemožete si zamisliti, do koje su mire naši ljudi nemarni (da ne rečem drugačije). Jednak jeomir i s "Napridkom". Već godinu dana šaljem list na sve starne na ime ljudi do čijih samadresa došao, a da u 95% slučajeva nema ni glasa od njih - iako se novine ne povraćaju; što jenajbolji znak, da ih primaju i da ih redovito primaju...Ali što da Vam o tom pišem, kad i Vi samiznadete, kako se "zaradjuje" s poslovima ovakve vrsti. Medjutim, "ima nešto što nas napridkreće", bez obzira na sva nerazumjevanja, poteškoće - i ne prilike, koje nam na svakom korakuprave "predstavnici" i "veliki rodoljubi".

Početkom prosinca o.g. u Argentini su povišene i cine tiskanju, tako da mi ni uz najbolju voljunije bilo moguće "odškrnuti" koliko je bilo potrebno za izdati Božićni broj. Možda će izići dokonca godine - ili u sičnju 1961. Čim izadje poslati ću Vam kao i obično.

Ako nemate ništa protiv, ja bih želio u kojem od narednih brojeva doniti Vaše mišljenje o"Napridku" i hrvatskom jeziku, kako ste iznili u pismu od 4. listopada 1960., izostavivši ono štonije za javnost. Dakle, po priliki, ovako:

"Bratskom Napridku" - Buenos Aires, ArgentinaDobio sam i pročitao sve brojeve "Napridka" i mogu Vam reći, da nema ni jedne riči, koju nebih potpisao. Isto se odnosi na brojeve, koje ste tiskali prije smrti Poglavnika, kao i one poslismrti. Čestitam Vam od srdca, i dao Vam Bog snage, pa izdržite do kraja. Ja znam kako jeteško novine tiskati, a u njima istinu govoriti.....

Lipo je čitati našu ikavicu. Lipo ju je i čuti, ali, eto nametnuše nam nešto drugo, pa sam Bogzna, kada i kako ćemo uspiti povratiti se na riči naših didova i baka.



Kada sam se iz Mostara vratio u Ljubuški, za vrime škola, veli dobra starica: (Maksova majkaMarija, djevojačko prezime Soldo, rođena 1886 umrla 1989, dakle živjela 103 godine, mo.Otporaš) "Ama, sinko, kako ti to meni govoriš?"...Mislio ja da sam valjda izlanuo štogod, pa dase starica ljutila, a kad tamo ona mene ispravlja, pa veli: "Zaboravio ti na školama, sine moj,govoriti našim lipim jezikom hrvatskim!"...

Nadam se, da će se i ta nepravda i neukusna pogrda našeg jezika s vrimenom izpraviti - i dobrobi bilo, da se tiaka kakvo dobro dilo na dobrom hrvatskom jeziku ikavicom.

Ostanite i nadalje samostalni. Borite se za ideal! ne bojte se dušmana i čanjkolizaca, i izvršitćete častno svoju dužnost. Branite naš lipi jezik od nakaze! Svi će Vam pošteni ljudi pomoći.Bog vas pratio u svemu što budete radili! Znao sam uvik ciniti nesebični i rodoljubni rad.

Odani Vam Vaš Maks".

Već odavna sam u vezi i dopisivanju s fra. Knezovićem. (Fra Oto Knezović je bio hrvatskisvećenik u Chicagu i napisao je knjigu očevidnih dogodovština POKOLJ HRVATSKE VOJSKE,mo. Otporaš) on je već star čovik, što jasno dolazi do izražaja i u njegovim radovima i pisanjupo novinama. Napisao je "Povist Hrvata", koju smatra svojim Glavnim dilom - i htio bi ju izdatiza života. Kako je to teža stvar (t.j. s materialne, novčane strane) sam ne može.

Nada se, da bi to mogao s pomoću "HOP-a". Izgleda da nije svistan, da ima posla s "praznomkantom", kao i da ne zna što "kružok" misli o njemu, koji nije na "liniji" - te da oni njegovo imeiskorišćavaju za pokriće...

Medjtim, fra. Oton imade pripremljenu, već odavno, i "Gramatiku hrvatskog jezika". Ja sammu pridložio, da je tiska ikavicom, našto je pristao. Medjutim, veli, da je upao u velik dug sknjigom "Pokolj hrvatske vojske" (koju mu "hopovci" bojkotiraju...)

Fra. Oton, izgleda, misli, da ja imadem "para", pa je predložio, da "Gramatiku" tiska"Napridak" na svoj račun. On ni ne sluti s kakvim se neprilikama borim da bih, kako tako,održao na životu ovaj prvi list u povisti Hrvatskog Naroda na pravom hrvatskom jeziku, kaoznak reakcije na beogradsko nasilje s novim "srpsko-hrvatskim" (jugoslavenskim) pravopisomTitovog izdanja.

Kako si mogao i zapaziti, čak se i sam Maček našao ponukanim na to sve reagirati, pa je u"Hrvatskoj Reviji" od prosinca 1960. napisao članak pod naslovom: "Hrvatski književni jezik ipravopis", u kojem zastupa isto stanovište kao i pok. Poglavnik. Naravno, da ne da pokojnome"gušta" i ne pridlaže prilaz na ikavicu - ali piše, izmedju ostaloga, doslovno i ovo: "Ti naši Ilirci"su si nastavili zadaćom ujediniti, pod ilirskim imenom, sve južne Slavene...Uvidjeli su, da trebau tu svrhu stvoriti zajednički književni jezik..., kojem je ban Khuen Hedervary (za voljuhrvatski Srba) naredio fonetski pravopis za sve pučke i srednje škole Hrvatske i Slovenije,kako je to uveo srpski književnik Vuk Karadžić...U Hrvatskoj je nastala zbrka...te školanageneracija, koja je tek deset ili petnaest godina mladja od mene, ne zna više pisati hrvatskim



pravopisom. Pa tako i ljudi, koji inače zaziru od svega što je srpsko kao vrag od tamnjana, pišudanas isključivo srpskim pravopisom...Od kad smo pali pod beogradsku kapu, naši školani i poluškolani ljudi nisu se zadovoljili samo time, što su pisali fonetikom, nego su sve više i više počelii u pismu i u govoru upotrebljavati oblike srpskog jezika...Osim toga, upotrebljavaju sve više iviše srpske rieči, kojima se služe beogradske novine...

Nisam filolog, da bih mogao o tome pisati cielu raspravu, ali se nadam, da ima u hrvatskojemigraciji dosta ljudi, koji su, doduše, na sveučilištu stekli diplomu profesora makar iizkrivljenoga hrvatskoga jezika i pravopisa, no koji su kadri izdati priručnik čistogahrvatskoga jezika. Onakovoga, kakav je bio prije, nego što su ga naši pisci, a napose novinari,počeli kvariti oponašajući beogradsko novinstvo.

Hrvatsko seljačtvo sačuvalo nam je hrvatski pučki govor, makar i u dialektima. Mislim da bibila dužnost hrvatske inteligencije, da nam uzkrisi i sačuva čisti hrvatski književni jezik."........

Što ovo sve skupa znači?...

Kako vidite, "Napridak" drma savistima - i počinju se pokrećati i oni, od kojih to, možda, nijebilo za očekivati. Naravski, ljudi hoće da budu "originalni" i ne će da priznaju pridnost"Napridku". Mene to ništa ne čudi niti smeta - jer to je "ljudski"...

Dok ovako Maček (kojeg će, virovatno, sliditi njegovi slidbenici) dotle razvikani "oslobodilačkipredstavnici" progone i čine sve (što) je u njihovoj moći, da me onemoguće!

Uza sve to ja koracam naprid i nastojat ću paliti iskrice dok god budem mogao - pa i uzprkospisama u kojima me se upozorava, da bi me "hrvatski rodoljubi" mogli umalatiti.

Smatram, da bi izdanje Knezovićeve "Gramatike hrvatskog jezika" ikavski bio dogadjaj oddalekosnažne važnosti i svakako najbolja knjiga što bi se mogla u obranu i korist hrvatskogjezika obilodaniti. Pa budući da ja sam to ne mogu ostvariti, iskorišćavam vašu ponudu od4.X.1960.

Troškovi tiskanja za 1000 komada iznosili bi oko 500.- (pet stotina) dolara. Što se tičepripremnih radova; korigiranja i drugog u vezi s tiskanjem, ja bih to obavio bezplatno. Zaodpremu i poštarinu, virujem da bih nekako smogao - pa makar da i s "Napridkom" za nekovrime "otegnem".

Molim Vas, dakle, da mi se u vezi s time čim prije javite, eda bi mogli pristupiti ostvarenju - ieventualno pridusristi druge, koji bi, možda, mogli dati svemu i neki drugi ton, koji nama ne bibio najpovoljniji.

Za sad ništa više već srdačni pozdravi.Čestit Božić i Sretna Nova Godina 1961.! Vama i cinjenoj obitelji.S poštovanjem Vaš /Pere Tutavac/.



P.s.Prid nekoliko dana vidio sam se s puk. Štirom. U razgovoru s njim saznao sam i neke novosti o"radu" i ulogama nekih buenosaireških "rukovodilaca" za vrime prošlog rata. Posebno u vezi saslučajem Osieka. Čudi me da to do danas nije objavljeno od strane onih, kojima je stvarpoznata - jer se, možda, s time moglo spričiti mnoge neprilike u emigraciji. Ono što nije dodanas učinjeno, tribat će učiniti čim prije, eda nam se u odlučnim časovima ne bi dogodiloteško i sudbonosno iznenadjenje baš s one strane, odkuda se neupućeni najmanje nadaju.

(Kraj ovog pisma i što je najveća šteta da Pere Tutavac - ili netko drugi - nije iznio "o kojemto slučaju" se radi, jer se to još ne zna. Mi, današnji Hrvati, koji se budemo bavili hrvatskompolitičkom emigracijom od propasti nama Hrvatima NDH pa sve do danas, morati ćemozasukati rukave i s velikim naporima tražiti tko je tko bio i tko je šta radio, jer živih svjedokaneće više biti. Mo. Otporaš)



SAMO ZA TEBE - PROČITAJ I SPALI - ALI BRANITE POGLAVNIKA I HRVATSKUZUBIMA I NOKTIMA!

(Donosim jedno vrlo važno i vrlo tajno pismo kojeg je general Drinjanin pisao svojim vrlopovjerljivim i nadasve pouzdanim suradnicima. Jedan od njih je za sigurno bio i Danijel, DaneJolić koji je živio u Torontu. Dane Jolić je bio vojnik HOS-a NDH i kao hrvatski vojnikpodržavao je tijesnu veze s generalom Drinjaninom. Njigov sin Ivo je pratio PISMA MAKSALUBURIĆA te me kontaktirao i rekao da ima jedan snopak pisama koje je general pisaonjegovu sada pok. otcu Danijelu. Vrlo rado mi ih je uručio. Pisma datiraju od 1952. pa do 1959.Ima jako zanimljivih stvari, kao i u svakom generalovu pismu. Ovo pismo kojeg sada donosim jeu ta doba, tj. godine 1955 kada su se koplja lomila između Poglavnika i njegove "okoline" igenerala Drinjanina i HOS-a koje je on predstavljao, bilo jedna velika TAJNA, dok danas nije.Zato je general na vrh ovog pisma svojom rukom i olovkom napisao : "Samo za Tebe - pričitaj ispali". Zato sam i stavio ovom pismu taj naslov. Ovim putem se želim javno zahvaliti gospodinuIvi Joliću na darovanju pisama njegova pok. otca Danijela meni. Hvala ti Ivo! Mo. Otporaš)

HRVATSKI NARODNI ODPOR

GENERAL DRINJANI.Ured Glavnog Tajnika.Stan, dne 7. XI. 1955.

Dragi brate !



Po ustanovljenom običaju šaljem Vam nekolicin ovo svoje osobno pismo, kao moje osobnopismo, ali koje tumači jednoglasno mišljenje Stožera i glavnih suradnika, kao i ogromnog dielanaših ljudi u emigraciji.

Najvažnije je, da se sada pokrene sve u korist Poglavnika i naših u Argentini, a onda dolazi vrlovažno pitanje, koje moramo medjusobno riešiti. I mi i Vi učinismo sve i učiniti ćemo i više i nijevažno tko je učinio, ali ima problema, koji mogu medju nas unieti klicu nesuglasica, pa irazdora.

Radi se o pismima, koje ministar Ilić šalje pojedinim ljudima i u kojima se na neovlašten načinpredstavlja u boji, koja je neistinita ili na vlastitu želju uveličana. On je dobio od Klaića, šefapropagandističkog ureda kao i od nekih drugih ovlast, da vodi stvar odašiljanja protesta.Učinili su to oni, koji su se skupa s njime usosili u glavu, štetnu i nebratsku rabotu Šubašića iIZBORA, koji je kriv za ono, što se našima dogadja i što je Poglavnik u bjegstvu, radi čeganam je strahovito naškodjeno politički i moralno u svietu i još se ne vide konture (opsezi,ishodi, mo. Otporaš) kraja. Ilić se na glup način upleo u to nakon što mu je ponudjena prodajaknjige, koju je IZBOR izdao. Tada se je zaletio i u zadnjem Izboru napisao gluposti, koje namne služe na čast. O tome ćete se još uvjeriti.Može se braniti Poglavnika, biti ustaša, napadati protivnike kao što smo i mi to činili, ali nehvaliti onoga, koji nas je nazvao "ustaškom paščadi", "koljačima" i koji hvale Srbe, Dražu,Stojadina (misli se na Dra. Milana Stojadinovića, mo. Otporaš) itd., a napada naše svećenstvoradi koljačtva. Pa mjesto da priznaju, da je Stožer na vrieme vidio opasnost, prave semartirima, napadaju Stožer i generala Drinjanina, a sve radi toga, jer su napali onoga, koji namje ovu tragediju priredio.

Poglavnik je htio zavaditi Srbe, ali je nevjerni Subašić podvalio i zavadio nas. Kada je klika,koja je kriva za IZBOR vidila nesreću, nisu imali smionosti ni pameti, pa priznati, nego seosvećuju Stožeru i guraju Ilića protiv nas. Najprije zeta S. Pšeničnika, (Srečko, mo) poslijeKlaića i promidžbu, zatim komunistu Subašića i IZBOR i na kraju nesretnog Ilića., nekadanašeg prijatelja, kuma i suradnika. [I](Dr. Andrija Ilić je bio generalu Drinjaninu vjenčani kum,ili kum generalovu prvom sinu Domagoju koji je rođen 23 listopada 1954., a koliko je menipoznato, a ovo treba do temelja provjeriti, Dr. Andrija Ilić je bio generalov tajnik u GlavnomStožeru HOS-a, dakle, dok još nije među njima bilo razdora. Mo. Otporaš)[/I] I mjesto dakažu mea culpa, oni napadaju Stožer i DRINU i kao uvijek nagovještavaju, da će bitizaplienjena, zabranjena i obustavljena. Ilić je neliepo, nekorektno i neustaški prema namapostupao. Mi do sada ni rieči nismo dobili od njega, nego nam braća šalju njegova pisma iprepise istih i daju znati, da se Ilić predstavlja kao jedini, koji u svim poslovima ima ovlast odvodećih.

Mogu Vam kazati : Mi smo ovdje načinili plan za spašavanje Poglavnika, te od Njega dobili iovlast za sliediti. Trebali smo ga dovesti ovamo i kamo sreće, da je odavno tu. Dali smoogromna sredstva na raspolaganje i to pomoću naših španjolskih prijatelja i bankovnog ulogamoje žene i rodbine. Sve je bilo priredjeno, a ja sam dva puta bio u Tangeru [I](Tanger je lukana sjeveru Maroca ili između Španjolske i Maroca kod ulaz u Gibraltar, mo) i priredio za doček



kuću itd. (Po ovom izgleda da bi Poglavnik doplovio parobrodom gdje bi ga general dočekao, mo.Otporaš.)[/I]

Nakon toga bi se išlo ovamo, gdje smo imali dozvole. Prijatelji su trebali dovesti ih od tamo uTanger. Medjutim članovi obitelji, koji neće da Poglavnik dodje ovamo kao i Klaić, koji jeizjavio pred povjerenikom DDRINE, da sve ide u zahod, što od Stožera dodje, oni su spriečili,da Poglavnik prihvati našu ponudu. Mi danas nemamo veze, jer ista idje preko obitelji, zetova ikćeri, a ovi ne daju, da Poglavnik dodje ovamo, jer imadu interesa da bude tamo, pa makar i ustalnoj pogibiji.

To je žalosno, ali istinito. Cieli Stožer kao i španjolski prijatelji pratili su cielu stvar i sviskupa se zgražamo, da se ovako što može dogoditi. Falilo je političke mudrosti, pa su naveliPoglavnika na tanak led sa nesretnim pokušajem s IZBOROM, a sada ustraju u nesreći, i dokse Subašić šeta i dojavljuje adrese, gdji bi mogao biti Poglavnik, Njega traži policija, a nas sustavili na listu neprijatelja Crkve.

To je rezultat genijalnog pokušaja rata protiv Crkve, kojeg smo osudili na vrieme i spasilibarem dio ugleda našega Pokreta. Falilo je gradjanske, ustaške i ljudske hrabrosti, da priznajuovu pogrešku i odterete Poglavnika, nego kažu, da se nije ništa dogodilo. To nije istina. Vatikanje dobro obaviešten, a čak i novine Španjolske, gdje smo bili br. 1 donose viesti, koje će nas ucrno zaviti. Da se nismo ogradili od mahnitanja, danas bi i mi ovdje imali istu sudbinu kao i oni.

Pasti ćemo svi za Hrvatsku, za Poglavnika, ali pasti u borbi protiv svoga svećenstva i Crkve, aza Stojadina i peronizam, to je zločin, i one koji su zato krivi, trebalo bi staviti pred ustaškisud. Zato se osvećuju Stožeru, koji je jednodušno s generalom Drinjaninom sve napisano, svevodio i sada je jednoglasno solidaran, kao i ogromna većina onih, kojima je stvar poznata.

Poglavnik se ne može javljati i ta klika je sada dobro izkoristila čas nesreće, pa žele da se svezaboravi. Ne, ni zaboraviti, ni oprostiti. Doživili smo tragediju Kavrana vlastitom krivnjom,(trebalo je imati "petlje" i to reći sedam godina poslije tragedije, preuzeti odgovornost zaporaz i td., mo) iako sam došao iz Domovine i upozorio ih na stanje. Rekli su: mi smo vodstvo. Isada smo na vrieme upozorili i opet su rekli : mi smo vodstvo. Tako se predstavlja i Ilić, ali sevara. Mi nemamo vodstvo nego vodju. Imamo Poglavnika i Predsjednika Vlade. Ni od Poglavnikani od Predsjednika Vlade, koji nema pojma o svemu, nema ni glasa.Nije vodstvo nitko, jer ga nema. Imamo Poglavnika i Vladu. Imamo Vrhovnog Zapovjednika, igeneral Drinjanin i Stožer nisu dobili ni jednog slova, pa tako Ilić nema prava miešati se uposlove Stožera ni Odpora, nego ono, što mu je Klaić dao.

Mi ne priznajemo vodstva, jer smo vojnici. Ne može se jednog djelatnog generalaobavještavati preko čarkara, niti Stožer preko promidžbe. Ja bih radije objesio sablju zasvagda, nego da mi promidžbenjaci, koji su do sada uviek slabe rezultate pokazali,zapovjedaju. To bi bila degeneracija vojske, i to ni jedan borac, ni jedna vojska neće prihvatitiniti će to Poglavnik dopustiti.



Nije dosta, ako mi jednostavno kažemo da nismo krivi. Krivi smo jer smo dali podloge sanegativnim IZBOROM. Subašić je komunista, plaćenik Srba, i neovlašteno se služi imenomPoglavnika, izkorišćujući to. Ponudio nam je uslugu, i napravio uslugu Srbima i komunistima.

Za napasti nevaljale svećenike ne treba ići tim putem, dapače treba biti dobar katolik, i uobrani ideala, Boga, Crkve, Domovine, Poglavnika i Pokreta možemo napasti ne samo svećenika,nego i kardinala, ako treba.Ali IZBOR se je teško ogriešio o Crkvu i nas usosio. Ne dajte se u rat protiv Crkve, jer ćetega izgubiti. Svećenici su, pa i naši protivnici svi ustali u obranu Poglavnika, osim pardegeneriranih. Oni su nas jedino branili 1945. god. i danas u većini zemalja okupljamo se okosvećenstva i Crkve. To Vi svi znadete. "Plovidba" je nečastna, (Ne znam šta bi to moglo značiti"Plovidba je nečastna". Možda je to u ono doba bio jedan izraz među Hrvatima koji suemigrirali u Argentinu i došli s parobrodom, tj. plovidbom, mo. Otporaš) ali zar ju mi nismonapali davno prije, nego je Subašić došao medju nas? Zar je itko ljuće napao protivnikePoglavnika, pa i onda kada su svećenici? Pa ipak uživamo podporu i zaštitu Nuncija, kardinala,nadbiskupa i svećenika, jednom rieči Crkve. I svi su skočili za Poglavnika i nije mala stvar, jerovdje su jamčili uglednici Crkve za Poglavnika i to je vriedilo više nego sve naše predstavke.Svi smo odgovorni Bogu i Narodu i zato pazite što radite.

Naša braća u Argentini zaboravili su, da je Franco mač Vatikana, da je Njemačka, Italija iAustrija u rukama kršćanskih vlada, i da u mnogim zemljama jedino Crkva štiti Hrvate. Gdje sunam novi prijatelji? Nije pupak svieta u Pampi, (Pampa je pokrajina srednje Argentine, gdje jebilo nastanjeno mnogo Hrvata, i po svoj prilici to "novo vodstvo o kojem general govori, mo.Otporaš) pa ne možemo svi gledati kroz njihove naočale, koje su subjektivne. Prema istompravu moramo i mi fanatički u katoličkoj Španjolskoj misliti na sebe kao i na Hrvatsku, kojatreba Španjolsku.

Neka sutra nagare Rusi, tko će nas primiti? Neka se ide sutra napried, zavisiti će mnogo togao Francu. I svaki dan više. Stoga naši nemaju prava nametati nam jednu štetnu politiku, kojaće i nas ovdje uništiti kao njih tamo.

Ne znam šta je sa Poglavnikom, ne znam kako će se sve svršiti. Jasno je da će biti težkihposljedica za sve nas, za Pokret, za Hrvatsku, jer jedva smo bili oprali od obtužba 1945. i sadasmo mi vlastitom krivnjom naprtili glupu, nepotrebnu i tragičnu hipoteku IZBORA. Zatonećemo nikakovo vodstvo, nego Vodju i Valadu, Poglavnika i Predsjednika. Neka se osnujepolitički odbor, neka se traži mišljenje sviju, neka se uzmu u obzir interesi svih, u svimzemljama, neka se dade mjesta novima, koji su se istakli u borbi za ovih 10 godina.

Nije dosta, da se zetovi, kćeri i propagandisti slože i ovlaste nekoga. Kakva smo mi vojska,gdje se generala obavješćuje preko čarkara, da je "vodstvo" sve povjerilo Iliću, neborcu, kojije ratovao u Beču, a rezistirao u Engleskoj. Kakve smo mi ustaše, gdje jedan Subašić možedieliti lekcije jednom generalu koji je 25 godina u prvim redovima. Ja sam godinu dana prijenego itko osjetio izdaju Lorkovića, pa su me proglasili ludim. Osjetio sam tragediju Kavrana, pasu me proglasili "kompromitiranim".



Osjetio sam propast u koju idemo u Argentini dvije godine unapried, pa sada mi sole pamet oni,koji su krivi za tragediju, jer nisu imali ni hrabrosti ni pameti. I mi nismo crnički tribuni, negotražimo, da se napravi Pokret, hierarhija, odgovornost. Mi smo u Stožeru napravili 10.000pisama i neka nam daju jedno gdje nije najžešći ustaški duh i duh Poglavnika, i to u doba, kadato nitko drugi nije radio. I usporedite ustaški duh IZBORA I DRINE.

Hoće propast DRINE. Subašić ju najavljuje u pismima, koja posjedujemo. Klaić baca sve ućenifu (nužnik, mo) što dolazi od Stožera, a bacili su možda i spasenje Poglavnika. Dižemobtužbu, tražim ustaški i vojnički sud, pa da se ustanove činjenice. Čitave pošiljke DRINA sutako nestale u Domu, nastojalo se podvaliti Stožeru, jer su imali koristi od Stojadina, (Dr.Milan Stojadinovića, mo) s kojim su pravili poslove, koji nam ne služe na čast. Ima u Argentini10.000 nacionalista i na što smo spali.

Držite se uz svoje svećenike i onda, kada se sa njima politički ne slažete. Recite im svoje. Jasam se ispovjedio u Barceloni na Kongresu kod čovjeka, kojega bih politički smrvio, kad bihmogao. Napadao sam ga, ali ga kao svećenika poštujem. Crkva je snaga, ne zaboravite to, a tosu i naši osjetili. Neron je otišao, Staljin je otišao, Peron je otišao i Tito će otići, svi ćemootići, a Crkva će ostati.

I nama je mrieti i moramo umrieti spokojni i smireni s Bogom i Crkvom. Crkva je naš saveznik.Danas Rusija i USA traže veza s Vatikanom, muslimani, hindusi i pogani uzpostavljaju veze, ami ih kidamo s Crkvom, sa Stepincem, sa 1000 mrtvih svećenika za Hrvatsku. Nedavno senjihao na vješalima Fra Herman, moj bivši suradnik zato, jer nije zatajio Poglavnika niHrvatske, i to u isto vrieme dok je Subašić pisao, da je svećenstvo anacionalno, da su fratriklali, da je Draža pošten, a da su njegovi rasovi krivi, iako znamo, da je Draža bio onaj, koji jeklanje vodio. Mene je IZBOR proglasio i Srbinom i na usta srpskog generala Djukića rekao, dane znam tko mi je otac, zvao se "Luburić koji je navodno u Madridu".

(Evo šta je o tome u "Otvoreno Pismo Srpskom Generalu Svetomiru Djukiću", pisano 10. X.1955., između ostaloga, general Drinjanin kaže u DRINI br.8/12 1955., strana 218/219. "...Imam i previše dokaza o radu najnovijega "srpsko-hrvatskog stručnjaka" Josipa Subašića injegova - i vrag zna čijeg još - lista "Izbora", pa na silu moram tražiti i nalazim, srodnostideja i misli vodilja u pisanju toga lista i ideja, koje ste Vi iznieli u Vašem članku. obrazložitću:

1.) Čini se kao da ste se posebno trudili , da vaš susret sa mnom dobije nedužnu formuslučajnog sastanka. Kažete doslovno: " Tu primjetih jednog ustaškog generala, prirodnogdržanja. Izgledalo mi je, da je jedan od naših, i kad ga potapka po ramenu i upitah: "Ama,jeste li Vi naš čovjek. Jako ličite..."- on se nasmija i odgovori: "Ja sam general Luburić.Osjećam se hrvatski, a tko zna od koga sam..." Svi prasnusmo u smieh na ovu dosta masnudosjetku. Inače Luburić je iz Hercegovine." Istina jest, da sam ja prisustovao viećanjuizmedju Vašega predstavničtva o Glavnog Stana Poglavnika, čiji sam bio član...Tako Vi ste menipredstavili punomoć iz Glavnog Štaba Draže Mihailovića, a ja Vama sa Zapovjedi Glavnog StanaPoglavnika...Ova punomoć i danas postoji u arhivi II. Ustaškog Zbora. Nije bilo slučajnognalaza, a niti doskočica, niti smijanja...



2.) Zamislite si, kada bih i ja imao stručnjaka za "hrvatsko-srpske probleme", pa podvalio ujednom mom članku sliedeći dialog:

- Luburić: Slušaj, bre, Djuiću, ama Vi izgledate naš čovek, Jako ličite...

- Djukić: Znate gospon Maks, Ja sam Srbin, srpski osjećam, a vrag bi si ga znal, kak je to statekom...

Šta biste Vi na rekli?

Znate, ja sam čitao Vuka Karadžića, čitao sam i ono što Srbin Dr. Jocić (Eugen, VojviđanskiSrbin, prijatelj Hrvata, napisao članak povodom atentata na Poglavnika 10 Travnja 1957. uArgentini: "ATENTAT NA HRVATSKU, poginuo ili umro u Parizu 1971. mo. Otporaš) piše oSrbijancima, pa ipak se nikad ne bih usudio napisati o svom dragom prijatelju, srpskomgeneralu, da ne zna tko mu je otac. Možda to u Beogradu, na čaršiji, medju niškim ciganima,koji su Srbiji dali Cvetkovića Ministra Predsjednika, (nije ni danas stvar bolja, jer su im daliTomislava Nikolića za predsjednika, mo) ili u stanovitim krugovima, gdje je moral bio jakoslabo predstavljen, i ne bi bilo fatalno, ali u Ljubuškom je to pitanje od prvorazredne isudbonosne vriednosti. Toliko načelno o moralu u Ljubuškom. A mogu Vam takodjer predstavitiobitelj Luburića, koji su oduvjek bili poznati patriciji, gazde, gospoda, dobrotvori, dubokoreligiozni, priznati i poznati patrioti, što nije teško ustanoviti kod kojega god starijeg čovjekaHercegovine. Bili su gazde i gospoda, dok niste došli Vi Srbi i Srbijanci, uništili patriote, gazdei gospodu, a stvorili proletere, revolucionarce i osvetnike. Sa slobodom vratio se sjaj obiteljigazde Franje i gospodina Ljube Luburića, a sa ropstvom opet smo postali prognanici, proleteri,ali uviek goapoda, i uviek u službi Boga i Domovine. Tako će to uviek i biti u domu Luburića, kaoi u gotovo svim domovima Hercegovine. Tamo se, gospodine generale, zna točno, tko je komeotac. (Strana 220,..." Mo)

I svakom srpskom generalu daje generalski naslov, zove Nedića rodoljubom, a mene, ustaškoggenerala koljačem. Ja sam osobno ponosan, a osiguravaju me svi članovi Stožera i svi suradniciOdpora, da su i oni vrlo ponosni na ulogu Stožera i DRINE. Bilo je vremena, da ni HRVATSKAnije pola godine napisala rieč Ustaša i Poglavnik, a mi smo i poslije Kavranove tragedije rekli:Ustaše srdca gore ! Kažemo i sada. Subašić i Klaić poručuju, a Ilić je na tom putu, da jePoglavnik napustio ustaše, kako bi se sporazumio sa Srbima i židovima. To ne stoji, a kada bi istajalo, mi nismo napustili Njega, jer znademo, da će nas trebati. Ne vjerujemo u uspjehantiklerikalne politike i zato smo protiv nje. I u tom moramo ostati jasni, ako nećemo da nasrazganjaju po svietu kao razbojnike i komuniste. Neka se prestane s novim glupostima, jerćemo se javno buniti, da spasimo ugled i čast i ljude za novu borbu.

Amerika traži Vatikan, a mi ga napuštamo. Kome to može služiti? Komunistima i Stojadinovomagentu Subašiću, a ne Hrvatskoj. Stojadin hoće Hrvatsku, ali sa granicama na Kupi i muslimaniimadu pravo sumnjati u našu dobru vjeru. DRINA je bila jasna i Džafer je u njoj iznio naš stav.Čast svima pa i Stojadinu, ali na Drini. Čast liberalima i svima, ali oni vladaju u Hrvatskoj i



služe komunizmu, a u svietu ga pomažu, a Stepinac je branio Hrvatsku i sada je za tu Hrvatskuna robiji.

Vatikan daje emisije na hrvatskom i o nama ovisi, dali ćemo uspjeti da radi za nas. IZBOR nijetaj put. Samo abnormalni i nepošteni ljudi mogu odobravati IZBOR. A IZBOR još uviek vodiduhove, sada u osveti prema DRINI i Stožeru. Ilić je najnovija poluga IZBORA pa makar kakogod izgledalo, da radi za Poglavnika.

Engleska nije naš nego petrov i Titin prijatelj. Sve što pišete Iliću i što ta budala piše Vamaide kroz ruke engleske policije, a 1945. smo vodili kakova je. Da li je pametno pravite centretamo, a ne ovdje gdje imamo prijatelje, sigurnost i punu zaštitu? Ilić je profesor i pjesnik.Može voditi propadangu, pisati članke i vjerujem, da je to ono što bi trebao raditi i zašto smoga bili i pozvali u Španjolsku. I onda je bio ministar, ali zato nije zapovjedao Odporom niti ćesada zapovjedati.

Nije nikada hitca izpalio, nema pojma o ničemu i svaka bi mu akcija svršila kao ona Kavranova.Žena mu je bila gestapovski agent, Čehinja, a Ilić radi strašne osobne mane sasma je u rukamasvoje žene. (Ja sam upoznao gosp. Dra. Andriju Ilića u Parizu u siječnju 1960., po povratku izMadrida kada je bio na pogrebu pok. Poglavnika. Naše društvo HOP-a Dr. Ivan Šarić ga jeprimio i nas nekoliko smo otišli posjetiti Georges Desbons-a, branitelja atentatora na srpskogkralja Aleksandra Karađorđevića. Dr. Ilić je imao skoro cijelu jednu stranu lica crvenogmladeža, što je dio njegovog rođenja. Kada si sa njim, nekako pogled uvijek i nehotice leti nataj maladež, što izgleda vrlo upadno. Kod Georges Desbone-a me je prijatelj opomenuo da negledam u dr.a Ilića tako upadno. O toj "osobnoj mani" general govori, mo.Otporaš) Zato jemorao ići odavle, jer nije mogao medju ljude. Ona je inteligentna, ali nesavjestna i dominira ga.U ovakovim okolnostima ne može biti ni govora o nadzoru nad Stožerom, bez obzira kakovapisma njemu pisali Klaić ili pojedini članovi Poglavnikove obitelji.

Nama ne zapovjedaju kćerke, zetovi i zetovski prijatelji, ni klika ni promičbenjaci, ni oni, kojisu nas zvali ustaškom paščadi, nego Poglavnik i Predsjednik Vlade. Zato učinite sve u obranuPoglavnika, preko banke pošaljite na obitelj novce, dajte i Iliću sve što hoćete, ali znajte da onživi u Engleskoj i da nema nad Odporom ama baš nikakove vlasti.Smiešno je ono što njemu pišu i smiešno ono što on piše. To je bio pokušaj Klaića, pa je propao,to kuša i Ilić i propasti će kao i naši, ako podju tim putevima. Pazite da nam i više štete nenanesu, prikazujući se kao martiri, koje Crkva progoni.

To ne stoji, mogli su zgriešiti i svećenici, i mi ćemo ih osuditi, ali ogromni dio nas je branio.Zato i mi moramo braniti Crkvu i svećenstvo. Sve drugo je samoubojstvo i dreka, da se sakrijuvlastite pogreške. I to čine naši u Argentini. Za nesreću smo krivi i sami, jer u Argentini živimnogo tisuća nacionalista, gardista, madžarskih nacista i samo su nas tjerali, pa su još uvijek uzatvoru Dr. Bulat i drugi, šefovi peronista i grupe Izbora.A lopov Subašić pod zaštitom komunista i socijalista denuncira naše. To je stvarnost. Nijedakle Crkva, nego IZBOR, koji su krivi našoj nesreći i Poglavnikovu bjegstvu. Iz istih razlogaje zatvoren i Stojadin.



Držite na okupu vaša družtva, nedajte praviti razdor niti uplesti se u protucrkvenu rabotu. Alibraniti Poglavnika i Hrvatsku zubuima i noktima i pomozite u tom poslu svakoga, pa i blesastogai pokvarenoga Ilića, koji je na onako nekorektan način htio mimoići i uništiti Stožer i svojedojučerašnje prijatelje, koji se nisu dali navesti na tanak led sa šeftovima IZBORA iSubašića.

Vrieme će nama dati pravo, ali na žalost, vrieme nas raztvara, jer smo si uprtili na ledja teškobreme, obtužbu neprijateljstva Crkve, koja je kako tako bila uz nas, a sada je protiv. Trebatće mnogo truda, da se to izpravi i na nama je, da to učinimo. Nije najsretnije branitiPoglavnika sa Ilićem, koji je i sam sudjelovao u radu IZBORA, nego je to trebalo učiniti izŠpanjolske, gdje imamo dvadeset visokih crkvenih dostojanstvenika, koji su uzeli u zaštituPoglavnika PRIJE NEGO ILIĆ JE I DOBIO OBAVIEST O SVEMU.

Nisam Vam se mnogo javljao, jer sam baš zato mjesec dana stalno na putu, radimo ipojačavamo rad. DRINA je u tisku, a iz Amerike nam dolaze novi i svježi mladi suradnici. Biosam dva **** na granici i javio Vam se odanle. Opet ću se skoro javiti s drugog mjesta. Stožerje jednodušan, jači i biti će pojačan. Imamo dobre veze, nalazimo se okruženi prijateljima,imademo konzulat i legalni službeni pravac, koji uživa podržku velikih i najvećih. (U to dobaŠpanjolska je još uvijek priznavala NDH i imali smo konzulat u Španjolskoj, mo)

Mislimo na sve, imamo i potrebne veze s Amerikancima, koji misle kao i mi. Treba dočekativrieme i ne izgubiti glavu i nerve. Ne gubiti prijatelje, nego sticati nove, kao što to mi radimo.Klika koja je kriva za nesreću i razbacivanje snaga, odgovorna je i ja sam to Poglavniku iPredsjedniku Vlade pisao. Pazite što radite. Oni, koji misle da nas mogu samo takokonspiracijom maknuti, varaju se.. Ovdje se bori i pada i ne poznajemo drugog riješenja osimpobjede ili poraza. Na dobrom smo putu i idemo tim putem.Obaviestite braću o svemu a vas kao Ustašu i suradnika osobno činim odgovornim za ovo pismo,koje ne smije pasti u ruke neprijatelja. Ima ga se pred najvjernijima pročitati i pred njimaspaliti. Za sve odgovaram ja i Stožer, dok se stvar ne postavi na svoje mjesto.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

Napomena:(Za razliku od drugih pisama - i svih pisama - ovo pismo nema generalova potpisa, osim što napočetku nosi službeni naziv i naslov HRVATSKI NARODNI ODPOR, grb i sve ostalo jeoriginalno. Moje osobno mišljenje je, da je pok. Danijel Jolić napravio kopiju pisma i sačuvao, aoriginal, po želji generala Drinjanina, spalio, jer general nije ništa rekao da se kopija pisma nemože i ne smije napraviti sačuvati. Otporaš)24-03-2014 16:59#9Bobani Bobani je odsutan


- OBRAZLOŽENJE -



U ovm obrazloženju u skraćenim oblicima najviše ćemo govoriti kako je došlo do ove knjigePISMA MAKSA LUBURIĆA i o nekim uočljivijim manjkavostima, tiparskim i pravopisnimpogreškama. Sve ostalo prepuštamo cijenjenim čitateljima i cijelom hrvatskom općinstvu.

Kako smo rekli u uvodu da smo htjeli izdati jednu knjižicu ili knjigu prigodom desete obljetnicepogibije generala Drinjanina, dakle 1979. godine, za koju svrhu smo prikupili novinskih članaka,raznih pisama, Okružnica i drugog potrebnog materijala za spomenutu svrhu. Prilike u kojimasmo tada živjeli su nas spriječile te smo morali odustati od namjeravane nakane, naravno dodaljnjega. Kroz sve to vrijeme zastoja imali smo priliku pregledati i pregledavati sva ta pismaMaksa Luburića koja smo posjedovali. Mnoga smo pisma po nekoliko puta pročitali, i što godsmo ih više čitali sve više i više smo dolazili do uvjerenja da se ideja pok. Karla Sopte trebaostvariti kada je on nama rekao pred svoju smrt u Torontu 2001. godine: "...ja sada ovo tebidajem, jer u tebe vjerujem. Ova pisma su pisana Hrvatima i za Hrvatsku. Na tebi je da Hrvatei Hrvatsku upoznaš s ovim pismima". Ta ideja pok. Karla Sopte nas je vodila i fala dragom Boguovim putem i za sada u ovakovom spiralnom obliku predajemo ove dvije knjige PISMA MAKSALUBURIĆA hrvatima na študiranje.

- Odmah dajemo do znanja - URBI ET ORBI - da ove dvije knjige: knjiga I i knjiga II susastavni dio pisama Maksa Luburića koja smo mi imali i posjedovali a koja je on pisao svojimsuradnicima. Kroz pisma će se vrlo uočljivo vidjeti kome je on ta pisma pisao i tko su mu bilinajuži suradnici, i u dobru i u zlu. Svakako ovdje treba istaknuti i to da ove dvije knjigePISMA MAKSA LUBURIĆA treba usporediti sa sv. BIBLIJOM. Zašto? Jednostavno zato štose Biblija ne čita kao romani, dnevne vijesti, knjige, i novine, pročitaš ih i ostaviš ih po strani.Biblija se čita za študiranje i po potrebi svaki dan, jer je puna mudrosti, puna ljubavi, punasavjeta kako se očuvati, puna putokaza kako se održati kao jedna kršćanska zajednica, kakoopraštati i iznad svega priznavati svoje vlastite grijehe, zablude i pogreške i to sve krozispovijed. Ista stvar je i sa ovim knjigama PISMA MAKSA LUBURIĆA. Čovjek u svakojpotrebi kada počme sumnjati sam u sebe, bilo u kojem pravcu, osobito hrvatskom nacionalnompravcu, uzeti će ove knjige i tražiti ona pisma u kojima će on naći izvor za snagu, izvor zarazumjevanja, izvor za opraštanja, izvor za čvrstoću i upornost, izvor nepokolebljivosti,jednom riječu: vjeru u sama sebe. Kao što je Isus, žedan i umoran od puta kroz Samariju iGalileju, sjedio na Jokovljevu zdencu u gradu Sikar-u, da mu neka žena Samarijanka dadnevode da se okrijepi (Ivan 4:6.7), tako će i čitatelji ovih knjiga PISMA MAKSA LUBURIĆA ,tražiti u njima okrijepu i snagu u svojem putu k hrvtskom cilju. To je general posvjedočiosvojom adresom: "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA" koja je izišlau "ISTARSKA DRINA" br. 3/4 1964., kao i u svojem povijestnom govoru Hrvatima za DesetiTravnja 1968. godine, gdje je doslovno proročanski rekao: "...Oni koji bi htjeli svoj rat, svojbivši rat, proslijediti u ustaško partizanski rat, hrvatski rat među našim sinovima suIZDAJNICI HRVATSKE STVARI!..."

- Naša originalna ideja je bila da preko jednog hrvatskog portala i njegova Foruma iznosimoova generalova pisma, u originalu, bez ikakovih ispravaka, kako bi što bolje dali autentičnostsamih pisama, gdje bi, s jedne strane, u svako pismo - po potrebi - mogli dopuniti i popunitiprazninu, spomenuti neka imena bez kojih pismo bi moglo, za današnje razumijevanje, gubiti na



važnosti, kao i neke dogodovštine koje su falile u pismima. Mi smo bili u stanju dosta togapopuniti i na potrebna mjesta u pismima staviti odgovarajuća imena, jer smo na jedan ili druginačin bili upućeni na mnoge slučajeve o kojima general piše u ovim pismima, a s druge straneljudi bi komentirali na pisma i možda donosili u svojim kometarima važnih informacija gledesadržaja ovih pisama.

Jedan naš zajednički prijatelj, osobito prijatelj sada pok. Zvonka Bušića, nam je savjetovao, irekao bih preporučio, hrvatski portal Dnevno.hr. Kontaktirali smo Administratora po imenu(inicilaje samo, P. M.) koji je jako bio oduševljen i dao nam zeleno svijetlo za iznošenje pisama.To je bilo prvog tjedna mjeseca travnja 2012. god.

- Počeli smo sa pismima, a najteže je bilo odlučiti se da li ćemo pisma iznositi kronološki, podatumima i godinama. Što god više smo mislili da iznosimo pisma kronološki, ipak smo došli naideju pisma ne iznositi kronološki, jer da će biti kud i kamo interesantnije i zanimljivije začitatelje pročitati danas jedno pismo, recimo iz godine 1952., a sutra iz godine 1961 ili 1969.,itd. Zašto to i zašto tako? Mi smo tako mislili kako bi čitatelju dali priliku da se sam uvjerikroz ova pisma u evoluciju Maksa Luburića.

- Već u prvih nekoliko pisama počeli su ljudi komentirati. Komentari su, sve u sveme, bili jakozanimljivi i pozetivni. Naravno da je bilo i onih žučljivih, što je i razumljivo, jer po onoj našojhrvatskoj izreki: Nije se rodio da je cijelom svijetu ugodio. Bilo je i takovih komentara koji sutražili da prestanemo s pismima, jer da to više nije aktuelno. Odgovorili smo jednome da suMaksova pisma uvijek aktuelna toliko da bi mi, kada bi mogli, prepisali ih i prilijepili na nebo,tako da svaki prolaznik ih može vidjeti kao što se vide zvijezde, mjesec i oblaci, a svaki onajkoji govori hrvatski da ih može čitati.

- Jedan vrlo državotvorni Hrvat iz Livna nam se javio i upozorio nas da ima mnogo pogrešaka upismima, te nas zamolio da ispravljamo pogreške u idućim pismima. Od tada smo ispravljali(po)neke pogreške s tim da nismo ispravljali korijenske riječi pravopisa NDH.

- Mi smo također ustanovili, čitajući Maksova pisma, nekoliko važnih stvari, a to su: da Maksskoro nikada nije pregledavao napisana pisma, jer za to nije imao vremena, da Maks u svojimpismima temeljito otkriva pozadinu razlaza POGLAVNIK/LUBURIĆ, da je Maks znao prekostotine pisama dnevno napisati i na pisma odgovoriti svojim suradnicima, da Maks nikoga nijeisključivao iz redova hrvatske borbe, a da je svakoga uključivao.

- Što smo dalje s pismima izlazili vani, više su nam se ljudi javljali. Preko privatni, osobni,sandučića primili smo mnogo pohvala i, rekao bih, još više sugestija kako bi trebalo knjiguizdati. Mnogi su bili ideje da se pisma skaniraju i tako skanirana izda se knjiga, pa neka sečitatelji sami uvjere u autentičnost i vjerodostojnost Maksovih pisama.

- Pred Božić 2012. jedan vrlo državotvorni Hrvat iz Zagreba koji je redovito pratio PISMAMKASA LUBURIĆA na Forumu Dnevno.hr mi se javio s molbom da bi mi on vrlo rado htiopomoći skanirati sva Maksova pisma, ako sam ih ja voljan njemu poslati. Ja sam neka Maksovapisma preko pola stoljeća čuvao, te za mene je to bilo jako teško nepoznatu čovjeku tolika i



važna pisma Maksa Luburića poslati. U nekoliko izmjena e-mail-a lijepo smo se sporazumijeli ikroz pisma uzajmno povjerenje stekli, tako da sam u veljači 2013. sve poslao tom dragom inadasve požrtvovanom Hrvatu u Zagreb.

- Polovicom siječnja 2013. na putu za San Francisco primjetio sam preko mojeg laptopkompjutora da Foruma na portalu Dnevno.hr više nema, tako da više nisam imao pristup timnekoliko stotina iznešenih pisama. Čim sam došao kući, javio sam tom Hrvatu od povjerenja uZagreb. Ovaj mi je odmah savjetovao da ne gubimo više vremena, nego da skaniramo pisma ipođemo dalje sa skaniranim pismima. Tako je došlo da imamo ovo što imamo i što dajemoHrvatima na čitanje.

- Prije nego smo se odlučili uvezati ova skanirana Maksova pisma u obliku spiralne knjige,tražili smo i druge načine, ali na žalost bez uspjeha. Što nama nije uspjelo, čvrsto vjerujemoda će nadolazeći iza nas, s mnogo većom snagom, žarom i poletom, dovršiti ovo započeto ipočetno djelo, usavršiti, uljepšati i dotjerati ga kao djevojku za prekrasno vjenčanje, i takodotjerano i u profesionalno uljepšano, dati Hrvatima na študiranje.

- Pisma su skanirana i kronološki po datumima i godinama poredani. Neka nisu čitljiva. Mi smose često služili naočalima i povećalom. Ima nekoliko pisama kojima stranica ili više fale, štouopće nije toliko ni bitno za ovaj golemi podhvat.

- Mnoga pisma su kopije od kopija i samo dragi Bog zna koliko kopija koje pismo je imalo. Nekapisma prilikom kopija su bila zgužvana, krajevi smotani, crnilo se veliko pokazuje na nekimstranicama. Uzevši u obzir važnost ovih pisama, tih nekoliko nejasnoća neće nikako bitiodlučujući činbenik u odgonetki tih nekoliko nejasnoća.

- Također ima nekoliko pisama gdje je general stavio povlaku olovkom ili penkalom s jednogugla pisma na drugi. On je ta pisma slao Ratku Gagri u Toronto kao kopije odgovora pisamakoje je general slao nekima a htio je svakako da Gagro zna što je general dotičnima pisao.

- Svaki čitalac ovih knjiga vidjeti će imena i prezimena s kojima je general surađivao. I nesamo to. Svaki pojedinac će se pitati, kao što smo se i mi pitali: kako je general mogao to sveposavršavati, kada je njemu, kao i svima drugima, dan i noć 24 sata. Odgovor bi mogao bitisamo jedan: LJUBAV ZA HRVATSKU!; kao što je rekao Dr. Andrija Hebrang mlađi u svojojpredizbotnoj kampanji za predsjednika RH 2009. godine: DA SE JE MAKS LUBURIĆ BORIOZA HRVATSKE INTERESE!

- Mi smo nastojali prebrojiti nebi li nekako došli do pravog broja koliko je puta u ovim pismimageneral napisao ime Hrvatska, bilo u imenici ili pridjevu, svejedno. Prešli smo preko dvijetisuće puta, pa se pitamo: kolika je to mogla biti velika ljubav da se je toliko puta spomeniloime Hrvatska.

- Izvor pisama ovih dviju knjiga su najviše od: Ratko Gagro, Dr. Miljenko Dabo Peranić, PeroTutavac, Ante Kršinić, Dane Jolić, pukovnik Ivan Štir, Štef Crnički, Rudi Erić, Igor Buljan,Mile Boban i drugi.



- Treba se također znati i spomenuti da je general imao mnoge druge kontakte i dopisivanja smnogim drugim Hrvatima. Mi tih pisama nemamo. Spomenuti ćemo samo neka imena za kojaznamo sigurno kojima je general pisao i sa kojima je on bio u izravnoj vezi: Srećko Rover,Stipe Brbić, Enver Mehmedagić, Mirko Meheš, Mirko Bušić, Vilijam Cecelja, Stipe šego, MileMarkić, Ivan Džeba, Dinko Šakić i mnogi drugi.

- Nadati se je da će ove dvije knjige skaniranih pisama Maksa Luburića potaknuti drugeHrvatice i Hrvate, a osobito one Hrvate - ili njihovu djecu ili unučad - koji još uvijekposjeduju bilo jedno ili više pisama generala Drinjanina, da ih dadnu onim osobama koje sebudu bavile za izdavanje SABRANIH DJELA I PISAMA MAKSA LUBURIĆA.

Mišljenja smo da bi za tu svrhu trebalo stvoriti jedan centar, središte, gdje bi ljudi moglislati Pisma, Drine, Obrane i svaku napisanu riječ Maksa Luburića, generala Drinjanina. Mi započetak ovdje prilažemo jednu adresu gdje se traženi materijal može poslati i broj telefonagdje se može izravno dobiti odgovor.

- Adresa: 9411 Winchester Road, Austin Texas 78733, broj: (512) 832-7755

- Svima se najiskrenije zahvaljujemo na razumjevanju s vrućom željom i velikim pouzdanjemda ćete uživati u čitanju, študiranju, sugestijama, kritikama i širenju ideja ovih dviju knjiga.

- U to ime mi vas iskreno pozdravljamo s našim hrvatskim pozdravom: Bog i Hrvati! Za DomSpremni!

- Priređivači: Otporaš Mile Boban v.r. i D.D.

- Želimo svima Sretan 73 treći hrvatski državni praznik Deseti Travnja!

- Želimo svima Sretan Uskrs! 2014.



INAČE ĆE NAS TJERATI I STJERATI U ZAGORJE I NA OTOKE

DRINAPRESSApartado 1523, VALENCIJA - Espana

general Drinjanin,27.I.1966.



Dragi Miljenko !

Primio sam članak, primio sam paket sa knjigama, atlasom, i vidim, da ćemo dati PRVI PUTA UHRVATSKOJ POVJESTI, jednu verziju u pogledu sandžaka. Imam s Tvojim člankom i poslatimmaterijalom, dosta, uz to nešto džamija, islamskih pisaca itd. Vi to ostavljate za budućnost.Jednom će se i o tome govoriti, ako ne za drugo, a ono za cijenkanje sa Srbima, nagadjanje saCrnogorcima, ali pak za plan vezanja našega geopolitičkog prostora sa Crnom Gorom,Albanijom, Macedonijom. Jednom će i nama vakat doći. Zadovoljan sam.

Hvala ti na trudu i znam da dolazi i nova epoka mladih i modernih hrvatski povjestničara sTobom na čelu, koji si znao postaviti teorije. Ostalo je potanje vremena, sreće, snage idalekovidnosti. Sve od Irana do obnove Tomislavove snage. To je jedna misija, koja je jedina,uz dobru politiku, kame, (kamena ili bajunete, nije najjasnije, mo), privredu i td. u službiHRVATSKE DRŽAVNE IDEJE, nasuprot srpskoj misiji i srpskom Dušanovu Carstvu.Tomislavovo Carstvo, makar i republičko, nasuprot vlaškom. Inače će nas tjerati i stjerati uZagorje i otoke. Ja ću na kraju nešto napisati i poslati Tebi na uvid. Škakljivo je.

Nego u pogledu Enciklopedije. U njoj osim Sandžaka ima i Crna Gora, BRIGADE, Četnici,Dalmacija. To je blago (Zahvaljujući poduzeću LIBRERIE HACHETTE gdje smo dr. Peranić i jaradili i sve naručivali što nam je trebalo. To je bio vrijedan izvor zlata za neše hrvatskepotrebe, mo. Otporaš), koje trebam. Molim te poduzmi korake najhitnije i nabavi taj broj i dajodakle si posudio, i nabavi mi DRUGE IZAŠLE, i koštalo što bilo, ja ću ti to posebnonadoknaditi. Odmah učini, da imaš vremena časno riješiti stvar, reci šta bilo, i vrati novunjima. Stvar Atlasa nije toliko važna, i kad izvadimo što trebamo vratiti ću. Imam dobrospremljeno ono što si mi ranije slao o Boki. Da ti pošaljem, ili kad dodješ, na zimovanje ililjetovanje. Lijepo je sačuvano.

Jedna novost: Husnija je u Parizu, ali ne znam da li ćete posjetiti. Otišao je, jer veli, da jedobio "jednu ponudu" za rad, za njega, gospodju i kćerku. Kćer je napustila studij, vratila seovdje, a meni nisu ništa rekli. Husnija mi je tražio dva dana da to "vidi", ali nije se vratio i većje deset dana. Medjutim, izgleda da bi moglo biti da je to u vezi sa Nikolićem, s kojim je,možda, uglavio dok je tu bio, a ovaj (Nikolić, mo) kako mi vele ipak odlazi u Pariz, i da osimrevije pokreće JEDNU POLITIČKU NOVINU U SLUŽBI SMIDTA PAVELIĆA INEOJUGOSLAVENA.

(Dr. Ante (Smith) Pavelić je sin Dra. Ante (zubara) Pavelića koji je skupa sa Dr. AntomTrumbićem, Franjom Supilom i Ivanom Meštrovićem stvarao 1915 godine JugoslavenskiNarodni Odbor, JNO. Ovaj neojugoslaven Dr Ante (Smidt) Pavelić o kojem general govori uovom pismu je za sebe uzeo ženino djevojačko prezime "Smith" kako bi se razlikovao i štodalje udaljio od Poglavnika Dra. Ante Pavelića, za kojega je on često puta pisao nepovoljnijenego mnogi Srbi ili Titini Jugoslaveni, mo. Otporaš).

Tako to izgleda, i moglo bi biti iznenadjenja. Previše traje emigracija, i nije li to "šta drugo"?Neznam. Husnija ne voli raditi, on bi htio namjestiti kćer i ženu, ali će biti šta odluči kćer sapretenzijama princeze. Husnijina žena je sestrična ili nešto slično od Nikolićeve žene.



Vratio se u Pariz Derviš Šehović i najavio svoju adresu. On je u službi onoga tko plati ručak.Mizerija. Prema Enveru pao je, sasma, Varoš i drugovi ga izkoristili, Židovi ga probali, Francuziga odbacili, i - svemu u svemu, mizerija. Kome bi i mogao biti ozbiljan suradnik. To je običnonjuškalo, bez inteligencije, pa makar bi mogao voditi "inteligenciju". On će opet pokušati "tućižicu", petljati, lagati, ali više mu nitko ne vjeruje.

Poslao sam Ti novinu OBRANU avionski. Izostavio sam ono o PAPI, jer je Danica (tjednik,kojeg su izdavali hrvatski franjevci u Chicagu, mo) javila i sada i Cecelja u Vjesniku. (VilimCecelja, hrvatski svećenik u Austriji i navodno Poglavnikov ispovjednik. Izdavao privremenikHrvatski Vjesnik, mo), DA JE PAPA GOVORIO O STEPINCU, HRVATSKOJ, itd. - ali jeizostavio OSERVATORE ROMANO, a to je opet drugo.Posebno ovdje bi nas odmah tužili, a uživamo baš zaštitu tih krugova. Nu ja ću donijeti stvarpametno, reći, da jedni vele ovo, drugi ovo, itd. pa opet iznijeti i više. Samo bez aluzija naPAPU, nego "rimske krugove" itd. Pogledaj stvar. Pošalji više radova, jer nemam vremenasredjivati. Napiši rastavljeno, da može ići u linotyp bez prepisivanja. Dosada mi je Husnija utom pomagao, ali sad moram sve, (sve za našu Hrvatsku dragi naš generale, tebi ništa nije biloteško, mo), a imam tri knjige, vježbovnike, pravilnike itd. za prevesti. Pošalji manjih i večihnota, bilježaka, mišljenja, za uokviriti, ali uvjek da bude za linotyp, rastavljeno itd. Budi dobar.

Sada radim na trećoj knjizi generala Diaza (španjolski general Diaz de Villegas je napisaonekoliko knjiga o ratu. General Drinjanin je preveo dvije i izdao 1965., (1) GRADJANSKIRATOVI I REVOLUCIJE i (2) REVOLUCIONARNI RAT. Sada prevodi treću knjigu (3)NAPADAJ I OBRANA koja je tiskana 1966. Također general Drinjanin je preveo i četvrtuknjigu generala Diaz de Villegas POLITIČKI RAT koju je izdao 1968., mo), ali imam za 2 Drinedosta materijala slivena i ići će brzo.

Odpada da bi Husnije napravio nešta iz Ćelebije. Pokušao sam, nu on je to čitao pet mjeseci,nijedne note nije napravio, a u uredu dva tjedna, razgledao. On je strašna lijenčina. Svi tipjesnici su takovi, ili barem većina. Eto Enver: pjesnik, ali pjesnik van ureda i radin, brz,moderan, stvaran, i smije iz bohema. To je prošlo kao i Baščaršija, i kako prolaze "literalnekafane". Mi smo Husniju zvali "Hrvatska Literalna Kafana" tj. hrv. lit. kafedžijom". Godinudana ima kod sebe pjesme Kordićeve (Lucijan Kordić, Grljevići kod Ljubuškog 1914, ŠirokiBrijeg 1993., hercegovački franjevac i pjesnik, mo) i nije bio kadar napisati, a na svojimpjesmama je utrošio dva mjeseca, dva plaćena mjeseca u uredu. Nije mi ništa žao, iako nemislim nikoga dovoditi. Dosta mi je. Ali ako mi ti i Enver pomognete, mogu ići napried.

Vidim da mi Atlase ostavljaš. Dobro. Nastoj riješiti stvar sa Enciklopedijom. Ako treba platitiu dolarima, poslat ću ti. Nabavi mi ju cijelu, jer mi svaki čas treba, a znaš da mi fali onakultura, koju se samo može naučiti u sveučilištu i višoj gimnaziji, ili nadomjestiti s donoromenciklopedijom.

O legionarskim divizijama imam nešto. Nije hitno.Trebam ono o AZEVU I REVOLUCIONARNOJ INFANTILNOSTI.(Vidi Obranu br. 37-38 1966., mo. Otporaš).



Enver je zasukao rukave i okupio Radni Skup u Argentini. O tom posebno. Kad sam mu govorioda bi ostao godinu dana ovdje, nije odbio, nego samo rekao: a od čega ću živjeti. Trebao bi gakao komad kruha. Jak je u svakom pogledu, i posebno na peru, brz. Majka mu je zagrebčanka,on zagrebčanin, radikalan, i diskretan.Pokušali bi nešto komercijalno. Bumo vidili. Kad bi dobio na lutriji, poslao bi mu odmahradiogram: traži neplaćeni dopust godinu dana i dolazi. Dao sam mu posebne misije. O tomeisto posebno.

Ako mogneš izvaditi šta iz Ćelebije, dobro. Pisao sam Mandiću fra Dominiku o ovom izdanju irekao da mu ga možeš nabaviti, veli da ga ima i da je na mnogo mjesta OSLABLJEN UHRVATSKOM DUHU. Nastojat ću dobiti jedno mdžarsko izdanje, koje sam nekada i čitao.

Stavit ću na prvu stranicu, portada, sliku, jer nemam ništa pametnijega. Ostalo dobro, imamdvije bosanke, u mehmediji i fesu, i dosta drugih. Već je sve spremljeno, jedino mi nedostajevremena da sredim.

Reci mi jeli ti dosta 50 OBRANA, koje šaljem, (ja sam ih prodavao. Nekada nije bilo dosta ni100 komada, a nekada ostane od 50. Zavisi kako su ljudi raspoloženi i koliko ih je došlo namisu. Uvijek su jedni te isti kupovali. To ja znam, jer mi se često puta dogodilo da sam nekimadao novinu a oni da nisu imali usitnu, te da će mi dati idućeg puta. Često taj "idući put" nijedošao, te sam morao platiti razliku svakog puta, mo), te dali trebaš još knjiga Diaz, Drina itd.,pa ću ti poslati, jer imam u zalihi. Može ti poslužiti.

Naručio sam NOVE MATRICE SA IZVORNIM HRVATSKIM SLOVIMA, i sa "Đ""đ", pa ćemopočeti fabricirati "domovinske letke" autentične. (radi se o letcima koje je tiskaoDRINAPRES a zbilja su izgledali kao da su tiskani u domovini, mo). Neću te matrice za drugoništa upotrebljavati, nezna nitko osim Tebe i Envera.

Pljunuti ćemo vlasima u juhu. Mnogi hrvatski komunisti gledaju na emigraciju, ali šta možeš satim idijotima. Pukovnik Štir mi je poslao jedno "otvoreno pismo " i sjebati će Hefera kao PantoBabu. (Puk. Štir je napisao jednu knjižicu 1966. od 38 stranica koju je naslovio "Otvorenopismo Dru. Stjepanu Hefferu" koje završava sa: Vaš mještanin i "kumaš" I. Štir., mo). Dostasmo ga čekali. Inače tamo u Buenos Airesu luda kuća. Dobivam na tisuće pisama odDalmatinaca, naravno ima i Udbe ali ima i patriota kakav je bio HEBRANG.

I sada: uzmi kao zadaću br. 1. nabaviti mi materijal o procesu i smrti HEBRANGA. Bili su miobećali i zapelo negdje na cenzuri. Trebam to kao oči u glavi. Rukoljub gdji, pusicu bebi, aTebe grli odani Ti

general Drinjanin.

ps. (rukom napisano: urgente, što znači hitno, mo)



Bio sam počeo sredjivati već složeni materijal za razne Drine, pa sam počeo s Tvojim člancimao Hrv. Kralj. kući. Mislim da si mi bio pisao, da bi ovaj članak unišao kao PREDGOVOR, ili I. Diočlanka o HRVATSKOM SANDŽAKU, pa mi odmah javi, da li si tako mislio. U tom bi slučajutrebalo biti naslov:

"HRVATSTVO SANDŽAKA

uvod

PRVI DIO: prijašnji članak sa teorijom SRBIJE itd.

DRUGI DIO: članak o Sandžaku sa svojim podnaslovom etc.

Ili pak onaj članak je posebna stvar i mogli bi ostaviti za drugu DRINU, a staviti ovaj uvodniko Sandžaku što si mi ga sada poslao. U koliko se stvari ponavljaju, skupa spadaju, ili ne, ti ćešbolje znati. Javiti mi to odmah, dotle ću stati s tim.

Bog !"

Napomena:(Možda se je moglo iz izloženih pisama primjetiti razlika sadržaja pisama koja je general pisaoRadnim Skupovima po Canadi i USA i drugdje, i sadržaja pisama koja je pisao dru. MiljenkiDabi Peraniću. Otporaš.)



TUŽITI NEKOGA ZA POSJETITI POGLAVNIKOV GROB

general Drinjanin,23.V.1962.Br. A. Kršinić,Usa.

Dragi Ante !

Kada sam zadnji put pisao nisam imao pri ruci Tvoje pismo od 16 travnja 1962., jer smo seselili u konačnu prostoriju tiskare, (Ovo je jako dobro znati. Zašto? Zato što su se dioniceprodavale za kupnju tiskare DRINAPRESS i sav potrebni materijali oko tiskare, i zato što seje od te iznajmljene zgrade napravilo glavno središte HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, izato što su mnogi istaknuti Hrvati dolazili tu kod generala, raspravljalo se o Hrvatskoj i kakoistu osloboditi, i zato što su tu mnogi prenoćili, i zato što je general početkom 1969. godine



nastojao kupiti tu zgradu a Ratko Gagro iz Toronta pokrenuo skciju prikuljanja sredstava dase ta zgrada kupi, i konačno zato što je Udbi uspijelo preko svojih agenata, a specijalno preko"KUMA" Ilije Stanića, koji je na 20 travnja 1969. ubio Vjekoslava Maksa Luburića, hrvatskoggenerala Drinjanina, mo. Otporaš), već radi na stalnom mjestu, gdje ima mogućnosti zarazvijanje i eventualnu trgovačku bazu za tiskanje. Pa ću sada upodpuniti odgovor.

Hvala na Uskrsnoj čestitci. Ja nisam ove godine nikome, ama baš nikome, čestitao. Selili smose, posao kod tvrtke u sezoni, a tiskara daje briga. I kako smo se pokrenuli, to je pisama nakile. Hvala na čestitci, a eto, naknadno i ja Tebi i Tvojima, čestitam Uskrs, i Božić, i rodjendani imendan, i Svetog Antu i sve skupa !

U pogledu Baćana i pisma i dolara za Drinu. Mi smo bili rekli dva dolara, pa većina digla graju,da se nemože. Pa nekima sam rekao da uzmu normu dolarsku, a gdje se mogne više, i jestdobro, a gdje ne, da znaju, jer ih je bilo, koji su davali po jedan cenat, a pročitali četeri broja,a ima ih, koji su dali u mnogo godina jedan dolar, Ali ih ima, koji su dali i deset za svaki broj.Ima jedna grupa mladića u Kanadi, u šumi, koji rade tamo i koji dobivaju deset brojeva i svakiput i za svaki broj plate 100 dol. tj. deset dolara. Tako izadjemo nakraj. Prema tome reciBaćanu to, i niti pritišćemo, niti zahtjevamo, a niti se odričemo, ako ima plemenitijih isviestnijih, pa plate i za one nemarne, kojih je najviše.

Pišem danas Sušcu, (Janko Sušac iz Sacramenta, glavnog grada Californije, rođak ministraGojka Šuška HOS RH, mo), a poslat ću Drinu. Pišem Mariju, tj. "malom Mariu" (Mario Matić,svećenik, živio u to vrijeme u mjestu Pacoima, okolica Los Angelesa, mo), a on se meni nijejavio, a ako se ljuti, nek se jebe, jer ne znam njegove adrese.Pa da nisu ti Hercegovci maniti. Jednom je, prije, poslao svoje ime i ime nekog grada, a bezadrese, pa mu rekli, a on odpisuje, da će i mjesto radi njega postati slavno, jer je on u njem, paneka ga traže. Valjalo bi mu poslati poštara na magaretu, pa da ga revanjem zove i da murevanjem odzove.

Pišem i Martinu (Martin Vidić, kojemu je general poslao sliju svojeg vjenčanja, a tu sliku menidao u San Francisku Ante Krišinić 1981. Ja sam tu sliku poslao Ivani Josipović koja je tada bilanovinarka za portal javno.mo. da ju stavio na portal javn.com za 40 obljetnicu generalovesmrti. Ta slika može se naći ako se klikne: Reci istinu u razbiše ti glavu.mo. Otporaš) i zahvalitiću mu se. Neka šalje Andriji (Artukoviću, mo) ako treba i dvadeset brojeva.

U pogledu Hefera i drugova neznam šta bi ti rekao, jer jedno je želiti i on možda želi, ali sveje to puno agenata Udbe, posebno ovdje u Evropi. Ovdje mi je stigao i jedan Vendelinovrodjak, Vasilj, (Živko, mo.) koji je morao kidnuti jer su ga denuncirali službeno od HOP-a da jeagent OAS-a (Živko Vasilj kojeg sam poznavao prije pola stoljeća iz Pariza, odakle jepočetkom 1962. otišao kod generala u Carcagente. Vendalin Vasilj je hrvartski franjevac uChicagu, bio je bojnik HOS NDH, mo), koji je morao kidati jer su ga denuncirali službeno odHOP-a da je agent OAS-a (Organisation Armee Secrete 1961-1963, Francuska Tajna VojnaOrganizacija, kojoj je na čelu bio general Raoul Salan a koja se je opirala De Gaulle-u dadadne Alžiru nezavisnost. De Gaulle-ova vlada je progonila simpatizere OAS-a isto kao štoRačanove, Mesićeve i Josipovićeve vlade progone hrvatske Domoljube i sve one koji se ističu



državotvornim Hrvatima, mo), samo zato jer je bio u HOP-u a prijatelj je Drine. Evo ga sadakod mene i priča mi čudne stvari. I drugi isto. Pukovnik Batušić mi piše, da su i njegadenuncirali da stvara Vojsku, a kako ima prijatelja rekli mu, da je od HOP-a došla denuncija.Sve je puno Udbe., i oni imaju glavni glas.

Ne znam kako dugo će se to moći izdržati. Mara i Višnja (Poglavnikova supruga i poglavnikovakćer, mo) su mene tužili španjolskom sudu da sam se slikao sa vitezom (Vitez i pukovnikIbrahim Pirić Pjanić i general Drinjanin su se slikali na Poglavnikovu grobu, i tom prilikomgeneral Drinjanin je napisao članak u Drini br. 2-3 1962. koja je posvećena Poglavniku: NAGROBU POGLAVNIKA I USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA, u kojim člancima moliPoglavnika DA MU POVRATI NJEGOV MIR. Klinkite: Na Poglavnikovu Grobu ili: Mir NaPoglavnikovu Grobu. mo.) na grobu Poglavnika bez njene dozvole. Pa šta je Poglavnik bio, da gata čifutka i danas mrtva hoće izkoristiti kao i živa.

Eto, ali mi ćemo ipak sve učiniti da se rane lieče, jer mislimo na budućnost. Pozdrav Tebi iTvojima, kao i svim prijateljima, odani Ti

general Drinanjin.



by: Otporaš

Američki predsjednik Barack Obama i Hrvatska Zastava

Drage moje Hrvatice i dragi moji Hrvati prilažem vam ovdje našu hrvatsku zastavu pred kojomje u srijedu 26 ožujka 2014. predsjednik najmoćnije države na svijetu Amerike Barack Obamagovorio u Bruxelu na sjednici NATO organizacije povodom Krimske krize između Ukrajine iRusije.

Da se je ovo zbilo prije četvrt stoljeća, milijunska hrvatska emigracija bi na koljenimadopuzala u Washington poljubiti pločnik po kojem predsjednik Barack Obama hoda. Tada suHrvati bili kamo kud pohlepniji za našm hrvatskom narodnom zastavom nego danas, iako je toista zastava crven, bijeli, plavi sa 25 polja i političkom oznakom HDZ na zastavi s kraljevskimoznakama, iako Hrvatska više nije nikakova kraljevina i daleko je od svake kraljevskedinastije, iako dr. Franjo Tuđman nije bio kralj; isto kao što je Poglavnik dr. Ante Pavelićstavio na našu narodnu hrvatsku zastavu crven, bijeli, plavipolitičku ustašku oznaku "U" slovo,s razlikom to da je Poglavnik bio i ostao Ustaša: isto kao što je i Tito stavio na našu narodnuhrvatsku zastavu crven, biljeli, plavi svoju političku i ideoločku oznaku petokraku, jer je on bioi ostao komunista.



Ne mogu se oteti dojmu a da to ovdje ne kažem da je hrvatski general Vjekoslav MaksLuburić, general DRINJANIN u pismima svojim suradnicima, poimenice dru. Miljenki DabiPeraniću pisao da je naše mjesto u okviru zajednice europskih naroda. I sad, kada je našahrvatska narodna zastavacrven, bijeli, plavitu uz bok drugih euroskih naroda o kojoj je sanjaogeneral DRINJANIN, trebamo sada biti toliko iskreni i priznati onima koji su se najviše za totrudili i borili da do toga dođe, drugim riječima da se zahvalimo onima koji su preuzeli zadaćugenerala DRINJANINA i krenuli njegovim putem do Europske Unije, a to su sinovi partizanakoji su danas na čelu politike RH.

Drage Hrvatice i dragi Hrvati budimo zadovoljni da se je ostvarila ideja Maksa Luburića,generala DRINJANINA negovom PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIHPARTIZANA, vidi DRINA br. 3/4 1964. Nama, sinovima Ustaša nije žao niti krivo, niti smoljubomorni što su sinovi hrvatskih partizana uzeli kormilo Hrvatske Države u svoje ruke. Zatosu se Ustaše i borile, jer na mlađima svijet ostaje.

Svima želim uskoro nadolazeći Sretan Deseti Travnja! Mile Boban, Otporaš.



Poštovani Drinapress sve to stoji što ste naveli. Mene su krstili u crkvi i službeno mi je imeMile, a više sam poznat kao Milan i tako me mnogi zovu, a ja sam uvijek ista osoba, bilo da menetko zove Mile ili Milane. Tako je isto i sa hrvatskom organizacijom ODPOR ili OTPOR, što jeza normalong i državotvornog Hrvata ista stvar. Ja sam ima priliku prepisati prošle godinecijeli generalov govori Hrvatima za Deseti Travnja 1968. godine. Uzelo mi je preko dva tjedandok sam cijelu vrpcu prepisao, i tu sam uočio da često puta u govoru se primjećuje kakogeneral fonetički izgovara Otpor, jer je malo teže fonetički izgovarati Odpor, osim ako ćečovjek svakog puta u mislima zastati pri izgovoru riječi Odpor i tek tada izgovoriti Odpor. Uprotivnom se često puta ljudi koriste fonetičkim izgovorom, kao na primjer: Svatovi, Svadba,Svat, Svadb, bio sam u Svadbi ili bio sam u Svatbi. Ima ovakovih primjera u našem hrvatskomjeziku mnogo, i n ije mi ovdje namjera ih tražiti, nego sam reći da je za mene to sve isto, kaošto je bilo i pukovniku Ivanu Štiru koji je na osam (8) stranica napisao pismo generalaDrinjaninu a da ni jedan jedini put nije napisao Odpor, već svakog puta Otpor. Kad smo kodfonetičkog izgovora, za podsjetiti samo, neznam koje je ispravnije: PEDest ili PETeset. Rekaobih da je ispravnije PEDeset iako u izgovoru često puta bi se moglo čuti PetESET. Pozdrav.Otporaš.





- "ŠTO SE MENE TIČE, JA SAM SA BOGOM UREDIO SVOJU SAVJEST"- "KADA SEBE STAVIM PREMA HRVATSKOJ, UMIREM MIRNE SAVJESTI"

Pismo generala Drinjanina Dabi Peraniću 23.11.1967

(Bog! dragi Darko, ovo je bio komentar kojeg sam dao na portal dnevno.hr. Tamo ga više nema.Ove izvadke sam izvukao iz pisma kojeg je general pisao Dru. Dabi Peraniću. Za sigurno će namto trebati. Potraži, prekontroliraj i stavi gdje spada. Otporaš. Bog! mb.)[/I]

Otporaš 2012-05-01 23:49:29

Izvadak iz jednog pisma Maksa Luburića

Pismo je pisano dr. Miljenki Dabi Peranić 23 studenoga 1967. Navesti ću samo neke odlomke iztog pisma: "...Ako padnem - Rankovićevci će Te napsati da si me Ti ubio. O tome smo većjednom govorili. Logično: kada su pucali na Poglavnika, okrivili su mene. Pucat će na mene -okrivit će tebe...To je logika. I što je najtragičnije, emigracija će im povjerovati. Nažalost...

...Što se mene tiče, ja sam s Bogom uredio svoju savjest. A s Hrvatskom? Za nju ne bih dostaučinio niti da živim tri ljudska života. Pao dakle danas ili sutra ili za dvadeset godina, za mojuje savjest sporedno, jer kada se za Hrvatsku dade život, daje se ono najviše.

...Kada sebe stavim prema Hrvatskoj, umirem mirne savjesti. Učinio sam mnogo. Jednom smorazgovarali - sjećaš li se? - da bih se dao rado objesiti, kada bih visio među Titom iRankovićem...Kada bih mogao vješati se uz Tita, ali tako, da Ranković bude među nama, ne bihmi bilo žao, pa makar bilo vješanje ono pravo. I tako hrvatski narod neće biti sretan dok nassve skupa ne vidi obješene...

...Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je među njima,kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije...

...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena, mira neće bitimeđu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ganikada biti, jer ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpskikomunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom -Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se"bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga,kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se mogloostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo", mo.Otporaš). Baš taj njihov i moj Jasenovacuništava svaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima samnajprije sa skepsom mislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."[I]



(Eto tako general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, odogađajima iz godine 1966. kada se je Ranković smjenio i 1967. povodom DeklaracijeHrvatskog Književnog Jezika, dakle događajima o kojima se još uvijek mnogi živući Hrvatimogu prisjetiti. To su bila burna vremena kada je KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom uime "narodne vlasti i u ime bratstva i jedinstva" nastojala što više ocrniti hrvatski narod,podižući taj spomenik "žrtava fašizma" u Jasenovcu, kako bi time, još jednom naturili hipotekukolektivne odgovornosti ratnih žrtava na području Hrvatske.

Sada je vrijeme, poslije skoro 45 godina od ovoga pisma, da se jave oni kojima je do ISTINEstalo. Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA LUBURIĆA. Otporaš.)



MAKS LUBURIĆ JE HRVATSKA POVIJEST I HRVAT SVIH STOLJEĆA!

Bog! Mile.Za Dom Spremni!

Ova slika je uzeta iz DRINA br.1-2. 1965. strana 185.

Piše: Vjekoslav Luburić, Maks, general Drinjanin.

(Da se ne zaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA, da je naš dragi Bog htio da naš hrvatskiMaks Luburić, poznat kao general Drinjanin, proživi rat NDH i da poživi toliko dugo koliko muje bilo potrebno da napiše onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA, PISMIMA,raznim drugim časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim Pismima svojim raznimprijateljima i suradnicima. U svim tim opisima general Drinjanin je iznio - moglo bi se reći -skoro sve važne dogodovštine vezane uz Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanakNDH, povlačenje HOS-a prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG NARODNOGODPORA, uzrok ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika dra. Ante Pavelića; sve se to imnogo više može naći u njegovim člancima, opisima, pismima, porukama i magnetofonskimvrpcama, itd. Nikako se ne može pisati jedna poštena i iskrena povijest o NDH a ne koristitise iznešenim opisima generala Drinjanina. Tako bi se moglo reći da Maks Luburić nije samo diohrvatske povijesti, nego u pravom smislu se može reći da je on, MAKS LUBURIĆ, HRVATSKAPOVIJEST. Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam biti jasno.Otporaš Mile Boban.)

Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala Moškova, tako i zamene osobno.



Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU uključio je, kao izričite predstavnike hrvatskognaroda, sve one bivše hrvatske narodne zastupnike, koji su bilo na kojim izborima nateretoriju NDH izabrani. Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski zastupnici, koji su zaistaimali podršku naroda i živili na teretoriju NDH.

Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške generacije i USTAŠE,Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako su tom zakonskom Odredbom ušli uSABOR, kao Sabornici, pripadnici Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, tePovjerenici Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u emigraciji bilo u domovini,na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana. Tako sam i ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabranSabornikom.

Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom saborničkom, zamolio samPredsjednika SABORA - Dida Marka DOŠENA - da me oslobodi od vršenja saborničkedužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao Antu Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju -da mu budemo osobna pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao predstavnicimlade hrvatske revolucionarne vojske.

Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na njemačkom i talijanskom,izišla je spomen - knjiga KROATIEN MARSCHIERT - Erste Jahreslese in Wort und Bild ausder Wochenschift - "NEUE ORDNUNG". Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker,Zagreb. - Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj omotnici spomen -knjige objavljena.

Ovu značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i ovom zgodomprenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom hrvatskom rodoljubu osvježiti onajnezaboravni i historijski dan - svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE.

general Drinjanin.



Nova Hrvatska – interview sa Vjekosklavom Luburićemby: Otoporaš

March 31, 2014u "Iz Otporaševe Torbe" (In Kolumna u "kamenjar.com")

Dopisnik “Nove Hrvatske”, koji je nakon smrti dr. Ante Pavelića došao u Madrid, da napišeposebni izvještaj o tom dogadjaju, posjetio je takodjer generala g. Vjekoslava Luburića koji



sa svojom p0rodicom živi na obiteljskom posjedu u južnoj španiji, Naš dopisnik je zamolio g.Luburića da dadne interview za “Novu Hrvatsku” što je on vrlo rado učinio, odgovorivši opširnoi vrlo otvoreno na sva postavljena pitanja.Zbog visokog i važnog položaja, koji je general Luburić zauzimao u hrvatskom javnom životu zavrijeme rata, kao i njegove vodeće uloge u Ustaškom Pokretu, objavljujemo ovaj interview,vjerujući da će zanimati mnoge čitaoce “Nove Hrvatske” i da će doprinijeti razbistravanju barnekih pojmova naše emigracije.

PITANJE: Da li ste Vi, g. generale, i nakon Vašeg razlaza s drom Pavelićem ostali Ustaša posvom uvjerenju i kako sada nakon Poglavnikove smrti gledate na Ustaški Pokret?

ODGOVOR: Ne bi bio iskren ako ne bi priznao, da sam bio, da jesam i da ću uvijek ostatiUstaša. Ali, istovremeno, svijestan sam da su potrebne promjene u Ustaškom pokretu, kao i usvakoj stranci ili organizaciji nakon izvjesnog vremena. Prilike se mijenjaju. Znam i uvjerensam da na pr. nikada više ne će biti potrebno stvarati Ustašku Vojsku. Upravo sada pišemsvojim prijateljima Hrvatska Vojska mora biti prožeta svim vrlinama iz svih vjekova hrvatskeborbe za slobodu, i tu je hrvatska vojnička slava dostigla kulminaciju u ustaško žrtvi i borbi.

Ali mi Ustaše samo ćemo ustaškim držanjem dokazati narodu i svijetu, da smo bili, da jesmo ida ostajemo uzor budućim generacijama hrvatskih boraca. Buduća Hrvatska Vojska mora imatitaj ustaški duh, ali mora biti samo i jedino Hrvatska i ne smije biti kontrolirana niti nositiobilježja bilo koje stare ili stranačke grupacije. Pogledajte samo na svjetsku silu Ameriku.Američki časnici i generali mogu pripadati bilo kojoj stranci i mnogi od njih su čak na čelurazličitih stranaka. Samo dobar Ustaša može doprinijeti tu žrtvu za Hrvatsku, koja ne možebiti ustaška u bližoj budućnosti. Hrvatski narod mora stvoriti demokratski režim i u njemunaći sreću i slobodu, pa ako narod na parlamentarnim izborima u svom Saboru digne na vlastustašku organizaciju osobno bi se osjećao beskrajno sretnim.

Svijestan sam poteškoća, koje čekaju Ustaški Pokret. Znam da će mnogi ustaše slijediti jedankurs, koji nam ništa dobra ne će donijeti. Oni će biti grobari naše političke akcije a spasiociustaškog duha i imena. Teške su to riječi, ali sam potpuno svijestan njihovog značenja. Zavisiod mentaliteta, odgoja i doba, da shvatimo, da nas Hrvatska danas treba više kao Hrvate negosutra kao preživjele Ustaše. Moramo biti više patrioti nego strančari, jer ustaštvo je bilo radiDržave a Prema tome treba sve podrediti potrebama Domovine, Bila bi viečna šteta ako našidrugovi, uvjereni u svoju pezvanost i veličinu, ne budu realno gledali na dogadjaje, jer bi touništilo našu baštinu, a milijun hrvatskih žrtava propalo bi pod biljegom, koji nam neprijateljižele staviti na čelo. Ustaški Pokret ne može danas ujediniti narod, a narod treba jedinstvoduha, kako bi hrvatska akcija i borba mogla staviti sve Hrvate u službu nezavisnosti ioslobodjenja,

PITANJE: Vjerojatno Vam je poznato koliko je komunistička i velikosrpska propagandauspjela ozloglasiti Vaše ime. Kakav je zato Vaš odgovor na sve ono što Vam se predbacuje?

ODGOVOR: Za vrijeme rata bio sam na najvišim položajima i ja se kao vojnički zapovijednikosjećam odgovornim za sva svoja djela. No koliko su ta dijela bila dobra ili zla ne će suditi



komunisti niti srpski šovinisti, nego Hrvati. Hrvatski ie narod ledini pozvan u svojoj Državisuditi svima nama, koti smo se borili i griješili, kao i onima, koji su griješili ne boreći se iliboreći se protiv svoje domovine. Pustimo dakle Na-rodu ulogu suca. Osobno sam spremanboriti se ali i stati pred taj sud, iako unaprijed odbijam biti bilo čiji sudac.Hrvatski narod treba mira, reda i pravde, jer je mnogo patio, a svi smo mi ponegdje griješili iosobno se osjećam i odgovornim, pa i krivim za mnogo toga. No ne smijemo dozvoliti daneprijatelji dijele naše stvari na “krive” i “dužne” ili “dobre”, jer smo II zadnjih 40 godinamogli vidjeti da je za neprijatelje naše slobode svaki Hrvat kriv i ožigosan kao zločinac.

PITANJE: Kakvo bi uredjene prema Vašem mišljenju trebalo vladati u budućoj Hrvatskoj?

ODGOVOR: U velikom dijelu svi’eta danas vlada demokracija i samo je ona kadra svladatisnage medjunarodnog komunizma. Nam”! je mjesto uz te snage demokracije i htjeli mi ili ne uHrvatskoj će vladati demokracija. Hrvati su išli sa silama osovine jer EU ove pomogle hrvatskinarod u borbi za slobodu,ili su se barem pokazale sklonima da nam pomognu. Da su snage demokraclte bile tada sklonenašoj borbi mi bi išli s njima. Danas situacija nije ista kao 1941. g. i narod očekuie slobodu orlzapadu ih saveznika. Našu slobodarsku borbu treba zato uskladltl sa stanjem u svijetu. Trebanaučiti Ho više od svijeta s koilm dana” živimo i koji je napredniji od nas u političkom razvoju.Treba učvrstiti hrvatsko vanstranačko jedinstvo ljudi i oružja, jer je to uvjet da ne doživimosudbinu ruskih emigranata.

PITANTE: Upravo ste spomenuli emigrante. Kakvo je Vaše mišljenje o hrvatskoj emigraciji išto mislite kakvu ulogu mogu odigrati hrvatski emigranti?

ODGOVOR: Od emigracije ne treba mnogo očekivati. Velikim dijelom ona je ostarila ipreživjela u mnogom pogledu, Onda je ako zavaravamo sebe i druge te mislimo da je drugačije.Domovina od nas očekuje mnogo više nego što mi možemo dati, a mi opet dajemo mnogo manjenego što nam je to moguće.Društvo u Hrvatskoj se mijenia, stvaraju se nove koncepcije prava i politike, nove socijalneideje, koie većina u hrvatskoj staroj emigraciji ne može shvatiti sve da i hoće. Zato je iraskorak izmedju domovine i emigracije teško izbjeći. S time se moramo pomiriti. Jednapojava ipak ulijeva ohrabrenje. To je nastup novih generacija, mladih Ijudi u emigraciji, koji netrne od one hipoteke prošlosti, koju mi nosimo. Mladji daju još jedine nade. Ako se nemiješaju u rasprave nas starih. put za uspjeh im je otvoren. Neka poštuju stare, ali neka idusvojim putevima. Mladji Ljube majku Domovinu onako kako smo to činili mi, Ustaše, onageneraciia, koja je gradila jankapustu, i zato se ne bojim da će Hrvatska ikada ostati beznovih Bobana, Moškova, Lorkovića i Mortidjija.

PITANJE: Što Vi kao vojnik mislite o prilikama II domovini i na koji način, držite, da bi moglodoći do promjene u Hrvatskoj?

ODGOVOR: Ja vlerujem da će se hrvatski narod moći osloboditi samo i jedino borbom i da ćese biološki očuvati jedino zalogom svih Hrvata, pa i onih, kofi danas svijesno ili nesvijesnopomažu režimu. Treba dati mogućnost i zalutalima da biraju izmedju demokracije i svjetskog



komunizma, a ni u kom slučaju ne treba postaviti alternativu: ili ustaše ili komunisti. Narod ‘jetrpio i nije isključeno da bi se odlučio za sadašnje stanje, samo zato da se spasi od novihnevolja, To bi bila tragedija za cijeli narod. Još jednom naglašavam. Hrvati će se moći osloboditi samo borbom, samo složnim nastojanjima. U toj pak borbi treba računati s dalmatinskim izagorskim bivšim partizanima s novom jugoslavenskom vojskom, dočasnicima, časnicima,oružjem, vezama itd. Bez svega toga, bez mnogih “Hebranga i Djilasa” nema novog ustanka unašoj zemlji, nema one djelotvorne pomoći, koju nužno trebaju sve brojnije hrvatske ilegalneskupine na terenu.

PITANJE: Kakvi su Vaši osobni planovi za budućnost i da li smatrate da smrću dr AntePavelića nastupa vrijeme za Vašu ponovnu političku djelatnost?

ODGOVOR: Moj odgovor je jednostavan: NE

Smrću Poglavnika početi će napadi na njegove nasljednike, a ja sam jedan od onih koje jenajlakše napasti. Treba samo malo; da svijet grakne protiv mene i onih, koji idu s mojimimenom. Ljubim Hrvatsku i previše a da bi ne mogla zavesti ideja o osobnoj političkojafirmaciji, bez obzira na to. koliko imam sljedbenika. Meni su drugovi dostojno platili vjernostza vjernost, ali to Hrvatskoj ne će koristiti. Osobne osjećaje i želje dužni smo podrediti općojstvari. Inače bi imali pravo oni, koji tvrde da sam poveo pobunu II Ustaškom Pokretu ne radiistine, drugarstva i interesa Hrvatske, nego samo zato da spasim svoje ime i svoje pozicije.

Mene nije nikada vodila pa ni sada me ne vodi ambicija. Sve što sam učinio, dobro I zlo, učiniosam za Hrvatsku i danas sam svijestan, da ako je neprihvatljivo ime Poglavnika, moje je jošviše. Ja bi se mogao prati, možda i “oprati”, da sam jednostavan vojnik, koji je slušao starije,ali ja to ne mogu i ne ću učiniti, jer sam Ustaša, revolucionarac, jer sam bio na položajima ičastima i jer snosim odgovornost u svakom pogledu. želim biti dosljedan samom sebi.

Vrijeme šutnje i povučenosti iskoristio sam da ojačam duh i sakupim znanje, da se riješimbalasta, kompleksa, sanja i prošlosti, koja vodi u grob. Sada mislim samo na budućnostHrvatske, koja će moju djecu Domagoja, Drinu, Vjekoslava i Miroslava dovesti u Ljubuški, pamakar ja i “pukovnici” morali ostaviti kosti ili u borbi ili u tuđjinl.Ja sam voljan prisegnuti, dase ne samo ne ću primiti nikakvog položaja, časti itd. nego i da ne ću živjeti u Hrvatskoj, akoje to bezuvjetno potrebno za smirenje i sreću naroda.”

Dopisnik “Nove Hrvatske” zadržao se nakon ovog interview-a još dulje vremena u razgovoru sgeneralom Vjekoslavom Luburičem, koji je pokazao zanimanje naročito za aktivnost novihemigranata i stanje 0 izbjegličkim logorima u Italiji, Austriji i Njemačkoj. (ANOH)

Otporaš/kamenjar.comPodijeli sa drugima03-04-2014 17:42#17Bobani Bobani je odsutan




NAŠ (HRVATSKI) VOJNIČKI POZDRAV

Piše: general Drinjnin

General Drinjanin, Vjekoslav Maks Luburić: NAŠ VOJNIČKI POZDRAV

Mnogo je novih, maldih, vojnika zatražilo, da im se u "DRINI" kaže odredjeno, kakav je našvojnički pozdrav; da li se treba pozdravljati "rimskim pozdravom", tj. uzdignutom rukom, da lije naš pozdrav "Za Dom Spremni" ili "Za Poglavnika i Dom Spremni", da li je naš pozdrav staristarčevićanski "Bog i Hrvati - Hrvatska Hrvatom".

Ima i dva neposredna razloga, da se ta pitanja postavljaju. Tri četiri mlada čovjeka, za kojese, istinu treba reći, ne zna tko su i što su, počeli su nametati pozdrav uzdignutom rukom,tvrdeći, da je to naš vojnički i ustaški pozdrav. U tom nametanju su postali čak i agresivni,tvrdeći, da su izdajnici i srpske sluge oni, koji neće prihvatiti taj pozdrav. S druge stranestoji, da nas srbokomunisti u zadnja vremena već sustavno napadaju, da smo fašisti i nacisti,kada je toga nestalo i tamo, gdje ga je bilo, a kod nas, Bogu hvala, niti je toga čuda bilo, nitićemo dozvoliti da bude. Pa su razumni ljudi počeli tražiti razjašnjenja. I mi ih rado dajemo.

"Rimski pozdrav", tj. pozdrav uzdignutom rukom, nije bio ni vojnički ni ustaški pozdrav. Taj jepozdrav pod sticajem okolnosti za vrijeme rata bio prihvaćen djelomično, i to tako, da nam ganisu nametnuli ni Njemci ni Talijani, nego nam je taj pozdrav nametnula ulica. Tako, kako velim,nametnula ga ulica, kada smo se vratili u domovinu. Postalo je to moderno. Danas više nije inadamo se, da neće biti. Ništa nas ne veže uz taj pozdrav, kojega istini za volju nije izmislio niMussolini ni Hitler, nego je to pozdrav još od vremena rimskih legija, kako se to može viditi udanašnjim filmovima, koje prave Amerikanci i koji sigurno nemaju razloga izvrtati činjenice.Znamo to i iz povjestnih prikaza onoga doba, da se pozdravljalo starije dizanjem ruke i zatose zvao "rimski pozdrav".

Bilo je mnogo pokreta, koji su taj pozdrav upotrebljavali, bilo je naroda, koji su u raznimokolnostima pozdravljali tako, pa i obični ljudi na cesti mnogo puta mahnu ili dignu ruku napozdrav. Vidi se i na političkim skupštinama i u najdemokratskijim zemljama, gdje govornikdizanjem ruke ili jednom gestom, koja tome mnogo sliči, pozdravlja ostale. U Španjolskoj i dandanas pozdravlja Falanga rimskim pozdravom, nosi razne rimske embleme tako na pr. "GuardiaCivil" (oružništvo), a na javnim zborovima general Franko pozdravlja masu vrlo često rimskimpozdravom svakako kao nacionalni vođa Falange. Ima tradicije. Nu mi Hrvati nemamo u tometradicije i nemamo ju zašta praviti, jer nas malo toga dobra podsjeća i na rimske legije i nakasnije fašiste, jer su jedni i drugi dolazili k nama samo osvajati našu obalu i naše more.

Kako smo imali smisla za te rimske običaje, neka bude u dokaz u našim starim vojničkimustaškim logorima, koje je Poglavnik bio osnovao u fašističkoj Italiji. Nikada nitko u tim



logorima nije digao ruke na rimski pozdrav, a da ne govorimo o logorima u Mađarskoj (JankaPusta i Baza Pusta), gdje se je živilo i radilo baš ustaški.

Razlog? Jednostavno zato, jer nismo bili fašisti ni nacisti ni Rimljani, pa nismo imali zaštaupotrebljavati rimski, fašistički i nacistički pozdrav.

Drugi i glavni: mi smo bili Ustaše, tj. vojnici nove revolucionarne Hrvatske i pozdravljali smovojnički. U našem vojn. pravilniku je stajalo jasno i određeno, da smo vojnici i da je našpozdrav vojnički i to stari domobranski pozdrav, tj. desnu ruku saviti doticavši se malimprstom donjeg ruba vojničke kape itd.

U svim logorima je vladao isti pravilnik. Ustaše su bili vojnici članovi USTAŠA - HRVATSKEREVOLUCIONARNE ORGANIZACIJE /U - HRO/. Nošene su čisto vojničke uniformezakopčane pod vratom. Čitava je organizacija stajala na vojničkim temeljima. Vršene suvojničke vježbe. Živilo se vojnički. Najmanji ustaški borbeni sastav bio je roj i poluroj, zatimvod, kao kod Domobranstva, zatim sat, bojna, sdrug itd. Na čelu su stajali dorojnici, rojnici,vodnici, zastavnici, poručnici, satnici, bojnici, dopukovnici, krilnici. U ustaškoj vojsci nije bilogenerala, nego samo pukovnika - krilnika (za vrijeme rata jedan krilnik je u rangu generala, a uvrijeme mira bio je obični pukovnik).

Išlo se na "prijavke". Pozdravilo vojnički i odzdravilo. Ništa više. Kao i u svim vojskama svijeta.To dokumentarno dokazuje fotografija. Ustaše na prijavku, čitanje dnevne zapov[i]jedi,raspored straže itd. itd.

Sama je organizacija bila vojnička. GLAVNI USTAŠKI STAN - kao vrhovna uprava, je čistovojnička institucija. U ona vremena nije bilo drugog cilja, nego oružanom revolucionarnomborbom osloboditi Hrvatsku od srpske okupacije. Nije bilo demagogije, nije se govorilo ostrankama, o politici, o strančarenju, nije bilo kompleksa i ogromna većina nije ni znala dapostoje fašisti, nacisti, kao ni to, kako i na koji način pozdravljaju. Dok su to još mogli viditina ulici oni, koji su prolazili kroz Italiju, u Mađarskoj ni to; da je netko pozdravio uzdignutomrukom, mislili bi da je lud, neodgojen ili što slično. Tek mnogo kasnije počeli su studenti imađarski "Streljasti Križevi" po uzoru na ostale upotrebljavati rimski pozdrav.

Ni kasniji život emigranata nije ništa izm[i]jenio na stvari, jer čim smo se našli na vojničkojdužnosti na Markovu Trgu, mi smo pozdravljali hrvatskim vojničkim pozdravom.

Još je živ negdje Pivac, pukovnik Devčić, koji je bio na Markovu Trgu neko vrijemezapovjednik Poglavnikove Straže, a živ je i Dabiša (pukovnik, nekada zapovjednik jednog logorau Italiji), kao i mnogo drugih starih boraca, koji to mogu potvrditi. Na Markovu Trgu smoorganizirali POGLAVNIKOVU TJELESNU BOJNU (P.T.B.). Kasnije smo Babić, Devčić,Baljak,itd. stvorili "USTAŠKU OBRANU" i stvorili više Ustaških Bojni u Zagrebu, Hercegovini,Karlobagu, Lici itd. I na Markovu Trgu, u PTB-i, u jedinicama OBRANE, kao i u USTAŠKOJPUKOVNIJI, koju je u Zagrebačkom Zboru postrojavao kasniji general Sertić (tada bojnik) iu Ustaškim Pripremnim Bojnama (Servatzi, Moškov itd.) i kasnije u proširenoj jediniciPOGLAVNIKOVA TJELESNOG SDRUGA, najprije se pozdravljalo vojnički. Prvi Ustaški



Obranbeni Sdrug u Bihaću, Petrovcu, Lipiku, Pakracu itd. pozdravljao je vojnički, kako to mogupotvrditi stotine fotografija onoga doba. U prvoj dočastničkoj i častničkoj školi UstaškeObrane pozdravljalo se vojnički.

"Rimski pozdrav", tj. uzdignutom rukom, prihvaćen je tek kasnije i to, ni manje ni više,pritiskom ulice. Zagreb je dočekao njemačke okopne jedinice razdragano i kao osloboditeljemahanjem i dizanjem ruku. Kasnije se je na ustaškim političkim sastancima upotrebljavao tajpozdrav, a da ni sami ne znamo kako. Počeli smo i sami pozdravljati tako.

Stvaranjem USTAŠKIH PRIPREMNIH BOJNA na području Stožera i mobiliziranjem istih istavljanjem u djelatno stanje zapravo se je prihvatilo rimski pozdrav, tj. dizanjem ruku. Ikako je ustanak Srba na strani komunista pokrenuo i naš hrvatski ustanak na straniantikomunista, a pod vodstvom Njemačke, prihvatio se taj pozdrav kao prkos i kao simbol, a ionda je još bilo oporbe u našim elitnim ustaškim vojničkim jedinicama, da se prihvati rimskipozdrav.

Poglavnik je to sto puta rekao, da nam je ulica nametla taj pozdrav, pa iako ga je UstaškiPokret, kao politička snaga, prihvatio, nije mu se svidjalo, da to bude vojnički pozdrav i toznam apsolutno sigurno i iz osobnih sjećanja, da je znao reći, da čim se srede prilike, davojska uvede naš stari vojnički pozdrav, tj. stari domobranski pozdrav, sličan kakvog imajusve vojske na svijetu.

Rusi su nam dali primjer: oni svoje mase pozdravljaju dizanjem šake i upotrebljavaju tajpozdrav na mitinzima, ali neka se Bog smiluje onom vojniku, koji bi tako pozdravio, pa makarsvi maršali bili komunisti. I čim je izbio rat i vidilo se, da treba stvar normalizirati, Staljin jeuveo u rusku vojsku normalne vojničke činove, plaće, nazive, pozdrave, oznake.

Kada je proglašena Slovačka, onda je isto bila stvorena neke vrsti revolucionarne vojske, gdjenije bilo činova, govorili su svi sa "Ti", nije bilo oznaka, ali je toga brzo nestalo. Osobno sambio dobar prijatelj s generalom Františekom, zapovjednikom postrojbenog odjela, kao i sgeneralom Čatlošem, glavarom Glavnog Stožera, i oni su mi govorili kako su brzo uvidilipogrješku nekih eksperimenata. Vojska je vojska i u nju treba uvesti vojnički duh, vojničketradicije, vojničke oblike, vojničku stegu.

Tako smo i mi ustaški zapovjednici prihvatili nešto revolucionarno, vremensko. Već jeFrancuska revolucija prom[i]jenila strukturu francuske vojske, ubrzala joj korak svojimbudnicama, dala vanjske oznake. A na kraju je i ta vojska dobila svoj normalni izgled i kada jeNapoleon postao Emperadorom Evrope, nije trebao posebno preustrojstvo voditi, jer jenjegova vojska bila pod vodstvom starih revolucionaraca, prije narednika, koji ne samo da supostali generali i maršali, nego su se i kitili kao i oni prije revolucije pa i nosili već zvučnetitule grofova, baruna, knezova itd. Kada pomislimo, da je najkonzervativnija dinastijaBernadotta u Švedskoj nastala iz nekada Napoleonova revolucionarnog sarđenta, onda nam jejasno, da sve vojske u danim časovima prihvaćaju nešto revolucionarno, ali onda brzonormaliziraju odnose i, jer žele spasiti tekovine revolucije, postaju konzervativci i brane



običaje i tradiciju. Tako smo i mi u danom času prihvatili od ulice rimski pozdrav, ali i zabaciliisti kao strani običaj bez tradicija u hrvatskom narodu i u hrvatskoj vojsci.

Danas se više nitko i ne sjeća, da je nekada jedan dio naše revolucion. vojske tako pozdravljao.Više je nego sumnjivo, da ima Hrvata, koji se toga i ne sjećaju, a žele nametnuti taj pozdrav,koji nama samo može škoditi. Prema tome, oprez sa takovima. Nastojte im protumačiti sve to,a gdje to ne uspije, onda će trebati poduzeti druge korake, jer je stvar dosta jasna.Srbokomunisti nastoje svim sredstvima prikazati nas ostatcima nekog fašizma i nacizma, jerznaju, da je to omraženo. Zato je sveta dužnost svakog svjestnog Hrvata i posebno vojnika, dabudno pazi na svaki korak dušmana. I posebno u ovakovim vanjskim aspektima, pozdravima itd.Jasno je da srbokomunisti žele, da se uvede taj pozdrav, kako bi se onda moglo rećianglosaskom svijetu: evo vam Hrvata, ostataka nacista i fašista, protiv kojih ste se borili. Želetako kompromitirati naša nastojanja, naš novi revolucionarni pohod, koji nema ništazajedničkoga sa političkim i ideološkim smicalicama. Mi smo kao narod Hrvati, kao moderniljudi mi smo demokrate, kao borci za slobodu smo revolucionarci, i kao sluge domovine i odanisinovi smo vojnici SVOJE HRVATSKE VOJSKE.

Nismo imali ništa sa fašističkim pozdravom, iliti rimskim, ni kada smo bili u vojničkim logorimafašističke Italije, zašto bi to bili danas, kada je i onima, koje Bog nije obdario s mozgomgenija jasno, da u svijetu stoje dvije snage: komunisti i antikomunisti.

Slično je i sa mnogim drugim pozdravima: BOG i HRVATI, ZA DOM SPREMNI, BOG ŽIVI,VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA itd. Svako vrijeme donosi nešto nova. I teorije i taktikei odora i oružja i ustrojbeni sistem, sve se to mijenja, upodpunjuje, preobraćuje, prihvaća iodbacuje. Možda će i opet niknuti stranke, pokreti, koji će uvesti nove popularne pozdrave.Veliki vojnički umovi uvjek su davali svoja obilježja. Zrinski, Jelačić itd. ostavili su tragove.Tako i ustaška era. Stalna na svijetu jeste samo promjena! Nu, naš vojnički pozdrav, kao i svihvojska na svijetu je jedan i taj se neće izmijeniti. Ima stvari koje se ne mijenjaju, a jadna odtih je već univerzalno prihvaćeni vojnički pozdrav. (Drina, god. XIII./ 1963., br.1, Madrid,1963., 131.-137.) Otporaš.

Napomena:

(Ima jedna priča koju se olako može usporediti s ovim opisom generala Drinjanina, kako jehrvatski neprijatelj uspio nametnuti Hrvatima kompleks krivnje "fašističkog pozdravauzdignutom rukom". Priča počima ovako:

"Pošla žena musti kravu i sa sobom povela sinčića od nekih desetak godina. Krava je imala malotele od nekih 3/4 tjedna. Majka rekla svome sinu da uzicom zadrži tele dok ona (po)muzekravu. Tele se opiralo tako da je mali uzicu stezao, dok tele nije palo. Kada je majka vidjela daje tele mrtvo, zavika na sina i majčinski ga plesne po vratu, mali pade na tlo mrtav. Kada jeotac maloga to vidio, razljuti se i pleskom udari svoju ženu, koja pade na tlo mrtva. Narod sepočeo okupljati da vidi šta se je desilo. Došla su i dva brata sada pok. žene, i u prepirki sazetom udare čovjeka, koji mrtav pade na tlo. Ljudi se zaprepastili ovim žalostnim slučajem i



svaki nazočni se pita kako je mogo do ovoga doći, da zbog ničega mrtvi ovdje leži jednaobitelj. Jedna žena u očaju reče: VELE TI JE MUKE VRAG IMAO DOK JE SVE OVO IZVEO.Vrag se oglasi sa grane: NISAM MNOGO. SAMO AMO TELETU UZICU STEGAO."

Ova priča može nam poslužiti kako bi se što bolje mogla razumijeti naša hrvatska glupost, a nenašeg neprijatelja mudrost. Otporaš.)



NAŠ (HRVATSKI) VOJNIČKI POZDRAV

Piše: general Drinjanin

General Drinjanin, Vjekoslav Maks Luburić: NAŠ VOJNIČKI POZDRAV

Mnogo je novih, mladih, vojnika zatražilo, da im se u "DRINI" kaže odredjeno, kakav je našvojnički pozdrav; da li se treba pozdravljati "rimskim pozdravom", tj. uzdignutom rukom, da lije naš pozdrav "Za Dom Spremni" ili "Za Poglavnika i Dom Spremni", da li je naš pozdrav staristarčevićanski "Bog i Hrvati - Hrvatska Hrvatom".

Ima i dva neposredna razloga, da se ta pitanja postavljaju. Tri četiri mlada čovjeka, za kojese, istinu treba reći, ne zna tko su i što su, počeli su nametati pozdrav uzdignutom rukom,tvrdeći, da je to naš vojnički i ustaški pozdrav. U tom nametanju su postali čak i agresivni,tvrdeći, da su izdajnici i srpske sluge oni, koji neće prihvatiti taj pozdrav. S druge stranestoji, da nas srbokomunisti u zadnja vremena već sustavno napadaju, da smo fašisti i nacisti,kada je toga nestalo i tamo, gdje ga je bilo, a kod nas, Bogu hvala, niti je toga čuda bilo, nitićemo dozvoliti da bude. Pa su razumni ljudi počeli tražiti razjašnjenja. I mi ih rado dajemo.

"Rimski pozdrav", tj. pozdrav uzdignutom rukom, nije bio ni vojnički ni ustaški pozdrav. Taj jepozdrav pod sticajem okolnosti za vrijeme rata bio prihvaćen djelomično, i to tako, da nam ganisu nametnuli ni Nijemci ni Talijani, nego nam je taj pozdrav nametnula ulica. Tako, kakovelim, nametnula ga ulica, kada smo se vratili u domovinu. Postalo je to moderno. Danas višenije i nadamo se, da neće biti. Ništa nas ne veže uz taj pozdrav, kojega istini za volju nijeizmislio ni Mussolini ni Hitler, nego je to pozdrav još od vremena rimskih legija, kako se tomože viditi u današnjim filmovima, koje prave Amerikanci i koji sigurno nemaju razloga izvrtatičinjenice. Znamo to i iz povijesnih prikaza onoga doba, da se pozdravljalo starije dizanjemruke i zato se zvao "rimski pozdrav".



Bilo je mnogo pokreta, koji su taj pozdrav upotrebljavali, bilo je naroda, koji su u raznimokolnostima pozdravljali tako, pa i obični ljudi na cesti mnogo puta mahnu ili dignu ruku napozdrav. Vidi se i na političkim skupštinama i u najdemokratskijim zemljama, gdje govornikdizanjem ruke ili jednom gestom, koja tome mnogo sliči, pozdravlja ostale. U Španjolskoj i dandanas pozdravlja Falanga rimskim pozdravom, nosi razne rimske embleme tako na pr. "GuardiaCivil" (oružništvo), a na javnim zborovima general Franko pozdravlja masu vrlo često rimskimpozdravom svakako kao nacionalni vođa Falange. Ima tradicije. Nu mi Hrvati nemamo u tometradicije i nemamo ju zašta praviti, jer nas malo toga dobra podsjeća i na rimske legije i nakasnije fašiste, jer su jedni i drugi dolazili k nama samo osvajati našu obalu i naše more.

Kako smo imali smisla za te rimske običaje, neka bude u dokaz u našim starim vojničkimustaškim logorima, koje je Poglavnik bio osnovao u fašističkoj Italiji. Nikada nitko u timlogorima nije digao ruke na rimski pozdrav, a da ne govorimo o logorima u Mađarskoj (JankaPusta i Baza Pusta), gdje se je živilo i radilo baš ustaški.

Razlog? Jednostavno zato, jer nismo bili fašisti ni nacisti ni Rimljani, pa nismo imali za štaupotrebljavati rimski, fašistički i nacistički pozdrav.

Drugi i glavni: mi smo bili Ustaše, tj. vojnici nove revolucionarne Hrvatske i pozdravljali smovojnički. U našem vojn. pravilniku je stajalo jasno i određeno, da smo vojnici i da je našpozdrav vojnički i to stari domobranski pozdrav, tj. desnu ruku saviti doticavši se malimprstom donjeg ruba vojničke kape itd.

U svim logorima je vladao isti pravilnik. Ustaše su bili vojnici članovi USTAŠA - HRVATSKEREVOLUCIONARNE ORGANIZACIJE /U - HRO/. Nošene su čisto vojničke uniformezakopčane pod vratom. Čitava je organizacija stajala na vojničkim temeljima. Vršene suvojničke vježbe. Živilo se vojnički. Najmanji ustaški borbeni sastav bio je roj i poluroj, zatimvod, kao kod Domobranstva, zatim sat, bojna, sdrug itd. Na čelu su stajali dorojnici, rojnici,vodnici, zastavnici, poručnici, satnici, bojnici, dopukovnici, krilnici. U ustaškoj vojsci nije bilogenerala, nego samo pukovnika - krilnika (za vrijeme rata jedan krilnik je u rangu generala, a uvrijeme mira bio je obični pukovnik).

Išlo se na "prijavke". Pozdravilo vojnički i odzdravilo. Ništa više. Kao i u svim vojskama svijeta.To dokumentarno dokazuje fotografija. Ustaše na prijavku, čitanje dnevne zapovijedi,raspored straže itd. itd.

Sama je organizacija bila vojnička. GLAVNI USTAŠKI STAN - kao vrhovna uprava, je čistovojnička institucija. U ona vremena nije bilo drugog cilja, nego oružanom revolucionarnomborbom osloboditi Hrvatsku od srpske okupacije. Nije bilo demagogije, nije se govorilo ostrankama, o politici, o strančarenju, nije bilo kompleksa i ogromna većina nije ni znala dapostoje fašisti, nacisti, kao ni to, kako i na koji način pozdravljaju. Dok su to još mogli viditina ulici oni, koji su prolazili kroz Italiju, u Mađarskoj ni to; da je netko pozdravio uzdignutomrukom, mislili bi da je lud, neodgojen ili što slično. Tek mnogo kasnije počeli su studenti imađarski "Streljasti Križevi" po uzoru na ostale upotrebljavati rimski pozdrav.



Ni kasniji život emigranata nije ništa izmijenio na stvari, jer čim smo se našli na vojničkojdužnosti na Markovu Trgu, mi smo pozdravljali hrvatskim vojničkim pozdravom.

Još je živ negdje Pivac, pukovnik Devčić, koji je bio na Markovu Trgu neko vrijemezapovjednik Poglavnikove Straže, a živ je i Dabiša (pukovnik, nekada zapovjednik jednog logorau Italiji), kao i mnogo drugih starih boraca, koji to mogu potvrditi. Na Markovu Trgu smoorganizirali POGLAVNIKOVU TJELESNU BOJNU (P.T.B.). Kasnije smo Babić, Devčić,Baljak,itd. stvorili "USTAŠKU OBRANU" i stvorili više Ustaških Bojni u Zagrebu, Hercegovini,Karlobagu, Lici itd. I na Markovu Trgu, u PTB-i, u jedinicama OBRANE, kao i u USTAŠKOJPUKOVNIJI, koju je u Zagrebačkom Zboru postrojavao kasniji general Sertić (tada bojnik) iu Ustaškim Pripremnim Bojnama (Servatzi, Moškov itd.) i kasnije u proširenoj jediniciPOGLAVNIKOVA TJELESNOG SDRUGA, najprije se pozdravljalo vojnički. Prvi UstaškiObranbeni Sdrug u Bihaću, Petrovcu, Lipiku, Pakracu itd. pozdravljao je vojnički, kako to mogupotvrditi stotine fotografija onoga doba. U prvoj dočastničkoj i častničkoj školi UstaškeObrane pozdravljalo se vojnički.

"Rimski pozdrav", tj. uzdignutom rukom, prihvaćen je tek kasnije i to, ni manje ni više,pritiskom ulice. Zagreb je dočekao njemačke okopne jedinice razdragano i kao osloboditeljemahanjem i dizanjem ruku. Kasnije se je na ustaškim političkim sastancima upotrebljavao tajpozdrav, a da ni sami ne znamo kako. Počeli smo i sami pozdravljati tako.

Stvaranjem USTAŠKIH PRIPREMNIH BOJNA na području Stožera i mobiliziranjem istih istavljanjem u djelatno stanje zapravo se je prihvatilo rimski pozdrav, tj. dizanjem ruku. Ikako je ustanak Srba na strani komunista pokrenuo i naš hrvatski ustanak na straniantikomunista, a pod vodstvom Njemačke, prihvatio se taj pozdrav kao prkos i kao simbol, a ionda je još bilo oporbe u našim elitnim ustaškim vojničkim jedinicama, da se prihvati rimskipozdrav.

Poglavnik je to sto puta rekao, da nam je ulica nametla taj pozdrav, pa iako ga je UstaškiPokret, kao politička snaga, prihvatio, nije mu se svidjalo, da to bude vojnički pozdrav i toznam apsolutno sigurno i iz osobnih sjećanja, da je znao reći, da čim se srede prilike, davojska uvede naš stari vojnički pozdrav, tj. stari domobranski pozdrav, sličan kakvog imajusve vojske na svijetu.

Rusi su nam dali primjer: oni svoje mase pozdravljaju dizanjem šake i upotrebljavaju tajpozdrav na mitinzima, ali neka se Bog smiluje onom vojniku, koji bi tako pozdravio, pa makarsvi maršali bili komunisti. I čim je izbio rat i vidilo se, da treba stvar normalizirati, Staljin jeuveo u rusku vojsku normalne vojničke činove, plaće, nazive, pozdrave, oznake.

Kada je proglašena Slovačka, onda je isto bila stvorena neke vrsti revolucionarne vojske, gdjenije bilo činova, govorili su svi sa "Ti", nije bilo oznaka, ali je toga brzo nestalo. Osobno sambio dobar prijatelj s generalom Františekom, zapovjednikom postrojbenog odjela, kao i sgeneralom Čatlošem, glavarom Glavnog Stožera, i oni su mi govorili kako su brzo uvidilipogrješku nekih eksperimenata. Vojska je vojska i u nju treba uvesti vojnički duh, vojničketradicije, vojničke oblike, vojničku stegu.



Tako smo i mi ustaški zapovjednici prihvatili nešto revolucionarno, vremensko. Već jeFrancuska revolucija prom[i]jenila strukturu francuske vojske, ubrzala joj korak svojimbudnicama, dala vanjske oznake. A na kraju je i ta vojska dobila svoj normalni izgled i kada jeNapoleon postao Emperadorom Evrope, nije trebao posebno preustrojstvo voditi, jer jenjegova vojska bila pod vodstvom starih revolucionaraca, prije narednika, koji ne samo da supostali generali i maršali, nego su se i kitili kao i oni prije revolucije pa i nosili već zvučnetitule grofova, baruna, knezova itd. Kada pomislimo, da je najkonzervativnija dinastijaBernadotta u Švedskoj nastala iz nekada Napoleonova revolucionarnog sarđenta, onda nam jejasno, da sve vojske u danim časovima prihvaćaju nešto revolucionarno, ali onda brzonormaliziraju odnose i, jer žele spasiti tekovine revolucije, postaju konzervativci i braneobičaje i tradiciju. Tako smo i mi u danom času prihvatili od ulice rimski pozdrav, ali i zabaciliisti kao strani običaj bez tradicija u hrvatskom narodu i u hrvatskoj vojsci.

Danas se više nitko i ne sjeća, da je nekada jedan dio naše revolucion. vojske tako pozdravljao.Više je nego sumnjivo, da ima Hrvata, koji se toga i ne sjećaju, a žele nametnuti taj pozdrav,koji nama samo može škoditi. Prema tome, oprez sa takovima. Nastojte im protumačiti sve to,a gdje to ne uspije, onda će trebati poduzeti druge korake, jer je stvar dosta jasna.Srbokomunisti nastoje svim sredstvima prikazati nas ostatcima nekog fašizma i nacizma, jerznaju, da je to omraženo. Zato je sveta dužnost svakog svjestnog Hrvata i posebno vojnika, dabudno pazi na svaki korak dušmana. I posebno u ovakovim vanjskim aspektima, pozdravima itd.Jasno je da srbokomunisti žele, da se uvede taj pozdrav, kako bi se onda moglo rećianglosaskom svijetu: evo vam Hrvata, ostataka nacista i fašista, protiv kojih ste se borili. Želetako kompromitirati naša nastojanja, naš novi revolucionarni pohod, koji nema ništazajedničkoga sa političkim i ideološkim smicalicama. Mi smo kao narod Hrvati, kao moderniljudi mi smo demokrate, kao borci za slobodu smo revolucionarci, i kao sluge domovine i odanisinovi smo vojnici SVOJE HRVATSKE VOJSKE.

Nismo imali ništa sa fašističkim pozdravom, iliti rimskim, ni kada smo bili u vojničkim logorimafašističke Italije, zašto bi to bili danas, kada je i onima, koje Bog nije obdario s mozgomgenija jasno, da u svijetu stoje dvije snage: komunisti i antikomunisti.

Slično je i sa mnogim drugim pozdravima: BOG i HRVATI, ZA DOM SPREMNI, BOG ŽIVI,VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA itd. Svako vrijeme donosi nešto nova. I teorije i taktikei odora i oružja i ustrojbeni sistem, sve se to mijenja, upodpunjuje, preobraćuje, prihvaća iodbacuje. Možda će i opet niknuti stranke, pokreti, koji će uvesti nove popularne pozdrave.Veliki vojnički umovi uvjek su davali svoja obilježja. Zrinski, Jelačić itd. ostavili su tragove.Tako i ustaška era. Stalna na svijetu jeste samo promjena! Nu, naš vojnički pozdrav, kao i svihvojska na svijetu je jedan i taj se neće izmijeniti. Ima stvari koje se ne mijenjaju, a jadna odtih je već univerzalno prihvaćeni vojnički pozdrav. (Drina, god. XIII./ 1963., br.1, Madrid,1963., 131.-137.) Otporaš.

Napomena:



(Ima jedna priča koju se olako može usporediti s ovim opisom generala Drinjanina, kako jehrvatski neprijatelj uspio nametnuti Hrvatima kompleks krivnje "fašističkog pozdravauzdignutom rukom". Priča počima ovako:

"Pošla žena musti kravu i sa sobom povela sinčića od nekih desetak godina. Krava je imala malotele od nekih 3/4 tjedna. Majka rekla svome sinu da uzicom zadrži tele dok ona (po)muzekravu. Tele se opiralo tako da je mali uzicu stezao, dok tele nije palo. Kada je majka vidjela daje tele mrtvo, zavika na sina i majčinski ga plesne po vratu, mali pade na tlo mrtav. Kada jeotac maloga to vidio, razljuti se i pleskom udari svoju ženu, koja pade na tlo mrtva. Narod sepočeo okupljati da vidi šta se je desilo. Došla su i dva brata sada pok. žene, i u prepirki sazetom udare čovjeka, koji mrtav pade na tlo. Ljudi se zaprepastili ovim žalostnim slučajem isvaki nazočni se pita kako je mogo do ovoga doći, da zbog ničega mrtvi ovdje leži jednaobitelj. Jedna žena u očaju reče: VELE TI JE MUKE VRAG IMAO DOK JE SVE OVO IZVEO.Vrag se oglasi sa grane: NISAM MNOGO. SAMO SAM TELETU UZICU STEGAO."

Ova priča može nam poslužiti kako bi se što bolje mogla razumijeti naša hrvatska glupost, a nenašeg neprijatelja mudrost. Otporaš.)



PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA (Istarska DRINA, 1964)

Donosim ovdje povijesnog značenja PORUKU IZMIRENJA...koja je izišla u Istarskoj DRINI1964. godine, strana 18-21.

Ovu PORUKU IZMIRENJA.. je napisao dr. Miljenko Dabo Peranić a glavni zapovjednikHrvatskog Narodnog Odpora Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJAN ju je malo izmijenio iodobrio. PORUKA IZMIRENJA počima ovako:

Rat je zamukao i puške zamukle. Jugoslaviju je trebalo srediti i urediti administraciju.

Dolazi do prvih razočaranja. I što dalje sve to gore. Srpski su elementi počeli iztiskivatihrvatske partizane i u samoj Dalmaciji i Istri. Ne radi se tu samo o direktorskim mjestima,boljim plaćama, odgovornim službama, nego i samim pomorskim položajima, a za koje se Istranii Dalmatinci smatraju najpozvanijima, i to s pravom.

Posebno je nezadovoljstvo zavladalo medju vojnim častnicima i dočastnicima JugoslavenskeArmije. Potomci starih Uskoka su uvidjeli da ih se udaljuje od odgovornijih mjesta u korissrpskog kadra, da im se onemogućuje napredovanje u činovima, pohadjanje pomorskih vojnihakademija i slično. Istarski i dalmatinski partizani su se osjetili prevarenima.



Istranin se bunio, Dalmatinac brundao, a Hebrang sa svojom ekipom tražio zaštite kodStaljina. Ovaj, koji nije volio vidjeti jednu jaču Jugoslaviju, bio je više sklon ideji hrvatskihkomunista, pa čak i stvaranju jugoslavenske federacije u smislu Hebranga sa republičkimvojskama, te ih je otvoreno i pomagao. Srpski su komunisti reagirali i nisu se htjeli pokoritiStaljinu. Nadolazi 1948 g. osuda kominforma. Pada Hebrangova glava, zatvori se punehrvatskim komunistima, [I](i antikomunistima, otvara se Goli otok, postavlja se AntuJosipovića, oca Ive Josipovića, današnjeg predsjednika RH, za glavnog upravitelja istoga, mo.Otporaš)[/I] i na javu izlazi Goli Otok. Istrani i Dalmatinci su s gnjušanjem ustanovili da sužrtvama postali samo hrvatski komunisti, u dobrom dielu upravo dalmatinci i da su denunciantibili uglavnom Srbi.

Nastaje problem kod hrvatskih partizana. Vide da se bratstvo i jedinstvo pretvorilo u srpskuegemoniju, kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. Istranin i Dalmatinac ne mogu glumitite počinjustradati. Odbacuje ih se sa odgovornijih mjesta i nastoji poslati u njihovu Istru ili Dalmaciju.Srbi se naveliko bahiću kako po svoj Dalmaciji tako i po istri. Vicko Krstulović se morapovlačiti prema Dalmaciji a Vici Buljanu je povjereno igrati se Alkarskog vojvode.

Ideja Jugoslavije ili zajednice Hrvata i Srba, pa ma u kakovom obliku se ona propagirala, jezauviek pokopana u srdcima onih, koji su se za nju u jednom momentu, premda nesviestno,borili.

PARTIZANI ISTRE I DALMACIJE - NA VAMA JE RIEČ

Napravimo bilansu zadnjih 20 godina.

Ne govorimo o našem seljaku, kojemu ogorčiše beogradski diktatori i ono malo života, koji muda je škrti krš.Ne govorimo o ribaru, koji uz tegobe noćnog nespavanja mora smoći sredstva da plati porez,da uzdigne djecu i odhrani obitelj.Govorimo o Tebi, kršni Istrianče i Dalmatinče, koji si pred talijanskim zulumom pobjegao upartizane i doživio "oslobodjenje"; o Tebi, koji i danas služiš Titovu vojsku, i koji se buniš štone možeš napredovati i prosliediti školovanjem, dok Titovi "drugovi" s onu stranu Drinezavršavaju pomorske akademije, dolaze na tvoje more, preuzimaju kapetanska mjesta, koja suvjekovima ponosno držali Tvoji djedovi, te Te tako guraju i iztisnjuju iz Tvojeg položaja ikradu Tebi, i to u Tvojoj vlastitoj kući, Tvoj svakidašnji kruh. Govorimo o Tebi, koji morašslušati "časove" o plivanju od onih koji mora nikada nisu ni vidili, i koji Ti sole pamet kakotreba ploviti, Tebi, koji si srastao s morem i cieli svoj život na njemu provodiš.

Pogledaj oko sebe! Koliko je u vojnoj mornarici Istrana i Dalmatinaca medju Tvojimpredpostavljenima? Došlo je vrieme, kada Te uvjeravaju da više ni ne znaš što je more! Predjisu Ti bili umni morski orlovi; no, pogledaj u Pomorsku Enciklpoediju: radi "bratstva i jedinstva"Tvoje Hrvatsko more je postalo SRPSKIM! Kralj Krešimir IV. je ponovno nazvao Jadran"našim hrvatskim morem"; Dubrovnik je vjekovima prkosio svim morskim olujama; sjeti sepomorske bitke pod Visom, koju su odnieli Tvoji djedovi; zamisli nadjudske uskočke gusare,



koji su stoljećima prkosili Sinjoriji, kao i nekada i Morski Župani sa svojim Neretljanima; - sve,sve Ti to sada moraš zaboraviti, da, svu tu slavnu prošlost od 800 - te godine na ovamo, kadasu se Tvoji pradjedovi počeli boriti s tudjincem za svoje more i svoje otoke. Već preko 1150godina Tvoji predji pišu i mačem i perom hrvatsko ime po morskim valovima i po kršu otoka.Podsjećam Te Tvoje slave, Tvog imena i Tvog mora, kao i Dubrovačkog zvonca, koje je Srbimadavalo do znanja, da moraju u predvečerje napustiti gradske miri (zidine).

Mnogi su se od Vas demobilizirali, jer nisu više mogli trpjeti sve te nepravde.

Došao si u civilni život. Niesi li medjutim naišao na sve to isto i u civilu? Opet Srbi "sve isvuda"! Opet moraš biti pokoren tudjincu! Zar zbilja Istranin i Dalmatinac nije više sposobanupravljati svojom lukom, voditi civilnu vlast i upravljati brodom? Zar su samo Srbijancisposobni imati dvaput veću plaću od Tvoje, voziti se autom, imati vlastite vile, bolje zalogaje,zubatiju ribu, širi pogled i čišći zrak? Krepki potomče nepobjedivih Uskoka, kojima ni svaVenecija nije mogal odoljeti, sada kada Si "oslobodjen" postao Si većim robom, nego li su biliTvoji predji!

Znam da Te sve to peče, kao i mene, koji se nisam borio pod zastavom "bratstva i jedinstva".Nepravda nas je zbližila i zlo pobratimilo. Bije nas ista prekodrinska ruka.

Ne misli, da Ti prigovaram, što si se borio za to "bratstvo i jedinstvo"; sviestan sam da su Tiga nametnuli, jer si se borio za svoju Istru i za svoju Dalmaciju, a ne za veliku Srbiju. Sada,kada nas bije ista prekodrinska ruka, protiv koje sam se borio kao Ustaša, a moj brat kaoDomobran, zaboravimo prošlost: ja skidam sa čela "U", kao što Ti odbacuješ petokraku, tebudimo samo vojnici za HRVATSKU DRŽAVU.

Zovu me reakcijom; a evo sada i Ti reagiraš na sve one nepravde koje nas zajednički biju!

Brat mi je bio Domobran, koji se je borio samo za ovaj svoj krš, ovo naše more, za svoj dom,za koji se danas boriš i Ti, te tako i Ti postaješ Domobran.

Bio sam se ustao proti preko drinskih uljeza, koji su za kraljevske Jugoslavije činili ono, štoTebi danas čine: da, bio sam se ustao za Hrvatsku, kao i Ti danas ustaješ.

Kako vidiš idemo istim putem. Jedno smo, samo što ja živim u ilegalnosti, a Ti u legalnosti, štoTi je u rukama oružje, a ja sam praznih ruku. Šuvaj svoje mjesto, jer će Ti pasti u dužnostveća čast nego meni u obrani naše Hrvatske. Dolazi čas, kada ćeš moći petokraku zamienitikockastim grbom i postati gospodarem našem moru i našoj Hrvatskoj.

Od danas budimo samo jedno: samo borci za Hrvatsku!

(Eto, uspio sam u cijelosti i u originalu prepisati ovu PORUKU IZMIRENJA ...koja je pisanaprije 50 godina; pisana rječnikom Ustaše, rječnikom borca za Hrvatsku, pisana rječnikomonoga koji je ubijao i bio ubijen za HRVATSKU, a to je glavom i petom hrvatski generalVjekoslav Maks Luburić.



Slava svima onima koji su svoje dragocijene živote dali za obranu i u obrani naše zemljeHrvatske, a ne za ovaj ili onaj politički ili ideološki režim!

Sjetimo se nadolazećeg Desetoga Travnja, dana proglašenja Nezavisne Države Hrvatske,NDH 1941 godine! Također sjetimo i uzrokovanih žrtava tog nadnevka, bilo u obrani ideje tognadnevka, bilo u rušenju ideja tog nadnevka! Otporaš.)08-04-2014 03:51#20Bobani Bobani je odsutan


(Dobro je jedan komentator rekao na ovom Forumu o ovoj temi " General Vjekoslav "Maks"Luburić: " Research him, study him and then let each individual decide". Prevedeno: Istražimogenerala Drinjanina, studirajmo ga i tek onda svaki za sebe neka odluči.

Ja o ovoj temi "General Vjekoslav "Maks" Luburić" ne znam mnogo, ali svakako i sa sigurnošćumogu reći to: da poznam Maksa Luburića - generala Drinjanina - u dušu, poznam njegovehrvatske državotvorne misli i ideje koje su ga kao dječaka, gola i bosa, gladna i žedna iznjegovog Humca pokraj Ljubuškoga, preko uvala i strmina i nepoznata puta odvele i dovele doJanka Puste u Mađarsku početkom tridestih godina prošlog stoljeća. Tu je dječačić VjekoslavLuburić došao ne na odmor i da se odmara, nego je tu došao s jednom određenom MISIJOM ata je bila da se vojnički istrenira i pripremi za rušenje srpske kraljevske Jugoslavije i zastvaranje Nezavisne Države Hrvatske. Njegova MISIJA stvaranje hrvatske države jeostvarena Desetoga Travnja 1941 godine. Kao što je i Misija Isusa Krista bila ostvarenanjegovim razapinjanjem na Križ a potom opet USKRSNUĆE, kojim se i dandans, poslije više oddvije tisuće godina, proučavaju detalji njegova života, uspona i pada, Slave i prezira, kako bise svakom pojedincu dala prilika da se upozna sa mislima i idejama koje su vodile Isusa Kristada se ostvari Njegova Misija; tako isto i Maksa Luburića, generala Drinjanina treba študiratinjegove Misli i njegove Ideje, kako u stvaranju Hrvatske Države, tako isto u borbi za obranuHrvatske Države. Otporaš mb.)

Board index < Axis History < Minor Axis Nations < CroatiaChange font size

AHF BookstoreSupport AHFFAQRegisterLogin

General Vjekoslav "Maks" LuburicTopic locked



30 posts . Page 1 of 2 . 12General Vjekoslav "Maks" Luburic

Postby Junak1929 on 14 Jul 2009, 08:14The Croatian sub-forum on Axis seems to be moving a little slow so I thought I'd throw in anew topic since I have some free time on my hands. I'm going to start off with informationthat I have compiled from various sources - if someone sees a mistake, feel free to correctme.Intro:General Luburic is a very difficult research subject - in most cases he has been demonized bytito's communist government, thus very basic information; such as DOB has been skewed. Thereasoning behind his demon-ization is largely credited to the fact that he was one of thelargest threats to the communist government in yugoslavia after the fall of NDH (why will beexplained) - his demon-ization is very evident in Croatian society today in which most peoplewho know very little about NDH can tell you "something" about Luburic, and it is usually very,very negative.

-Vjekoslav "Maks" Luburic was born in Ljubuski, Herzegovina (Austro-Hungary at that time)on March 6th, 1913. Many sources have incorrectly cited his date of birth as June 20th ofthe same year.

-Shortly after the end of WW1; around Christmas, his father was killed by Serbian Zandars -at this time there was a terrible famine sweeping most of Herzegovina and Dalmatia - it isalso known that at this time, the early days of the Kingdom of Serbs Croats and Slovenes,Serbian "Zandars" were committing vast crimes within the newly created state; type ofbacklash if you will for Croats fighting on the Austro-Hungarian side against Serbia in WW1.

-He attended highschool in Siroki Brijeg, Herzegovina.

-During his time in Siroki Brijeg as a student, he was often put in jail for protesting the newgovernment; handing out various pamphlets, propaganda articles etc. These actions eventuallygot him kicked out of school by Croatian Franciscan priests fearing the new regime.

-He tried to escape yugoslavia several times: once via Dalmatia to Italy, another time Vianorthern Croatia into Hungary. He was apprehended and arrested numerous times; theseattempts were fueled by the hearing of the Ustasa movement which was said to have beenworking in exile against yugoslavia.

-He eventually made it to a Croatian camp in Hungary called "Janka Puszta". This campinitially had approx. 50 men, all Croats who fled for political reasons from yugoslavia. At thistime, the leader of the camp was Gustav Percec - the camp was thus an Ustasa camp whichmaintained itself via physical labor, field work etc for monetary gain. Beyond regular work -during off time the men there engaged in military training.The tie between the Ustasamovement and the men at Janka Puszta was General Servatzy.



Some other notable Ustase, such as Jure Francetic would eventually arrive and train at JankPuszta - at this camp, is where Vjekoslav Luburic received the nickname "Maks".

After the Marseilles Assassination of King Alexander, Luburic becomes the new leader of thecamp. The camp was soon abolished by the Hungarian government due to the demands of theLeague of Nations in reaction to the assassination. The remaining men went off in their owndirections, primarily most to the training grounds in Italy.

Luburic decided to stay in Hungary - moved to Budapest. In Hungary is where he awaited theproclamation of the Independent State of Croatia.

Bookmark and Share

User avatar: Junak1929 Member – Canada, Posts: 369Joined: 17 Nov 2004, 05:52Location: Canada

TopGeneral Vjekoslav "Maks" Luburic

Sponsor

TopRe: General Vjekoslav "Maks" Luburic

Postby Junak 1929 on 14 Jul 2009, 08:15War years are to follow, followed by the "second emigration" and the establishment of the"Croatian People's Resistance" movement.

Feel free to add in or ask questions, post pics etc

Bookmark and Share

User avatar: Junak1929 Member - CanadaPosts: 369Joined: 17 Nov 2004, 05:52Location: Canada


Postby grom1941 on 16 Jul 2009, 02:02Thanks Junak,



I am intrigued with the relationship between Luburic and Ante Pavelic post ww2. Myunderstanding is that HOP and HNO operated quite closely in the early days - I know Pavelicwas totally against Luburic's idea of reconciliation between Ustase and 'croatian yugoslavs' -How hard was Luburic pushing this concept? Any info about the history between both Pavelic-Luburic and HNO-HOP would be greatly appreciated.Cheers

Junak1929 wrote:War years are to follow, followed by the "second emigration" and theestablishment of the "Croatian People's Resistance" movement.

Feel free to add in or ask questions, post pics etc

Bookmark and Share: grom1941., Member - AustraliaPosts: 16Joined: 23 Apr 2009, 05:39


Postby Junak1929 on 16 Jul 2009, 07:19I haven't had time to update this discussion since I opened it, but coincidentally enough -General "Drinjanin" (Vjekoslav Luburic) was in the Croatian media again - after the wholeHebrang interview etc. This time it was his alleged killer talking about his killing which heclaims was ordered by members of HOP. I'm not sure if I believe him, but here's the link forpeople who understand Croatian:

http://tv.jutarnji.hr/?bcpid=1758755200 ... 9557287001

Bookmark and Share: User avatar Junak1929., Member - CanadaPosts: 369Joined: 17 Nov 2004, 05:52Location: Canada


Postby Larry D. on 16 Jul 2009, 18:01Occasionally a non-Croatian accidently strays onto the Minor Axis Nations < Croatia sub-formand in doing so he or she might be semi-curious about the subject in this thread, probablyhaving never heard of him before. So, with the presumed permission of Marcus Wendel andhis team of moderators, I thought it might be helpful to post the generally accepted andhighly abbreviated career profile of our subject, free of opinion, commentary and hyperbole,of course:



LUBURIĆ, Vjekoslav ("Maks"). (DOB: 06.03.14 in Humac). 04.41 established the Kruščicaconcentration camp near Travnik and became its first commandant. 07.41 chief of UNSSection III (Obrana, i.e., concentration camps) (to 09.42). 29.11.41 promoted to Ust. Satnik.09.08.42 promoted to Ust. Bojnik. 09.42 appointed CO of the quasi-independent UstashaObrana Command which exercised control over all concentration camps in the NDH (to05.45). 10.44 promoted to Ust. Pukovnik. 15.03.45 appt CO of II Ustasha Corps. 04.45promoted to General. 06.05.45 appointed commander of all HOS forces. ? assassinated20.04.69 in Spain.

A very controversial and polarizing player, indeed. In fact, one of the most so to come out ofthe Second World War. There is the huge body conprising his detractors and enemies vs thetiny body or ardent ultra nationalists who believe he walks on water. There is no one in themiddle.

Research him, study him and then let each individual decide.

Bookmark and Share: Larry D., Financial supporter, United StatesPosts: 2877Joined: 05 Aug 2004, 00:03Location: Winter Springs, FL (USA)


Post"GAGRIN HOTEL U TORONTU"

general DRINJANIN19.VIII.1968.

Dragi Ratko !

Odpratio sam profesora Dabu na aerodrom, obišao dicu, koja su vani, i evo počimamo iznova sposlom.

Najprije o profesoru. Drago mi je da je svima Vama bio ugodan, jer je jednostavan, pametan,trijezan pri sudovima, narodni čovjek, i svi mi pišu, da je ostavio najbolji dojam. Dakle sve usvemu trebamo ipak smatrati da je sve za Sborovanjem ispalo dobro za našu stvar, posebno oovim šašavim prilikama i radi turističkih putovanja naših Argentinaca. Ali ja se osjećam vrlosretnim i zadovoljnim da imam suradnika, prijatelja i braće, kakve je on našao tamo.Razgovarali smo nekoliko sati o "Hotelu Gagri", (ovdje se za cijelo radi o Gagrinugostoprimstvu svih Hrvata koje posjete Toronto i odsjednu kod Gagre, mo) prešli na drugo, pase uvjek vraćali. Nema on riječi da se nahvali tvojim prijemom, požrtvovanošću, a o Lenki kažeako su mnogi Odporaši dali svoje i mogu biti ponosni radi sebe, to ti možeš radi sebe, a i radiLenke. Eto vidiš ipak ljudi imaju srca i dobro se uvijek priznaje. Hvala još jednom i Tebi i njoj.



Jučer smo otpravili oko 40 pisama, kao ono tebi, sa par riječi osobno svakom, što je prof.napisao. On će inače sa tobom i dalje držati kontakt, pa koliko se stigne, držati vezu, recite sipar riječi, jer je ovaj čestit i pametan i netreba se gledati kao kod nekih, hoćeš li niz dlaku iliuz dlaku. Budi iskren, kakav si bio, reci što misliš, jer je to osnovno pravo svakog čovjeka iposebno predvodnika, i nekako ćemo uvjek naći riješenje. Najgore je kada se čovjek drži kaovlaška mlada ili beba na tuti, pa neznaš bili reka istinu, jer je ne trpi, bili mu lagao, jer jenedostojno medju užim suradnicima za jednu svetu stvar, gdje barem medju nama valja bitiiskren. Hvala Tebi i njemu, i sada znaš koliko je sati.. Jedan prijatelj više, kojega si uvjerioradom i bratskim prijemom. Ako si dosta puta izgubio vremena i novaca na ljude koji to nisuzaslužili, ovoga puta je "inverzija" vremena i sredstava i truda, bila opravdana.

Ako je proradila pošta dobit ćeš pismo kojim sam potvrdio primitak čekova od 200 i 460 dol.,a ujedno poslao sam i svima ostalim po par riječi.

Dobio sam sada ovih 200, tj. 136 dolara od obećanih, te drugo za tisak. U redu, hvala. Da:prije si mi javio točno koliko je ko dao, ali sada nisi. Velim to zato, ako misliš, da pošaljemsvima pismo-zahvalnicu, kao što sam znao prije, jer je to potrebno zato, da ljudima potvrdimoi zahvalimo već i zato, jer javno o tom ne pišemo.. Pa barem u osobnom pismu, pa makar bio inajmanji dar. Dakle javi o ovih 136 da pošaljem za sve, one i ove, potvrdu i pismo. (Potrebno jeovdje reći riječ/dvije o tome kako se general trudi i želi pismeno zahvaliti svakome i poslatipotvrdu svim onima tko je pridonio za našu zajedničku "SVETU STVAR", tj. hrvatsku stvar,"...pa makar to bio i najmanji dar...", mo) Imam pri ruci onaj popis, netrebaš ga ponavljati, negosamo ovaj drugi od obećanih.

Poslao sam i OBRANU i nadam se da je stigla. Ako Bog dao brzo ide i DRINA posvećenakomunističkim problemima (DRINA br. 1/2 1968., 308 stranica, donosi obilato i opširnosrbokomunističke zločine koja su počinili nad Hrvatima i nad hrvatskim narodom, mo. Otporaš)i tu ćemo imati uspjeha. Imam i nekih drugih stvari, koje smo priredili, i brzo će. NOVADRINA isto će brzo. I sav materijal o Zborovanju. Imam sve, jer je Štef poslao, a o momgovoru je napisao profesor, jer sam mu dao čitavi govor napisan. (Ovdje se radi o generalovugovoru - na vrpci - kojeg je poslao Hrvatima grada Toronta prilikom proslave dana hrvatskedržavnosti DESETOGA TRAVNJA 1968 godine. Taj govor je poznat svim Hrvatima kao vrloznačajan povijestni govor o značenju i veličini tog nadnevka DESETOG TRAVNJA. U tomgovoru general je rekao da "...Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško,partizansko hrvatski rat među našim sinovima, su IZDAJNICI HRVATSKE NACIONALNESTVARI...". Na kraju govora se može čuti i (po)kraći govor prof. dra. Miljenka Dabe Peranića,koji je upravo te godine, lipanj 1968., posjetio hrvatske zajednice Canade i Amerike, mo.Otporaš) Imam dakle sve samo je falio tvoj govor, i sada ga imam. Bit će sve u redu.

Dabo mi je dao pismo, a dobio sam i od Envera. Ti si Ratko naše gore list, pametan si čovjek,rodoljub i daješ sve od sebe za Hrvatsku. Pa kao takvom samo par riječi: kao da ništa nije bilo.On je htio jače zaigrati, jer se osjeća sposobnim, mladim, jakim, poletnim i tu se je vidilo, damu fali veteranstva u kontaktu sa ljudima. O tome smo govorili i sa Dabom, i pisali mu. Opet sesmirio. Argentina je te ljude uništila. On ostaje u Odporu i baš sada smo potpisali novi letak,koji će biti masovno poslat na sve strane. (Ovdje se radi o Dru. Enveru Mehmedagiću. On je



bio član Glavnog Stana H. N. Odpora i potpisivao sve letke koje su general i Dr. Mehmedagićpisali za Domovinu. Ovdje se radi o letku ČLANOVIMA SK HRVATSKE KAO I BIVŠIMUČESNICIMA NOB-a. Letak završava: SMRT JUGOSLAVIJI - ŽIVJELA HRVATSKA! Zahrvatski Narodni Odpor General Drinjanin i Enver Mehmedagić, mo) Da je on s nama spavao uslami, uši trijebio i čarkario, ne bi se to dogodilo, ali na nama je da znademo što treba činiti.Ide dakle sve u redu i izmjenite misli i ideje.

Dobio sam 2 (novine Reorganizacije HOP-a koju je vodio u uređivao dr. Vjekoslav Frančić, mo.Otopraš) Hrvatska Naroda. I od Oršanića REPUBLIKU. Govnanje, kao i prije. Imam zaodgovoriti ideje, koje smo promozgali. Sve je to bilo pripremljeno, kao u uvijek, ali vide sevražiji papci pod ruhom. Predložimo da se "uglednim Hrvatima" stavi oglav oko vrata, kako bise razlikovali od ostalog naroda ! GLAVNO JE DA NEDAJTE NI PARE, A RAZGOVARAJTESA SVIMA, a PODPIŠITE ONO ŠTO VIDITE DA JE PAMETNO I PO NAMA VIJEĆANO. Otome posebno.

Vijesti iz Domovine su 100% za nas, a eno i Vrančić najavljuje "da će hvatati vezu sapolitičkim ljudima u Domovini". A ono sranje sa Tomićima? Pošalji mi taj broj i druge zadnjihdana ili recimo 3 mjeseca, da pregledam. Kao ono prije.

Imamo sada u Sonji Nikoli jaka intelektualca. On je šogor Dabin. Trijezan, pametan, mlad.Pozovi ga jednom k sebi, vidit ćeš. On se dobro sa Krstićem drži, a izgleda i sa Osmanagić. PaČerkić kako hoće. On je stričeva desna ruka za brisanje riti... bojim se da će ometati, ali jekasno. Sonje je jači od svih njih. Evo baš Krstić javlja da ide dobro i mnogo je kao povjerenikuspješniji od Ismeta. Ja nikada ne napuštam prijatelja i Krstića neću žrtvovati, jer je spasioogranak i Obranu i povjereništvo, kad je Ismet popustio s tim kao sa "begovom slamom".Podupri Sonju i Krstića i nadalje.

Vrlo me veseli da se je Bojčić pokrenuo. Vidio sam da je dao 50 dol. i više me raduje njegovgest nego da mi je dao netko 1000 dolara. Kum sam mu ! Ti moraš imati negdje kijameta samnogobrojnim kumovima i kumčetima, ali dalje ! Hvala ti što si pomogao Džebina roda, jer jeDžeba sjajan. Da nije njega, neznam šta bi tamo u Clevelandu sa tiskom. Pazi na zdravlje i kakosmo rekli, kad htjedneš, mogneš i želiš, dodji, pa bi otišli u Madrid, da te vide dobri lijećnici.Pozdrav svima, a posebno Lenki. Grli te odani Ti

general Drinjanin.10-04-2014 22:17#2Bobani Bobani je odsutan


"GAGRIN HOTEL U TORONTU"

general DRINJANIN



19.VIII.1968.

Dragi Ratko !

Odpratio sam profesora Dabu na aerodrom, obišao dicu, koja su vani, i evo počimamo iznova sposlom.

Najprije o profesoru. Drago mi je da je svima Vama bio ugodan, jer je jednostavan, pametan,trijezan pri sudovima, narodni čovjek, i svi mi pišu, da je ostavio najbolji dojam. Dakle sve usvemu trebamo ipak smatrati da je sve za Sborovanjem ispalo dobro za našu stvar, posebno oovim šašavim prilikama i radi turističkih putovanja naših Argentinaca. Ali ja se osjećam vrlosretnim i zadovoljnim da imam suradnika, prijatelja i braće, kakve je on našao tamo.Razgovarali smo nekoliko sati o "Hotelu Gagri", (ovdje se za cijelo radi o Gagrinugostoprimstvu svih Hrvata koje posjete Toronto i odsjednu kod Gagre, mo) prešli na drugo, pase uvjek vraćali. Nema on riječi da se nahvali tvojim prijemom, požrtvovanošću, a o Lenki kažeako su mnogi Odporaši dali svoje i mogu biti ponosni radi sebe, to ti možeš radi sebe, a i radiLenke. Eto vidiš ipak ljudi imaju srca i dobro se uvijek priznaje. Hvala još jednom i Tebi i njoj.

Jučer smo otpravili oko 40 pisama, kao ono tebi, sa par riječi osobno svakom, što je prof.napisao. On će inače sa tobom i dalje držati kontakt, pa koliko se stigne, držati vezu, recite sipar riječi, jer je ovaj čestit i pametan i netreba se gledati kao kod nekih, hoćeš li niz dlaku iliuz dlaku. Budi iskren, kakav si bio, reci što misliš, jer je to osnovno pravo svakog čovjeka iposebno predvodnika, i nekako ćemo uvjek naći riješenje. Najgore je kada se čovjek drži kaovlaška mlada ili beba na tuti, pa neznaš bili reka istinu, jer je ne trpi, bili mu lagao, jer jenedostojno medju užim suradnicima za jednu svetu stvar, gdje barem medju nama valja bitiiskren. Hvala Tebi i njemu, i sada znaš koliko je sati.. Jedan prijatelj više, kojega si uvjerioradom i bratskim prijemom. Ako si dosta puta izgubio vremena i novaca na ljude koji to nisuzaslužili, ovoga puta je "inverzija" vremena i sredstava i truda, bila opravdana.

Ako je proradila pošta dobit ćeš pismo kojim sam potvrdio primitak čekova od 200 i 460 dol.,a ujedno poslao sam i svima ostalim po par riječi.

Dobio sam sada ovih 200, tj. 136 dolara od obećanih, te drugo za tisak. U redu, hvala. Da:prije si mi javio točno koliko je ko dao, ali sada nisi. Velim to zato, ako misliš, da pošaljemsvima pismo-zahvalnicu, kao što sam znao prije, jer je to potrebno zato, da ljudima potvrdimoi zahvalimo već i zato, jer javno o tom ne pišemo.. Pa barem u osobnom pismu, pa makar bio inajmanji dar. Dakle javi o ovih 136 da pošaljem za sve, one i ove, potvrdu i pismo. (Potrebno jeovdje reći riječ/dvije o tome kako se general trudi i želi pismeno zahvaliti svakome i poslatipotvrdu svim onima tko je pridonio za našu zajedničku "SVETU STVAR", tj. hrvatsku stvar,"...pa makar to bio i najmanji dar...", mo) Imam pri ruci onaj popis, netrebaš ga ponavljati, negosamo ovaj drugi od obećanih.

Poslao sam i OBRANU i nadam se da je stigla. Ako Bog dao brzo ide i DRINA posvećenakomunističkim problemima (DRINA br. 1/2 1968., 308 stranica, donosi obilato i opširnosrbokomunističke zločine koja su počinili nad Hrvatima i nad hrvatskim narodom, mo. Otporaš)



i tu ćemo imati uspjeha. Imam i nekih drugih stvari, koje smo priredili, i brzo će. NOVADRINA isto će brzo. I sav materijal o Zborovanju. Imam sve, jer je Štef poslao, a o momgovoru je napisao profesor, jer sam mu dao čitavi govor napisan. (Ovdje se radi o generalovugovoru - na vrpci - kojeg je poslao Hrvatima grada Toronta prilikom proslave dana hrvatskedržavnosti DESETOGA TRAVNJA 1968 godine. Taj govor je poznat svim Hrvatima kao vrloznačajan povijestni govor o značenju i veličini tog nadnevka DESETOG TRAVNJA. U tomgovoru general je rekao da "...Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško,partizansko hrvatski rat među našim sinovima, su IZDAJNICI HRVATSKE NACIONALNESTVARI...". Na kraju govora se može čuti i (po)kraći govor prof. dra. Miljenka Dabe Peranića,koji je upravo te godine, lipanj 1968., posjetio hrvatske zajednice Canade i Amerike, mo.Otporaš) Imam dakle sve samo je falio tvoj govor, i sada ga imam. Bit će sve u redu.

Dabo mi je dao pismo, a dobio sam i od Envera. Ti si Ratko naše gore list, pametan si čovjek,rodoljub i daješ sve od sebe za Hrvatsku. Pa kao takvom samo par riječi: kao da ništa nije bilo.On je htio jače zaigrati, jer se osjeća sposobnim, mladim, jakim, poletnim i tu se je vidilo, damu fali veteranstva u kontaktu sa ljudima. O tome smo govorili i sa Dabom, i pisali mu. Opet sesmirio. Argentina je te ljude uništila. On ostaje u Odporu i baš sada smo potpisali novi letak,koji će biti masovno poslat na sve strane. (Ovdje se radi o Dru. Enveru Mehmedagiću. On jebio član Glavnog Stana H. N. Odpora i potpisivao sve letke koje su general i Dr. Mehmedagićpisali za Domovinu. Ovdje se radi o letku ČLANOVIMA SK HRVATSKE KAO I BIVŠIMUČESNICIMA NOB-a. Letak završava: SMRT JUGOSLAVIJI - ŽIVJELA HRVATSKA! Zahrvatski Narodni Odpor General Drinjanin i Enver Mehmedagić, mo) Da je on s nama spavao uslami, uši trijebio i čarkario, ne bi se to dogodilo, ali na nama je da znademo što treba činiti.Ide dakle sve u redu i izmjenite misli i ideje.

Dobio sam 2 (novine Reorganizacije HOP-a koju je vodio u uređivao dr. Vjekoslav Frančić, mo.Otopraš) Hrvatska Naroda. I od Oršanića REPUBLIKU. Govnanje, kao i prije. Imam zaodgovoriti ideje, koje smo promozgali. Sve je to bilo pripremljeno, kao u uvijek, ali vide sevražiji papci pod ruhom. Predložimo da se "uglednim Hrvatima" stavi oglav oko vrata, kako bise razlikovali od ostalog naroda ! GLAVNO JE DA NEDAJTE NI PARE, A RAZGOVARAJTESA SVIMA, a PODPIŠITE ONO ŠTO VIDITE DA JE PAMETNO I PO NAMA VIJEĆANO. Otome posebno.

Vijesti iz Domovine su 100% za nas, a eno i Vrančić najavljuje "da će hvatati vezu sapolitičkim ljudima u Domovini". A ono sranje sa Tomićima? Pošalji mi taj broj i druge zadnjihdana ili recimo 3 mjeseca, da pregledam. Kao ono prije.

Imamo sada u Sonji Nikoli jaka intelektualca. On je šogor Dabin. Trijezan, pametan, mlad.Pozovi ga jednom k sebi, vidit ćeš. On se dobro sa Krstićem drži, a izgleda i sa Osmanagić. PaČerkić kako hoće. On je stričeva desna ruka za brisanje riti... bojim se da će ometati, ali jekasno. Sonje je jači od svih njih. Evo baš Krstić javlja da ide dobro i mnogo je kao povjerenikuspješniji od Ismeta. Ja nikada ne napuštam prijatelja i Krstića neću žrtvovati, jer je spasioogranak i Obranu i povjereništvo, kad je Ismet popustio s tim kao sa "begovom slamom".Podupri Sonju i Krstića i nadalje.



Vrlo me veseli da se je Bojčić pokrenuo. Vidio sam da je dao 50 dol. i više me raduje njegovgest nego da mi je dao netko 1000 dolara. Kum sam mu ! Ti moraš imati negdje kijameta samnogobrojnim kumovima i kumčetima, ali dalje ! Hvala ti što si pomogao Džebina roda, jer jeDžeba sjajan. Da nije njega, neznam šta bi tamo u Clevelandu sa tiskom. Pazi na zdravlje i kakosmo rekli, kad htjedneš, mogneš i želiš, dodji, pa bi otišli u Madrid, da te vide dobri lijećnici.Pozdrav svima, a posebno Lenki. Grli te odani Ti



POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA

BOG! dragi Žrako,

Samo da ti se javim i ukrato kažem da je ovu knjigu napisao moj vjenčani kum Dr. MiljenkoDabo Peranić. Ako si pratio ovih par zadnih pisama, mogao si uočiti da sam spominjao tu knjigu.Ja ju imam originalni rukopisu i knjigu. Zanima me dali ju je netko izdao u Zagrebu kaodrugo/treće izdanje, ili slično, kao i cijenu. To mi javi.

Dr. Peranić je napustio Pariz, Francusku, ljeta 1969. Došao je kod svojih u New York. Tu ježivio vrlo povučeno, osamljen i razočaran. Na njega je pala velika sumnja oko ubojstvagenerala Drinjanina. Ja u njega nikada nisam posumnjao. Uvijek sam ostao vjeran njemu injegovu dubokom, čeličnom i velikom hrvatstvu. Ali za mnoge to nije bilo dovoljno, te su gasustavno sumnjičili. To je njega izgrizalo, boljelo i u grob je otišao s tom boli i patnjom. Tuspomenutu knjigu Dr. Peranić je izdao u vlastitoj nakladi u New York-u 1984. Da se malovratim u godinu 1978. Preko mojeg punca i punice u Parizu, sa kojima je Dr. Peranić bio u vezi ičesto su se dopisivali, doznao sam za kuma Peranića adresu. Odmah sam mu se javio.Odgovorio je i zamolio me da ga dođem posjetiti, da se ispričamo, da mu olakšam jade ipatnje...Učinio sam. Otišao sam ga posjetiti u kolovozu 1978. Bio sam dam kod njega u petak isubotu večer. U nedjelju poslije podne me je odvezao na uzletište. Imali smo priliku o svemupričati, ponajviše o generalovoj pogibiji. Plakao je. Dao je izraditi bistu generala Luburića kojuje stalno gledao dok smo razgovarali. Pokazao mi je rukopis kojeg je napisao i tituliraoPOGIBIJA GENERALA LUBURIĆA. Dao mi je rukopis da pročitam, da nadodam nešto ako štoimam za nadodati itd. Htio je svakako da dadnem predgovor knjigi. Kada sam rukopis pročitao,nazvao sam ga i rekao mu da tu ima mnogo osobnoga, mnoge dobre i poštene naše zajedničkenam prijatelje iz Pariza u to umješao i da taj rukopis do temelja treba preinačiti. Njegovasupruga Marija je slušala na drugoj slušalici i sa menom se složila, ali on je ostao uporan usvojim tvrdnjama da je sve istina što je napisao, te na kraju rekao:DO RIJEČI OVAKO. SVE ILI NIŠTA...



Dragi moj Žarko da ti samo spomenem nekoliko izvadaka iz pisma Dra. Peranića meni od 30studenoga 1979: " Trebao sam Ti već davno odgovoriti na Tvoje pismo. (Ja sam njemu pisao na12 rujna 1978, mo) Spriječilo me nešto...teško kao i Maksova smrt...sredinom listopada me jeostavio moj otac...Hm, kažeš mi da radim s Tobom...Ti nisi Ti...Vidim da imaš veliko srce zaHrvatsku, i da bi želio mnogo toga napraviti...Rekao sam Ti možda se nadje moj Patroklo,(Junak iz grčke mitologije; prijatelj Achileja; poginuo u borbi protiv Trojanaca...,mo) ali to jeisto jedan fantom; fantom je duh, a duh je teško zgrabiti - a možda i nikada. Jednog dana ćeljudi znati bolje šta je to MAKS, šta će i znati zašto sam išao s njim. Odgovor Ti je dan uMaksovim riječima, koje si pročitao u kraju mog spisa, koji si dobio - "mi obojica pomalo većsmetamo cijeloj emigraciji, jer smo IMALI PRAVO". Znam, to je glupost, naša hrvatskaglupost, ali je tako - i Dabo se ne diže iz svoje grobnice...Reci mi, iskreno sada kada sipročitao sav moj spis; Da li bi se i danas našao itko, koji bi to htio štampati - u svoj svojojistini? Mislim, da ne. (On je znao za moje mišljenje, znao je za mišljenje svoje supruge Marije,pa je zato i rekao..."Mislim, da ne."...Bušić je pao. (Bruno, mo) Tražio me po Parisu, ali ja samveć bio u Americi - i dospio je u ruke onih koji su ubili i Generala i druge..Nastavit ću ovihdana..Pozdravi Annie, (moja supruga, mo)..."

Imam pred sobom hrpu i hrpe raznih novinskih izrezaka, pisama i sličnoga koji su pisali ogeneralovu ubojstvu. Sve je to pisano u ono doba kada se nije znalo za snimljni izvještajubojice Ilije Stanića Sarajevskoj Udbi 29 travnja 1969. godine. Sada je kamokud lakiše koncei spletke povezati, jer je sami ubojica Stanić donekle rekao kako je bilo. A mi? tada, uemigraciji, mnogi od nas, smo iznosili ono što smo čuli i što nismo znali; najviše nagađali, patako je i ova knjiga mojeg kuma Dra. Miljenka Dabe Peranića pisana najviše na predodžbama isumnjama. Nema nas mnogo danas živi koji bi se mogli trijezno osvrnuti na tu knjigu u kojoj semnogi Hrvati francuskog velegrada Pariza spominju. Teško je za povjerovati da je Dr. Peranićs punim povjerenjem išao na sastanak s grupom Hrvata da osnuju ogranak Odpora u Parizu,slika se sa njima na proslavi Desetog Travnja, čuva slike kao uspomenu Odporaša, koje kasnije,iz svoje mašte, nastoji optužiti da su mu htjeli kidnapirati kćerku Anitu/Kitu a njega ubiti.Slike na stranicama spomenute knjige 109/110.

U pismu od 22 kolovoza 1978., dakle odmah iza mojeg odlazka iz njegove kuće u New Yorku,kume Perenić mi piše između ostaloga i ovo: "...Sinoć sam...istragu...čitao i čitao. Bit će Ti svejasno, pamti jer je sve zamršeno...Što kažeš o tiskanju, o tome ćemo razgovarati. Samozapamti: ljudi su kukavice, i neće htjeti sve napisati što je unutra. A moj će biti jedan oduslova: ili sve ili ništa. Zato mislim da će još proći vremena do toga, jer će to pasti na mojvlastiti tisak koga trebam platiti, a kako ne vjerujem da ću smoći za troškove, to će seoduljiti..."

Dragi moj prijatelju Žarko ne želim te gnjaviti niti umarati. Sve što ti želim reći je to da je natebi i meni jedna velika zadaća i dužnost, a ta je prikupiti što se god prikupiti može, s lijeva idesna, s Božije i vražije strane, od prijatelja i neprijatelja, staviti u jedan snop, jedansvežanj, a taj snop/svežanj nazovimo KNJIGE PISMA MAKSA LUBURIĆA u kojima ćemoiznijeti mnogo nepoznanica koje još nisu Hrvatima poznate. U toj nadi te pozdravljam i želim tisve najbolje u ovoj novoj 2014. godini.



Bog! Otporaš.13-04-2014 13:58#4Bobani Bobani je odsutan


PISMO HRVATSKIM ELITAMA, piše general Drinjanin 1968.

(Želim reći par riječ o ovom pismu. Vjerovali li ne, ovo pismo nema datuma, ali ja sam jedan odsvjedoka preko Dra. Dabe Peranića, koji mi je o nekim potankostima govorio. Veliko je gibanjebilo te godine 1968: Studenski štrajkovi diljem svijeta, a počeli su u Francuskoj u svibnju istegodine, kriza u Češkoj kada su jedinice Varšavskog Pakta uletile u Prag 21 kolovoza, svrgnućeliberalne vlade i intezivni rat u Vijetnamu i drugim mjestima. General je to pratio iz dana udan, a ospbito su ga njegovi prijatelji Španjolci iz vojničkih krugova obavještavali o situaciji.Na osnovi trenutne situacije u svijetu i informacija sa kojima je general raspolagao, on jenapisao svojim užim suradnicima ovo pismo, u kojemu je razradio mnoge aspekte gledehrvatskog slučaja u Jugoslaviji. Ja posjedujem ovo pismo pod rednim broje 45. više od odčetiri desetljeća. Često puta sam ga čitao sam sebi i iz njega crpio što mi je bilo potrebno.Više puta sam sam sebi rekao da je ovo pismo pisao neki general stranac, zbog ovog pisma binjegova ga zemlja u zvijezde okovala veličinom svojeg vojničkog znanja, duha i sposobnosti. Utu svrhu donosim ovo pismo hrvatskoj javnosti da se uvjeri u vidovitost i veličinu jednoghrvatskog generala. Naravno, čitajući ovo pismo, treba se staviti u odraz vremena kada je ovopismo pisano kako bi ga se što svrsihodnije moglo razumijeti. Ako se ovo pismo bude gledalokroz naočare današnjice, tj. danačnje politike RH kojoj je na čelu sin partizana, protiv kojegase je general Luburić borio, a otac predsjednika RH Ive Josipovića, Ante se borio protivgenerala Luburića, što znai da za sigurno možemo reći da se je borio protiv Hrvatske Države;kako je i Dr. Andrija Hebrang mlađi u predizbornoj kampanji 2009. godine rekao da se jeLuburić borio za interese Hrvatske Države, a otac predsjednika RH, Ante Josipović se borioprotiv interesa Hrvatske Države. To su činjenice koje možemo požaliti a ne šutke preko njihpreći, i zbog tih činjenica ovo se pismo MORA PROMATRATI IZ VREMENA KADA JEPISANO1968. godine. Otopraš.)

general Drinjanin:

PISMO HRVATSKIM ELITAMA

U prvom redu molim Vas da bi ovo pismo smatrali izričito osobnim iako je umnoženo u ovojformi. Tehnički mi je nemoguće, učiniti to individualno. Zato smo ga ovako umnožili, ali ćesvakome biti dostavljeno na njegovo ime i adresu i pod brojem.

Možda će netko primjetiti da to nije običaj. Možda, ali mi ga radi potrebe uvodimo u nadi, daće biti dobro primljeno.



Pismo upućujem HRVATSKIM ELITAMA. Pri tome sam mislio na sve one Hrvate u inozemstvukoji još nešto osjećaju za Hrvatsku i nisu digli ruke od traženja riješenja za ono što nam jesvima zajedničko. Elitama smatram sve one koji su spremni bilo što učiniti i bilo što žrtvovatiza stvar svoje domovine. Elite su se uvijek raspoznavale po sposobnostima za traženjeriješenja za stvar duha i slobode, ako su pri tome htjeli za ta riješenja i žrtvovati bilo u kojojformi. Nisam mislio identificirati elite sa klasom ljudi koja se ističe vanjskim i sporednimvrlinama, nego unutarnjom vatrom, koja je živa u mnogim Hrvatima svih ideologija, političkihstranaka i raznih socijalnih klasa.

Zato cilj i svrha ovoga pisma nije snubljenje pristaša, prelijevanje simpatizera, obranajednoga ili napadnje drugoga stava, osobe ili organizacije. Cilj i svrha ovoga pisma jest molbajednog Hrvata koji je od najranijih dječačkih dana pa do zrele muževne dobi bio u službiHrvatske i spreman je svoj život dokončati u toj službi, (što se je uistinu i na svu žalost inesreću dogodilo 20 travnja 1969. godine, mo. Otporaš) a da od Vas ne traži niti priznanja zaprošlost niti podrške za budućnost. Jedino što se moli jest: nastojati shvatiti ono što Vamželim reći i dati moralnu i materijalnu pomoć za ono što će se prema mom mišljenju dogoditi, ašto se tiče sviju nas.

Neposredni povod za ovaj korak bio je jedan letak koji je proširen iz domovine po ljudima kojistoje vrlo blizu onoj grupi ljudi koju bi s pravom mogli nazvati "HRVATSKI KOMUNISTI"

Mi smo taj letak mogli donijeti u zadnjoj "OBRANI", br. 97/98, ili u slijedećem broju, ali smoimali dovoljno razloga da to ne učinimo i nastojati ćemo Vam objasniti te naše razloge.

HRVATSKA VLADA NARODNOG IZMIRENJA

Predsjednik republike HRVATSKE: JOSIP BROZ TITODOPREDSJEDNIK REPUBLIKE I PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA:DR. STJEPAN HEFER

Predsjednik Vlade HRVATSKE: DR. branko jelićDopredsjednik Vlade i Ministar spoljnih poslova: MIKA TRIPALOMinistar unutarnjih poslova: gen. MAKS LUBURIĆMinistar narodne odbrane: gen. IVAN GOŠNJAKMinistar pravde: Prof. MIROSLAV KRLEŽAŽMinistar financija: AVDO HUMOMinistar narodnog gospodarstva: Dr. JURAJ KRNJEVIĆMinistar poljoprivrede: Dr. V. BAKARIĆMinistar industrije: Dr. V. VRANČIĆMinistar šuma i ruda: Ig. HAMID HROMALIĆMinistar socijalnog staranja: Dr. EUGEN JOCIĆMinistar mornarice: ADM. VICKO KRSTULOVIĆMinistar turizma i povratnika svih Hrvata iz inozemstva: VJECESLAV HOLJEVACMinistar narodne prosvjete: Prof. PAVLE TIJAN



Predlaže se (dvanaest Državnih Sekretara) i to:(šest) Hrvata katolika,(tri) Hrvata Muslimana,(tri) Hrvata Pravoslavne vjere,

isto tako se predlaže:(dvanaest) Ambasadora po istom ključu kao i državnih sekretara, te da ovakosastavljena HRVATSKA VLADA NARODNOG IZMIRENJA - poradi na ocjepljenju -mirnom izlasku iz tzv. Jugoslavije i organizovanju izbora na cijelom Hrvatskompovjesnom teretoriju. Moguća je izmjena i evnt. dopuna ličnosti u prvoj HrvatskojVLADI NARODNOG IZMIRENJA.

PRIPREMNI KOMITETza nezavisnu državu isocijalističku republikuHRVATSKU

**************************

(Napomena:Po sadržaju ovog pisma kojeg iznosim, moglo bi se reći da je general ovo pismo pisao isključivona bazi sadržaja ovog letka koji je se je širio po domovini Hrvatskoj i dalje... Otporaš.)

Budući da je letak u formi fotokopije stigao slučajno u vrijeme kada sam imao prilikerazgovarati sa više uglednih Hrvata raznih tedencija, pokazao sam letak istima i pratiodojmove i geste tih ljudi. Jedan od duhovitijih intelektulaca je rekao, nakon što je pregledaoimena i prebrojio "ministre": "Ako ima 16 milijuna Sraba i Hrvata, lakše će se sporazumiti tih16 milijuna Srba i Hrvata, nego ovih 16 ljudi". Jedan ugledni vojnik iz starije generacije rekaoje doslovno: "pametno ali nemoguće". Treći je rekao slijedeće: "logično, u skladu sa stvarnimpotrebama, a u duhu s intimnim osjećajima, iako nažalost neprovedivo".

Konzultirao sam još nekoliko osoba. Neki su manje više razgoračili oči, neki sa manje višefinog humora kulturnih ljudi označili materijal kao zgodan za šaljivi list, a neki su po staromhrvatskom običaju počeli odmah na papiru križati imena onih koje osobno ne simpatiziraju,odnosno stavljati imena svojih kandidata. Ali kod svih je ostalo "nešto", što ne bih znaodefinirati, a skorom uvijek je ostao kao prizvuk svim komentarima "nemoguće".

Upravo radi toga "nemoguće" htio sam napisati ovo pismo HRVATSKIM ELITAMA i bez obzirana ozbiljnost, namjere, značenje ili posljedice ovog letka. Zato i ne ulazim u meritum samogletka, nego se samo ograničavam na izraz "nemoguće".

Sve ono što se dogadja oko nas trebalo bi smatrati donekle "nemogućim", pa ipak se dogadja imoglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda "nemoguće", a to nije, a nama ostajeuvijek da postfactum komentiramo: "izgledalo je nemoguće" i "tko bi to mogao reći". Nakonsvega što se nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama vlastitim i



tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mantaliteta, kako bi pojmovi "moguće" i "nemoguće"dobili i za nas konkretno značenje.

Pogledajmo najprije malo unatrag, pa da vidimo, kolika je bila ograničena naša moć imahinacije(imaginacija, mašta, i sl.,mo) za predviditi, do koje mjere je bila opravdana naša nada, da će sekapitalisti i komunisti odmah "ZAKAČITI" 1945 godine? Ili možda i još ranije, da kako je,uopće, došlo do toga da se uopće mogli sporazumijeti, unatoč svega, kapitalisti i komunisti tj.rusija i Amerika? Ili da razmotrimo skakutanje Tita u ponore svjetskt revolucije, da seodmetne i u lakiranim cipelama i nakićen medaljama kao Božićno drvo, snadje u salonimaEngleske Kraljice, pa da opte sretno stigne u Moskvu, i sretnije iz nje izidje, kao "prejasnistari drug" i opet se nadje poput modernih "hyppy-a" na fronti protiv svega i svakoga, a u sredBeograda na strani studenata i protiv njih, na čelu milicije! Najveći dio hrvatske emigrantskeakcije se sastoji iz nezgrapnih reakcija na te Titove skokove, padajući u teške kontradikcije iizlažući se stalno nelogičnom objašnjavanju i uvjerenju, koji ostavljaju jako siromašnedojmove na našu okolicu. Jer, uvijek se dogodilo i opet nešto, što je prema nama "nemoguće",ali nije za Tita, odnosno za ostale protagoniste.

U novoj "DRINI" koja je posvećena žrtvama komunizma i ima u sebi gradivo počam od"Oktobarske Revolucije" pa do "Češke krize", moći ćete primijetiti da insuiramo o mogućnosti"druge strategije" tj. na strani Sovjetskog Saveza ili Rusije. (U seriji "jugoslavenska tajnaslužba" koja je početkom ove godine bila prikazana na RTV u Zagrebu, moglo se je vidjeti kakogeneralov ubojica Ilija Stanić govori o neki "šifriranim" pismima koja je on, navodno, vido nastolu generala drinjanina, a da su ta "šifrirana" pisma se odnosila na suradnji s Rusijom. Pa,ipak Dr. Franjo Tuđman, general JNA, je uspio sa Sovjetskim Savezom ili današnjom Rusijompostići ono na čemu je - ako je - radio general Drinjanin, da Rusija prizna Hrvatsku Državu,mo. Otporaš) To je istina jedna strateška vizija, kao što je i svaka druga. - ali znamo da ćebiti ljudi (koji vole da im se dade legitimacija "političke pameti", ako ne, daju je oni sami sebi)- koji će reći da je to jednostavno "nemoguće".

Čitao sam nedavno članak u madridskom uglednom "ABC" iz pera Arnold J. Toynbee, velikogengleskog filozofa poviesti, koji govori o Trećem svjetskom Ratu skorom jezikom Marcuse-a,koji da će se voditi unutar generacija i klasa. Njemu je sve "moguće" a samo nama, Hrvatima,nije moguće nešto što bi trebalo, a to jest koordinacija hrvatskih političkih ljudi, ideologija,organizacija i generacija, k istom cilju: stvaranje vlastite i nacionalne Hrvatske Države.

Najveći dio naše emigracije nalazi se mentalno u 1945., a oni od prije, jer i takvih ima, odnovih generacija nisu uopće ozbiljno shvaćeni čak ni kao protivnici, a to je vrlo težka stvar.Govoriti u 1968. o legalnosti starih izbora, o zastupnicima, koji su većinom umrli od starosti ukoliko nisu bili pobijeni za vrijeme rata ili u ovih 25 godina, podsjeća mladje na ono malo štoznaju iz legende Zrinjskih i Frankopana, Muse Kesadžije i Ive Sibinjanina, Gričke Vještice, odDoboja Muje, ili iz doba borbe stranih dinastija na našem području. Kao što ti ljudi nisushvatili desetotravanjsku generaciju, ni ova nije malo ili ništa shvatila iz zadnjih četvrtstoljeća političkih i društevnih promijena, iz dolaska nove generacije, koja nije da je bolja iligora, nego je jednostavno drukčija, kao i svaka nova generacija kod nas i svugdje u svijetumoderne civilizacije.



Ovi naši opet gledaju sve kroz izričito pitanje mejdana, vojničkog oružanog ustanka, oružanihsukoba, trećeg svjetskog rata, pitanje komunizma i antikomunizma, pitanje istoka i zapada, ine vide ni političkih ni društvenih promijena, koje uvjetuje budućnost i s kojima trebabezuvjetno raćunati. Isti ti naši dragi ljudi uvijek svaku moguću vanjsku vojnu situacijubezuvjetno povezuju sa našim hrvatskim problemima, sa našim pravima, našim zaslugama uprošlosti, pa i jednostavnim našim željama za budućnost, jer da "nema rata bez Hrvata", - ikako smo inače junaci i naš teretorij od odsudne važnosti, da brate: "kud će bez nas", a "tkoće protiv nas". Mi smo se rugalai nekada našim Crnogorcima, da su svaki svoj politički istrateški plan počimali sa kalkulacijom "nas i Rusa 200 milijuna", ili sada nasljednici JureKastriota Skenderbega "Nas i Kineza 800 milijuna".

I ako je netko mogao ustvrditi "nemogućnost" takvog stava, to smo bili mi, hrvatski vojnici. Tubi trebalo tražiti i izvore naše tragedije na Bleiburgu, pa i tragedije Bože Kavrana i drugovajer se mislilo na bitke i mejdane, na komunizam-antikomunizam, a nije se mislilo na ono što jeuvjetovalo našu tragediju, tj. polotički rad, ili politički ambient, koji je manjkao za svakidjelatni odpor nakon 1945. godine u hrvatskim šumama i brdima, i koji nije imao političkihuvjeta ni u akciji Kavrana.

Zato smo i u pitanju nedavne Češke krize gledali samo na tenkove i računali odmah naintervenciju Amerike i zemalja "NATO". Kako smo god "nemogućim" smatrali svaki evolutivninapredak komunizma prema jednom socijalnom humanizmu ili socijalnoj demokraciji, a što seipak dogodilo u Češkoj i donekle u Hrvatskoj, smatrali smo "nemogućim" da bi ruska vojskastvari riješila "tenkovskom demokracijom" - kako sam to napisao u zadnjem uvodniku u"OBRANI".

Neznam do koje mjere su zadnji dogadjaji na granicama Jugoslavije pojačali moć imaginacijehrvatskog čovjeka da shvati realnu definiciju "mogućeg" i "nemogućeg" u politici. Meni je napr. bilo sasma logično da su Rusi zahvatili oružjem u jedan politički proces, tj. vodili politiku"drugim sredstvima", kako ju je definirao von Klausewitz i o čemu sam u svoje vrijeme pisao u"Vojnom Priručniku" u raznim člancima.

Isto smo opetovano govorili o tome da će se pokrenuti evolutivni proces u domovini. Danas jeto stvarnost, ali kad smo mi to počeli tvrditi, trebalo je biti hrabar i izložiti se. Sjetite sesamo uzvika jedne Buenosaireške revije: "kako se usude u Frankističkoj i FlangističkojŠpanjolskoj ovako pisati". I sada su tu "nove političko-strateške mogućnosti". koje bi vrlo lakokod većine ljudi mogle biti žigosane kao "nemoguće", a mnoge od nas će se žigosati kaokomunističke agente, a da ni ne spomenem ono tko ima a tko nema "političkog ugleda" i"političke pameti". (Pa to je ono što je u svojim izjavama u seriji "jugoslavenskih tajnihslužbi", generalov ubojica Ilija Stanić i nastojao progurati u javnost, kako bi rasteretio svojuodgovornost za ubojstvo generala, a još i neke druge u to ubojstvo umješao, kako bi javnostzbunio i podvojio, mo. Otporaš)

Pa ipak, pa makar to nama bilo drago ili ne, situacija je takva da mi moramo povućikonzekvence iz nastale vojno-političke situacije, a jedna od tih je i potreba da podvrgnemo



analizi stanje oko nas i kod nas, da nas i opet "nemoguće" stvari nebi stavile pred još"nemogućnije" posljedice.

Rusija će braniti i svoje stratežke interese čak i na uštrb svoje politike i sprovoditi ćetenkovima "drugim sredstvima" svoju politiku na uštrb svoje komunističke ideologije, koju ćepak nastojati širiti i politikom i onim "drugim sredstvima" (promidžba, hladni rat, gerila, lokaniili mali klasični ratovi), i ako ne imadne drugog izlaza i globalnim, klasičnim ili atomskim, ratom.

Ta Rusija je na našim granicama. Ustaše su već jednom bacile u Dravu jednu Rusku pukovniju, aPoglavar Hrvatske Države je odbio prolaz Rusima na Jadran, pa i uz cijenu priznanja NDH., sastrane Rusa. Nismo babe vračare pa da sad postfactum nagadjamo šta bi bilo da smo Rusepustili i prihvatili NDH u sklopu ruske strategije, te što bi bilo od Sredozemlja danas, da jeRusija imala jadran u rukama i našu Boku Kotorsku kao bazu za svoje atomske i drugepodmornice, a za ledjima solidan hinterland od Hrvatske, Crne Gore i Albanije, tj. da se jemogao stvoriti naš san da spasimo Hrvatsku Državu, a Ruski san Petra Velikoga i Katrine, daizidju na topla mora. Ali ovoga puta je nazočna Rusija na Jadranu i Sredozemlju sa svojimratnim brodovima, koje je "došlo" za vrijeme židovsko-arapskog rata i "ostalo" ovdje te sekasnije o "pojačalo" i kako izgleda i "učvrstilo" u lukama Egipta, Alžira (Mazalquivir, velikabaza bivše francuske flote na Sredozemlju, danas je u rukama Rusa) te možda i u Libiji iSirijskoj obali, uz slobodni prolaz kroz Bosfor i Dardanelle i pasivnost Američke VI. Flote uSredozemlju i okolnih naroda , koji sa ironijom svoj "Mare Nostrum" (naše more, mo) zovu"Mare Vestrum" (Vaše More). tj. Američko i Rusko. Kina bi teoretski i praktično mogla bitinazočna u Albaniji u bazama koje su u svoje vrijeme Rusi sebi izgradili i kasnije napustili.Logično je da sada Rusija želi dolinom Vardara iziči na Solun, a to znači priključenjeMakedonije svom vijernom i najsolidnijem savezniku Bugarskoj, ali to znači i komadanjeJugoslavije.

Prema svemu Bugarska se sprema na akciju. Jake Radio postaje na samoj bugarskoj granicidan i noć obradjuju stanovništvo Makedonije, te "Kosova i Metohije". Odakle i žurba da sesamim Makedoncima prizna pravo na federaciju, jezik, crkvu i samoupravljanje, a PodručjeSrbije "Kosovo i Metohiji" kategoriju NOVE REPUBLIKE, koja bi isto federirala sa svojomalbanskom zastavom, albanskim jezikom, albanskim ljudima i albanskim sudbinama, (poputsrpska republika u Bosni i Hercegovini, mo) koje su na kraju krajeva, pripojenje matici zemlji,tj. Albaniji. Nedaju se više zvati Šćipteri, što je slično nazivu Gedže ili Vlasi, za Srbe.

Pokreću se Rusi, Bugari, Makedonci, - i naravno pokreću se Srbi, Rankovićevci, koji su uspjelipokrenuti i nove "Protogeroviste" u formi grupa nesvijesnih ili prodanih Makedonaca, koji zasrpske pare počimaju, otvorenim napadajima na Ustaše i komuniste, dobre i zle, mlade i stare,krive i prave HRVATE, na čitavi hrvatski narod, na sami pojam i ime Hrvat, navješćujući ratHrvatima. To isto spada u "nemoguću mogućnost", znamo da su u svoje vrijeme Bugarska(Makedonstvujući) i Srbija (Protogerovisti) vodili krvavi bratski rat izmedju tih frakcija i kojije paralizirao svaku djelatnost, a za volju tobožnje "Stare" i "Južne" Srbije!

U zadnja vremena dogodilo se više toga što naslućuje aktivnost tih novih "protogerovista"(čitaj Srba, mo) u službi Rankovićevaca, (Paris, Goteborg, Malmo, Sydney, pisanje novine



Makedonija itd). Dogadjaju se sasma neočekivani dogadjaji, rekli bi "nemogući", da u tučnjavina jednoj strani stoje recimo "vječni saveznici" Hrvati i makedonci, Ustaše i Mihajlovisti, - ana drugoj strani "Hrvatski Revolucionarci. Udbaši" i makedonci - Protogerovisti-Rankovićevci iLjotićevci, koji "čuvaju Jugoslaviju"..To je sve u teoriji zapadnog čovjeka u Americi, koji bihtio na Balkanu gledati očima američkog demokrate, sasma "nemoguće", ali znamo iz prošlostida je sve to ne samo "moguće" nego da se i odigravalo to, i još mnoge druge stvari, kao što ćese i opet odigravati, a nama tek ostaje da postfactum i sa gorčinom komentiramo: "nemoguće"i "tko bi to bio rekao".

Tako se dogadja i dogoditi će se da će mali konspiratori Balkana i opet driblati generalštabcebilo koje nacije, - ali će to plaćati narodi i medju njima i naš hrvatski narod.

Ako bacimo jedan pogled na "hrvatske revolucionarne akcije" i na "slučaj Draganović" viditićemo, da smo samo slijedili, rekli bi, našu tradiciju neshvaćanja "nemogućih stvari". Mi smo tedogadjaje ne samo pravilno ocjenili, nego i najavili. Jedni su nas shvatili, jedni nisu ali su namvjerovali, treći su u pomanjkanju sigurna kormilara hrvatske politike u emigraciji i namaprilazili, četvrti su nemoćno slijegali ramenima i prepustili drugima taj "nemoguć" teret, petisu ostajali "kod svoga" u pomanjkanju snage da uoče činjenice, i umirali s tim svojimnostalgičnim i senilnim uvjerenjem, a bilo ih je i ima (ih, mo) dosta, koji su rekli da sve to niGospodin Bog nebi razumio i povukli se u svoj mir, svoju obitelj, svoj usamljeni bunker, koji sudavno Boga i Hrvatsku zaboravili u tudjini, nego govorimo samo o pozetivnim ili barempoštenim reakcijama naših ljudi.

Bili ste svjedoci našega stava, koji je upodpunjen sa nekoliko poruka na magnetofonskimvrpcama, o kojima ste mogli samo djelomično saznati iz nešega tiska. Nastojali smo bitikonkretni mjesto apstraktnih bulažnjenja. Naišli smo na mnogo otvorenih ruku i sredca, ali i napovika: "Opet Maks", i "Maks ne može", i mnogo toga, što nije potrebno prenašati, analizirati ipodvrgavati kritici.

Istina bilo je i takvih, koji su sve svoje negativne ocjene moje osobe završavali sa rečenicom:"Doći će njegovo vrijeme" i "trebati ćemo mi Maksa".

Pa dobro, rekao bih, to je vrijeme došlo i treba se iznova baviti "neugodnim hrvatskimposlovima", koji su redovno u svojim pozitivnim aspektima bili iskorišćavani po našim političkimpredvodnicima, a u negativnim aspketima padali osobno na moja ledja.

Iz gornjih razloga mi smo izvršili reorganizaciju struktura Odpora i stvorili "VANJSKIFRONT ODPORA" koji će, ako Bog da, brzom prohodati svojim vlastitim nogama i često vezanuz sve ono što bi mogli nazvati "DRINAPRESS", a koju djelatnost mislimo izdvojiti oddjelatnosti "DOMOVINSKOG FRONTA" ili "POKRETA ODPORA", gdje moraju doći doizražaja, kako u unutarnjim hrvatskim odnosima, tako i u vanjsko-političkoj koncepciji,elementi "nemogući" za bilo kakvi tretman u emigraciji, u zemljama, gedje se u dobroj obiteljine govori ni o Fidelu Kastru, ni o Titu, ni Maksu, ni o logorima, ni o humanom socijalizmu, kaošto se ne govori o prostituciji, homoseksualcima, popovima gerilcima, oženjenim kanonicima ivambračnoj djeci.



Pokrenuli smo jedno vojno djelovanje "neugodnih poslova", koji mogu izgledati "nemogući", alikoji su, možda i najbitniji dio hrvatskih napora za izvojevanje hrvatske nezavisnosti.

"Gdje si Maksu" - znao sam čuti i čitati od mnogih! Ali tu smo i opet u problemu politike, a nečetovanja. Ja sam kao dijete otišao u "Pravašku Radničku Omladinu" i kasnije u "vojno-revolucionarnu bazu. - Jankapustu. O mojim pogreškama i grijesima mnogo se raspravljalo ipisalo i mnogo toga ostalo za napisati, a ako je napisano, (Napisano je samo malo, a ima jednaskupina dobrih Hrvata koja radi na tome da se napiše i ono što se još nije napisalo, tako da sezna prava pravceta ISTINA o Maksu Luburiću, generalu Drinjaninu, mo. Otporaš) zaobjelodaniti. Čitavu istinu zna samo nekoliko ispovjednika (dakle svećenika, mo) i SvemogićiSudac griješnika i ispovjednika, tužitelja i tuženih, pa ostavimo i to po strani, jer nećemoništa definitvna ustanoviti. Ali ostaju problemi, koji su službeno po većini proglašeni"nemogućima", a neslužbeno prepušteni "Maksu na nadležnost".

Jedan maldi intelektualc pokrenuo je bio jednu novinu i u njoj napisao: "da je ijedan od nasrekao ono, što je rekao Drinjanin, bili bi nas proglasili komunistima". Pa ipak na kraju je i onpošao Maksovim stopama, i rekao, ali previše kasno, a da bi bio dobio naslov "pametna heroja".Ne, niti je Maks komunistia, niti treba da to bude, niti bi bilo pametno takvim se predstavljati,jer baš kao takav ne bih imao šta reći. Ali kao hrvatski nacionalista, stari borac za HrvarskuDržavu i kao antikomunista, kao hrvatski vojnik, konspirativac, mogao bi biti koristan.

Ponavljam da ne tražim pristaše, jer ih nikad nisam imao, želio, ni trebao. Nisam političar,nego borac, pa neka svaki od Vas toj mojoj boračkoj kategoriji dade kakvu hoće nijansu. Tuništa ili malo znači neki čin, javna priznanja ili javna napadanja. Tome ste bili svjedoci.Prenemaganja, zapomaganja, proklinjanja, zaklinjanja, plač i blačenje, niti su mene skrenuli sputa, niti su spriječili druge da me u borbi slijede. Što bude više "nemogućih" problema, štojači bude Ranković. što mahnitije stanje i ambijent, što bučniji četnici i srbokomunisti, štopasivniji i dekadantniji "zapad", to će suze manje vrijediti. U Katangi se interveniralo radirudače urana za pravljenje atomskih bombi.

Onda su Uj. Nacije "mogle" intervenirati i intervenirale su. U Biafri kolju dvevno stotine iumiru desetci tisuća . Umire jedan narod, ali je "nemoguće" intervenirati, jer su sviinteresirani u petroleju NIGERIE i uloženim kapitalima. Česi su prepušteni Rusima u Yalti, asve drugo je prenemaganje i zapomaganje. Dubček to mora riješiti u Moskvi i tamo je otišao,iako zna da je "moguće" da se ne vrati. I kao što to može biti "moguće" i mnogom od nas, pa iMaksu, koji se htjedne baviti "nemogućim" poslovima. Zato se ovim pismom obraćam ipredstavnicima onih, koji mi niječu bilo kakvu katagoriju, ali dopuštaju "da će doći Maksovovrijeme".

Ja im velim: tu je to vrijeme i treba se požuriti, da ne prodje. (Ovo, nazovimo ga "Maksovovrijeme", je uistinu donekle, urodilo plodom Hrvatskim Proljećem, koje je počelo najprijeDeklaracijom Hrvatskog Književnog jezika 1967., pokretanje Hrvatskih Samostalnih PisacaTIN UJEVIĆ i HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST 1968/69., Hrvatski Tjednik 1970., pomol



hrvatskog slobodnog govora, što je sve skupa rezultiralo SJEDNICOM KARAĐORĐEVOprosinac 1971., mo. Otporaš)Neću zalaziti u tehničke detalje, jer ne spada u okvir ovog pisma, nego govorim načelno: jesteli voljni pomoći taj rad. AKO JESTE, POMOZITE, AKO TREBA DA SE OGRADJUJETE,OGRADITE SE I TAKO SI OSIGURAJTE ALIBI.

Pred par dana najnoviju interpretaciju jednog njemačkog komičara o razlozima izgubljenarata. On je naime pozvao publiku da digne ruku svaki onaj koji je bio u ratu protiv Rusa,Engleza, Francuza i Amerikanaca. Naravno nitko nije digao ruku. "Eto, sada znate zašto smoizgubili rat, jer na fronti smo bilo samo ja i Hitler". Tako nešto se dogadja i samnom. Iznimaje bio Veliki Stepinac, koji niti je nijekao svoje veze sa mnom, niti me se htio odreći predsudom. Ali, naravno, to je bio Stepinac...

Ljudi koji će Vam uručiti ovo moje pismo biti će diskretni. Oni su i pouzdani. Ako možete,pomozite nas materijalno, dajte svoj obol, jer bez sredstava ne može se voditi nikakvapolitika, a najmanje ona "nemoguća".Mi smo stigli pred "PRVI KORAK" i idemo na svaki način. Ljudi Odpora će i nadalje raditi unovim oblicima i nastojati hrvatskim konspirativnim potezima dati političku podršku u koliko jeto potrebno radi državotvornog karaktera. "Čupavci" (0vdje general misli na studente koji supokrenuli masovne štrajkove po cijelom svijetu, a većina njih, ako ne i svi, imali su dugu kosu,pa je izgledalo kao da pred sobom vidiš čopor skitnica, mo. Otporaš) se bune radi bune, a mi seborimo radi Hrvatske Države. Bez toga sva nastojanja ne bi imala smisla.

Kada je trebalo boriti se protivu komunizma, ja sam se borio. Nije to tajna za nikoga anajmanje za komuniste. I baš zato može imati stanovite vrijednosti ruka pomirnica hrvatskimkonunistima za suradnju u rušenju Jugoslavije. (Ovdje general misli na "PORUKAIZMIRENJA" koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., mo. Otporaš) Tako, a ne obratno, tj. danjima treba suprostaviti ljude "čiste kao ljiljan", koji u životu ni "mrava zgazili nisu". Zavrijeme rata, kako je mnogima od Vas poznato, ja sam vodio rat sa četnicima za svoj račun ionda, kada je Hrvatska Vlada s njim pregovarala, ili su to činili pojedini Ministri ilipredstavnici pojedinih institucija lokalnog značenja . Nakon što je general Djukić, zamjenikDraže Mihailovića, dobio od Vlade i Vojnih vlasti dozvolu za prelaz za sebe i svoje ljude, on jetražio tada od Poglavnika, da razgovara sa mnom, i da od mene dobije potvrdu tih ugovora, jer:"prošli su slobodno oni, koji su imali njegovu privolu, i bez dozvole Vlade, a nisu prošli oni, kojisu imali samo Vlade i Njemaca".

Komunisti u danom času mogu (i ne moraju) rešpektirati ljude, koji su se protiv njih borili bašzato, jer bi to i opet mogli činiti, a malo ili ništa su rešpektirali one, koji se nisu borili, jer senjih ne trebaju bojati. Vidi u Češkoj, gdje su ušle madžarske divizije onog istog Kadara, koji jeprije Nadyove bune ležao "kao madžarski komunista" u zatvorima počupanih nokata. One istedivizije koje su se 1956. borile protiv Rusa i bile napuštene od Zapada! I još bi te divizijemogli vidjeti ne samo na granicama, nego i na području Jugoslavije. Finska se je kao malaborila protiv Rusije, bila je pobjedjena, ali je danas slobodna i priznata od Rusije. Mnogo boljenego Češka, koja je dva puta postala slobodna i dva puta slobodu izgubila a da hitca opalilanije.



Pojava ruskih snaga nije dovoljna, čak ni samo rušenje Jugoslavije i komunističkog režima.Ništa definitivna nema u povijesti naroda. Ogromni blokovi jesu i ostaju jedni na suprotdrugima. Tako i u Hrvatskoj (bilo kakvoj) ostaje problem komunista, antikomunista i nekomunista, (KAKVA DOBRA PRONICLJIVOST I ISTINA JE IZREČENA U OVIMGENERALOVIM RIJEČIMA, ŠTO SE I DANAS MOŽE OČITOVATI U POLITIKI VLADEREPUBLIKE HRVATSKE, mo. Otporaš) i nitko od nas ne može predvidjeti krajnji rezultat, jerga nema. Ali ako želimo da nas se smatra ozbiljnim političkim ljudima, potrebno je zauzetijedan stav i ne ostati skrštenih rukuh u ovim časovima. Eto, tu smo. Ni na jednoj strani nemaukrućene monolitnosti, jer se i Rusima bune njihovi sateliti, i Amerikancima njihovi. Sviproblemi, pa kako god se riješe, ostaju permanentni za dugo vremena. Ali narod koji želi svojuslobodu, mora voditi borbu za svoju nezavisnost i unutar nezavisnosti za svoju dobrobit, bezobzira sjene tenkova velikih potencija ili ravnoteže atomskog straha kod sviju. Jedino što sene može jest ono Mačekovo "Bumo vidili" jer ništa viditi nećemo, doli tragedije svoga naroda isvoje vlastite impotencije, koju skrivamo za tobožnje načelne i taktičke stavove, kojipokrivaju prostotu i golotinju vlastitih i osobnih interesa, komoditeta i često kukavičluka.

U takovu djelatnost valja ubrojiti i skrivanje za krilaticu da će "narod sprovesti svojeoslobodjenje". Da, ali onda neće trebati onih, ni iz Domovine ni iz emigracije, koji nastojegovoriti u ime naroda, kojega su prepustili samome sebi.

I na kraju: što vrijedi Maks, ili netko drugi, što vrijedi ili ne vrijedi, reći će ono što ubudućnosti učinimo ili propustimo učiniti. Reklo se mnogo o mojim ambicijama. Da, odnajranijeg mojega djetinstva, tjerala me ambicija ulaska u povijest moga naroda. Ovu jeprobudio fra. Leon Petrović. koji je nas djake vodao po ruševinama naše slave i govorio nam ohrvatskoj veličini i budučnosti. I sada mislim na tu budućnost, koja će nas svrstati prematome kako znadnemo ne samo sprovesti, nego i završiti jedan život.

(Napomena:E, dragi moj i dragi naš generale, kako je tebe fra. Leo Petrović vodao po ruševinama, slavi iveličini naše Hrvatske, tako i ti nas vodaš kroz borbu i borbe za NDH i kroz razne primjere irazne načine kako se međusobno izmiriti, oprostiti jedan drugome, i svi zajedno u jedna ROVZA JEDNU NAM HRVATSKU! Otporaš)

Svijestan sam činjenice da unatoč svega nisam osoba rekli bi "prihvatljiva" za zapad. Nurecite mi nakon iskrena ispita savjesti što se krije iza velikih "veličina", iza zavjese kojuvlade, vojske, promidžba, institucije, pa i povijest, montiraju o pojedinim velikim ljudima, a dane padamo tako nisko i konzultiramo lakaje, kućne sluge, pa i supruge i punice. Pa i ono što jestu pobjedama uvijek izgleda drugačije, a u porazu drukčije. Iza gloriosnih figura, medelja,zlatnih gumba, pripremljenih biografija, retuširanih stranica, moralnih veličina, čvrstine,karaktera i drugih vrlina, obično ima mnogo a nekada i previše mizerije, kruhoborstva,oportiniteta, svakidašnje sivosti, (u ovomo slučaju "svakidašnje sivosti" bi nekako značilokao:"svakodnevne nakićenosti, mo) prosječne kulture, pa i nepismenosti. Tin Ujević bi rekao dase daju nagrade ne za "pismenost", nego "protiv pismenosti". (KANA, br. 5. 24 svibnja 1972. na



stranici 44 donosi slijedeći opis kojeg bi se moglo, donekle, usporediti o gore navedenimpretjerivanjma i lažima o kojim general Drinjanin piše:

"LAŽZovem se Laž. Odmah po stvaranju svijeta krenula sam s Istinom u Svijet, u šetnju. Put nijebio lagan. najedno smo došli do neke rijeke. Hoćemo li se ovdje okupati - pitala sam Istinu. IOna je pristala. I dok se Istina bezbrižno skinula i kupala, ja sam smislila plan. Žurno sam sevratila do obale i ukrala joj haljine. Ona je ostala sama, gola golceta. Odtada se krećemsvijetom obučena i Njene haljine i kitim se Njenim perjem, a Ona se potucava svijetom gola,siromašna, bez šarma i privlačnosti. Kažu ljudi da se opasno širim svijetom. Moj je jedinisaveznik starh. Nastanio se u svakome više ili manje. Najbolje uspjevamo izdaleka. Naša jenajbolja publika masa. Imamo mi i svoje aktiviste. Vrlo su nam odani. Ima ih mnogo, veomamnogo..." Tako to kaže KANA odmah iza Hrvatskog Proljeća i Bugojanske Akcije Finex 72.1972., mo. Otptraš)

Da samo znate koliko se je "velikih ljudi" mizerno prodavalo ne za spasiti život, ili nekogasvoga, nego i za zdjelu čorbe ili komad kruha. Bilo je toga i kod nas, i na drugoj strani, a negovorimo o najbjednijima, koji nisu bili ni na jednoj strani, i koji nisu poznavali granica ljudskemizerije, koju nije mogao zamisliti ni tragični De Vigny, (Plemić, Alferd de Vigny (1797-1863)francuski pisac, mo) koji je pisao o veličinama i podložnostima, (mizeriji), vojnog zvanja. I tosve kada se ratuje na zapadu i u klasičnim ratovima. Ali ratovati sa Srbima, sa četnicima, naBalkanu i usred gradjanskog rata, gdje smo divljali dobri i zli, pet i šest raznih vojska i uvrtlogu ideoloških borbi i upotrebljavajući metode partizanskog rata.

Ne, nisam htio sebe pravdati, jer sam mogao to učiniti i u listovima koje sam stvorio, negosada pišem da bi hrvatske elite promislile na sve ono što nas dijeli, a medju time je i čestohipoteka "grijeha hrvatske revolucije". Nisam mislio revalorizirati te jade, niti ih braniti samepo sebi, nego sam nabrojio nekoliko "olakotnih okolnosti" koje bi se davno zaboravile da smorat dobili. Nismo ni mi tako zli, niti su tako oni "veliki", koje bi mnogi od Vas rado gledali načelu hrvatskih vojnika.

U redu tih misli treba imati u vidu i još jednu činjenicu: da sam ja bio jedan od onih, koji senije skrivao za ledja šefova, iz naših redova nestalih odgovornih ljudi, iako sam to mogao.Mislim da će ipak trebati radi povijestne istine govoriti i o tome, pa ako ikada trebadne, janeću bježati iz moga djela odgovornosti zato, jer to nikome nebi koristilo, a njamanjeHrvatskoj. Negdje je mislim Leon VIII. napisao da bi svako pisanje povijesti trebala voditidva osnovna zakona: ne lagati u namjeri da se čovjek predstavi boljim nego jest i drugo, neimati nikada straha u kazivanju istine, iako osobno nije ugodna. Mogli ste vidjeti na pr. da senisam branio u pogledu odgovornosti za Vokića i Lorkovića, i dočekao vrijeme da se jeustanovilo da nemam nikakve krivnje, da ih nisam ni zatvarao, ni sudio, ni tjerao, ni ubio.

(Napomena:Iako sam već o tome iznio tko je ubio i kada ministre NDH, Vokića i Lorkovića, ipak ću uidućem opisu, koji će biti kraj ovoga pisma, napisti tko ih je ubio.)



(Kako sam rekao u prošlom opisu da ću navesti podatak tko je ubio ministre NDH Antu Vokića idra. Mladena Lorkovića. Taj podatak se nalazi u novini OBRANA br. 150, travanj 1971. Poštosam to već iznio u detalje u prošlim opisima, ovdje ću samo navesti izvor i ime počinitelja.Njegovo je ime Mijo Grabovac iz Proložca kod Imotskog. Ovu informaciju je službeno saopćioMirko Čavić, a državni bilježnik Republike Argentine potvrdio 12 prosinca 1959 godine uCordoba, Republica Argentina. Mo)

Mogao bih lako nastaviti pokazujući prstom na žive i mrtve, na zakone, herarhije, itd. ali toneću učiniti. Neću to ni u novom koraku privodjenju "neugodnih poslova" tj. u pokušaju daneutraliziramo stare i privedemo Hrvatskoj, kroatiziramo, mlade hrvatske komuniste i njihovesuputnike, što je odgovoran i "neugodan posao". Možete svi biti sigurni, da se neću skrivati zadruge, ni prebacivati krivnje, kao što ljudi često čine, nego ću znati snašati odgovornost, bitidosljedan prošlosti i misiji, koju mi nitko nije navalio na ledja, doli ja sam sebi. Kao što samuvijek nastojao sačuvati slobodu vlastitog duha, znao sam biti vjeran i jednoj ekipi ljudi skojima mislim da mogu nešto učiniti za Hrvatsku. Nova vremena, novi zahtjevi, novi ljudi, novetehnike. Ta se sloboda unutarnjeg duha može sačuvati u svojoj nutrini i onda kada se premavani mora prividno sklapati kompromise. Ne ulazim u ovu igru bez unutarnje rezerve i opreza.Ne znam dali sam uspio izraziti što sam htio, ovako na brzini, jer se radi o jednom pismu, aimam slab običaj, da sve pišem na brzinu i skorom nikada, već i radi pomanjkanja vremena,nikada ne korigiram. Ako sam uspio, bit će mi drago, a ako ne, ništa Vi izgubili niste.

Samo još jedan konkretni primjer, kako je teško boriti se na više frontova odjednom: uAustraliji su naši tragali za jednim previše bučnim vikačem i "superrevolucionarcem", koji jeproglasio izdajnikom svakog tko nije voljan dati svoje uštede u "fond za revoluciju". Kad suimali dosta podataka izvršili su mu premetačinu i ustanovili ne samo da je Udbaš, nego k tome iSrbin, sa regularnim posošom Jugoslavije, s kojim je putovao od zemlje do zemlje, a onda"nestajao" i uz pomoć infiltriranih Udbaša bio uvijek prihvaćen kao hrvatski "robijaš","mučenik", "heroj", i naravno "organizator revolucionaraca". I kad su ga progledali, izvadio biiz kufera svoj pasoš, išao dalje i izlazio na sunce pod drugim imenom, na drugom mjestu, i udrugoj organizaciji. Moga bih Vam nabrojiti stotinjak takvih ili sličnih dogadjaja, sakonkretnim podatcima, imenima, datumima itd. Nu kome nisu dosta ove činjenice, neće nideset sličnih.

Koristim ovu priliku da vam kažem nekoliko intimnih riječi o "hrvatskim komunistima". Dobardio Vas je uvjeren da je na mjestu ona naša bosanska, iako vulgarna izreka, da se "ne može izgovana pitu napraviti". Tu bih htio odmah nadodati, da kada se govori o "komunistima" uopće,trebalo bi postaviti najprije jedno pitanje: što je komunizam, odnosno što je tko tražio ukomunizmu, pa de se odgovori na pitanje: tko je, ili nije komunista, a onda opet unutar samogpojma: kakve vrsti je komunista, koliko je uvjerenja, koliko oportunista, koliko iz kukavičluka,koliko iz "klasnih" razloga, koliko pak iz same činjenice rata, gdje smo svi bili nekamo svrstanii kad to nismo htjeli. Sjećam se i nikada neću zaboraviti, da smo jednom zgodom jedna grupasvih dužnostnika sigurnosti obilazili zatvore "ustaškog stožera", improviziranih zatvoraimproviziranih institucija. Kod jednog zatvorenika, radnika iz Like, kao optužba stajalo je daje u jednoj brijačnici rekao da "bi trebalo sabotirati komunizam". U onim blaženim vremenimaeuforije i prodiranja prema Harkovu nekome se činilo da je to komunistčka propaganda, pa



čovjeka zgrabili, prebili i doveli ga u zatvor, gdje je mjesecima ležao "radi sumnjekomunističke propagande". Kasnije je jadan čovjek pao u borbama na Kordunu kao članUstških Pripremnih Bojna, a njegov slučaj često spominjan kao karakterističan čega se svemože dogoditi za vrijeme jednog rata, rata-revolucije.

Osim toga svi mi znamo da je u svoje vrijeme svaki isticaj socijalnih prava bio skršen kao"komunizam", i da su najuspješniji antikomunisti postali iz razuvjerenih komunista, ali da sumnogi komunisti to postali, jer smo ih tamo gurnuli. Generalizirati danas o tome značilo bi istošto i govoriti o "ustašama", o "nastašama" i "pristašama". Tko je sve bio Ustaša? Moramo zatoi u tom pogledu stvoriti jasnije definicije. I kad smo već ustanovili za koga da je "komunista-komunista", kao što smo nekoć dobru kafu morali zvati "kafe-kafe" za razliku samo od "kafe",koja nije bila kafa, i k tome još uvijek praviti razliku medju starima i mladima, gdje starikomunisti traže u našim Srbima svoju životnu sigurnost, a mladi zaziru od istih i drugih, - alimožada više još od nas, tj. "ustaša", "fašista", "klerofašista", "nacionalista" ili kako su nas većklasificirali.

Još jednom molim da ovih par riječi shvatite kao jedan intimni razgovor ili osobno pismo.

U to ime ja Vas, postovani gospodine i hrvatski brate, pozdravljam uz naš vojnički pozdrav

general Drinjanin

ispod je generalov potpis i grb Odpora.

Ovo pismo je poslato pod brojem 00045 Boži Čuvalu.

(Kraj ovog pisma generala Drinjanina HRVATSKIM ELITAMA. Otporaš)13-04-2014 13:59#5Bobani Bobani je odsutan


PISMO HRVATSKIM ELITAMA, piše general Drinjanin 1968.

(Želim reći par riječ o ovom pismu. Vjerovali li ne, ovo pismo nema datuma, ali ja sam jedan odsvjedoka preko Dra. Dabe Peranića, koji mi je o nekim potankostima govorio. Veliko je gibanjebilo te godine 1968: Studenski štrajkovi diljem svijeta, a počeli su u Francuskoj u svibnju istegodine, kriza u Češkoj kada su jedinice Varšavskog Pakta uletile u Prag 21 kolovoza, svrgnućeliberalne vlade i intezivni rat u Vijetnamu i drugim mjestima. General je to pratio iz dana udan, a ospbito su ga njegovi prijatelji Španjolci iz vojničkih krugova obavještavali o situaciji.Na osnovi trenutne situacije u svijetu i informacija sa kojima je general raspolagao, on jenapisao svojim užim suradnicima ovo pismo, u kojemu je razradio mnoge aspekte gledehrvatskog slučaja u Jugoslaviji. Ja posjedujem ovo pismo pod rednim broje 45. više od odčetiri desetljeća. Često puta sam ga čitao sam sebi i iz njega crpio što mi je bilo potrebno.



Više puta sam sam sebi rekao da je ovo pismo pisao neki general stranac, zbog ovog pisma binjegova ga zemlja u zvijezde okovala veličinom svojeg vojničkog znanja, duha i sposobnosti. Utu svrhu donosim ovo pismo hrvatskoj javnosti da se uvjeri u vidovitost i veličinu jednoghrvatskog generala. Naravno, čitajući ovo pismo, treba se staviti u odraz vremena kada je ovopismo pisano kako bi ga se što svrsihodnije moglo razumijeti. Ako se ovo pismo bude gledalokroz naočare današnjice, tj. danačnje politike RH kojoj je na čelu sin partizana, protiv kojegase je general Luburić borio, a otac predsjednika RH Ive Josipovića, Ante se borio protivgenerala Luburića, što znai da za sigurno možemo reći da se je borio protiv Hrvatske Države;kako je i Dr. Andrija Hebrang mlađi u predizbornoj kampanji 2009. godine rekao da se jeLuburić borio za interese Hrvatske Države, a otac predsjednika RH, Ante Josipović se borioprotiv interesa Hrvatske Države. To su činjenice koje možemo požaliti a ne šutke preko njihpreći, i zbog tih činjenica ovo se pismo MORA PROMATRATI IZ VREMENA KADA JEPISANO1968. godine. Otopraš.)

general Drinjanin:

PISMO HRVATSKIM ELITAMA

U prvom redu molim Vas da bi ovo pismo smatrali izričito osobnim iako je umnoženo u ovojformi. Tehnički mi je nemoguće, učiniti to individualno. Zato smo ga ovako umnožili, ali ćesvakome biti dostavljeno na njegovo ime i adresu i pod brojem.

Možda će netko primjetiti da to nije običaj. Možda, ali mi ga radi potrebe uvodimo u nadi, daće biti dobro primljeno.

Pismo upućujem HRVATSKIM ELITAMA. Pri tome sam mislio na sve one Hrvate u inozemstvukoji još nešto osjećaju za Hrvatsku i nisu digli ruke od traženja riješenja za ono što nam jesvima zajedničko. Elitama smatram sve one koji su spremni bilo što učiniti i bilo što žrtvovatiza stvar svoje domovine. Elite su se uvijek raspoznavale po sposobnostima za traženjeriješenja za stvar duha i slobode, ako su pri tome htjeli za ta riješenja i žrtvovati bilo u kojojformi. Nisam mislio identificirati elite sa klasom ljudi koja se ističe vanjskim i sporednimvrlinama, nego unutarnjom vatrom, koja je živa u mnogim Hrvatima svih ideologija, političkihstranaka i raznih socijalnih klasa.

Zato cilj i svrha ovoga pisma nije snubljenje pristaša, prelijevanje simpatizera, obranajednoga ili napadnje drugoga stava, osobe ili organizacije. Cilj i svrha ovoga pisma jest molbajednog Hrvata koji je od najranijih dječačkih dana pa do zrele muževne dobi bio u službiHrvatske i spreman je svoj život dokončati u toj službi, (što se je uistinu i na svu žalost inesreću dogodilo 20 travnja 1969. godine, mo. Otporaš) a da od Vas ne traži niti priznanja zaprošlost niti podrške za budućnost. Jedino što se moli jest: nastojati shvatiti ono što Vamželim reći i dati moralnu i materijalnu pomoć za ono što će se prema mom mišljenju dogoditi, ašto se tiče sviju nas.

Neposredni povod za ovaj korak bio je jedan letak koji je proširen iz domovine po ljudima kojistoje vrlo blizu onoj grupi ljudi koju bi s pravom mogli nazvati "HRVATSKI KOMUNISTI"



Mi smo taj letak mogli donijeti u zadnjoj "OBRANI", br. 97/98, ili u slijedećem broju, ali smoimali dovoljno razloga da to ne učinimo i nastojati ćemo Vam objasniti te naše razloge.

HRVATSKA VLADA NARODNOG IZMIRENJA

Predsjednik republike HRVATSKE: JOSIP BROZ TITODOPREDSJEDNIK REPUBLIKE I PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA:DR. STJEPAN HEFER

Predsjednik Vlade HRVATSKE: DR. Branko JelićDopredsjednik Vlade i Ministar spoljnih poslova: MIKA TRIPALOMinistar unutarnjih poslova: gen. MAKS LUBURIĆMinistar narodne odbrane: gen. IVAN GOŠNJAKMinistar pravde: Prof. MIROSLAV KRLEŽAŽMinistar financija: AVDO HUMOMinistar narodnog gospodarstva: Dr. JURAJ KRNJEVIĆMinistar poljoprivrede: Dr. V. BAKARIĆMinistar industrije: Dr. V. VRANČIĆMinistar šuma i ruda: Ig. HAMID HROMALIĆMinistar socijalnog staranja: Dr. EUGEN JOCIĆMinistar mornarice: ADM. VICKO KRSTULOVIĆMinistar turizma i povratnika svih Hrvata iz inozemstva: VJECESLAV HOLJEVACMinistar narodne prosvjete: Prof. PAVLE TIJAN

Predlaže se (dvanaest Državnih Sekretara) i to:(šest) Hrvata katolika(tri) Hrvata Muslimana,(tri) Hrvata Pravoslavne vjere,

isto tako se predlaže:(dvanaest) Ambasadora po istom ključu kao i državnih sekretara, te da ovakosastavljena HRVATSKA VLADA NARODNOG IZMIRENJA - poradi na ocjepljenju -mirnom izlasku iz tzv. Jugoslavije i organizovanju izbora na cijelom Hrvatskompovjesnom teretoriju. Moguća je izmjena i evnt. dopuna ličnosti u prvoj HrvatskojVLADI NARODNOG IZMIRENJA.

PRIPREMNI KOMITETza nezavisnu državu isocijalističku republikuHRVATSKU

**************************

(Napomena:



Po sadržaju ovog pisma kojeg iznosim, moglo bi se reći da je general ovo pismo pisao isključivona bazi sadržaja ovog letka koji je se je širio po domovini Hrvatskoj i dalje... Otporaš.)

Budući da je letak u formi fotokopije stigao slučajno u vrijeme kada sam imao prilikerazgovarati sa više uglednih Hrvata raznih tedencija, pokazao sam letak istima i pratiodojmove i geste tih ljudi. Jedan od duhovitijih intelektulaca je rekao, nakon što je pregledaoimena i prebrojio "ministre": "Ako ima 16 milijuna Sraba i Hrvata, lakše će se sporazumiti tih16 milijuna Srba i Hrvata, nego ovih 16 ljudi". Jedan ugledni vojnik iz starije generacije rekaoje doslovno: "pametno ali nemoguće". Treći je rekao slijedeće: "logično, u skladu sa stvarnimpotrebama, a u duhu s intimnim osjećajima, iako nažalost neprovedivo".

Konzultirao sam još nekoliko osoba. Neki su manje više razgoračili oči, neki sa manje višefinog humora kulturnih ljudi označili materijal kao zgodan za šaljivi list, a neki su po staromhrvatskom običaju počeli odmah na papiru križati imena onih koje osobno ne simpatiziraju,odnosno stavljati imena svojih kandidata. Ali kod svih je ostalo "nešto", što ne bih znaodefinirati, a skorom uvijek je ostao kao prizvuk svim komentarima "nemoguće".

Upravo radi toga "nemoguće" htio sam napisati ovo pismo HRVATSKIM ELITAMA i bez obzirana ozbiljnost, namjere, značenje ili posljedice ovog letka. Zato i ne ulazim u meritum samogletka, nego se samo ograničavam na izraz "nemoguće".

Sve ono što se dogadja oko nas trebalo bi smatrati donekle "nemogućim", pa ipak se dogadja imoglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda "nemoguće", a to nije, a nama ostajeuvijek da postfactum komentiramo: "izgledalo je nemoguće" i "tko bi to mogao reći". Nakonsvega što se nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama vlastitim itudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mantaliteta, kako bi pojmovi "moguće" i "nemoguće"dobili i za nas konkretno značenje.

Pogledajmo najprije malo unatrag, pa da vidimo, kolika je bila ograničena naša moć imahinacije(imaginacija, mašta, i sl.,mo) za predviditi, do koje mjere je bila opravdana naša nada, da će sekapitalisti i komunisti odmah "ZAKAČITI" 1945 godine? Ili možda i još ranije, da kako je,uopće, došlo do toga da se uopće mogli sporazumijeti, unatoč svega, kapitalisti i komunisti tj.rusija i Amerika? Ili da razmotrimo skakutanje Tita u ponore svjetskt revolucije, da seodmetne i u lakiranim cipelama i nakićen medaljama kao Božićno drvo, snadje u salonimaEngleske Kraljice, pa da opte sretno stigne u Moskvu, i sretnije iz nje izidje, kao "prejasnistari drug" i opet se nadje poput modernih "hyppy-a" na fronti protiv svega i svakoga, a u sredBeograda na strani studenata i protiv njih, na čelu milicije! Najveći dio hrvatske emigrantskeakcije se sastoji iz nezgrapnih reakcija na te Titove skokove, padajući u teške kontradikcije iizlažući se stalno nelogičnom objašnjavanju i uvjerenju, koji ostavljaju jako siromašnedojmove na našu okolicu. Jer, uvijek se dogodilo i opet nešto, što je prema nama "nemoguće",ali nije za Tita, odnosno za ostale protagoniste.

U novoj "DRINI" koja je posvećena žrtvama komunizma i ima u sebi gradivo počam od"Oktobarske Revolucije" pa do "Češke krize", moći ćete primijetiti da insuiramo o mogućnosti"druge strategije" tj. na strani Sovjetskog Saveza ili Rusije. (U seriji "jugoslavenska tajna



služba" koja je početkom ove godine bila prikazana na RTV u Zagrebu, moglo se je vidjeti kakogeneralov ubojica Ilija Stanić govori o neki "šifriranim" pismima koja je on, navodno, vido nastolu generala drinjanina, a da su ta "šifrirana" pisma se odnosila na suradnji s Rusijom. Pa,ipak Dr. Franjo Tuđman, general JNA, je uspio sa Sovjetskim Savezom ili današnjom Rusijompostići ono na čemu je - ako je - radio general Drinjanin, da Rusija prizna Hrvatsku Državu,mo. Otporaš) To je istina jedna strateška vizija, kao što je i svaka druga. - ali znamo da ćebiti ljudi (koji vole da im se dade legitimacija "političke pameti", ako ne, daju je oni sami sebi)- koji će reći da je to jednostavno "nemoguće".

Čitao sam nedavno članak u madridskom uglednom "ABC" iz pera Arnold J. Toynbee, velikogengleskog filozofa poviesti, koji govori o Trećem svjetskom Ratu skorom jezikom Marcuse-a,koji da će se voditi unutar generacija i klasa. Njemu je sve "moguće" a samo nama, Hrvatima,nije moguće nešto što bi trebalo, a to jest koordinacija hrvatskih političkih ljudi, ideologija,organizacija i generacija, k istom cilju: stvaranje vlastite i nacionalne Hrvatske Države.

Najveći dio naše emigracije nalazi se mentalno u 1945., a oni od prije, jer i takvih ima, odnovih generacija nisu uopće ozbiljno shvaćeni čak ni kao protivnici, a to je vrlo težka stvar.Govoriti u 1968. o legalnosti starih izbora, o zastupnicima, koji su većinom umrli od starosti ukoliko nisu bili pobijeni za vrijeme rata ili u ovih 25 godina, podsjeća mladje na ono malo štoznaju iz legende Zrinjskih i Frankopana, Muse Kesadžije i Ive Sibinjanina, Gričke Vještice, odDoboja Muje, ili iz doba borbe stranih dinastija na našem području. Kao što ti ljudi nisushvatili desetotravanjsku generaciju, ni ova nije malo ili ništa shvatila iz zadnjih četvrtstoljeća političkih i društevnih promijena, iz dolaska nove generacije, koja nije da je bolja iligora, nego je jednostavno drukčija, kao i svaka nova generacija kod nas i svugdje u svijetumoderne civilizacije.

Ovi naši opet gledaju sve kroz izričito pitanje mejdana, vojničkog oružanog ustanka, oružanihsukoba, trećeg svjetskog rata, pitanje komunizma i antikomunizma, pitanje istoka i zapada, ine vide ni političkih ni društvenih promijena, koje uvjetuje budućnost i s kojima trebabezuvjetno raćunati. Isti ti naši dragi ljudi uvijek svaku moguću vanjsku vojnu situacijubezuvjetno povezuju sa našim hrvatskim problemima, sa našim pravima, našim zaslugama uprošlosti, pa i jednostavnim našim željama za budućnost, jer da "nema rata bez Hrvata", - ikako smo inače junaci i naš teretorij od odsudne važnosti, da brate: "kud će bez nas", a "tkoće protiv nas". Mi smo se rugalai nekada našim Crnogorcima, da su svaki svoj politički istrateški plan počimali sa kalkulacijom "nas i Rusa 200 milijuna", ili sada nasljednici JureKastriota Skenderbega "Nas i Kineza 800 milijuna".

I ako je netko mogao ustvrditi "nemogućnost" takvog stava, to smo bili mi, hrvatski vojnici. Tubi trebalo tražiti i izvore naše tragedije na Bleiburgu, pa i tragedije Bože Kavrana i drugovajer se mislilo na bitke i mejdane, na komunizam-antikomunizam, a nije se mislilo na ono što jeuvjetovalo našu tragediju, tj. polotički rad, ili politički ambient, koji je manjkao za svakidjelatni odpor nakon 1945. godine u hrvatskim šumama i brdima, i koji nije imao političkihuvjeta ni u akciji Kavrana.



Zato smo i u pitanju nedavne Češke krize gledali samo na tenkove i računali odmah naintervenciju Amerike i zemalja "NATO". Kako smo god "nemogućim" smatrali svaki evolutivninapredak komunizma prema jednom socijalnom humanizmu ili socijalnoj demokraciji, a što seipak dogodilo u Češkoj i donekle u Hrvatskoj, smatrali smo "nemogućim" da bi ruska vojskastvari riješila "tenkovskom demokracijom" - kako sam to napisao u zadnjem uvodniku u"OBRANI".

Neznam do koje mjere su zadnji dogadjaji na granicama Jugoslavije pojačali moć imaginacijehrvatskog čovjeka da shvati realnu definiciju "mogućeg" i "nemogućeg" u politici. Meni je napr. bilo sasma logično da su Rusi zahvatili oružjem u jedan politički proces, tj. vodili politiku"drugim sredstvima", kako ju je definirao von Klausewitz i o čemu sam u svoje vrijeme pisao u"Vojnom Priručniku" u raznim člancima.

Isto smo opetovano govorili o tome da će se pokrenuti evolutivni proces u domovini. Danas jeto stvarnost, ali kad smo mi to počeli tvrditi, trebalo je biti hrabar i izložiti se. Sjetite sesamo uzvika jedne Buenosaireške revije: "kako se usude u Frankističkoj i FlangističkojŠpanjolskoj ovako pisati". I sada su tu "nove političko-strateške mogućnosti". koje bi vrlo lakokod većine ljudi mogle biti žigosane kao "nemoguće", a mnoge od nas će se žigosati kaokomunističke agente, a da ni ne spomenem ono tko ima a tko nema "političkog ugleda" i"političke pameti". (Pa to je ono što je u svojim izjavama u seriji "jugoslavenskih tajnihslužbi", generalov ubojica Ilija Stanić i nastojao progurati u javnost, kako bi rasteretio svojuodgovornost za ubojstvo generala, a još i neke druge u to ubojstvo umješao, kako bi javnostzbunio i podvojio, mo. Otporaš)

Pa ipak, pa makar to nama bilo drago ili ne, situacija je takva da mi moramo povućikonzekvence iz nastale vojno-političke situacije, a jedna od tih je i potreba da podvrgnemoanalizi stanje oko nas i kod nas, da nas i opet "nemoguće" stvari nebi stavile pred još"nemogućnije" posljedice.

Rusija će braniti i svoje stratežke interese čak i na uštrb svoje politike i sprovoditi ćetenkovima "drugim sredstvima" svoju politiku na uštrb svoje komunističke ideologije, koju ćepak nastojati širiti i politikom i onim "drugim sredstvima" (promidžba, hladni rat, gerila, lokaniili mali klasični ratovi), i ako ne imadne drugog izlaza i globalnim, klasičnim ili atomskim, ratom.

Ta Rusija je na našim granicama. Ustaše su već jednom bacile u Dravu jednu Rusku pukovniju, aPoglavar Hrvatske Države je odbio prolaz Rusima na Jadran, pa i uz cijenu priznanja NDH., sastrane Rusa. Nismo babe vračare pa da sad postfactum nagadjamo šta bi bilo da smo Rusepustili i prihvatili NDH u sklopu ruske strategije, te što bi bilo od Sredozemlja danas, da jeRusija imala jadran u rukama i našu Boku Kotorsku kao bazu za svoje atomske i drugepodmornice, a za ledjima solidan hinterland od Hrvatske, Crne Gore i Albanije, tj. da se jemogao stvoriti naš san da spasimo Hrvatsku Državu, a Ruski san Petra Velikoga i Katrine, daizidju na topla mora. Ali ovoga puta je nazočna Rusija na Jadranu i Sredozemlju sa svojimratnim brodovima, koje je "došlo" za vrijeme židovsko-arapskog rata i "ostalo" ovdje te sekasnije o "pojačalo" i kako izgleda i "učvrstilo" u lukama Egipta, Alžira (Mazalquivir, velikabaza bivše francuske flote na Sredozemlju, danas je u rukama Rusa) te možda i u Libiji i



Sirijskoj obali, uz slobodni prolaz kroz Bosfor i Dardanelle i pasivnost Američke VI. Flote uSredozemlju i okolnih naroda , koji sa ironijom svoj "Mare Nostrum" (naše more, mo) zovu"Mare Vestrum" (Vaše More). tj. Američko i Rusko. Kina bi teoretski i praktično mogla bitinazočna u Albaniji u bazama koje su u svoje vrijeme Rusi sebi izgradili i kasnije napustili.Logično je da sada Rusija želi dolinom Vardara iziči na Solun, a to znači priključenjeMakedonije svom vijernom i najsolidnijem savezniku Bugarskoj, ali to znači i komadanjeJugoslavije.

Prema svemu Bugarska se sprema na akciju. Jake Radio postaje na samoj bugarskoj granicidan i noć obradjuju stanovništvo Makedonije, te "Kosova i Metohije". Odakle i žurba da sesamim Makedoncima prizna pravo na federaciju, jezik, crkvu i samoupravljanje, a PodručjeSrbije "Kosovo i Metohiji" kategoriju NOVE REPUBLIKE, koja bi isto federirala sa svojomalbanskom zastavom, albanskim jezikom, albanskim ljudima i albanskim sudbinama, (poputsrpska republika u Bosni i Hercegovini, mo) koje su na kraju krajeva, pripojenje matici zemlji,tj. Albaniji. Nedaju se više zvati Šćipteri, što je slično nazivu Gedže ili Vlasi, za Srbe.

Pokreću se Rusi, Bugari, Makedonci, - i naravno pokreću se Srbi, Rankovićevci, koji su uspjelipokrenuti i nove "Protogeroviste" u formi grupa nesvijesnih ili prodanih Makedonaca, koji zasrpske pare počimaju, otvorenim napadajima na Ustaše i komuniste, dobre i zle, mlade i stare,krive i prave HRVATE, na čitavi hrvatski narod, na sami pojam i ime Hrvat, navješćujući ratHrvatima. To isto spada u "nemoguću mogućnost", znamo da su u svoje vrijeme Bugarska(Makedonstvujući) i Srbija (Protogerovisti) vodili krvavi bratski rat izmedju tih frakcija i kojije paralizirao svaku djelatnost, a za volju tobožnje "Stare" i "Južne" Srbije!

U zadnja vremena dogodilo se više toga što naslućuje aktivnost tih novih "protogerovista"(čitaj Srba, mo) u službi Rankovićevaca, (Paris, Goteborg, Malmo, Sydney, pisanje novineMakedonija itd). Dogadjaju se sasma neočekivani dogadjaji, rekli bi "nemogući", da u tučnjavina jednoj strani stoje recimo "vječni saveznici" Hrvati i makedonci, Ustaše i Mihajlovisti, - ana drugoj strani "Hrvatski Revolucionarci. Udbaši" i makedonci - Protogerovisti-Rankovićevci iLjotićevci, koji "čuvaju Jugoslaviju"..To je sve u teoriji zapadnog čovjeka u Americi, koji bihtio na Balkanu gledati očima američkog demokrate, sasma "nemoguće", ali znamo iz prošlostida je sve to ne samo "moguće" nego da se i odigravalo to, i još mnoge druge stvari, kao što ćese i opet odigravati, a nama tek ostaje da postfactum i sa gorčinom komentiramo: "nemoguće"i "tko bi to bio rekao".

Tako se dogadja i dogoditi će se da će mali konspiratori Balkana i opet driblati generalštabcebilo koje nacije, - ali će to plaćati narodi i medju njima i naš hrvatski narod.

Ako bacimo jedan pogled na "hrvatske revolucionarne akcije" i na "slučaj Draganović" viditićemo, da smo samo slijedili, rekli bi, našu tradiciju neshvaćanja "nemogućih stvari". Mi smo tedogadjaje ne samo pravilno ocjenili, nego i najavili. Jedni su nas shvatili, jedni nisu ali su namvjerovali, treći su u pomanjkanju sigurna kormilara hrvatske politike u emigraciji i namaprilazili, četvrti su nemoćno slijegali ramenima i prepustili drugima taj "nemoguć" teret, petisu ostajali "kod svoga" u pomanjkanju snage da uoče činjenice, i umirali s tim svojimnostalgičnim i senilnim uvjerenjem, a bilo ih je i ima (ih, mo) dosta, koji su rekli da sve to ni



Gospodin Bog nebi razumio i povukli se u svoj mir, svoju obitelj, svoj usamljeni bunker, koji sudavno Boga i Hrvatsku zaboravili u tudjini, nego govorimo samo o pozetivnim ili barempoštenim reakcijama naših ljudi.

Bili ste svjedoci našega stava, koji je upodpunjen sa nekoliko poruka na magnetofonskimvrpcama, o kojima ste mogli samo djelomično saznati iz nešega tiska. Nastojali smo bitikonkretni mjesto apstraktnih bulažnjenja. Naišli smo na mnogo otvorenih ruku i sredca, ali i napovika: "Opet Maks", i "Maks ne može", i mnogo toga, što nije potrebno prenašati, analizirati ipodvrgavati kritici.

Istina bilo je i takvih, koji su sve svoje negativne ocjene moje osobe završavali sa rečenicom:"Doći će njegovo vrijeme" i "trebati ćemo mi Maksa".

Pa dobro, rekao bih, to je vrijeme došlo i treba se iznova baviti "neugodnim hrvatskimposlovima", koji su redovno u svojim pozitivnim aspektima bili iskorišćavani po našim političkimpredvodnicima, a u negativnim aspketima padali osobno na moja ledja.

Iz gornjih razloga mi smo izvršili reorganizaciju struktura Odpora i stvorili "VANJSKIFRONT ODPORA" koji će, ako Bog da, brzom prohodati svojim vlastitim nogama i često vezanuz sve ono što bi mogli nazvati "DRINAPRESS", a koju djelatnost mislimo izdvojiti oddjelatnosti "DOMOVINSKOG FRONTA" ili "POKRETA ODPORA", gdje moraju doći doizražaja, kako u unutarnjim hrvatskim odnosima, tako i u vanjsko-političkoj koncepciji,elementi "nemogući" za bilo kakvi tretman u emigraciji, u zemljama, gedje se u dobroj obiteljine govori ni o Fidelu Kastru, ni o Titu, ni Maksu, ni o logorima, ni o humanom socijalizmu, kaošto se ne govori o prostituciji, homoseksualcima, popovima gerilcima, oženjenim kanonicima ivambračnoj djeci.

Pokrenuli smo jedno vojno djelovanje "neugodnih poslova", koji mogu izgledati "nemogući", alikoji su, možda i najbitniji dio hrvatskih napora za izvojevanje hrvatske nezavisnosti.

"Gdje si Maksu" - znao sam čuti i čitati od mnogih! Ali tu smo i opet u problemu politike, a nečetovanja. Ja sam kao dijete otišao u "Pravašku Radničku Omladinu" i kasnije u "vojno-revolucionarnu bazu. - Jankapustu. O mojim pogreškama i grijesima mnogo se raspravljalo ipisalo i mnogo toga ostalo za napisati, a ako je napisano, (Napisano je samo malo, a ima jednaskupina dobrih Hrvata koja radi na tome da se napiše i ono što se još nije napisalo, tako da sezna prava pravceta ISTINA o Maksu Luburiću, generalu Drinjaninu, mo. Otporaš) zaobjelodaniti. Čitavu istinu zna samo nekoliko ispovjednika (dakle svećenika, mo) i SvemogićiSudac griješnika i ispovjednika, tužitelja i tuženih, pa ostavimo i to po strani, jer nećemoništa definitvna ustanoviti. Ali ostaju problemi, koji su službeno po većini proglašeni"nemogućima", a neslužbeno prepušteni "Maksu na nadležnost".

Jedan maldi intelektualc pokrenuo je bio jednu novinu i u njoj napisao: "da je ijedan od nasrekao ono, što je rekao Drinjanin, bili bi nas proglasili komunistima". Pa ipak na kraju je i onpošao Maksovim stopama, i rekao, ali previše kasno, a da bi bio dobio naslov "pametna heroja".Ne, niti je Maks komunistia, niti treba da to bude, niti bi bilo pametno takvim se predstavljati,



jer baš kao takav ne bih imao šta reći. Ali kao hrvatski nacionalista, stari borac za HrvarskuDržavu i kao antikomunista, kao hrvatski vojnik, konspirativac, mogao bi biti koristan.

Ponavljam da ne tražim pristaše, jer ih nikad nisam imao, želio, ni trebao. Nisam političar,nego borac, pa neka svaki od Vas toj mojoj boračkoj kategoriji dade kakvu hoće nijansu. Tuništa ili malo znači neki čin, javna priznanja ili javna napadanja. Tome ste bili svjedoci.Prenemaganja, zapomaganja, proklinjanja, zaklinjanja, plač i blačenje, niti su mene skrenuli sputa, niti su spriječili druge da me u borbi slijede. Što bude više "nemogućih" problema, štojači bude Ranković. što mahnitije stanje i ambijent, što bučniji četnici i srbokomunisti, štopasivniji i dekadantniji "zapad", to će suze manje vrijediti. U Katangi se interveniralo radirudače urana za pravljenje atomskih bombi.

Onda su Uj. Nacije "mogle" intervenirati i intervenirale su. U Biafri kolju dvevno stotine iumiru desetci tisuća . Umire jedan narod, ali je "nemoguće" intervenirati, jer su sviinteresirani u petroleju NIGERIE i uloženim kapitalima. Česi su prepušteni Rusima u Yalti, asve drugo je prenemaganje i zapomaganje. Dubček to mora riješiti u Moskvi i tamo je otišao,iako zna da je "moguće" da se ne vrati. I kao što to može biti "moguće" i mnogom od nas, pa iMaksu, koji se htjedne baviti "nemogućim" poslovima. Zato se ovim pismom obraćam ipredstavnicima onih, koji mi niječu bilo kakvu katagoriju, ali dopuštaju "da će doći Maksovovrijeme".

Ja im velim: tu je to vrijeme i treba se požuriti, da ne prodje. (Ovo, nazovimo ga "Maksovovrijeme", je uistinu donekle, urodilo plodom Hrvatskim Proljećem, koje je počelo najprijeDeklaracijom Hrvatskog Književnog jezika 1967., pokretanje Hrvatskih Samostalnih PisacaTIN UJEVIĆ i HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST 1968/69., Hrvatski Tjednik 1970., pomolhrvatskog slobodnog govora, što je sve skupa rezultiralo SJEDNICOM KARAĐORĐEVOprosinac 1971., mo. Otporaš)Neću zalaziti u tehničke detalje, jer ne spada u okvir ovog pisma, nego govorim načelno: jesteli voljni pomoći taj rad. AKO JESTE, POMOZITE, AKO TREBA DA SE OGRADJUJETE,OGRADITE SE I TAKO SI OSIGURAJTE ALIBI.

Pred par dana najnoviju interpretaciju jednog njemačkog komičara o razlozima izgubljenarata. On je naime pozvao publiku da digne ruku svaki onaj koji je bio u ratu protiv Rusa,Engleza, Francuza i Amerikanaca. Naravno nitko nije digao ruku. "Eto, sada znate zašto smoizgubili rat, jer na fronti smo bilo samo ja i Hitler". Tako nešto se dogadja i samnom. Iznimaje bio Veliki Stepinac, koji niti je nijekao svoje veze sa mnom, niti me se htio odreći predsudom. Ali, naravno, to je bio Stepinac...

Ljudi koji će Vam uručiti ovo moje pismo biti će diskretni. Oni su i pouzdani. Ako možete,pomozite nas materijalno, dajte svoj obol, jer bez sredstava ne može se voditi nikakvapolitika, a najmanje ona "nemoguća".Mi smo stigli pred "PRVI KORAK" i idemo na svaki način. Ljudi Odpora će i nadalje raditi unovim oblicima i nastojati hrvatskim konspirativnim potezima dati političku podršku u koliko jeto potrebno radi državotvornog karaktera. "Čupavci" (0vdje general misli na studente koji supokrenuli masovne štrajkove po cijelom svijetu, a većina njih, ako ne i svi, imali su dugu kosu,



pa je izgledalo kao da pred sobom vidiš čopor skitnica, mo. Otporaš) se bune radi bune, a mi seborimo radi Hrvatske Države. Bez toga sva nastojanja ne bi imala smisla.

Kada je trebalo boriti se protivu komunizma, ja sam se borio. Nije to tajna za nikoga anajmanje za komuniste. I baš zato može imati stanovite vrijednosti ruka pomirnica hrvatskimkonunistima za suradnju u rušenju Jugoslavije. (Ovdje general misli na "PORUKAIZMIRENJA" koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., mo. Otporaš) Tako, a ne obratno, tj. danjima treba suprostaviti ljude "čiste kao ljiljan", koji u životu ni "mrava zgazili nisu". Zavrijeme rata, kako je mnogima od Vas poznato, ja sam vodio rat sa četnicima za svoj račun ionda, kada je Hrvatska Vlada s njim pregovarala, ili su to činili pojedini Ministri ilipredstavnici pojedinih institucija lokalnog značenja . Nakon što je general Djukić, zamjenikDraže Mihailovića, dobio od Vlade i Vojnih vlasti dozvolu za prelaz za sebe i svoje ljude, on jetražio tada od Poglavnika, da razgovara sa mnom, i da od mene dobije potvrdu tih ugovora, jer:"prošli su slobodno oni, koji su imali njegovu privolu, i bez dozvole Vlade, a nisu prošli oni, kojisu imali samo Vlade i Njemaca".

Komunisti u danom času mogu (i ne moraju) rešpektirati ljude, koji su se protiv njih borili bašzato, jer bi to i opet mogli činiti, a malo ili ništa su rešpektirali one, koji se nisu borili, jer senjih ne trebaju bojati. Vidi u Češkoj, gdje su ušle madžarske divizije onog istog Kadara, koji jeprije Nadyove bune ležao "kao madžarski komunista" u zatvorima počupanih nokata. One istedivizije koje su se 1956. borile protiv Rusa i bile napuštene od Zapada! I još bi te divizijemogli vidjeti ne samo na granicama, nego i na području Jugoslavije. Finska se je kao malaborila protiv Rusije, bila je pobjedjena, ali je danas slobodna i priznata od Rusije. Mnogo boljenego Češka, koja je dva puta postala slobodna i dva puta slobodu izgubila a da hitca opalilanije.

Pojava ruskih snaga nije dovoljna, čak ni samo rušenje Jugoslavije i komunističkog režima.Ništa definitivna nema u povijesti naroda. Ogromni blokovi jesu i ostaju jedni na suprotdrugima. Tako i u Hrvatskoj (bilo kakvoj) ostaje problem komunista, antikomunista i nekomunista, (KAKVA DOBRA PRONICLJIVOST I ISTINA JE IZREČENA U OVIMGENERALOVIM RIJEČIMA, ŠTO SE I DANAS MOŽE OČITOVATI U POLITIKI VLADEREPUBLIKE HRVATSKE, mo. Otporaš) i nitko od nas ne može predvidjeti krajnji rezultat, jerga nema. Ali ako želimo da nas se smatra ozbiljnim političkim ljudima, potrebno je zauzetijedan stav i ne ostati skrštenih rukuh u ovim časovima. Eto, tu smo. Ni na jednoj strani nemaukrućene monolitnosti, jer se i Rusima bune njihovi sateliti, i Amerikancima njihovi. Sviproblemi, pa kako god se riješe, ostaju permanentni za dugo vremena. Ali narod koji želi svojuslobodu, mora voditi borbu za svoju nezavisnost i unutar nezavisnosti za svoju dobrobit, bezobzira sjene tenkova velikih potencija ili ravnoteže atomskog straha kod sviju. Jedino što sene može jest ono Mačekovo "Bumo vidili" jer ništa viditi nećemo, doli tragedije svoga naroda isvoje vlastite impotencije, koju skrivamo za tobožnje načelne i taktičke stavove, kojipokrivaju prostotu i golotinju vlastitih i osobnih interesa, komoditeta i često kukavičluka.

U takovu djelatnost valja ubrojiti i skrivanje za krilaticu da će "narod sprovesti svojeoslobodjenje". Da, ali onda neće trebati onih, ni iz Domovine ni iz emigracije, koji nastojegovoriti u ime naroda, kojega su prepustili samome sebi.



I na kraju: što vrijedi Maks, ili netko drugi, što vrijedi ili ne vrijedi, reći će ono što ubudućnosti učinimo ili propustimo učiniti. Reklo se mnogo o mojim ambicijama. Da, odnajranijeg mojega djetinstva, tjerala me ambicija ulaska u povijest moga naroda. Ovu jeprobudio fra. Leon Petrović. koji je nas djake vodao po ruševinama naše slave i govorio nam ohrvatskoj veličini i budučnosti. I sada mislim na tu budućnost, koja će nas svrstati prematome kako znadnemo ne samo sprovesti, nego i završiti jedan život.

(Napomena:E, dragi moj i dragi naš generale, kako je tebe fra. Leo Petrović vodao po ruševinama, slavi iveličini naše Hrvatske, tako i ti nas vodaš kroz borbu i borbe za NDH i kroz razne primjere irazne načine kako se međusobno izmiriti, oprostiti jedan drugome, i svi zajedno u jedna ROVZA JEDNU NAM HRVATSKU! Otporaš)

Svijestan sam činjenice da unatoč svega nisam osoba rekli bi "prihvatljiva" za zapad. Nurecite mi nakon iskrena ispita savjesti što se krije iza velikih "veličina", iza zavjese kojuvlade, vojske, promidžba, institucije, pa i povijest, montiraju o pojedinim velikim ljudima, a dane padamo tako nisko i konzultiramo lakaje, kućne sluge, pa i supruge i punice. Pa i ono što jestu pobjedama uvijek izgleda drugačije, a u porazu drukčije. Iza gloriosnih figura, medelja,zlatnih gumba, pripremljenih biografija, retuširanih stranica, moralnih veličina, čvrstine,karaktera i drugih vrlina, obično ima mnogo a nekada i previše mizerije, kruhoborstva,oportiniteta, svakidašnje sivosti, (u ovomo slučaju "svakidašnje sivosti" bi nekako značilokao:"svakodnevne nakićenosti, mo) prosječne kulture, pa i nepismenosti. Tin Ujević bi rekao dase daju nagrade ne za "pismenost", nego "protiv pismenosti". (KANA, br. 5. 24 svibnja 1972. nastranici 44 donosi slijedeći opis kojeg bi se moglo, donekle, usporediti o gore navedenimpretjerivanjma i lažima o kojim general Drinjanin piše:

dvojnik

"LAŽZovem se Laž. Odmah po stvaranju svijeta krenula sam s Istinom u Svijet, u šetnju. Put nijebio lagan. najedno smo došli do neke rijeke. Hoćemo li se ovdje okupati - pitala sam Istinu. IOna je pristala. I dok se Istina bezbrižno skinula i kupala, ja sam smislila plan. Žurno sam sevratila do obale i ukrala joj haljine. Ona je ostala sama, gola golceta. Odtada se krećemsvijetom obučena i Njene haljine i kitim se Njenim perjem, a Ona se potucava svijetom gola,siromašna, bez šarma i privlačnosti. Kažu ljudi da se opasno širim svijetom. Moj je jedinisaveznik starh. Nastanio se u svakome više ili manje. Najbolje uspjevamo izdaleka. Naša jenajbolja publika masa. Imamo mi i svoje aktiviste. Vrlo su nam odani. Ima ih mnogo, veomamnogo..." Tako to kaže KANA odmah iza Hrvatskog Proljeća i Bugojanske Akcije Finex 72.1972., mo. Otptraš)

Da samo znate koliko se je "velikih ljudi" mizerno prodavalo ne za spasiti život, ili nekogasvoga, nego i za zdjelu čorbe ili komad kruha. Bilo je toga i kod nas, i na drugoj strani, a negovorimo o najbjednijima, koji nisu bili ni na jednoj strani, i koji nisu poznavali granica ljudskemizerije, koju nije mogao zamisliti ni tragični De Vigny, (Plemić, Alferd de Vigny (1797-1863)



francuski pisac, mo) koji je pisao o veličinama i podložnostima, (mizeriji), vojnog zvanja. I tosve kada se ratuje na zapadu i u klasičnim ratovima. Ali ratovati sa Srbima, sa četnicima, naBalkanu i usred gradjanskog rata, gdje smo divljali dobri i zli, pet i šest raznih vojska i uvrtlogu ideoloških borbi i upotrebljavajući metode partizanskog rata.

Ne, nisam htio sebe pravdati, jer sam mogao to učiniti i u listovima koje sam stvorio, negosada pišem da bi hrvatske elite promislile na sve ono što nas dijeli, a medju time je i čestohipoteka "grijeha hrvatske revolucije". Nisam mislio revalorizirati te jade, niti ih braniti samepo sebi, nego sam nabrojio nekoliko "olakotnih okolnosti" koje bi se davno zaboravile da smorat dobili. Nismo ni mi tako zli, niti su tako oni "veliki", koje bi mnogi od Vas rado gledali načelu hrvatskih vojnika.

U redu tih misli treba imati u vidu i još jednu činjenicu: da sam ja bio jedan od onih, koji senije skrivao za ledja šefova, iz naših redova nestalih odgovornih ljudi, iako sam to mogao.Mislim da će ipak trebati radi povijestne istine govoriti i o tome, pa ako ikada trebadne, janeću bježati iz moga djela odgovornosti zato, jer to nikome nebi koristilo, a njamanjeHrvatskoj. Negdje je mislim Leon VIII. napisao da bi svako pisanje povijesti trebala voditidva osnovna zakona: ne lagati u namjeri da se čovjek predstavi boljim nego jest i drugo, neimati nikada straha u kazivanju istine, iako osobno nije ugodna. Mogli ste vidjeti na pr. da senisam branio u pogledu odgovornosti za Vokića i Lorkovića, i dočekao vrijeme da se jeustanovilo da nemam nikakve krivnje, da ih nisam ni zatvarao, ni sudio, ni tjerao, ni ubio.

(Napomena:Iako sam već o tome iznio tko je ubio i kada ministre NDH, Vokića i Lorkovića, ipak ću uidućem opisu, koji će biti kraj ovoga pisma, napisti tko ih je ubio.)

(Kako sam rekao u prošlom opisu da ću navesti podatak tko je ubio ministre NDH Antu Vokića idra. Mladena Lorkovića. Taj podatak se nalazi u novini OBRANA br. 150, travanj 1971. Poštosam to već iznio u detalje u prošlim opisima, ovdje ću samo navesti izvor i ime počinitelja.Njegovo je ime Mijo Grabovac iz Proložca kod Imotskog. Ovu informaciju je službeno saopćioMirko Čavić, a državni bilježnik Republike Argentine potvrdio 12 prosinca 1959 godine uCordoba, Republica Argentina. Mo)

Mogao bih lako nastaviti pokazujući prstom na žive i mrtve, na zakone, herarhije, itd. ali toneću učiniti. Neću to ni u novom koraku privodjenju "neugodnih poslova" tj. u pokušaju daneutraliziramo stare i privedemo Hrvatskoj, kroatiziramo, mlade hrvatske komuniste i njihovesuputnike, što je odgovoran i "neugodan posao". Možete svi biti sigurni, da se neću skrivati zadruge, ni prebacivati krivnje, kao što ljudi često čine, nego ću znati snašati odgovornost, bitidosljedan prošlosti i misiji, koju mi nitko nije navalio na ledja, doli ja sam sebi. Kao što samuvijek nastojao sačuvati slobodu vlastitog duha, znao sam biti vjeran i jednoj ekipi ljudi skojima mislim da mogu nešto učiniti za Hrvatsku. Nova vremena, novi zahtjevi, novi ljudi, novetehnike. Ta se sloboda unutarnjeg duha može sačuvati u svojoj nutrini i onda kada se premavani mora prividno sklapati kompromise. Ne ulazim u ovu igru bez unutarnje rezerve i opreza.Ne znam dali sam uspio izraziti što sam htio, ovako na brzini, jer se radi o jednom pismu, a



imam slab običaj, da sve pišem na brzinu i skorom nikada, već i radi pomanjkanja vremena,nikada ne korigiram. Ako sam uspio, bit će mi drago, a ako ne, ništa Vi izgubili niste.

Samo još jedan konkretni primjer, kako je teško boriti se na više frontova odjednom: uAustraliji su naši tragali za jednim previše bučnim vikačem i "superrevolucionarcem", koji jeproglasio izdajnikom svakog tko nije voljan dati svoje uštede u "fond za revoluciju". Kad suimali dosta podataka izvršili su mu premetačinu i ustanovili ne samo da je Udbaš, nego k tome iSrbin, sa regularnim posošom Jugoslavije, s kojim je putovao od zemlje do zemlje, a onda"nestajao" i uz pomoć infiltriranih Udbaša bio uvijek prihvaćen kao hrvatski "robijaš","mučenik", "heroj", i naravno "organizator revolucionaraca". I kad su ga progledali, izvadio biiz kufera svoj pasoš, išao dalje i izlazio na sunce pod drugim imenom, na drugom mjestu, i udrugoj organizaciji. Moga bih Vam nabrojiti stotinjak takvih ili sličnih dogadjaja, sakonkretnim podatcima, imenima, datumima itd. Nu kome nisu dosta ove činjenice, neće nideset sličnih.

Koristim ovu priliku da vam kažem nekoliko intimnih riječi o "hrvatskim komunistima". Dobardio Vas je uvjeren da je na mjestu ona naša bosanska, iako vulgarna izreka, da se "ne može izgovana pitu napraviti". Tu bih htio odmah nadodati, da kada se govori o "komunistima" uopće,trebalo bi postaviti najprije jedno pitanje: što je komunizam, odnosno što je tko tražio ukomunizmu, pa de se odgovori na pitanje: tko je, ili nije komunista, a onda opet unutar samogpojma: kakve vrsti je komunista, koliko je uvjerenja, koliko oportunista, koliko iz kukavičluka,koliko iz "klasnih" razloga, koliko pak iz same činjenice rata, gdje smo svi bili nekamo svrstanii kad to nismo htjeli. Sjećam se i nikada neću zaboraviti, da smo jednom zgodom jedna grupasvih dužnostnika sigurnosti obilazili zatvore "ustaškog stožera", improviziranih zatvoraimproviziranih institucija. Kod jednog zatvorenika, radnika iz Like, kao optužba stajalo je daje u jednoj brijačnici rekao da "bi trebalo sabotirati komunizam". U onim blaženim vremenimaeuforije i prodiranja prema Harkovu nekome se činilo da je to komunistčka propaganda, pačovjeka zgrabili, prebili i doveli ga u zatvor, gdje je mjesecima ležao "radi sumnjekomunističke propagande". Kasnije je jadan čovjek pao u borbama na Kordunu kao članUstških Pripremnih Bojna, a njegov slučaj često spominjan kao karakterističan čega se svemože dogoditi za vrijeme jednog rata, rata-revolucije.

Osim toga svi mi znamo da je u svoje vrijeme svaki isticaj socijalnih prava bio skršen kao"komunizam", i da su najuspješniji antikomunisti postali iz razuvjerenih komunista, ali da sumnogi komunisti to postali, jer smo ih tamo gurnuli. Generalizirati danas o tome značilo bi istošto i govoriti o "ustašama", o "nastašama" i "pristašama". Tko je sve bio Ustaša? Moramo zatoi u tom pogledu stvoriti jasnije definicije. I kad smo već ustanovili za koga da je "komunista-komunista", kao što smo nekoć dobru kafu morali zvati "kafe-kafe" za razliku samo od "kafe",koja nije bila kafa, i k tome još uvijek praviti razliku medju starima i mladima, gdje starikomunisti traže u našim Srbima svoju životnu sigurnost, a mladi zaziru od istih i drugih, - alimožada više još od nas, tj. "ustaša", "fašista", "klerofašista", "nacionalista" ili kako su nas većklasificirali.

Još jednom molim da ovih par riječi shvatite kao jedan intimni razgovor ili osobno pismo.



U to ime ja Vas, postovani gospodine i hrvatski brate, pozdravljam uz naš vojnički pozdrav

general Drinjanin

ispod je generalov potpis i grb Odpora.

Ovo pismo je poslato pod brojem 00045 Boži Čuvalu.

(Kraj ovog pisma generala Drinjanina HRVATSKIM ELITAMA. Otporaš)14-04-2014 14:06#6Bobani Bobani je odsutan


HRVATSKI NARODNI ODPOR - U OGLEDALU POVIJESTI

(Ovo je originalno ime kada se je na Ivan planini u listopadu 1944 godine osnovao HRVATSKINARODNI ODPOR kao zalaznica HOS. Na čelo HNO hrvatska državna vlada je (po)stavilagenerala HOS Vjekoslava Maksa Luburića.

Godine 1951. u suglasnosti hrvatske državne vlade i Poglavnika dra. Ante Pavelića general MaksLuburić reorganizira i pokreće HNO i mjesečnik "DRINA", koja je u to vrijeme bila više kaovijestnik između razbacanih hrvatskih boraca u emigraciji. U tim "DRINAMA" Maks Luburićuzima ime "general DRINJANI", piše mnoga pisma, izvještaje, okružnice, članke što svepotpisuje pod imenom "general Drinjanin". Mnoge uspomene i ratne dogodovštine su u tim"DRINAMA" opisane i tako sačuvane za povijest.

Kada je došlo do razlaza između Poglavnika i generala Drinjanina 1956 godine, dolazi i doobustave svih aktivnosti HNO kao i izlaženje časopisa "DRINA". Tko bi iz bliza čitao u tim"DRINAMA" Maksa Luburića pisanja, očito bi mogao shvatiti po pisanju i izražaju da je Maksostao onaj isti Maks iz Janka puste i rata.

Poslije Poglavnikove smrti 29 prosinca 1959 godine u Madridu, Maks Luburić se iz zimskog snaod skoro četeri godine pokreće. Odmah u početku 1960 g. pokreće organizaciju HNO, izdajeletak PRVI KORAK i TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA UEMIGRACIJI, u ožujku daje intervju novini NOVA HRVATSKA koju u Londonu izdaje JakšaKušan, gdje otvoreno govori da su grijesi "ustaške revolucije" na njemu i da nikada viže nećebiti Poglavnika , dvije vojske i Crne Legije u borbi za hrvatsku državu. U tom intervju jenajznačajnije kada je rekao: "...da su neke ustaške glave počele misliti svojom glavo..."

Od tada je počeo novi horizont HNO u službi Domovine Hrvatske. Pratiti pisanje MaksaLuburića prije smrti Poglavnika i poslije smrti Poglavnika, uočit će se velika političkapromjena, a ne nacionalna.



Poslije pogibije generala Drinjanina 20 travnja 1969 godine, dolazi do velikog nesnalaženja uorganizaciji HNO. Novina OBRANA neredovito je izlazila sve do potpunog prestanka 1975godine. Časopis "DRINA" je prestao izlaziti. Izišla su dva ili tri časoposa koja su već od prijebili pripremljeni za tiskanje. Napetost između Glavnih Povjerenika HNO se širi sve više i više.Saziva se Glavna Sjednica svih Povjerenika HNO u Hamilton, Canada 1974 godine. Na jednojstrani izabran je za Glavnog Pročelnika Stipe Bilandžić iz Njemačke a na drugoj Dinko Šakić,zet generala Drinjanina. Tako dolazi do polarizacije ove hrvatske vojničke i stegovneorganizacije HNO.

Novi Pročelnik HNO Stipe Biladžić sa svojim najužim suradnicima u Glavnom Pročelništvu:Mirko Bušić, Argentina, Tomislav Kvaternik, odnosno Nikola Štedul, Škodska, Ante Ljubas,Stipe Šego i Mile Markić, Chicago, počimaju davati nove smjernice, u duhu tadašnjice1975/76., organizaciji HNO. Proljećari, Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus i drugi susrcem i dušom, drugim riječima idejno bili uz zacrtani program HNO.

Glavno Pročelničtvo Hrvatskog Narodnog Odpora HNO je sazvalo sjednicu u Chicagu 1977godine. Tada se je izabralo za Kontinentalnog Pročelnika za sjeverni kontinent gospodina MiluBoban iz San Francisca. Bruno Bišić je izradio i tiskao jednu knjižicu UPUTE ZAOSLOBODITELJSKI RAD - hrvatski grb - GLAVNO SJEDIŠTE HRVATSKIHOSLOBODITELJSKIH SNAGA, Zagreb 1977. Tada se je poteglo pitanje rijči"osloboditeljskih" umjesto "oslobodilačkih", našto je Bruno odgovorio da je jezik živ kao i ribai da se mora prilagođivati duhu i vremenu u kojem hrvatski narod živi. Tada smo mi OTPORAŠIdošli do ideje da se riječ "Odpor" fonetički više izgovara "Otpor" nego "Odpor". Izradili smo iizdali USTAVNA I TEMELJNA NAČELA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA. Otporaš.)

Sada donosim ovdje:

RESISTENCIA NACIONAL CROATA (ovdje grb otopra) CROATIAN NATIONALRESISTANCEsecretaria general secretary's general office

HRVATSKI NARODNI ODPORured glavnog tajnika

GLAVNI STAN ODPORA,Br. Z.: 738/64.

O T V O R E N A Z A P O V J E D

bratu MILANU MARKICH, glavnom povjereniku Odpora, da kao posebni izaslanik ZapovjednogSkupa odputuje u Njemačku, te u istoj obadje naše povjerenike i suradnike i izvrši sliedeće:

1.) Provjeri i reorganizira sva povjereništva, te smjeni ili postavi druge povjerenike, akopotrebe zahievaju.



2.) Skupi podatke o kretanju neprijateljskih agenata, te provjeri podatke o onim Hrvatima,koji rade za tudjina i strane službe.

3.) Održi sastanke glavnih suradnika i ustanovi taktiku za rad u budućnosti.

Svi su pripadnici HOS-a i ODPORA dužni dati svu pomoć br. Markiću u toj misiji i staviti mu naraspolaganje sve podatke.

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjaninpotpis

Veliki okrugli grb HNO s tropletom okolo.15-04-2014 02:20#7Bobani Bobani je odsutan


U SPOMEN VIDOVITOG GENERALA V. LUBURIĆA

40 godina poslije krvave pogibije

Piše: J. Ivan Prcela

Moja definicija generala Luburića

Dne 11. svibnja 1969., pred tužnim skupom u Clevelandu ovako sam definirao umno prodoran ividovit duh generala-viteza Vjekoslava Maksa Luburića: "Što čini jednoga lidera različitim oddrugih ljudi u poslovanju ili na bilo kojoj dužnosti? Lider se ne radja nego se kuje u kovačniciživota. Lider vidi ono što on uistinu jest a ne što bi mu bilo drago vidjeti. Lider se ne bojiprstom ukazati na istinu ma koliko ona bila gorka. On je optimist kojega "željezni zakoni"determinizma nisu dotaknuli. Kad on čuje drukčiji ritam, ne zabrinjava ga mogućnost da on ideu raskorak. On se radije hvata originalne ideje i nastoji je učiniti izvedivom. Lider je svjestanodgovornosti da mora tražiti nove puteve i ispuniti nemoguće te ostaviti u baštinu svima onimakoji se oko njega okupljaju ne samo ideju koja do u dubine ispituje sve dogadjaje nego i duhkoji gleda na odlučnost u djelovanju kao na osebinu koja je uvijek dobro došla i od koje senikada ne smije bježati."

Prema susretu s generalom Luburićem

Za te osebine generala Luburića mnogo puta sam čuo i o njima čitao u godinama 1941-1945Prvoga domovinskog rata, kada sam se kao mladi franjevac molitvom i učenjem za život



pripravljao na Visovcu, u Sinju i u Makarskoj. Pedesetih godina prošloga stoljeća u Clevelandusam o tome junačkome hrvatskom generalu doznao od Bože Bagarića, hrvatskog vojnogveterana iz Bukovice kod Tomislavgrada; od Štefa Crničkog, prekaljenoga zagrebačkogStarčevićanca već u vrijeme kraljevske Jugoslavije; i od Rudolfa Erića, legendarnog hrvatskogDomobranca u SAD-u još prije NDH-a. O našemu dragome generalu doznao sam takodjer i odustaškog satnika Ante Pivca, sina Krešimirovog grada Šibenika. Od spomenute četvorice i oddrugih članova Kola hrvatskih vitezova (iz ove udruge sredinom 60-tih godina nikla jedinamična organizacija Američkih prijatelja hrvatskog narodnog o d p o r a) mnogo sam naučioo prodornome duhu generala Luburića. Oni su me njemu toplo preporučili i puteve mi utrli dase s njime u ljetu 1960. u Valenciji sastanem, kadno sam na mojim putovanjima po ZapadnojEuropi posjetio najistaknutije hrvatske javne djelatnike.

Za sastanak s generalom Luburićem pripravljao sam se takodjer svojim posjetom fra BrankuMariću u franjevačkom samostanu San Francisco El Grande u Madridu. Ovaj hercegovačkifratar kao poznavatelj Poglavnika Ante Pavelića i Maksa Luburića odveo me je da naPoglavnikov grob u ime Ujedinjenih americkih Hrvata u Clevelandu položim velik vijenaccvijeća. Medjutim, najviše sam upoznao veličinu duha generala Luburića od njegovih velikihštovatelja prof. Pavla Tijana, enciklopedijski obrazovanoga Senjanina, i od njegove supruge-junakinje Nedjeljke Tijan Luetić, kćerke hrvatske državotvorne splitske obitelji Luetić. Oni, iblagoslov Nadbiskupa Ivana Ev. Šarića baš na smrtnome krevetu, uputili su me na točnu adresugenerala Luburića u njegovome poslovnome uredu u Valenciji. Kao što sam nekoliko dana prijepreko hrvatske sekcije Nacionalnog španjolskoga radia u Madridu pred hrvatske domovinskeslušatelje iznio veličantsven uspjeh Petnaeste godišnjice blajburške tragedije u Clevelandu(ona je 2. lipnja 1960. u analima američkog Kongresa u Washingtonu, CONGRESSIONALQUARTERLY, nadugo zabilježena) isto tako sam nastupio i pred toplo-prijaznim generalomLuburićem.

Sastanak s junakom širokih pogleda

Budući da su Rezolucijom UA Hrvata u Clevelandu i brošurom S. W. Skertića o Blajburško-mariborskim pokoljima (vidi CONGRESSIONAL RECORD od 2. lipnja 1960.) već bile datesmjernice za moje daljnje istraživanje i promicanje istine o Blajburškoj tragediji, glavnasvrha mojega sastanka s generalom Luburićem bila je utjecati na njega da on kao član Glavnogustaškog stana napiše svoj iskaz, kako je došlo do povlačenja Hrvatske Vojske prema Austriji.On me je velikom pozornošću saslušao i obećao mi taj iskaz napisati i poštom mi ga u Clevelandposlati. I ja sam njega pozorno saslušao i njegovim vidovitim pogledima o izmirenju ustaških ipartizanskih sinova u svrhu rušenja hrvatožderne Jugoslavije toliko frapiran ostao, da sam nalicu mjesta postao njegov sljedbenik. U tim časovima došle su mi na pamet riječi dr. fra OtonaKnezovića, koje sam u Chicagu pedesetih godina od njega čuo, naime, da jedino general Luburićposjeduje sposobnost Hrvate ujediniti u rušenju Jugoslavije i ponovnome ostvarenju DržaveHrvatske.Upravo zato, desetak godina kasnije sam na proslavi 20. godišnjice uspostave NDH-a ovako uTorontu izrazio Maksove državotvorne poglede:



"General Luburić Vam preko mene poručuje da U NARODNOM RADU GLEDATE NAJPRIJENA SLUŽBU DOMOVINI I NA SVEOPĆE DOBRO HRVATSKOG NARODA I DA SE ČUVATEKULTA BILO KOJE POJEDINE OSOBE.ON VAM SVIMA NAPOMINJE DA NE ISTIČETE NI NJEGOVO IME JER ISTICANJEPOJEDINANACA VIŠE NEGO NARODNOG PROGRAMA URODJUJE NEUSPJEHOM PA ČAKI TRAGEDIJOM ZA HRVATSKU STVAR."

Razgovori s povjesničarom Draganovićem i drugi susreti

Iz Španjolske put me odveo u Rim, gdje sam u Zavodu Sv. Jeronima imao duge razgovore s dr.K. Draganovićem kao najboljim poznavateljem Blajburške tragedije. S njime sam se dogovorio,kako ćemo zajednički raditi na pripremanju djela, kojemu smo već u Clevelandu postaviličvrste temelje. Iz Rima sam otišao u Klagenfurt a odavle u grad Bleiburg. Zatim sam vlakomotputovao za Munchen i u njemu, radi Mejunarodnog euharistijskog kongresa, desetak danaostao. U tom glavnom gradu Bavarske često sam se sastajao s dr. Brankom i s dr. IvanomJelićem. Tu sam od njih i od drugih istaknutih Hrvata, kao na pr., od don Vilima Cecelje, fraMirka Čovića, puk. Pjanića, puk. Batušića, dr. Buća, gosp. M. Ilinića, itd. tražio suradnju imoralnu podršku u promicanju Blajburške tragedije. S istim planovima otputovao sam takodjeru London na duge razgovore s dr. Jurjem Krnjevićem i s osobljem "Nove Hrvatske". O svim timposjetima javljao sam vidovitom generalu Luburiću jer me je on kao revolucionarac, ratnik,general i sve od jeseni 1944. zapovjednik Hrvatskog narodnog o d p o r a najbolje razumio upitanju Blajburške akcije. Prihvatio me je kao borca čvrste volje i spremna duha da, kako jeon često isticao, RAZVIJEM BORBU BAŠ S BLEIBURGOM, GDJE JE MASOVNIMPOKOLJIMA HRVATSKA VOJSKA ZAUSTAVLJENA.Posljednje desetljeće života generala Luburića, tj. razdoblje 1960-1969, prepuno je duboko-umnih njegovih tekstova, kako o rušenju Jugoslavije iznutra treba ujediniti sinove hrvatskihustaša i partizana i kako se politički i vojno treba pripremati za ponovnu uspostavu DržaveHrvatske. Ti tekstovi su objavljivani u posebno tiskanim letcima. Otiskivani su bili uDrinapressu, koju je on stvorio velikom novčanom pomoći svojih vjernih sljedbenika. Na prvommjestu su to bili njegovi odporaši bojnik Stjepan Fistrović iz Lima, Peru, i Stipe Šego izChicaga. Ta izdanja Drinapressa su ne samo letci nego brojne knjige iz vojne znanosti. Tudalekosežnu Doktrinu generala Luburića širili su ogranci i članstvo H. N. O d p o r a u SAD-u,Kanadi, Australiji, Južnoj Americi i u Zapadnoj Europi. Ta Doktrina širila se je i u našoj širojHrvatskoj, prodrijevši čak i u redove Komunističke partije u Hrvatskoj, na čelu s MikomTripalom. On i ja učenici smo bili Franjevačke klasične gimnazije u Sinju još za vrijemeKraljevske Jugoslavije. M. Tripalo često se je služio tekstovima generala Luburića, iz čijeDoktrine je niklo i Hrvatsko proljeće

Razbuktala vatra Blajburške akcije

U godinama 1960-1969 razvila se je i razbuktala takodjer Bljajburška akcija, kojoj sam ja biona čelu. Tu akciju je svim žarom promicao general Luburić, kako to možemo čitati na mnogim,mnogim stranicama službenih odporaških glasila "Drine" i "Obrane". One su preko odporaškihorganizacija po svijetu bile širene pa je preko njih dopirala moćna riječ o mojemu pisanju,organiziranju Blajburških komemoracija i pripremanju obsežne knjige OPERATION



SLAUGHTERHOUSE (Pothvat klaonica). Stizala je i novčana pomoć, najviše od ogranaka HN Od p o r a, za to monumentalno izdanje. Tolika je bila ta pomoć, da su zli jezici širili "priče",kako ja spremam odporašku knjigu a ne djelo od sveopće hrvatske vrijednosti. Unatoč tome,ja sam baš udarnički vršio svoje DERŽANSTVO naprema svome poklanome naraštaju,umnažajući i prevadjajući dokumente, podržavajući korespondenciju, upravljajući sakupljanimnovcem, itd., itd. Upravo zato, general Luburić me je ranih 60-tih godina "mobilizirao" iudijelio mi čin satnika, ali ja sam mu smjesta odgovorio, da on mene kao američkogdržavljanina ne može mobilizirati niti imenovati satnikom. Uz to sam nadodao, da ja samo želimbiti njegov vjerni suradnik Ivan Prcela. On se na moj odgovor nije naljutio, nego me je čakskupa s puk. Erićem i puk. Crničkim ubrojio u svoja TRI VELIKA. Ostao je on, dakle, dosljednovjeran onome što mi je već godine 1960. jednom pisao: "Ivane, Ti iza sebe ostavljaš takodobar dojam, da se prvi sastanak s Tobom ne može nikada zaboraviti." Eto, tako ja udjoh ukrug TROJICE VELIKIH vidovitog hrvatskog generala Luburića.

Pri koncu 1962. poštom sam primio iskaz generala Luburića, kako je došlo do povlačenjaHrvatske Vojske prema Austriji. Ovim dokumentom bili su još više utvrdjeni temelji mojegaživotnoga djela o Blajburškoj tragediji. Odmah sam počeo planirati svoje putovanje uŠpanjolsku za slijedeću godinu, zapravo dug posjet našemu junačkome hrvatskom generalu.Tako, u ljetu 1963. dva mjeseca sam proveo kod njega u gradu Carcagente, gdje se je on podzaštitom vjernoga prijatelja Padre Miguel Oltre krio u jednoj iznajmljenoj kući u neposrednojblizini franjevačke škole Colegio San Antonio. Rektor ove škole bio je taj učeni Padre M.Oltra. Do tada, za mene i široku javnost Maksova adresa bila je jedino na poštanskimpretincima u Madridu i Valenciji a toga ljeta točna adresa je postala - Calle Santa Ana 33,Carcagente (Valenicia). Na toj adresi nalazila se je i Drinapress, odakle se je po svijetu i uLijepoj našoj širila POVIJESNA Doktrina generala Luburića o rušenju Jugoslavije i o ponovnojuspostavi Države Hrvatske. Ta vrlo plodna izdavalačka kuća stvorena je od poduzetnoga ividovitog generala Luburića obilatom financijskom pomoći njegovih sljedbenika, medju kojimasu se najviše istakli bojnik Stjepan Fistrović iz Lime, Peru, i Stipe Šego (rodjen i pokopan uMedjugorju) iz Chicaga.

Upoznavajući Doktrinu o rušenju Jugoslavije

Živeći puna dva mjeseca kod nezaboravnoga svog prijatelja i suborca generala Luburića,izbliza sam ga promatrao, slušao i pomagao mu u Drinapressu. U to vrijeme on mi je za glavnizadatak dao da za obljelodanjenje preuredim doživljaje Safeta Jaškića iz Osnabrucka uZapadnoj Njemačkoj. Prvu polovicu te Jaškićeve knjige sam preuredio a drugu polovicu samostavio za dr. Dabu Peranića u Parizu jer sam, idući na dnevnu svetu Misu i Pričest ufranjevačkoj crkvi Sv. Franje, susreo franjevačku trećoredkinju Ameliju Consuelo Mir pa smosi malo pomalo obećali doživotnu vjernost, koja je 26. prosinca 1963. konačno zapečaćenavelikim sakramentom svete Ženidbe. Tih nezaboravnih dana u Cargenteu, mnogo puta na licumjesta sam se uvjerio, kako nas veliki hrvatski general Luburić ljubomorno brani povijestHrvatskog narodnog odpora, korijenski pisanoga u vrijeme njegova osnutka 1944. i pedesetihgodina KORIJENSKI od njega obnovljenoga u prijateljskoj nam zemlji Španjolskoj. Pohrvatskim novinama njegov dragi H. N. ODPOR namjerno su izvrtali u "Odbor", "Otpor" i tomeslično. NJEGA JE TO DO U DUBINE SRCA POGADJALO jer on je u tome vidio, da protivnici



i neprijatelji H. N. O d p o r a time žele promjeniti smjernice toga dičnoga hrvatskogdržavotvornog Pokreta.

Iako su ga te pojave pogadjale, on je ipak sa mnom šale zbijao o meni nadasve dragojBlajburškoj akciji. Znao mi je dobaciti: "Ivane, čime bi se Ti bavio i o čemu bi pisao da senikada Blajburška tragedija nije desila?" Ja bih mu odgovorio:"Dragi moj Makse, u tomeslučaju ja bih sigurno pisao o dubini i visini, dužini i širini Božje i romantične ljubavi!" Na to jeon nadodavao: "Ivane, počekaj sa Ženidbom dok ne odrastu moje kćerke Drina i Mirica!" Teprekrasne djevojčice i njihova braća Domagoj (Donchi) i Vjeko mene su od milja nazivali"Strikom Ivanom" i u srce su me dirali jer je u to vrijeme njihov nježni otac bio sudskirastavljen od majke im Isabele. Sud ih je povjerio skrbništvu NE njihove majke nego oca jer unjemu je sud, isto kao i ja, upoznao VELIKOGA LJUBITELJA ŽIVOTA I ZAGOVARATELJAJOŠ BROJNIJE SVOJE VLASTITE OBITELJI…

"Doličan doček" najvećega krvnika hrvatskog naroda

Uvijek vjerni uputama vidovitoga generala Luburića, da hrvatsku borbu vodimo u skladu sazakonima zemlje u kojoj živimo, mi američki Hrvati smo u zadnjoj trećini godine 1963. razvilivrlo zavidnu promičbu sveopće hrvatske stvari.Pod vodstvom Rudolfa Erića pripremali smo se za "doličan doček" Tita u Bijeloj kući kodPredsjednika Kennedyja. Ja sam pripremio jedan dug opis najglavnijih dijelova Blajburšketragedije - OSAM dugih i predugih "marševa smrti" od Bleiburga do rumunjsko-jugoslavenskegranice. Te "marševe" sam ocrtao jasnom mapom i njih osvijetlio dugim sastavom pod naslovomTHE POSTWAR MASSACRES IN YUGOSLAVIA.

Na osam punih stranica velikog formata tu analizu dao sam tiskati u nekoliko stotinaprimjeraka pa smo to poštom razaslali na mnoge važne adrese, uključivši i Bijelu kuću.Američki Hrvati iz Clevelanda, New Yorka, Chicaga i drugih gradova pod vodstvom R.Erićaotišli su da pred Bijelom kućom masovno prosvjeduju protiv Tita, dijelili su tu otiskanu analizuo Titovoj strahovladi i o masovnim pokoljima hrvatskih ratnih zarobljenika. Prosvjedi su dobroodjeknuli na televiziji i u američkim novinama, uključivši čak i New York Times. I generalLuburić čitavu jednu stranicu "Obrane" posvetio je tim prosvjedima.Na prosvjedima ja nisam bio jer sam ostao predavati svojim razredima na Charles F. BrushHigh Schoolu u Lyndhurstu, Ohio. Američki tajni agenti ipak me nisu pustili u miru, nego su meu toj školi došli ispitivati o tobožnjim planovima, da mi Hrvati planiramo ubiti Tita. Dva agentaispitivala su me u jednoj sobi na domak direktorovom uredu. Odmah sam im odvažno odgovorio,da mogu biti sigurni da ja ne ću pucati na Tita iz svojega razreda, ali ako ga slučajno netko uWashingtonu ubije, ja ću organizirati svečani program zahvalnosti Bogu, da je taj najgorimedjunarodni zločinac konačno "dolično" završio. Na to će oni meni, da se uopće ne slažu smojim mišljenjem. Odgovorio sam im, da se ne radi o nikakvom mišljenju, nego o dokazanimčinjenicama iz najnovije povijesti moje rodne Hrvatske. Te povijesne činjenice, kako im rekoh,ja stručno istražujem i o njima već pripremam obsežno djelo. Za dokaz toga istraživanja daosam im našu ukusnu brošuru o OSAM "marševa smrti" uzduž cijele Jugoslavije.



Ni tri tjedna nisu prošla od toga mojega neugodnog razgovora s američkim tajnim agentima,kadno u Dallasu 22. studenoga 1963. bi ubijen Presjednik Kennedy. Američke tajne službe višesu štitile krvnika Josipa Broza Tita nego svoga mladoga i popularnog presjednika!!General Luburić prati me u novu fazu mojega života

Unatoč iznenadnom ubojstvu Predsjednika Kennedyja, moji planovi za vjenčanje s mojomcargagentijskom odabranicom nisu bili prekinuti pa par dana prije Božića 1963. ja se opetnadjoh u kući dragog mi prijatelja generala Luburića. Iz te kuće od njega sam čak i otpraćenbio u župnu crkvu Nuestra Senora de Remedios u Carcagenteu. Pred tom čudotvornomGospinom slikom 26. prosinca vjenčao sam se sa svojom Amelijom Consuelo Mir. Na njezinojlijevoj strani klečala joj je majka Remedios a na mojoj desnoj strani kum mi je bio general-vitez Vjekoslav Luburić. Padre Filibero Mir, brat moje odabranice i k tome svećenik-franjevac, u ime Crkve Kristove je blagoslovio naše vjenčanje a propovjednik nam je bio PadreMiguel Oltra, veliki, veliki prijatelj našega kuma generala Luburića. I četvero generalovedjece bili su na toj nezaboravnoj svečanosti. Moja A. Consuelo "Chelo" i ja otišli smo u Madridna naše bračno "putovanje". Tri puna tjedna odsjeli smo u Hotelu Nacional blizu željeznickepostaje Atocha. Taj hotel smo si izabrali jer smo znali da tu odsjeda naš kum general Luburićkadgod ga put vodi u Madrid. U prekrasnom glavnom gradu Španjolske morali smo biti radimnogih, mnogih procedura na američkom veleposlanstvu za što skoriji ulazak moje supruge uSAD. Zahvaleći baš Padre Miguel Oltri, prijatelju našega kuma, i njegovom uplivu naameričkom poslanstvu, moja Chelo dosta brzo je dobila papire za ulazak u Ameriku. Za vrijemenašega trotjednoga boravka u Madridu u posjet nam je došao naš kum general Luburić. S njimeje bio Padre M. Oltra i još jedan njegov franjevački subrat.Sav sretan general je meni na poklon donio tek u Buenos Airesu objavljenu knjigu našpanjolskom - LA TRAGEDIA DE BLEIBURG u izdanju revije "Studia Croatica". Prije nekolikomjeseci za tu knjigu, na nagovor generala Luburića, ja sam poslao dvadesetak iskaza oBlajburškoj tragediji, sakupljenih od dr. Krunoslava Draganovića. Za to izdanje poslao samtakodjer dugi iskaz generala Luburića o povlačenju Hrvatske Vojske.

U toj knjizi taj njegov iskaz nisam našao, ali drugi iskazi iz moje pripremane knjigeOPERATION SLAUGHTERHOUSE bili su na španjolski prevedeni i u to izdanje uključeni. Utome novo-objelodanjenom djelu uzalud sam tražio nekakvo priznanje za dvadestak iskaza, odmene njima u Buenos Airesu dostavljenih. Jedino "priznanje" sam našao, što se u knjizispominje NE jedan, nego tri Odbora za istraživanje Blajburške tragedije - u Clevelandu, Rimui Buenos Airesu. Od godine 1960. do konca 1963. po hrvatskim novinama se znalo samo zajedno tijelo KAO ODBOR a eto, tada se na stranicama knjige LA TRAGEDIA DE BLEIBURGiznenada pojavila tri "Odbora"!! Upravo zato, ta knjiga se spominjala onda a i dandanas sePROTUČINJENIČNO spominje (vidi članak Zvonimira Springera u ZBORNIKU Četrvrtogažrtvoslovnog kongresa) kao majka drugih knjiga o Blajburškoj tragediji. Činjenicno stanje jeskroz drukčije jer ja sam svome životnome djelu čvrste temelje postavio već godine 1960. i iznjega dosta dokumenata u Buenos Aires poslao.

Neprestana borba oko iskaza generala Luburića



Nakon povratka u Cleveland opet, iako oženjen, dao sam se svim žarom na prevadjanje mnogihdokumenata o Blajburškoj tragediji. Najviše me je ipak zanimao iskaz generala Luburića opovlačenju Hrvatskih oružanih snaga prema Austriji jer sam tu njegovu analizu smatraokamenom-temeljcem mojega već pripremanoga životnog djela. Iskaz generala-vitezaDOSLOVNO sam na engleski preveo i onda ga svome suuredniku dr. Guldescuu, profesorupovijesti na Fayetteville State Teachers' Collegeu u Sjevernoj Karolini, na uvid poslao. Njemuse je smjesta neobično svidio taj Maksov opis ondašnjih dogadjaja. Taj američko-hrvatskipovjesničar onda je taj vrijedni dokument preuredio i u engleskom jeziku za američkučitalačku publiku savršeno dotjerao te onda meni kao odgovornom uredniku natrag dostavio.Odmah sam vidio, da je taj iskaz toliko preuredjen da sam ga izmedju redaka s engleskog nahrvatski preveo. Taj preuredjeni i dobro organizirani tekst generalu Luburiću sam poštomposlao, da on engleski tekst odobri i potpiše. Nakon nedugog čekanja, manuskript sam natragprimio sa sljedećom napomenom: "Svaki prevod i pregrupiranje dovodi do manjih ili bitnijihpogrešnih interpretacija i posebno kad to čine osobe koje ne poznaju predmet izbliza."

General Luburić kao istinoljubiv i izvanredno nadaren pisac pred mene je na više od dvije gustotipkane stranice pomnjivo napisao ŠESNAEST svojih ispravaka koje je "bezuvjetno potrebnou tekst unijeti jer ćemo se izvrgnuti ruglu, kritici i ima ih previše koji bi to jedva dočekali.Ima tako velikih kontradikcija u izjavama, da se to jednome vojniku nikada ne bi oprostilo."Čim sam te BEZUVJETNE ispravke u ruke primio, spremno sam ih sve u generalov iskaz unio itako ispravljen čitav tekst dr.Guldescuu natrag poslao. On se je sa svim ispravcima potpunosložio i manuskript mi poštom poslao, postavivši mi i on svoj NEOPOZIV UVJET, naime, daiskaz generala Luburića u našu knjigu mora ući kao Treće poglavlje. Inače, on (Guldescu),prestaje biti moj suurednik. Dr. Guldescu je tako postupio jer je, što se tiče generalovaPoglavlja, od mene znao za "povuci-potegni" stavove mnogih hrvatskih povjesničara i drugihpisaca .

Ta grmljavina je od mene detaljno opisana u HRVATSKOM HOLOKAUSTU od 2001. i od 2005.godine.pa ne želim više ulaziti u te dobronamjerne ali i zlonamjerne kritike. Nestanak dr.Draganovića, pogibija gen. Luburića i izlazak mojega djela

U ljetu godine 1967. ja sam opet otputovao u Carcagente, ali ovoga puta sam sa trudnomženom i dvoje male djece boravio u rodnoj kući moje supruge. Ja sam si ipak našao vremena dabudem sa svojim dragim kumom generalom-vitezom Luburićem. On je posebnom nježnošću ocasvoje četvero djece moju dječicu grlio i ljubio a mojemu četveromjesečnom sinčiću Josipu odsrca je zaželio da jednom postane hrvatski general ili hrvatski kardinal. U generalovojiznajmljenoj kući opet sam s njime mnogo razgovora vodio i s njime opet pomnjivo, pomnjivonjegovo dugo Treće poglavlje pregledao. ON GA JE PREDA MNOM ČAK I U ENGLESKOMPREVODU TU NA LICU MJESTA POTPISAO. Unatoč tadašnjem protivljenju dr. KrunoslavaDraganovića (s njime su se slagali R. Erić i drugi vodeći odporaši) da generalov iskaz udje umoje životno djelo, dr. Guldescu i ja u to vrijeme bili smo jedini za to da generalovo Trećepoglavlje udje u sastav knjige OPERATION SLAUGHTERHOUSE. Moj suurednik i ja smo toPoglavlje smatrali najbolje pisanim stranicama, kako je uopće došlo do povlačenja HrvatskeVojske i kako se je ono u duhu već onda postojećega Hrvatskog narodnog o d p o r a u djeloprovadjalo. General Luburić je do u dubine svoga srca bio potresen držanjem čak i njegovih



VELIKIH da, u svrhu postignuća Draganovićeve analize Blajburške tragedije, njegova vlastitaanaliza bude iz knjige potpuno ispuštena.

Nakon kratkoga vremena što sam se sa svojom dječicom u Cleveland povratio, hrvatskim sesvijetom pročula vijest, da je dr. Draganović u blizini grada Trsta od Udbinih agenataugrabljen, u nutrinu Jugoslavije odveden i smrskane glave u bolnicu u Splitu doveden. Udba jetim nasilničkim činom mislila, da je i djelu o Blajburškoj tragediji smrtni udarac zadala. Baš utome duhu i HRVATSKA REVIJA je u Buenos Airesu pisala. Zloguki proroci ipak su se grdnoprevarili jer nestanak dr. Draganovića s hrvatske iseljeničke pozornice izlaženjeDEFINITIVNOGA DJELA (riječi su to sveučilišnog američkog profesora C. MichaelaMcAdamsa) o Blajburškoj tragediji ustvari je pospješio. Uklonjeno je dugogodišnje zatezanjedr. Draganovića pa sam ja kao odgovorni urednik dugo očekivane knjige čvstu odluku stvorio,da iskaz generala Luburića ulazi u moje životno djelo i ono će bez daljnjega zatezanja konačnobiti objelodanjeno.Ta moja NEOPOZIVA odluka najviše je obradovala generala Luburića,jednoga od najvećih rušitelja i kraljevske i srbo-komunističke Jugoslavije. Tom mojomodlukom obradovao se i povjesničar dr. Guldescu. On i ja dali smo se smjesta na traženjeizdavalačke kuće. Nakladničke usluge ponudio nam je i sam general Luburić, nastojeći menepridobiti da OPERATION SLAUGHTERHOUSE bude tiskana u nakladi Drinapressa.

Iz sveopće-hrvatskih narodnih interesa tu generalovu ponudu ja sam kategorički odbio. Mojsuurednik dr. Guldescu napokon je našao izdavalačku kuću Dorrance Publishing Company uPhiladelphiji, koja je prihvatila da sa mnom potpiše ugovor za objelodanjenje knjige. Ugovorsam s tom tvrtkom potpisao i točno na Veliki Petak 1969. o tome sam javio svome kumugeneralu Luburiću. On mi nikada nije na tu vijest odgovorio jer. 20. travnja 1969. on od IlijeStanića Livaje, upletenoga u za hrvatski narod i za H. N. O d p o r štetne terorističke mrežeHrvatskog revolucionarnog bratstva, bi metalnom šipkom u glavu smrtno dotučen, dok si je usvojoj kuhinji kavu pipremao. Taj legendarni i dalekovidni branitelj Države Hrvatske uvječnost je odselio, umrijeviši NE u krevetu nego USPRAVNO NA NOGAMA STOJEĆI, baškako je on meni svome dragome suborcu često proricao.

U proljeću godine 1970. moje životno djelo pred izlaskom se u Philadelphiji nalazilo, kadno iznewyorske "kuhinje", gdje je čitav moj manuskript bio u rukama dr. Mate Meštrovića, žestokivjetar u Cleveland preko Rudolfa Erića zapuhnu pa mi ovaj vodeći čovjek H. N. O d p o r a predIvanom Džebom, Ivanom Ćorićem i preda mnom, dakle, pred TRI IVANA, i pred školomhrvatske župe Sv. Pavla jedne nedjelje zapovijed dade da smjesta zaustavim tiskanje knjigeOPERATION SLAUGHTERHOUSE jer ona uvelike vrijedja Zapadne Saveznike!!

Na tu autoritativnu zapovijed R. Erića, predsjednika Odbora za istraživanje Blajburšketragedije, ja sam odvažno kao odgovorni urednik knjige odgovorio, da mu ja poslušnostKATEGORIČKI ODKLANJAM i da će knjiga naskoro iz tiska izići. Sredinom godine 1970.knjiga je konačno na svijetlo izišla i otpremljena je bila na mnoge Delegate u OrganizacijiUjedinjenih Naroda. Ona je otišla i u Državno tajništvo u Washingtonu i tu se je uvijeknalazila na "Jugoslavenskom desku". Stigla je i u ruke mnogih sveučilišnih profesora povijesti ipolitičke znanosti pa je svima njima i američkim novinama SKUPA S DOKTRINOM GENERALALUBURIĆA nagovještala skori raspad hrvatožderne Jugoslavije.



Zaključak

U svijetlu svega u ovome dugome članku iznesenoga, u ime ubijenog generala Luburića, u imenjegovih pokojnih sljedbenika, u ime svih zivućih i umrlih veterana Prvoga i Drugogadomovinskog rata a poglavito u ime STOTINA TISUĆA hrvatskih narodnih mučenika apeliramna sve državotvorne Hrvate i Hrvatice u našoj široj domovini i u svijetu da proučavajudalekovidnu Doktrinu generala Luburića i moćnu poruku mojega životnoga djela OPERATIONSLAUGHTERHOUSE / HRVATSKI HOLOKAUST. Doktrina generala Luburića i moje životnodjelo još uvijek sve Hrvate i Hrvatice moćnom porukom pozivaju da čvrsto stoje na branikunaše VJEČNE Hrvatske protiv mnoštvu njezinih neprijatelja iznutra i izvana. Svi moramo svelikom zahvalnošću poštivati hrvatske branitelje jer oni su svojom nevino prolivenom krvljunatopili sve kuteve Hrvatske, Bosne i Hercegovine te čak i susjednih država. Ne smijemodozvoliti raznim demagozima i revizionistima da nam razvodnjavaju i iskrivljuju povijestBlajburške tragedije i uvijek državotvornoga H. N. O d p o r a. Ova dična hrvatskaorganizacija osnovana je od hrvatskih državnih vlasti već u jeseni 1944. a NE pedesetih ilisedamdesetih godina prošloga vijeka. Baš u 25. godišnjici H. N. O D P O R A ubijen je njegovzapovijednik general-vitez Vjekoslav Maks Luburić.Hrvatska braćo i sestre u domovini i širom svijeta, nadasve ustajte protiv iskrivljivanjapovijesti naše VJEČNE Hrvatske.Crni izdajice hrvatskog naroda Prvome i Drugome domovinskom ratu svim silama nastojenakalamiti nekakav magloviti i hrvatožderni "anitifašizam", tj. srbo-komunizam i jugo-partizanstvo. Medjutim, nadljudska borba hrvatskih branitelja u razdobljima 1941-1945 i1991-1995.bila je čista hrvatska državotvorna borba protiv i prve i druge Jugoslavije. Tanadljudska borba za Drzavu Hrvatsku, ako se u obzir uzmu sve okolnosti i mnoštvoneprijatelja iznutra i izvana, čistija je nego borba ijedne druge države na svijetu.Da je to prava pravcata povijesna istina, svjedoči nam u prvome redu Bl. Alojzije Kardinal-Mučenik Stepinac, najveći hrvatski domoljub svih vremena.To nam svjedoče i nekoliko hrvatskih biskupa-mučenika; to nam svjedoče takodjer više odŠEST STOTINA svećenika-mučenika; to nam poglavito svjedoče STOTINE TISUĆA drugihnarodnih mučenika. Njihova nevino prolivena krv neprestano vapi pred Božjim prijestoljem,pozivajući sve nas da u uzvišenoj hrvatskoj borbi nikada ne smalakšemo nego da do zadnjegasvoga daha s Božjom pomoći ustrajemo.

Eto, u to ime neka je vječna slava generalu-vitezu Luburiću i STOTINAMA TISUĆA drugihhrvatskih mučenika! Neka po zagovoru njihovom nad Hrvatskom i nad čitavim hrvatskimnarodom uvijek vladaju samo BOG I HRVATI!

J. Ivan PrcelaCleveland, Ohio, 11. veljače 2009.





KOMPROMITIRANI MAKS LUBURIĆ I NJEGOVE IDEJE

Za dvadesetgodišnjicu HRVATSKOG NARODNOD ODPORA,

(Donosim ovdje za mnoge koji nisu znali ZAŠTO JE OSNOVAN HRVATSKI NARODNIODPOR iz pera generala Drinjanina. On je to iznio u prvom broju novine OBRANA od 1siječnja 1963 godine. Maks Luburić nikada i nigdje nije zanijekao svoju ulogu u stvaranjuNezavisne Države Hrvatske, niti borbe za očuvanje iste, niti svojih visokih dužnosti u vojskiHOS-a, niti odgovornosti koje je imao i koje je vršio kao vojnik u jednom nacionalnom ratu.Otporaš)

...Zašto je osnovan HRVATSKI NARODNI ODPOR godine 1943.- 1944, kada je postojala NDHsa svojom Vladom i državnim Poglavarom?

...Zašto se je neke poznate ustaške borce, posebno pripadnike Hrvatskog Narodnog Odpora,kako u Domovini, tako i u emigraciji, lišavalo čina, zatim opet rehabilitiralo, unapredjivalo unajveće položaje u državnoj, političkoj i vojničkoj hijerarhiji, da si se i opet proglasibuntovnicima, samovoljnicima, pa čak i komunističkim agentima?

...Zašto ti ljudi ne iznesu istinu sada u slobodnome svijetu?

...Zašto su puč Lorkoviča interpretirali jednom ovako, jednom onako, nikako i svakako, te da ihse u krugovima jedne iste stranke naziva herojim, drugi put neozbiljnim i nepoštenim ljudima,četvrti puta ih se opet jednostavno prešućuje?

...Zašto se je Hrvatska Vojska povukla kada je imala 17 divizija sa zavidnim moralom ispremnosti na žrtvu?

...Zašto je rečeno vojničkim zapovjednicima da idu na predaju, ako se je znalo (nije se tadaznalo. Saveznici su iznevjerili na Bleiburgu. Vidi knjigu dra. V. Vrančića S Bijelom Zastavompreko Alpi, mo. Otporaš), da su propali svi pokušaji za naći neki kontakt sa zapadnimsaveznicima?

...Zašto se je bio organizirao odpor (rezistencija), a onda opet dat nalog, da se ide na zapad?

...Zašto se je predala Hrvatska Vlada, Hrvatski Vojni Stožer i Vojska a zašto se nije predaoPoglavnik?

...Zašto se nije obnovila Bitka na Krbavskom polju?

...Zašto je došlo do Bleiburga?

...Zašto stanoviti politički krugovi napadaju ljude, koji žrtvuju sve, da svijet sazna zaBleiburšku tragediju i Titove zločine?



...Zašto blatimo jedni druge i nekada i brat brata, prijatelj prijatelja, iako znamo, da činimonepravdu i škodimo našoj stvari; uništavamo ugled boraca za koje znamo, da su pošteni i hrabrirodoljubi!

...Zašto? Zašto...........

Prošlo je 17 godina od Bleiburga, a 21 godina od Desetog Travnja i već se nova generacijaboraca stvara za novu svehrvatsku revoluciju. Ta generacija ima pravo znati istinu. Mi jemoramo reći prije konačnog polaska u boj, jer nas je tako jako malo preživjelih, koji nešto otome znamo. Mi istinu moramo reći i onda, ako iz te bitke sa istinom i osobno ostanemo uslabom svijetlu. Svjetske velesile atvoraju arhive i iznose tajne, koje im ne služe na čast!Zašto to čine? Zato, jer ih nove generacije povjestničara tjeraju na to, kao što i nas našipovjestničari u ime časti pozvlju, da im kažemo istinu.

Mi smo obećali nekolicini hrvatskih povjestničara, da ćemo iznieti ono što znamo. Obećali smoto hrvatskim povjestničarima Jeri Jarebu i Marku Sinovčiću, kao i pročelniku Odbora zaistraživanje Bleiburške Tragedije Ivanu Prceli, u čije rodoljublje ne sumnjamo.

"OBRANA" u svojim narednim brojevima donosi niz članaka, koje će napisati potpisani, dok ćeo akciji Odpora, koja je poznata pod imenom "Kavranova akcija" pisati jedan od sudionika br.Rover. Brat Rudi Erić će pisati o radu Odpora u stranome svijetu, a br. Dr. Mahmut Muftić osuradnji Odpora sa drugim organizacija.

Mnogo smo puta rekli, da nam je teško govoriti istinu.

Sada velimo: teško nam je već šutjti, jer će novi borci sumnjati u naše rodoljublje, pa je bolje,a da nadju svoj smisao za žrtvu u novom revolucionarnom pohodu za slobodu naroda.

A svijestni odgovornosti pred Bogom i Narodom, mi ćemo reći istinu, a ostatak života mi smoposvetili odgoju i pripravi mladih. Hrvatska će nas povjest suditi prema onome, kako sebudemo vladali danas, a ne prema tome što smo htjeli biti ili što bi bili, da smo mogli i htjeli...

Prije odluke potpisani je dobro razmislio, uredio svoje račune sa Bogom i ljudima i za vrijemeduhovnih vježbi krajem godine došao do zaključka, da je došlo vrijeme govoriti punu istinu. Imi ćemo ju reći. Neka bude za dobro Hrvatske.

general Drinjanin.

(Da. Tako je mislio i djelovao Maks Luburić. Kada se je on pokrenuo sa hrvatskim NarodnimOdporom odmah poslije smrti Poglavnika dra. Ante Pavelića 28 prosinca 1959. godine, najprijeje izdao jedan letak imenom PRVI KORAK.



Zatim je početkom 1960. godine izdao TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIHBORACA U EMIGRACIJI. Sa starim borcima prikuplja nove koje počima osvajati dinamikomnovog političkog kursa. Izdaje nekoliko DRINA 1961. i 1962. godine.

Zatim izdaje letak DRUGI KORAK. Tada sam bio i živio u Parizu. Bio sam član HOP-a iprisegnuti član TRUP-a. Pred crkvom svake nedjelje se dijele letci Maksa Luburića. Velikokomešanje nastade među Hrvatima grada Pariza. Jedni ostadoše u HOP-u, vjerni Poglavniku iustaškom pokretu. Drugi ostaju uz HSS, svojatajući da samo oni imaju narodni mandat zavoditi hrvatski narod. Treći odoše k dru. Branku Jeliću i njegov Hrvatski Narodni Odbor. Utom metežu i nesnalaženju izlazi dr. Krunoslav Draganović i Miroslav Varoš sa svojimHrvatskim Demokratskim Odborom. Sve to Hrvate zbunjuje. Svaki vrti glavom i ne zna gdjeće i kojoj stranci prići.

General Drinjanin nudi novi početak. Jedni samo o njemu govori i njegovu novom programu, dokdrugi, treći i ostali govore kako je Maks kompromitiran svojim zlodjelima i Jasenovcem. Zatimizlazi prvi broj novine OBRANA baš na Novu Godinu 1963. godine. I tako počima TREĆIKORAK djelovanja HNO. Mo. Otporaš)



GOVOR PROČELNIKA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA PONODOM PETNAESTEOBLJETNICE SMRTI GENERALA DRINJANINA.

"OTPOR" godina X. kolovoz 1984., glasilo HNO.

Kako smo najavili u prošlom broju "Otpora", a u znak petnaeste obljetnice smrti generalaVjekoslava Maksa Luburića, ovaj broj posvećujemo njegovoj dalekovidnoj ideji, riječi i djelu.Odvelo bi nas predaleko kada bi smo išli u potanju raščlambu Maksova života i rada, zato smose radije poslužili kraćim opisom života i rada, zatim govorom g. Mile Boban, kojeg je održao uChicagu 29 travnja, na SPOMEN SLOVU ZA GENERALA LUBURIĆA i fotokopijom pismaHRVATSKIM ELITAMA koje je general Drinjanin, ljeta 1968., uputio svim istaknutimHrvatima. Jedno i drugo upotpunjuju i daje cjelinu, koja sama za sebe govori. Uredništvo"Otpora".Među slavnim imenima hrvatskih vojskovođa, počevši od Ljudevita Posavskoga, Domagoja,Borne, Tomislava, Zvonimira, Krešimira i Svačića, preko Zrinjskih, Frankopana i Bakača,Hrvoja Vučkića Hrvatinića, Kosače, Berislavića, Kotromanića, Rizvanbegovića, Huesin BegaGradaščevića, bana Jelačića, pa do novih - Kvaternika, Brojovića, Dujića, Alagića, OsmanaPačariza, Francetića, Bobana i tisuće drugih, stoji ime našega hrvatskog Viteza - generalaVjekoslava Luburića - Maksa.

General Luburić se rodio 1913. u Ljubuškom, gdje je svršio pučku školu. Gimnaziju je učio uMostaru kao pitomac Napredkova Konvikta. Kao đak se odlikovao velikom bistrinom i



energijom. Za vrijeme pohađanja gimnazije, vidio je na sve strane velikosrpsku bahatost iprogonstvo svega što je hrvatsko. To je na mladoga Vjekoslava učinilo takav dojam, da jejedva čekao kad će uzrasti, kako bi se mogao sav posvetiti revolucionarnom radu i rušenjuJugoslavije - tamnice hrvatskog naroda. Bježanje pred policijskim režimom dovelo je Luburićau Madžarsku, na Janka Pustu, (Ne znam koliko bi se danas među Hrvatima znalo i govorilo o"Janka Pusti", da nije tada tu bio Vjekoslav Maks Luburić, mo. Otporaš.) gdje se pridružioUstaškom Pokretu, pod vodstvom sada pokojnog Poglavnika Dr. Ante Pavelića. Tu je dobiosvoju vojnu izobrazbu. Pokazivao je u svemu neobičnu oštroumnost, što ga je dovelo u prveredove i vrhove Ustaškog Pokreta.

Proglašenjem Nezavisne Hrvatske Države, godine 1941., Luburić se stavlja u službu Domovine,zajedno s ostalim ustašama. Ulazi u borbu protiv neprijatelja mlade Hrvatske Države. Zanjegovu hrabrost i neustrašivo vođenje hrvatskih vojnih jedinica bio je unapređen u činustaškog Pukovnika i Domobranskog Generala, a zaslužio je najveća naša odličja, Krunu KraljaZvonimira Prvog Reda i Orden Viteza.Bio je zapovjednikom Ustaške Obrane i Prve UdarneDivizije. Istakao se je sa svojim jedinicama u više ratnih okršaja. Osobito na Ljevču Polju ikod oslobođenja Banja Luke. Bio je zapovjednikom Južnog Fronta na Ivan Planini, (Ivan Sedlu,mo) gdje je i utemeljen Hrvatski Narodni Odpor, godine 1944.

Odlukom hrvatskog političkog vodstva o povlačenju hrvatske vojske prema Austriji, generalLuburić i njegove jedinice bile su zalaznica hrvatskoj vojsci i civilnom pučanstvu na povlačenju.kada je uvidio od strane političkog vodstva počinjenu političku i vojnu pogriješku povlačenjatako silne, dobro naoružane, ratnički iskusne vojske, uspijeva se s manjom grupom probiti uhrvatske šume, gdje nastavlja borbu protiv partizanskog okupatora i biva ranjen više puta.

Gogine 1947. prebacuje se preko Madžarske, Austrije i Francuske u Španjolsku. (Ovdje trebanadodati da je zet Maksa Luburića, Dinko Šakić pisao na jednom portalu - ne sjećam se više nakojem - u dva nastavka o Kavranovoj Akciji i u tim opisima spominje da je Maks Luburić stigaopreko Pirineja u Španjolsku 18 listopada 1948., mo. Otporaš) Tu nastavlja svoj rodoljubni radza Hrvatsku, okuplja stare borce i mlade snage, koje su spremne na žrtve. Uspostavlja tiskaruu kojoj se tiskaju listovi "Obrana" i "Drina", te razne druge knjige na hrvatskom jeziku, a kojesadrže u sebi redovito najvažnija suvremena hrvatska pitanja. Svojim dalekovidnim inesebičnim radom na okupljanju hrvatskih snaga, general Luburić, zvani i poznati Maks, postaoje pojam hrvatske borbenosti, Otpora i ustrajnosti, u pravednoj borbi potlačenog hrvatskognaroda za ostvarenjem njegovih opravdanih težnja - slobodom i samostalnom HrvatskomDržavom. Neprijatelj Hrvatske je uvidio tko mu najviše mrsi račune, pa je na podmukli način,zločinačkom rukom skratio život neumrlom hrvatskom vojskovođi, generalu Vjekoslavu VitezuLuburiću na dan 20 travnja 1969. u španjolskome gradu Carcagente.

Sjećajući se generala Luburića, sjećamo se i riječi njegova predšasnika, vojskovođe, junaka ipjesnika Frane Krste Frankopana. Te riječi vrijede za svakog Hrvata, koji je dao život zaDomovinu Hrvatsku, a one nam otvoraju veličinu smrti generala Vjekoslava Viteza Luburića,jer glase: - NAVIK ON ŽIVI - KI ZGINE POŠTENO!

DRINJANIN I NJEGOVA IDEJA



Gospođe i gospodo, dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati. Sastali smo se ovdje, ne da jadikujemoniti da donosim sud o djelovanju generala Drinjanina, nego da se prisjetimo njegovih ideja,koje je on ostavio za riznicu hrvatske budućnosti.

O generalu Luburiću se je mnogo pisalo i govorilo. Mnogi su samo ponavljali ono što se je nastotine puta reklo i zapisalo. Neki su nastojali uljepšati Drinjanovu prošlost, dok su neki drugiiskrivljivali činjenice, kako bi lakiše prikazali ljubav i žrtvu generala Luburića besmislenom isuvišnom, bez svrhe i cilja.

Ja Vam neću govoriti o njegovu djetinstvu i gdje je rođen, niti ću Vam govoriti o njegovimmukama i stradanjima, niti o njegovu predratnom djelovanju u redovima hrvatskerevolucionarne organizacije "Ustaša". Pa ni o njegovoj borbi za očuvanjem NDH.

Nedavno je štoviše i Đorđe Ličina "zasukao" rukave kako bi "novinar-Udbaš iz Zagreba,junački" opisao rad i djelovanje generala Drinjanina. Rijetki su oni koji su pravilno opisali idejegenerala Drinjanina. Zato ću se ukratko osvrnuti na one ideje koje govore o izmirenju iintegraciji svih Hrvata, na ideje, koje su mnogi prešućivali, navodno zbog njegove prošlosti.Koliko god je general Luburić neprijatelju bio opasan za vrijeme rata, još više im je on bioopasan poslije rata. Njegova ideja: "Sinovi bivših partizana i sinovi bivših Ustaša se moraju,rame uz rame, boriti zajedno za sretniju budućnost Hrvatske", nije ideja mržnje, niti idejanastavljanja borbe između sinova jednih i drugih. Ovu ideju generala Drinjanina ni danas mnogine mogu shvatiti, jer računaju, da se nisu dostatno osvetili jedni nad drugima. Tu i jestkukavština onih Hrvata, koji se boje izmirenja takozvane hrvatske ljevice i desnice, zapravoonih strana koje su svoj idealizam mržnjom zadojile i svoju zemlju krvlju natopile.

Tu tragediju prvi je uočio general Drinjanin i malo po malo u časopisu "Drina" razrađivao raznagledišta na sudbinu Hrvatske u prošlosti. Revolucionarni "fanatik" Maks Luburić je pobjediosamog sebe, pobjedio je svoje stranačarsko-ustaške ideje - iako je pri tome ostao, do smrti,vjeran i dosljedan ustaško-državotvornim načelima. Na drugoj strani su uviđali svoje zablude idrugi hrvatski fanatici, kao: Andrija hebrang, Vjekoslav Holjevac, Franjo Tuđman i još neki.

Kasnije su ih počeli slijediti i mlađi: Vlado Gotovac, Marko Veselica, partizanski sinovi Budiša,Čičak, Paradžik, Franjo Mikulić, zatim Zlatko Tomičić, Bruno Bušić i još mnogi. To je bio iostao plod izmirenja generala Drinjanina sa svim Hrvatima, što mu neprijatelj nikako nije htiooprostiti.

Deviza generala Drinjanina: "...Mi smo za hrvatsku revoluciju i u toj revoluciji ima mjestasvakom Hrvatu, koji je voljan dati svoj život za slobodu Hrvatske, a ne za ovaj ili za onajpolitički režim ili pak ideologiju...", jest kristalno jasna za svakoga državotvornog Hrvata.General Drinjanin čvrsto drži u svom srcu svoje stranačko-ustaško nadahnuće, a novomhrvatskom naraštaju nudi i preporuča hrvatsku revoluciju sa svakim Hrvatom, koji se je voljanžrtvovati za slobodu Hrvatske, za koju je vrijedno živijeti i umrijeti, a ne samo za "svoj"režim ili za svoju ideologiju. Ovo nije retorika generala Drinjanina, kako je to nedavno unastavcima, u časopisu "Danas" naveo spomenuti Đorđe Ličina, nego iskrena, demokratska



linija iskusnog i isprobanog hrvatskog rodoljuba i borca Maksa Luburića. To je bio njegovposlijeratni stav, kojeg je on unio kao temeljno načelo u redove HNO. I taj stav izmirenja suprihvatili mnogi Hrvati, osim grupaško-stranačarskih lutalica, kojih ima i u domovini i uiseljeništvu.

Neki poznaju generala Vjekoslava Luburića, neki generala Maksa Luburića, neki jedno i drugo,a ja ga poznajem kao generala Drinjanina, kroz njegovo pisanje u časopisu "Drina" i novini"Obrana", kao i kroz neke druge hrvatske publikacije. On je zagovarao hrvatsku i kulturnu icijelovitu revoluciju. Jest on je zagovarao i revoluciju, a ne da ona jedne porobi, druge uemigraciju otjera, treće natjera u šumu, četvrte zatvori, pete da postavi na Markov trg, danad šestima vladaju, već da svakog građanina Hrvatske oslobodi, hrvatsku državu ostvari ihrvatske granice učvrsti, sa susjedima prijateljske odnose uspostavi i da Hrvatima osiguramiran i dostojan život, u vlastitoj državi Hrvatskoj. Za taj njegov cilj on je imao nacrt:izgraditi elitu hrvatskih vojnika, koji će biti kadri sprovesti plan u djelo, s njim ili bez njega.On je bio na čistu, da u jednoj nacionalnoj revoluciji nema priziva, kao na sudskim procesima.Za ti svrhu stvorio je tiskaru "Drinapress" i tiskao priručnike za izobrazbu hrvatskih vojnika.Jer, ako zbog pomanjkanja znanja nisi uspio, onda si sa znanjem drugih uništen. On je toga biosvijestan i zato je bio uporan u svojoj ideji opće hrvatskog IZMIRENJA, što je javno izrekao:"Ja se ne borim za hrvatsku državu, da netko sjaši a ja da uzjašim, već da pomognemHrvatima državu stvoriti".

Poznata je izreka generala Drinjanina, koju je neprijatelj toliko puta izrabio u svoje svrhe:"Naš stav je jasan... rušiti Jugoslaviju..." Ova izjava je bila toliko snažna, da je potreslatemelje Jugoslavije, potkopala povjerenje u savezu komunista Jugoslavije, stvorila raznefrakcije među članovima komunističke partije, otrijeznila fanatike i zanešenjakejugoslavenske koncepcije, probudlia prirodni osjećaj kod Hrvata i stvorila mas-pokret, nazvankasnije "Hrvatsko Proljeće".

Usuđujem se reći, uzvišene gospođe i gospodo, da ove zasluge ne pripadaju toliko ustaškompukovniku i generalu Hrvatskih Oružanih Snaga Maksu Luburiću, koliko hrvatskom prognaniku igeneralu DRINJANINU. Mnogi Hrvati još uvijek Ga ne mogu shvatiti. To mogu samo oni, kojiuspiju sebe pobjediti i svoj život posvetiti Hrvatskoj. U njegovoj pravoj veličini i u njegovojpravoj ideji Hrvati će shvatiti Drinjanina tek onda, kada iščeznu svi noi mržnjom zadojenifanatici partizanske i ustaške revolucije.

General Drinjanin je pao na polju časti, za svoje hrvatske ideale, pa je kao što i vojnik kadpadne na bojnom polju, vršeći svoju vojničku dužnost. Koja žrtva bi mogla biti potpunija, dapotvrdi svoju ljubav i odanost prema Domovini Hrvatskoj, osim one po kojoj se može dati ivlastiti život za rodoljubne ideale? Živi duh generala Drinjanina nije umro. On živi među nama iživjet će vječito među državotvornim Hrvatima. To je blago, kojeg je general Drinjaninostavio u riznici Hrvatske.

Slava generalu Drinjaninu!Slava svim Hrvatima koji žrtvovaše svoje živote za obranu časti i imena Hrvatskog!



NEKA ŽIVI DUH HRVATSKOG IZMIRENJA!

Hvala svima na pozornom slušanju.Pročelnik Mile Boban.



GOVOR PROČELNIKA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA PONODOM PETNAESTEOBLJETNICE SMRTI GENERALA DRINJANINA.

"OTPOR" godina X. kolovoz 1984., glasilo HNO.

Kako smo najavili u prošlom broju "Otpora", a u znak petnaeste obljetnice smrti generalaVjekoslava Maksa Luburića, ovaj broj posvećujemo njegovoj dalekovidnoj ideji, riječi i djelu.Odvelo bi nas predaleko kada bi smo išli u potanju raščlambu Maksova života i rada, zato smose radije poslužili kraćim opisom života i rada, zatim govorom g. Mile Boban, kojeg je održao uChicagu 29 travnja, na SPOMEN SLOVU ZA GENERALA LUBURIĆA i fotokopijom pismaHRVATSKIM ELITAMA koje je general Drinjanin, ljeta 1968., uputio svim istaknutimHrvatima. Jedno i drugo upotpunjuju i daje cjelinu, koja sama za sebe govori. Uredništvo"Otpora".Među slavnim imenima hrvatskih vojskovođa, počevši od Ljudevita Posavskoga, Domagoja,Borne, Tomislava, Zvonimira, Krešimira i Svačića, preko Zrinjskih, Frankopana i Bakača,Hrvoja Vučkića Hrvatinića, Kosače, Berislavića, Kotromanića, Rizvanbegovića, Huesin BegaGradaščevića, bana Jelačića, pa do novih - Kvaternika, Brojovića, Dujića, Alagića, OsmanaPačariza, Francetića, Bobana i tisuće drugih, stoji ime našega hrvatskog Viteza - generalaVjekoslava Luburića - Maksa.

General Luburić se rodio 1913. u Ljubuškom, gdje je svršio pučku školu. Gimnaziju je učio uMostaru kao pitomac Napredkova Konvikta. Kao đak se odlikovao velikom bistrinom ienergijom. Za vrijeme pohađanja gimnazije, vidio je na sve strane velikosrpsku bahatost iprogonstvo svega što je hrvatsko. To je na mladoga Vjekoslava učinilo takav dojam, da jejedva čekao kad će uzrasti, kako bi se mogao sav posvetiti revolucionarnom radu i rušenjuJugoslavije - tamnice hrvatskog naroda. Bježanje pred policijskim režimom dovelo je Luburićau Madžarsku, na Janka Pustu, (Ne znam koliko bi se danas među Hrvatima znalo i govorilo o"Janka Pusti", da nije tada tu bio Vjekoslav Maks Luburić, mo. Otporaš.) gdje se pridružioUstaškom Pokretu, pod vodstvom sada pokojnog Poglavnika Dr. Ante Pavelića. Tu je dobiosvoju vojnu izobrazbu. Pokazivao je u svemu neobičnu oštroumnost, što ga je dovelo u prveredove i vrhove Ustaškog Pokreta.

Proglašenjem Nezavisne Hrvatske Države, godine 1941., Luburić se stavlja u službu Domovine,zajedno s ostalim ustašama. Ulazi u borbu protiv neprijatelja mlade Hrvatske Države. Za



njegovu hrabrost i neustrašivo vođenje hrvatskih vojnih jedinica bio je unapređen u činustaškog Pukovnika i Domobranskog Generala, a zaslužio je najveća naša odličja, Krunu KraljaZvonimira Prvog Reda i Orden Viteza.Bio je zapovjednikom Ustaške Obrane i Prve UdarneDivizije. Istakao se je sa svojim jedinicama u više ratnih okršaja. Osobito na Ljevču Polju ikod oslobođenja Banja Luke. Bio je zapovjednikom Južnog Fronta na Ivan Planini, (Ivan Sedlu,mo) gdje je i utemeljen Hrvatski Narodni Odpor, godine 1944.

Odlukom hrvatskog političkog vodstva o povlačenju hrvatske vojske prema Austriji, generalLuburić i njegove jedinice bile su zalaznica hrvatskoj vojsci i civilnom pučanstvu na povlačenju.kada je uvidio od strane političkog vodstva počinjenu političku i vojnu pogriješku povlačenjatako silne, dobro naoružane, ratnički iskusne vojske, uspijeva se s manjom grupom probiti uhrvatske šume, gdje nastavlja borbu protiv partizanskog okupatora i biva ranjen više puta.

Gogine 1947. prebacuje se preko Madžarske, Austrije i Francuske u Španjolsku. (Ovdje trebanadodati da je zet Maksa Luburića, Dinko Šakić pisao na jednom portalu - ne sjećam se više nakojem - u dva nastavka o Kavranovoj Akciji i u tim opisima spominje da je Maks Luburić stigaopreko Pirineja u Španjolsku 18 listopada 1948., mo. Otporaš) Tu nastavlja svoj rodoljubni radza Hrvatsku, okuplja stare borce i mlade snage, koje su spremne na žrtve. Uspostavlja tiskaruu kojoj se tiskaju listovi "Obrana" i "Drina", te razne druge knjige na hrvatskom jeziku, a kojesadrže u sebi redovito najvažnija suvremena hrvatska pitanja. Svojim dalekovidnim inesebičnim radom na okupljanju hrvatskih snaga, general Luburić, zvani i poznati Maks, postaoje pojam hrvatske borbenosti, Otpora i ustrajnosti, u pravednoj borbi potlačenog hrvatskognaroda za ostvarenjem njegovih opravdanih težnja - slobodom i samostalnom HrvatskomDržavom. Neprijatelj Hrvatske je uvidio tko mu najviše mrsi račune, pa je na podmukli način,zločinačkom rukom skratio život neumrlom hrvatskom vojskovođi, generalu Vjekoslavu VitezuLuburiću na dan 20 travnja 1969. u španjolskome gradu Carcagente.

Sjećajući se generala Luburića, sjećamo se i riječi njegova predšasnika, vojskovođe, junaka ipjesnika Frane Krste Frankopana. Te riječi vrijede za svakog Hrvata, koji je dao život zaDomovinu Hrvatsku, a one nam otvoraju veličinu smrti generala Vjekoslava Viteza Luburića,jer glase: - NAVIK ON ŽIVI - KI ZGINE POŠTENO!

DRINJANIN I NJEGOVA IDEJA

Gospođe i gospodo, dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati. Sastali smo se ovdje, ne da jadikujemoniti da donosim sud o djelovanju generala Drinjanina, nego da se prisjetimo njegovih ideja,koje je on ostavio za riznicu hrvatske budućnosti.

O generalu Luburiću se je mnogo pisalo i govorilo. Mnogi su samo ponavljali ono što se je nastotine puta reklo i zapisalo. Neki su nastojali uljepšati Drinjanovu prošlost, dok su neki drugiiskrivljivali činjenice, kako bi lakiše prikazali ljubav i žrtvu generala Luburića besmislenom isuvišnom, bez svrhe i cilja.



Ja Vam neću govoriti o njegovu djetinstvu i gdje je rođen, niti ću Vam govoriti o njegovimmukama i stradanjima, niti o njegovu predratnom djelovanju u redovima hrvatskerevolucionarne organizacije "Ustaša". Pa ni o njegovoj borbi za očuvanjem NDH.

Nedavno je štoviše i Đorđe Ličina "zasukao" rukave kako bi "novinar-Udbaš iz Zagreba,junački" opisao rad i djelovanje generala Drinjanina. Rijetki su oni koji su pravilno opisali idejegenerala Drinjanina. Zato ću se ukratko osvrnuti na one ideje koje govore o izmirenju iintegraciji svih Hrvata, na ideje, koje su mnogi prešućivali, navodno zbog njegove prošlosti.Koliko god je general Luburić neprijatelju bio opasan za vrijeme rata, još više im je on bioopasan poslije rata. Njegova ideja: "Sinovi bivših partizana i sinovi bivših Ustaša se moraju,rame uz rame, boriti zajedno za sretniju budućnost Hrvatske", nije ideja mržnje, niti idejanastavljanja borbe između sinova jednih i drugih. Ovu ideju generala Drinjanina ni danas mnogine mogu shvatiti, jer računaju, da se nisu dostatno osvetili jedni nad drugima. Tu i jestkukavština onih Hrvata, koji se boje izmirenja takozvane hrvatske ljevice i desnice, zapravoonih strana koje su svoj idealizam mržnjom zadojile i svoju zemlju krvlju natopile.

Tu tragediju prvi je uočio general Drinjanin i malo po malo u časopisu "Drina" razrađivao raznagledišta na sudbinu Hrvatske u prošlosti. Revolucionarni "fanatik" Maks Luburić je pobjediosamog sebe, pobjedio je svoje stranačarsko-ustaške ideje - iako je pri tome ostao, do smrti,vjeran i dosljedan ustaško-državotvornim načelima. Na drugoj strani su uviđali svoje zablude idrugi hrvatski fanatici, kao: Andrija hebrang, Vjekoslav Holjevac, Franjo Tuđman i još neki.

Kasnije su ih počeli slijediti i mlađi: Vlado Gotovac, Marko Veselica, partizanski sinovi Budiša,Čičak, Paradžik, Franjo Mikulić, zatim Zlatko Tomičić, Bruno Bušić i još mnogi. To je bio iostao plod izmirenja generala Drinjanina sa svim Hrvatima, što mu neprijatelj nikako nije htiooprostiti.

Deviza generala Drinjanina: "...Mi smo za hrvatsku revoluciju i u toj revoluciji ima mjestasvakom Hrvatu, koji je voljan dati svoj život za slobodu Hrvatske, a ne za ovaj ili za onajpolitički režim ili pak ideologiju...", jest kristalno jasna za svakoga državotvornog Hrvata.General Drinjanin čvrsto drži u svom srcu svoje stranačko-ustaško nadahnuće, a novomhrvatskom naraštaju nudi i preporuča hrvatsku revoluciju sa svakim Hrvatom, koji se je voljanžrtvovati za slobodu Hrvatske, za koju je vrijedno živijeti i umrijeti, a ne samo za "svoj"režim ili za svoju ideologiju. Ovo nije retorika generala Drinjanina, kako je to nedavno unastavcima, u časopisu "Danas" naveo spomenuti Đorđe Ličina, nego iskrena, demokratskalinija iskusnog i isprobanog hrvatskog rodoljuba i borca Maksa Luburića. To je bio njegovposlijeratni stav, kojeg je on unio kao temeljno načelo u redove HNO. I taj stav izmirenja suprihvatili mnogi Hrvati, osim grupaško-stranačarskih lutalica, kojih ima i u domovini i uiseljeništvu.

Neki poznaju generala Vjekoslava Luburića, neki generala Maksa Luburića, neki jedno i drugo,a ja ga poznajem kao generala Drinjanina, kroz njegovo pisanje u časopisu "Drina" i novini"Obrana", kao i kroz neke druge hrvatske publikacije. On je zagovarao hrvatsku i kulturnu icijelovitu revoluciju. Jest on je zagovarao i revoluciju, a ne da ona jedne porobi, druge uemigraciju otjera, treće natjera u šumu, četvrte zatvori, pete da postavi na Markov trg, da



nad šestima vladaju, već da svakog građanina Hrvatske oslobodi, hrvatsku državu ostvari ihrvatske granice učvrsti, sa susjedima prijateljske odnose uspostavi i da Hrvatima osiguramiran i dostojan život, u vlastitoj državi Hrvatskoj. Za taj njegov cilj on je imao nacrt:izgraditi elitu hrvatskih vojnika, koji će biti kadri sprovesti plan u djelo, s njim ili bez njega.On je bio na čistu, da u jednoj nacionalnoj revoluciji nema priziva, kao na sudskim procesima.Za ti svrhu stvorio je tiskaru "Drinapress" i tiskao priručnike za izobrazbu hrvatskih vojnika.Jer, ako zbog pomanjkanja znanja nisi uspio, onda si sa znanjem drugih uništen. On je toga biosvijestan i zato je bio uporan u svojoj ideji opće hrvatskog IZMIRENJA, što je javno izrekao:"Ja se ne borim za hrvatsku državu, da netko sjaši a ja da uzjašim, već da pomognemHrvatima državu stvoriti".

Poznata je izreka generala Drinjanina, koju je neprijatelj toliko puta izrabio u svoje svrhe:"Naš stav je jasan... rušiti Jugoslaviju..." Ova izjava je bila toliko snažna, da je potreslatemelje Jugoslavije, potkopala povjerenje u savezu komunista Jugoslavije, stvorila raznefrakcije među članovima komunističke partije, otrijeznila fanatike i zanešenjakejugoslavenske koncepcije, probudlia prirodni osjećaj kod Hrvata i stvorila mas-pokret, nazvankasnije "Hrvatsko Proljeće".

Usuđujem se reći, uzvišene gospođe i gospodo, da ove zasluge ne pripadaju toliko ustaškompukovniku i generalu Hrvatskih Oružanih Snaga Maksu Luburiću, koliko hrvatskom prognaniku igeneralu DRINJANINU. Mnogi Hrvati još uvijek Ga ne mogu shvatiti. To mogu samo oni, kojiuspiju sebe pobjediti i svoj život posvetiti Hrvatskoj. U njegovoj pravoj veličini i u njegovojpravoj ideji Hrvati će shvatiti Drinjanina tek onda, kada iščeznu svi noi mržnjom zadojenifanatici partizanske i ustaške revolucije.

General Drinjanin je pao na polju časti, za svoje hrvatske ideale, pa je kao što i vojnik kadpadne na bojnom polju, vršeći svoju vojničku dužnost. Koja žrtva bi mogla biti potpunija, dapotvrdi svoju ljubav i odanost prema Domovini Hrvatskoj, osim one po kojoj se može dati ivlastiti život za rodoljubne ideale? Živi duh generala Drinjanina nije umro. On živi među nama iživjet će vječito među državotvornim Hrvatima. To je blago, kojeg je general Drinjaninostavio u riznici Hrvatske.

Slava generalu Drinjaninu! Slava svim Hrvatima koji žrtvovaše svoje živote za obranu časti iimena Hrvatskog!

NEKA ŽIVI DUH HRVATSKOG IZMIRENJA!

Hvala svima na pozornom slušanju.Pročelnik Mile Boban.





VAŽNOST JEDNOG PISMA:

(Pismo koje dolje niže iznosim je pisao general Drinjanin gosp. Igoru Buljan (1935-2009).Upoznao sam Igora Buljana ljeti 1962. godine na Monmantre, Sacre Coeur u Parizu. Završio jekemijski fakultet na sveučilištu u Zagrebu. Sebe je smatrao studentom. Stric mu je bio ViceBuljan, hrvatski partizan, komunista, antifašista i jedan od jugoslavenskih prvoboraca NOR.Tražio je da mu pomognem naći posao. Mojom preporukom zaposlio se je u istom poduzećugdje smo dr. Miljenko Dabo Peranić i ja radili, Labrairie Hachette. Razvili smo dobroprijateljstvo i našli zajednički rječnik u radu za Hrvatsku. Upoznao sam ga sa izdanjimaDRINAPRESS-a: letke, Obrana, Drine i drugo. Iz dana u dan mu se svidjalo sve što jepročitao. Znao je mnogo o ishodu rata , više sa stričeve strane i, kako je sam rekao da zamnoge stvari nije čuo dok o njima nije sada pročitao u izdanjima DRINAPRESS-a. Na mojnagovor, kao intelektualac, pisao je generalu Luburiću. Neka mi se u zaporkama stavim nekedodatke poradi boljeg razumijevanja samog sadržaja u pismu, jer su mi neke stvari poznate.Donosim pismu u originalu. Otporaš.)

genera DRINJANIN12.II.1964.

Br. Buljan Igor,90 rue Blomet, hotel du Nivernais,Paris, XV.e. FRANCE

Dragi hrvatski brate !(Već ovim naslovom, kako mi je Igor pričao, general Drinjanin ga je osvojio, mo)

Primo sam Tvoje pismo, kao i priloge. Hvala na svemu i posebno na opširnosti. Ima mnogomladih, koji žele da ih se razumije, shvati, a da ni prstom ne maknu, ni u pogledu napora premaostalima, ni u pogledu nastojanja, da i sami shvate nešto od onoga što se dogadja i što je izvannjih. Kada god mognete pišite mi o problemima, a i ja ću u važnijim stvarima konzultirati Vas iprijatelje, pa da vidimo šta i kako mošemo napraviti za Hrvatsku, mladi i stari. I netreba seniti bojati da se ne razumimo, i nije važno da se u svemu razumimo, niti je odsudno, da se toodmah dogodi. Ali jest važno da ima dialoga.

Skoro isti principi odnose se na i sastav i brojčano stanje onih komponenata, koji formirajubilo grupu sveučilištaraca, bilo grupu Prijatelja Drine. Problemi i vrieme, osobe i dogadjaji,vrline i defekti komponenata zbližavati će i udaljivati ljude, - ali mukleusi (po mojoj prosudiova riječ "mukleusi" bi trebala značiti šutnja, koji šute i rade, mo) su tu, misli se, radi se,nastoji se i iz svega će borba i vrijeme nešto učiniti za našu stvar kao i u formiranju samih. Jadakle ne gledam tragično na gibanje, brojna stanja, odlazke i povratke. Ako proučite povjestrevolucionarnih ( ili inih ) pokreta vidit ćete iste sintome. To je prirodno. U predvečerjedogadjaja to će sve izgledati solidnije, evidentnije, a tih dogadjaja na našem obzorju nema,kao ni izričitih dominatnih polova, osoba, dok su ideologije i tako već skoro sve istrošene i



nalazimo se, svi skupa, u dobu kriza i traženja puteva unutra kanibalsko-pragmatičnih poteza"velikih". Hvala na imenima, i učinite to i drugi put, a ja Vam velim načelni stav. I onda na kraju- tu je još čovjek sa svim svojim manama, vrlinama, ambicijama, netaktičnostima i nekada se izosobnih razloga traži ideološki, taktički, ili politički plašt, da ne ispadnemo smiešni. Napried,dakle.

U svakom slučaju i uz sve gornje mene će jako veseliti, da Miljenko (Dabo Peranić, mo) nadje uVama dobra i koristna suradnika.

U pogledu letaka mi smo velikodušni i nama je svjedno, da li dolaze od NOVE HRVATSKE(novina koju je izdavao u Londonu Jakša Kušan, mo) i prijatelja, ili s druge strane, ali mislimoda bi letci namjenjeni hrvatskom narodu trebali biti nestranačarski, svehrvatski, i jedvavjerujem da će itko od HOP-a slati letke koje tiska DRINA ili idu u ime Kušana ili iz Munstera(grad u Njemčkoj, mo. Otporaš)

Moramo biti apsolutno velikodušni i ne sitničavi. Nije pametno da tako rade, ali nije pametno nito, da se od njih to traži. Pa uvijek sve propadne na tom nesretnom sitničavskom problemu. Nustvorimo AKTIVISTIČKE CETRE, svehrvatske, državotvorne, i bez natruhe malog buržujskogi malogradjanskog karaktera. U Hrvatskoj vlada novo doba, novi duh, i Vi to znate. Šta jeHrvatima stalo do nekih imena iz Londona, Madrida, Munstera? Stvorimo aktivističke letke,aktivističke centre medju nama, i stvorimo sredstva, i napried ! Inače nikada napried ! Ja samu zadnjih 7 mjeseci suradjivao i sa onim , koji me javno napadaju, ili se od nas elegantnoogradjuju. Mi hoćemo pokušati i to. Dajmo, zaboga, položimo ispit zrelosti u našoj propagandi.Vidite kako radio Madrid (Glas Madrida kojeg je vodio prof. Pavao Tijan sa svojom suprugomprko 20 godina, mo. Otporaš) daje primjer. Mi bi mogli, pa ne koristimo priliku, da o SEBIGOVORIMO. Tu je čitav problem naše politike, strategije i propagandne politike. Šta se hoćepostići? Isticati Kušana iz Londona, Gezu iz Australije, (Geza Pasty je bio pokretač,organizator i prvi predsjednik Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva, HRB kojeg su agenti Udbekidnapirali iz Nice, francuska, ljeta 1965. godine i usmrtili u YU, mo. Otporaš) Maksa izMadrida, Orlovića iz Munstera, ili Miroslava (Varoš, Udbin agent, mo) iz Rima, ili Derviša izPariza, (Derviš Šehović je bio predstavnik bosanskih muslimana u Francuskoj, mo), - ilitrebamo pred narod izići sa problemima, primjerima i solucijama. Drugo : drukčiju propagandutreba voditi u tudjini, drukčiju pred narodom. Nisam ja proti stvaranja grupa idemokratizacije, nu pred narod treba izlaziti sa suvremenim riešenjem, ako hoćemo postićineki efekt. Računajte dakle sa nama, ali na drugoj bazi. Zašto nebi stavili adrese svih novina,radio postaja i javnih adresara? Nu i tako još od HOP-a nećete dobiti suradnju. Mi smo mnogokoplja polomili u tom predmetu, jer na sve vele: treba pitati Buenes Aires, a od tamo znate štavele, da su svi pošteni Hrvati u njihovom redovima, i Živio Hefer! (Predsjednik HOP-a koji jenaslijedio Poglavnika, mo. Otporaš) Razgovorite dakle o predmetu.

Naša slova su br. 10. a uopće nemamo grugih, osim neznatno malo br. 6. koje neupotrebljavama, a koja su predvidjena tek za trgovačko sveučilište. Mi nemamo foto i drugihsprava za to, nego samo tiskarske strojeve i poznata Vam slova.



Ja ću poslati nešto ovih DRINA o kojima pišete, i razmišljao sam o ponovnom tisku. Molim vasuzmite tu stvar u razgovor sa našim Krugom i prof. Dabom, pa konkretno recite šta izostaviti,šta nadometnuti. Ispravno stavljate opasku da treba nadodati nešto o problemima muslimana,pa čak i izmjeniti tekst, jer ja sam to povjerio bio jednom drugom krugu intelektualaca, gdjeje prevladao "zapad", a vi znate da to nije kriterij, osim - na zapadu samom i u propagandnesvrhe. Mi moramo k tome i sa socijalne strane nešto izmjeniti i nadodati. Razgovorite i uzmitetu stvar ozbiljno, jer ima materije za tu u tom broju. Ja se nadam da ćete "osposobiti" tuDrinu za današnjicu.

Ja sam poslao g. Profesoru 100 kom. OBRANA, a drugih 100 g. Šehoviću za muslimanski sektorkako u Francuskoj, tako i za druge geografske prostore. U pogledu cijena DRINE to nekatamo uredi sam g. Dabo, a prema prilikama i mogućnostima.

Jezik ! Oh to je već tragično. Mi dobivamo sa svih strana toliko opaski i tako kontradiktornih,da je za poluditi. Ja tom problemu nisam davao važnosti. Prvo jer nisam siguran više u ništa, ani gg. profesori, a osim toga ja se ne bavim tim nego do sada Bebek (Željko, prvi uredniknovine OBRANE, mo), prije drugi, nekad jedan, nekad drugi, jedni čestitaju, drugi psuju zaiste stvari. I budući da tu stvar ne možemo riešiti, ja ostavljam svakom neka piše kako hoće, aoni koji ispravljaju kako hoće, dok se ne nadje riešenje.

Mene veseli da ste povezani sa g. Šehovićem, i da ispravno gledate na stvar muslimana iproblematike koja postoji, i koja se neće riešiti negiranjem. Naravno ne radi se o g. Šehoviću,nego o Odboru Hrvata Muslimana. Trebalo bi svu tu propagandu uspraviti na načelne problemei na aktiviste, koji mogu, trebaju i moraju pripadati svim hrvatskim grupama. U predvečerjedogadjaja i tako će se morati sva propaganda uskladiti, pa je dobro praviti pokuse i stvaratiprecedente.

Nemojte se obezhrabiti ako naidjete na mnogo nerazumjevanja. Ima ih. Mi nikog neisključujemo, ali ih ima mnogo, koji to čine sa nama, tajno i javno. I mi moramo računati saljudima, jer je sve veći broj onih (kvalitetno slabijih) koji nam predbacuju, da mi pomažemomnogima, koji lupaju po nama, iako to rekompenzira kod elita (koje ne gledaju na kvalitet).

Ja sam iz Pariza u više navrata dobio pisma od intelektualaca i na ista odgovorio. Uvjek neprihvaćamo sve, ali je sigurno, da smo mnogo toga usvojili. Prijatelji smo dialoga, i kako viditenikom ne solimo pamet, jer ljude želimo uvjeriti i damo se i sami uvjeriti. Nastavite, dakle, idogovorite sa g. Profesorom i Milom.

Svima oko Vas šaljem iskrene hrvatske pozdrave, a posebno onima, koji su s nama bili ili jesu uvezi. Odani Vam Vaš

genera Drinjanin.

(Poslije amnestije iz 1962. godine koju je Aleksandar Ranković uveo, mnogi Hrvati su napuštalisvoja djedovska i roditeljska ognjišta. Mnogi su došli i u Pariz. Bio sam jedan od onih koji je



mnogima pomogao. Kod mene u stanu po podu su spavali dok ime se papire ne srede za boravaki posao ne pronađe. Kako sam imao mnogo hrvatskih knjiga, časopisa, novina, letaka i sl. iz svihhrvatskih strujanja, po cijelu noć bi čitali. Najviše su govrili da im se štivo DRINAPRESS-adopada, jer je bio više prikladan mišljenju ideja Hrvata iz Domovine. To je general Drinjaninznao vrlo dobro, te je na osnovu tih domovinskih ideja zadobivao povjerenje, kako se je to u tavremena govorilo u emigraciji, PASOŠARA. Mošda baš iz tih od nekih "pasošara" Udba jevrbovala svoje agente protiv svojih poznanika i sunarodnjaka Hrvata. Tako je i Ilija Stanić kao"pasošar" postao ubojica hrvatskog generala Maksa Luburića. Otporaš.)



DESET (10) TOČAKA NIKAD ZADOVOLJNIH ILI UVIJEK NEZADOLVOLJNIH HRVATA

Slika žrtava fašizma u Jasenovcu je simbol svih svađa, prošlih, sadašnjih i budućih.






PETA TOČKA:



Iako su Hrvati u prošlosti i u raznim političkim okolnostima isticali razna i ponekadakontroverzna hrvatska nacionalna obilježja, ipak, zahvaljujući onim svijestnim državotvornimHrvatima koji su uvijek i u svakim prilikama, smjelo i odvažno, isticali i branili istinska i pravanacionalna hrvatska obilježja: zastavu, grb, predaju, jezik, običaje, pozdrav(e) i sve ono čimese jedan narod divi i ponosi i što ga predstavlja, uspjeli su se Hrvati održati do danadanašnjega.



OSMA TOČKA:Iako su Hrvati bili prevareni stupiti u državnu zajednicu s drugim narodima poslije prvogsvijetskog rata 1918. godine, hrvatska nacionalna obilježja: zastava, grb, predaja, jezik,pozdravi i hrvatski narodni osjećaji su bili ti koji su progovorili u hrvatskom čovjeku da jedošlo vrijeme da se Hrvati ujedine u borbi za oslobođenje Hrvatske i uspostavu HrvatskeDržave.


DESETA TOČKA:Iako su mnogi današnji Hrvati upoznati o Hrvatskoj i Hrvatskom Ustaškom Pokretu,Poglavniku, Ustašama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, NDH, kroz ovu gore priloženu slikuspomenika Žrtava Fašizma u Jasenovcu, kojeg je projektirao beogradski srpski arhitektBogdan Bogdanović, ipak ovaj spomenik je taj koji je hrvatskim komunistima otvorio oči da tajspomenik predstavlja srpske, četničke i jugoslavenske laži. Dr. Franjo Tuđman je bio taj kojije prvi upro prstom u srpskojugoslavenske laži koje se promiču protiv hrvatskog narodaupravo kroz ovaj spomenik u Jasenovcu. Zato je Maks Luburić pisao svojem suradniku u Parizdru. Miljenki Dabi Peraniću 1968. godine da je taj spomenik napravljen kao po njegovu, MaksaLuburića, planu. Jer, kako Maks piše u pismu, doći će vrijeme da će se na tom i oko togspomenika hrvatski komunisti najprije posvaditi sa srpskim komunistima i na kraju potući zbog



uveličavanja žrtava u Jasenovcu, a mnogi i ne znaju šta je sve tamo bilo. Eto, tako je i prvipredsjednik RH dr. Franjo Tuđman, zadojen idejama i programom Hrvatskog NarodnogOdpora, HNO IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA uzeo taj spomenik kaopravac za rušenje Jugoslavije. Otporaš.Posljednje uređivanje od Bobani : 18-04-2014 at 05:11



ZA HRVATSKU DRŽAVU I SA DR. JURAJEM KRNJEVIĆEM

general DRINJANIN Carcagente, 16.2.1965Vjekoslav LuburićSanta Ana 33Carcagente

(Valencia), Espana

GospodinDr. JURI KRNJEVIĆULondon

Gospodine predsjedniče !

Nadam se da ste dobili moje pismo od 12.o.v. mj. kao i tri paketa naših izdanja.

Predsjednik organizacije Odpora u Torontu g. Ratko Gagro obratio se je na Vas pute. g. AnteDošena, da bi intervenirali kod tamošnjih Vaših predstavnika radi dvorane Hrvatskog Doma zanašu proslavu.

(Radi se o "Hrvatskom Domu HSS" kojega su mnogi Hrvati Toronta kao pojedinci, kao i nekehrvatske organizacije, dali svoj doprinos u dionicama kao dioničari za kupnju ovg HrvatskogDoma koji nosi ime DOM HRVATSKE SELJAČKE STRANKE. Ovaj Dom se je iznamljivao svimai svakome za razne prigode: svatove, zabave, proslave, sastanke itd. Nastale su trzaviceizmeđu vodećih članova uprave Doma i nekih iz uprave organizacije Hrvatskog NarodnogOdpora ERIK LISAK, tako da je uprava doma zabranila ODPORAŠIMA održati proslavuDANA ODPORA u Torontu za sve Hrvate. Ovo generalovo pismo, uz ostalo, se odnosi i na tutemu, mo. Otporaš)

Brat Gagro je inače utemeljitelj, odnosno jedan od početnih dioničara za kupnju Doma. Ja Vasisto molim, da bi mu izišli u susret, te tako i na djelu dokažemo, da smo svjesni Hrvati usuradnji za zajedničku stvar.



Urednik OBRANE brat Husnija Hrustanović veli mi da Vas zamolim, da nam napišete zaslijedeću OBRANU uvodni članak. Ako bi bili slobodni sugerirati Vam temu o hrvatskomdržavnom i pravnom pravu na svoju slobodu i svoju državnost, zatim o potrebi hrvatske slog itolerancije u emigraciji - u čemu ste Vi i dosad dali bezbroj najljepših primjera.

Gospodine Predsjedniče, slobodan sam napomenuti Vam, da je naša tiskara obogaćena novimelementima, medju inim i jednim linotypom, pa ćemo slijedeći broj spremiti u veoma velikojtiraži i odpremiti ga po cijelom svijetu i u domovinu.

Želim Vam svako dobro i uz dužno poštovanje ostajem odani Vam general Vjekoslav Luburić.

(Napomena:

1.) [/B]Moglo se je primjetiti iz dosadašnjih pisama da je ovo prvi puta da se generala usvojim pismima potpisuje svojim punim imenom Vjekoslav Luburić.

2.) Svi bi mi mogli dati svoja mišljenja, koja bi bila jako različita i zanimljiva, žašto je generalDrinjanin samo njemu, dru. Juraju Krnjeviću (1895-1988) potpisivao se svojim punim imenom izkrsnog lista Vjekoslav Luburić. Jest, doduše, on je stavio "general", ali generala ima svakinarod na svijetu, svake države, svake vlade i režimi, prijateljske i neprijateljske.

3.) Ja bih mogao dati moje mišljenje glede ovog slučaja, ali to je samo moje mišljenje na kojeja imam pravo, makar to mišljenje bilo i krivo mišljenje. Ja sam formirao ovo moje mišljenjetijekom preko pola stoljeća praćenja hrvatske nacionalno državne politike. Dr. Juraj Krnjevićkao Hrvat mogao je više koristiti hrvatskoj nacionalnoj stvari da se uopće nije rodio il da seuopće nije bavio NIKAKOVOM POLITIKOM, kad se već u najkritičnijim vremenima 1941-1945bavio politikom. On je u ta najkritičnija vremena 1941-1945., kada su četnici u suradnji sa KPJi svim njihovim filijalima koje su ovi kasnije prozvali: NOB, NOV, JNA, NOP, sve u svemuskraćeno AVNOJ, punom brzinom klali hrvatski narod, borili se protiv već postojeće hrvatskedržave, bio ministar srpske jugoslavenske vlade u Londonu, čitaj četničke vlade, lobirao zaSrbe i njihova "đenerala" Dražu Mihailovića koji se je borio ZA KRALJA I OTADŽBINUJUGOSLAVIJU.

4.) Dr. Juraj Krnjević je uočio svoju zabludu tek poslije rata kada je uvidio da je izigran iprevaren, iscijeđen do kraja, kao svaka žvakaća guma koju se na koncu svakog žvakanja odbaci,tako je i četnička Jugoslavija odbacila dra. Krnjevića kojeg Titina Jugoslavija nije htjela.

5.) Dr. Krnjević je uz ostale svjedoke koji su svjedočili u prilog dra: Andrije Artukovića u LosAngelesu, svjedočio u korist istine i u korist Hrvatske, kako bi donekle opravdao svojezablude iz prošlosti, najtragičnije prošlosti hrvatskog naroda 1941-1945, kada je on, dr.Krnjević, svim srcom i žarom bio protiv "ustaštva" koje je branilo hrvatske povijesne granice,pa tako i istočnu granicu na DRINI.



6.) Pošto je general Drinjanin u hrvatskoj političkoj emigraciji već bio poznat kao "generalDrinjanin", za sigurno nije htio tim imenom "Drinjanin" navlačiti zlu prošlost u sjećanje dru.Krnjeviću. Otporaš)

[/I]21-04-2014 06:33#14

Bobani Bobani je odsutan


PISMO PUK. IVANA ŠTIER-a GEN. VJEKOSLAVU LUBURIĆU

Zapovjedniku Hrv. Nar. Otpora. (Na znanje i ravnjanje. Kako će se i vidjeti kroz cijelo pismoda puk. Štier ne piše "Odpor" nego "Otpoor". Mo, Otporaš)

Znanja radi kopije upućene:

Mirku Bušić za Hrv. Nar. Otpor u Ragentini,Rudolfu Eriću za Hrv. Nar. Otpor u U.S.A.Vjekoslavu Cecelji za Hrv. Nar. Otpor u Canadi,Stjepanu Brbić i Srećku Roveru, za H.N.O u Austreliji,Dr. M.Dabo Peranić, Paris,

(U do sada iznešenim PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je uočiti osobna prijateljskapovezanost između ova dva div junaka rata NDH generala Vjekoslava Luburića i pukovnikaIvana Štira, ili Štiera, svejedno, jedno ili drugo je ispravno. U osobnim izmjenama pisama suse uzajmno oslovljavali sa"dragi braco". Također se je magla uočiti preko ovih pisamaudaljenost od jednog drugoga, pa se je moglo, s razlogom pitati: zašto je došao ovaj sporizmeđu ova dva hrvatska uzor vojnika. Donosim u devet (9) gusto tipkanih stranica pismopukovnika Ivana Štira generalu Drinjaninu. Mislim da će se na neki način moći doći do nekogzaključka. Mo. Otporaš)

Dragi Braco !

Buenos Aires, 12 prosinca 1966.

Tvoje zadnje pismo koje sam primio bilo je od 15 listopada o.g. Na isto sam Ti opširnoodgovorio mojim pismom od 9 studenog. U istom pismu upoznao sam te sa razlozima moganegodovanja i nezadovoljstva sa stanjem koje (je) u posljednje vrijeme vlada u redovimaOtpora općenito, a napose radi nastalog stanja u našoj lokalnoj organizaciji ovdje u BuenosAiresu.

Što se tiče stanja u redovima Otpora općenito, o tom sam Ti pisao i u nekoliko ranijih pisama.Još onamo iz doba sastanaka Velikog Radnog Skupa, koji je održavan u Kanadi uoči Desetog



Travnja prošle godine, kojom prilikom sam na Tvoj opći poziv tom sastanku uputio i ja mojprijedlog. Stajao sam na stanovištu da se cjelokupnoj organizaciji Otpora uznastoji što prijedati jedan jasniji i podpuniji formalni i organizacijski oblik.

U mojim brojnim pismima koja sam Tebi upućivao (jer sa drugima se nikako ili vrlo malodopisujem) trudio sam se uvjeriti Te da toj našoj "revoluciji duha", na kojoj smo obojica tolikoradili, dademo konačno i jedno vidno, realno i elastično tijelo, u kojem će se moći ispoljiti djalai odgovorni rad svakog člana našeg pokreta. Drugim riječima, cjelokupnoj organizaciji Otporakrajnji je čas dati jedan bolji organizacioni oblik, na bazi demokratske izgradnje odganizacijaod dolje prema gore, ili drugim riječima rečeno : ostvariti jednu demokratsku representivnuorganizaciju. Općenito smo obojica u našim člancima zagovarali demokratiziranje naših i svihdrugih hrvatskih organizacija, čemu bi vrhovna težnja i cilj imalo biti jedno opće hrvatskopredstavništvo, barem za hrv. emigraciju, ako već ne ono opće hrv. narodno predstavništvo.

Mislim da je Tebi i ostaloj braći još svježa uspomena na sabor u New-Yorku, kojom prilikom jepo prvi puta naša emigracija imala priliku nešto većega u tom duhu ostvariti. Osnovano je tadaneko Predstavničko Vijeće, koje i danas još životari, a da nije uspjelo uhvatiti više korijena iefikasnog života, postoje danas zato razne isprike i razlozi. Ja ovdje ne želim ulaziti u detaljetih razloga i tražiti krivce. Želim samo podvući činjenicu, da je Otpor na tom saboru biorazmjerno najjače zastupan, a danas se u redovima našega tiska o tome više niti ne piše nitivodi računa.

Pristaše Otpra su za pripremu tog sabora uložili mnogo truda i sredstava, a da sve to nijedonijelo nikakove rezultate za Otpor, osim bacanje krivnje na Tvoje držanje i stav, koji namaopćenito nije bio dovoljno razjašnjen i opravdan, kao što ni danas još ne znamo zašto jeodjednom iza toga umuknuo brat Rover, član Vijeća i Otpora. Od svega toga vidjeli smomedjusobna obtuživanja izmedju Tebe, prof. Oršanića i dra. Jelića. Mislim, da su radi svegatoga o tome trebali biti detaljnije i intimnije upoznati barem oni istaknuti članovi Otpora,kako bi izravno saznali koje i kakve uvjete osobne i kakove političke naravi, su si pojedinci iliskupine postavljali. Tako se neuspjehom i šutnjom prešlo preko rada, truda i materijalnihnapora mnogih članova Otpora.

Kada sam ipak nastavio insistirati i sugerirati jedno praktično rješenje ustavnog irepresentativnog uredjenja Otpora, te sam Ti u tu svrhu i pisao o mom planu kako to postići,Ti si razaslao okružnicu u kojoj si napose Radnom Skupu "North" predlagao da sastave u tomduhu svoj nacrt i pošalju kopiju i meni, kako bi se na bazi ovoga i drugih nacrta i prijedlogasporazumio sa g. Mehmedagićem i nas dvojica sačinili prvi opći nacrt ustava, načela ipropisnika.

U svrhu formalnog oblika organizacije Otpora ja sam Tebi predlagao da se organiziranjeOtpora usmjeri i bazira na dva pravca: domovinski (tajni) i vanjski, javni sektor rada. Vanjskisektor bi sačinjavale raznovrsne organizacije i povjereništva, sačinjavani na bazi prilika imogućnosti, te zakona, koji vladaju u pojedinim zemljama slobodnog svijeta, predstavljajućidijelove vanjskog sektora Otpora kao autonomne organizacije, koje bi kao takove, autonomne,samostalno djelovale prema postojećim mogućnostima u odnosnim zemljama, i kao takove



neovisno i samostalno suradjivale na demokratskoj i ravnopravnoj bazi i sa ostalim postojećimhr, državotvornim i pozitivnim organizacijama, te na istima mogle stvarati i zajedničke lokalne(mjesna i zemaljska) tijela, t.j. lokalne odbore i predstavništva, u svrhu jačanja općehrvatskih pozicija.

U tom duhu razradio sam i nacrt i pravila za našu ovdašnju organizaciju u Argentini. UnutarOtpora pak, tj. unutar vanjskog sektora Otpora, sve te raznovrsne organizacije ipovjereništva i radni skupovi, osim čisto svojih otporaških kontinentalnih predstavništva(vijeća), kao što su primjer "Radni Skupovi" "North", "Sud", "Oceanija" itd. imali bi i jednosvoje opće zajedničko predstavništvo-vijeće, načinjeno od izabranih delegata pojedinihodgovarajućih organizacija svojih odnosećih sektora.

Što se pak tiče domovinskog tajnog sektora, predlagao sam da se načini tajni vrhovni stožerza taj sektor, koji ne bi mogao (iz razloga tajnosti) imati nikakovog izravnog dodira sapojedinim organizacijama vanjskog sektora. A da bi ipak Otpor ostao i bio cjelovitaorganizacija, predlagao sam da se iznad oba sektora (vanjskog i unutarnjeg), uspostavi jedno"Vrhovno revolucionarno Vijeće Hr. Nar. Otpora" sačinjeno iz tri ili četiri člana iz svakogsektora, a koji bi, što se vanjskog sektora tiče, bili izabrani unutar "Vrhovnog Vijeća(predstavništva) toga sektora.

To bi dakle "Vrhovno Revol. Vijeće Otpora" imalo biti spojni most iznad oba sektora rada, iujedno vrhovno tijelo Otpora s Tobom na čelu. Logično je, da bi Ti time trebao renuncirati(odreći se, mo. Otporaš) na dosadašnjoj autorativnoj praksi "Glavnog Stana" kojega si Ti dosada popunajao po Tvom vlastitom nahodjenju, sa ljudima sa kojima si samo Ti bio sporazumani zadovoljan, a koje si jednako autorativno mijenjao, bez ikakovog obrazloženja ikome unutarširoke organizacije, bilo radi imenovanja, bilo radi uklanjanja članova "Glavnog Stana". (S ovimse ne bih složio. U hrvatskoj vojničkoj praksi riječ "Glavni Stan" je snaga vojske isto kao i ujednoj obitelji gdje riječ "Roditelji" predstavlja poštivanje i snagu obitelji. Izmijeniti riječ"Roditelji" u bilo koju drugu riječ, smisao obitelji se mijenja. Mo, Otporaš )

Logično je i samo po sebi se razumije, da bi ta dosadašnja Tvoja praksa u slučaju ovakovognovog ustavnog uredjenja Otpora morala otpasti i Ti bi morao konzultirati se u svakomvažnijem slučaju i pitanju sa članovima bilo "Vrhovnog Rev. Vijeća (što je u ovom slučaju"Glavni Stan", mo. Otporaš), bilo sa "Vrhovnim Vijećem vanjskog sektora, odnosno sa "GlavnimStožerom" unutarnjeg (domovinskog) sektora. Time bi Ti imao jedan odgovoran položaj, te bi upitanjima odsudne naravi dijelio odgovornosti i prava, ali bi zato i za svaki na takovoj bazilegalni čin imao pokriće i opravdanje prema svima i svakome. Drugim riječima, Otpor bi biopotpuno odgovorno i reprezentativno tijelo i prema svim drugim izvan naše organizacije. A toznači: imati drugog ugleda i povjerenja , nego li je postignuto dosadanjim načinom, kada je sveod odlučujuće i opće naravi i vrijednosti koncentrirano samo u jedoj osobi - u Tvom autoritetui u Tvojoj vlastitoj volji i odlukama. Pa zar se nije na tome pitanju slomio i H.O.P.? I tu jelogično moralo doći pitanje: Da li autorativni "vrhovnik", ili reprezantativno "predstavništvo",na čelu sa odgovornim i vremenski odredjenim "predsjednikom" ili "predstavnikom".



Mi smo u duhu naše "revolucije duha" neprekidno zagovarali "demokratiziranje" svih našihorganizacija, kao uslovnom potrebom i preduvjetom općeg okupljanja svih hrv. državotvornihsnaga. Opća hrv. koncentracija i akcija nije se do sada ni mogla postići samo zato, jer su se oviprincipi odbacili u ime nekih "legaliteta i kontinuiteta", predstavljeni obično po ambicioznimprvacima, koji su u svojim nezdravim ambicijama ustrajali usvajati si ona i onakova prava, kojaviše ni po logici, a ni po pravu i praktičnosti ne mogu opravdati. Opće hrvatska sloga ruši se ilomi danas na sebičnim ambicijama tek nekolicine pojedinaca, koji uporno ustraju na krivim iprozirnim "oporukama", "imenovanjima" i kontinuitetima".(Moglo bi se skoro sa sigurnošću reći da se ove tri riječi: "oporuka", "imenovanjima" i"kontinuitetima" odnosi na navodnu Poglavnikovu oporuku, kojom je on pred samu smrtoporukom imenovao Dra. Stjepana Hefera nasljednikom Ustaškog Pokreta, te tako postaopredsjednik Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP-a, mo. Otporaš)

Posljedice su danas napose vidljive u redovima H.O.P-a, a što, kraj svih naših nastojanja inapora da s tom praksom prestane, i kraj sve teorije naše "revolucije duha", i kod nas sepočelo uporno polaziti istim pogrešnim putem. Ja sam ti uvijek nastojao izbjeći i našojorganizaciji spriječiti sve negativne posljedice takovog krivig puta. Mogu si u tom pogledujedino osporavati da nisam bio pri tome dovoljno ustrajan i energičniji. Ali ja sam se jediniograničavao o tim pitanjima pisati, prepuštajući i ostaloj braći da reknu svoju, kako ne bipočeo stršiti i ispadati nikakva opozicija. Bili smo u eri evolucije naše "revolucije duha" pa seto i ne bi smjelo prerano forsirati.

Ali sada, kada prelazimo iz ere evolucije u već dosta definirani i revolucionarni stav, program isktivnost, sada mislim da se taj problem mora ipak jasno i glasno tretirati, prvo medju nama izužeg i starog kruga, a po tome sve više i u širokim krugovima, koji će to od nas tražiti, jednakooni iz naših kao i iz drugih organizacija, koje su sklone s nama djelomično ili u širemsuradjivati, jer nas počinju uočavati kao pozetivnu skupinu, ali nailazimo na poteškoće upitanjima s kim i kako. Zato trebamo representativne autoritete, iza kojih će stajatiorganizirana odgovorna tijela.

U našoj organizaciji postoji u tom pogledu jedan vakum izmedju representativnih prvakapojedinih društava, odnosno kontinentalnih skupova ("North", "Sud" i.t.d,) i neprirodnog inepraktičnog "Glavnog Stana". Slikovito rečeno: Do pojasa smo demokratski i representativnozastupani, glava je apsolutistička, a izmedju pojasa i glave nema ništa. Naša organizacija nepaprsa i zato glava može lako gubiti osjećaj i vezu sa ostalim dijelovima tijela. I ako je nekimaod vidno da se ponekada misli na "pupak" kao spojnica, ali taj nikada ne će moći zamijeniti"kičmu" koju predstavlja svaki pojedini aktivni i pozetivni član Otpora pa makar i u najmanjemomjeru. Svaki pojedinac mora osjetiti svoj udio i taj mu po zasluzi mora biti priznat.

On mora biti dio koji stvara, a ne koji samo slijedi i izvršuje naloge i upute, često puta bezprava i mogućnosti da svoje pravo i zaslužene pozicije održi, da ih sam zasluži a ne da čeka"imenovanja". (Budući da ja ova pisma pišem, i budući da sam više/manje, kroz ova pisma, dobiodojam da je došlo do spora u Odporu između Srećka Rovera, puk. Ivana Štira s jedne strane igenerala Drinjanina s druge strane upravo stvaranjem Hrvatskog Narodnog Vijeća u NewYork-u 1962. godine. Srećko Rover je uz druge delegate HNO predstavljao Odpor u New



York-u, kao i puk Ivan Štir. Poslije Kongresa HNV u New York-u, Srećko Rover i Ivan Štir seviše približuju HNV a sve više se udaljuju od Odpora. Barem se tako može zaključiti do sadaizloženih pisama. Mo, Otporaš) Mi smo se radi te i takove prakse u H.O.P-u i pobunili, jernismo htjeli živjeti od "milosti" ulizica oko Poglavnika, kao niti priznati njegova imenovanja idrugih njemu biližih-tajnika i blagajnika u našim organizacijama. U slučaju Rovera organiziraosi čak i posebni sud za njegovu rehabilitaciju i slomili smo bili čak i sa samim Poglavnikom jernismo htjeli trpjeti uvrede i poniživanja koje su nam laskavci oko njega i preko njegapodvaljivali. Isticali smo u duhu naše revolucije da želimo ići putem političke škole a nepolitičke vojarne.

I na koncu šta nam se sada dogadja? Umjesto da našoj revoluciji u času kada je uhvatilakorijena i maha dademo isto onakovo tijelo kakovo smo htjeli dati i H.O.P-u kada je kulminirao,tj. stvorimo jako organizirano tijelo, mi se poput Poglavnika pobojasmo jake i uredjeneorganizacije, te i mi sada stadosmo na pola puta. I ne samo to, nego krenismo istim starim ikrivim putem koji nam nije ni tada, pa neće ni ovaj puta, donijeti pozetivnih rezultata.

I sada, dragi braco, da zaključim ovaj prvi dio našeg općeg problema: Ti meni na mojekonkretne prijedloge o ustrojstvu ustavnog i representativnog Otpora nisi do danas ništakonkretnoga odgovorio. Tvoja okružnica koja samo donekle dotiče ovaj problem mene nijemogla zadovoljiti, nego je dapače smela braću u Sjev. Americi, koja su mi na Tvoj prijedlogposlali sasma nešto drugo nego li sam ja bio očekivao u toj stvari.Ti si u Tvojoj okružnici unjezinom prvom dijelu naveo da si Ti još prije povlačenja sa Ivan Planine bio po "Poglavnikuimenovan zapovjednikom Hrv. Nar. Otpora i zapovjednikom Hrv. Oružanih Snaga" i dao si namtime izravno znati da tu stojiš na bazi kontinuiteta, te se i nadalje nazivaš "ZapovjednikomOtpora" (Uvijek sam cijenio talent, rodoljublje, vojničku sposobnost i sve moguće vrlinepukovnika Ivana Štira, ali ovdje moram reći svoje, a to je da po svoj prilici puk Štir je uz svunajbolju volju i želju u ovom pismu zaboravio reći, ili nije znao, a to je da postoje samo triuniverzalna autoriteta na svijetu, a ta su: Roditelji, jer ih nitko ne može zamijeniti, general isvećenik isto tako, iako ih se može zamijeniti ali im se ne može titula oduzeti. Titula ostajetitula. Mo, Otporaš). Nije meni ovdje važan naziv Tvog položaja, ali mi jeste važna činjenica dami javno ispovjedamo ništetnost svih "kontinuiteta", pa ne može, već reda radi, jedno pisati igovoriti, a drugo u praksi činiti, kada se i onako sve može na podesniji našin riješiti, napose,kada nitko od nas Tebi ne osporava vodeće mjesto.

(Napomena:Kada sam u Parizu 1962. godine gledao film "NAJDUŽI DAN", francuski "LE JOUR LE PLUSLONG", engleski "THE LONGEST DAY", invazija u Normandiji 6 lipnja 1944., kada susaveznički vojnici se penjali uz one litice, mnogi i mnogi nisu uspjeli doći do vrha. Na koncuipak je savezničkim vojnicima uspijelo se popeti na vrh litica, i tu su zastali. Njihovi glavnizapovjednici svi do jednog su izginuli, pa kako nisu dobivali nikakovih zapovjedi, samo su sjedilii čekali. Nakon nekog vremena naišao tuda jedan general iz nekih drugih jedinica i pitaovojnike: da šta oni tu čekaju, našto je jedan od vojnika odgovori da oni nemaju nikoga tko ćesa njima zapovjedati. Ovaj general zapita dotičnog: gdje su vaši zapovjednici, našto vojnik uprii pokaza rukom na zopovjednike koji leže mrtvi, jer su svi izginuli. Ovaj general upita dotičnogda šta je on po činu, našto je ovaj odgovorio da je obični vojnik. Od sada si general, i naprijed!



Vojska se je digla bez pregovora, svi zajedno u borbu, a ne u svađu.Dragi Hrvati tada samshvatio šta znači biti vojnički zapovjednik; tada sam shvatio ulogu vojnika i uloguzapovjednika. Otporaš.)

Tražimo jedino podesnu suvremenu legalnu i odgovornu formu, niti radi Tebe, niti radi sebe idrugih, nego radi opće potrebe i opće hrv. stvari. Ti si se razumljivo morao onda razići isudariti sa Oršanićem i Jelićem u Vijeću u New Yorku. Organizacija i pojedinci šutke smoprešli preko toga, iako nas još i danas boli neuspjeh toga Vijeća, bez obzira koliko je tu Tvoje,a koliko tudje, krivnje. Gubi na tome neuspjehu opće hrvatska konsolidacija i gube ona braćakoja su se marljivo i svesrdno za uspjeh toga Vijeća bili zalagala. Tako sam i ja najzad iz Tvojeokružnice morao razabrati da odbijaš moja nastojanja i potrebno izmjena dosadanje prakse.Logično je, da su to tako kako si Ti htio shvatili i mnogi drugi, pa mi nije nikakovo čudo damoja uža okolina ovdje u Buenos Airesu nije mogla imati drugog razumijevanja i mišljenja negoono koje si Ti na taj način sugerira.(Tko je pratio pisanje generala Drinjanina mogao je uočiti da je general pisao da pukovnik Štirima svoj "komitet" u kojem on radi i u kojem on želi biti predsjednik i tome sl. mo,)

Drugi dio spomenute okružnice govori najviše u pogledu načina organiziranja radnih skupova iuglavnom u pogledu širenja tiska "Drinapress-". Bilo mi je odmah jasno zašto su braća u Sjev.Americi logično i doslovno shvatili Tvoje priedloge i zato je njihovo izvješće sa zasjedanja"Radnog Skupa" "Noth" sve u duhu Tvoje okružnice i kao takova nisu ni mogla poslužiti onojsvrsi radi koje su i meni trebali poslati svoje zaključke i "nacrte" napravljene konačnog ustavai propisnika Otpora kao organizacije i općenito, već su tretirali jedino dio posla i rada, i tosamo onoga oko širenja i finansiranja tiska "Drinapressa".

Tako ja ne samo da nisam imao šta tretirati i pripremati sa Enverom Mehmedagićem, nego samčak morao ustanoviti da on u cjelosti dijeli Tvoje dosadanje stanovište i smatra Otpor hrv.nad organizacijom, čime i on ide starim neostvarivim putevima, koji su do sada svi od reda bilifrakasirali i eto ovo zato i pišem jer se bojim da će i naš frakasirati, a ja bih to želio dok jejoš vrijeme spriječiti. Mene nije ništa iznenadio na osnivačkoj skupštini našega društva uBuenos Airesu stav ovdašnje braće, pa niti brat Božo Veić, koji mi je na moje opaske u tomduhu izrečene žestoko dobacio da si Ti za njega sve. Dakle: i glava i smisao i snaga Otpora.

Ja sam ga jedino mogao zapitati da što ćemo učiniti ako Ti kao smrtnik iznenada umreš, jer ćena taj način s Tobom morati umrijeti i Otpor i sav rad i napori Otporaša, kojima onda jedinoostaje da slijede ispraznu teoriju "nasljedstva" i "besmrtnosti", te uz besmrtnog Poglavnikaimati još i besmrtnog Luburića (Ne bih se baš potpuno složio s ovim što pukovnik Štir kaže.Poglavnik ostaje VJEČITI Poglavnik zbog svojeg djela u stvaranju hrvatske države poslije 839godina, i ostaje VJEČIT po tome što je USTAŠTVO POISTOVJETIO S IMENOM HRVAT,HRVATSKA itd., a Vjekoslav Maks Luburić ostaje VJEČIT po tome što je dao ideje prekoPORUKA IZMIRENJA koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., kako se Hrvati mogu osloboditisamo onda kada se ujedinimo u JEDNU FALANGU. To su rijči generala Drinjanina izrečeneviše puta u ovim pismima. Mo, Otporaš). Nešto nas valjda naše već odmakle godine i iskustvadrugih moraju naučiti!



I sada će valjda i Tebi i braći biti jasno da se meni i ovdje u Buenos Airesu u slučaju stvaranjanaše nove organizacije nije bilo moguće odreći se postulata i principa našeg revolucionarnogstava kojega smo do sada javno ipovjedali na naše i opće zadovoljstvo većine Hrvata, kao imojih osobnih principa opće naravi, te je zato i došlo do mojega razilaženja sa ovdje najbližommi skupinom otporaša.

I tako eto dragi Braco, površno ili nikakovo rješenje našeg općeg problema ima za poljedicu iposebne lokalne probleme, kako ovaj moj sa našim odborom u Buenos Airesu. Ja sam Tebi otom problemu detaljno pisao, ali jer su naša braća s pravom primjetila da u izvješćima o našemodboru, koja su u tri uzastopna dvobroja OBRANE uveličavala dvojbeni triumf kako odboratako i Otpora općenito u Argentini mene u svemu tome ne nalaze, smatram se dužnim prednjihovim pismenim upitima izjasniti. Zato ću ovime i njima, kao i drugima za koje smatram dasu potrebni znati o čemu se radi, upućujem kopije ovoga okružnog pisma. Tim više, što se unejasnoći i nepoznavanju pravoga stanja, često i obično stvari iskrive prema nahodjenjupojedinaca. Sve su to naši stari prijatelji i suborci, i ja sam moralno dužan i njima opravdanjadati, a oni neka onda sude po svom najboljem nahodjenju i Tebe i mene, sebi i drugima koji bibilo išta zajedničkog s tim problemima mogli imati.

Konačno, ovo je otvoreni i iskreni razgovor medju nama i o nama o problemima koji sve nasmanje ili više tangiraju i prema tome moraju zanimati. Ovo je naš čas otvorene kritike; jednarasprava, koja bi više pripadala jednom vrhovnom vijeću kada bi ono kod nas postojalo.Smatram ovakove otvorene rasprave potrebnim i korisnim, jer ako ih se ne bude ovakoprakticiralo i toleriralo, onda pojedincima ne ostaje drugo nego ili kimati na sve glavom u znakbezuslovnog prihvaćanja svakog, pa i najlošijeg stanja, i svake "zapovjedi" ili "odredbe"bezuvjetno i bez ikakove garancije, de facto priznavanih ili nelegitimnih "autoriteta".

Evo u čemu se sastoji naš lokalni problem u Buenos Airesu (možda je ispravnije da ga nazovemza sada "mojim" problemom sa braćom u odboru u Buenos Airesu):

1.) Smatram da je organizacija uspostavljena sa "Radnog Skupa" u rang odbora i društva,prenaglo i da se je skoro u svemu improviziralo, tražeći u svemu u prvom redu makar i časovitiefekt kratkotrajne vrijednosti. Tražio se je popularitet koji ne odgovara stvarnom stanjustvari.

2.) Objavljena je na brzinu improvizirana osnivačka skupština, a da se prije toga nije objavioniti potrebni i mogući upis članova, a niti su upisani bili zaprimljeni u društvo u duhu našihpravila i opće prakticiranog načina, te tako na skupštini se nije znalo koliko članova društvoimade i koji su ti članovi, kakovi su i da li odgovaraju uslovima i smjernicama našega rada iprograma općenito.

3.) Zatraženo je bilo da načinim nacrt pravila društva, kopiju kojega sam i za Tebe načinio iprema izjavi g. Šakića (Dinko Šakić, mo) ista Ti je poslana na uvid. Ti nisi, koliko je menipoznato na ista stavio nikakovu primjedbu, a to je i naša interna stvar ovdje, pa zato tu Tvojuprimjedbu nisam niti mnogo očekivao. G. Mehmedagić je ista pravila trebao prevesti nakastellanski, što je on i učinio, ali ih je time u mnogome izmjenio. Iako je moj sastavk pravila



bio tek nacrt, to je i samovoljni prevod g. Mehmedagića mogao imati samo isti značaj, te su seoba nacrta ipak trebala dati osnivačima na uvid, mišljenje i prihvat, što, koliko je menipoznato, nije bilo učinjeno, niti se je mene za te izmjene išta više pitalo, te barem uobičajnogreda radi izvjestilo zašto je moj nacrt pravila izmjenjen, u koliko i u čemu. Drugim riječima: jasam trebao poorati njivu bez da imadem prava uvida što će se na nju posijati.

Na isti način i bez predhodnog konsultiranja sastavljena je mimo mojeg znanja, udjela imišljenja lista dužnostnika, gdje mi je "udijeljena" dužnost i jednostavno na skupštini data doznanja. Ako ne prije, a ono barem pred sam početak skupštine bilo je prilike i vremena da mese makar reda radi obavjesti i upita sporazumnost, ako ne za ništa drugo, a ono barem za ulogumeni namjenjenu. Dakle, ne peti, nego sam ispao zadnji (možda i deseti - jer nas više nije nibilo prisutnih) točak u kolima - i to u kolima u kojima, koliko-toliko, vučem već nekoliko godina,svakako više nego li većina prisutnih, koji su-barem nekoji od njih-prvi puta se pojavili, iliuopće se nisu pojavili niti sam ikada znao da su bili skloni Otporu. Logično je, da sam već i raditoga otklonio primiti svaku dužnost u novom odboru.

4.) Bio sam protivan ideji vješanja Tvoje slike uz slike Starčevića, Radića i Poglavnika, timviše, kada za mnoge je još diskutirana i slika samoga Poglavnika. G. Veić je izjavio da je slikudao načiniti na svoju vlastitu inicijativu, dakle bez konsultiranja ostalih, što sam ja vidio vrlonetaktičnim potezom, koji će imati za sobom neželjnih i nepotrebnih negativnih komentara,kao što se je konačno i ostvarilo.- Mi smo uvjek isticali u duhu naše revolucije duha da smo protiv svakoga personalizmaovakove naravi, jer da nam je slijediti pouku i savjet Ante Starčevića, koji kaže da nam netreba "gončina", ne vodju nego ideju da valja slijediti. A tako je to i u duhu "demokratiziranja"kojega stalno zagovaramo. Druga je stvar izvjesiti Tvoju sliku na čisto našim otporaškimpriredbama i na odgovarajućem mjestu "domaćina" a ne narodnih neospornih velikana, kamo jošza života malo tko pripada.

Pisao sam Ti o mnogim drugim razlozima, o kojima ovdje neću duljiti, i predložio Ti da za Tvojedobro u buduće zabraniš slične stvari. Ja nisam ni Tebi, a ovo ne tajim ovdje ni drugima, da jaTebe ne ću kao "vodju" i autorativca na bazi starog sistema i "kontinuiteta" nego kaolegitimnog representativnog prvaka unutar jednog representativnog i na demokratski načinizabranog tijela i dotle, dok opravdavaš dobiveno povjerenje i izvršavanje postulata iugovorena načela organizacije unutar ugovorenoga i općenitog priznatog programa po svimlegitimnim forumama široke organizacije (Meni se čini da ovdje puk. Štir govori o konstituciji,Predsjednicima, Saboru, izborima, demokraciji, nadglašavanju itd., dok kroz Pisma MaksaLuburića se može uočiti da general ne govori o nekom preuzimanju vlasti kako bi on biopredsjednik. General isključivo govori o borbi i to oružanoj borbi za oslobođenje Hrvatske, asvaka borba imade svoje isoke vojničke zapovjednike, koje Vrhovni Zapovjednik OružaniSnaga postavlja i smjenjiva, nitko drugi. Vjekoslava Maksa Luburića je za generala postaviVrhovni Zapovkednik Hrvatskih Oružanih Snaga, a taj je bio Poglavnik, te samo je on njegamogao razriješiti tih dužnosti, i nitko drugi. Kako je poznato iz Pisma Maksa Luburića da je on,Maks Luburić povratio sva vojnikčka odlikovanja Poglavniku, a ne da je Poglavnik to zahtijevao.Na pritisak sa mnogih strana, general se je povukao u "zimski san" sve do Poglavnikove smrti28 prosinca 1959. god. Odmah poslije Poglavnikove smrti, dakle u siječnju 1960., general se



pokreće sa svojim istomišljenicima, ne kao poglavar na čelu jedne države, nego kao jedanlegitimni general Hrvatske Vojske. Na bazi toga general je prikupljao hrvatsku buduću vojsku.Mo. Otporaš.)Posljedice nerazumijevanja ili namjernog iskorištavanja ovog problema su vidne i koliko su mirekli prijatelji iz drugih organizacija, biti će još vidnije i daleko po Tebe i nas negativnije.

5.) Osnivačka skupština društva je zapravo bio trosatni govor o organiziranju famoznog"asada", koji sam ja mojom oštrom reakcijom prekinuo i sa čime se ja nisam solidarizirao, jersam vido demagošku zavaravajuću pozadinu, koja je bila veća od one pozetivne. Skupština jeobavljena bez ikakvog programatskog reda (koji nije ni postojao kao što je to svugdje običaj),jer je sve bilo već prije predhodno dogovoreno i uredjeno na jednoj sjednici priredjivačkogodbora kojoj ja radi gripe nisam mogao prisustvovati. Tako sam uglavnom ja bio stavljen predgotove činjenice. Dakle, i u ovom slučaju posve zaobidjen i preskočen, kao da sam u Otporunovalija ili pak osoba nepoželjna i svakog povjerenja i pažnje vrijedan. Jedini je od prisutnihbio g. Mirko Bušić, koji je primjetio takovu nepažnju i osobno se izvinjavao radi toga.

6.) Tri dana pred samu osnivačku skupštinu donio je g. Šakić svoj pisaći stroj u svrhu da nazahtjev odbora sastvim prigodni govor za skupštinu u kojem će se prisutni upoznati ciljevimadrušta, a isto tako da sastavim i govor koji će se održati za vrijeme "asada" (španjolska riječa znači: za vrijeme obroka, pečenja, za vrijeme jela, gozbe ili peciva, mo Otporaš) saprijateljima društva, kojom prilikom će se isti upoznati stavom i smjernicama društva, drugimriješima, čime ćemo se predstaviti đirem krugu uzvanjka. Udovoljio sam zahtjevu i sve poniosobom na skupštinu. Na moje najveće iznenadjenje akt skupštine je formalno pretrčan i prešlose je na drugu debatu o "asadu" a da me nitko ni jednom riječu nije upitao za zatraženesastavke govra.

Kada sam na koncu prekinuo tu rasparavu, koja ne spada na skupštinu, nego tek na novuizabranu upravu društva, te ljutit pita zašto su tražili od mene govore koje sada nikoga nezanimaju, tražili su konačno da ih oba pročitam. Prigovor je bio jednoglasan da su predugi (obasvega 40 minuta) i dato mi je znati da su govore već predvidjeli g.g. prof. Fržop i predsjednikLukas Juričić. Sastavci su uzeti da će se o njima raspraviti na sjednici novog odbora ieventualno s njima koristiti makar djelomično, no, kako sam mogao kasnije saznati, niti je takobilo niti su isti predani tajniku. Ostali su u nečijem džepu. Nije to na koncu važno, jer se i nisutrebali nikome svidjeti, ali je važan način postupanja, kao što je važno istaći da su se zavrijeme "asada" redali govori od podne do na večer, pri čemu su govorili od strane društvabarem četiri govornika, a da ipak nije sve to skupa proglašeno "predavanjem" kako se topokušalo ovdje među našima opravdati neprimanjem mojih primjedbi, prigovora i sastavaka, ana upite radoznalih zašto nisam "asadu" osobno prisustvovao i zašto nisam u odboru, biva "htioje držati predavanje" što se nije moglo dozvoliti itd.

Eto Braco, još jednom Tebi, i nekolicini prijatelja, moje obrazloženje o tome u čemu se sastojilokalni problem. Ti meni nisi htio odgovoriti ništa, te ja po svojoj logici zaključivanja osjetihda taj problem za mene postoji i da ipak nešto iza svega toga stoji. Moje postepenoeliminiranje? Lagano odbacivanje i guranje iz organizacije, ili mi je to jasno dato do znanja da



sam radi svojih pogleda i stava u pogledu izgradnje organizacije, ideološkog smjera, ili nečegdrugog, jednostavno nepoželjan?

I jer ni Ti do danas nisi htio zaći u taj "naš" lokalni problem, te se radije uopće ne javljaš,meni je konačno potrebno znati dokle ovaj problem imam smatrati zaista "lokalnim", ili si i Tisasvim time sporazuman onako kako se odvija? Ili pak misliš da to mi moramo ovdje samimedju sobom riješiti? (Ja bih se ovdje s ovim složio s puk. Štirom. On za sigurno traži odgenerala Drinjanina njegov autoritet da uskoči u lokalni problem i da situaciju smiri onolikokoliko može. Mo. Otporaš) Ja ne tražim da budeš sudac bilo kome. Ti i ne možeš tu biti sudac.Ali jer sam ja Tebi pisao u zadnjem pismu i o drugim problemima od opće naravi, a Ti meni neodgovaraš, ja najzad ne znam koji su tome razlozi: lokalni ili opći, pa ti ovi potonji dobro dodjuda se ne javljaš tobože radi onih prvih, koji na Tebe možda i ne bi spadali.

Ja sam Tebi u zadnjem pismu pisao da se ne mogu složiti sa pravcem kojim sve više polazi naš"službeni kurs", kojega u zadnje vrijeme diktiraš zajedno sa Mehmedagićem. (Ovo pismo jepisano 12 prosinca 1966. Dr. Enver Mehmedagić je bio Pročelnik Glavnog Stana HrvatskogNarodnog Odpora, s kojim je general potpisivao sve letke koji su pisani za Domovinu i ProglaseHrvatskome Narodu, hrvatskim komunistima, hrvatskoj radničkoj klasi, hrvatskim studentima,hrvatskim vojnicima, itd. Ja ne znam jeli ili nije puk. Štir bio član Glavnog Stana, pa iz ovogproizlazi, rekao bih, čista ljubomora, što i ne mora biti mo. Otporaš) U prvi mah izgledao mi jetaj kurs kao povremena taktika obzirom na zadnje dogadjaje u Jugoslaviji i pad Rankovića.Mislio sam da se na čas može za neko vrijeme malo zatomiti naš dosadanji nepomirljivi stavprema komunistima (pa i hrvatskim) kako bi se donekle okružilo hrvatske komuniste u otporuprema Srbima, misleći pri tome na daleke buduće posljedice koje bi se time mogle jače i bržeizazvati.

Upozorio sam Te na oprez, da se ne prenagliš, jer izgledalo mi je odmah da je sva ta rabotatamo ništa drugo nego spašavanje partije i Jugoslavije, i da zato moramo biti vrlo oprezni satakovom našom taktikom. Ti si mi odgovorio da dijeliš u tom pogledu moju bojazan i time si mena čas umirio. Nije Ti to bilo teško postići jer ja prema Tebi u toj stvari nisam imaonepovjerenja. Ja nisam bliz onim izvorima podataka i vijestima koji Tebi stoje na raspolaganjui zato sam mirne duše mogao vjerovati da ćeš tu časovitu taktiku ipak znati kontrolirati ikorisno iskoristiti. Tim više što je Dabo Peranić uporedio i uvjerljivo razčinjavao razvoje iuzroke dogadjaja u Jugoslaviji i dizao ideju veliko-hrvatstva, što sam obzirom navelikosrpstvo svih boja smatrao, i danas smatram potrebnim.

Takodjer sam Te bio upozoravao da se ne prenagliš tom taktikom, jer da osjetim da ovdje uArgentini nas prate u radu i pisanju i da nam se zatvaraju sve više vrata i uskraćujupovjerenja. Hvala našim nerazumnim partijskim denuncijantima i suparnicima koji neradogledaju uspjehe Otpora, iz (ne) zavidnosti i političke slijeposti koriste sve moguće da nassvojim tužbama vlastima oblate. I to su uspjeli i još uspjevaju. Mi smo do sada ovdje sloviliopćenito kao izraziti i nepomirljivi antikomunisti, a napose je takovim smatran gen. Drinjanin iOtpor, kao nešto upravo ekstremno protukomunistički, što kroz pisanje našrg tiska, što krozmoju knjigu o gerili. Nije baš bilo razumno da je za vrijeme "asada" govorio upravo prof.Fržop, koji je ovdje nerado gledan radi svojih nekadašnjih posjeta ambasadoru



(jugoslavenskom), iako ja ne sumnjam u njegovo hrvatstvo i njegov nacionalizam, primjetio samprijateljima da iz taktičkih razloga nije podesno strašiti ga, jer će to biti krivo tumačenje naštetu Otpora i našega novog društva.

Iako je posjeta bila osobne naravi Fržopa, društvo se ne smije i ne može staviti iza njega iindirektno opravdavati njegov osobni čin i time se izložiti kompromitiranju. General Herenčićje to medju prvima javno iskoristio, ne da osudi prof. Fržopa, nego da mu njegov čin posluži zapovod da napadne Tebe, Otpor i prijatelje. Vrlo nepromišljeno i neukusno od jednog hrvatskoggenerala, ali činjenica je tu i time nije još sve svršeno. Fržop je poslužio tek kao prvastepenica, prva kvaka.

Ali i to bi Braco bilo prošlo, kada bi mi bili oprezniji i odgovorniji. Stvar i slučaj Fržopa ne bisam po sebi bila važna niti da se spominje, kada ne bi bilo u zadnjim brojevima OBRANE sveviše iznenadjenja i za nas same, barem mene osobno, a znadem pozetivno i za mnoge druge izredova Otpora i izvan njega. Pomno pratim pisanje OBRANE, napose što se odnosi na nasovdje, a što sve vjerujem piše uglavnom g. Mehmedagić, koji je do sada napisao mnogo lijepistavri, realnih i prihvatljivih, ostajući uvijek u granicama i duhu naše revolucije i programa.

Iako se u nekoliko slučajeva nisam s njima u svemu slagao, vjerovao sam da je to i prirodnapojava, napose obzirom na razlike u našim godinama starosti, pogledi mladjih i ne mogu seposve podudarati sa našim, mišljenja mladjih naraštaja moramo ipak upoznavati i sa našimanastojati koordinirati i td., (ovdje se u potpunosti slažem sa puk. Štirom. Na mlađima svijetostaje, kaže hrvatska poslovica, mo.Otporaš)), ali imadem dojam da je počeo ići malopredaleko, dok najzad nisam pročitao u OBRANI novi program H.N.Otpora, koji me je višenego iznenadio. I to vrlo neugodno. Ja sam tebe u zadnjem pismu (kojega si vjerujem primioprije izdanja ovoga broja OBRANE) (dvobroj 49-50) upozorio da se opasno udaljujemo utaktiziranju i da imadem dojam da nam taktika, koja je trebala biti samo prigodne i sporedne,sve više postaje programom i da ću, ako se tako nastavi udaljivati od starog programa, bitiprisiljen i javno protestirati. (Pred sobom imam taj dvobroj 49-50 OBRANE. Evo šta se tukaže na strani 7 ovog dvobroja:

"PROGRAM HRVATSKOG NARODNOG ODPORA"

BUDUĆI OBLIK HRVATSKE DRŽAVE

U Hrvatskoj Državi, za koju se bori i zalaže HRVATSKI NARODNI ODPOR vladati ćedemokratski i parlamentarni (saborski) poredak, koji će svakome jamčiti pravo slobode, vjere iuvjerenja. Demokratski ustroj države, podpuna sloboda za svakog gradjinina bez razlike spola,vjere i uvjerenja, uključujući i komunističku stranku Hrvatske, pružiti će svim gradjanimamogućnost slobodne manifestacije misli.

Tajnim slobodnim glasanjem, biraju se narodni predstavnici za Hrvatski Sabor. Država jamčisvakome slobodan život i rad. Narod pomaže državne ustanove i državu kao zaštitnicu slobode.Hrvatska Država i njeni organi moraju svakog pojedinca i naroda kao cjeline. Politička strankakoja upravlja državom, nije država. Državu sačinjavaju samo narod i njemu treba biti



podčinjena vlast. U svim državnim poslovima i za političare, valjan je samo pravorijek naroda.Ne će postojati ni povlaštena stranka, ni povlašteni stalež, ni povlaštena vjera. Pred državomsmo svi jednaki.

Svi gradjani bez razlike, mogu se natjecati na najviša državna namještenja, prema njihovimsposobnostima i obrazovanju, bez razlike na njihovo političko mišljenje. Organi reda (policija),redarstvenici (milicija), državni namještenici, kao i sudbene vlasti, neće biti pod uplivom nitizavisiti od političke stranke na vlasti, što vrijedi i za vojne formacije Hrvatske Države.

Hrvatski Sabor će ukinuti sve represivne organizme sadašnjeg režima koji poput Udbe djelujena području Hrvatske.

Hrvatska će vojska preuzeti i držati vlast nakon uspostave Slobodne Hrvatske Republike, krozdvije godine, za koje će vrijeme omogućiti primjenu i sprovedbu u stvarnost ovog programa.

Hrvati - vojnici, podoficiri i oficiri sadašnjih Jugoslavensko - komunističkih vojnih formacija,automatski će preći i biti ukopljeni, sa istim činovima, u vojne formacije Hrvatske Države.

Garancije stanovništvu Hrvatske biti će date Revolucionarnim Privremenim Ustavom u ovojprelaznoj fazi, dok Hrvatski Sabor ne donese jedan stalni i konačni Ustav koji ćezadovoljavati sve komponente Hrvatskog Naroda.

Svi gradjani i stanovnici Hrvatske podpasti će pod opću političku amnestiju za sva nedjelapolitičke naravi počinjena od 1941. pa nadalje. (Ovo se za sigurno odnosi i na Josipa Boljkovca,Josipa Manolića i druge, ako iz mržnje prema izraženom hrvatstvu nisu ubijali Hrvate, mo)Ovo je jedini način da se smire duhovi i sprovede u djelo bratstvo Hrvatskog Naroda. Svakavrst osobne osvete ili proganjanja, biti će oštro zakonom zapriječeni i kažnjavani.

U koliko stanovništvo hrvatskih pokrajina, Bosne, Hercegovine i Sandžaka plebiscitiranomvećinom zažele da ove pokrajine u sastavu Hrvatske Države imadnu osobine koje će seispoljavati u njihovoj autonomiji i federalnom odnosu sa ostalim dijelom Hrvatske, ovoj će seželji udovoljiti.

Hrvatska Država će, prema tome, obuhvaćati cijelo povjesno i etničko područje kojenastanjuju Hrvati već preko tisuću godina."(To je što OBRANA dvobroj 49-50 1966. kaže. Štaje pogriješno s tim? Mo.)

I zato je "novi program" za mene ne samo iznenadjenje, već je i najveće razočaranje. Ovajnovi program je prava kapitulacija Otpora i skretanje za 180 stupnjava i unazad i u lijevo (Naznanje. Mnogi su tada generala prozvali komunistom zbog PORUKA IZMIRENJA...ipribližavanja hrvatskim komunistima u borbi protiv Jugoslavije i "srbokomunizma", kako je točesto govorio i pisao general Drinjanin. Evo, i naš junak i Vitez rata NDH puk. Ivan Štir takomisli, ge je general sa svojom politikom "IZMIRENJA" otišao... "za 180 stupnjeva unazad i ulijevo". I generalov ubojica Ilija Stanić u svojim izjavama preko "serija jugoslavenske tajneslužbe..." iznosi da je general imao na svojem pisaćem stolu šifrirana pisma za Ruse..., mo.



Otporaš). Tko ga je sastavio, Ti ili Mehmedagić? To bi dakle imao biti odgovor na mojaupozoravanja? Ako ga nisi Ti pisao, je si ga barem pročitao i trijezno analizirao? Jednostavnosi ga otiskao, objavio i organizaciji diktatom nametnuo i sada neka se od njega pere i branikako tko hoće i zna, iako se kome svidja ili ne.

Opet, dakle, jedan udar Otporu, kao onaj u slučaju Jordana, koji te je skoro i glave koštao,jer si lakomisleno nasjeo ljudima za koje se nisi trudio prvo dobro u dušu upoznati. Opet zarna sklizavom i ne ispitanom terenu prenagljuješ u svojim samovoljnim odlukama i stavljašorganizaciju i sve ostalo pred neke gotove činove, a na bazi ničega stvarnog i općenitoprihvatljivog. Što je Tebi da nas ovako dvije ili tri godine stavljaš u tako nejasne i nemogućesituacije? Smatraš li Ti nas, Tvoje osobne prijatelje stare suborce, i sve druge budalama,neodgovornim ljudima bez vlastite kičme i mozga? Sredstvom? Ili se smatraš jedino pozvanimi nadljudskim, da možeš sve prepisivati u ime nečega "svetoga" i "višega" kojega se jedino Tinemoraš držati i poštivati? Zar snobovima misliš ostvariti Tvoje planove? Ja samo Tebe mogusmatrati odgovornim za taj neprihvatljivi "novi program" kojega smatram posvemašnijimnapuštanjem dosadašnjeg smjera i borbe Otpora, jer je to skretanje u krajni socijalističkuljevice, na točku gdje se jedino mogu spojiti desničarski i ljevičarski ekstremi, neka vrst"naserovštine", gdje se arapski nacionalizam nameće sa Titovim komunizmom u sjeni rusko-komunističkog tutora.

To je za moj pojam izdaja hrvatske narodne i oslobodilačke borbe, Otpora i prijatelja; to jekapitulacija posvemašnja pred svega nekoliko (možda tek 3%) hrv. komunista koji služe Titu daspasi Jugoslaviju i partiju, a ono opet pomalo rehabilitira Rankovića za volju Srba, koji u svojojhrvatožderskoj megalomaniji i dalje će ostvarivati velikosrpsku "zavetnu misao", kako sam onopisao u brošuri o Bosni: "da bi se srpskim selima moglo proći od Mostara do Zadra". A Rankovićje spremao velikosrpski udar Titu, i Hrvatima, te je već bio dijelio kamionima oružjehercegovačkim četnicima za pokolje hercegovačkih Hrvata, za koje i ja kao Slavonac mnogoosjetim i strepim.

Zar nije OBRANA mogla više o tome pisati, onako kako si pisao poprativši knjigu Gen.Villegasa, gdje si pisao kao onaj stari Maks, da sada ne mogu prepoznati Tebe u "novomprogramu". gdje si zapravi pravi i iskreni Maks?

Ja se ovdje neću upuštati u detalje tog novog programa. Dovoljno je svakome da ga pomno ihladokrvno pročita pa da osjeti neku neugodnu hladnoću u duši. A čitati će ga mnogi Hrvati, pai pravnici i socialozi i političari (Za sigurno ga je čitao general JNA dr. Franjo Tuđman,kojemu se je svidio ovaj "novi program" Hrvatskog Narodnog Odpora, te slijedeće godine,dakle, 1987. došao posjetiti Kulu Hrvatstva u Torontu i u njoj Državotvorne Hrvateorganizacije HNO. Osobno sam bio na tom sastanku. Mo. Otporaš). I reagirati će. Imao samprilike već neke od takovih čuti što misle. Jedna zbrka pojmova, protuslovlja i površenosti.Nešto što ja osobno ni da je ublažim zabludama i pogreškama napisano ne bih mogao prihvatiti.

Dragi Braco, ne mogu pljuvati na prošlost; ne mogu taktiku pretvarati u program, najmanjetaktiku vrlo prozirnu, prenagljenu, opasnu. Ja sa svoje strane taj novi program osudjujem i



posve odbacujem u cijelosti, jer su u njemu posve zasjenjene i one neke pozitivne stvari, kojese ali ne mogu tako prikazati i plasirati.Ako još držiš do moga mišljenja i do moje suradnje, onda tražim da taj program odmah javnoopozoveš i posve obezvrijediš. To nisu načela i program koji su objavljeni u onom izvanrednombroju DRINE, i koji je bio osnažen zaključkom Radnog Skupa "NortH" deseti travnja prošlegodine. (Pukovnik Štir za sigurno misli na "izvanredni broj DRINE" koja je izišla kao 14 knjigaDrinine Knjižnice u početku 1966. godine, a ovo pismo je pisano iste godine, ali u zadnjemmjesecu godine, dakle u prosincu, pa se čini da je to bilo prošle godine. Ova DRINA donosi:TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. Ova načela suuistinu izišla u prvoj DRINI poslije Poglavnikove smrti, a tiskana je u travnju 1960. Zbogvažnosti i velike potražnje, DRINAPRESS je tiskala ovu izvanrednu DRINu 1966. Mo.Otporaš). To nije onaj program, niti su to ona načela za koje mi već u nekoliko navratanajavljuješ da su ponovno u tisku. Ako su Tvoja obećanja meni u toj stvari davana konačniodgovor u tom novom programu, onda mene nisi zadovoljio. Naprotiv, izazvao si me na ovakovureakciju. Ja moje principe i stav ne mogu podvrći niti našem dugom prijateljstvu, jer oni služenečemu višem i vrijednijem od nas. Barem ja nastojim da to tako bude u svakom ovom činu inaporu.

I tebi i prijateljima dajem ovime otvoreno i iskreno moje misljenje. Nisam krzmao dati oduškamom pravom uvjerenju i mišljenju. Ne pišem ovo zato da tebi ili Otporu naškodim. Naprotiv!Želim samo koristiti našoj užoj i općoj hrvatskoj stvari, a na Vama je da zauzmete i premameni Vaš stav, po Vašoj najboljoj savjesti. Vrijeme i istina biti će nam konačni sudac. Ne želimbiti novi "Vrančić" u Otporu. Želim jedino reći što mislim, da nitko ne dvoji što mislim iosjećam, a o Vama svima ovisi kako će se stvari medju nama razvijati, te ću i ja onda konačnomoći donijeti moju zadnju odluku. Ili ćemo ljudski stvari raspraviti i postaviti ih na mjestokako ono Bog zapovjeda, ili ćete me uvjeriti u našu stvaralačku i organizatornu sposobnost, iliu moju zabludu. Ja ću prema tome znati i sam što mi je činiti, te ću se ili korigirati ili ćuprestati zavaravati sebe i druge mlateći praznu slamu. Ili ću se pak okaniti neodgovornogigranja sa vatrom. Čitati ću po najboljoj savjesti, nastojeći biti i ostati odgovoran i svojojsavjesti i zajednici vrijednoj svake pažnje i odgovornosti, a ta zajednica je u našemnacionalističkom pozdravu:

BOG I HRVATI!

kojim Tebe Braco i ostalu braću ovom pozdravljam.

Vaš I. Štir v.r.

(Ispod ovog potpisa ima nadodatak kojeg prepisujem onako kako ovdje stoji, mo)

"Prepis pisma puk. Štiera a u suglasnosti originala koji se nalazi u pismohrani Tajništva zaKanadu područnog R.S. "North" izvršio i jamči za vjerodostojnost ovog prepisa,

Windsor, 31. prosinca 1966.



Tajnik za KanaduPodručnog R:S: "North"Vjekoslav Cecelja. potpis Vjekoslav Cecelja.

Napomena:Eto, sada smo čuli, donekle, i pukovnika Ivana Štira. Šteta što nemamo korespodenciju izmeđugenerala Drinjanina i puk. Štira. Iz nje bi se mnogo toga saznalo, a ovako, obojica su već davnomrtva, nisu među živima. Nama ostaje sada samo iznijeti - ama baš - sve što znademo i štoimademo, kako bi hrvatski novi naraštaji i hrvatski povijestničari imali sve zapisano predsobom. To je sve što mi možemo učiniti dok smo još živi. Otporaš.

Prijavi post21-04-2014 06:34#15



PISMO PUK. IVANA ŠTIER-a GEN. VJEKOSLAVU LUBURIĆU

Zapovjedniku Hrv. Nar. Otpora.(Na znanje i ravnjanje. Kako će se i vidjeti kroz cijelo pismo da puk. Štier ne piše "Odpor"nego "Otpoor". Mo, Otporaš)

Znanja radi kopije upućene:

Mirku Bušić za Hrv. Nar. Otpor u Ragentini,Rudolfu Eriću za Hrv. Nar. Otpor u U.S.A.Vjekoslavu Cecelji za Hrv. Nar. Otpor u Canadi,Stjepanu Brbić i Srećku Roveru, za H.N.O u Austreliji,Dr. M.Dabo Peranić, Paris,

(U do sada iznešenim PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je uočiti osobna prijateljskapovezanost između ova dva div junaka rata NDH generala Vjekoslava Luburića i pukovnikaIvana Štira, ili Štiera, svejedno, jedno ili drugo je ispravno. U osobnim izmjenama pisama suse uzajmno oslovljavali sa"dragi braco". Također se je magla uočiti preko ovih pisamaudaljenost od jednog drugoga, pa se je moglo, s razlogom pitati: zašto je došao ovaj sporizmeđu ova dva hrvatska uzor vojnika. Donosim u devet (9) gusto tipkanih stranica pismopukovnika Ivana Štira generalu Drinjaninu. Mislim da će se na neki način moći doći do nekogzaključka. Mo. Otporaš)

Dragi Braco !



Buenos Aires, 12 prosinca 1966.

Tvoje zadnje pismo koje sam primio bilo je od 15 listopada o.g. Na isto sam Ti opširnoodgovorio mojim pismom od 9 studenog. U istom pismu upoznao sam te sa razlozima moganegodovanja i nezadovoljstva sa stanjem koje (je) u posljednje vrijeme vlada u redovimaOtpora općenito, a napose radi nastalog stanja u našoj lokalnoj organizaciji ovdje u BuenosAiresu.

Što se tiče stanja u redovima Otpora općenito, o tom sam Ti pisao i u nekoliko ranijih pisama.Još onamo iz doba sastanaka Velikog Radnog Skupa, koji je održavan u Kanadi uoči DesetogTravnja prošle godine, kojom prilikom sam na Tvoj opći poziv tom sastanku uputio i ja mojprijedlog. Stajao sam na stanovištu da se cjelokupnoj organizaciji Otpora uznastoji što prijedati jedan jasniji i podpuniji formalni i organizacijski oblik.

U mojim brojnim pismima koja sam Tebi upućivao (jer sa drugima se nikako ili vrlo malodopisujem) trudio sam se uvjeriti Te da toj našoj "revoluciji duha", na kojoj smo obojica tolikoradili, dademo konačno i jedno vidno, realno i elastično tijelo, u kojem će se moći ispoljiti djalai odgovorni rad svakog člana našeg pokreta. Drugim riječima, cjelokupnoj organizaciji Otporakrajnji je čas dati jedan bolji organizacioni oblik, na bazi demokratske izgradnje odganizacijaod dolje prema gore, ili drugim riječima rečeno : ostvariti jednu demokratsku representivnuorganizaciju. Općenito smo obojica u našim člancima zagovarali demokratiziranje naših i svihdrugih hrvatskih organizacija, čemu bi vrhovna težnja i cilj imalo biti jedno opće hrvatskopredstavništvo, barem za hrv. emigraciju, ako već ne ono opće hrv. narodno predstavništvo.

Mislim da je Tebi i ostaloj braći još svježa uspomena na sabor u New-Yorku, kojom prilikom jepo prvi puta naša emigracija imala priliku nešto većega u tom duhu ostvariti. Osnovano je tadaneko Predstavničko Vijeće, koje i danas još životari, a da nije uspjelo uhvatiti više korijena iefikasnog života, postoje danas zato razne isprike i razlozi. Ja ovdje ne želim ulaziti u detaljetih razloga i tražiti krivce. Želim samo podvući činjenicu, da je Otpor na tom saboru biorazmjerno najjače zastupan, a danas se u redovima našega tiska o tome više niti ne piše nitivodi računa.

Pristaše Otpra su za pripremu tog sabora uložili mnogo truda i sredstava, a da sve to nijedonijelo nikakove rezultate za Otpor, osim bacanje krivnje na Tvoje držanje i stav, koji namaopćenito nije bio dovoljno razjašnjen i opravdan, kao što ni danas još ne znamo zašto jeodjednom iza toga umuknuo brat Rover, član Vijeća i Otpora. Od svega toga vidjeli smomedjusobna obtuživanja izmedju Tebe, prof. Oršanića i dra. Jelića. Mislim, da su radi svegatoga o tome trebali biti detaljnije i intimnije upoznati barem oni istaknuti članovi Otpora,kako bi izravno saznali koje i kakve uvjete osobne i kakove političke naravi, su si pojedinci iliskupine postavljali. Tako se neuspjehom i šutnjom prešlo preko rada, truda i materijalnihnapora mnogih članova Otpora.

Kada sam ipak nastavio insistirati i sugerirati jedno praktično rješenje ustavnog irepresentativnog uredjenja Otpora, te sam Ti u tu svrhu i pisao o mom planu kako to postići,



Ti si razaslao okružnicu u kojoj si napose Radnom Skupu "North" predlagao da sastave u tomduhu svoj nacrt i pošalju kopiju i meni, kako bi se na bazi ovoga i drugih nacrta i prijedlogasporazumio sa g. Mehmedagićem i nas dvojica sačinili prvi opći nacrt ustava, načela ipropisnika.

U svrhu formalnog oblika organizacije Otpora ja sam Tebi predlagao da se organiziranjeOtpora usmjeri i bazira na dva pravca: domovinski (tajni) i vanjski, javni sektor rada. Vanjskisektor bi sačinjavale raznovrsne organizacije i povjereništva, sačinjavani na bazi prilika imogućnosti, te zakona, koji vladaju u pojedinim zemljama slobodnog svijeta, predstavljajućidijelove vanjskog sektora Otpora kao autonomne organizacije, koje bi kao takove, autonomne,samostalno djelovale prema postojećim mogućnostima u odnosnim zemljama, i kao takoveneovisno i samostalno suradjivale na demokratskoj i ravnopravnoj bazi i sa ostalim postojećimhr, državotvornim i pozitivnim organizacijama, te na istima mogle stvarati i zajedničke lokalne(mjesna i zemaljska) tijela, t.j. lokalne odbore i predstavništva, u svrhu jačanja općehrvatskih pozicija.

U tom duhu razradio sam i nacrt i pravila za našu ovdašnju organizaciju u Argentini. UnutarOtpora pak, tj. unutar vanjskog sektora Otpora, sve te raznovrsne organizacije ipovjereništva i radni skupovi, osim čisto svojih otporaških kontinentalnih predstavništva(vijeća), kao što su primjer "Radni Skupovi" "North", "Sud", "Oceanija" itd. imali bi i jednosvoje opće zajedničko predstavništvo-vijeće, načinjeno od izabranih delegata pojedinihodgovarajućih organizacija svojih odnosećih sektora.

Što se pak tiče domovinskog tajnog sektora, predlagao sam da se načini tajni vrhovni stožerza taj sektor, koji ne bi mogao (iz razloga tajnosti) imati nikakovog izravnog dodira sapojedinim organizacijama vanjskog sektora. A da bi ipak Otpor ostao i bio cjelovitaorganizacija, predlagao sam da se iznad oba sektora (vanjskog i unutarnjeg), uspostavi jedno"Vrhovno revolucionarno Vijeće Hr. Nar. Otpora" sačinjeno iz tri ili četiri člana iz svakogsektora, a koji bi, što se vanjskog sektora tiče, bili izabrani unutar "Vrhovnog Vijeća(predstavništva) toga sektora.

To bi dakle "Vrhovno Revol. Vijeće Otpora" imalo biti spojni most iznad oba sektora rada, iujedno vrhovno tijelo Otpora s Tobom na čelu. Logično je, da bi Ti time trebao renuncirati(odreći se, mo. Otporaš) na dosadašnjoj autorativnoj praksi "Glavnog Stana" kojega si Ti dosada popunajao po Tvom vlastitom nahodjenju, sa ljudima sa kojima si samo Ti bio sporazumani zadovoljan, a koje si jednako autorativno mijenjao, bez ikakovog obrazloženja ikome unutarširoke organizacije, bilo radi imenovanja, bilo radi uklanjanja članova "Glavnog Stana". (S ovimse ne bih složio. U hrvatskoj vojničkoj praksi riječ "Glavni Stan" je snaga vojske isto kao i ujednoj obitelji gdje riječ "Roditelji" predstavlja poštivanje i snagu obitelji. Izmijeniti riječ"Roditelji" u bilo koju drugu riječ, smisao obitelji se mijenja. Mo, Otporaš )

Logično je i samo po sebi se razumije, da bi ta dosadašnja Tvoja praksa u slučaju ovakovognovog ustavnog uredjenja Otpora morala otpasti i Ti bi morao konzultirati se u svakomvažnijem slučaju i pitanju sa članovima bilo "Vrhovnog Rev. Vijeća (što je u ovom slučaju"Glavni Stan", mo. Otporaš), bilo sa "Vrhovnim Vijećem vanjskog sektora, odnosno sa "Glavnim



Stožerom" unutarnjeg (domovinskog) sektora. Time bi Ti imao jedan odgovoran položaj, te bi upitanjima odsudne naravi dijelio odgovornosti i prava, ali bi zato i za svaki na takovoj bazilegalni čin imao pokriće i opravdanje prema svima i svakome. Drugim riječima, Otpor bi biopotpuno odgovorno i reprezentativno tijelo i prema svim drugim izvan naše organizacije. A toznači: imati drugog ugleda i povjerenja , nego li je postignuto dosadanjim načinom, kada je sveod odlučujuće i opće naravi i vrijednosti koncentrirano samo u jedoj osobi - u Tvom autoritetui u Tvojoj vlastitoj volji i odlukama. Pa zar se nije na tome pitanju slomio i H.O.P.? I tu jelogično moralo doći pitanje: Da li autorativni "vrhovnik", ili reprezantativno "predstavništvo",na čelu sa odgovornim i vremenski odredjenim "predsjednikom" ili "predstavnikom".

Mi smo u duhu naše "revolucije duha" neprekidno zagovarali "demokratiziranje" svih našihorganizacija, kao uslovnom potrebom i preduvjetom općeg okupljanja svih hrv. državotvornihsnaga. Opća hrv. koncentracija i akcija nije se do sada ni mogla postići samo zato, jer su se oviprincipi odbacili u ime nekih "legaliteta i kontinuiteta", predstavljeni obično po ambicioznimprvacima, koji su u svojim nezdravim ambicijama ustrajali usvajati si ona i onakova prava, kojaviše ni po logici, a ni po pravu i praktičnosti ne mogu opravdati. Opće hrvatska sloga ruši se ilomi danas na sebičnim ambicijama tek nekolicine pojedinaca, koji uporno ustraju na krivim iprozirnim "oporukama", "imenovanjima" i kontinuitetima".(Moglo bi se skoro sa sigurnošću reći da se ove tri riječi: "oporuka", "imenovanjima" i"kontinuitetima" odnosi na navodnu Poglavnikovu oporuku, kojom je on pred samu smrtoporukom imenovao Dra. Stjepana Hefera nasljednikom Ustaškog Pokreta, te tako postaopredsjednik Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP-a, mo. Otporaš)

Posljedice su danas napose vidljive u redovima H.O.P-a, a što, kraj svih naših nastojanja inapora da s tom praksom prestane, i kraj sve teorije naše "revolucije duha", i kod nas sepočelo uporno polaziti istim pogrešnim putem. Ja sam ti uvijek nastojao izbjeći i našojorganizaciji spriječiti sve negativne posljedice takovog krivig puta. Mogu si u tom pogledujedino osporavati da nisam bio pri tome dovoljno ustrajan i energičniji. Ali ja sam se jediniograničavao o tim pitanjima pisati, prepuštajući i ostaloj braći da reknu svoju, kako ne bipočeo stršiti i ispadati nikakva opozicija. Bili smo u eri evolucije naše "revolucije duha" pa seto i ne bi smjelo prerano forsirati.

Ali sada, kada prelazimo iz ere evolucije u već dosta definirani i revolucionarni stav, program isktivnost, sada mislim da se taj problem mora ipak jasno i glasno tretirati, prvo medju nama izužeg i starog kruga, a po tome sve više i u širokim krugovima, koji će to od nas tražiti, jednakooni iz naših kao i iz drugih organizacija, koje su sklone s nama djelomično ili u širemsuradjivati, jer nas počinju uočavati kao pozetivnu skupinu, ali nailazimo na poteškoće upitanjima s kim i kako. Zato trebamo representativne autoritete, iza kojih će stajatiorganizirana odgovorna tijela.

U našoj organizaciji postoji u tom pogledu jedan vakum izmedju representativnih prvakapojedinih društava, odnosno kontinentalnih skupova ("North", "Sud" i.t.d,) i neprirodnog inepraktičnog "Glavnog Stana". Slikovito rečeno: Do pojasa smo demokratski i representativnozastupani, glava je apsolutistička, a izmedju pojasa i glave nema ništa. Naša organizacija nepaprsa i zato glava može lako gubiti osjećaj i vezu sa ostalim dijelovima tijela. I ako je nekima



od vidno da se ponekada misli na "pupak" kao spojnica, ali taj nikada ne će moći zamijeniti"kičmu" koju predstavlja svaki pojedini aktivni i pozetivni član Otpora pa makar i u najmanjemomjeru. Svaki pojedinac mora osjetiti svoj udio i taj mu po zasluzi mora biti priznat.

On mora biti dio koji stvara, a ne koji samo slijedi i izvršuje naloge i upute, često puta bezprava i mogućnosti da svoje pravo i zaslužene pozicije održi, da ih sam zasluži a ne da čeka"imenovanja". (Budući da ja ova pisma pišem, i budući da sam više/manje, kroz ova pisma, dobiodojam da je došlo do spora u Odporu između Srećka Rovera, puk. Ivana Štira s jedne strane igenerala Drinjanina s druge strane upravo stvaranjem Hrvatskog Narodnog Vijeća u NewYork-u 1962. godine. Srećko Rover je uz druge delegate HNO predstavljao Odpor u NewYork-u, kao i puk Ivan Štir. Poslije Kongresa HNV u New York-u, Srećko Rover i Ivan Štir seviše približuju HNV a sve više se udaljuju od Odpora. Barem se tako može zaključiti do sadaizloženih pisama. Mo, Otporaš) Mi smo se radi te i takove prakse u H.O.P-u i pobunili, jernismo htjeli živjeti od "milosti" ulizica oko Poglavnika, kao niti priznati njegova imenovanja idrugih njemu biližih-tajnika i blagajnika u našim organizacijama. U slučaju Rovera organiziraosi čak i posebni sud za njegovu rehabilitaciju i slomili smo bili čak i sa samim Poglavnikom jernismo htjeli trpjeti uvrede i poniživanja koje su nam laskavci oko njega i preko njegapodvaljivali. Isticali smo u duhu naše revolucije da želimo ići putem političke škole a nepolitičke vojarne.

I na koncu šta nam se sada dogadja? Umjesto da našoj revoluciji u času kada je uhvatilakorijena i maha dademo isto onakovo tijelo kakovo smo htjeli dati i H.O.P-u kada je kulminirao,tj. stvorimo jako organizirano tijelo, mi se poput Poglavnika pobojasmo jake i uredjeneorganizacije, te i mi sada stadosmo na pola puta. I ne samo to, nego krenismo istim starim ikrivim putem koji nam nije ni tada, pa neće ni ovaj puta, donijeti pozetivnih rezultata.

I sada, dragi braco, da zaključim ovaj prvi dio našeg općeg problema: Ti meni na mojekonkretne prijedloge o ustrojstvu ustavnog i representativnog Otpora nisi do danas ništakonkretnoga odgovorio. Tvoja okružnica koja samo donekle dotiče ovaj problem mene nijemogla zadovoljiti, nego je dapače smela braću u Sjev. Americi, koja su mi na Tvoj prijedlogposlali sasma nešto drugo nego li sam ja bio očekivao u toj stvari.Ti si u Tvojoj okružnici unjezinom prvom dijelu naveo da si Ti još prije povlačenja sa Ivan Planine bio po "Poglavnikuimenovan zapovjednikom Hrv. Nar. Otpora i zapovjednikom Hrv. Oružanih Snaga" i dao si namtime izravno znati da tu stojiš na bazi kontinuiteta, te se i nadalje nazivaš "ZapovjednikomOtpora" (Uvijek sam cijenio talent, rodoljublje, vojničku sposobnost i sve moguće vrlinepukovnika Ivana Štira, ali ovdje moram reći svoje, a to je da po svoj prilici puk Štir je uz svunajbolju volju i želju u ovom pismu zaboravio reći, ili nije znao, a to je da postoje samo triuniverzalna autoriteta na svijetu, a ta su: Roditelji, jer ih nitko ne može zamijeniti, general isvećenik isto tako, iako ih se može zamijeniti ali im se ne može titula oduzeti. Titula ostajetitula. Mo, Otporaš). Nije meni ovdje važan naziv Tvog položaja, ali mi jeste važna činjenica dami javno ispovjedamo ništetnost svih "kontinuiteta", pa ne može, već reda radi, jedno pisati igovoriti, a drugo u praksi činiti, kada se i onako sve može na podesniji našin riješiti, napose,kada nitko od nas Tebi ne osporava vodeće mjesto.

(Napomena:



Kada sam u Parizu 1962. godine gledao film "NAJDUŽI DAN", francuski "LE JOUR LE PLUSLONG", engleski "THE LONGEST DAY", invazija u Normandiji 6 lipnja 1944., kada susaveznički vojnici se penjali uz one litice, mnogi i mnogi nisu uspjeli doći do vrha. Na koncuipak je savezničkim vojnicima uspijelo se popeti na vrh litica, i tu su zastali. Njihovi glavnizapovjednici svi do jednog su izginuli, pa kako nisu dobivali nikakovih zapovjedi, samo su sjedilii čekali. Nakon nekog vremena naišao tuda jedan general iz nekih drugih jedinica i pitaovojnike: da šta oni tu čekaju, našto je jedan od vojnika odgovori da oni nemaju nikoga tko ćesa njima zapovjedati. Ovaj general zapita dotičnog: gdje su vaši zapovjednici, našto vojnik uprii pokaza rukom na zopovjednike koji leže mrtvi, jer su svi izginuli. Ovaj general upita dotičnogda šta je on po činu, našto je ovaj odgovorio da je obični vojnik. Od sada si general, i naprijed!Vojska se je digla bez pregovora, svi zajedno u borbu, a ne u svađu.Dragi Hrvati tada samshvatio šta znači biti vojnički zapovjednik; tada sam shvatio ulogu vojnika i uloguzapovjednika. Otporaš.)

Tražimo jedino podesnu suvremenu legalnu i odgovornu formu, niti radi Tebe, niti radi sebe idrugih, nego radi opće potrebe i opće hrv. stvari. Ti si se razumljivo morao onda razići isudariti sa Oršanićem i Jelićem u Vijeću u New Yorku. Organizacija i pojedinci šutke smoprešli preko toga, iako nas još i danas boli neuspjeh toga Vijeća, bez obzira koliko je tu Tvoje,a koliko tudje, krivnje. Gubi na tome neuspjehu opće hrvatska konsolidacija i gube ona braćakoja su se marljivo i svesrdno za uspjeh toga Vijeća bili zalagala. Tako sam i ja najzad iz Tvojeokružnice morao razabrati da odbijaš moja nastojanja i potrebno izmjena dosadanje prakse.Logično je, da su to tako kako si Ti htio shvatili i mnogi drugi, pa mi nije nikakovo čudo damoja uža okolina ovdje u Buenos Airesu nije mogla imati drugog razumijevanja i mišljenja negoono koje si Ti na taj način sugerira.(Tko je pratio pisanje generala Drinjanina mogao je uočiti da je general pisao da pukovnik Štirima svoj "komitet" u kojem on radi i u kojem on želi biti predsjednik i tome sl. mo,)

Drugi dio spomenute okružnice govori najviše u pogledu načina organiziranja radnih skupova iuglavnom u pogledu širenja tiska "Drinapress-". Bilo mi je odmah jasno zašto su braća u Sjev.Americi logično i doslovno shvatili Tvoje priedloge i zato je njihovo izvješće sa zasjedanja"Radnog Skupa" "Noth" sve u duhu Tvoje okružnice i kao takova nisu ni mogla poslužiti onojsvrsi radi koje su i meni trebali poslati svoje zaključke i "nacrte" napravljene konačnog ustavai propisnika Otpora kao organizacije i općenito, već su tretirali jedino dio posla i rada, i tosamo onoga oko širenja i finansiranja tiska "Drinapressa".

Tako ja ne samo da nisam imao šta tretirati i pripremati sa Enverom Mehmedagićem, nego samčak morao ustanoviti da on u cjelosti dijeli Tvoje dosadanje stanovište i smatra Otpor hrv.nad organizacijom, čime i on ide starim neostvarivim putevima, koji su do sada svi od reda bilifrakasirali i eto ovo zato i pišem jer se bojim da će i naš frakasirati, a ja bih to želio dok jejoš vrijeme spriječiti. Mene nije ništa iznenadio na osnivačkoj skupštini našega društva uBuenos Airesu stav ovdašnje braće, pa niti brat Božo Veić, koji mi je na moje opaske u tomduhu izrečene žestoko dobacio da si Ti za njega sve. Dakle: i glava i smisao i snaga Otpora.

Ja sam ga jedino mogao zapitati da što ćemo učiniti ako Ti kao smrtnik iznenada umreš, jer ćena taj način s Tobom morati umrijeti i Otpor i sav rad i napori Otporaša, kojima onda jedino



ostaje da slijede ispraznu teoriju "nasljedstva" i "besmrtnosti", te uz besmrtnog Poglavnikaimati još i besmrtnog Luburića (Ne bih se baš potpuno složio s ovim što pukovnik Štir kaže.Poglavnik ostaje VJEČITI Poglavnik zbog svojeg djela u stvaranju hrvatske države poslije 839godina, i ostaje VJEČIT po tome što je USTAŠTVO POISTOVJETIO S IMENOM HRVAT,HRVATSKA itd., a Vjekoslav Maks Luburić ostaje VJEČIT po tome što je dao ideje prekoPORUKA IZMIRENJA koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., kako se Hrvati mogu osloboditisamo onda kada se ujedinimo u JEDNU FALANGU. To su rijči generala Drinjanina izrečeneviše puta u ovim pismima. Mo, Otporaš). Nešto nas valjda naše već odmakle godine i iskustvadrugih moraju naučiti!

I sada će valjda i Tebi i braći biti jasno da se meni i ovdje u Buenos Airesu u slučaju stvaranjanaše nove organizacije nije bilo moguće odreći se postulata i principa našeg revolucionarnogstava kojega smo do sada javno ipovjedali na naše i opće zadovoljstvo većine Hrvata, kao imojih osobnih principa opće naravi, te je zato i došlo do mojega razilaženja sa ovdje najbližommi skupinom otporaša.

I tako eto dragi Braco, površno ili nikakovo rješenje našeg općeg problema ima za poljedicu iposebne lokalne probleme, kako ovaj moj sa našim odborom u Buenos Airesu. Ja sam Tebi otom problemu detaljno pisao, ali jer su naša braća s pravom primjetila da u izvješćima o našemodboru, koja su u tri uzastopna dvobroja OBRANE uveličavala dvojbeni triumf kako odboratako i Otpora općenito u Argentini mene u svemu tome ne nalaze, smatram se dužnim prednjihovim pismenim upitima izjasniti. Zato ću ovime i njima, kao i drugima za koje smatram dasu potrebni znati o čemu se radi, upućujem kopije ovoga okružnog pisma. Tim više, što se unejasnoći i nepoznavanju pravoga stanja, često i obično stvari iskrive prema nahodjenjupojedinaca. Sve su to naši stari prijatelji i suborci, i ja sam moralno dužan i njima opravdanjadati, a oni neka onda sude po svom najboljem nahodjenju i Tebe i mene, sebi i drugima koji bibilo išta zajedničkog s tim problemima mogli imati.

Konačno, ovo je otvoreni i iskreni razgovor medju nama i o nama o problemima koji sve nasmanje ili više tangiraju i prema tome moraju zanimati. Ovo je naš čas otvorene kritike; jednarasprava, koja bi više pripadala jednom vrhovnom vijeću kada bi ono kod nas postojalo.Smatram ovakove otvorene rasprave potrebnim i korisnim, jer ako ih se ne bude ovakoprakticiralo i toleriralo, onda pojedincima ne ostaje drugo nego ili kimati na sve glavom u znakbezuslovnog prihvaćanja svakog, pa i najlošijeg stanja, i svake "zapovjedi" ili "odredbe"bezuvjetno i bez ikakove garancije, de facto priznavanih ili nelegitimnih "autoriteta".

Evo u čemu se sastoji naš lokalni problem u Buenos Airesu (možda je ispravnije da ga nazovemza sada "mojim" problemom sa braćom u odboru u Buenos Airesu):

1.) Smatram da je organizacija uspostavljena sa "Radnog Skupa" u rang odbora i društva,prenaglo i da se je skoro u svemu improviziralo, tražeći u svemu u prvom redu makar i časovitiefekt kratkotrajne vrijednosti. Tražio se je popularitet koji ne odgovara stvarnom stanjustvari.



2.) Objavljena je na brzinu improvizirana osnivačka skupština, a da se prije toga nije objavioniti potrebni i mogući upis članova, a niti su upisani bili zaprimljeni u društvo u duhu našihpravila i opće prakticiranog načina, te tako na skupštini se nije znalo koliko članova društvoimade i koji su ti članovi, kakovi su i da li odgovaraju uslovima i smjernicama našega rada iprograma općenito.

3.) Zatraženo je bilo da načinim nacrt pravila društva, kopiju kojega sam i za Tebe načinio iprema izjavi g. Šakića (Dinko Šakić, mo) ista Ti je poslana na uvid. Ti nisi, koliko je menipoznato na ista stavio nikakovu primjedbu, a to je i naša interna stvar ovdje, pa zato tu Tvojuprimjedbu nisam niti mnogo očekivao. G. Mehmedagić je ista pravila trebao prevesti nakastellanski, što je on i učinio, ali ih je time u mnogome izmjenio. Iako je moj sastavk pravilabio tek nacrt, to je i samovoljni prevod g. Mehmedagića mogao imati samo isti značaj, te su seoba nacrta ipak trebala dati osnivačima na uvid, mišljenje i prihvat, što, koliko je menipoznato, nije bilo učinjeno, niti se je mene za te izmjene išta više pitalo, te barem uobičajnogreda radi izvjestilo zašto je moj nacrt pravila izmjenjen, u koliko i u čemu. Drugim riječima: jasam trebao poorati njivu bez da imadem prava uvida što će se na nju posijati.

Na isti način i bez predhodnog konsultiranja sastavljena je mimo mojeg znanja, udjela imišljenja lista dužnostnika, gdje mi je "udijeljena" dužnost i jednostavno na skupštini data doznanja. Ako ne prije, a ono barem pred sam početak skupštine bilo je prilike i vremena da mese makar reda radi obavjesti i upita sporazumnost, ako ne za ništa drugo, a ono barem za ulogumeni namjenjenu. Dakle, ne peti, nego sam ispao zadnji (možda i deseti - jer nas više nije nibilo prisutnih) točak u kolima - i to u kolima u kojima, koliko-toliko, vučem već nekoliko godina,svakako više nego li većina prisutnih, koji su-barem nekoji od njih-prvi puta se pojavili, iliuopće se nisu pojavili niti sam ikada znao da su bili skloni Otporu. Logično je, da sam već i raditoga otklonio primiti svaku dužnost u novom odboru.

4.) Bio sam protivan ideji vješanja Tvoje slike uz slike Starčevića, Radića i Poglavnika, timviše, kada za mnoge je još diskutirana i slika samoga Poglavnika. G. Veić je izjavio da je slikudao načiniti na svoju vlastitu inicijativu, dakle bez konsultiranja ostalih, što sam ja vidio vrlonetaktičnim potezom, koji će imati za sobom neželjnih i nepotrebnih negativnih komentara,kao što se je konačno i ostvarilo.- Mi smo uvjek isticali u duhu naše revolucije duha da smo protiv svakoga personalizmaovakove naravi, jer da nam je slijediti pouku i savjet Ante Starčevića, koji kaže da nam netreba "gončina", ne vodju nego ideju da valja slijediti. A tako je to i u duhu "demokratiziranja"kojega stalno zagovaramo. Druga je stvar izvjesiti Tvoju sliku na čisto našim otporaškimpriredbama i na odgovarajućem mjestu "domaćina" a ne narodnih neospornih velikana, kamo jošza života malo tko pripada.

Pisao sam Ti o mnogim drugim razlozima, o kojima ovdje neću duljiti, i predložio Ti da za Tvojedobro u buduće zabraniš slične stvari. Ja nisam ni Tebi, a ovo ne tajim ovdje ni drugima, da jaTebe ne ću kao "vodju" i autorativca na bazi starog sistema i "kontinuiteta" nego kaolegitimnog representativnog prvaka unutar jednog representativnog i na demokratski načinizabranog tijela i dotle, dok opravdavaš dobiveno povjerenje i izvršavanje postulata iugovorena načela organizacije unutar ugovorenoga i općenitog priznatog programa po svim



legitimnim forumama široke organizacije (Meni se čini da ovdje puk. Štir govori o konstituciji,Predsjednicima, Saboru, izborima, demokraciji, nadglašavanju itd., dok kroz Pisma MaksaLuburića se može uočiti da general ne govori o nekom preuzimanju vlasti kako bi on biopredsjednik. General isključivo govori o borbi i to oružanoj borbi za oslobođenje Hrvatske, asvaka borba imade svoje isoke vojničke zapovjednike, koje Vrhovni Zapovjednik OružaniSnaga postavlja i smjenjiva, nitko drugi. Vjekoslava Maksa Luburića je za generala postaviVrhovni Zapovkednik Hrvatskih Oružanih Snaga, a taj je bio Poglavnik, te samo je on njegamogao razriješiti tih dužnosti, i nitko drugi. Kako je poznato iz Pisma Maksa Luburića da je on,Maks Luburić povratio sva vojnikčka odlikovanja Poglavniku, a ne da je Poglavnik to zahtijevao.Na pritisak sa mnogih strana, general se je povukao u "zimski san" sve do Poglavnikove smrti28 prosinca 1959. god. Odmah poslije Poglavnikove smrti, dakle u siječnju 1960., general sepokreće sa svojim istomišljenicima, ne kao poglavar na čelu jedne države, nego kao jedanlegitimni general Hrvatske Vojske. Na bazi toga general je prikupljao hrvatsku buduću vojsku.Mo. Otporaš.)Posljedice nerazumijevanja ili namjernog iskorištavanja ovog problema su vidne i koliko su mirekli prijatelji iz drugih organizacija, biti će još vidnije i daleko po Tebe i nas negativnije.

5.) Osnivačka skupština društva je zapravo bio trosatni govor o organiziranju famoznog"asada", koji sam ja mojom oštrom reakcijom prekinuo i sa čime se ja nisam solidarizirao, jersam vido demagošku zavaravajuću pozadinu, koja je bila veća od one pozetivne. Skupština jeobavljena bez ikakvog programatskog reda (koji nije ni postojao kao što je to svugdje običaj),jer je sve bilo već prije predhodno dogovoreno i uredjeno na jednoj sjednici priredjivačkogodbora kojoj ja radi gripe nisam mogao prisustvovati. Tako sam uglavnom ja bio stavljen predgotove činjenice. Dakle, i u ovom slučaju posve zaobidjen i preskočen, kao da sam u Otporunovalija ili pak osoba nepoželjna i svakog povjerenja i pažnje vrijedan. Jedini je od prisutnihbio g. Mirko Bušić, koji je primjetio takovu nepažnju i osobno se izvinjavao radi toga.

6.) Tri dana pred samu osnivačku skupštinu donio je g. Šakić svoj pisaći stroj u svrhu da nazahtjev odbora sastvim prigodni govor za skupštinu u kojem će se prisutni upoznati ciljevimadrušta, a isto tako da sastavim i govor koji će se održati za vrijeme "asada" (španjolska riječa znači: za vrijeme obroka, pečenja, za vrijeme jela, gozbe ili peciva, mo Otporaš) saprijateljima društva, kojom prilikom će se isti upoznati stavom i smjernicama društva, drugimriješima, čime ćemo se predstaviti đirem krugu uzvanjka. Udovoljio sam zahtjevu i sve poniosobom na skupštinu. Na moje najveće iznenadjenje akt skupštine je formalno pretrčan i prešlose je na drugu debatu o "asadu" a da me nitko ni jednom riječu nije upitao za zatraženesastavke govra.

Kada sam na koncu prekinuo tu rasparavu, koja ne spada na skupštinu, nego tek na novuizabranu upravu društva, te ljutit pita zašto su tražili od mene govore koje sada nikoga nezanimaju, tražili su konačno da ih oba pročitam. Prigovor je bio jednoglasan da su predugi (obasvega 40 minuta) i dato mi je znati da su govore već predvidjeli g.g. prof. Fržop i predsjednikLukas Juričić. Sastavci su uzeti da će se o njima raspraviti na sjednici novog odbora ieventualno s njima koristiti makar djelomično, no, kako sam mogao kasnije saznati, niti je takobilo niti su isti predani tajniku. Ostali su u nečijem džepu. Nije to na koncu važno, jer se i nisutrebali nikome svidjeti, ali je važan način postupanja, kao što je važno istaći da su se za



vrijeme "asada" redali govori od podne do na večer, pri čemu su govorili od strane društvabarem četiri govornika, a da ipak nije sve to skupa proglašeno "predavanjem" kako se topokušalo ovdje među našima opravdati neprimanjem mojih primjedbi, prigovora i sastavaka, ana upite radoznalih zašto nisam "asadu" osobno prisustvovao i zašto nisam u odboru, biva "htioje držati predavanje" što se nije moglo dozvoliti itd.

Eto Braco, još jednom Tebi, i nekolicini prijatelja, moje obrazloženje o tome u čemu se sastojilokalni problem. Ti meni nisi htio odgovoriti ništa, te ja po svojoj logici zaključivanja osjetihda taj problem za mene postoji i da ipak nešto iza svega toga stoji. Moje postepenoeliminiranje? Lagano odbacivanje i guranje iz organizacije, ili mi je to jasno dato do znanja dasam radi svojih pogleda i stava u pogledu izgradnje organizacije, ideološkog smjera, ili nečegdrugog, jednostavno nepoželjan?

I jer ni Ti do danas nisi htio zaći u taj "naš" lokalni problem, te se radije uopće ne javljaš,meni je konačno potrebno znati dokle ovaj problem imam smatrati zaista "lokalnim", ili si i Tisasvim time sporazuman onako kako se odvija? Ili pak misliš da to mi moramo ovdje samimedju sobom riješiti? (Ja bih se ovdje s ovim složio s puk. Štirom. On za sigurno traži odgenerala Drinjanina njegov autoritet da uskoči u lokalni problem i da situaciju smiri onolikokoliko može. Mo. Otporaš) Ja ne tražim da budeš sudac bilo kome. Ti i ne možeš tu biti sudac.Ali jer sam ja Tebi pisao u zadnjem pismu i o drugim problemima od opće naravi, a Ti meni neodgovaraš, ja najzad ne znam koji su tome razlozi: lokalni ili opći, pa ti ovi potonji dobro dodjuda se ne javljaš tobože radi onih prvih, koji na Tebe možda i ne bi spadali.

Ja sam Tebi u zadnjem pismu pisao da se ne mogu složiti sa pravcem kojim sve više polazi naš"službeni kurs", kojega u zadnje vrijeme diktiraš zajedno sa Mehmedagićem. (Ovo pismo jepisano 12 prosinca 1966. Dr. Enver Mehmedagić je bio Pročelnik Glavnog Stana HrvatskogNarodnog Odpora, s kojim je general potpisivao sve letke koji su pisani za Domovinu i ProglaseHrvatskome Narodu, hrvatskim komunistima, hrvatskoj radničkoj klasi, hrvatskim studentima,hrvatskim vojnicima, itd. Ja ne znam jeli ili nije puk. Štir bio član Glavnog Stana, pa iz ovogproizlazi, rekao bih, čista ljubomora, što i ne mora biti mo. Otporaš) U prvi mah izgledao mi jetaj kurs kao povremena taktika obzirom na zadnje dogadjaje u Jugoslaviji i pad Rankovića.Mislio sam da se na čas može za neko vrijeme malo zatomiti naš dosadanji nepomirljivi stavprema komunistima (pa i hrvatskim) kako bi se donekle okružilo hrvatske komuniste u otporuprema Srbima, misleći pri tome na daleke buduće posljedice koje bi se time mogle jače i bržeizazvati.

Upozorio sam Te na oprez, da se ne prenagliš, jer izgledalo mi je odmah da je sva ta rabotatamo ništa drugo nego spašavanje partije i Jugoslavije, i da zato moramo biti vrlo oprezni satakovom našom taktikom. Ti si mi odgovorio da dijeliš u tom pogledu moju bojazan i time si mena čas umirio. Nije Ti to bilo teško postići jer ja prema Tebi u toj stvari nisam imaonepovjerenja. Ja nisam bliz onim izvorima podataka i vijestima koji Tebi stoje na raspolaganjui zato sam mirne duše mogao vjerovati da ćeš tu časovitu taktiku ipak znati kontrolirati ikorisno iskoristiti. Tim više što je Dabo Peranić uporedio i uvjerljivo razčinjavao razvoje iuzroke dogadjaja u Jugoslaviji i dizao ideju veliko-hrvatstva, što sam obzirom navelikosrpstvo svih boja smatrao, i danas smatram potrebnim.



Takodjer sam Te bio upozoravao da se ne prenagliš tom taktikom, jer da osjetim da ovdje uArgentini nas prate u radu i pisanju i da nam se zatvaraju sve više vrata i uskraćujupovjerenja. Hvala našim nerazumnim partijskim denuncijantima i suparnicima koji neradogledaju uspjehe Otpora, iz (ne) zavidnosti i političke slijeposti koriste sve moguće da nassvojim tužbama vlastima oblate. I to su uspjeli i još uspjevaju. Mi smo do sada ovdje sloviliopćenito kao izraziti i nepomirljivi antikomunisti, a napose je takovim smatran gen. Drinjanin iOtpor, kao nešto upravo ekstremno protukomunistički, što kroz pisanje našrg tiska, što krozmoju knjigu o gerili. Nije baš bilo razumno da je za vrijeme "asada" govorio upravo prof.Fržop, koji je ovdje nerado gledan radi svojih nekadašnjih posjeta ambasadoru(jugoslavenskom), iako ja ne sumnjam u njegovo hrvatstvo i njegov nacionalizam, primjetio samprijateljima da iz taktičkih razloga nije podesno strašiti ga, jer će to biti krivo tumačenje naštetu Otpora i našega novog društva.

Iako je posjeta bila osobne naravi Fržopa, društvo se ne smije i ne može staviti iza njega iindirektno opravdavati njegov osobni čin i time se izložiti kompromitiranju. General Herenčićje to medju prvima javno iskoristio, ne da osudi prof. Fržopa, nego da mu njegov čin posluži zapovod da napadne Tebe, Otpor i prijatelje. Vrlo nepromišljeno i neukusno od jednog hrvatskoggenerala, ali činjenica je tu i time nije još sve svršeno. Fržop je poslužio tek kao prvastepenica, prva kvaka.

Ali i to bi Braco bilo prošlo, kada bi mi bili oprezniji i odgovorniji. Stvar i slučaj Fržopa ne bisam po sebi bila važna niti da se spominje, kada ne bi bilo u zadnjim brojevima OBRANE sveviše iznenadjenja i za nas same, barem mene osobno, a znadem pozitivno i za mnoge druge izredova Otpora i izvan njega. Pomno pratim pisanje OBRANE, napose što se odnosi na nasovdje, a što sve vjerujem piše uglavnom g. Mehmedagić, koji je do sada napisao mnogo lijepistavri, realnih i prihvatljivih, ostajući uvijek u granicama i duhu naše revolucije i programa.

Iako se u nekoliko slučajeva nisam s njima u svemu slagao, vjerovao sam da je to i prirodnapojava, napose obzirom na razlike u našim godinama starosti, pogledi mladjih i ne mogu seposve podudarati sa našim, mišljenja mladjih naraštaja moramo ipak upoznavati i sa našimanastojati koordinirati i td., (ovdje se u potpunosti slažem sa puk. Štirom. Na mlađima svijetostaje, kaže hrvatska poslovica, mo.Otporaš)), ali imadem dojam da je počeo ići malopredaleko, dok najzad nisam pročitao u OBRANI novi program H.N.Otpora, koji me je višenego iznenadio. I to vrlo neugodno. Ja sam tebe u zadnjem pismu (kojega si vjerujem primioprije izdanja ovoga broja OBRANE) (dvobroj 49-50) upozorio da se opasno udaljujemo utaktiziranju i da imadem dojam da nam taktika, koja je trebala biti samo prigodne i sporedne,sve više postaje programom i da ću, ako se tako nastavi udaljivati od starog programa, bitiprisiljen i javno protestirati.

(Pred sobom imam taj dvobroj 49-50 OBRANE. Evo šta se tu kaže na strani 7 ovog dvobroja:

"PROGRAM HRVATSKOG NARODNOG ODPORA"

BUDUĆI OBLIK HRVATSKE DRŽAVE



U Hrvatskoj Državi, za koju se bori i zalaže HRVATSKI NARODNI ODPOR vladati ćedemokratski i parlamentarni (saborski) poredak, koji će svakome jamčiti pravo slobode, vjere iuvjerenja. Demokratski ustroj države, potpuna sloboda za svakog gradjanina bez razlike spola,vjere i uvjerenja, uključujući i komunističku stranku Hrvatske, pružiti će svim gradjanimamogućnost slobodne manifestacije misli.

Tajnim slobodnim glasanjem, biraju se narodni predstavnici za Hrvatski Sabor. Država jamčisvakome slobodan život i rad. Narod pomaže državne ustanove i državu kao zaštitnicu slobode.Hrvatska Država i njeni organi moraju svakog pojedinca i naroda kao cjeline. Politička strankakoja upravlja državom, nije država. Državu sačinjavaju samo narod i njemu treba bitipodčinjena vlast. U svim državnim poslovima i za političare, valjan je samo pravorijek naroda.Ne će postojati ni povlaštena stranka, ni povlašteni stalež, ni povlaštena vjera. Pred državomsmo svi jednaki.

Svi gradjani bez razlike, mogu se natjecati na najviša državna namještenja, prema njihovimsposobnostima i obrazovanju, bez razlike na njihovo političko mišljenje. Organi reda (policija),redarstvenici (milicija), državni namještenici, kao i sudbene vlasti, neće biti pod uplivom nitizavisiti od političke stranke na vlasti, što vrijedi i za vojne formacije Hrvatske Države.

Hrvatski Sabor će ukinuti sve represivne organizme sadašnjeg režima koji poput Udbe djelujena području Hrvatske.

Hrvatska će vojska preuzeti i držati vlast nakon uspostave Slobodne Hrvatske Republike, krozdvije godine, za koje će vrijeme omogućiti primjenu i sprovedbu u stvarnost ovog programa.

Hrvati - vojnici, podoficiri i oficiri sadašnjih Jugoslavensko - komunističkih vojnih formacija,automatski će preći i biti ukopljeni, sa istim činovima, u vojne formacije Hrvatske Države.

Garancije stanovništvu Hrvatske biti će date Revolucionarnim Privremenim Ustavom u ovojprelaznoj fazi, dok Hrvatski Sabor ne donese jedan stalni i konačni Ustav koji ćezadovoljavati sve komponente Hrvatskog Naroda.

Svi gradjani i stanovnici Hrvatske podpasti će pod opću političku amnestiju za sva nedjelapolitičke naravi počinjena od 1941. pa nadalje. (Ovo se za sigurno odnosi i na Josipa Boljkovca,Josipa Manolića i druge, ako iz mržnje prema izraženom hrvatstvu nisu ubijali Hrvate, mo)Ovo je jedini način da se smire duhovi i sprovede u djelo bratstvo Hrvatskog Naroda. Svakavrst osobne osvete ili proganjanja, biti će oštro zakonom zapriječeni i kažnjavani.

U koliko stanovništvo hrvatskih pokrajina, Bosne, Hercegovine i Sandžaka plebiscitiranomvećinom zažele da ove pokrajine u sastavu Hrvatske Države imadnu osobine koje će seispoljavati u njihovoj autonomiji i federalnom odnosu sa ostalim dijelom Hrvatske, ovoj će seželji udovoljiti.



Hrvatska Država će, prema tome, obuhvaćati cijelo povjesno i etničko područje kojenastanjuju Hrvati već preko tisuću godina.")

(To je što OBRANA dvobroj 49-50 1966. kaže. Šta je pogriješno s tim? Mo.)

I zato je "novi program" za mene ne samo iznenadjenje, već je i najveće razočaranje. Ovajnovi program je prava kapitulacija Otpora i skretanje za 180 stupnjava i unazad i u lijevo (Naznanje. Mnogi su tada generala prozvali komunistom zbog PORUKA IZMIRENJA...ipribližavanja hrvatskim komunistima u borbi protiv Jugoslavije i "srbokomunizma", kako je točesto govorio i pisao general Drinjanin. Evo, i naš junak i Vitez rata NDH puk. Ivan Štir takomisli, ge je general sa svojom politikom "IZMIRENJA" otišao... "za 180 stupnjeva unazad i ulijevo". I generalov ubojica Ilija Stanić u svojim izjavama preko "serija jugoslavenske tajneslužbe..." iznosi da je general imao na svojem pisaćem stolu šifrirana pisma za Ruse..., mo.Otporaš). Tko ga je sastavio, Ti ili Mehmedagić? To bi dakle imao biti odgovor na mojaupozoravanja? Ako ga nisi Ti pisao, je si ga barem pročitao i trijezno analizirao? Jednostavnosi ga otiskao, objavio i organizaciji diktatom nametnuo i sada neka se od njega pere i branikako tko hoće i zna, iako se kome svidja ili ne.

Opet, dakle, jedan udar Otporu, kao onaj u slučaju Jordana, koji te je skoro i glave koštao,jer si lakomisleno nasjeo ljudima za koje se nisi trudio prvo dobro u dušu upoznati. Opet zarna sklizavom i ne ispitanom terenu prenagljuješ u svojim samovoljnim odlukama i stavljašorganizaciju i sve ostalo pred neke gotove činove, a na bazi ničega stvarnog i općenitoprihvatljivog. Što je Tebi da nas ovako dvije ili tri godine stavljaš u tako nejasne i nemogućesituacije? Smatraš li Ti nas, Tvoje osobne prijatelje stare suborce, i sve druge budalama,neodgovornim ljudima bez vlastite kičme i mozga? Sredstvom? Ili se smatraš jedino pozvanimi nadljudskim, da možeš sve prepisivati u ime nečega "svetoga" i "višega" kojega se jedino Tinemoraš držati i poštivati? Zar snobovima misliš ostvariti Tvoje planove? Ja samo Tebe mogusmatrati odgovornim za taj neprihvatljivi "novi program" kojega smatram posvemašnijimnapuštanjem dosadašnjeg smjera i borbe Otpora, jer je to skretanje u krajni socijalističkuljevice, na točku gdje se jedino mogu spojiti desničarski i ljevičarski ekstremi, neka vrst"naserovštine", gdje se arapski nacionalizam nameće sa Titovim komunizmom u sjeni rusko-komunističkog tutora.

To je za moj pojam izdaja hrvatske narodne i oslobodilačke borbe, Otpora i prijatelja; to jekapitulacija posvemašnja pred svega nekoliko (možda tek 3%) hrv. komunista koji služe Titu daspasi Jugoslaviju i partiju, a ono opet pomalo rehabilitira Rankovića za volju Srba, koji u svojojhrvatožderskoj megalomaniji i dalje će ostvarivati velikosrpsku "zavetnu misao", kako sam onopisao u brošuri o Bosni: "da bi se srpskim selima moglo proći od Mostara do Zadra". A Rankovićje spremao velikosrpski udar Titu, i Hrvatima, te je već bio dijelio kamionima oružjehercegovačkim četnicima za pokolje hercegovačkih Hrvata, za koje i ja kao Slavonac mnogoosjetim i strepim.

Zar nije OBRANA mogla više o tome pisati, onako kako si pisao poprativši knjigu Gen.Villegasa, gdje si pisao kao onaj stari Maks, da sada ne mogu prepoznati Tebe u "novomprogramu". gdje si zapravi pravi i iskreni Maks?



Ja se ovdje neću upuštati u detalje tog novog programa. Dovoljno je svakome da ga pomno ihladokrvno pročita pa da osjeti neku neugodnu hladnoću u duši. A čitati će ga mnogi Hrvati, pai pravnici i socialozi i političari (Za sigurno ga je čitao general JNA dr. Franjo Tuđman,kojemu se je svidio ovaj "novi program" Hrvatskog Narodnog Odpora, te slijedeće godine,dakle, 1987. došao posjetiti Kulu Hrvatstva u Torontu i u njoj Državotvorne Hrvateorganizacije HNO. Osobno sam bio na tom sastanku. Mo. Otporaš). I reagirati će. Imao samprilike već neke od takovih čuti što misle. Jedna zbrka pojmova, protuslovlja i površenosti.Nešto što ja osobno ni da je ublažim zabludama i pogreškama napisano ne bih mogao prihvatiti.

Dragi Braco, ne mogu pljuvati na prošlost; ne mogu taktiku pretvarati u program, najmanjetaktiku vrlo prozirnu, prenagljenu, opasnu. Ja sa svoje strane taj novi program osudjujem iposve odbacujem u cijelosti, jer su u njemu posve zasjenjene i one neke pozitivne stvari, kojese ali ne mogu tako prikazati i plasirati.Ako još držiš do moga mišljenja i do moje suradnje, onda tražim da taj program odmah javnoopozoveš i posve obezvrijediš. To nisu načela i program koji su objavljeni u onom izvanrednombroju DRINE, i koji je bio osnažen zaključkom Radnog Skupa "NortH" deseti travnja prošlegodine. (Pukovnik Štir za sigurno misli na "izvanredni broj DRINE" koja je izišla kao 14 knjigaDrinine Knjižnice u početku 1966. godine, a ovo pismo je pisano iste godine, ali u zadnjemmjesecu godine, dakle u prosincu, pa se čini da je to bilo prošle godine. Ova DRINA donosi:TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. Ova načela suuistinu izišla u prvoj DRINI poslije Poglavnikove smrti, a tiskana je u travnju 1960. Zbogvažnosti i velike potražnje, DRINAPRESS je tiskala ovu izvanrednu DRINu 1966. Mo.Otporaš). To nije onaj program, niti su to ona načela za koje mi već u nekoliko navratanajavljuješ da su ponovno u tisku. Ako su Tvoja obećanja meni u toj stvari davana konačniodgovor u tom novom programu, onda mene nisi zadovoljio. Naprotiv, izazvao si me na ovakovureakciju. Ja moje principe i stav ne mogu podvrći niti našem dugom prijateljstvu, jer oni služenečemu višem i vrijednijem od nas. Barem ja nastojim da to tako bude u svakom ovom činu inaporu.

I tebi i prijateljima dajem ovime otvoreno i iskreno moje misljenje. Nisam krzmao dati oduškamom pravom uvjerenju i mišljenju. Ne pišem ovo zato da tebi ili Otporu naškodim. Naprotiv!Želim samo koristiti našoj užoj i općoj hrvatskoj stvari, a na Vama je da zauzmete i premameni Vaš stav, po Vašoj najboljoj savjesti. Vrijeme i istina biti će nam konačni sudac. Ne želimbiti novi "Vrančić" u Otporu. Želim jedino reći što mislim, da nitko ne dvoji što mislim iosjećam, a o Vama svima ovisi kako će se stvari medju nama razvijati, te ću i ja onda konačnomoći donijeti moju zadnju odluku. Ili ćemo ljudski stvari raspraviti i postaviti ih na mjestokako ono Bog zapovjeda, ili ćete me uvjeriti u našu stvaralačku i organizatornu sposobnost, iliu moju zabludu. Ja ću prema tome znati i sam što mi je činiti, te ću se ili korigirati ili ćuprestati zavaravati sebe i druge mlateći praznu slamu. Ili ću se pak okaniti neodgovornogigranja sa vatrom. Čitati ću po najboljoj savjesti, nastojeći biti i ostati odgovoran i svojojsavjesti i zajednici vrijednoj svake pažnje i odgovornosti, a ta zajednica je u našemnacionalističkom pozdravu:

BOG I HRVATI!



kojim Tebe Braco i ostalu braću ovom pozdravljam.

Vaš I. Štir v.r.

(Ispod ovog potpisa ima nadodatak kojeg prepisujem onako kako ovdje stoji, mo)

"Prepis pisma puk. Štiera a u suglasnosti originala koji se nalazi u pismohrani Tajništva zaKanadu područnog R.S. "North" izvršio i jamči za vjerodostojnost ovog prepisa,

Windsor, 31. prosinca 1966.

Tajnik za KanaduPodručnog R:S: "North"Vjekoslav Cecelja. potpis Vjekoslav Cecelja.

(Napomena:Eto, sada smo čuli, donekle, i pukovnika Ivana Štira. Šteta što nemamo korespodenciju izmeđugenerala Drinjanina i puk. Štira. Iz nje bi se mnogo toga saznalo, a ovako, obojica su već davnomrtva, nisu među živima. Nama ostaje sada samo iznijeti - ama baš - sve što znademo i štoimademo, kako bi hrvatski novi naraštaji i hrvatski povijestničari imali sve zapisano predsobom. To je sve što mi možemo učiniti dok smo još živi. Otporaš.)

Prijavi postPosljednje uređivanje od Bobani : 21-04-2014 at 06:40



OVE GODINE USKRS JE BIO NA DAN HITLEROVA ROĐENJA. ZATO SLAVIMO DANSUKRSA!

Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN

JA SAM HRVATSKI DOMOLJUB, I TO S VELIKIM POČETNIM SLOVOM

"Ja sam hrvatski Domoljub, i to s velikim početnim slovom. To znači da izjavljujem da mojarodoljubna pripadnost i sve moje misli i sve moje djelatnosti su usmjerene prema tome pravcu.Ja sam ljubitelj pravde i pristaša demokratskih zasada. Ne vidim nijedno društvo nitidruštveni stalež ispred mene, osim sreće u jedinstvu hrvatskog naroda, koji je sačinjen odHrvatica i Hrvata sjedinjenih istom krvlju, ujedinjenih isitm jezikom i podređeni istoj



zajedničkoj sudbini. Ja volim moj hrvatski narod, a mrzim samo ovu trenutnu i prolaznuantifašističku, u stvari neokomunističku i jugoslavensku vladu RH predsjednika Ive Josipovića,jer opravdano smatram da ovi posljednji ne mogu predstavljati veličinu i većinu mog hrvatskognaroda kao što ne mogu predstavljati ni njegovu sreću.

Hrvatskodomoljubni prioritet kojeg državotvorni Hrvati danas osjećaju se vidi na svimhrvatski portalima, i vidi se da taj njihov cilj vidi k oslobođenju našeg naroda svih hipotekaprošlosti, kako ustaških, tako isto i partizansko/antifašističkih, kako iznutra tako i izvana.

Hrvatskodomoljubni prioritet nastoji našem narodu pružiti one načine života koji njemu danasodgovaraju, njemu i njegovoj prirodi, i koji mu pomaže da se bolje izrazi na svim područjimasvoje potrebe, zatim, u skladu svojih hrvatskih osjećaja stremi k tome da, na taj način, očuvaosobitost svoga hrvatskoga naroda, kao i to da ga i dalje kultivira i sistematskim odgajanjemnjegovih najboljih ljudi i njegovanjem najvećih vrlina i Velikana iz prošlosti.

Hrvatskodomoljubni osjaćaj kojem ja pripadam cijelim mojim bićem se bori za slobodu kojegnaroda, jer sloboda je jedina forma kroz koju narod može napredovati. MojHrvatskoDomoljubni osjećaj se bori za osnovna životna sredstva mojeg naroda zato što štitinjegova prava na postojanje i bori se za potreban prostor jer on predstavlja pravo mojegnaroda da živi u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj.

Svojim konceptom unutarnje politike hrvatskodomoljubni osjećaj zato podrazumijevanapredak, jačanje i konsolidiranje egzistencije našeg naroda uvođenjem posebnog - za razlikuod bivšeg YU sistema – načina života i takvih životnih zakona koji odgovaraju sa njegovomprirodom intiligencijom i uljudbom, i koji njegovu osnovnu snagu mogu učiniti maksimalnodjelotvornom. Konceptom vanjske politike, on podrazumijeva osiguranje razvoja putemočuvanja slobode i stvaranja najneophodnijih preduvjeta za život.

Na taj način, u vezi sa vanjskom politikom, hrvatskodomoljubni osjećaj se razlikuje odprethodnih monarhokraljevsko srpskim i srpskokomunističkim učenjem, na primjer, usljedećem: hrvatskodomoljubna vanjska politika svijetu mora biti politika čuvanja i očuvanjahrvatskih granica, nasuprot politike popuštanja međunarodnim pritiscima, koji nas nagone daozbiljno, sada, poslije 73 godine potpisivanja rimskih ugovora, da priznamo Poglavniku dru.Anti Paveliću, da on tada nije imao izbora osim potpisati te nametnute ugovore, ili ne imati niono što smo imali, a povijest nam govori da smo imali svoju, našu, hrvatsku, NEZAVISNUDRŽAVU HRVATSKU". Otporaš.



KUPILI SMO TISKARU ZA POTREBE HRVATSKIH VOJNIKA



EDITORIAL " D R I N A "Apartado 5024MADRID - ESPANA

PEROM I MAČEM U SLUŽBI DOMOVINE

Hrvatski vojnici !

U ranijim okružnicama iznieli smo naš načelni stav namrama totalnoj mobilizaciji svihneprijatelja Hrvatske Države. Ima nas mnogo, koji smo voljni pristupiti totalnoj hrvatskojmobilizaciji. Jedan dio rada mi smo preuzeli na sebe, a izmedju ostalog i odgajanje hrvatskihvojnika u svehrvatskom, konstruktivnom, vojničkom duhu. Na nama je , da pripremimo stručnoštivo, koje treba dati u ruke hrvatskim vojnicima u domovini i izvan domovine. To bi se postiglotiskanjem vojničkog časopisa "DRINE" i posebnih vojničkih vježbovnika i stručnih vojničkihknjiga za čarkare, dočasnike i časnike, te za posebne grane oružja i zvanja. Ili da se izrazimos malo rieči: da spremimo sebe i druge, duh i tielo za naše zvanje i našu buduću misiju.

PRETVORIMO IDEJE U DJELA.

Ima nas dosta koji smo voljni i sposobni napisati poviest našeg rata, ali i izkustva istoga, jerće i budući rat, makar bio i atomski, biti ujedno i partizanski rat. Problem četnika i partizananeće riešiti ni Ujedinjeni Narodi a ni atomske rakete. Ta Srbi nam javno u svom tiskunajavljuju odmazdu i klanje ako htjednemo ostvariti svoju Hrvatsku Državu, a mi to hoćemo imoramo učiniti. Ratovanje je umjeće i znanost, a gerilsko ratovanje je posebni komplekspitanja, gdje sudjeluju i ratno umjeće i ratna znanost, i psihologija i politika, i niz ostalihčinbenika.

Mi smo u zadnjem ratu, a i poslije rata, mnogo toga naučili. Pratimo i dogadjaje poslie rata uhrvatskoj, ali i u stranom svietu. I sada je zadnji čas, da sve naše znanje pritvorimo upriručnike, svezke knjiga. Tada će naše znanje i naša izkustva biti koristni novimgeneracijama, a i nama samima. Trebamo mnogo knjiga, časopisa, i mnogo tisuća primjeraka. Ito treba dati u ruke hrvatskim vojnicima u domovini i u svietu. Treba ideje pretvoriti u djela,ili su nekoristne za narod.

UZDAJE SE U SE, I U SVOJE KLJUSE.

Mi smo u zadnja vremena izmjenili, pismeno i usmeno, misli sa mnogo hrvatskih rodoljuba.Ogroman je dio voljan započeti korisnim, konstruktivnim radom i na našem, tj. vojničkomsektoru. Pa ipak smo ustanovili jedan kompleks, koji nam je, gotovo svima, zajednički. Svi miočekujemo, da će eto Amerika riešiti sve naše probleme, da će jednostavno uviditi, da smo napravom putu, da će se odreći Tita, pa u danom času i ostvariti nam Hrvatsku Vojsku, opremitiju, i pomoći nas, da stvorimo demokratsku, ali i Božiju Hrvatsku Državu. To je sve liepo i mismo uviek bili na strani antikomunističke i moćne Amerike, pa će ona, možda i vjerojatno iučiniti dosta toga u korist našu.



Ali Amerika mnogo grieši što misli, da se sve, pa i sloboda i krv, može kupiti i prodati, a migriešimo, da naše želje konfundiramo (pomiješati, mo. Otporaš) sa stvarnošću. A stvarnostjest ta, da će nas Amerika pomoći kada njoj bude konveniralo, a učiniti će to ona a i ostali, akomi dadnemo dojam jakih, sposobnih i spremnih boraca. (Zar se to nije pokazalo i ostvariloDomovinskim ratom?!, mo. Otporaš)

Jake se pomaže, a slabe se tek sažaljava. Na nama je da priredimo duh jedinstva medjuhrvatskim vojnicima, i da stručno spremimo neše borce, kao što je i na hrvatskim političarimai hrvatskim umovima, da politički teren bude pripremljen. Inače će nas novi rat zateći kao i g.1917., kada smo bili tjerani u Jugoslavenske Legije, ili kao g. 1941-1945. kada nas je bilo i uUstašama i Domobranima, ali i u Titovim "Narodno-oslobodilačkim" brigadama i legijama, i uHandžar divizijama, i na kraju u kolonama smrti. Ima mnogo problema, koje samo i jedino mimožemo riešiti.

DVA I DVA SU ČETIRI.

Nje problem samo u tome da shvatimo, da mi to možemo učiniti, nego u tome, da hrvatskimborcima u domovini i svietu dadnemo mnogo tisuća primjeraka časopisa, priručnika i knjiga,odgojnog i stručnog sadržaja. I nije samo problem u tome, da mi to hoćemo, želimo i znademoizvršiti. Problem je i u materijalnim sredstvima. Ako rukopisi ne odu u tiskaru i ne budutiskani, ostaje mrtvo slovo, mrtvi kapital. Ali tiskara košta mnogo novaca i mi taj novacnemamo.

Mi smo prije teretili sami sebe, i uži krug. U ostvarivanju plana kojega smo Vam predstavilitreba mnogo više. U tiskanju zadnje "DRINE" dokazalo se, da problem treba na drugi načinriešiti.Ne samo da je rad i papir mnogo skuplji, kao što ste to mogli ustanoviti i kod ostalih hrv.pokušaja, nego ako taj rad treba sprovesti grupa iz Madrida, treba u Madridu za to imatitehnička sredstva.A pomanjkanje tiskanja i odlazak nekih, koji su se tiskanjem bavili, stavili su nas pred nerješivproblem: tiskare uništavaju naša slova i svaki ih puta moramo iznova naručiti i duplo plaćatilynotip, kao što je to bilo kod izvanredne "Drine" u kojoj smo donieli Načela Hrvatskih Boraca.A za mali broj knjiga, odnosno primjeraka, to je tako veliki izdatak, da bi tiskanje "Drine"ubrzo uništilo ekonomski one, koji ju izdaju. Morali smo se odlučiti: ili prekinuti svaki rad, ilikupiti tiskaru. Mi smo s vjerom u hrvatske vojnike donieli odluku i kupili tiskaru.

EDITORIAL "DRINA" U SLUŽBI HRVATSKIH VOJNIKA

Mi smo kupili tiskaru, preuzeli obveze naprama trećima, obvezali sami sebe na stalnu žrtvu, alismo moralno obvezali i sve vas, one koji ste nas godinama bodrili, da neka se krenemo i mi, Vašizapovjednici.

Mi smo stvorili jedno trgovačko poduzeće, koje će nastojati raditi kao i svako drugo, tj.zaraditi tiskanjem tiskanica, brošura, knjiga itd. za Vas i za bilo koga, koji nam je voljan rada



dati. Poduzeće će tiskati i za to ubirati odnosnu protuvriednost. A iz dobitka, ili iz dieladobitka bi onda tiskali "DRINE", priručnike, propagandistički material na stranim jezicima onašim problemima itd.

Hrvatska društva, hrvatske skupine, stranke, grupe, novine ili pojedinci mogu nama povjerititiskanje letaka, brošura, izvješća, memoranduma, knjiga i mi ćemo to uviek savjestnije ijeftinije tiskati nego stranci. Mi ćemo to i razaslati za Vaš račun na osobe ili mjesta, kako tozatražite. Centralni položaj ove zemlje dozvoljava nam, da to dobro, savjesno i sigurnoizvršimo.

Mi bi taj rad naplatili po minimalnim cienama da pokrijemo troškove, dobitak, ili dio istog suupotrebili za izravno vojničke ciljeve. Tako bi mogli pokrivati izdatke, koje nam je, većnemoguće pokrivati i tako bi mogli izvesti zadatke, koje inače nebi mogli izvesti.

DIONICE KRVI I DIONICE ZNOJA.

Mi se obraćamo onima koji su nam jednom povjerili svoje živote, svoju krv, kao i onima, koji suto sutra voljni učiniti. Obraćamo se onima, koji su dali svoj obol u krvi, koji su za domovinu dalisvoju DIONICU KRVI. Znači, da se obraćamo onima, koji imaju povjerenja u svojezapovjedinke. Pa, zaključujemo logički, kada ste voljni dati i opet svoj obol u krvi, svoju svetuDIONICU KRVI, morate dati i dio svoga rada, ploda svoga znoja, DIONICU ZNOJA. (Upravopola stoljeća kasnije, dakle 1962-2012., želio bih podsjetiti danas, skoro treći naraštaj, kakoje tada bilo. Živio sam u Parizu, i bio vrlo aktivan u hrvatskom državotvorno radu. General mije poslao 20 DIONICA, svaka 5 tisuća starih francuskih franaka, ili 50 NF, što je bilootprilike dvije dnevnice po DIONICI. Ne sjećam se više koliko sam ih prodao, ali nisam mnogo.Izgovora je bilo milijun, samo da se ne kupe, a pred crkvom, poslije sv. Mise, masa Hrvata inešto malo Hrvatica.Sve uštirkano, uglađeno, od miline bi gledao tako divno uglađene Hrvate i Hrvatice, ali njihovnegativni i škrti stav prema Hrvatskoj ih odaje tako mizerno, pa izgledaju kao da bi se njimatrebala pomoć skupljati. Sjećam se kada sam u San Francisku 1976. godine sakupljaodobrovoljne doprinose za odvjetnike i obranu Akcije Zvonka Bušića i njegove petorke, jednavrlo dobro poznata grlata osoba, Hrvat, je pred Crkvom u San Jose, pred svima rekla: Glavedamo, novac ne damo, i mnogi su se oglušili na ovo. Mo)

Ako svaki od Vas prema svojim mogućnostima preuzme DIONICU ZNOJA, tj. kupi jednu iliviše dionica "DRINE" dioničkog društva za promicanje hrvatskog tiska, postajete i vlasnicisvoje tiskare, svog naknadnog društva. Ulažete, ali ne gubite svoj novac, a pomažete hrvatskitisak u tudjni, i posebno financirate borbu svog naroda, hrvatskih vojnika.

Vi možete kupiti jednu ili više dionica, a možete i Vas više, skupa, kupiti jednu dionicu i bitinjen skupni vlasnik. Možete to učiniti izravno kod nas, a možete i preko Povjerenika Drine,možete i preko "Kruga Prijatelja Drine", preko Društava, ili preko grupe posebno stvorenih odposjednika dionica.

ČIST RAČUN DUGA LJUBAV.



Na Vama je, posjednicima dionica, da upravljate dioničkim društvom koje će se legalizirati ibiti vodjeno, kao i sva ostala društva. Na Vama je da delegirate svoje povjerenje na osobu,koja Vam se čini zgodnom. Na Vama je, da nadzirete rad dioničkog društva i odredite dokle sedobitak može upotrebitiza opću stvar, recimo za tiskanje "DRINE", kako bi ova moga izvršitisvoju misiju. Na Vama je da stvorite grupe interesiranih, i da nadzirete dio Vašeg imetka, kojije utrošen u dionice "DRINE".

Znamo iz izkustva, da će biti hrvatskih vojnika ili nevojnika, ali poštenih rodoljuba, koji će našrad ometati. Bit će poštenih Hrvata, koji nam neće vjerovati. Tome je lako pomoći: neka dodjuovamo, sjednu u Upravu "DRINE" i odterete nas, a preuzmu odgovornost za rad prema svimaVama, prema vojnicima i budućoj Hrvatskoj Vojsci, prema svom narodu i prema forumu, kojegaće hrvatski ljudi, prije ili poslije u emigraciji stvoriti da vodi hrvatsku sudbinu. Ima nas, kojićemo im biti zahvalni ako nas odterete, jer bi mogli upotrebiti svoj um u službi domovine i nadrugi način, pomagajući njima i ostalima prema svojim sposobnostima.Ima Vas, koji morate posvjedočiti, da smo Vas nukali, da nastavite s "Drinom" na drugommjestu i sa drugim ljudima. Mi smo ti i javno učinili u letcima i zadnjoj "Drini".Mi sada nudimo "DRINU" pa i dioničko društvo zato jačima, pozvanijima, a možda ipogodnijima. Mora se biti pošten, pa to priznati. I tko još uvjek ne vjeruje, neka se uvjeri, - ilineka nas barem pusti, da izvršimo misiju mi koji se kupimo oko "DRINE".Ima Vas na tisuće, koji ste od nas badava dobivale "DRINE" pa sada imate mogućnosti, da naszamjenite. Odkupite dionice, i "DRINA" je Vaša. Samo poznati izdajnici, izrodi, neprijateljinaše stvari nemogu biti posjednici dionica "DRINE" ni sam "DRINE", a svim državotvornimHrvatima put je otvoren. Izkoristite ga. Nadzirite nas, zamjenite nas, ali ne pustite, da namse zakrči put, jer je svhrvatski, državotvorni, konstruktivni, vojnički.

NAŠA JE VJERA NAŠ "SPUTNIK" I NAŠ "VOSTOK".

Bez vjere se ne može živjeti. Pa i oni, koji nas ubijaju radi vjere čine to zato, da nam nametnusvoju nevjeru. Mi moramo vjerovati u ono što radimo. Mi moramo vjerovati u konačni uspjehjedne pravedne stvari, a naša je pravedna. poštena, zakonita i logična.

Čemu "DINA", čemo sve to, eno, pogledaj u nebo, reče mi jedan naš čovjek, pogledaj, kaže,kako ruski Sputnici i Vostoci kruže nebom. Sve će propasti, jer se sloboni sviet neće da braniod komunističke nemani, vele drugi. Eto, vele treći, ne možemo mi sa Srbima i komunistima, paje najbolje pusti sve k vragu i ne žrtvovati vrieme, um i sredstva.

Mi oko "Drine" vjerujemo u hrvatsku budućnost, kao i u bolju budućnost čovječanstva islobodnog svieta. I hrvatski narod će znati nama ili našoj djeci zahvaliti na trudu i poviest ćeznati ocijeniti našu žrtvu. hrvatski je narod prošao kroz mnoge bure, teško je stradao, ali jevolja za životom bila jača i žrtva je uvjek bila plemeniti gnjoj, kako bi hrvatska zemljastvarala nova pokoljenja, nove nade. Zato i sada, iako nam je svima dosta stradanja, žrtve ivjerovanja, izvršimo našu dužnost.



A onima, koji su izgubili sve, pa i vjeru, poručujemo: pa ako je zaista sve izgubljeno, da li ćemomoći onda pregoriti i ovu novu žrtvu, koji od vas traže vaši zapovjednici?Ako je sve propalo, šta će se izgubiti, ako se izgubi i Tvoja DIONICA ZNOJA u vidu Dionice"DRINE"?

UPOZORENJE.

Ako želite odkupiti jednu ili više dionica "DRINE" jevite nam to. Vriednost jedne dionice jestDESET DOLARA ili ptoruvriednost, u bvilo kojem novcu. Svaka dionica ima svoj broj, koji jenaznačen na privremenoj dionici, koja će Vam biti uručena na mjestu, gdje uplatite, ili će Vambiti poslata preporučenom poštom izravno na adresu, koju nam naznačite.Sve ostalo ćete sami odlučiti, kao i to, da li dionice moraju biti nominalne, ili ne, kao i svepotrebno o djelovanju društva.Nećemo snositi odgovornost, ako ste nam poslali novce ili ček u običnim pismima. Najbolje jeplatiti u čeku, koji neka glasi na "Drinu". Svi će ti čekovi biti legalno unovčeni, a iznos uveden ublagajničke knjige i tekući račun "DRINE" u banci.Povjerenici i Društva koja odkupe blokove od Deset Dionica, izdat će Vam dionicu i skupnoposlati novce. Oni koji budu trebali svoju dionicu, jer su bez posla, jer imaju drugih razloga,dobit će svoj obol natrag kada god zatraže. Jedino zasada, ne možemo jamčiti u pogledukamota, interesa, jer to pitanje morate riješiti izmedju sebe, tj. izmedju posjednika dionica.Imajte u vidu, da vršite jednu domovinsku dužnost, a ne gubite svoj uložak.Tražite obaviesti, mi ćemo Vam ih dati, ali ne duljite, jer se približavaju odsudni časovi. Nama,zaista, nitko ne može predbaciti, da nismo htjeli ili smjeli.

Bog i Hrvati !

U Madridu 3. IX. 1961. g.

Za "DRINU"



KUPILI SMO TISKARU ZA POTREBE HRVATSKIH VOJNIKA

EDITORIAL " D R I N A "Apartado 5024MADRID - ESPANA

PEROM I MAČEM U SLUŽBI DOMOVINE



Hrvatski vojnici !

U ranijim okružnicama iznieli smo naš načelni stav namrama totalnoj mobilizaciji svihneprijatelja Hrvatske Države. Ima nas mnogo, koji smo voljni pristupiti totalnoj hrvatskojmobilizaciji. Jedan dio rada mi smo preuzeli na sebe, a izmedju ostalog i odgajanje hrvatskihvojnika u svehrvatskom, konstruktivnom, vojničkom duhu. Na nama je , da pripremimo stručnoštivo, koje treba dati u ruke hrvatskim vojnicima u domovini i izvan domovine. To bi se postiglotiskanjem vojničkog časopisa "DRINE" i posebnih vojničkih vježbovnika i stručnih vojničkihknjiga za čarkare, dočasnike i časnike, te za posebne grane oružja i zvanja. Ili da se izrazimos malo rieči: da spremimo sebe i druge, duh i tielo za naše zvanje i našu buduću misiju.

PRETVORIMO IDEJE U DJELA.

Ima nas dosta koji smo voljni i sposobni napisati poviest našeg rata, ali i izkustva istoga, jerće i budući rat, makar bio i atomski, biti ujedno i partizanski rat. Problem četnika i partizananeće riešiti ni Ujedinjeni Narodi a ni atomske rakete. Ta Srbi nam javno u svom tiskunajavljuju odmazdu i klanje ako htjednemo ostvariti svoju Hrvatsku Državu, a mi to hoćemo imoramo učiniti. Ratovanje je umjeće i znanost, a gerilsko ratovanje je posebni komplekspitanja, gdje sudjeluju i ratno umjeće i ratna znanost, i psihologija i politika, i niz ostalihčinbenika.

Mi smo u zadnjem ratu, a i poslije rata, mnogo toga naučili. Pratimo i dogadjaje poslie rata uhrvatskoj, ali i u stranom svietu. I sada je zadnji čas, da sve naše znanje pritvorimo upriručnike, svezke knjiga. Tada će naše znanje i naša izkustva biti koristni novimgeneracijama, a i nama samima. Trebamo mnogo knjiga, časopisa, i mnogo tisuća primjeraka. Ito treba dati u ruke hrvatskim vojnicima u domovini i u svietu. Treba ideje pretvoriti u djela,ili su nekoristne za narod.

UZDAJE SE U SE, I U SVOJE KLJUSE.

Mi smo u zadnja vremena izmjenili, pismeno i usmeno, misli sa mnogo hrvatskih rodoljuba.Ogroman je dio voljan započeti korisnim, konstruktivnim radom i na našem, tj. vojničkomsektoru. Pa ipak smo ustanovili jedan kompleks, koji nam je, gotovo svima, zajednički. Svi miočekujemo, da će eto Amerika riešiti sve naše probleme, da će jednostavno uviditi, da smo napravom putu, da će se odreći Tita, pa u danom času i ostvariti nam Hrvatsku Vojsku, opremitiju, i pomoći nas, da stvorimo demokratsku, ali i Božiju Hrvatsku Državu. To je sve liepo i mismo uviek bili na strani antikomunističke i moćne Amerike, pa će ona, možda i vjerojatno iučiniti dosta toga u korist našu.

Ali Amerika mnogo grieši što misli, da se sve, pa i sloboda i krv, može kupiti i prodati, a migriešimo, da naše želje konfundiramo (pomiješati, mo. Otporaš) sa stvarnošću. A stvarnostjest ta, da će nas Amerika pomoći kada njoj bude konveniralo, a učiniti će to ona a i ostali, akomi dadnemo dojam jakih, sposobnih i spremnih boraca. (Zar se to nije pokazalo i ostvariloDomovinskim ratom?!, mo. Otporaš)



Jake se pomaže, a slabe se tek sažaljava. Na nama je da priredimo duh jedinstva medjuhrvatskim vojnicima, i da stručno spremimo neše borce, kao što je i na hrvatskim političarimai hrvatskim umovima, da politički teren bude pripremljen. Inače će nas novi rat zateći kao i g.1917., kada smo bili tjerani u Jugoslavenske Legije, ili kao g. 1941-1945. kada nas je bilo i uUstašama i Domobranima, ali i u Titovim "Narodno-oslobodilačkim" brigadama i legijama, i uHandžar divizijama, i na kraju u kolonama smrti. Ima mnogo problema, koje samo i jedino mimožemo riešiti.

DVA I DVA SU ČETIRI.

Nje problem samo u tome da shvatimo, da mi to možemo učiniti, nego u tome, da hrvatskimborcima u domovini i svietu dadnemo mnogo tisuća primjeraka časopisa, priručnika i knjiga,odgojnog i stručnog sadržaja. I nije samo problem u tome, da mi to hoćemo, želimo i znademoizvršiti. Problem je i u materijalnim sredstvima. Ako rukopisi ne odu u tiskaru i ne budutiskani, ostaje mrtvo slovo, mrtvi kapital. Ali tiskara košta mnogo novaca i mi taj novacnemamo.

Mi smo prije teretili sami sebe, i uži krug. U ostvarivanju plana kojega smo Vam predstavilitreba mnogo više. U tiskanju zadnje "DRINE" dokazalo se, da problem treba na drugi načinriešiti.Ne samo da je rad i papir mnogo skuplji, kao što ste to mogli ustanoviti i kod ostalih hrv.pokušaja, nego ako taj rad treba sprovesti grupa iz Madrida, treba u Madridu za to imatitehnička sredstva.A pomanjkanje tiskanja i odlazak nekih, koji su se tiskanjem bavili, stavili su nas pred nerješivproblem: tiskare uništavaju naša slova i svaki ih puta moramo iznova naručiti i duplo plaćatilynotip, kao što je to bilo kod izvanredne "Drine" u kojoj smo donieli Načela Hrvatskih Boraca.A za mali broj knjiga, odnosno primjeraka, to je tako veliki izdatak, da bi tiskanje "Drine"ubrzo uništilo ekonomski one, koji ju izdaju. Morali smo se odlučiti: ili prekinuti svaki rad, ilikupiti tiskaru. Mi smo s vjerom u hrvatske vojnike donieli odluku i kupili tiskaru.

EDITORIAL "DRINA" U SLUŽBI HRVATSKIH VOJNIKA

Mi smo kupili tiskaru, preuzeli obveze naprama trećima, obvezali sami sebe na stalnu žrtvu, alismo moralno obvezali i sve vas, one koji ste nas godinama bodrili, da neka se krenemo i mi, Vašizapovjednici.

Mi smo stvorili jedno trgovačko poduzeće, koje će nastojati raditi kao i svako drugo, tj.zaraditi tiskanjem tiskanica, brošura, knjiga itd. za Vas i za bilo koga, koji nam je voljan radadati. Poduzeće će tiskati i za to ubirati odnosnu protuvriednost. A iz dobitka, ili iz dieladobitka bi onda tiskali "DRINE", priručnike, propagandistički material na stranim jezicima onašim problemima itd.

Hrvatska društva, hrvatske skupine, stranke, grupe, novine ili pojedinci mogu nama povjerititiskanje letaka, brošura, izvješća, memoranduma, knjiga i mi ćemo to uviek savjestnije i



jeftinije tiskati nego stranci. Mi ćemo to i razaslati za Vaš račun na osobe ili mjesta, kako tozatražite. Centralni položaj ove zemlje dozvoljava nam, da to dobro, savjestno i sigurnoizvršimo.

Mi bi taj rad naplatili po minimalnim cienama da pokrijemo troškove, dobitak, ili dio istog buupotrebili za izravno vojničke ciljeve. Tako bi mogli pokrivati izdatke, koje nam je, većnemoguće pokrivati i tako bi mogli izvesti zadatke, koje inače nebi mogli izvesti.

DIONICE KRVI I DIONICE ZNOJA.

Mi se obraćamo onima koji su nam jednom povjerili svoje živote, svoju krv, kao i onima, koji suto sutra voljni učiniti. Obraćamo se onima, koji su dali svoj obol u krvi, koji su za domovinu dalisvoju DIONICU KRVI. Znači, da se obraćamo onima, koji imaju povjerenja u svojezapovjedinke. Pa, zaključujemo logički, kada ste voljni dati i opet svoj obol u krvi, svoju svetuDIONICU KRVI, morate dati i dio svoga rada, ploda svoga znoja, DIONICU ZNOJA. (Upravopola stoljeća kasnije, dakle 1962-2012., želio bih podsjetiti danas, skoro treći naraštaj, kakoje tada bilo. Živio sam u Parizu, i bio vrlo aktivan u hrvatskom državotvorno radu. General mije poslao 20 DIONICA, svaka 5 tisuća starih francuskih franaka, ili 50 NF, što je bilootprilike dvije dnevnice po DIONICI. Ne sjećam se više koliko sam ih prodao, ali nisam mnogo.Izgovora je bilo milijun, samo da se ne kupe, a pred crkvom, poslije sv. Mise, masa Hrvata inešto malo Hrvatica.Sve uštirkano, uglađeno, od miline bi gledao tako divno uglađene Hrvate i Hrvatice, ali njihovnegativni i škrti stav prema Hrvatskoj ih odaje tako mizerno, pa izgledaju kao da bi se njimatrebala pomoć skupljati. Sjećam se kada sam u San Francisku 1976. godine sakupljaodobrovoljne doprinose za odvjetnike i obranu Akcije Zvonka Bušića i njegove petorke, jednavrlo dobro poznata grlata osoba, Hrvat, je pred Crkvom u San Jose, pred svima rekla: Glavedamo, novac ne damo, i mnogi su se oglušili na ovo. Mo. Otporaš)

Ako svaki od Vas prema svojim mogućnostima preuzme DIONICU ZNOJA, tj. kupi jednu iliviše dionica "DRINE" dioničkog društva za promicanje hrvatskog tiska, postajete i vlasnicisvoje tiskare, svog naknadnog društva. Ulažete, ali ne gubite svoj novac, a pomažete hrvatskitisak u tudjni, i posebno financirate borbu svog naroda, hrvatskih vojnika.

Vi možete kupiti jednu ili više dionica, a možete i Vas više, skupa, kupiti jednu dionicu i bitinjen skupni vlasnik. Možete to učiniti izravno kod nas, a možete i preko Povjerenika Drine,možete i preko "Kruga Prijatelja Drine", preko Društava, ili preko grupe posebno stvorenih odposjednika dionica.

ČIST RAČUN DUGA LJUBAV.

Na Vama je, posjednicima dionica, da upravljate dioničkim društvom koje će se legalizirati ibiti vodjeno, kao i sva ostala društva. Na Vama je da delegirate svoje povjerenje na osobu,koja Vam se čini zgodnom. Na Vama je, da nadzirete rad dioničkog društva i odredite dokle sedobitak može upotrebitiza opću stvar, recimo za tiskanje "DRINE", kako bi ova moga izvršiti



svoju misiju. Na Vama je da stvorite grupe interesiranih, i da nadzirete dio Vašeg imetka, kojije utrošen u dionice "DRINE".

Znamo iz izkustva, da će biti hrvatskih vojnika ili nevojnika, ali poštenih rodoljuba, koji će našrad ometati. Bit će poštenih Hrvata, koji nam neće vjerovati. Tome je lako pomoći: neka dodjuovamo, sjednu u Upravu "DRINE" i odterete nas, a preuzmu odgovornost za rad prema svimaVama, prema vojnicima i budućoj Hrvatskoj Vojsci, prema svom narodu i prema forumu, kojegaće hrvatski ljudi, prije ili poslije u emigraciji stvoriti da vodi hrvatsku sudbinu. Ima nas, kojićemo im biti zahvalni ako nas odterete, jer bi mogli upotrebiti svoj um u službi domovine i nadrugi način, pomagajući njima i ostalima prema svojim sposobnostima.Ima Vas, koji morate posvjedočiti, da smo Vas nukali, da nastavite s "Drinom" na drugommjestu i sa drugim ljudima. Mi smo ti i javno učinili u letcima i zadnjoj "Drini".Mi sada nudimo "DRINU" pa i dioničko društvo zato jačima, pozvanijima, a možda ipogodnijima. Mora se biti pošten, pa to priznati. I tko još uvjek ne vjeruje, neka se uvjeri, - ilineka nas barem pusti, da izvršimo misiju mi koji se kupimo oko "DRINE".Ima Vas na tisuće, koji ste od nas badava dobivale "DRINE" pa sada imate mogućnosti, da naszamjenite. Odkupite dionice, i "DRINA" je Vaša. Samo poznati izdajnici, izrodi, neprijateljinaše stvari nemogu biti posjednici dionica "DRINE" ni sam "DRINE", a svim državotvornimHrvatima put je otvoren. Izkoristite ga. Nadzirite nas, zamjenite nas, ali ne pustite, da namse zakrči put, jer je svhrvatski, državotvorni, konstruktivni, vojnički.

NAŠA JE VJERA NAŠ "SPUTNIK" I NAŠ "VOSTOK".

Bez vjere se ne može živjeti. Pa i oni, koji nas ubijaju radi vjere čine to zato, da nam nametnusvoju nevjeru. Mi moramo vjerovati u ono što radimo. Mi moramo vjerovati u konačni uspjehjedne pravedne stvari, a naša je pravedna. poštena, zakonita i logična.

Čemu "DINA", čemo sve to, eno, pogledaj u nebo, reče mi jedan naš čovjek, pogledaj, kaže,kako ruski Sputnici i Vostoci kruže nebom. Sve će propasti, jer se sloboni sviet neće da braniod komunističke nemani, vele drugi. Eto, vele treći, ne možemo mi sa Srbima i komunistima, paje najbolje pusti sve k vragu i ne žrtvovati vrieme, um i sredstva.

Mi oko "Drine" vjerujemo u hrvatsku budućnost, kao i u bolju budućnost čovječanstva islobodnog svieta. I hrvatski narod će znati nama ili našoj djeci zahvaliti na trudu i poviest ćeznati ocijeniti našu žrtvu. hrvatski je narod prošao kroz mnoge bure, teško je stradao, ali jevolja za životom bila jača i žrtva je uvjek bila plemeniti gnjoj, kako bi hrvatska zemljastvarala nova pokoljenja, nove nade. Zato i sada, iako nam je svima dosta stradanja, žrtve ivjerovanja, izvršimo našu dužnost.

A onima, koji su izgubili sve, pa i vjeru, poručujemo: pa ako je zaista sve izgubljeno, da li ćemomoći onda pregoriti i ovu novu žrtvu, koji od vas traže vaši zapovjednici?Ako je sve propalo, šta će se izgubiti, ako se izgubi i Tvoja DIONICA ZNOJA u vidu Dionice"DRINE"?

UPOZORENJE.



Ako želite odkupiti jednu ili više dionica "DRINE" jevite nam to. Vriednost jedne dionice jestDESET DOLARA ili ptoruvriednost, u bvilo kojem novcu. Svaka dionica ima svoj broj, koji jenaznačen na privremenoj dionici, koja će Vam biti uručena na mjestu, gdje uplatite, ili će Vambiti poslata preporučenom poštom izravno na adresu, koju nam naznačite.Sve ostalo ćete sami odlučiti, kao i to, da li dionice moraju biti nominalne, ili ne, kao i svepotrebno o djelovanju društva.Nećemo snositi odgovornost, ako ste nam poslali novce ili ček u običnim pismima. Najbolje jeplatiti u čeku, koji neka glasi na "Drinu". Svi će ti čekovi biti legalno unovčeni, a iznos uveden ublagajničke knjige i tekući račun "DRINE" u banci.Povjerenici i Društva koja odkupe blokove od Deset Dionica, izdat će Vam dionicu i skupnoposlati novce. Oni koji budu trebali svoju dionicu, jer su bez posla, jer imaju drugih razloga,dobit će svoj obol natrag kada god zatraže. Jedino zasada, ne možemo jamčiti u pogledukamota, interesa, jer to pitanje morate riješiti izmedju sebe, tj. izmedju posjednika dionica.Imajte u vidu, da vršite jednu domovinsku dužnost, a ne gubite svoj uložak.Tražite obaviesti, mi ćemo Vam ih dati, ali ne duljite, jer se približavaju odsudni časovi. Nama,zaista, nitko ne može predbaciti, da nismo htjeli ili smjeli.

Bog i Hrvati !

U Madridu 3. IX. 1961. g.Za "DRINU"general Drinjanin.

Posljednje uređivanje od Bobani : 23-04-2014 at 04:4023-04-2014 22:44#19



HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (11)

Koliko god Hrvatski narod je trpio tegobe jugoslavenskog terora, hrvatska emigracija jetrpjela dvojstruko više...prenosim ovo sa*portala javno.com.

P I S M O H R V A T S K O G E M I G R A N T A.

Pismo koje donosim je pisao hrvatski politički emigrant koji je živio u Parizu. Sudeći po pismubio je upoznat se mnogim istaknutim Hrvatima ovog velikog grada Pariza. Pismo donosim ucijelosti kako bi čitatelji mogli malo iz bliza dobiti sliku kako je Udba djelovala medjuHrvatima. Pismo je objavio "OTPOR", glasilo Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, br. 4 1983.strana 2. Pismo pocima:



T K O J E A N T E G R A N I ć ?

Ante Granić je sinovac okrutnog Oznaša Ivana Granića iz okolice Širokog Brijega, koji jedošao u Pariz ljeta 1965. godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom Lekom iz okoliceLjubuškog, mislim iz Tihaljine, hercegovina.

Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granić jugoslavenski doušnik. Postao je "prosvjetni radnik"za "jugoslavensku" djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, što je uistinu značilo da jepostao učiteljem.

Poznato je da su taj Ante Granić i Slavo Leko, a možda još i neki drugi pripremali otmicudevetorice Hrvata iz Pariza. Otmica je tako "rodoljubno" smišljena da bi najoprezniji Hrvatipristali na tu smicalicu. Zahvaljujući jednom iz te skupine Granić-Leko, (To je bio JerkoBoban, zvani Kukić (1934-1994) koji je saznao za plan i otkrio ga jednom koji je bio na toj listiza otmicu, moja opaska, Otporaš.) zločinački plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjačkog činaHrvati Pariza se još uvijek dobro sjećaju.

Da ne bi ispalo kao neko izmišljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne žrtve UROTEGRANIĆ-LEKO:

(1) Josip Čavčić, rodjen 1917.

(2) Ivan Barun, rodjen 1937.

(3) Jure Vidović, rodjen 1933.

(4) Danko Leventić, rodjen 1931.

(5) Žarko Luburić, rodjen 1934.

(6) Pavo Miličević, rodjen 1931.

(7) Milan Bagarić, rodjen 1936.

(8) Mate Kolić, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981.

(9) Mile Boban, rodje, 1939.

Na veliku sreću ovaj jugoslavenski zločinački plan nije uspio, te je teško proreći kako bihrvatska politička emigracija reagirala u protivnom. Možda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevineHrvate kako bi stvarni počinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na sigurnamjesta.

Ljeta 1967. godine Slavo Leko je priznao nekim Hrvatima u Parizu govoreci sljedece: "Nisamvjerovao da se radi o ozbiljnim stvarima. Mislio sam da se sa time želi samo uplašiti Hrvate.



Meni se govorilo, da se nikome ništa neće dogoditi. Kada sam opazio u jednom kutu u klubu(čitaj jugoslavenskome, moja opaska) odore francuske policije koje su se trebal upotrijebitiza otmicu devetorice Hrvata, počeo sam drhtati. Sam sebe sam uvjeravao da ništa nisam kriviako sam sa Granićem i kompanijom u društvu".(Ovaj Slave Leke razgovor se je snimio na magnetofonsku vrpcu u satanu pisca ovih redaka, naadresi 8 Rue Belhomme Paris 17eme a da on nije uopće znao. Razgovor s ove vrpce je službenobio preveden na engleski i predočen na sudu desetorici (10) Hrvata u New Yorku od 15 veljačedo 15 svibnja 1982. godine. Svrha ovog prijevoda je bila da se upozna američki sud kakojugoslavenska Udba djeluje medju svojim "zemljacima" Hrvatima i huška jedne protiv drugih,itd, trd., moja opaska. Otporaš.)

Kada se je urota otkrila i stvar bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga višenitko nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je Granić i dalje ostao uParizu, da vrši dužnost "prosvjetnog" radnika za "jugoslavensku djecu" u domu jugoslavenskeambasade.

One kobne nedjelje, 16. 10 . 1978 godine objedovali su (ručali) kod Stojana Rašića (oženjemkćerkom Petra Brnadića - pred čijim stanom je ubijen Bruno istog dana). Bruno Bušić, MateKolić, Petar Brnadić, Ante Granić (kum Stojanova sina) i još neki kojih se sada ne sjećam. Utome me može dopuniti Stojan ili Petar. Poznato mi je da je Stojan iz ovog stana, u nazočnostinavedenih, zvao Stipu Bilandžić u Njemačku i tražio Franju Mikulića da se Bruno s njimdogovori o važnim stvarima u svezi sastanka sabornika HNV u Amsterdamu. Ne bacam pečatsumnje na Stojana, nego mišljenja sam da bi on morao reći hrvatskoj javnosti što se je svegovorilo tog dana, kakav se razgovor vodio, a posebno izmedju Brune i Granića, te Granića iKolića. (Te noći je ubijen Bruno pred stanom Petra Brnadića, a Matu Kolića je ubila Udba 3godine kasnije, moja opaska.) Možda bi se mogli povući konci Brunina umorstva, jer poznavajućipolitički emigrantski mentalitet može se zaključiti da se tu otvoreno govorilo, otvorenoplanovi pravili, nikakvih tajni nije bilo, drugom riječi, svak svakome vjerovao.

Najzanimljivije bi bilo saznati kada je tko izišao iz kuće, s kim i u koliko sati i kuda. Običnokod prijateljskog i kumovog ručka ljudi su veseli, te razdragano kažu idu li kući ili negdje nadrugo mjesto. Navodim ovo s ciljem da se svaki Hrvat zamisli nad tragičnom smrću Hrvata čijise počinitelji umorstava nisu nikada otkrili. Tim plaćenicima i profesionalnim ubojicama uvelikopomaže hrvatska "dobronamjerna" šutnja iza koje se kriju mnoge ubojice i doušnici. Tako ješutnjom ubijen i hrvatski mučenik Bruno Bušić.

Andrija Takač, Pariz.24-04-2014 20:05#20



UPORNOST GENERALA DRINJANINA U BORBI ZA OKUPLJANJE HRVATS



(Nesumnjivo kroz do sada iznešena PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je primijetiti dageneral preko svojih prijatelja i ogranaka daje smjernice i putokaze HRVATSKOMNARODNOM ODPORU. Današnjim rječnikom to bi se mirne duše moglo nazvati PROMIDŽA.Pa ako je to tako, ili, još bolje, ako to nije tako, kako bi se moglo znati dali je ta "UPORNOSTGENERALA DRINJANINA BORBI ZA OKUPLJANJE HRVATA" bila efikasna. Imati jedandio, ili bilo kakav god dio odgovora na ovo pitanje, svakako da se treba uzeti u obzir osam (8)epoka ili vremenskih razdoblja postanka HRVATSKOG NARODNOG ODPORA.

Prva (1) epoka je bila ratna epoka kada je na Ivan planini 1944 godine, odlukom hrvatskedržavne vlade NDH, osnovan HRVATSKI NARODNI ODPOR kao zalaznica HRVATSKIMORUŽANIM SNAGAMA.

Druga (2) epoka je bila KRIŽARSKA EPOKA koja je prikupljala vojnike, pripadnike HOS, kojise nisu predali na Bleiburgu u svibnju 1945., nego se povratili u Hrvatsku i borili se protivnametnutog komunističkog poredka hrvatskom narodu.

Treća (3) epoka je bila pokretanje i obnavljanje HNO u emigraciji, počevši izdavanjemčasopisa "DRINA" 1951. pa do razlaza s Poglavnikom drm. Antom Pavelićem 1956. godine.

Četvrta (4) epoka je POVUČENOST U TIŠINU od 1956. pa do Poglavnikove smrti 28 prosinca1959. godine u Madridu.

Peta (5) epoka je od siječnja 1960. kada se je general Drinjanin ponovno pokrenuo i odlučioprikupiti stare borce a odgojiti nove u konačnu borbu za oslobođenje Hrvatske te izdao ZADESETI TRAVNJA 1960. u 25 tisuća primjeraka "TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTIHRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI", pa do svoje tragične smrti 20 travnja 1969. godine.

Šesta (6) epoka je najžalostnija zbog toga što svi RADNI SKUPOVI, VANJSKI IDOMOVINSKI FRONT, svi Ogranci, društva, članovi i simpatizeri, prijatelji i suporteri,jednostavno se nisu mogi snaći i na svoja leđa preuzeti DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI HNOkoje je obnašao hrvatski general Drinjanin. U tom vrtlogu traženja solucija unutar HNO došloje do žestokih prepiranja i svađa. Riješenja se tražila, sastanci se održavali, nasljednici setražili, neki se silom namećali, jedne izabirali a druge rušili, i tako je to išlo do 1974. godine.Te godine u Hamiltonu, Canada, održan je SVEOPĆI KONGRES HRVATSKOG NARODNOGODPORA, na kojem je, moglo bi se danas reći, dat zadnji čavao u mrtvački sanduk originalnogHNO.

Sedma (7) epoka je epoka POLARIZACIJE HNO. Na jednoj strani je Dinko Šakić, zetgenerala Drinjanina, koji je oženio polusestru Maksa Luburića, Nadu, a na drugoj je StipeBilandžić iz Njemačke. Prvi se izživljavaju na legitimitetu prošlosti i djeluju smjernicamaoriginalnog HNO, dakle, idu starim putem, dok drugi kojima su se priključili, kako ih se je tadazvalo, PROLJEĆARI, a to su bili između ostalih: Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus,Ivan Cerovac itd.



Osma (8) epoka je kada je iz vremenske potrebe originalno ime "ODPOR" prešlo u "OTPOR".Kao Pročelnik HRVATSKOG NARODNOG OTPORA imao sam mnogo žučljivih prepira i svađasa iskrenim, dobrim i nada sve poštenim Hrvatima. Stari članovi i ODPORAŠI bi sve od sebedali samo neka ostane staro i originalno ime ODPOR na vječitu i nezaboravnu uspomenu nagenerala Drinjanina. Ali više nije bilo vremena za povratak na staro ime, ali jest na stareVRLINE. Misija HRVATSKOG NARODNOG OTPORA je završila 21 siječnja 1990. u Clevlandu,kada sam kao Pročelnik HNO na prvoj Konvenciji Hrvatske Demokratske Zajednice, HDZpredsjedniku dru. Franji Tuđmanu 21 siječnja 1990. predao sve: fizičke, moralne, financijske iine dužnosti HDZ. Otporaš.)

general DRINJANIN26.VI.1966

Bratskim odborimaSREDIŠNJICE "ERIK LISAK" iOGRANKA "BOŽO KAVRAN"

Draga i poštovana hrvatska braćo !

Osjećam posebnu potrebu da se svima zahvalim na radu i da vam čestitam na uspjehuprigodom proslave DANA HOS-a i HRVATSKIH ANTUNA u gradu Hamiltonu. Iako još nemamsasma detaljnih podataka o toku i što se nadam da će mi se poslati, kao i o radu SKUPA, vidim,da smo kročili korak naprijed. To je zasluga svih vas i posebno bratskih Odbora, kao kolektiva,i svakog od Vas pojedince. Hvala Vam braćo i neka Vam služi na čast i drugima kao uzor.

Zadnji uspjesi Odpora na tom području donose Vam i posebnu obvezu. Na Vama je daprovedete u život zaključeno, prodrete u nove mase, stvorite nove Ogranke i baze. -da onda stog područja dadnete i drugima, izvan Kanade, primjer i putokaz.

Molim Vas da ovu čestitku prenesete i na vrijedne članove koji su Vas u svemu pomagali.

Uz naš vojnički pozdrav,genera Drinjanin.Žena Maksa Luburića, Španjolka, kaže da je iz Ljubuškoga...

by:Otporaš3rd December 2012, 13:00.

FRA. BRANKO MARIĆ VJENČAO MAKSA LUBURIĆA.

HRVATSKI NARODNI ODPOR.Ured Glavnog Tajnika.Stan, 5.XII.1953.

Nekolicini braće u Kanadi!



Za prvi čas, da Vam se javim ovim skupnim pismom, a skoro ćemo opet po redu svakomodgovarati i učiniti potrebno. Znate i sami mali zastoj u našim vezama, a radi moje ženidbe.Eto, kad smo već kod toga, da Vam kažem par rieči i o tome.

U prvom redu, topla hvala na čestitkama i telegramima, a molim Vas, da i drugima u svojojokolici izrazite zahvalnost moju i moje supruge na tom sjećanju I na čestitkama, kao i nadarovima, a poslije ćemo se svakome posebno zahvaliti. Ovaj čas moram u Madrid radi BožićneDRINE, koja je i tako zakasnila radi tehničkih poteškoća u tiskari, koja je zauzeta, iako jematerijal već odavno spreman čekao.

Par prijatelja je izrazilo bojazan radi toga, jer je žena Španjolka. Nu ona je visoka dužnosnicaFrankove Falange, tj. španjolskih Ustaša, koji su na svietu nama najbliži Pokret, koji je tolikokrvi dao kao naš, borio se i pobiedio komunizam, te nas razumije. Uskoro će i oni ustati nasvoje noge, jer su dugim godinama progona i izolacije ekonomski slabi. Mi kao katolici imuslimani, kao Ustaše i Hrvati kod njih uživamo simpatije kao nitko drugi i vjerujem, da ćemoj brak ne samo koristiti, nego će možda biti i odsudan kod ovdašnjih krugova, a to jeneobično važno. Inače španjolska žena je sigurno primjer, kakva treba biti žena, vjerna, dobrai uzorna u svakom pogledu. Moja je iz ugledne obitelji, i odgoja od 9 godine kod časnihsestara, što ovdje svi čine. Ona je već Hrvatica i kaže, da je iz Ljuguškog...Uči Hrvatski i akoBog da sina, samo će se hrvatski govoriti.(E!, moj generale. Nisi ti sam koji je stranjkinju oženio I mislio točno tako kao i ti. Ja samoženio stranjkinju, francuskinju. Imam šestero (6) djece. Kako su se djeca rađala, rasla,supruga je sa njima uvijek govorila francuski, dakle materinskim jezikom, a ja kada dođem sposla, kada sam kući i kada smo skupa, govorim s njima hrvatski. S moje strane je to sve bilodobro, plemenito i lijepo, jer sam ja to tako htijeo, a sa njihove strane, za njih, mojih šesterodjece i suprugu, je to bilo vrlo naporno. Sa suprugom sam se dogovorio da jedan dan govorimohrvatski, drugi dan francuski, treći dan engleski, a nedjelja, slobodan dan, neka se govori kakotko hoće. Kada je dan hrvatskog jezika, u kući se najviše šuti, dok ja govorim. Kada je danfrancuskog i engleskog, tada je u kući mirno i sva čeljad uzajmno razgovara...Tek sam tadashvatio koliku ulogu škola, ulica, sredina utječu na odgoj djece, zatim majka koja je 90% sadjecom više nego suprug, otac djece. Zato se I kaže: govorim matreinskim jezikom a nećaćinim, mo. Otporaš)Ona neće smetati moj rad, nego ga pomoći i kako je iz dobre obitelji, stvar će krenuti samonapried. Dakle u svakom slučaju samo je dobro. Rekao sam već jednom : nas je mnogo više,nego naših hrvatskih djevojaka, a na nekim mjestima ih uopće nema, kao ovdje. Nas je pakmalo i treba misliti na rod. Zašto da se baš zatre naš rod, koji smo sve dali, pobijeni kod kuće?

Inače, ženio sam se u Bilbao, u jednom velikom gradu, u ustaškoj generalskoj uniformi, saemigrantskim pločicama, (ovdje se misli na "emigrantske pločice" koje su nosili svi Ustašepovratnici iz prve emigracije, mo. Otporaš) našim odlikovanjima, oznakama, i sve, kao da jeusred Zagreba 1941. god. Ženio me fra. Branko, naš franjevac i ustaški borac i bili nazočnimnogi hrvatski borci, dok ste drugi duhom bili nazočni o čemu je, na veliko veselje obitelji,govorilo oko 1000 karata i telegrama sa svih strana svieta. (Ovdje se treba reći riječ/dvije ovojničkoj i ustaškoj odori o kojoj general Drinjanin ovdje govori. On govori kao da je bilo u



Zagrebu 1941., tj. sa svim vojničkim i ustaškim obilježjima i odlikovanjima. Svima nama, kojismo ilegalno prelazili tuđe granice, je poznato koliko smo stvari mogli uz sebe imati: minimalno,radi boljeg i uspješnijeg kretanja. Poznato je da se general Luburić nije predao na Bleiburgu,nego je otišao u hrvatske šume se boriti protiv okupatora naše zemlje hrvatske. Također je,više manje poznato, kako se je on borio i kroz kolike je klance jadikovce prolazio dok, konačno,kako je to negdje zapisao njegov zet Dinko Šakić, on, vrlo traženi Maks Luburić, nije došao i8listopada 1948. godine u Španjolsku. Sada se postavlja pitanje, i to jedno ozbiljno pitanje: Dalisu ova odlikovanja, vojnička i ustaška odora, koja je na sebi s ponosom, s ljubavlju, vojničkojodanosti i ustaškoj prisegi iz Janka Puste, originalna iz rata NDH ili ne. Na ovo pitanje će bititisuće i tisuće različitih odgovora, a po mome skromnom mišljenju, ima samo jedan odgovor:REPLIKA. dao Bog da sam u krivu. Otporaš.)

Ja idem u Madrid, nu pišite mi na adresu : Roberto Campos Caballer, Apartado 979, Valencia,Espana., jer se skoro vraćam i tako ću dobiti prije u ruke poštu, nego preko madridske adrese.Taj sektor vodim osobno i svakako meni treba doći. NETREBA pisati ništa drugo, nitiDrinjanin, niti išta, jer je to moje ime, (Već sam o tome pisao u izvješću Stjepana Crničkog, daje imao velikih poteškoća sa bankom, poštom i sudstvom, jer je Roberto Campos Caballer bilogeneralovo službeno ime kod španjolskih vlasti. Iz pisama Štefa Crničkoga se je moglo saznatida je on imao vrlo velike muke i poteškoće prinijeti generalovu ostavštinu na ime HrvatskogNarodnog Odpora, jer je sve i svaki službeni papir i dokumenat bio na ime Roberto CamposCaballer, mo. Otporaš.) i samo smeta.

Kako se primiču Božićni praznici, te Vas molm, da u moje ime čestitate svim katolicima Božić isvima Novu Godinu, našu vojničku Novu Godinu. Zakasnio sam i ne mogu svima posebnočestitati baš radi DRINE, a toliko nas je već, da ne znam gdje bih počeo ni sakorespodencijom, ni čestitkama, a ima sto drugih poslova. Braća će razumiti. Ja mislim na sve,kao i Vi svi na mene, i to neka nam bude dosta. Recite svima to, i naka se braća ne ljute namene, što neću svakom posebno čestitati. Vi to učinite u cieloj Vašoj okolini u ime moje i u imeStožera.

Nalazim se u stalnom kontaktu sa vodjama PRVOG ANTIKOMUNISTIČKOG KONGRESA štoće se održati u Meksiku 27.V. 1954. Vjereujem da će se nešto učiniti i da će se i o nama čuti.Imat ću osobnog predstavnika.

Pojačajte rad sa strancima, posebno sa sklonima, Ukrajincima, Macedoncima, Slovacima,Madžarima itd. Lakiše je probijati led skupa sa drugima. Nije istina da su raspušteni, nego sunajurili van ludoga Buća i Jelića, jer su se uvjerili, baš na osnovu veza sa nama na terenu, daovi nemaju nikoga, nego Poglavnika. Na sjednicama su stranci branili Poglavnika protiv oveživine i na kraju su ih najurili. Osim toga ovi ne vole Čehe, Srbe i Ruse radi imperijalizma, pa tonama konvenira. Upozorite strance na naše prilike.

O glasovima, koje stalno iz Madrida šalju naši "beati" (u ovom smislu riječ "beati" bi moglaznačiti u pošprdnom smislu: naši "blaženi", naši "srećonoše" a misli se na one koji su protivgenerala Drinjanina i na časopis DRINA, itd., mo. Otporaš) da je zadnji svečani broj DRINEbio rastanak, reci te im, da je na putu novi broj od 132 strane, i dok je nas pet, da će DRINA



izlaziti. Uvijek će ju netko pomoći, pa makar nekad i zapelo, netko će ju izvući. Novi brojposvećen NEZNANOM JUNAKU bit će bojli nego sve dosada i ima izgleda, da ćemo tiskati ijedan roman o našoj borbi (ovdje se po svoj prilici misli na roman DIJEVOJKA DRINA kojegje 1951. napisao fra. Gracijan Raspudić, a radnje su bile u tom ramanu borbe za vrijeme NDH iborbe hrvatskih KRIŽARA, mo. Otporaš) i nekih drugih novosti. Radi se, žrtvuje se i vjerujese. Mi ćemo zato i pobjediti I onda kada se ne tuže, da smo zločasti. Mi smo tukli komuniste, ai ne trebamo se ni plašiti, ni stiditi. Sviet će ići našim stopama, ili će k vragu otići sve skupapred 1000 milijuna Rusa i Kineza.

Javite se, a i mi ćemo češće pisati svim povjerenicima i prijateljima.

Uz naš vojnički pozdrav, ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

general Drinjanin.

Nadodano i rukom napisano:

Dragi Dane! Javio mi se Kordić i poslao sam mu Okružnicu, pismo, foto i "Drina" starih. Bit ćedobar - I hvala Ti na tome! Čekam viesti o proslavi i fotografije. Ti si mi dosada prvi o tomepisao u pismu od 11. IV. Evala! Tražiti ću Nikolinu adresu (Nikola i Dane Jolić su braća. Nikolase nalazi u Španjolskoj a brat mu Dane se nalazi u Torontu, Canada, a ne zna za njegovuadresu, te preko generala nastoji saznati za brata, mo. Otporaš) za pisanje i poslati drugi put.U Rim ću pisati još danas i sve učiniti što se može, da Tvoj sin mogne u Canada. (Radi se o sinuDanijela Jolića Viktoru, kojeg je Dane htio pribaviti k sebi u Toronto, mo. Otporaš). A onda ćute obavjestiti. Javi se i opet čim uhvatiš vremena i piši o Vašim poslovima. Pozdravi sve borce,a Tebe grli odani Ti.

general Drinjanin.

Prepisao iz pisma Otporaš.26-04-2014 00:18#2



T R Z A V I C E, (Da ih Bog iskorijenio, Otporaš)

general Drinjanin16.II.1965.

Br. Došenu i Eriću. UsaBr. Gagri i Šimuncu, Kanada

Dragi moji !



Već se nalazi u tisku okružno pismo, koje će stići u sve dijelove svijeta s pozivom, da pošaljusvoje pozdrave za proslavu Desetog Travnja u Toronto i svoje sugestije na pismeno za RADNISKUP ODPORA, na kojem se trebaju izraditi norme i sve ostalo za rad VANJSKOG FRONTA.Naveo sam i razloge. Uputiti ću to na sve povjerenike u Usa i Kanadi sa sugestijom da osobnoprisustvuju svi kojima je moguće, a da se dogovore radi eventualnog zajedničkog putovanja uToronto i natrag, te da svi pripreme svoj referat o domaćim prilikama, kao i o idejama za radna tom LEGALNOM VANJSKOM FRONTU. Vjerujem da će Vam se sviditi i vjerujem u uspjehproslave i zaključke samog sastanka. Ja ću isto poslati referat kao i pozdrav.

Na Vama je da organizirate vezu medju Vama, tj. najbližima. Staviti ću na taj poziv adresuGagrinu u Torontu, te Rudinu u Usa, kao i adresu ODPORA U TORONTU, da se na te adresumogu svi obratiti.

Prilažem Vam kopiju pisma Dru. Krnjevića radi dvorane. U isto vrijeme viditi ćemo dokle suvoljni ići oni iz HSS-a koji hoće Hrvatsku Državu.(Pojašnjenje današnjim naraštajima koji nisu upoznati, malo ili nimalo, sa hrvatskom situacijomu emigraciji. Državotvorni Hrvati su htjeli svake godine slaviti hrvatski državni praznik koji jebio DESETI TRAVNJA. Mi Hrvati prije 10 travnja 1941. godine nismo imali naš hrvatskidržavni nacionalni praznik. Svake godine od 1945. pa sve, rakao bih, do 1990. Hrvati uiseljeništvu su bili razdjeljeni što se tiče slavljenja hrvatskog nacionalnog i državnog praznika.Hrvatski Oslobodilački pokret, HOP je držao monopol nad tim danom. HSS taj dan nijepriznavala, tj. Deseti Travnja kao dan hrvatske državnosti. Njihovi članovi su mogli ako suhtjeli ići na te proslave kao gosti ili kao dobri državotvorni Hrvati. Mnogi Hrvati koji se nisuslagali sa politikom HOP-a, a bilo ih je i takovih, nisu htjeli ni ići na njihove proslave DesetogTravnja; te bi sami za sebe i svoje simpatizere održavali proslave Desetog Travnja posebno izasebno. Sjećam se natezanja u Parizu i kada se nismo mogli složiti, isti dan bi se u graduParizu slavele dvije pa čak i tri proslave hrvatske državnosti Deseti Travnja. Tako je bilo, nasvu žalost, i na drugim mjestima. Zato general u ovom svom pismu piše o dvorani HSS koju suHrvati Toronta iznajmili kako bi imali svoj sastanak RADNOG SKUPA ODPORA I VANJSKOGFRONTA, a u isto vrijeme imati i proslavu DESETOG TRAVNJA, pošto će tog puta biti Hrvatasa svih Kontinenata, mo. Otporaš).

Mi nikoga ne uključujemo, a niti izključujemo. Mi pružamo ruku svakom Hrvatu, koji je zaDržavu (Hrvatsku, mo). Ako smo voljni razgovarati, a jesmo, sa prevarenim hrvatskimistarskim partizanima, kako nebi sa HSS-om, koji nam je dao medju inim i šefa HOP-a DraHefera. (Dr. Stjepan Hefer je iz Osjeka. Bio je istaknuti član HSS. Za vrijeme NDH bio jeneki službenik pri nekom miniastrastvu, što mi nije sada najpoznatije kojega. Doselio se uArgentinu poslije Bleiburške Tragedije kao i mnogi drugi Hrvati. Poslije Poglavnikove smrti 28prosinca 1959. god., postao je predsjednik HOP-a. Postoje priče da ga je na smrti Poglavnikdr. Ante Pavelić "svojom oporukom" imenovao za predsjednika. Tu "oporuku" navodno jeizmislio dr. Fra. Branko Marić, jer je on bio tu nazočan prilikom Poglavnikove smrti. Zatogeneral govori o HSS da su oni dali Hefera za šefa HOP-a, mo. Otporaš).Ne vjerujem da itko misli da je Dr. Hefer jedini Hrvat u HSS.



Vjerujem da bi PRIJATELJI ODPORA IZ USA morali izdati parolu: SVI U TORONTO ! Ovegodine imati ćemo, vrlo vjerovatno proslavu HOP-a, a možda i saveza, kojemu je kako sam teksada saznao br. Meheš (predsjednik, mo). On je napola naš, - ali Savez se pojavljuje sa idejomda sabotira Odpor. U tom nisu uspjeli sa Dubičancem, ali mi nemožemo samo zato daudovoljimo našeg polubrata Meheša otići u Savez. Bilo bi to glupo, kao što bi bilo glupo da jaosobno pomažem ljude, koji baš najmanje mene vole, a protiv ljudi, koji skupa s menom dijelezlu sudbinu dugi niz godina. Treba egzistirati, da bi mogli koegzistirati, zar ne? To ne znači dase trebamo odreći niti suradnje sa Savezom, niti vlastite proslave, kao što je to većtradicionalno. Australija i Njemačka su delikatne, a u Usa vjerujem da radi suradnje sa Uj.Hrvatima nemožemo. Ako sada zatajimo u Torontu, onda smo se odrekli nastupa KAOODPORA. A to nesmijemo, ako hoćemo da nas se ozbiljno shvati.

Zato: svi u Toronto ! Bog.potpis olovkom general Drinjanin.



LJUDI KOJI SE SRAME SVOJIH DJELA (Iz OBRANA br. 107-108 1969., st 22)

Domoljub 18th December 2012, 03:32

Otporaš, svaka vam čast! na trudu i na upornošću u iznosenju ovih Maksovi pisama. Redevitočitan i pratin Maksova pisma. Ta pisma su izvor svake snage i svake izdržljivosti. Sinoć me jedirnilo pismo u kojem si iznija u onom članku kako je Ozna priseljivala sela u druga sela. Neštosan o tome čuja a ne znan puno. Raka si da ćeš taj članak iznijeti. Ja bi to želija pročitati, asiguran san da bi i drugi želili znati kako je to prije bilo.

Sretan ti Božić i Nova Godina!

Otporaš 18th December 2012, 10:07

(Poštovanom kolegi Domoljubu,Dragi prijatelju Domoljub učinit ću vam tu želju te, kako sam već rekao, prepisati taj članak iz"Obrane" br. 107-108, strana 22, godina 1969. Poslije punih 43 godine od kada je ovaj članaknapisan, danas, tjedan dana prije Božića 2012., biti će potrebno nešto nadodati uz ovaj opis, izsjećanja tog slučaja koja me još i dandans drži. Nastojati ću biti dosljedan i vjeranoriginalnom opisu, a sve moje nadopune ću staviti u kurziv tj. kosim slovima i unutar zaporki. Ija vama želim Sretan Božić I Sretnu Novu 2013 Godinu! Pozdrav. Otporaš.)

LJ U D I K O J I S E S R A M E S V O J I H D J E L A



NEZAHVALNA ULOGA NOVIH JANJIČARA U SLUŽBI BEOGRADA

Poslije velike hrvatske tragedije iza 1945. god., cijela Hrvatska je bila okupirana od našegsusjednog neprijatelja: srbokomunista. Tada je počelo ono najgore; hapšenje, zatvaranje,mučenje, streljanje, vješanje, ubijanje, preslušavanje, pljačkanje, gonjenje na prisilne radoveitd. itd. Svima nama su poznata ta sva tatarska djela učinjena nad Hrvatskom i njenimpučanstvom, od naše "braće" po bratstvu i jedinstvu - Srba. Ovi su imali u svakoj hrvatskojpokrajini svojih vjernih janjičara, koji su svaki nalog iz Beograda striktno izvršavali; čak sunadmašili u svojoj poslušnosti i one nekadašnje "naše" janjičare, kojima je zapovijed stizala izIstanbula, paralelno i Budimpešte, Beča i Venecije.

Tako su ti naši janjičari, (neka mi se ne zamjeri na takvom izrazu jer je isti najprikladniji zasve one koji teroriziraju svoj vlastiti narod za tudji interes), više svijesno nego nesvijesno,pomagali "bratstvu i jedinstvu" svaku naredbu, bez obzira dali ona krnji nacionalni ponoshrvatskog naroda, ili uništava hrvatsku tradiciju i dobra ili sistematski istrebljiva sve što jehrvatsko, pa čak i hrvatski narod. Sve je to sporedno samo da se udovolji "braći".

Poznato je nama a i cijelom svijetu da je odmah iza "oslobodjenja", bilo hapšenja svihistaknutih Hrvata ne samo u Domovini nego i u iznozemstvu, odakle su Zapad i Savezniciizručili mnoge Hrvate u krilo svojoj "braći" po "bratstvu i jedinstvu" u Beograd. Tom hajkomna Hrvate nije bio poštedjen ni Naš Uzoriti Kardinal, Dr. Alojzije Stepinac. I njega su izveliskupa sa mnogim drugima pred tz. narodni sud, ne u Beogradu već u Zagrebu. Zašto baš unašem glavnom gradu? Sve je to tako lijepo bilo smišljeno, naravno na "bratski" i "ravnopravni"način.

Na sudu su svi okrivljeni djelima protiv naroda i države, čiji je glavni grad Beograd, gdje jebio i centar državnog suda, a koji sudi republički sud, tada Federativne Narodne RepublikeHrvatske u Zagrebu. Sa malo komentara svatko će razumijeti zašto sve to.

Često puta sam imao priliku raspravljati o nemogućem zajedničkom životu nas Hrvata sa"našom braćom" Srbima u jednoj te istoj zajedničkoj državi, a ne samo sa našim ljudima nego isa samim Srbima, a najviše sa strancima. Uvijek sam se služio dokumentima koje su Srbipobijali na svoj balkanski način, dok za strance je sve izgledalo nerazumljivo i zagonetno. Natatarsko hapšenje i sudjenje Kardinala Stepinca, u stvar upućeni stranci bi mi odgovorili da tonisu ni činili ni zahtijevali Srbi nego Hrvati, jer da se je sve odigralo u Hrvatskoj. Znači da suse "naša braća" već prije pobrinula kako bi uvjerili strance u svoju nevinost, što im jedijelomično i uspjelo uz pomoć naših janjičara.

Poslije spomenutog "oslobodjenja" su "braća" Srbi odnijeli sve vrijednije stvari iz Zagreba uBeograd i to u ime ratne odštete. Sa tim su kazali i potvrdili da mi nismo jedan te isti narod ajoš manje braća, od kojih se traži ratna odšteta. Braća nikada ne ratuju jedan protiv drugoga.Mirne duše naši janjičari su gledali, kada se za "bratstvo i jedinstvo" ispražnjiva HrvatskoNarodno Kazalište, kirurški i bolinički pribor iznosi iz bolinica, skidaju i odnose klupe iznarodnih parkova te dosta drugih vrijednih stvari, pa i sami spomenik našeg slavnog junakaBana Jelačića.



Nikada u hrvatskoj povijesti naši janjičari nisu toliko obilato pomagali svoje naredbodavce kaošto su to činili ovi današnji. Bilo ih je koji su se takmičili, tko će biti revniji. To je najvišehrvatski narod osjetio prvih dana iza rata, kada je naša šuma bila puna hrvatski križara,ostatak nepoklane hrvatske vojske na Bleiburgu.

Da bi se slomio daljni otpor hrvatskih križara u šumi, bilo je potrebno organizirati akcije usvim selima naše Domovine. Na nekim mjestima gdje tadašnja Ozna skupa sa mjestnommilicijom nije se usudila patrolirati sama, natjerali bi seljane da idju ispred njih. To se jepoimenice dogodilo u Ljubuškoj krajini, selu Sovićima, listopada 1945., kada su u seluLipovicama kraj Posušja ubili Juru Boban, zvani "Kurilj i veliki".

Zbog svog patriotizma, selo Sovići su bili toliki trn u oku "braći" u Beogradu, da su 1947. god.izglasali ne dati niti jedne pare iz državnog budžeta za izgradnju objekata u Ustaškognjijezdo - zapadnu Hercegovinu. To je predložio Moša Pijada i rekao dok je on živ da se tarevolucija neće izmjeniti. Kako rekoše tako i učiniše, da se još ništa nije izgradilo u tom krajuuz pomoć države. Te iste godine je odlučeno očistiti Ljubušku krajinu od križarske "bande"kako su ih od milja nazivali janjičari. Za taj "delikatni" posao nije trebalo tražiti iz daljegaprikladna čovjeka, jer je na osnovu svojih zasluga odredjen janjičar Ivan Granić ii okoliceMedjugorja, koji je striktno izveo sve po planu. Za svog teklića imao je Vencu BUŠIĆ izGorice, zvani "Vencelo" koji se je najvjernije istakao u poslušnošću. Bilo je i drugih više manjepoznatih koji su sudjelovali u tom čišćenju. (Tada, kada sam ovo pisao u siječnju 1969. godine,namjerno nisam htio spominjati neke osobe iz sela Sovića, jer su te osobe bile tada žive, panisam htio da zbog ovih bude proganjana njihova rodbina. Danas ću spomenuti jednog iz PejićaDrage, Mate Pejić, zvani "Žerić". Opet neki sitni doušnik Paško Vlašić iz sela Vlašića. NekiHunga, tako su ga zvali i on je tako bio poznat, iz Posušja, ne sjećam mu se imena više. Bilo je idrugih malo sitnijih doušnika koji su iz osobnog koristoljublja postali članovi partije, tj. KPJ itim potvrdili svoje janjičarstvo u službi Beograda. Mo. Otporaš). Da bi što uspješnije izvelisvoj barbarski plan i zadovoljili svoje dželete u Beogradu, odlučili su preseliti stanovništvocijelog sela u drugo, tj. izmješati sela.

To je bilo veoma teško i naporno. Nitko nije smio ostaviti niti jedno zrno žita u svojoj kuću.(To bi se smatralo da si žito namjerno ostevio u kući kako bi se Križari mogli hranom pomoći,mo) Najmanju stvar se je trebalo ponijeti sa sobom. Ukoliko bi se našlo bilo kakvo žito u kući,vlastnik iste bi bio smatran da suradjuje sa Kamišarima, kako ih je narod zvao kod nas. Kaotakav bio bi izveden pred sud, naravno "narodni" sud i sudilo bi mu se kao takvom. Ostalo nijeteško pogoditi šta će sa istim biti. To su nezaboravni dani za naš narod! Svatko se možezamisliti kako je to izgledalo. Selo Drinovci su otjerani u selo Blaževiće. Ovi su bili dodjeljeni uselo Vlašiće kao i Bobanova Draga. Pošto je ovo selo bilo malo a nas došlo deset puta više, biloje praktično nemoguće sve smjestiti u kuće. Po receptu "bratstva i jedinstva", janjičari su sepostarali da svak bude u suhu, tako da je bilo u istoj kući i za jednim stolom više obitelji. To jeizgledalo više nego užasno! Bilo je nestrpljivi ljudi u takvom vrtlogu koji su "možda" neštorekli. Drugi dan bi nastala hapšenja i mnogi su ljudi toga puta zatvarani po više mjeseci igodina.



U samim ispražnjenim selima bile su postavlje mrtve straže, od 15 sati do 9 ujutro. Onaj kogase nadje izmedju tog vremena u selu, biti će smatran kamišarom i kao takzv biti će streljan.Tome naredenju smo se ubrzo uvjerili, kada je jednog dana, Frano GRUGIŠIĆ, otac poznatoghrvatskog svećenika u New.Yorku, fra. Silvija GRUBIŠIĆ, otišao posjetiti svoju kuću predkojom je ugledao grupu naoružanih partizana. Čim su ovi njega spazili otvorili su vatru nanjega, bez ikakvog prethodnog upozorenja. Starac Franjo od 73 god. je imao sreću da nije biopogodjen, što je janjičare tako razljutilo da su sve redenike ispraznili za njim.(Bio sam svjedokom ove pucnjave. Moj otac Petar Boban Gabrića i ja smo bili u selu, uBobanovoj Dragi, nešto radili oko kuće kada smo pucnjavu očuli. Vidjeli smo Franju Grubišić,zvani "brko", gdje iznad Čuljkovih kuća, ispod Majdena, kroz ograde i zidove, prizidine, sagettrči prema Pejića Dragi. Tu su ga Oznaši/partizani uhvatili i svezana u žicu doveli pred kućuJure Čuljka, undje na cesti pokraj mosta. Ono malo ljudi što je bilo u selu došli su u velikomstrahu intervenirati za starca Franju Grubišića. Mo)Kada im je ponestalo municije, dali su se u potjeru za njim. Nije bilo teško uhvatiti staračovjeka kojega su na najgore muke stavljali i naposljetku mu brkove čupali, samo zato što imse nije htio pokoriti. Poveli su Franju sa sobom i tri dana je bio sa njima. Kada su ga dobroizmrcvarili pustili su ga kući. Starac Franjo je još i dans živ, a ima za svjedoke nekoliko sela.

Sve dolazi gore i gore. Hrvatsku je zahvatio val mržnje, a na samu Hercegovinu hajka seorganizirala, kako je ti lijepo prikazao u svojoj knjigi "DJEVOJKA DRINA" fra. GracijanRASPUDIĆ. Preživjeti te dane bila je hrabrost. Tvrdi hrvatski duh hercegovačkog seljaka nijemoglo slomiti niti četiristogodišnji turski zulum, a kamoli će uspjeti srbokomunistički izBeograda. Stoga se metode mjenjaju i udara se na Hercegovinu i drvljem i kamenjem. Prešlose je na najgore - pljačkanje svega do čega se može doći. Odredjeni su odkupi "narodnimvlastima". Tko ne dadne odredjenu mjeru, okrivljen je da pomaže kamišare. Mjere su biletoliko pretjerane u svemu, da mnogi nisu htjeli pobirati godišnji prihod sa svojeg imanja, negosu direktno otkupnu komisiju slali na berbu. Godine 1949. i 1950. bilo je zabranjeno u imotsko-bekijskom polju sijati bilo kakvo žito i drugo; osim pamuka.(Kukuriz su prozvali "banditom". To je istina, dragi moji Hrvati. To vam govori očevidac isvjedok ovih neugodnih godogovština. Tu sam živo i odrastao, pa se toga sjećam vrlo dobro.Ovo pišem ne da nekoga prozivljem, razljutim ili naljutim poradi prošlosti. Ovo pišem zanadolazeće hrvatske naraštaje kako bi mogli znati šta je i kako je prije bilo. Mo)

Onaj tko bi uz pamuk posijao koje zrno kukuruza, bio bih uhapšen. (Tako je i moj otac PetarBoban Gabrić bio uhapšen u srijedu 31 svibnja 1950. god., jer je seoski poljar Petar Boban"Dedo" pod pritiskom i Oznaškom prijetnjom morao im odati ime i prezime vlastnika parcela nakojim ja kukuruz već bio iznikao i skoro prirestao za okopavanje, Mo) Pod najstrožijomprijetnjom moralo se je nedjeljom orati, kopati, ukratko raditi. Onaj tko se tome suprostavi,zna se šta ga čeka. Dešavalo se je da su "narodne vlasti" misare zaustavljali I natjeravali nakolektivni zadružni posao. Tako se dogadjalo sa dosta naših ljudi. I moj otac otac je bio zaistu stvar zatvoren I mnoge muke pretrpio.

Sve sam ovo napisao zato što se mnogi ondašnjih "bogovi" danas srame svoje prošlosti. Svakiod njih bi htio ostati čist i pošten kod naroda. Zato i nije čudo što se oni izmedju sebe tolikosvadjaju. Dolaze vijesti iz domovine da sve jedan drugome predbacuje i sa sebe svaljiva



krivnju na drugoga. Mladji, oni koji su počeli oblićati oko starijih odmah iza 1945., predbacujustarijima. Ovi se brane i pravdaju da su morali izvršavati naloge odozgor, tj. od C.K.K.P.Hrvatske. Šefove i vodje C.K.K.P. Mrvatske možemo svaki dan čuti direktno ili indirektno da suizvršavali naloge partije, te ako se ima što zamjeriti, može se zamjeriti partiji. Znači, drugimriječima rečeno, da riba od glave smrdi, tj. iz Beograda. "Braća" Srbi iz "bratstva i jedinstva"se pravdaju da oni nisu ni terorizirali, ni ubijali ni sudili Hrvatima, nego se iz Zagreba izravnodirigiralo. Znači "braća" Srbi I ovoga puta su sve u rukavicama radili. Ubacili kost medju nasHrvate da se svadjamo i koljemo. Sva je krivnja na nama Hrvatima i krivce trebamo tražitimedju našim janjičarima.

Zato neka naši bivši "janjičari" osvježe svoj razum poslije tolikog iskustva sa "bratstvom ijedinstvom", te neka poslije tolikih godina postanu Hrvati, a ne neki Jugoslaveni.

San Francisco, siječanj 1969. Mile Boban.

(Ovo je pisano prije 43 godine i pisano je u odrazu onoga vremena, dakle vremena dok smo jošbili u zajednici "jugoslavenskih naroda i narodnosti". Kroz taj odraz vremena se treba ovajopis analizirati i dati mu zasluženu ili nezasluženu važnost. Ovo je bila zadnja "OBRANA" kojuje general Drinjanin korigirao i u njoj pisao i koja je izišla za vrijeme njegova života. Agentjugoslavenske Udbe Ilija Stanić je ubio na surov i gnjusan način hrvatskog generalaDrinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića. Mo. Otporaš.)



LJUDI KOJI SE SRAME SVOJIH DJELA (Iz OBRANA br. 107-108 1969., st 22)

Domoljub 18th December 2012, 03:32

Otporaš, svaka vam čast! na trudu i na upornošću u iznosenju ovih Maksovi pisama. Redevitočitan i pratin Maksova pisma. Ta pisma su izvor svake snage i svake izdržljivosti. Sinoć me jedirnilo pismo u kojem si iznija u onom članku kako je Ozna priseljivala sela u druga sela. Neštosan o tome čuja a ne znan puno. Raka si da ćeš taj članak iznijeti. Ja bi to želija pročitati, asiguran san da bi i drugi želili znati kako je to prije bilo.

Sretan ti Božić i Nova Godina!

Otporaš 18th December 2012, 10:07



(Poštovanom kolegi Domoljubu,Dragi prijatelju Domoljub učinit ću vam tu želju te, kako sam već rekao, prepisati taj članak iz"Obrane" br. 107-108, strana 22, godina 1969. Poslije punih 43 godine od kada je ovaj članaknapisan, danas, tjedan dana prije Božića 2012., biti će potrebno nešto nadodati uz ovaj opis, izsjećanja tog slučaja koja me još i dandans drži. Nastojati ću biti dosljedan i vjeranoriginalnom opisu, a sve moje nadopune ću staviti u kurziv tj. kosim slovima i unutar zaporki.

I ja vama želim Sretan Božić I Sretnu Novu 2013 Godinu! Pozdrav. Otporaš.)

LJ U D I K O J I S E S R A M E S V O J I H D J E L A

NEZAHVALNA ULOGA NOVIH JANJIČARA U SLUŽBI BEOGRADA

Poslije velike hrvatske tragedije iza 1945. god., cijela Hrvatska je bila okupirana od našegsusjednog neprijatelja: srbokomunista. Tada je počelo ono najgore; hapšenje, zatvaranje,mučenje, streljanje, vješanje, ubijanje, preslušavanje, pljačkanje, gonjenje na prisilne radoveitd. itd. Svima nama su poznata ta sva tatarska djela učinjena nad Hrvatskom i njenimpučanstvom, od naše "braće" po bratstvu i jedinstvu - Srba. Ovi su imali u svakoj hrvatskojpokrajini svojih vjernih janjičara, koji su svaki nalog iz Beograda striktno izvršavali; čak sunadmašili u svojoj poslušnosti i one nekadašnje "naše" janjičare, kojima je zapovijed stizala izIstanbula, paralelno i Budimpešte, Beča i Venecije.

Tako su ti naši janjičari, (neka mi se ne zamjeri na takvom izrazu jer je isti najprikladniji zasve one koji teroriziraju svoj vlastiti narod za tudji interes), više svijesno nego nesvijesno,pomagali "bratstvu i jedinstvu" svaku naredbu, bez obzira dali ona krnji nacionalni ponoshrvatskog naroda, ili uništava hrvatsku tradiciju i dobra ili sistematski istrebljiva sve što jehrvatsko, pa čak i hrvatski narod. Sve je to sporedno samo da se udovolji "braći".

Poznato je nama a i cijelom svijetu da je odmah iza "oslobodjenja", bilo hapšenja svihistaknutih Hrvata ne samo u Domovini nego i u iznozemstvu, odakle su Zapad i Savezniciizručili mnoge Hrvate u krilo svojoj "braći" po "bratstvu i jedinstvu" u Beograd. Tom hajkomna Hrvate nije bio poštedjen ni Naš Uzoriti Kardinal, Dr. Alojzije Stepinac. I njega su izveliskupa sa mnogim drugima pred tz. narodni sud, ne u Beogradu već u Zagrebu. Zašto baš unašem glavnom gradu? Sve je to tako lijepo bilo smišljeno, naravno na "bratski" i "ravnopravni"način.

Na sudu su svi okrivljeni djelima protiv naroda i države, čiji je glavni grad Beograd, gdje jebio i centar državnog suda, a koji sudi republički sud, tada Federativne Narodne RepublikeHrvatske u Zagrebu. Sa malo komentara svatko će razumijeti zašto sve to.

Često puta sam imao priliku raspravljati o nemogućem zajedničkom životu nas Hrvata sa"našom braćom" Srbima u jednoj te istoj zajedničkoj državi, a ne samo sa našim ljudima nego isa samim Srbima, a najviše sa strancima. Uvijek sam se služio dokumentima koje su Srbipobijali na svoj balkanski način, dok za strance je sve izgledalo nerazumljivo i zagonetno. Na



tatarsko hapšenje i sudjenje Kardinala Stepinca, u stvar upućeni stranci bi mi odgovorili da tonisu ni činili ni zahtijevali Srbi nego Hrvati, jer da se je sve odigralo u Hrvatskoj. Znači da suse "naša braća" već prije pobrinula kako bi uvjerili strance u svoju nevinost, što im jedijelomično i uspjelo uz pomoć naših janjičara.

Poslije spomenutog "oslobodjenja" su "braća" Srbi odnijeli sve vrijednije stvari iz Zagreba uBeograd i to u ime ratne odštete. Sa tim su kazali i potvrdili da mi nismo jedan te isti narod ajoš manje braća, od kojih se traži ratna odšteta. Braća nikada ne ratuju jedan protiv drugoga.Mirne duše naši janjičari su gledali, kada se za "bratstvo i jedinstvo" ispražnjiva HrvatskoNarodno Kazalište, kirurški i bolinički pribor iznosi iz bolinica, skidaju i odnose klupe iznarodnih parkova te dosta drugih vrijednih stvari, pa i sami spomenik našeg slavnog junakaBana Jelačića.

Nikada u hrvatskoj povijesti naši janjičari nisu toliko obilato pomagali svoje naredbodavce kaošto su to činili ovi današnji. Bilo ih je koji su se takmičili, tko će biti revniji. To je najvišehrvatski narod osjetio prvih dana iza rata, kada je naša šuma bila puna hrvatski križara,ostatak nepoklane hrvatske vojske na Bleiburgu.

Da bi se slomio daljni otpor hrvatskih križara u šumi, bilo je potrebno organizirati akcije usvim selima naše Domovine. Na nekim mjestima gdje tadašnja Ozna skupa sa mjestnommilicijom nije se usudila patrolirati sama, natjerali bi seljane da idju ispred njih. To se jepoimenice dogodilo u Ljubuškoj krajini, selu Sovićima, listopada 1945., kada su u seluLipovicama kraj Posušja ubili Juru Boban, zvani "Kurilj i veliki".

Zbog svog patriotizma, selo Sovići su bili toliki trn u oku "braći" u Beogradu, da su 1947. god.izglasali ne dati niti jedne pare iz državnog budžeta za izgradnju objekata u Ustaškognjijezdo - zapadnu Hercegovinu. To je predložio Moša Pijada i rekao dok je on živ da se tarevolucija neće izmjeniti. Kako rekoše tako i učiniše, da se još ništa nije izgradilo u tom krajuuz pomoć države. Te iste godine je odlučeno očistiti Ljubušku krajinu od križarske "bande"kako su ih od milja nazivali janjičari. Za taj "delikatni" posao nije trebalo tražiti iz daljegaprikladna čovjeka, jer je na osnovu svojih zasluga odredjen janjičar Ivan Granić ii okoliceMedjugorja, koji je striktno izveo sve po planu. Za svog teklića imao je Vencu BUŠIĆ izGorice, zvani "Vencelo" koji se je najvjernije istakao u poslušnošću. Bilo je i drugih više manjepoznatih koji su sudjelovali u tom čišćenju. (Tada, kada sam ovo pisao u siječnju 1969. godine,namjerno nisam htio spominjati neke osobe iz sela Sovića, jer su te osobe bile tada žive, panisam htio da zbog ovih bude proganjana njihova rodbina. Danas ću spomenuti jednog iz PejićaDrage, Mate Pejić, zvani "Žerić". Opet neki sitni doušnik Paško Vlašić iz sela Vlašića. NekiHunga, tako su ga zvali i on je tako bio poznat, iz Posušja, ne sjećam mu se imena više. Bilo je idrugih malo sitnijih doušnika koji su iz osobnog koristoljublja postali članovi partije, tj. KPJ itim potvrdili svoje janjičarstvo u službi Beograda. Mo. Otporaš). Da bi što uspješnije izvelisvoj barbarski plan i zadovoljili svoje dželete u Beogradu, odlučili su preseliti stanovništvocijelog sela u drugo, tj. izmješati sela.

To je bilo veoma teško i naporno. Nitko nije smio ostaviti niti jedno zrno žita u svojoj kuću.(To bi se smatralo da si žito namjerno ostevio u kući kako bi se Križari mogli hranom pomoći,



mo) Najmanju stvar se je trebalo ponijeti sa sobom. Ukoliko bi se našlo bilo kakvo žito u kući,vlastnik iste bi bio smatran da suradjuje sa Kamišarima, kako ih je narod zvao kod nas. Kaotakav bio bi izveden pred sud, naravno "narodni" sud i sudilo bi mu se kao takvom. Ostalo nijeteško pogoditi šta će sa istim biti. To su nezaboravni dani za naš narod! Svatko se možezamisliti kako je to izgledalo. Selo Drinovci su otjerani u selo Blaževiće. Ovi su bili dodjeljeni uselo Vlašiće kao i Bobanova Draga. Pošto je ovo selo bilo malo a nas došlo deset puta više, biloje praktično nemoguće sve smjestiti u kuće. Po receptu "bratstva i jedinstva", janjičari su sepostarali da svak bude u suhu, tako da je bilo u istoj kući i za jednim stolom više obitelji. To jeizgledalo više nego užasno! Bilo je nestrpljivi ljudi u takvom vrtlogu koji su "možda" neštorekli. Drugi dan bi nastala hapšenja i mnogi su ljudi toga puta zatvarani po više mjeseci igodina.

U samim ispražnjenim selima bile su postavlje mrtve straže, od 15 sati do 9 ujutro. Onaj kogase nadje izmedju tog vremena u selu, biti će smatran kamišarom i kao takzv biti će streljan.Tome naredenju smo se ubrzo uvjerili, kada je jednog dana, Frano GRUGIŠIĆ, otac poznatoghrvatskog svećenika u New.Yorku, fra. Silvija GRUBIŠIĆ, otišao posjetiti svoju kuću predkojom je ugledao grupu naoružanih partizana. Čim su ovi njega spazili otvorili su vatru nanjega, bez ikakvog prethodnog upozorenja. Starac Franjo od 73 god. je imao sreću da nije biopogodjen, što je janjičare tako razljutilo da su sve redenike ispraznili za njim. (Bio samsvjedokom ove pucnjave. Moj otac Petar Boban Gabrića i ja smo bili u selu, u Bobanovoj Dragi,nešto radili oko kuće kada smo pucnjavu očuli. Vidjeli smo Franju Grubišić, zvani "brko", gdjeiznad Čuljkovih kuća, ispod Majdena, kroz ograde i zidove, prizidine, saget trči prema PejićaDragi. Tu su ga Oznaši/partizani uhvatili i svezana u žicu doveli pred kuću Jure Čuljka, undjena cesti pokraj mosta. Ono malo ljudi što je bilo u selu došli su u velikom strahu interveniratiza starca Franju Grubišića. Mo) Kada im je ponestalo municije, dali su se u potjeru za njim.Nije bilo teško uhvatiti stara čovjeka kojega su na najgore muke stavljali i naposljetku mubrkove čupali, samo zato što im se nije htio pokoriti. Poveli su Franju sa sobom i tri dana jebio sa njima. Kada su ga dobro izmrcvarili pustili su ga kući. Starac Franjo je još i dans živ, aima za svjedoke nekoliko sela.

Sve dolazi gore i gore. Hrvatsku je zahvatio val mržnje, a na samu Hercegovinu hajka seorganizirala, kako je ti lijepo prikazao u svojoj knjigi "DJEVOJKA DRINA" fra. GracijanRASPUDIĆ. Preživjeti te dane bila je hrabrost. Tvrdi hrvatski duh hercegovačkog seljaka nijemoglo slomiti niti četiristogodišnji turski zulum, a kamoli će uspjeti srbokomunistički izBeograda. Stoga se metode mjenjaju i udara se na Hercegovinu i drvljem i kamenjem. Prešlose je na najgore - pljačkanje svega do čega se može doći. Odredjeni su odkupi "narodnimvlastima". Tko ne dadne odredjenu mjeru, okrivljen je da pomaže kamišare. Mjere su biletoliko pretjerane u svemu, da mnogi nisu htjeli pobirati godišnji prihod sa svojeg imanja, negosu direktno otkupnu komisiju slali na berbu. Godine 1949. i 1950. bilo je zabranjeno u imotsko-bekijskom polju sijati bilo kakvo žito i drugo; osim pamuka. (Kukuriz su prozvali "banditom". Toje istina, dragi moji Hrvati. To vam govori očevidac i svjedok ovih neugodnih godogovština. Tusam živo i odrastao, pa se toga sjećam vrlo dobro. Ovo pišem ne da nekoga prozivljem,razljutim ili naljutim poradi prošlosti. Ovo pišem za nadolazeće hrvatske naraštaje kako bimogli znati šta je i kako je prije bilo. Mo)



Onaj tko bi uz pamuk posijao koje zrno kukuruza, bio bih uhapšen. (Tako je i moj otac PetarBoban Gabrić bio uhapšen u srijedu 31 svibnja 1950. god., jer je seoski poljar Petar Boban"Dedo" pod pritiskom i Oznaškom prijetnjom morao im odati ime i prezime vlastnika parcela nakojim ja kukuruz već bio iznikao i skoro prirestao za okopavanje, Mo) Pod najstrožijomprijetnjom moralo se je nedjeljom orati, kopati, ukratko raditi. Onaj tko se tome suprostavi,zna se šta ga čeka. Dešavalo se je da su "narodne vlasti" misare zaustavljali I natjeravali nakolektivni zadružni posao. Tako se dogadjalo sa dosta naših ljudi. I moj otac otac je bio zaistu stvar zatvoren I mnoge muke pretrpio.

Sve sam ovo napisao zato što se mnogi ondašnjih "bogovi" danas srame svoje prošlosti. Svakiod njih bi htio ostati čist i pošten kod naroda. Zato i nije čudo što se oni izmedju sebe tolikosvadjaju. Dolaze vijesti iz domovine da sve jedan drugome predbacuje i sa sebe svaljivakrivnju na drugoga. Mladji, oni koji su počeli oblićati oko starijih odmah iza 1945., predbacujustarijima. Ovi se brane i pravdaju da su morali izvršavati naloge odozgor, tj. od C.K.K.P.Hrvatske. Šefove i vodje C.K.K.P. Mrvatske možemo svaki dan čuti direktno ili indirektno da suizvršavali naloge partije, te ako se ima što zamjeriti, može se zamjeriti partiji. Znači, drugimriječima rečeno, da riba od glave smrdi, tj. iz Beograda. "Braća" Srbi iz "bratstva i jedinstva"se pravdaju da oni nisu ni terorizirali, ni ubijali ni sudili Hrvatima, nego se iz Zagreba izravnodirigiralo. Znači "braća" Srbi I ovoga puta su sve u rukavicama radili. Ubacili kost medju nasHrvate da se svadjamo i koljemo. Sva je krivnja na nama Hrvatima i krivce trebamo tražitimedju našim janjičarima.

Zato neka naši bivši "janjičari" osvježe svoj razum poslije tolikog iskustva sa "bratstvom ijedinstvom", te neka poslije tolikih godina postanu Hrvati, a ne neki Jugoslaveni.

San Francisco, siječanj 1969. Mile Boban.

(Ovo je pisano prije 43 godine i pisano je u odrazu onoga vremena, dakle vremena dok smo jošbili u zajednici "jugoslavenskih naroda i narodnosti". Kroz taj odraz vremena se treba ovajopis analizirati i dati mu zasluženu ili nezasluženu važnost. Ovo je bila zadnja "OBRANA" kojuje general Drinjanin korigirao i u njoj pisao i koja je izišla za vrijeme njegova života. Agentjugoslavenske Udbe Ilija Stanić je ubio na surov i gnjusan način hrvatskog generalaDrinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića. Mo. Otporaš.)



I DAN I NOĆ U SLUŽBI DOMOVINE HRVATSKEPAKET 05

VJEKOSLAV LUBURIĆ23.IV.1961.



Br. A. Kršinić, Usa.

dragi Ante !

Veoma me je obradovalo ono što mi pišeš. Nisam Ti se javio, kao ni ikome drugom, jer sam htiosačekati odgovore na Načela, koja sam iznio u Drini.(Radi se o prvoj Drini poslije razlaza sa Poglavnikom 1956. godine. U toj prvoj Drini i u drugojEPOHI Hrvatskog Narodnog Odpora general Drinjanin iznosi TEMELJNA NAČELA IDUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. Na te odgovore general je očekivao, mo.Otporaš).I odlučio sam. Izlazi Drina kao i prije, na bazi Načela, a sa radošću prihvaćam da budešPovjerenik za Kaliforniju. Poslat ću ti jedan paket Drina sa Načelima, a čim bude Okružni listo izlasku šaljem ga i poslie Drinu. Znam da imam prijatelja i pozdravi ih sve skupa i svakogposebno. Nova Drina će biti još bolja nego prije.

Traži od Rudija da Ti pošalje jednu dok stignu ostale.

Ja sam dobro i zdravo. Imam 48 godina (dakle, general je rođen 1913 god., mo).Zdravlje boljenego 1945. Bio je kod mene i Prcela, ima i film, pa ti to može i potvrditi. Stojim na čelu jednogvelikog poduzeća, a živimo na imanju žene. (Vrlo interesantno. Neki su tvrdili da se je generalrastao sa ženom 1960., a on osobno kaže ovdje, u ovom pismu, da živu na imanju žene. Krozpisma Maksa Luburića za mnoge stvari će se saznati, mo. Otporaš). Imam dva sina i dvijekćerke : Domagoj, Drina, Vjekoslav i Miroslava. Tvoja ide u školu i bit će Luburića.

Napiši mi štogod za Drinu.

Stvori "Krug Prijatelja Drine".

Iz svega onoga što se dogadja očituje se, da bez krvavih gaća nema slobode ni nama, niAmerici. Dolari neće spasiti Ameriku. Pa ćemo se jednog dana naći u borbi za opstanak.

Moj budući rad se bazira na vojsci, nacionalnoj, izvan i iznad stranačkoj, gledati u budućnost,a mrtvima pokoj duši.

Javi se. Srdačan pozdrav Tvojoj supruzi i tvojim kćerima.

Pozdravi sve prijatelje.

Odani Ti Maks.28-04-2014 19:06#6Bobani Bobani je odsutan




Pismo Maksa Luburića Anti Kršiniću 27.lipnja 1954.

Stan, 27. VI. 1954.Br. Ante Kršinić

San Lorenze, Cal., USA.

Dragi Ante !

Obećao Ti opširno odgovoriti, pa to evo i činim, nakon što sam "smlatio" najžurnije poslove umom malom gospodarstvu, gdje sa mojom suprugom radim i živim. Ujedno sam morao srediti inajnoviju "DRINU", a znate, da sve dolazi rukom pisano, pa sve valja ispravljati, prepisivati,zatim korekture praviti i držati veze svuda na svietu. Ne stigne čovjek nešto pametna isredjena napisati. Pokušati ću to sada Tebi, a ako ne uspijem, onda krivi kišu, koja nas je ovenoći potjerala na posao, jer se još nalazimo u izgradnji, pa je valjalo materijal u kuću unieti.

Radi "DRINE": nisam se ljutio, nego sam razaslao Okružno pismo i dao na znanje, da nikomnećemo pisati, ni slati "DRINE", ako nam svoju adresu ne potvrdi. Ljudi se skiću, a zaboravenam to javiti, pa onda uzalud pošta i novine, i propada, i vraća se i dolazi u ruke nepoznatih.Tako smo poslije Božića sve veze, nepotvrdjene i ne provjerene obustavili. Ja se veselim, da sina istom mjestu, da radiš, da imaš sredjen život itd., što se ne može reći za mnoge naše ljude.

Sada vidim da sam pisao sa Ti. To je naime naš ustaški običaj ukorjenjen u ratu, i jedva seodučavamo od toga. Ti si stari borac, imaš i godine, pa budimo kao i drugi i govorimo si Ti.

Molim Te, da pozdraviš prijatelja Vidića, da mu se zahvališ na pomoći datoj za "DRINU", a istotako i moga zemljaka fra Nikolu, kao i sve "pravovjerene". Drago je čovjeku čuti, da ima"svojih" i da su dobro i da se sjećaju onih, koji rade i vjeruju, jer je to podstrek i moralnapomoć, koju i mi zapovjednici i te kako trebamo.

Vidim, da si prošao rat na Pacifiku, bio ranjavan, pa tako će Ti biti jasnije mnogo toga, što sedogadjalo u Hrvatskoj, iako to nije bilo dosta, jer je ono bio klasični, frontalni, redoviti rat,dok smo mi vodili rat i ustanak, revoluciju i što god hoćeš. Znam da je bilo gerile i na Pacifiku,ali Balkan je gori, nego svi Japanci, Malajci i Koreanci skupa. Srbi su rodjeni gerilci, petstogodina pod Turcima su se hajdučki odgajali, uzeli hajdučke običaje, moral, taktiku ipsihologiju hajduka poprimio čitav jedan narod, kraj toga brdjanin, gorski i pastirski narod,dakle pogodan za hajdukovanje. Ako bi Amerika vodila rat onake vrsti, odnosno pobijalaredovitim divizijama, onda bi trebali 50 divizija, jer bi nestajale kao i njemačke.

Nadam se, da ćemo se naći u borbi protiv komunizma, onog Malenkovog i onog Titova, Ti kaoamerički vojnik, ja kao hrvatski, ali za isti ideal, za slobodu, državnost naše domovine i zaslobodu i dostojanstvo svih ljudi dobre volje na svietu.

Ja imam jednog tetka i očeva brata, (dakle stric Maksa Luburića koji se je oženio sa Korčule,mo. Otporaš) koji se oženio sa Korčule. Bio sam tri puta na Korčuli, još kao diete, jer sam



poslije otišao u emigraciju, i onda već znaš kako je išlo. Imao sam za vrieme rata dosta našihustaških dobrovoljaca sa Korčule, a inače bilo je i tamo svašta, kako ćeš i sam znati, najvišeradi onih gadova "digića" Talijana. Dao Bog, da nam Domovina bude slobodna brzo i da sretnomožemo doći u naša sela i gradove, naše otoke i naša brda. Možemo u drugim zemljama i bolježiviti, ali sretni možemo biti samo tamo.

Veseli me, da je prijatelj Vidić moj zemljak. Mislim da bi morao biti od Gorice ili Sovića, (Jasam iz Sovića i kod nas ima Vidića. Da li je ovaj Vidić iz mojeg sela Sovića, ne znam, mo.Otporaš) iz Bekije, jer tamo ima Vidića, a ima i u Makarskoj, na granici sa Ljubuškim.Svejedno, glavno je, da je čestiti i državotvoran, a kao stari Domobranac, šta drugo može ibiti. Toplo mi ga pozdravite i uručite mu jednu moju fotografiju, koju prilažem za Njega.(Radi se o vjenčanoj sliki generala Drinjanina, original te slike se sada nalazi kod jednog vrlodržavotvornog Hrvata u Zagrebu a kod mene kopija, mo. Otporaš).

Frank Fekter je bojnik, izvanredan čovjek. Veliš da ne pozna stanja u toj zemlji. Možda. A imanešto, što je u nama, pa makar i poznavali stanje. Mi smo za rata padali kao klasje. Svaki dan isvaki čas. Posebno ustaški častnici, što je i dalo podrške momčadi, da juriša, da gine i da trpisve nepodobštine koje su Tebi dobro poznate. Pa čovjek, koji je svaki dan čuo pjevati : glavomoja nisam kopa zate, dabogda te raznile granate, - nezna dobro cjeniti svoju glavu. Naučio jena pregaranje, pa (su) se sve čini dobro, ako i nije dobro, kao što i nije..... Stariji su već opekliprste sa Domobranom i Kolom, (po svoj prilici general misli na Coca Cola, mo) a i godinestaloženog života u toj zemlji, unutarnji mir i red, blagostanje, zatim i tamošnji demokratskisistem, koji umiruje i zabrinjuje iste, - sve je to pomoglo da naši stari Domobranci drukčijegledaju na stvar, nego nova emigracija, iako smo plod istog stabla. Da, isto stablo, ali drugopodneblje, drugo kalamnjenje. U nekim mjestima: Cleveland, Chicago, New York, itd. nešto sepostiglo, ali još uvjek najvići dio starih drži se po strani, ili pak drži sa fratrima i sa UH., (UHje Ujedinjeni Hrvati,mo) i ne želi čuti za nove. Možda jer se ne razumiju, jer se boje, itd.

Ja sam u tom pravcu mnogo poduzimao, ali sa malo uspjeha. Osim Erića, koji je danas skupionove, posebno nakon smrti Sulentića, jedva ima starih, koji rade. Godine isto čine svoje, nemasumnje, ali eto vidim, da ima "starih", koji su i te kako mladi, kao i Ti. Pa kao američki gradjanii vojnici, imate više prava, mogućnosti i mogli bi mnogo napraviti, da se krenemo s mrtve točke,ma i ne napravili čudesa radi nesretne politike s Titom. Ako, dakle, učiniš koji pozitivan korak,da skupiš stare i mlade, onda si zaista izvršio svoje "držanstvo", kako bi naš Stari rekao. Ja ćujako rado pomoći, ako je to moguće, savjetom, uplivom na naše nove za moderaciju, što bilo.Možeš na mene računati.

Sada ću pokušati dati konkretne odgovore na Tvoja numerirana pitanja odnosno stavke:

1.)Upravo sam jučer čitao članak poljskog ministra Sumlakovskog, koji je predstavnik Poljaka ukomitetu u Madridu, i on kaže, da treba postaviti Vladu, Vojsku, Organizme, pa makar to bilo isimbolički, a ako mogu nešto napraviti, tim bolje. To me je i ponukalo, da sam izvukao Tvojepismo, koje je trebalo čekati, dok dobijem odgovor od Džaferbega i nekih naših ministara,kojima sam pisao o Tvojim sugestijama. Nadam se svaki čas odgovoru, ali nema sumnje, da



Vlada postoji, imamo ju, samo bi ju trebalo, možda, upodpuniti i to predstavnicima drugihgrupa, kontinenata, itd. Naime, da to ne budu stari ministri, nego da se uzmu i novi, mladjielementi, uzevši u obzir kontinente, da budu po svim kontinentima razdjeljeni i da mogu tamodjelovati.

U isto vrieme, da bi se stvorilo neke vrsti Tajnog Državnog Savjeta, sa predstavnicima na svestrane, svih socijalnih i staleških klasa, dobi, vjera i političkih grupacija. To je potrebno, ali sebojim, da će se moći nešto učiniti, jer ovog časa mi se nalazimo još uvjek u stadiju bjegstva,koje je započelo 1945., jer je i sada Tito predstavnik demokracije za nas Hrvate i onodlučuje, kome će glava dolje, a nedaj Bog, da bi se Andriji (u to doba 1954. god. bilo jesuđenje dru. Andriji Artukoviću u Los Anđelesu za izručenje u Jugoslaviju, mo. Otporaš) štadogodilo, koliko će ljudi vjerovati, da postoji demokracija i da je sposobna za život. Dok se nevide konture nečeg solidnijeg nedaju se ljudi upregnuti, a ne samo masa, koja se pokreće samou predvečerje velikih dogadjaja, nego ni predstavnici nacionalnih grupa, koji još ne znaju "kajbu". (Ovo "kaj bu" ili "bum vidili" je uobičajna izreka dra. Vladka Mačeka. Ovo je generalDrinjanin često spominjao i ponavljao u svojim opisima u 15/16 nastavaka "Povodom smrti dra.Vladka Mačeka" koja su izlazila u novini OBRANA 1965. godine, mo. Otporaš)

2.)Svadje! To je posebno pitanje. Recimo "Sv. Ante /Plovidba/". (ovo ne znam šta bi mogloznačiti, osim uobičajnih proslava u hrvatskoj emigraciji kada su se slavila tri (3) Antuna:Starčević, Radić, Pavelić u zajednici sv. Ante Padovanskog 13 lipnja, te uz to i Dan HOS, mo.Otporaš) Oni su jednostavno rješili stvar, nazvavši nas zločincima, zlikovcima, banditima,fašistima, komunistima. Prema tome, kog vraga se može raditi s njima. Mi znamo o čemu seradi. Vatikan ne će mir sa Titom, jer ne vjeruje u Hrvatsku. Ne vjeruje mnogo ni u pobjeduevropskog antikomunizma i kao što traže "modus vivendi" u Poljskoj, traže i u Hrvatskoj. Pakako su Poljaci uvjek Poljaci, a mi smo, prema tome, Jugoslaveni ili Hrvati, treba akceptiratione, što je - danas. A to je Srbe, komunizam, Jugoslaviju i Beograd. Pa kako ne će da izostanu,natječu se u ocrnjenju, drugi "čekaju", treći se ogradjuju, neki su tek oprezni, itd. To je"pobuna duhova" radi izgubljena rata. Treba se spremati za novi rat. S kim da idemo?

Maček je pacifista, on neće rata, a pobjediti komuniste krunicom i tolstojevštinom, to se nemože.

Tko ga je pobjedio do sada? Franko, a kako, to znamo mi. Sve one, što o nama kažu, sve surekli Franku. Baš sam o tome pisao u zadnjoj "DRINI" koju ću ti dati poslati iz Clevlanda, dane čekaš dok ti od mene stigne. Evo sada u Sydneyu : došao vlč. Mihalić i tražio , na brzinu, damu se da mjesečna plaća i kupi auto, da može obići svu Australiju. Ljudi tek počeli kupovatiodjela, slati sirotinji kući koju šoldu i sada ovaj na brzinu i na friške, hoće - aute. Novi i ugotovu. E ljudi ne daju. Sada ih je proglasio sve komunistima. Domaći Srbi otišli do vlasti irekli, da svećenik govori da su svi Ustaše komunisti. (Dakle, za Srbe svi Hrvati su Ustaše i uovom slučaju su sada i komunisti, mo. Otporaš) I kako je upravo sada antikomunistički kurs,može biti vraga. Sada, ili moramo skrštenih ruku gledati, kako nas denunciraju, blate, trujustrani svjet, koji ne pozna, - ili se moramo braniti. Teško pitanje, vrlo teško. (Ovdje se radi opitanju kojeg je postavio brat Ante Kršanić generalu Drinjaninu da se u "DRINAMA" ne



napada. General odgovara ovako kako i odgovara: "Teško pitanje, vrlo teško", mo. Otporaš) Ito da čine svećenici, kao Kamber (Charles Kamber svećenik hrvatske župe u Torontu, mo), kojisu nosili ustaške pukovničke odore, bili "ustaški povjerenici", vršili vlast itd. I sve išlo dobro,dok Rusi nisu preplavili sve. zar smo od heroja postali hajduci one noći, kad smo moralinapustiti Zagreb? Čim novinari moradoše napustiti vile, aute i ne dobiše plaće, eto vraže, svese okrenulo.

3.)Imaš podpuno pravo. Ne gubiti živce i spremati se. U Domovini i inozemstvu, Svaki svoj posao,svoje mjesto i odgovornost. Nije idealno sve što postoji. Ali ono, što postoji, možda možeslužiti za polaznu točku. Ja sam ostao kao zalaznica sa II. Sborom ustaša, dobrovoljaca.Tukao sam se, da se mogu izvući druge stajaće i rezervne trupe, časničke škole, itd., kako biimali u emigraciji ljude, mladost, časnike, intelektualce, ministre i generale. Vjerovali smo, dasa Rusijom mora doći do rata i danas vjerujemo. Znaš kako smo svršili.

Ja kada sam vidio, da ljude predaju probio sam partizanski obruč i vratio se natrag, kao igeneral Boban. (Ovdje se mora nešto nadodati za današnje prilike i za današnji hrvatskinaraštaj, a to je da je hrvatska državna vlada NDH imala jednu vrst garancije od straneSaveznika da ih se neće izručiti Titi i partizanima. Na osnovu te nazovi "garancije" hrvatskavojska i civili su išli s pouzdanom vjerom u ruke Saveznika, tj. Zapada, a ovi su ih iznevjerili ijudinskom izdajom izručili Titi i partizanima, mo. Otporaš). Stvorio sam Križare, ja, i mojiprijatelji, vodili ih i čekali. Ali šta? Kada sam vidio, da Zapad još nije zreo za obračun saRusima, a kako sam bio ranjen u nogu, te sam izišao van i došao u emigraciju 1947. godine. Ipočeo sam okupljati ljude, koje se jedva moglo zamisliti nakon Kavranove neuspjele akcije.kojom su nastradali unatoč mojim opomenama i savjetima.

Predalo mi je /Državni Odbor/ (po mome saznanju radi se o novoosnovanoj organizaciji"DRŽAVNI ODBOR" kojeg su istaknuti članovi hrvatske državne vlade NDH osnovali odmahposlije Tragedije Bleiburga. Taj DRŽAVNI ODBOR je koordinirao sve aktivnosti tadašnjegrada hrvatskih izbjeglica, uključivši i Akciju Božidara Kavrana, Kavranova akcija mo. Otporaš)poslove Odpora u najteže vrijeme. Nastavio sam i s pomoći "DRINE" skupio borce po cielomsvietu.

Nastojim sačuvati živce i zdravlje, vjeru i vedrinu. To je sve, što se u ovim okolnostima možeučiniti. Ja vjerujem u rat, jer poznam komunizam. Zapovjedao sam ustaškim Zborom, imao sam50.000 /na kraju/ vojnika - dobrovoljaca, imao sam nadzor nad više institucija za sigurnost,kaznione, logore itd., kao i nadzor nad tajnom službom, pa znam šta je komunizam.

Za vrijeme NDH imao sam svaki dan ujutro u 8 sati u ruci sve što su rekli zapadni saveznici,kao i Moskva. Nastojim i sada činiti isto i mjeriti. Radi se o vremenu. Sada nas Amerika ne će,ali će nas trebati i htjeti. Nas i sve druge. Amerika bi danas išla u preventivni rat, išli bi bezvelike glavobolje, jer znaju, da će svaki dan Rusija biti jača i da će poslie biti gore, ali NEMOGU UVJERITI SVOJ NAROD. Ne mogu stvoriti psihozu koja je potrebna da se žrtvujumilijuni ljudi. Ili čekati Ruse, koji će pokrenuti crnce, slavene, sve vrsti nezadovoljnika, sve



glupane i zvekane, kojih imade i u Americi i onda će tek viditi Amerikanci, o čemu se radi i štaje komunizam.

Šta mi možemo: čekati i spremati se, prema skromnim sredstvima, koja nam hrvatski borcistave na raspolaganje. Ostavio sam nešto u Domovini (ovdje on misli na oružje i drugu ratnuspremu, kao, možda i za sigurno, svoja vojnička odlikovanja, odoru i sve što je u ratu stekao,mo. Otporaš), spremio nešto vani. Franka su nazivali istim imenima, njegov ministar i generalMunoz Grandez je bio "ratni zločinac" kao i ja i na što sam jako ponosan, ali sve će to vrijemeurediti.

Zvat će nas i mi ćemo ići. I nećemo zaboraviti braniti naše interese. Nama je Amerika u našojDomovini, na Korčuli, Zagrebu i Ljubuškom. Stvar sa Titom će se rješiti na jedan ili druginačin. Mi bi ga ubili sutra, ali bi prva Amerika optužila nacionaliste, da radimo za - Rusiju. Ne.Neka ga ubiju nezadovoljni komunisti (to bi mu se i dogodilo da je dočekao do kraja propastikomunizma kao i rumunjski diktator Nikola Čaučeski, mo. Otporaš), kao što će i biti, ili neka gaubiju Amerikanci, ta velika djeca, nakon što ih izda. Nitko još komunistu nije mogao poslatiprotiv majčice Rusije, a najmanje pak Srbina i Crnogorca, koji su stvoreni i ciele povjestibranjeni po Rusima. Ja mislim nastaviti istim putem, i prema mogućnostima.

Sreća je, da sam se oženio dobro, naime, da mi je ženina obitelj pomogla, jer inače sve bi bilostalo. Ali ipak krećemo, i vjerujem, da će borci uvijek pomoći, jedan, masa, društva, grupe, aliuvjek netko. Dali će nas drugi Hrvati sliediti, to ne znam. To su politička pitanja, koja su zamene rješena, jer sam djelatni general Hrvatskih Oružanih Snaga i tako meni će zapovjedatimoj Vrhovni Zapovjednik. Politikom, onom stranačkom i partijskom, ne mislim se baviti, nionda, ako bi bila naša, ustaška, starčevićanska. Interesira me oslobodilačke i državotvornapolitika.

Mnogi misle kao i ja, a mnogi misle i protivno i iz oportunističkih razloga odriču se nas, kojismo proveli čitav život u borbi i koji smo JEDINA GARANCIJA ZA USPJEH. Amerika će bitii previše okupljena svojim velikim jadima, a na našem prostoru odlučivat će Bog, Ustaše,Četnici i partizani. (Kolika velika pronicljivost!, mo. Otporaš) Drugi će čekati ishod borbe,pisati pisma i novine će hvaliti jedne ili druge, čekati i mudrovati. Prema tome, kako vidiš, ja nemogu prisiliti ljude da idu sa mnom, jer su svi bili i jesu i bit će samo i jedino dobrovoljci. Oviznaju ginuti, žrtvovati se. Ovi će doći sami. Ja ne mogu i ne ću rješiti nijednog političkogpitanja, iako vjerujem, da će to naši riješiti u danom času. JA SE SPREMAM BORBOM IŽRTVOM STVORITI POLITIČKI KAPITAL U DANOM ČASU, A SLUŠAT ĆU SVAKOG TKOBUDE VODIO HRVATSKU DRŽAVU.

Imam 42 godine (Moram ovdje nešto nadodati što me uistinu gnjavi i muči. Imaju dvije verzijekada je rodjen Vjekoslav Luburić. Neki tvrde 1913. a neki 1914. godine. Ovo njegovo rukompisano pismo je pisano 27 lipnja 1954. godine. Dakle, po ovom pismu Maks Luburić bi trebaobiti rođen 1914 a ne 1913 godine, mo. Otporaš) i 25 godina se nalazim u djelatnoj službiDomovine i s oružjem u ruci. Znam, da to nije sve, što bi Hrvatska trebala od nas. Nu ovogčasa i ovim okolnostima, više se neće moći napraviti. Imam kontakt, javan ili tajan, sa svim



onima, koji bi zaista nešto mogli napraviti. Ako dodju bolji časi bit će i toga. Zavisi sve uprvom redu ipak o nama samima i onda - o Americi.

Rekao sam Ti o Americi i američkim vodjama. Znaju da treba ići u rat, ali ga se boje. Ako ćemedjusobni strah od atomske bombe odstraniti upotrebu istih onda će komunizam ići svojimputem, oslanjajući se na iskustvo i čovjeka. I napravit će, nažalost, kao i dosada. Francuskaveć pravi svoj mir, Engleska je radi Indije i trgovačkih interesa nemoćna.

Ostaje Amerika i američki ljudi, koji previše dobro živu, da bi shvatili, da trebaju sve izgubiti.Ali najgore je da time neće izbjeći rata. Ima tri rata : klasični, atomski i gverilski. Ali s njimtreba računati.Tisuću milijuna su komunisti organizirali i vara se onaj tko već od 1917. godinečeka, da se sruši iznutra. Roosvelet je bio paralitičar a Churchill ima prko 80 godina i izvlastite perspektive i psihologije gledaju na problem svjetova. Tu je tragedija. Mi šta možemonapraviti? Čekati, vjerovati i podržavati vjeru u drugima. Bog će nam svima suditi, a Poviest ćeipak na kraju istinu reći svima : velikima i malima, pobjednicima i pobjedjenima. Mi ćemo dokraja vršiti našu misiju. Ja osobno tako misim, i vjerujem najveći broj preživjelih hrvatskihvojnika tako misle.

Slati ću Ti deset "DRINA". Ako želiš više piši. Daj ih starima i novima, a kada mogneš piši, jaću Ti rado i iskreno odgovoriti na svako pitanje. Možda uvjek neće biti ono što bi ti želio, ali jatako mislim i tako pišem. Mlad sam u godinama, ali previše star u borbi i životnom iskustvu.Znam da se komunizam može pobjediti samo borbom i krajnjom žrtvom, poznavajući njih,partiju, taktiku i psihologiju tih ljudi, znam, da valja raditi r a d i k a l n o.

Pomladiti redove i čekati. A s komunistima drugog razgovora nema. Sviet će doći na to. To ću iu "DRINI" propadirati. Kad mognete nadjite joj prijatelja, jer 90 posto ju čita i džabedobiva, a može ili neće pomoći. Vjerujem da ćemo jednom biti ponosni na ono, što smo učinili.

Rekao sam za prijatelja Vidića, a evo drugu šaljem Vama i jednu za vlč. Pehara. Možda stevidili uniformu hrvatskog generala, možda niste. Neka Vam bude za uspomenu. (radi se ovjenčanoj sliki generala Drinjanina i njegove supruge Isabele, mo. Otporaš)

Ja se nisam predao 1945. nego sam otišao u hrvatske šume i u Vran planini udario Stožer.Danas ga imam u Madridu i u ovoj plemenitoj zemlji nadjoh drugaricu, koja je već Hrvatica ihrvatski misli. Ženio sam se usred Bilbao, velikog grada, u katedrali i u hrvatskoj uniformi.Donio sam ju, kao i moje oružje. Imam ga 25 godina djelatne borbe i neću se ni predati nikada,a borit se hoću, onda KADA VIDIM DA MOGU NOSITI UNIFORMU I MOJE ORUŽJE, kojesam upotrebio protiv neprijatelja Boga, Države, Naroda i Čovjeka. Imam pet rana, ožiljaka,bogato iskustvo, a nastojao sam naučiti i šta nova, pa čekam i ako Bog da, naći ćemo se još.

Još bih Vam rekao koju o FBI. (Federal Bureau of Investigation, mo) Naime u zadnje vriemesu zvali naše ljude i ispitivali ih. Straše pametnjakovići naše ljude sa FBI. Ja se bojim i ako bisutra imao prilike da izaberem, najbolje bi bilo razgovarati sa jednim od tih ljudi. Oni suintelegentni i po svoj prilici, jedini, koji znaju šta je komunizam. Smiešno je misliti, da će nasprogoniti. Rekao sam svim ljudima, nek se ne boje, a ako ih zovu, neka ponude suradnju protiv



zajedničkog neprijatelja. Išli smo s Njemcima, idemo s Amerikancima, i možda sutra opet sNjemcima, protiv Rusa i komunizma.

A pitanje Tita će se rješiti kao i pitanje sliepog crieva, koje za Zapad ne vrši koristnefunkcije, a škoditi može.

Vas sve i vaše obitelji pozdravlja, uz naš stari pozdrav BOG I HRVATI.

Odani, potpis Maks.28-04-2014 19:08#7Bobani Bobani je odsutan

Stari lisac: Datum registracije Jun 2013Pismo Maksa Luburića Anti Kršiniću 27.lipnja 1954.

Stan, 27. VI. 1954.Br. Ante Kršinić

San Lorenze, Cal., USA.

Dragi Ante !

Obećao Ti opširno odgovoriti, pa to evo i činim, nakon što sam "smlatio" najžurnije poslove umom malom gospodarstvu, gdje sa mojom suprugom radim i živim. Ujedno sam morao srediti inajnoviju "DRINU", a znate, da sve dolazi rukom pisano, pa sve valja ispravljati, prepisivati,zatim korekture praviti i držati veze svuda na svietu. Ne stigne čovjek nešto pametna isredjena napisati. Pokušati ću to sada Tebi, a ako ne uspijem, onda krivi kišu, koja nas je ovenoći potjerala na posao, jer se još nalazimo u izgradnji, pa je valjalo materijal u kuću unieti.

Radi "DRINE": nisam se ljutio, nego sam razaslao Okružno pismo i dao na znanje, da nikomnećemo pisati, ni slati "DRINE", ako nam svoju adresu ne potvrdi. Ljudi se skiću, a zaboravenam to javiti, pa onda uzalud pošta i novine, i propada, i vraća se i dolazi u ruke nepoznatih.Tako smo poslije Božića sve veze, nepotvrdjene i ne provjerene obustavili. Ja se veselim, da sina istom mjestu, da radiš, da imaš sredjen život itd., što se ne može reći za mnoge naše ljude.

Sada vidim da sam pisao sa Ti. To je naime naš ustaški običaj ukorjenjen u ratu, i jedva seodučavamo od toga. Ti si stari borac, imaš i godine, pa budimo kao i drugi i govorimo si Ti.

Molim Te, da pozdraviš prijatelja Vidića, da mu se zahvališ na pomoći datoj za "DRINU", a istotako i moga zemljaka fra Nikolu, kao i sve "pravovjerene". Drago je čovjeku čuti, da ima"svojih" i da su dobro i da se sjećaju onih, koji rade i vjeruju, jer je to podstrek i moralnapomoć, koju i mi zapovjednici i te kako trebamo.



Vidim, da si prošao rat na Pacifiku, bio ranjavan, pa tako će Ti biti jasnije mnogo toga, što sedogadjalo u Hrvatskoj, iako to nije bilo dosta, jer je ono bio klasični, frontalni, redoviti rat,dok smo mi vodili rat i ustanak, revoluciju i što god hoćeš. Znam da je bilo gerile i na Pacifiku,ali Balkan je gori, nego svi Japanci, Malajci i Koreanci skupa. Srbi su rodjeni gerilci, petstogodina pod Turcima su se hajdučki odgajali, uzeli hajdučke običaje, moral, taktiku ipsihologiju hajduka poprimio čitav jedan narod, kraj toga brdjanin, gorski i pastirski narod,dakle pogodan za hajdukovanje. Ako bi Amerika vodila rat onake vrsti, odnosno pobijalaredovitim divizijama, onda bi trebali 50 divizija, jer bi nestajale kao i njemačke.

Nadam se, da ćemo se naći u borbi protiv komunizma, onog Malenkovog i onog Titova, Ti kaoamerički vojnik, ja kao hrvatski, ali za isti ideal, za slobodu, državnost naše domovine i zaslobodu i dostojanstvo svih ljudi dobre volje na svietu.

Ja imam jednog tetka i očeva brata, (dakle stric Maksa Luburića koji se je oženio sa Korčule,mo. Otporaš) koji se oženio sa Korčule. Bio sam tri puta na Korčuli, još kao diete, jer samposlije otišao u emigraciju, i onda već znaš kako je išlo. Imao sam za vrieme rata dosta našihustaških dobrovoljaca sa Korčule, a inače bilo je i tamo svašta, kako ćeš i sam znati, najvišeradi onih gadova "digića" Talijana. Dao Bog, da nam Domovina bude slobodna brzo i da sretnomožemo doći u naša sela i gradove, naše otoke i naša brda. Možemo u drugim zemljama i bolježiviti, ali sretni možemo biti samo tamo.

Veseli me, da je prijatelj Vidić moj zemljak. Mislim da bi morao biti od Gorice ili Sovića, (Jasam iz Sovića i kod nas ima Vidića. Da li je ovaj Vidić iz mojeg sela Sovića, ne znam, mo.Otporaš) iz Bekije, jer tamo ima Vidića, a ima i u Makarskoj, na granici sa Ljubuškim.Svejedno, glavno je, da je čestiti i državotvoran, a kao stari Domobranac, šta drugo može ibiti. Toplo mi ga pozdravite i uručite mu jednu moju fotografiju, koju prilažem za Njega. (Radise o vjenčanoj sliki generala Drinjanina, original te slike se sada nalazi kod jednog vrlodržavotvornog Hrvata u Zagrebu a kod mene kopija, mo. Otporaš).

Frank Fekter je bojnik, izvanredan čovjek. Veliš da ne pozna stanja u toj zemlji. Možda. A imanešto, što je u nama, pa makar i poznavali stanje. Mi smo za rata padali kao klasje. Svaki dan isvaki čas. Posebno ustaški častnici, što je i dalo podrške momčadi, da juriša, da gine i da trpisve nepodobštine koje su Tebi dobro poznate. Pa čovjek, koji je svaki dan čuo pjevati : glavomoja nisam kopa zate, dabogda te raznile granate, - nezna dobro cjeniti svoju glavu. Naučio jena pregaranje, pa (su) se sve čini dobro, ako i nije dobro, kao što i nije..... Stariji su već opekliprste sa Domobranom i Kolom, (po svoj prilici general misli na Coca Cola, mo) a i godinestaloženog života u toj zemlji, unutarnji mir i red, blagostanje, zatim i tamošnji demokratskisistem, koji umiruje i zabrinjuje iste, - sve je to pomoglo da naši stari Domobranci drukčijegledaju na stvar, nego nova emigracija, iako smo plod istog stabla. Da, isto stablo, ali drugopodneblje, drugo kalamnjenje. U nekim mjestima: Cleveland, Chicago, New York, itd. nešto sepostiglo, ali još uvjek najvići dio starih drži se po strani, ili pak drži sa fratrima i sa UH., (UHje Ujedinjeni Hrvati,mo) i ne želi čuti za nove. Možda jer se ne razumiju, jer se boje, itd.

Ja sam u tom pravcu mnogo poduzimao, ali sa malo uspjeha. Osim Erića, koji je danas skupionove, posebno nakon smrti Sulentića, jedva ima starih, koji rade. Godine isto čine svoje, nema



sumnje, ali eto vidim, da ima "starih", koji su i te kako mladi, kao i Ti. Pa kao američki gradjanii vojnici, imate više prava, mogućnosti i mogli bi mnogo napraviti, da se krenemo s mrtve točke,ma i ne napravili čudesa radi nesretne politike s Titom. Ako, dakle, učiniš koji pozitivan korak,da skupiš stare i mlade, onda si zaista izvršio svoje "držanstvo", kako bi naš Stari rekao. Ja ćujako rado pomoći, ako je to moguće, savjetom, uplivom na naše nove za moderaciju, što bilo.Možeš na mene računati.

Sada ću pokušati dati konkretne odgovore na Tvoja numerirana pitanja odnosno stavke:

1.)Upravo sam jučer čitao članak poljskog ministra Sumlakovskog, koji je predstavnik Poljaka ukomitetu u Madridu, i on kaže, da treba postaviti Vladu, Vojsku, Organizme, pa makar to bilo isimbolički, a ako mogu nešto napraviti, tim bolje. To me je i ponukalo, da sam izvukao Tvojepismo, koje je trebalo čekati, dok dobijem odgovor od Džaferbega i nekih naših ministara,kojima sam pisao o Tvojim sugestijama. Nadam se svaki čas odgovoru, ali nema sumnje, daVlada postoji, imamo ju, samo bi ju trebalo, možda, upodpuniti i to predstavnicima drugihgrupa, kontinenata, itd. Naime, da to ne budu stari ministri, nego da se uzmu i novi, mladjielementi, uzevši u obzir kontinente, da budu po svim kontinentima razdjeljeni i da mogu tamodjelovati.

U isto vrieme, da bi se stvorilo neke vrsti Tajnog Državnog Savjeta, sa predstavnicima na svestrane, svih socijalnih i staležkih klasa, dobi, vjera i političkih grupacija. To je potrebno, ali sebojim, da će se moći nešto učiniti, jer ovog časa mi se nalazimo još uvjek u stadiju bjegstva,koje je započelo 1945., jer je i sada Tito predstavnik demokracije za nas Hrvate i onodlučuje, kome će glava dolje, a nedaj Bog, da bi se Andriji (u to doba 1954. god. bilo jesuđenje dru. Andriji Artukoviću u Los Anđelesu za izručenje u Jugoslaviju, mo. Otporaš) štadogodilo, koliko će ljudi vjerovati, da postoji demokracija i da je sposobna za život. Dok se nevide konture nečeg solidnijeg nedaju se ljudi upregnuti, a ne samo masa, koja se pokreće samou predvečerje velikih dogadjaja, nego ni predstavnici nacionalnih grupa, koji još neznaju "kajbu". (Ovo "kaj bu" ili "bum vidili" je uobičajna izreka dra. Vladka Mačeka. Ovo je generalDrinjanin često spominjao i ponavljao u svojim opisima u 15/16 nastavaka "Povodom smrti dra.Vladka Mačeka" koja su izlazila u novini OBRANA 1965. godine, mo. Otporaš)

2.)Svadje! To je posebno pitanje. Recimo "Sv. Ante /Plovidba/". (ovo ne znam šta bi mogloznačiti, osim uobičajnih proslava u hrvatskoj emigraciji kada su se slavila tri (3) Antuna:Starčević, Radić, Pavelić u zajednici sv. Ante Padovanskog 13 lipnja, te uz to i Dan HOS, mo.Otporaš) Oni su jednostavno rješili stvar, nazvavši nas zločincima, zlikovcima, banditima,fašistima, komunistima. Prema tome, kog vraga se može raditi s njima. Mi znamo o čemu seradi. Vatikan ne će mir sa Titom, jer ne vjeruje u Hrvatsku. Ne vjeruje mnogo ni u pobjeduevropskog antikomunizma i kao što traže "modus vivendi" u Poljskoj, traže i u Hrvatskoj. Pakako su Poljaci uvjek Poljaci, a mi smo, prema tome, Jugoslaveni ili Hrvati, treba akceptiratione, što je - danas. A to je Srbe, komunizam, Jugoslaviju i Beograd. Pa kako ne će da izostanu,natječu se u ocrnjenju, drugi "čekaju", treći se ogradjuju, neki su tek oprezni, itd. To je"pobuna duhova" radi izgubljena rata. Treba se spremati za novi rat. S kim da idemo?



Maček je pacifista, on neće rata, a pobjediti komuniste krunicom i tolstojevštinom, to se nemože.

Tko ga je pobjedio do sada? Franko, a kako, to znamo mi. Sve one, što o nama kažu, sve surekli Franku. Baš sam o tome pisao u zadnjoj "DRINI" koju ću ti dati poslati iz Clevlanda, dane čekaš dok ti od mene stigne. Evo sada u Sydneyu : došao vlč. Mihalić i tražio , na brzinu, damu se da mjesečna plaća i kupi auto, da može obići svu Australiju. Ljudi tek počeli kupovatiodjela, slati sirotinji kući koju šoldu i sada ovaj na brzinu i na friške, hoće - aute. Novi i ugotovu. E ljudi ne daju. Sada ih je proglasio sve komunistima. Domaći Srbi otišli do vlasti irekli, da svećenik govori da su svi Ustaše komunisti. (Dakle, za Srbe svi Hrvati su Ustaše i uovom slučaju su sada i komunisti, mo. Otporaš) I kako je upravo sada antikomunistički kurs,može biti vraga. Sada, ili moramo skrštenih ruku gledati, kako nas denunciraju, blate, trujustrani svjet, koji ne pozna, - ili se moramo braniti.Teško pitanje, vrlo teško. (Ovdje se radi opitanju kojeg je postavio brat Ante Kršanić generalu Drinjaninu da se u "DRINAMA" nenapada. General odgovara ovako kako i odgovara: "Teško pitanje, vrlo teško", mo. Otporaš) Ito da čine svećenici, kao Kamber (Charles Kamber svećenik hrvatske župe u Torontu, mo), kojisu nosili ustaške pukovničke odore, bili "ustaški povjerenici", vršili vlast itd. I sve išlo dobro,dok Rusi nisu preplavili sve. zar smo od heroja postali hajduci one noći, kad smo moralinapustiti Zagreb? Čim novinari moradoše napustiti vile, aute i ne dobiše plaće, eto vraže, svese okrenulo.

3.)Imaš podpuno pravo. Ne gubiti živce i spremati se. U Domovini i inozemstvu, Svaki svoj posao,svoje mjesto i odgovornost. Nije idealno sve što postoji. Ali ono, što postoji, možda možeslužiti za polaznu točku. Ja sam ostao kao zalaznica sa II. Sborom ustaša, dobrovoljaca.Tukao sam se, da se mogu izvući druge stajaće i rezervne trupe, časničke škole, itd., kako biimali u emigraciji ljude, mladost, časnike, intelektualce, ministre i generale. Vjerovali smo, dasa Rusijom mora doći do rata i danas vjerujemo. Znaš kako smo svršili.

Ja kada sam vidio, da ljude predaju probio sam partizanski obruč i vratio se natrag, kao igeneral Boban. (Ovdje se mora nešto nadodati za današnje prilike i za današnji hrvatskinaraštaj, a to je da je hrvatska državna vlada NDH imala jednu vrst garancije od straneSaveznika da ih se neće izručiti Titi i partizanima. Na osnovu te nazovi "garancije" hrvatskavojska i civili su išli s pouzdanom vjerom u ruke Saveznika, tj. Zapada, a ovi su ih iznevjerili ijudinskom izdajom izručili Titi i partizanima, mo. Otporaš). Stvorio sam Križare, ja, i mojiprijatelji, vodili ih i čekali. Ali šta? Kada sam vidio, da Zapad još nije zreo za obračun saRusima, a kako sam bio ranjen u nogu, te sam izišao van i došao u emigraciju 1947. godine. Ipočeo sam okupljati ljude, koje se jedva moglo zamisliti nakon Kavranove neuspjele akcije.kojom su nastradali unatoč mojim opomenama i savjetima.

Predalo mi je /Državni Odbor/ (po mome saznanju radi se o novoosnovanoj organizaciji"DRŽAVNI ODBOR" kojeg su istaknuti članovi hrvatske državne vlade NDH osnovali odmahposlije Tragedije Bleiburga. Taj DRŽAVNI ODBOR je koordinirao sve aktivnosti tadašnjegrada hrvatskih izbjeglica, uključivši i Akciju Božidara Kavrana, Kavranova akcija mo. Otporaš)



poslove Odpora u najteže vrijeme. Nastavio sam i s pomoći "DRINE" skupio borce po cielomsvietu.

Nastojim sačuvati živce i zdravlje, vjeru i vedrinu. To je sve, što se u ovim okolnostima možeučiniti. Ja vjerujem u rat, jer poznam komunizam. Zapovjedao sam ustaškim Zborom, imao sam50.000 /na kraju/ vojnika - dobrovoljaca, imao sam nadzor nad više institucija za sigurnost,kaznione, logore itd., kao i nadzor nad tajnom službom, pa znam šta je komunizam.

Za vrijeme NDH imao sam svaki dan ujutro u 8 sati u ruci sve što su rekli zapadni saveznici,kao i Moskva. Nastojim i sada činiti isto i mjeriti. Radi se o vremenu. Sada nas Amerika ne će,ali će nas trebati i htjeti. Nas i sve druge. Amerika bi danas išla u preventivni rat, išli bi bezvelike glavobolje, jer znaju, da će svaki dan Rusija biti jača i da će poslie biti gore, ali NEMOGU UVJERITI SVOJ NAROD. Ne mogu stvoriti psihozu koja je potrebna da se žrtvujumilijuni ljudi. Ili čekati Ruse, koji će pokrenuti crnce, slavene, sve vrsti nezadovoljnika, sveglupane i zvekane, kojih imade i u Americi i onda će tek viditi Amerikanci, o čemu se radi i štaje komunizam.

Šta mi možemo: čekati i spremati se, prema skromnim sredstvima, koja nam hrvatski borcistave na raspolaganje. Ostavio sam nešto u Domovini (ovdje on misli na oružje i drugu ratnuspremu, kao, možda i za sigurno, svoja vojnička odlikovanja, odoru i sve što je u ratu stekao,mo. Otporaš), spremio nešto vani. Franka su nazivali istim imenima, njegov ministar i generalMunoz Grandez je bio "ratni zločinac" kao i ja i na što sam jako ponosan, ali sve će to vrijemeurediti.

Zvat će nas i mi ćemo ići. I nećemo zaboraviti braniti naše interese. Nama je Amerika u našojDomovini, na Korčuli, Zagrebu i Ljubuškom. Stvar sa Titom će se rješiti na jedan ili druginačin. Mi bi ga ubili sutra, ali bi prva Amerika optužila nacionaliste, da radimo za - Rusiju. Ne.Neka ga ubiju nezadovoljni komunisti (to bi mu se i dogodilo da je dočekao do kraja propastikomunizma kao i rumunjski diktator Nikola Čaučeski, mo. Otporaš), kao što će i biti, ili neka gaubiju Amerikanci, ta velika djeca, nakon što ih izda. Nitko još komunistu nije mogao poslatiprotiv majčice Rusije, a najmanje pak Srbina i Crnogorca, koji su stvoreni i ciele povjestibranjeni po Rusima. Ja mislim nastaviti istim putem, i prema mogućnostima.

Sreća je, da sam se oženio dobro, naime, da mi je ženina obitelj pomogla, jer inače sve bi bilostalo. Ali ipak krećemo, i vjerujem, da će borci uvjek pomoći, jedan, masa, društva, grupe, aliuvjek netko. Dali će nas drugi Hrvati sliediti, to ne znam. To su politička pitanja, koja su zamene rješena, jer sam djelatni general Hrvatskih Oružanih Snaga i tako meni će zapovjedatimoj Vrhovni Zapovjednik. Politikom, onom stranačkom i partijskom, ne mislim se baviti, nionda, ako bi bila naša, ustaška, starčevićanska. Interesira me oslobodilačke i državotvornapolitika.

Mnogi misle kao i ja, a mnogi misle i protivno i iz oportunističkih razloga odriču se nas, kojismo proveli čitav život u borbi i koji smo JEDINA GARANCIJA ZA USPJEH. Amerika će bitii previše okupljena svojim velikim jadima, a na našem prostoru odlučivat će Bog, Ustaše,Četnici i partizani. (Kolika velika pronicljivost!,mo. Otporaš) Drugi će čekati ishod borbe,



pisati pisma i novine će hvaliti jedne ili druge, čekati i mudrovati. Prema tome, kako vidiš, ja nemogu prisiliti ljude da idu sa mnom, jer su svi bili i jesu i bit će samo i jedino dobrovoljci. Oviznaju ginuti, žrtvovati se. Ovi će doći sami. Ja ne mogu i ne ću rješiti nijednog političkogpitanja, iako vjerujem, da će to naši rješiti u danom času. JA SE SPREMAM BORBOM IŽRTVOM STVORITI POLITIČKI KAPITAL U DANOM ČASU, A SLUŠAT ĆU SVAKOG TKOBUDE VODIO HRVATSKU DRŽAVU.

Imam 42 godine (Moram ovdje nešto nadodati što me uistinu gnjavi i muči. Imaju dvije verzijekada je rodjen Vjekoslav Luburić. Neki tvrde 1913. a neki 1914. godine. Ovo njegovo rukompisano pismo je pisano 27 lipnja 1954. godine. Dakle, po ovom pismu Maks Luburić bi trebaobiti rođen 1914 a ne 1913 godine, mo. Otporaš) i 25 godina se nalazim u djelatnoj službiDomovine i s oružjem u ruci. Znam, da to nije sve, što bi Hrvatska trebala od nas. Nu ovogčasa i ovim okolnostima, više se neće moći napraviti. Imam kontakt, javan ili tajan, sa svimonima, koji bi zaista nešto mogli napraviti. Ako dodju bolji časi bit će i toga. Zavisi sve uprvom redu ipak o nama samima i onda - o Americi.

Rekao sam Ti o Americi i američkim vodjama. Znaju da treba ići u rat, ali ga se boje. Ako ćemedjusobni strah od atomske bombe odstraniti upotrebu istih onda će komunizam ići svojimputem, oslanjajući se na iskustvo i čovjeka. I napravit će, nažalost, kao i dosada. Francuskaveć pravi svoj mir, Engleska je radi Indije i trgovačkih interesa nemoćna.

Ostaje Amerika i američki ljudi, koji previše dobro živu, da bi shvatili, da trebaju sve izgubiti.Ali najgore je da time neće izbjeći rata. Ima tri rata : klasični, atomski i gverilski. Ali s njimtreba računati.Tisuću milijuna su komunisti organizirali i vara se onaj tko već od 1917. godinečeka, da se sruši iznutra. Roosvelet je bio paralitičar a Churchill ima prko 80 godina i izvlastite perspektive i psihologije gledaju na problem svjetova. Tu je tragedija. Mi šta možemonapraviti? Čekati, vjerovati i podržavati vjeru u drugima. Bog će nam svima suditi, a Poviest ćeipak na kraju istinu reći svima : velikima i malima, pobjednicima i pobjedjenima. Mi ćemo dokraja vršiti našu misiju. Ja osobno tako misim, i vjerujem najveći broj preživjelih hrvatskihvojnika tako misle.

Slati ću Ti deset "DRINA". Ako želiš više piši. Daj ih starima i novima, a kada mogneš piši, jaću Ti rado i iskreno odgovoriti na svako pitanje. Možda uvjek neće biti ono što bi ti želio, ali jatako mislim i tako pišem. Mlad sam u godinama, ali previše star u borbi i životnom iskustvu.Znam da se komunizam može pobjediti samo borbom i krajnjom žrtvom, poznavajući njih,partiju, taktiku i psihologiju tih ljudi, znam, da valja raditi r a d i k a l n o.

Pomladiti redove i čekati. A s komunistima drugog razgovora nema. Sviet će doći na to. To ću iu "DRINI" propadirati. Kad mognete nadjite joj prijatelja, jer 90 posto ju čita i džabedobiva, a može ili neće pomoći. Vjerujem da ćemo jednom biti ponosni na ono, što smo učinili.

Rekao sam za prijatelja Vidića, a evo drugu šaljem Vama i jednu za vlč. Pehara. Možda stevidili uniformu hrvatskog generala, možda niste. Neka Vam bude za uspomenu. (radi se ovjenčanoj sliki generala Drinjanina i njegove supruge Isabele, mo. Otporaš)



Ja se nisam predao 1945. nego sam otišao u hrvatske šume i u Vran planini udario Stožer.Danas ga imam u Madridu i u ovoj plemenitoj zemlji nadjoh drugaricu, koja je već Hrvatica ihrvatski misli. Ženio sam se usred Bilbao, velikog grada, u katedrali i u hrvatskoj uniformi.Donio sam ju, kao i moje oružje. Imam ga 25 godina djelatne borbe i neću se ni predati nikada,a borit se hoću, onda KADA VIDIM DA MOGU NOSITI UNIFORMU I MOJE ORUŽJE, kojesam upotrebio protiv neprijatelja Boga, Države, Naroda i Čovjeka. Imam pet rana, ožiljaka,bogato iskustvo, a nastojao sam naučiti i šta nova, pa čekam i ako Bog da, naći ćemo se još.

Još bih Vam rekao koju o FBI. (Federal Bureau of Investigation, mo) Naime u zadnje vriemesu zvali naše ljude i ispitivali ih. Straše pametnjakovići naše ljude sa FBI. Ja se bojim i ako bisutra imao prilike da izaberem, najbolje bi bilo razgovarati sa jednim od tih ljudi. Oni suintelegentni i po svoj prilici, jedini, koji znaju šta je komunizam. Smiešno je misliti, da će nasprogoniti. Rekao sam svim ljudima, nek se ne boje, a ako ih zovu, neka ponude suradnju protivzajedničkog neprijatelja. Išli smo s Njemcima, idemo s Amerikancima, i možda sutra opet sNjemcima, protiv Rusa i komunizma.

A pitanje Tita će se rješiti kao i pitanje sliepog crieva, koje za Zapad ne vrši koristnefunkcije, a škoditi može.

Vas sve i vaše obitelji pozdravlja, uz naš stari pozdrav BOG I HRVATI.

Odani, potpis Maks.30-04-2014 12:19#8



HOĆE MENE OŽENUTI STRINA, NE ĆE STRINA NEGO ARGENTINAHOĆE MENE OŽENITI STRINA - NE ĆE STRINA NEGO ARGENTINA

(Pjesma uz gangu koju su po hrvatskim selima pjevali naši hrvatski mladići odmah poslije rata itom pjesmom htjeli dati do znanja hrvatskom narodu da se "njihove djevojke" nalaze uArgentini, a to su bili Ustaše koji su se spasili Bleiburškog pokolja. Osobno sam bio saslušavanu "Stanici Narodne Milicije" Sovići zbog te pjesme, a mnogi mladići pa i neke djevojke suzavršili u zatvorima ili odvedeni na prisilne radove...

Donosim jedne generalovo pismo kojeg je pisao suradniku Anti Kršeniću u Californiju. Pismonema datuma ali na omotnici/kuverti poštanski žig nosi datum 28 rujna 1955. godine. U pismuje bila i OKRUŽNICA koja, skoro, u detalje opisuje situaciju Hrvata u revolucionarnomsmjenjivanju peronističke vlasti u Argentini. Ja sam o tome iznio 25 lipnja ov.g jedanPoglavnikov sažeti izvještaj. Ova OKRUŽNICA popunjava prazninu Poglavnikova izvještaja.Sada najprije donosim pismo Anti Kršaniću, a poslije ovoga ću u cijelosti iznijeti OKRUŽNICU.Mo. Otporao)



HRVATSKI NARODNI ODPORured glavnog tajnika(Datum s poštanskog žiga 28 rujna 1955., mo)

TAJNO.

Bragi brate !

U prilogu Vam šaljem najnovije OKRUŽNO PISMO, koje nastojte što prije razpačati medjunaše ljude, a posebno medju one, koji su udaljeni od centara. Nastojte svim sredstvimaproširiti misli istaknute u OKRUŽNOM PISMU, pridavajući posebnu važnost pokušaju"IZBORA" (jedan mjesečnik kratkog života kojeg su izdavali Hrvati u Argentini, mo), daPoglavnika i naš Pokret predstavi u lažnom svjetlu. Svima nam je poznato, da Poglavnik saogromnim brojem naših prvaka živi u Argentini, pa nisu imali mnogo mogućnosti, nego su moraliprihvatiti tamošnju situaciju. U takovim okolnostima naši se nisu mogli dovoljno braniti odpodvala "IZBORA", radi čega je ta dužnost bila pala na nas.

Poglavnik je uviek bio u najsrdačnijim odnosima sa Crkvom, pa tako i nadalje treba sve činiti,da vi svi u vašim sredinama djelujete kako smo mi to i uobičajali. (Ovdje se radi da jeperonisički režim došao u sukob s crkvom te tako postao neprijatelj i crkve i katolika u svojojzemlji Argentini. Došlo je do revolucije koju je poveo general Eduardo Lonardi. U tojargentinskoj reveoluciji perosistički režim se istakao u paljenju crkava i progonu crkvenihdostojanstvenika. Jugoslavenske tejne i javne službe i njihova promidžbena mašinerija,naravno uz podršku nekih naivnih Hrvata oko časopisa "IZBOR" su dojavljivali revolucionarnojJUNTI Eduarda Lonardija da su Poglavnik i Ustaše sudjelovale na strani Peronista u progonusvećenstva i paljenju crkava. Kada je JUNTA došla na vlast, počela su masovni progoni ihapšenja istaknutih Hrvata. Mnogi su završili u zatvorima...Ostalo čete razumijeti i shvatiti izOKRUŽNOG PISMA kojeg ću poslije ovog pisma iznijeti. Mo. Otporaš) Od dana kada smoštampali letak nastale su političke promjene u Argentini, gdje je Peron izgubio vlast, panastojte svim sredstvima spriečiti lažno tumačenje naših političkih protivnika o tobožnjemustaškom sudjelovanju na strani Peronista, a protiv Crkve.

Poznati su nam srpski i slovenski izvori, koji te viesti fabriciraju, a za predpostaviti je, da ćebiti i Hrvata, koji će ih pokušati širiti.

Javljajte se redovno i najstojte organizirati i poslati suradnju za DRINU, a posebno bi nasradovali mali ratni prikazi borbi, života i stradanja u Dalmaciji i njenim otocima.

Pišite mi na istu adresu t.j. Isabel Hernaiz, Beniganim, bez obzira kakovu mi naznaku stavili nakuvertu, ili ako bi vam se javili iz koje druge zemlje. Pošta će u svakom slučaju funkcionirati isvaka žurna stvar će biti riešena, a ako vam ne bi obširnije pisali za ovo prieme to je zato, jersmo spriečeni s poslovima na drugim sektorima.

Za Poglavnika i Dom - Spremni !



(potpis general Drinjanin.)

OKRUŽNICA HRVATSKOG NARODNOG ODPORASVIM HRVATIMA U SVIETU

HRVATSKI NARODNI ODPORglevno tajničtvoBr. 7129/55Okr. pismo br. 104/1955,Stan, 20 listopada 1955.

SVIM HRVATIMA U SVIETU

Svima su Vam, barem u krupnim potezima, poznati dogadjaji zadnjih sedmaica u Argentini kaoi posljedice, koji bi sbog tih dogadjaja, lažno intrepetiranih, himbeno i bezdušnoizkorišćavanih od raznih neprijatelja hrvatskoga naroda, mogla doživjeti hrvatska skupina uArgentini, i to posebno njezini prvoborci s Poglavnikom na čelu. Mi smo već učinili neke korakekod uglednih osoba, kako bi se pružila moralna pomoć i zajamčio zakonski postupakprogonjenim Hrvatima, progonjenim na temelju podlih laži i najnižeg ocrnjivanja.

Budući da nove viesti govore o pogoršenju stanja o - povećanoj djelatnosti naših neprijatelja iprotivnika - ovime proširujemo akciju na najšire slojeve hrvatske emigracije, kako smo točinili i u drugim sgodama, kada su bili ugroženi hrvatski životi i hrvatski interesi.

Poznato je, da je Argentina - u času, kada nas nitko nije htio primiti, u preteško doba našepoviesti - primila mnogo tisuća hrvatskih izbjeglica, da ih je primila i da im je pružila zaštitu,osiguravši im život dostojan ljudi. Hrvatske su izbjeglice razumjeli značenje toga gesta, te suse pokazale kao zahvalni sinovi nove domovine, nastojeći sa svojim radom odužiti se zaširokogrudni priem, ali ne pojedincima, već čitavoj argentinskoj naciji. Hrvatske su izbjeglicepristupile izgradnji Argentine sa svim svojim sposobnostima, dok su se u politički životuključili samo nekoliko, koliko je to tadašnji peronistički režim zahtjevao od svih izbjeglica.Hrvatska je skupina služila Argentini, a ne prolaznome peronističkom režimu.

Treba požaliti, da je spomenuti peronistički režim poveo samoubilačku borbu protiv katoličkeCrkve, a treba energično osuditi, da su paljene crkve i da je progonjeno svećenstvo, s čimhrvatska skupina u Argemtini nije imala ništa zajedničko. Hrvatski Narodni Odpor, vjernitumač osjećaja goleme većine hrvatske emigracije i cijeloga hrvatskoga naroda, osudio jetakove i slične čine, i to jasno u svom službenom glasilu "DRINI" kao i u okružnim pismima, štoje poznato čitavoj hrvatskoj emigraciji. Pouzdano znamo, da ni jedan jedini Hrvat nijesudjelovao u tom svetogrdnom poslu, zato s pravom možemo - i moramo - ustati na obranu našehrvatske braće, kojima lažci i klevetnici, koji su davno pogazili obraz i ponos, pripisuju raznazlodjela, pred kojima se zgraža ljudsko srce.



Jugoslavensko komunističko poslanstvo u Buenos Airesu fabricira "dokaze" o tobožnjomsudjelovanju Ustaša u paljenju crkava, a neki naši politički protivnici u želji, da se nametnu zavodje hrvatskoj skupini ili da je dezorganiziraju i unište, ako im ne uspije postati vodjama,svojski pomažu i šire jugoslavensko komunističke obtužbe ne samo protiv Ustaša nego i protivsamih članova Hrvatske Državne Vlade u izbjegličtvu, protiv starješinstva hrvatskogDomobrana i protiv čitavog niza naših prvoboraca.

Oslanjajući se na te laži i podvale, nove argentinske vlasti, koje još ne poznaju istinsko stanjestvari, vrše premetačine u stanovima naših ljudi, zatvaraju ih, (sličnu stvar su francuske vlastičinile s nama državotvornim Hrvatima prigodom sastanka u Parizu u ožujku 1960. gogine,: Degaulle-a, McMilan-a, Eisenhower-a i Kruščeva, te nas internirali preko tri tjedna na otokKorziku, mo. Otporaš), traže oružje i obtužuju ih, da tobože organiziraju protirevoluciju, dasu sudjelovali u paljenju crkava i progonu svećenika. Mi smo sigurni, da ni jedan Hrvat nijepočinio tako teško i svetogrdno djelo, kao što je paljenje crkava. A kada bi to učinio, mi bismosami tražili najstrožiju kaznu i javnu osudu. U tome bismo slučaju tražili, da se nama -hrvatskim vojnicima - dadne mogućnost, da mu sudimo i na njemu kaznu izvršimo. Ali noveargentinske vlasti progone hrvatske prvoborce ne sbog počinjenih zlodjela, jer ih Hrvati uArgentini nikada nisu počinili, već sbog lažnih obtužba naših neprijatelja, koji se služe svimsredstvima, da unište ili obezglave moćnu hrvatsku skupinu u Argentini, da bi tako razbili našefalange, koje se spremaju osloboditi Domovinu Hrvatsku od srbokomunističkog jarma i njegovetiranije i robstva. Sbog toga je očito, da je naša sveta dužnost razkrinkati laži i octnjivanjanaših neprijatelja i protivnika, kako bismo spasili ugrožene živote naših prvoboraca ikompaktnost naših redova.

Zato je potrebno, da mi svi: družtva, pokreti, organizacije, skupine, logori, grupe, bez obzirana vjerske ili eventualne političke razlike, apeliramo na novog Predsjednika Argentine, napoznatog vojnika i iztaknutog katoličkog javnog radnika, na generala Lonardia, da uzme uzaštitu hrvatske zatvorenike i hrvatsku skupinu; potrebo je, da tražimo, u ime pravde idemokracije, da novi predsjednik Argentine učini sve, kako bi se bez strasti izpitali "dokazi",koji terete našu braću, i da se zajamči hrvatskim izbjeglicama, poznatim nacionalnim iprotukomunističkim borcima, pravedni pravni postupak; potrebno je, da zahtjevamo, da sepravedno i dolično postupi s hrvatskim državnim Poglavarom, Poglavnikom Dr. AntomPaveližem, koji je uviek bio praktični katolik i sdušno pomagao sv. Mater Crkvu, kako je touviek priznavao cjelokupni katolički hrvatski episkopat. (Koliko mi je poznato da se je tihteških i revolucionarnih prevrtničkih momenata naš Poglavnik morao sakrivati, jer je postojalavelika mogućnost da se u toj "mutnoj kaljuži" i Poglavnika ulovi i tajnim kanalima odvede zaBeograd, kao što se je dogodilo par godina kasnije i sa Adolfom Eichmann/a i tajnim kanalimadopremilo u TelAviv, mo. Otporaš).

Držeći se gornjih uputa i podataka, pišite apele na jeziku zemlje, u kojoj živite, pošaljite ihzračnom poštom - po mogućnosti preporučeno - na sliedeću adresu:

Exmo.Senor Presidente da la repubilca Argentina, general Eduardi, Bueons Aires, Argentina.



Nastojte sakupiti što više potpisa i poslati što više osobnih pisama! Stavite svoju adresu, jerće Vam se odgovoriti, kao što je to bio slučaj i u stvari Dra. Andrije Artukovića. Pokrenitenaše prijatelje i saveznike sa njihovim družtvima, organizacije i ugledne osobe, navlastitosvećenike.! Treba postupati žurno, da naši neprijatelji i politički protivnici ne bi izkoristilinovonastalu situaciju - situaciju nastalu iza revolucije, kada mržnja zna postati jedinimpokretačem akcija i kada naši neprijatelji, loveći u mutnome, ubacuju nove laži i bezdužnoocrnjuju - i uništili ili onemogućili naše prvoborce. Treba raditi odlučno, jer naši neprijatelji ipolitički protivnici , izkorišćuju uzvrele strasti, svojstvene svakom većem preokretu, daonemoguće našu rodoljubnu djelatnost i oslobodilačku borbu; prikazuju nas i naše prvoborcepred svietom i svjetskim javnim mnienjem kao avanturiste i teroriste, kao zaklete neprijateljevjere i kao obične zločince! Neprijatelj opet posegao za obtužbama i klevetama! U pitanju suHrvati! Na neprijateljske laži i klevete odgovorimo istinom! Pokažimo svietu, da smo povezani;na smrt i život! Braneći našu braću, branimo i sami sebe!

U ovim težkim časovima mi obnavljamo našu vjernost državnom Poglavaru i Vrhovnomzapovjedniku, Poglavniku Dru. Anti Paveliću, na koga posebno vrebaju neprijatelji Hrvatske injezine budućnosti. Mi, vojnici katoličke vjere, očitujemo i iztičemo svoju odanost Crkvi, kakosmo ti uviek činili, ne samo riečima već i djlima.

Sigurni smo, da će katolik vojnik, novi Predsjednik Argentine, General Lonardi, izići ususretnašim molbama i apelima, da će udovoljiti pravdi i istini i tako uništiti sve neprijateljske laži iklevete.


General drinjanin v.r.Pukovnik Pušić v.r.



HOĆE MENE OŽENUTI STRINA, NE ĆE STRINA NEGO ARGENTINAHOĆE MENE OŽENITI STRINA - NE ĆE STRINA NEGO ARGENTINA

(Pjesma uz gangu koju su po hrvtskim selima pjevali naši hrvatski mladići odmah poslije rata itom pjesmom htjeli dati do znanja hrvatskom narodu da se "njihove djevojke" nalaze uArgentini, a to su bili Ustaše koji su se spasili Bleiburškog pokolja. Osobno sam bio saslušavanu "Stanici Narodne Milicije" Sovići zbog te pjesme, a mnogi mladići pa i neke djevojke suzavršili u zatvorima ili odvedeni na prisilne radove...

Donosim jedne generalovo pismo kojeg je pisao suradniku Anti Kršeniću u Californiju. Pismonema datuma ali na omotnici/kuverti poštanski žig nosi datum 28 rujna 1955. godine. U pismuje bila i OKRUŽNICA koja, skoro, u detalje opisuje situaciju Hrvata u revolucionarnom



smjenjivanju peronističke vlasti u Argentini. Ja sam o tome iznio 25 lipnja ov.g jedanPoglavnikov sažeti izvještaj. Ova OKRUŽNICA popunjava prazninu Poglavnikova izvještaja.Sada najprije donosim pismo Anti Kršaniću, a poslije ovoga ću u cijelosti iznijeti OKRUŽNICU.Mo. Otporaš)

HRVATSKI NARODNI ODPORured glavnog tajnika(Datum s poštanskog žiga 28 rujna 1955., mo)

TAJNO.

Bragi brate !

U prilogu Vam šaljem najnovije OKRUŽNO PISMO, koje nastojte što prije razpačati medjunaše ljude, a posebno medju one, koji su udaljeni od centara. Nastojte svim sredstvimaproširiti misli istaknute u OKRUŽNOM PISMU, pridavajući posebnu važnost pokušaju"IZBORA" (jedan mjesečnik kratkog života kojeg su izdavali Hrvati u Argentini, mo), daPoglavnika i naš Pokret predstavi u lažnom svjetlu. Svima nam je poznato, da Poglavnik saogromnim brojem naših prvaka živi u Argentini, pa nisu imali mnogo mogućnosti, nego su moraliprihvatiti tamošnju situaciju. U takovim okolnostima naši se nisu mogli dovoljno braniti odpodvala "IZBORA", radi čega je ta dužnost bila pala na nas.

Poglavnik je uviek bio u najsrdačnijim odnosima sa Crkvom, pa tako i nadalje treba sve činiti,da vi svi u vašim sredinama djelujete kako smo mi to i uobičajali. (Ovdje se radi da jeperonisički režim došao u sukob s crkvom te tako postao neprijatelj i crkve i katolika u svojojzemlji Argentini. Došlo je do revolucije koju je poveo general Eduardo Lonardi. U tojargentinskoj reveoluciji perosistički režim se istakao u paljenju crkava i progonu crkvenihdostojanstvenika. Jugoslavenske tejne i javne službe i njihova promidžbena mašinerija,naravno uz podršku nekih naivnih Hrvata oko časopisa "IZBOR" su dojavljivali revolucionarnojJUNTI Eduarda Lonardija da su Poglavnik i Ustaše sudjelovale na strani Peronista u progonusvećenstva i paljenju crkava. Kada je JUNTA došla na vlast, počela su masovni progoni ihapšenja istaknutih Hrvata. Mnogi su završili u zatvorima...Ostalo čete razumijeti i shvatiti izOKRUŽNOG PISMA kojeg ću poslije ovog pisma iznijeti. Mo. Otporaš) Od dana kada smoštampali letak nastale su političke promjene u Argentini, gdje je Peron izgubio vlast, panastojte svim sredstvima spriečiti lažno tumačenje naših političkih protivnika o tobožnjemustaškom sudjelovanju na strani Peronista, a protiv Crkve.

Poznati su nam srpski i slovenski izvori, koji te viesti fabriciraju, a za predpostaviti je, da ćebiti i Hrvata, koji će ih pokušati širiti.

Javljajte se redovno i najstojte organizirati i poslati suradnju za DRINU, a posebno bi nasradovali mali ratni prikazi borbi, života i stradanja u Dalmaciji i njenim otocima.



Pišite mi na istu adresu t.j. Isabel Hernaiz, Beniganim, bez obzira kakovu mi naznaku stavili nakuvertu, ili ako bi vam se javili iz koje druge zemlje. Pošta će u svakom slučaju funkcionirati isvaka žurna stvar će biti riešena, a ako vam ne bi obširnije pisali za ovo prieme to je zato, jersmo spriečeni s poslovima na drugim sektorima.

Za Poglavnika i Dom - Spremni !(potpis general Drinjanin.)

OKRUŽNICA HRVATSKOG NARODNOG ODPORASVIM HRVATIMA U SVIETU

HRVATSKI NARODNI ODPORglevno tajničtvoBr. 7129/55Okr. pismo br. 104/1955,Stan, 20 listopada 1955.

SVIM HRVATIMA U SVIETU

Svima su Vam, barem u krupnim potezima, poznati dogadjaji zadnjih sedmaica u Argentini kaoi posljedice, koji bi sbog tih dogadjaja, lažno intrepetiranih, himbeno i bezdušnoizkorišćavanih od raznih neprijatelja hrvatskoga naroda, mogla doživjeti hrvatska skupina uArgentini, i to posebno njezini prvoborci s Poglavnikom na čelu. Mi smo već učinili neke korakekod uglednih osoba, kako bi se pružila moralna pomoć i zajamčio zakonski postupakprogonjenim Hrvatima, progonjenim na temelju podlih laži i najnižeg ocrnjivanja.

Budući da nove viesti govore o pogoršenju stanja o - povećanoj djelatnosti naših neprijatelja iprotivnika - ovime proširujemo akciju na najšire slojeve hrvatske emigracije, kako smo točinili i u drugim sgodama, kada su bili ugroženi hrvatski životi i hrvatski interesi.

Poznato je, da je Argentina - u času, kada nas nitko nije htio primiti, u preteško doba našepoviesti - primila mnogo tisuća hrvatskih izbjeglica, da ih je primila i da im je pružila zaštitu,osiguravši im život dostojan ljudi. Hrvatske su izbjeglice razumjeli značenje toga gesta, te suse pokazale kao zahvalni sinovi nove domovine, nastojeći sa svojim radom odužiti se zaširokogrudni priem, ali ne pojedincima, već čitavoj argentinskoj naciji. Hrvatske su izbjeglicepristupile izgradnji Argentine sa svim svojim sposobnostima, dok su se u politički životuključili samo nekoliko, koliko je to tadašnji peronistički režim zahtjevao od svih izbjeglica.Hrvatska je skupina služila Argentini, a ne prolaznome peronističkom režimu.

Treba požaliti, da je spomenuti peronistički režim poveo samoubilačku borbu protiv katoličkeCrkve, a treba energično osuditi, da su paljene crkve i da je progonjeno svećenstvo, s čimhrvatska skupina u Argemtini nije imala ništa zajedničko. Hrvatski Narodni Odpor, vjernitumač osjećaja goleme većine hrvatske emigracije i cijeloga hrvatskoga naroda, osudio jetakove i slične čine, i to jasno u svom službenom glasilu "DRINI" kao i u okružnim pismima, što



je poznato čitavoj hrvatskoj emigraciji. Pouzdano znamo, da ni jedan jedini Hrvat nijesudjelovao u tom svetogrdnom poslu, zato s pravom možemo - i moramo - ustati na obranu našehrvatske braće, kojima lažci i klevetnici, koji su davno pogazili obraz i ponos, pripisuju raznazlodjela, pred kojima se zgraža ljudsko srce.

Jugoslavensko komunističko poslanstvo u Buenos Airesu fabricira "dokaze" o tobožnjomsudjelovanju Ustaša u paljenju crkava, a neki naši politički protivnici u želji, da se nametnu zavodje hrvatskoj skupini ili da je dezorganiziraju i unište, ako im ne uspije postati vodjama,svojski pomažu i šire jugoslavensko komunističke obtužbe ne samo protiv Ustaša nego i protivsamih članova Hrvatske Državne Vlade u izbjegličtvu, protiv starješinstva hrvatskogDomobrana i protiv čitavog niza naših prvoboraca.

Oslanjajući se na te laži i podvale, nove argentinske vlasti, koje još ne poznaju istinsko stanjestvari, vrše premetačine u stanovima naših ljudi, zatvaraju ih, (sličnu stvar su francuske vlastičinile s nama državotvornim Hrvatima prigodom sastanka u Parizu u ožujku 1960. gogine,: Degaulle-a, McMilan-a, Eisenhower-a i Kruščeva, te nas internirali preko tri tjedna na otokKorziku, mo. Otporaš), traže oružje i obtužuju ih, da tobože organiziraju protirevoluciju, dasu sudjelovali u paljenju crkava i progonu svećenika. Mi smo sigurni, da ni jedan Hrvat nijepočinio tako teško i svetogrdno djelo, kao što je paljenje crkava. A kada bi to učinio, mi bismosami tražili najstrožiju kaznu i javnu osudu. U tome bismo slučaju tražili, da se nama -hrvatskim vojnicima - dadne mogućnost, da mu sudimo i na njemu kaznu izvršimo. Ali noveargentinske vlasti progone hrvatske prvoborce ne sbog počinjenih zlodjela, jer ih Hrvati uArgentini nikada nisu počinili, već sbog lažnih obtužba naših neprijatelja, koji se služe svimsredstvima, da unište ili obezglave moćnu hrvatsku skupinu u Argentini, da bi tako razbili našefalange, koje se spremaju osloboditi Domovinu Hrvatsku od srbokomunističkog jarma i njegovetiranije i robstva. Sbog toga je očito, da je naša sveta dužnost razkrinkati laži i octnjivanjanaših neprijatelja i protivnika, kako bismo spasili ugrožene živote naših prvoboraca ikompaktnost naših redova.

Zato je potrebno, da mi svi: družtva, pokreti, organizacije, skupine, logori, grupe, bez obzirana vjerske ili eventualne političke razlike, apeliramo na novog Predsjednika Argentine, napoznatog vojnika i iztaknutog katoličkog javnog radnika, na generala Lonardia, da uzme uzaštitu hrvatske zatvorenike i hrvatsku skupinu; potrebo je, da tražimo, u ime pravde idemokracije, da novi predsjednik Argentine učini sve, kako bi se bez strasti izpitali "dokazi",koji terete našu braću, i da se zajamči hrvatskim izbjeglicama, poznatim nacionalnim iprotukomunističkim borcima, pravedni pravni postupak; potrebno je, da zahtjevamo, da sepravedno i dolično postupi s hrvatskim državnim Poglavarom, Poglavnikom Dr. AntomPaveližem, koji je uviek bio praktični katolik i sdušno pomagao sv. Mater Crkvu, kako je touviek priznavao cjelokupni katolički hrvatski episkopat. (Koliko mi je poznato da se je tihteških i revolucionarnih prevrtničkih momenata naš Poglavnik morao sakrivati, jer je postojalavelika mogućnost da se u toj "mutnoj kaljuži" i Poglavnika ulovi i tajnim kanalima odvede zaBeograd, kao što se je dogodilo par godina kasnije i sa Adolfom Eichmann/a i tajnim kanalimadopremilo u TelAviv, mo. Otporaš).



Držeći se gornjih uputa i podataka, pišite apele na jeziku zemlje, u kojoj živite, pošaljite ihzračnom poštom - po mogućnosti preporučeno - na sliedeću adresu:

Exmo.Senor Presidente da la repubilca Argentina, general Eduardi, Bueons Aires, Argentina.

Nastojte sakupiti što više potpisa i poslati što više osobnih pisama! Stavite svoju adresu, jerće Vam se odgovoriti, kao što je to bio slučaj i u stvari Dra. Andrije Artukovića. Pokrenitenaše prijatelje i saveznike sa njihovim družtvima, organizacije i ugledne osobe, navlastitosvećenike.! Treba postupati žurno, da naši neprijatelji i politički protivnici ne bi izkoristilinovonastalu situaciju - situaciju nastalu iza revolucije, kada mržnja zna postati jedinimpokretačem akcija i kada naši neprijatelji, loveći u mutnome, ubacuju nove laži i bezdužnoocrnjuju - i uništili ili onemogućili naše prvoborce. Treba raditi odlučno, jer naši neprijatelji ipolitički protivnici , izkorišćuju uzvrele strasti, svojstvene svakom većem preokretu, daonemoguće našu rodoljubnu djelatnost i oslobodilačku borbu; prikazuju nas i naše prvoborcepred svietom i svjetskim javnim mnienjem kao avanturiste i teroriste, kao zaklete neprijateljevjere i kao obične zločince! Neprijatelj opet posegao za obtužbama i klevetama! U pitanju suHrvati! Na neprijateljske laži i klevete odgovorimo istinom! Pokažimo svietu, da smo povezani;na smrt i život! Braneći našu braću, branimo i sami sebe!

U ovim težkim časovima mi obnavljamo našu vjernost državnom Poglavaru i Vrhovnomzapovjedniku, Poglavniku Dru. Anti Paveliću, na koga posebno vrebaju neprijatelji Hrvatske injezine budućnosti. Mi, vojnici katoličke vjere, očitujemo i iztičemo svoju odanost Crkvi, kakosmo ti uviek činili, ne samo riečima već i djlima.

Sigurni smo, da će katolik vojnik, novi Predsjednik Argentine, General Lonardi, izići ususretnašim molbama i apelima, da će udovoljiti pravdi i istini i tako uništiti sve neprijateljske laži iklevete.


General drinjanin v.r.Pukovnik Pušić v.r.



JEDNO PISMO MAKSA LUBURIĆA ZA SVE NAS.

(Donosim ovdje jedno pismo u kojem se mi svi možemo na jedan ili drugi način naći. Pismo jepuno iskrenosti, pisano od prijatelja prijatelju, prof. Mirku Mehešu. Mirko Meheš je živio uCanadi. Znao sam za njega od prvih dana moje emigracije. Odmah poslije Bleiburga živio jejedno vrijeme u Parizu. Bio je iskreni prijatelj branitelja hrvatskih Ustaša u Marseillskom



atentatu Georges-a Desbons-a. Skupa su radili u pomaganju i spašavanju razbacanih Hrvataposlije Bleiburske Tragedije. Možada u tom pomaganju i spašavanju Hrvata - kažem samomožda - ona dvojica su pomogli Maksu Luburiću da se dočepa Španjolske.

Kada je u rujnu 1962. godine umro u Parizu branitelj hrvatskih Ustaša: Pospišila, Rajića iKralja, Georges Desbos, fra. Branko Marić iz Madrida je predvodio pogreb. Tom zgodon nasprovod su došli mnogi istaknuti Hrvati svih zvanja. Mene je zapala dužnost da je nosim četeri(4) odlikovanja koje je Georges Desbons dobio od hrvatske državne vlade NDH za sve uslugekoje je Maitre Geores Desbons učinio Hrvatima i za Hrvatsku. Odlikovanja Maitre GeoresDesbons su po vojničkom postupku položena sa njim u grob ili raku. Slijedi pismo punoispovijedi i još više razočaranja, ne razočaranja u Hrvatsku nego u ljude bez srca i karaktera.Ovo pismo najviše se bavi prof. Dubičancem koji je živio u Canadi i najviše se radi o Hrvatimaiz Canade. Pošto nisam živio u Canadi, mnogi predmeti mi nisu dovoljno poznati, iako sam mnogeosobe o kojima general Drinjanin ovdje piše poznavao. Zato bi iz povijesne perspektive bilopoželjno da se netko javi koje živio u Canadi i komentira na sadržaj ovoga pisma. Pismo jepisano na osam (8) stranica te ću ga u nastavcima iznijeti. Hvala na razumjevanju. Otporaš.)

general dRINJANIN8.2.1965.

Br.Prof. Mirko MehešSudbury. Canada.

Dragi moj brate !

Pišem Vam ovo pismo u onom duhu u kojem smo nas dva bratski radili u duhu ideja "SLUGADOMOVINE". Vjerujem da ćemo nas dva tako i biti do zadnjega daha života i do konačnogcilja, a to je ostvarenje hrvatske Države, a onda se možemo i svadjati pa i pomlatiti. Vi stesvakako bili u hravtskoj emigraciji jedan od nosioca ideja hrvatske sloge. Gdje god Vi budetetu će se nešto za Hrvatsku raditi. Može Vam ovo izgledati kao neko hofiranje, ali bolje je damoje riječi uzmete kao uvod u ono što Vam mislim reći. Radi se kao i uvijek o Savezu iDubičancu.

Kada god čujem ime Dubičanac i Savez sjetim se Vaših riječi u jednom starijem pismu, kojeste pisali prijateljima u Toronro, a meni poslali kopiju. Rekli ste medju inim i to da se vidi iznačina i rada Dubičanca, da je nekada bio u školi kod Luburića. To bi mogao biti nekada ikomplimenat, ali vremena su se promijenila i sa njima i Luburić, dok je dubičanac ostao isti.(Za današnju hrvatsku mladost i naraštaj potrebo je reći da je poslije razlaza s Poglavnikom1956. godine, ustaška glava Maksa Luburića je počela sasvim drugačije misliti. Tko bude pratioova Maksa Luburića Pisma, nesumnjivo će primjetiti tu razliku. Zato i ne donosim po redosljedui datumima Maksova Pisma. To činim zato da se ljudi prilagode Maksovu načinu pisanja, mo.Otporaš)



Dubičanac je u svom javnom radu najprije postavio svoj problem. Dok ste vi u Francuskoj nažuljevima svojih ruku stvarali svoj profesorat, podizali jednu brojnu hrvatsku obitelj i odgajaliiz hrvatskih askera buduće hrvatske sindikaliste, dr. Dubičanac je šutio, sredjivao svoj život izaradjivao pare. Kad je već bio što se veli - "gospodin čovjek" - onda je sazvao jednukonferenciju, u elitnom hotelu i uz dobru kapljicu i rekao: evo, ljudi, mene i evo Saveza!

Ukopčao se je u dobrom psihološkom, kojega smo mi stvarali podnoseći teške udarce našebraće-nebraće, održao jedan govor u kojem je rekao da je i on za hrvatsku državu, a da je zanju bio i Tomislav i Trpimir i Krešimir i Svačić i Starčević i Pavelić. (Samo se za Tita ne možereći da je bio za Hrvatsku Državu, mo. Otporaš). Dapače je medju velikane ubrojio i mene i totako, da je ispustio nekog drugog velikana čije je ime bilo dulje nego moje, pa je na praznomjestio nezgrpano uključio moje, vjerojatno sjećajući se u zadnjih čas ne toliko svog boravkau Jasenovcu nego činjenice, da u Torontu postoji jedna grupa Odporaša, koji su izdržali sorganizacijom i imenom Luburića (ovdje se radi o Ogranku HNO ERIK LISAK kojeg su uTorontu osnovali 1957. godine Hrvati: Ratko Gagro, Vladek Štefanac, Karlo Sopta i drugi, mo.Otporaš) i onda kada je to zaista bilo teško činiti.

S tim riječima nisam htio reći, da bi g. Dubičanca smatrao ovakvim ili onakvim. On je gospodin,patriota, i čak vjerujem da je pozetivno raspoložen prema svom bivšem zapovjednku. Čak jekupio i dionice (DRINAPRES-a, mo) i DRINE i poslao mi jednu lijepu umjetninu sa posvetom nadar. (I ovdje se mora reći nešto što je u svojim lažnim izjavama nedavno izjavio ubojicagenerala Drinjanina Ilija Stanić, da je general bio bogat i imao mnogo različitih nakita, mo.Otporaš). Nu u njegovu držanju ima nešto s čim nisam na čistu. Nije nikada smio počiniti takonapadno veliku taktičku i psihološku pogrješku, da je sebe proglasio Savezom, a zatim uzpomoć Vašu i drugih dobronamjernih ljudi stvorio Savez saveza, da bi taj predstavljao HrvateKanade u Hrvatskom Narodnom Vijeću.

Ovo pismo sam već počeo pisati tri puta i tri puta ga isparao, da ne bi povrijedio Vašuosjetljivost. To ne bi bilo lijepo. Nu jučer sam dobio jedno pismeno svjedočanstvo, da je ta"kuhinja" odlučila prevesti Odpor i Odporaše žedne preko vode. U tu svrhu eliminiran je RudeErić, a iskorošćena posebna situacija brata Rovera, kojemu je trebala javna političkarehabilitacija, (radi se o Srećku Roveru iz Australije kojeg se je bilo osumnjičilo da je kaovodič skupina Kavranove Akcije, radio za Oznu. Upravo zbog njega su trzavice počele izmeđuPoglavnika i generala Drinjanina 1955/1956., mo. Otporaš) da ga se iskoristi protiv Erića,protiv Odpora i naravno Luburića. Neću ovog časa govoriti o Roveru i o tome koliko je on togabio svjestan i koliko je u njemu prevladala osobna ambicija nad interesima Odpora. Jedno jesigurno, da je Rover imao nečistu savjest, jer mi se jedva usudio u oči gledati prilikom susretau Madridu, a nakon povratka njegova u Australiju samnom je skoro prekinuo veze, ali je saBrankom Jelićem našao mnogo dodirnih točaka.

Stvar Odpora u Australiji iza povratka Rovera išla je vertikalno niz brdo. Mali ljudi, poput onihOdporaša u Torontu, bili su eliminirani i mimoilaženi, a osobni prijatelji Roverovi, nekada dobrii stari povjerenici DRINE vraćali su mi pakete DRINE iz Australije i ubrzo se postavilakandidatura Rovera za šefa Odpora. S jedne strane je bilo Vijeće tj. VLADA I POLITIKA, a s



druge strane Rover se izgubio ko magare u magli, konspirirajući s problematičnim Gezom Pastyi t.zv. revolucionarno Bratstvom. Na povratku u Australiju više je vremena posvetio Varošu iljudima oko Varoševog odbora, koji su zapravo bili taj famozni "četvrti domovinski kanal".Postavljen je bio i hrvatski nacionalno fond u Australiji, a nekom zgodom sam čitao negdje, datakav fond postoji i u New Yorku. Dapače, Rover mi je jasno napisao, da će se u slijedeća dvamjeseca odrediti sudbina Hrvatske i tko tada zgrabi vlast, da će biti njegova. Izričito samodbio ponudu za strukturalnu i akcionu suradnju sa Bratstvom, a ponudio sam individualnoprilaženje za akciju spremnih pod mojom osobnom odgovornosti.

Medju onima koji su u New Yorku znali za tu akciju eliminiranja Odpora i ljubljenja u NewYorku gdje je dr. Jelić mnogima obećavao da iz New Yorka leti za Madrid, da se sa Maksomdogovori o tome što treba raditi na DOMOVINSKOM SEKTORU, a za koji je bio izabran dr.Jelić od strane Vijeća u New Yorku. (Ovdje treba za današnji naraštaj Hrvata pojasniti nekestrvari iz tog doba hrvatske političke emigracije. Osobno sam dio tih gibanja i promatranja pase osjećam ponukanim reći slijedeće:Teško se je poslije Tragedije Bleiburga Hrvatima bilo snalaziti u tuđim zemljama; bezpoznavanja jezika zemalja u kaojima su prebivali, bez prijatelja i bez ičega. Svak svakogaokrivljavao za lošu sudbinu kroz koju prolaze, svak se osjećao ispravan, nitko se nije osjećakrivim. U tom vrtlogu nesnalaženja samo su razdor i sumnja cvale i množile se. Nove hrvatskenacionalističke organizacije su se stvarale i izbijale na površinu. Ustaški Pokret kao legitimnipredstavnik hrvatskog naroda nastoji prikupiti u svoje redove svaku Hrvaticu i Hrvata. HSSpriznaje samo sebe kao istinitog i jedinig legitimnog predstavnika hrvatskog naroda.Nesnošljivosti između ove dvije krovne hrvatske organizacije su dovele do osnutka: HrvatskeRepublikanske Stranke 1951., Ivo Oršanić, iste godine Hrvatski Narodni Odpor, HNO MaksLuburić (tada u okviru Ustaškog Pokreta kao nastavak iz 1944 god.), Hrvatski Narodni Odbor,dr. Branko Jelić, Hrvatski Demokratski Odbor, dr. Krunoslav Stjepan Draganović i MiroslavVaroš. Svaka ova organizacija je imala svojih pristaša, sljedbenika i simpatizera; uz to i svojenazovimo više manje novine. Prepucavanja su bila velika i odvratna. Novodošli Hrvati bi saveseljem došli prve nedjelje u hrvatske crkve da upoznaju svoje Hrvate, da im kažu kako je uDomovini Hrvatskoj, kako tamo narod živi itd. Tek tu, sada, počima "regrutiranje" novodošlihHrvata u ove hrvatske organizacije različitih pogleda. Iz dana u dan procijep između Hrvataje sve veći i veći. Došlo do jedne prave i pravcate POLARIZACIJE HRVATA.

Naravno da je dolazak novodošlih Hrvata u emigraciju, svojim domovinskim shvaćanjem,prisilio hrvatsko političko vodstvo da osnuju jednu novu - do tada nepostojeću - hrvatskuorganizaciju koja će predstavljati sve postojeće hrvatske organizacije i pokrete. Tako jedošlo da stvaranja HRVATSKOG NARODNOG VIJEĆA. Naravno Hrvatski OslobodilačkiPokret, HOP i HSS nisu za to ni čuti htjeli, jer su se obe stranke smatrale kao legitimnipredstavnici hrvatskog naroda. Do sastanka je došlo u New Yorku 1962. godine. Na kratkoveselje mnogih Hrvata u Dijaspori, nazovimo ju tako, sada imamo HRVATSKU KROVNUORGANIZACIJU HRVATSKO NARODNO VIJEĆE koja će nas dovesti do oslobođenjaHrvatske. Prvi predsjednik HNV bio je Hrvat musliman dr. Ibrahim beg Džinich. Ali na svužalost svih nas, tako nije mislilo vodstvo dviju hrvatskih organizacija HOP i HSS. Bilo je idrugih, što tajnih što javnih rušitelja HNV. O tome u ovome pismu general Drinjanin piše. Ovosam smatrao nadodati poradi boljeg razumijevanja samog sadržaja pisma. Mo. Otporaš)



Medjutim, dobar dio pripadnika Vijeća, čim je izišao iz New Yorka počeo je svoju djelatnostnapadajima na ljude Odpora, posebno na mene osobno. Prof. Oršanić je priredio proslavu 10.Travnja u Buenos Airesu, u duhu napadaja na vojnike i posebno na mene. Dr. Jelić je nahamburškoj televiziji skupa sa komunistima i čifutima - napadao sve bivše borce i meneposebno. Poslije se je pravdao, da su ga prevarili, da i opet ponovi igru i opet isprika da su gaprevarili. Međutim, kada bi netko pogledao njegovu novinu iza New Yorka odmah će seosvjedočiti, da je to dio plana koji je stvoren prilikom zasjedanja Vijeća. Prema pukovnikuŠtiru, koji je inače vrlo sklon političkom djelovanju, dr. Jelić je u Buenos Airesu rekao: dakada mu govore o hrvatskim vojnicima, da ne zna bili plakao ili se smijao. Inače on je prijavionjemačkim vlastima pukovnika Batušića i tražio da mu se onemogući rad, jer je moj zastupnik,a ja da sam jasenovački koljač. Mogao bih Vam nabrojiti lijepu kiticu sličnoga cvijeća iz ustadruge gospode, koji su se ljubili i grlili u New Yorku.

Pitam ja Vas postoji li uopće Vijeće?

Tko je kriv da se je dijete skoro mrtvo rodilo, a da su ono malo života u njemu ugušili hrvatskistranačati?

Kakav raison-detre (opravdanje,mo) postojanja ima Savez kanadskih saveza, čiji je ciljpredstavljati kanadske Hrvate u nepostojećem Vijeću?

Kakvi taktički misterij može imati taj manevar sa odporaškim ljudima bez Odpora, sa namanametnutim predstavnicima, izigravajući one koje smo mi između sebe postavili. Vidite, ja jošnikada nisam mjenjao, ali ni postavio nijednoga predsjednika, tajnika, odbornika itd. ni ujednom odporaškom društvu i skupini. Ja sam dakle poštivao slobodnu igru ljudskih htijenja,sposobnoti, ambicija i akcije. Isto tako na domovinskom sektoru vladam se kao general i tu sinedam nametnuti ničiji diktat. Nastojao sam biti jedan demokratski general, kako bi mogaomoje dugogodišnje iskustvo dati za Hrvatsku. Ja sam još uvijek onaj stari Maks, koji je jeo sčarkarima na kaznu i spavao na slami i u bunkerima. Vladek (Šimunac iz Toronta, mo) je bio nanašem imanju i zna da sam ostavio jedno bogatstvo, da bi se mogao posvetiti Hrvatskoj. PadreOltra (jedan španjolski svećenik koji je vrlo dobro volio Hrvate i pomagao Hrvtima u svakojpotrebi, mo) i mnogi španjolski franjevci znadu za svaki moj korak, pa i ovaj. Moram Vam rećida sam prošao gorkih časova u zadnje tri godine, a ako budete imali vremena za razgovor sastricom Antom Došenom, sa Rudom Erićem i suprugom Milom, sa prof. Prcelom i njegovima, tesa mnogim drugim koji su kod mene bili u toku zadnjih godina - mogu Vam sve to potvrditi.Mogu vam reći da sam u pedesetoj godini sa četvero djece ostao na ulici, ali nisam popustio inastojao sam biti dobar zapovjednik Odpora.

Što mislite zašto?

Svatko si može praviti svoje kalkulacije o meni, svatko može odobravati ili ne moj korak, ali jaVas uvjeravam da sam se izložio skupa sa mojom četvero djecom zato da bi mogao bitidostojan zapovjednik, pa makar i samo ono male i vjerne grupe Odporaša u Torontu.



(Zato se nije niti čuditi da je Maks Luburić prozvao Toronto KULOM HRVATSTVA. Imamzapisnik s jedne sjednice organizacije ERIK LISAK iz Toronta gdje je zapisničar sjednicevodio zapisnik i stavio po rednom broju imena i prezimena onih članova koji taj dan nisu bili nasjednici. Vjerovali ili ne 97 članova ogranka ERIK LISAK toj sjednici iz različitih razloga nisubili na sjednici. To nam govori da je ogranak HNO ERIK LISAK bio snažan i jak, nacionalnosvjestan i stegovan, mo. Otporaš).

Kada bih ja Vama rekao istinu kakovih je sve ljudi bilo koji su me nastojali uništiti kodšpanjolskih vlasti, a sve zbog moje tobožnje izdaje prema Poglavniku, Vi bi se krstili lijevomnogom, a ne desnom rukom. Kad bih Vam ja rekao, da mi je sam nadbiskup Šarić (Ivan Šarić,Nadbiskup Vrhobosanski, umro u Madridu u srpnju 1960. god., mo) u društvu moje supruge, daako ne prignem šiju pred Poglavnikmo, da ću biti istjeran iz Španjolske, a to znači formalnobiti predan srbokomunistima. Da vam kažem da su stratezi Hopa (Hrvatski OslobodilačkiPokret, HOP, mo) na čelu sa jednom osobom, koju iz posebnih obzira ne spominjem, dali znatimojoj supruzi, da ja nisam nikakav general, nego kriminalni tip i obični ubojica, (zar StipeMisić i kompanija nisu rekli za hrvatske generale Antu Gotivinu i druge da su obični kriminalci iubojice, mo. Otporaš) koji je djecu klao i ljudsku krv pio, te joj nudili, ne samo gradjanski negoi crkveni razvod braka i stotinu stvari, koje ne spominjem radi dobrog ukusa i radi Vas samih,da Vas ne izlažem nepotrebnim šokovima.

Znam, da vjerujete u moje poštenje, pa i sposobnost i hrabrost. Zato vjerujem da znate damene ne vode osobne ambicije. Ja sam ljudima Odpora mnogo puta ponudio, da neka medjusobom izaberu drugog zapovjednika, a neće biti nikakova tajna, da sam nastojao pukovnikaŠtira izgurati na to mjesto, a na politička mjesta postaviti ljude, koje Vi dobro poznajete saraznih sastanaka u Torontu. Medjutim, DOGADJA SE TO, DA OGROMNA VEĆINAPRIPADNIKA ODPORA TVRDI DA BI MOJE POVLAČENJE BILO SMATRANONAJOBIČNIJIM DEZERTERSTVOM. Nakon razlaza sa Poglavnikom dobio sam preko dvjestapisama od najuglednijih ljudi emigracije, koji su u ime viših hrvatskih interesa zahtijevali odmoga rodoljublja, da se povučem. Pa vidite, ja sam se povukao i bio sam valjda tri godine danisam skoro nikome ni pisma potvrdio, a kamoli napisao. U to vrijeme su ovi mali ljudi Odporaši,moji mnogi bivši vojnici i drugi koji to nisu bili - ne samo meni pisali nego i obnavljali vjeru, daih neću napustiti. Prema tome, onoga časa, kada sam se okrenuo, moj životni put je već bioodredjen. Imam jednu misiju i tako dugo dok traje moj život idem tim putem.

(Što god više čitam Pisma Maksa Luburića, sve više upoznajem njegov životni put. Ići stopamaMaksa Luburića nije bilo LAKO. On je jedne zgode napisao, mislim u novini GLAS DOMOVINE1960. god., koju su uređivali braća Rudi i Srećko Tomić u Torontu: Da sve što sam činio, činiosam iz ljubavi prema Hrvatskoj. To najbolje objašnjava dr. Ante Ciliga, koji je bio MaksaLuburića ideološki i politički protivnik i bivši zatvorenik u Sabirnom Logoru Jasenovac:

"...Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kada jednom bude ujedinjen i oslobodjen, kadasvlada svoju dosadašnju polemensku razdrobljenost i pocijepanost, u slobodnu domovinu, kaosimbol hrvatske slobode i ujedinjenja, prenijeti u zajednički grob u Zagreb, na Mirogoj, tijelaonih neujedinjenih u životu svojih vodja, mačeka i Pavelića, a da će Luburićevo tijelo bitiprevezeno na vječni počinak u njegovu Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu u



Zagreb, biti izloženo mrtvom borcu i opće priznanje, koliko god je on griješio, u prvom redu uonoj prvoj fazi svojeg života, bilo iz ideološkog fanatizma, bilo iz dinarske svojevoljnosti,nikada on nije griješio zbog koristoljublja; sve što je činio, činio je za ideju, kako ju je onshvaćao, nikad za novac, za bogatstvo, za materijalno dobro, za ugodan i lak život. To jenajveće priznanje, koje će mu povijest ne sumnjivo dati". Iz "DANICE" 17 prosinca 1969godine.

OBRANA br. 135/136 str. 9 kolovoza 1970.

Prepisao sam doslovno. Htio sam sve prepisati velikim slovima, ali nisam jer sam htio bitidosljedan originalu članka. Zato bi bilo poželjno ovaj opis dra. Ante Cilige (1892/1998) stavitiu velika slova. Otporaš.)

Možda ćete reći zašto Vam sve to govorim?

1.) Činim to zato, jer sam uvjeren, da sva tako zvana gospoda - stranačari rade na tome daraskopaju Odpor eliminirajući mene i one za koje se predpostavlja, da mene neće (iz bilo kojihrzaloga) napustiti. Pri tome kao inteligentniji nastoje raznim manevrima, sintezama itd.stvoriti grupe, koje bi preuzele incijativu u svoje ruke, a sami Odporaši bili bi tek siva masa,koja bi pljeskala govornicima i punila kase raznih fondova za politički turizam i fabriciranjesuperstruktura, koje tako brzo nestaju kako su i postale. Oko stotinjak poznatih hrvatskihintelektualaca bili su izigrani po dru. Jeliću u Europi. Mnogi od njih na upit zar ne vide kuda tovodi, sto puta su rekli, da oni žele kolektivnom akcijom nadomjestiti personalnost leaderaJelića, a oni preuzeti vodstvo. Kako se je svršilo znate i sami. Ja ne želim biti korisna budalasamo zato, da nekoliko dobronamjernih ljudi kao Vi izgubite nekoliko godina, da Vašem novomleaderu Dubičancu nametnuli kolektivno vodstvo. Nasuprot tome, kao praktičan čovjek,vjerujem da takove ljude ne treba dizati, kako bi si uštedjeli kasnije obaranje.

2.) Ako su jednom Odporaši odlučili da im ja budem zapovjednik, a mene pokrenuli iz mogabogatog buržujskog doma i moje nove kramarske obitelji, a ja se odlučio i pošao tim stazama,onda je to za cijeli život. Čovjek koji ima jednu misiju i ima tako postojane sljedbenike, koji subili dosljedniji od mene samoga, nema prava dezertirati. Ja osobno ne bih smatrao ni ozbiljnimni dostojnim ni jednoga generala, koji bi preuzeo jednu dužnost, a onda prepustio vjetrovima ihirovima jednu organizaciju kojoj stoji na čelu. Prema tome ne mogu pomagati one ideje,skupine ili ljude, koji rade osobno protiv mene. Ili jesam ili nisam zapovjednik Odpora! Prematome smatram logičnim, da ona gospoda, koji hoće računati sa Osporom moraju računatisamnom osobno i sa svim onima, koje mi medjusobno stavimo na čelo Odpora.

3.) S druge strane ja nikada kanadskom Odporu neću nametati nikakovih lokalnih ni taktičkihrješenja. Imam apsolutno povjerenje ne samo u našu medjusobnu vjernost - medjuOdporašima - nego i u izdržljivost i permanentnost tih ljudi zacrtanim idealima, a moram Vamai njima priznati, da su njihovi sudovi o pojedinim ljudima bili točniji nego moji.

Evo baš Husnija (njegov vojnik i satnik HOS NDH, mo) mi veli, da mu je pisao Galić izAustralije, da je jedan tamošnji Jelićev povjerenik u Sydney-u govorio odporaškim ljudima,



kako bi skupa platili put Jeliću da dodje u Australiju i tako izvrši hrvatsku slogu. (Osobno sampoznavao dra. Jelića. Branko Jelić je u ime Poglavnika i Ustaškog Pokreta išao par puta usjevernu i južnu Ameriku promicati ideje Nezavisne Države Hrvatske. Treba priznati da je usvojoj misiji u mnogome uspio. Kada je zadnji puta bio u posjeti sjevernoj Ameriku i pripovratku za Europu, engleske vlasti ga uhapse i zadržale u zatvoru sve do, mislim, 1947.godine. Od tada u glavi dra. Branka Jelića je rasla ideja političkog leadera. U svojoj noviniHRVATSKA DRŽAVA je napisao nekih 35 nastavaka POVODOM POGLAVNIKOVE SMRTI.Imao sam priliku čitati te opise kroz koje se je mogla vidjeti otvorena prozirnost veličanjasamog sebe, kako bi se reklo: Ja, do mene ja, a pokraj nas dvojice opet JA, mo. Otporaš) IzŠvedske je meni osobno pisao glavni povjerenik Hrvoj, da je tamošnji povjerenik Jelića htio nabrzinu supotpisati pozivno pismo Jeliću da dodje u Švedsku, jer da on ne samo - da ima mandatsvoga odbora nego i HOP-a i Domobrana, te Oršanića itd. itd. - Vijeće uopće ni ne spominje. Papitam ja Vas, kakvoga smisla ima sve to.

Mošda ćete Vi meni reći da se samo radi o Hrvatima Kanade. Ja bih Vas podsjetio na sudbinuUjedinjenih Hrvata u Australiji, na sudbinu istih i u samoj USA. Ja Vam o tome mogu neštoreći, jer sam za vrijeme stvaranja istih Ujed. Hrvata bio u najtješnjoj vezi sa fra. SilvijemGrubišiće. (Silvije Grubišić (1909/1985) je bio hrvatski svećenik na župi u Chicagu. Napisao jeknjigu OD PRADOMOVINE DO DOMOVINE, Chicago 1979g., mo) I Ujedno Hrvati USA su bilizamišljeni kao Savez saveza ili raznih društava. Istina je ta, da niti se uspjelo absorbirati nidesnicu t.j. ustaše ili hop, kako hoćete, a niti Hrv. Bratsku Zajednicu, a niti HSS.

Jedino su Odporaši podmetali ledja, a iz Chicaga su bili isto tako tretirani kao mi sada odVijeća. Stvaralo se dojam, kao da mu trebamo biti sretni što nas pripuste nekamo. O tome biRude Erić i Ivan Prcela mogli mnogo govoriti. Ista taktika se je upotrebljavala i sa Vijećem,jer se nije od svih pošteno mislilo. Tako ili gore dogodit će se i sa tim Savezom i ja zatootvoreno velim, da Odpor u Kanadi i USA mora najprije ostvariti svoje legalne i funkcionalnebaze, izabrati svoje predstavnike i neka ovi razgovaraju sa svima, koji to hoće.

Jesam i za razgovor sa svim drugim predstavnicima, ali sam apsolutno protiv svake izbornegeometrije i visoke matematike, gdje se samo žonglira (gdje se vješto - a ne sasvim častno -iskorišćavaju činjenice u sporu dviju ili više političkih frakcija, mo) i sa nekoliko imena, a saotvorenim ciljem, da se zabije klin izmedju mene i Odporaša, odnosno izmedju društava iOdporovskih predstavnika, kao što su Erić, Crni, Prcela, Šego, Gagro, Vladek itd. itd. Dobiosam dovoljno pisama od malih ljudi iz Hamiltona, Otawe, Montreala itd. u kojima oni na svojjedinstven način govore o problemima, pa medju inim i o tome, kako ljudi Saveza sa svojom,možda nadmoćnijom ekipom intelektualaca, nastoje izvrgnuti ruglu ne samo Gagru i Šimunca,nego i sve druge vodeće ljude Odpora skupa samnom na čelu. Ja znam imamo mana inedostataka, pa možda je koji od nas polupismen ili nepismen, a čak dozvoljavam da je neki odnas i zaklao koga partizana.

JEDNO PISMO MAKSA LUBURIĆA ZA SVE NAS

Unatoč toga ti naši nepismeni koljači, kako nas zovu, vodili su bojne, pukovnije i divizije, istosa uspjehom, kao i na drugoj strani gdje su brice i terezije driblali naše glavnoštabce.



Hrvatska je postajala tako dugo, dok su harambaše krstarili sa ovakovim nepismenimpredvodnicima ustaških jedinica. I ne samo to, nego vam ispovjedam moju čvrstu vjeru, da ćeHrvatska biti oslobodna tek onda, kad njezini preživjeli harambaše povedu hrvatske seljake iproletere i nesavršene djake u borbu. Vi znate, da nisam demagog i uvijek sam braniointelektualce, ali Vam velim sasma iskreno, da više vjerujem u one male ljude, koji su se našli uovoj gužvi i stvorili i održali društva, nego one superintelektualce sa računicom u ruci, kojisebe smatraju bogomdani vodiocima naroda. Prema tomu ja sam za to, da se sjeda sa svimHrvatima koji su za Hrvatsku Državu, sve počam tamo od državotvornih socijalista isindikalista, istarskih i dalmatinskih partizana, (treba ovdje spomenuti da je u IstarskojDRINI br. 3/4 1964 g. izišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA,str. 19/21, koju je sastavio dr. Miljenko Dabo Peranić a general Drinjanin djelomično izmjenioi odobrio. Dakle, u ovom pismu ni godinu dana kasnije general Drinjanin govori i piše u duhuPORUKE IZMIRENJA..., mo. Otporaš), preko HSS, islamskih, katoličkih i pravoslavnihdržavotvornih skupina, pa do onih najdivljijih ustaša, pa makr ih vodio moj bivši šepavi ćataJakov Barbarić. Ali sam apsolutno protiv toga, da ljudi Odpora ubuduće gube vrijeme ufiktivnim strukturama. Nakon atomizacije Hop-a i neslavnog uminuća Vijeća - bezuvjetno jepotrebno, da se Odpor afirmira na nedvojben način, na dva posebna fronta : onom vanjskom ipolitičkom frontu, te onom drugom vojno - konspirativnom ilegalnom domovinskom. Ja bih seosjeća sretnim, da Vaše veliko hrvatsko srce i Vaš duboki um - budu stavljeni podpuno u službutih ideja i kroz Odpor. Kanadski Savez nikada neće moći ni preteći, ni nadomjestiti Odpor, jerniti ima jasnih ideja, niti ekipe prokušanih boraca predvodnika, koji bi mogli zatalasati ioduševiti mase. Tih nekolicina intelektualaca nisu ni intelektualno, ni brojčano, ni potencijalno,ni politički, ni stoti dio onoga što ima u USA, pa kada oni nisu medju milijun Hrvata uspijeliostvariti nešto efikasnoga u USA, jedva je za vjerovati, da bi stvorili u Kanadi, gdje jeelemenat mnogo revolucionarniji i dinamičniji.

Mnogo su konstruktivnije Vaše ideje o organizaviji tečajeva za odgoj vodećih ljudi za legalno,društveno, političko i socijalno djelovanje u slobodnom svijetu. Napravite lekcije, ja ću Vam ihtiskati. Kada sam počeo pisati ovo pismo nisam mislio biti tako opširan, ali sam iz poštovanjaprema Vašoj osobi i radi značenja ideja koje iznosite, stvar namjenio ne smao Vama, nego ionom krugu ljudi iz Kanade i USA, koje dobro poznate sa naših radnih sastanaka i koji su sviVaši prijatelji i poštivaoci. Vjerujem, da ćete znati cijeniti moju iskrenost i volio bih da menetko ocijeni kao egoistu, kao zla čovjeka ali ambicioznog generala, nego da me drže glupanom.Radije neka me mrzi nego da me sažaljavaju. Budući da sam uvjeren, da kanadski Savez nećeništa dobra učiniti za našu stvar (poznavajući ideje i mišljenje generala Drinjanina, za sigurnoje htio reći ...učiniti za našu "hrvatsku" stvar, mo) - ostajemo Odpor - i onda ćemo sami snositiodgovornost za naša djela i nedjela. Želio bih da nas dva budemo i nadalje ono što smo bili dosada.

Uz pozdrav Vašoj obitelji, odani Vamgeneral Drinjanin, potpis.

(Osobno sam vidio sama sebe u mnogim izraženim mislima u ovom pismu. Mnogi smo midržavotvorni Hrvati patili za Domovinom Hrvatskom. To je uvijek izgledalo tako kao da smo sina tabane ispisali ime HRVATSKA te kuda god smo koracali i hodali, tragovi hrvatstva su



ostajali. Mnogima to nije bilo po vilji ni želji. Tuđe zemlje imaju svoje zakone koji suprilagođeni njihovim težnjama i željama, a ne našim hrvatskim htijenjima, pa smo često putaimali sukoba sa vlastima dotičnih zemalja; a naši folklorni Hrvati bi nam se naslađivali: NEKATO STE I ZASLUŽILI, onom istom nasladom što se je neki dana hrvatski poslanik iz Bečanaslađivao hrvatskome Domoljubu koji leži u austrijskom zatvoru samo zato što je došao naBleiburg odati počast Hrvatima, žrtvama antifašizma, žrtvama jugoslavenskemržnje...Otporaš.)



general DRINJANIN9.2.1965.

"PRIPADNICIMA ZAPOVJEDNOG SKUPA ODPORA"

(U predhodnom opisu br. 221 donio sam pismo generala Drinjanina kojeg je pisao prof. MirkiMehešu 8.2.1965., dakle dan prije ovog pisma kojeg sada iznosim. Otporaš.)

Draga braćo!

Prilažem Vam kopiju pisma kojeg sam uputio našem dragom prijatelju prof. Mehešu. Nakonozbiljnih poteškoća koje sam imao krajem 1964., kako u mom privatnom životu, tako i upogledu tiskare, zahvaljujući Bogu i pomoći i izdržljivosti Vas sviju, vjerujem da je došao čas,(vrijeme, mo) da afirmiramo ime i organizaciju Odpora na način, da organizacija možefunkcionirati sa mnom ili bez mene. (Svakako bih preporučio čitateljima ovog pisma dapročitaju i prethodno pismo br. 221, mo) To je preduvjet, da se može ići korak dalje. Oni kojisu nam negirali političku pamet, davno su propali. Oni koji su nam negirali pravo da vodimorevoluciju, frakasirali su. Oni koji su dirali u našu čast, - dokazali su da su bili nečastni. Sadaje na nama red. Ne smijemo zatajiti. Legalizacijom kruga Prijatelja ODPORA u USA stvorenisu temelji za našu afirmaciju. Svaki na svom području neka taktizira kako može, nekasudjeluje u radu društava kojih hoće, ali ne gubite vrijeme u očekivanju nemogućeg. Trebaizvršiti potpunu reviziju naše taktike i strategije na političkom polju. Ja se nadam, da ću zanajkraće vrijeme moći izbaciti nekoliko OBRANA (novina i glavno glasilo organizacije HNO,mo.) manjeg obimai u mnogo primjeraka, kako bi Vi mogli na svojim područjima povezati namasklone ljude. Podpuni frakaso HOP-a, Vijeća i HSS - da ne govorimo o H.B.Z. - stavlja nas usvijetu pred čisto politički problem. Vama prepuštam taktički dio, pa ostanite u drugimdruštvima gdje mislite da je potrebno, a stvarajte ODPOR gdje se to može.

Ja vjerujem, da ću u nizu okružnih pisama pripadnicima Zapovjednog Skupa moći obraditiaktuelna pitanja i posvetiti se domovinskom sektoru. Ako Husnija (Husnija Hrustanović Hrvat,musliman, rođen 5 svibnja 1922. u Gacku, Hercegovina, pjesnik, emigrirao 1945., najprije



odlazi u Siriju, zatim u Austrliju, da bi konačno 1964. gođao u Španjolsku. Surađivao je umnogim hrvatskim publikacijama, te je počeo surađivati i sa generalom Drinjaninom i raditi utiskari DRINAPRESS, gdje je tiskao knjižicu ili zbirku pjesama U PONORIMA VREMENA,kniga br. 5, Valencija 1965., mo) i njegova obitelj budu mogli izdržati ovu klimu t.j. vlagu - ondaće i stvar tiskare imati svoga čovjeka. Na svaki način ja ću ja ću napraviti ono što mognem, aučinite i Vi isto tako. Vjerujem, da ću tijekom ovog tjedna staviti u pogon LINOTYP, a to ćebiti početak jednog novog doba za Odpor.

Ovih dana razaslati ćemo malu ali značajnu raspravu puk. Štira: "Strateška Važnost Bosne"(To je jedna knjižica od 48 stranica u kojoj pu. Ivan Štir analizira važnost BOSNE u ratnimzbivanjima međunarodnih interesa. To se je moglo osjetiti, osobito mi Hrvati, u zadnjem ratu1991-1995. Knjižica je tiskana u izdanju DRINAPRESS, knjiga br. 4, Madrid 1965., mo)Naravna stvar da Vam svima ostavljam na srce, da za 10 Travnja afirmirate gdje je god tomoguće ODPOR, ako ne drugo - jednom Misom ili bratskim sastankom, pa da odmah o svemutome pošaljete izvještaje i fotografije u crno-vijelom, a ne u bojama, kao bi neposredo izatoga mogli tiskati jednu spomen DRINU o 20-godišnjici ODPORA, za koji broj od sviju Vasočekujem suradnju. Od sada u buduće, ukoliko se ne dogodi štogod nepredvidjenoga, naše vezeće biti češće i sigurne.

Uz naš vojnički pozdrav, odani Vamgeneral drinjanin.



JEDNO PISMO MAKSA LUBURIĆA ZA SVE NAS.

(Donosim ovdje jedno pismo u kojem se mi svi možemo na jedan ili drugi način naći. Pismo jepuno iskrenosti, pisano od prijatelja prijatelju, prof. Mirku Mehešu. Mirko Meheš je živio uCanadi. Znao sam za njega od prvih dana moje emigracije. Odmah poslije Bleiburga živio jejedno vrijeme u Parizu. Bio je iskreni prijatelj branitelja hrvatskih Ustaša u Marseillskomatentatu Georges-a Desbons-a. Skupa su radili u pomaganju i spašavanju razbacanih Hrvataposlije Bleiburske Tragedije. Možada u tom pomaganju i spašavanju Hrvata - kažem samomožda - ona dvojica su pomogli Maksu Luburiću da se dočepa Španjolske.

Kada je u rujnu 1962. godine umro u Parizu branitelj hrvatskih Ustaša: Pospišila, Rajića iKralja, Georges Desbos, fra. Branko Marić iz Madrida je predvodio pogreb. Tom zgodon nasprovod su došli mnogi istaknuti Hrvati svih zvanja. Mene je zapala dužnost da je nosim četeri(4) odlikovanja koje je Georges Desbons dobio od hrvatske državne vlade NDH za sve uslugekoje je Maitre Geores Desbons učinio Hrvatima i za Hrvatsku. Odlikovanja Maitre GeoresDesbons su po vojničkom postupku položena sa njim u grob ili raku. Slijedi pismo punoispovijedi i još više razočaranja, ne razočaranja u Hrvatsku nego u ljude bez srca i karaktera.Ovo pismo najviše se bavi prof. Dubičancem koji je živio u Canadi i najviše se radi o Hrvatima



iz Canade. Pošto nisam živio u Canadi, mnogi predmeti mi nisu dovoljno poznati, iako sam mnogeosobe o kojima general Drinjanin ovdje piše poznavao. Zato bi iz povijesne perspektive bilopoželjno da se netko javi koje živio u Canadi i komentira na sadržaj ovoga pisma. Pismo jepisano na osam (8) stranica te ću ga u nastavcima iznijeti. Hvala na razumjevanju. Otporaš.)

general dRINJANIN8.2.1965.

Br.Prof. Mirko MehešSudbury. Canada.

Dragi moj brate !

Pišem Vam ovo pismo u onom duhu u kojem smo nas dva bratski radili u duhu ideja "SLUGADOMOVINE". Vjerujem da ćemo nas dva tako i biti do zadnjega daha života i do konačnogcilja, a to je ostvarenje hrvatske Države, a onda se možemo i svadjati pa i pomlatiti. Vi stesvakako bili u hravtskoj emigraciji jedan od nosioca ideja hrvatske sloge. Gdje god Vi budetetu će se nešto za Hrvatsku raditi. Može Vam ovo izgledati kao neko hofiranje, ali bolje je damoje riječi uzmete kao uvod u ono što Vam mislim reći. Radi se kao i uvijek o Savezu iDubičancu.

Kada god čujem ime Dubičanac i Savez sjetim se Vaših riječi u jednom starijem pismu, kojeste pisali prijateljima u Toronro, a meni poslali kopiju. Rekli ste medju inim i to da se vidi iznačina i rada Dubičanca, da je nekada bio u školi kod Luburića. To bi mogao biti nekada ikomplimenat, ali vremena su se promijenila i sa njima i Luburić, dok je dubičanac ostao isti.(Za današnju hrvatsku mladost i naraštaj potrebo je reći da je poslije razlaza s Poglavnikom1956. godine, ustaška glava Maksa Luburića je počela sasvim drugačije misliti. Tko bude pratioova Maksa Luburića Pisma, nesumnjivo će primjetiti tu razliku. Zato i ne donosim po redosljedui datumima Maksova Pisma. To činim zato da se ljudi prilagode Maksovu načinu pisanja, mo.Otporaš)

Dubičanac je u svom javnom radu najprije postavio svoj problem. Dok ste vi u Francuskoj nažuljevima svojih ruku stvarali svoj profesorat, podizali jednu brojnu hrvatsku obitelj i odgajaliiz hrvatskih askera buduće hrvatske sindikaliste, dr. Dubičanac je šutio, sredjivao svoj život izaradjivao pare. Kad je već bio što se veli - "gospodin čovjek" - onda je sazvao jednukonferenciju, u elitnom hotelu i uz dobru kapljicu i rekao: evo, ljudi, mene i evo Saveza!

Ukopčao se je u dobrom psihološkom, kojega smo mi stvarali podnoseći teške udarce našebraće-nebraće, održao jedan govor u kojem je rekao da je i on za hrvatsku državu, a da je zanju bio i Tomislav i Trpimir i Krešimir i Svačić i Starčević i Pavelić. (Samo se za Tita ne možereći da je bio za Hrvatsku Državu, mo. Otporaš). Dapače je medju velikane ubrojio i mene i totako, da je ispustio nekog drugog velikana čije je ime bilo dulje nego moje, pa je na praznomjestio nezgrpano uključio moje, vjerojatno sjećajući se u zadnjih čas ne toliko svog boravka



u Jasenovcu nego činjenice, da u Torontu postoji jedna grupa Odporaša, koji su izdržali sorganizacijom i imenom Luburića (ovdje se radi o Ogranku HNO ERIK LISAK kojeg su uTorontu osnovali 1957. godine Hrvati: Ratko Gagro, Vladek Štefanac, Karlo Sopta i drugi, mo.Otporaš) i onda kada je to zaista bilo teško činiti.

S tim riječima nisam htio reći, da bi g. Dubičanca smatrao ovakvim ili onakvim. On je gospodin,patriota, i čak vjerujem da je pozetivno raspoložen prema svom bivšem zapovjednku. Čak jekupio i dionice (DRINAPRES-a, mo) i DRINE i poslao mi jednu lijepu umjetninu sa posvetom nadar. (I ovdje se mora reći nešto što je u svojim lažnim izjavama nedavno izjavio ubojicagenerala Drinjanina Ilija Stanić, da je general bio bogat i imao mnogo različitih nakita, mo.Otporaš). Nu u njegovu držanju ima nešto s čim nisam na čistu. Nije nikada smio počiniti takonapadno veliku taktičku i psihološku pogrješku, da je sebe proglasio Savezom, a zatim uzpomoć Vašu i drugih dobronamjernih ljudi stvorio Savez saveza, da bi taj predstavljao HrvateKanade u Hrvatskom Narodnom Vijeću.

Ovo pismo sam već počeo pisati tri puta i tri puta ga isparao, da ne bi povrijedio Vašuosjetljivost. To ne bi bilo lijepo. Nu jučer sam dobio jedno pismeno svjedočanstvo, da je ta"kuhinja" odlučila prevesti Odpor i Odporaše žedne preko vode. U tu svrhu eliminiran je RudeErić, a iskorošćena posebna situacija brata Rovera, kojemu je trebala javna političkarehabilitacija, (radi se o Srećku Roveru iz Australije kojeg se je bilo osumnjičilo da je kaovodič skupina Kavranove Akcije, radio za Oznu. Upravo zbog njega su trzavice počele izmeđuPoglavnika i generala Drinjanina 1955/1956., mo. Otporaš) da ga se iskoristi protiv Erića,protiv Odpora i naravno Luburića. Neću ovog časa govoriti o Roveru i o tome koliko je on togabio svjestan i koliko je u njemu prevladala osobna ambicija nad interesima Odpora. Jedno jesigurno, da je Rover imao nečistu savjest, jer mi se jedva usudio u oči gledati prilikom susretau Madridu, a nakon povratka njegova u Australiju samnom je skoro prekinuo veze, ali je saBrankom Jelićem našao mnogo dodirnih točaka.

Stvar Odpora u Australiji iza povratka Rovera išla je vertikalno niz brdo. Mali ljudi, poput onihOdporaša u Torontu, bili su eliminirani i mimoilaženi, a osobni prijatelji Roverovi, nekada dobrii stari povjerenici DRINE vraćali su mi pakete DRINE iz Australije i ubrzo se postavilakandidatura Rovera za šefa Odpora. S jedne strane je bilo Vijeće tj. VLADA I POLITIKA, a sdruge strane Rover se izgubio ko magare u magli, konspirirajući s problematičnim Gezom Pastyi t.zv. revolucionarno Bratstvom. Na povratku u Australiju više je vremena posvetio Varošu iljudima oko Varoševog odbora, koji su zapravo bili taj famozni "četvrti domovinski kanal".Postavljen je bio i hrvatski nacionalno fond u Australiji, a nekom zgodom sam čitao negdje, datakav fond postoji i u New Yorku. Dapače, Rover mi je jasno napisao, da će se u slijedeća dvamjeseca odrediti sudbina Hrvatske i tko tada zgrabi vlast, da će biti njegova. Izričito samodbio ponudu za strukturalnu i akcionu suradnju sa Bratstvom, a ponudio sam individualnoprilaženje za akciju spremnih pod mojom osobnom odgovornosti.

Medju onima koji su u New Yorku znali za tu akciju eliminiranja Odpora i ljubljenja u NewYorku gdje je dr. Jelić mnogima obećavao da iz New Yorka leti za Madrid, da se sa Maksomdogovori o tome što treba raditi na DOMOVINSKOM SEKTORU, a za koji je bio izabran dr.Jelić od strane Vijeća u New Yorku. (Ovdje treba za današnji naraštaj Hrvata pojasniti neke



strvari iz tog doba hrvatske političke emigracije. Osobno sam dio tih gibanja i promatranja pase osjećam ponukanim reći slijedeće:Teško se je poslije Tragedije Bleiburga Hrvatima bilo snalaziti u tuđim zemljama; bezpoznavanja jezika zemalja u kaojima su prebivali, bez prijatelja i bez ičega. Svak svakogaokrivljavao za lošu sudbinu kroz koju prolaze, svak se osjećao ispravan, nitko se nije osjećakrivim. U tom vrtlogu nesnalaženja samo su razdor i sumnja cvale i množile se. Nove hrvatskenacionalističke organizacije su se stvarale i izbijale na površinu. Ustaški Pokret kao legitimnipredstavnik hrvatskog naroda nastoji prikupiti u svoje redove svaku Hrvaticu i Hrvata. HSSpriznaje samo sebe kao istinitog i jedinig legitimnog predstavnika hrvatskog naroda.Nesnošljivosti između ove dvije krovne hrvatske organizacije su dovele do osnutka: HrvatskeRepublikanske Stranke 1951., Ivo Oršanić, iste godine Hrvatski Narodni Odpor, HNO MaksLuburić (tada u okviru Ustaškog Pokreta kao nastavak iz 1944 god.), Hrvatski Narodni Odbor,dr. Branko Jelić, Hrvatski Demokratski Odbor, dr. Krunoslav Stjepan Draganović i MiroslavVaroš. Svaka ova organizacija je imala svojih pristaša, sljedbenika i simpatizera; uz to i svojenazovimo više manje novine. Prepucavanja su bila velika i odvratna. Novodošli Hrvati bi saveseljem došli prve nedjelje u hrvatske crkve da upoznaju svoje Hrvate, da im kažu kako je uDomovini Hrvatskoj, kako tamo narod živi itd. Tek tu, sada, počima "regrutiranje" novodošlihHrvata u ove hrvatske organizacije različitih pogleda. Iz dana u dan procijep između Hrvataje sve veći i veći. Došlo do jedne prave i pravcate POLARIZACIJE HRVATA.

Naravno da je dolazak novodošlih Hrvata u emigraciju, svojim domovinskim shvaćanjem,prisilio hrvatsko političko vodstvo da osnuju jednu novu - do tada nepostojeću - hrvatskuorganizaciju koja će predstavljati sve postojeće hrvatske organizacije i pokrete. Tako jedošlo da stvaranja HRVATSKOG NARODNOG VIJEĆA. Naravno Hrvatski OslobodilačkiPokret, HOP i HSS nisu za to ni čuti htjeli, jer su se obe stranke smatrale kao legitimnipredstavnici hrvatskog naroda. Do sastanka je došlo u New Yorku 1962. godine. Na kratkoveselje mnogih Hrvata u Dijaspori, nazovimo ju tako, sada imamo HRVATSKU KROVNUORGANIZACIJU HRVATSKO NARODNO VIJEĆE koja će nas dovesti do oslobođenjaHrvatske. Prvi predsjednik HNV bio je Hrvat musliman dr. Ibrahim beg Džinich. Ali na svužalost svih nas, tako nije mislilo vodstvo dviju hrvatskih organizacija HOP i HSS. Bilo je idrugih, što tajnih što javnih rušitelja HNV. O tome u ovome pismu general Drinjanin piše. Ovosam smatrao nadodati poradi boljeg razumijevanja samog sadržaja pisma. Mo. Otporaš)

Medjutim, dobar dio pripadnika Vijeća, čim je izišao iz New Yorka počeo je svoju djelatnostnapadajima na ljude Odpora, posebno na mene osobno. Prof. Oršanić je priredio proslavu 10.Travnja u Buenos Airesu, u duhu napadaja na vojnike i posebno na mene. Dr. Jelić je nahamburškoj televiziji skupa sa komunistima i čifutima - napadao sve bivše borce i meneposebno. Poslije se je pravdao, da su ga prevarili, da i opet ponovi igru i opet isprika da su gaprevarili. Međutim, kada bi netko pogledao njegovu novinu iza New Yorka odmah će seosvjedočiti, da je to dio plana koji je stvoren prilikom zasjedanja Vijeća. Prema pukovnikuŠtiru, koji je inače vrlo sklon političkom djelovanju, dr. Jelić je u Buenos Airesu rekao: dakada mu govore o hrvatskim vojnicima, da ne zna bili plakao ili se smijao. Inače on je prijavionjemačkim vlastima pukovnika Batušića i tražio da mu se onemogući rad, jer je moj zastupnik,a ja da sam jasenovački koljač. Mogao bih Vam nabrojiti lijepu kiticu sličnoga cvijeća iz ustadruge gospode, koji su se ljubili i grlili u New Yorku.



Pitam ja Vas postoji li uopće Vijeće?

Tko je kriv da se je dijete skoro mrtvo rodilo, a da su ono malo života u njemu ugušili hrvatskistranačati?

Kakav raison-detre (opravdanje,mo) postojanja ima Savez kanadskih saveza, čiji je ciljpredstavljati kanadske Hrvate u nepostojećem Vijeću?

Kakvi taktički misterij može imati taj manevar sa odporaškim ljudima bez Odpora, sa namanametnutim predstavnicima, izigravajući one koje smo mi između sebe postavili. Vidite, ja jošnikada nisam mjenjao, ali ni postavio nijednoga predsjednika, tajnika, odbornika itd. ni ujednom odporaškom društvu i skupini. Ja sam dakle poštivao slobodnu igru ljudskih htijenja,sposobnoti, ambicija i akcije. Isto tako na domovinskom sektoru vladam se kao general i tu sinedam nametnuti ničiji diktat. Nastojao sam biti jedan demokratski general, kako bi mogaomoje dugogodišnje iskustvo dati za Hrvatsku. Ja sam još uvijek onaj stari Maks, koji je jeo sčarkarima na kaznu i spavao na slami i u bunkerima. Vladek (Šimunac iz Toronta, mo) je bio nanašem imanju i zna da sam ostavio jedno bogatstvo, da bi se mogao posvetiti Hrvatskoj. PadreOltra (jedan španjolski svećenik koji je vrlo dobro volio Hrvate i pomagao Hrvtima u svakojpotrebi, mo) i mnogi španjolski franjevci znadu za svaki moj korak, pa i ovaj. Moram Vam rećida sam prošao gorkih časova u zadnje tri godine, a ako budete imali vremena za razgovor sastricom Antom Došenom, sa Rudom Erićem i suprugom Milom, sa prof. Prcelom i njegovima, tesa mnogim drugim koji su kod mene bili u toku zadnjih godina - mogu Vam sve to potvrditi.Mogu vam reći da sam u pedesetoj godini sa četvero djece ostao na ulici, ali nisam popustio inastojao sam biti dobar zapovjednik Odpora.

Što mislite zašto?

Svatko si može praviti svoje kalkulacije o meni, svatko može odobravati ili ne moj korak, ali jaVas uvjeravam da sam se izložio skupa sa mojom četvero djecom zato da bi mogao bitidostojan zapovjednik, pa makar i samo ono male i vjerne grupe Odporaša u Torontu.(Zato se nije niti čuditi da je Maks Luburić prozvao Toronto KULOM HRVATSTVA. Imamzapisnik s jedne sjednice organizacije ERIK LISAK iz Toronta gdje je zapisničar sjednicevodio zapisnik i stavio po rednom broju imena i prezimena onih članova koji taj dan nisu bili nasjednici. Vjerovali ili ne 97 članova ogranka ERIK LISAK toj sjednici iz različitih razloga nisubili na sjednici. To nam govori da je ogranak HNO ERIK LISAK bio snažan i jak, nacionalnosvjestan i stegovan, mo. Otporaš).

Kada bih ja Vama rekao istinu kakovih je sve ljudi bilo koji su me nastojali uništiti kodšpanjolskih vlasti, a sve zbog moje tobožnje izdaje prema Poglavniku, Vi bi se krstili lijevomnogom, a ne desnom rukom. Kad bih Vam ja rekao, da mi je sam nadbiskup Šarić (Ivan Šarić,Nadbiskup Vrhobosanski, umro u Madridu u srpnju 1960. god., mo) u društvu moje supruge, daako ne prignem šiju pred Poglavnikmo, da ću biti istjeran iz Španjolske, a to znači formalnobiti predan srbokomunistima. Da vam kažem da su stratezi Hopa (Hrvatski OslobodilačkiPokret, HOP, mo) na čelu sa jednom osobom, koju iz posebnih obzira ne spominjem, dali znati



mojoj supruzi, da ja nisam nikakav general, nego kriminalni tip i obični ubojica, (zar StipeMisić i kompanija nisu rekli za hrvatske generale Antu Gotivinu i druge da su obični kriminalci iubojice, mo. Otporaš) koji je djecu klao i ljudsku krv pio, te joj nudili, ne samo gradjanski negoi crkveni razvod braka i stotinu stvari, koje ne spominjem radi dobrog ukusa i radi Vas samih,da Vas ne izlažem nepotrebnim šokovima.

Znam, da vjerujete u moje poštenje, pa i sposobnost i hrabrost. Zato vjerujem da znate damene ne vode osobne ambicije. Ja sam ljudima Odpora mnogo puta ponudio, da neka medjusobom izaberu drugog zapovjednika, a neće biti nikakova tajna, da sam nastojao pukovnikaŠtira izgurati na to mjesto, a na politička mjesta postaviti ljude, koje Vi dobro poznajete saraznih sastanaka u Torontu. Medjutim, DOGADJA SE TO, DA OGROMNA VEĆINAPRIPADNIKA ODPORA TVRDI DA BI MOJE POVLAČENJE BILO SMATRANONAJOBIČNIJIM DEZERTERSTVOM. Nakon razlaza sa Poglavnikom dobio sam preko dvjestapisama od najuglednijih ljudi emigracije, koji su u ime viših hrvatskih interesa zahtijevali odmoga rodoljublja, da se povučem. Pa vidite, ja sam se povukao i bio sam valjda tri godine danisam skoro nikome ni pisma potvrdio, a kamoli napisao. U to vrijeme su ovi mali ljudi Odporaši,moji mnogi bivši vojnici i drugi koji to nisu bili - ne samo meni pisali nego i obnavljali vjeru, daih neću napustiti. Prema tome, onoga časa, kada sam se okrenuo, moj životni put je već bioodredjen. Imam jednu misiju i tako dugo dok traje moj život idem tim putem.

(Što god više čitam Pisma Maksa Luburića, sve više upoznajem njegov životni put. Ići stopamaMaksa Luburića nije bilo LAKO. On je jedne zgode napisao, mislim u novini GLAS DOMOVINE1960. god., koju su uređivali braća Rudi i Srećko Tomić u Torontu: Da sve što sam činio, činiosam iz ljubavi prema Hrvatskoj. To najbolje objašnjava dr. Ante Ciliga, koji je bio MaksaLuburića ideološki i politički protivnik i bivši zatvorenik u Sabirnom Logoru Jasenovac:

"...Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kada jednom bude ujedinjen i oslobodjen, kadasvlada svoju dosadašnju polemensku razdrobljenost i pocijepanost, u slobodnu domovinu, kaosimbol hrvatske slobode i ujedinjenja, prenijeti u zajednički grob u Zagreb, na Mirogoj, tijelaonih neujedinjenih u životu svojih vodja, mačeka i Pavelića, a da će Luburićevo tijelo bitiprevezeno na vječni počinak u njegovu Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu uZagreb, biti izloženo mrtvom borcu i opće priznanje, koliko god je on griješio, u prvom redu uonoj prvoj fazi svojeg života, bilo iz ideološkog fanatizma, bilo iz dinarske svojevoljnosti,nikada on nije griješio zbog koristoljublja; sve što je činio, činio je za ideju, kako ju je onshvaćao, nikad za novac, za bogatstvo, za materijalno dobro, za ugodan i lak život. To jenajveće priznanje, koje će mu povijest ne sumnjivo dati". Iz "DANICE" 17 prosinca 1969godine.

OBRANA br. 135/136 str. 9 kolovoza 1970.

(Prepisao sam doslovno. Htio sam sve prepisati velikim slovima, ali nisam jer sam htio bitidosljedan originalu članka. Zato bi bilo poželjno ovaj opis dra. Ante Cilige (1892/1998) stavitiu velika slova. Otporaš.)

Možda ćete reći zašto Vam sve to govorim?



1.) Činim to zato, jer sam uvjeren, da sva tako zvana gospoda - stranačari rade na tome daraskopaju Odpor eliminirajući mene i one za koje se predpostavlja, da mene neće (iz bilo kojihrzaloga) napustiti. Pri tome kao inteligentniji nastoje raznim manevrima, sintezama itd.stvoriti grupe, koje bi preuzele incijativu u svoje ruke, a sami Odporaši bili bi tek siva masa,koja bi pljeskala govornicima i punila kase raznih fondova za politički turizam i fabriciranjesuperstruktura, koje tako brzo nestaju kako su i postale. Oko stotinjak poznatih hrvatskihintelektualaca bili su izigrani po dru. Jeliću u Europi. Mnogi od njih na upit zar ne vide kuda tovodi, sto puta su rekli, da oni žele kolektivnom akcijom nadomjestiti personalnost leaderaJelića, a oni preuzeti vodstvo. Kako se je svršilo znate i sami. Ja ne želim biti korisna budalasamo zato, da nekoliko dobronamjernih ljudi kao Vi izgubite nekoliko godina, da Vašem novomleaderu Dubičancu nametnuli kolektivno vodstvo. Nasuprot tome, kao praktičan čovjek,vjerujem da takove ljude ne treba dizati, kako bi si uštedjeli kasnije obaranje.

2.) Ako su jednom Odporaši odlučili da im ja budem zapovjednik, a mene pokrenuli iz mogabogatog buržujskog doma i moje nove kramarske obitelji, a ja se odlučio i pošao tim stazama,onda je to za cijeli život. Čovjek koji ima jednu misiju i ima tako postojane sljedbenike, koji subili dosljedniji od mene samoga, nema prava dezertirati. Ja osobno ne bih smatrao ni ozbiljnimni dostojnim ni jednoga generala, koji bi preuzeo jednu dužnost, a onda prepustio vjetrovima ihirovima jednu organizaciju kojoj stoji na čelu. Prema tome ne mogu pomagati one ideje,skupine ili ljude, koji rade osobno protiv mene. Ili jesam ili nisam zapovjednik Odpora! Prematome smatram logičnim, da ona gospoda, koji hoće računati sa Osporom moraju računatisamnom osobno i sa svim onima, koje mi medjusobno stavimo na čelo Odpora.

3.)S druge strane ja nikada kanadskom Odporu neću nametati nikakovih lokalnih ni taktičkihrješenja. Imam apsolutno povjerenje ne samo u našu medjusobnu vjernost - medjuOdporašima - nego i u izdržljivost i permanentnost tih ljudi zacrtanim idealima, a moram Vamai njima priznati, da su njihovi sudovi o pojedinim ljudima bili točniji nego moji.

Evo baš Husnija (njegov vojnik i satnik HOS NDH, mo) mi veli, da mu je pisao Galić izAustralije, da je jedan tamošnji Jelićev povjerenik u Sydney-u govorio odporaškim ljudima,kako bi skupa platili put Jeliću da dodje u Australiju i tako izvrši hrvatsku slogu. (Osobno sampoznavao dra. Jelića. Branko Jelić je u ime Poglavnika i Ustaškog Pokreta išao par puta usjevernu i južnu Ameriku promicati ideje Nezavisne Države Hrvatske. Treba priznati da je usvojoj misiji u mnogome uspio. Kada je zadnji puta bio u posjeti sjevernoj Ameriku i pripovratku za Europu, engleske vlasti ga uhapse i zadržale u zatvoru sve do, mislim, 1947.godine. Od tada u glavi dra. Branka Jelića je rasla ideja političkog leadera. U svojoj noviniHRVATSKA DRŽAVA je napisao nekih 35 nastavaka POVODOM POGLAVNIKOVE SMRTI.Imao sam priliku čitati te opise kroz koje se je mogla vidjeti otvorena prozirnost veličanjasamog sebe, kako bi se reklo: Ja, do mene ja, a pokraj nas dvojice opet JA, mo. Otporaš) IzŠvedske je meni osobno pisao glavni povjerenik Hrvoj, da je tamošnji povjerenik Jelića htio nabrzinu supotpisati pozivno pismo Jeliću da dodje u Švedsku, jer da on ne samo - da ima mandatsvoga odbora nego i HOP-a i Domobrana, te Oršanića itd. itd. - Vijeće uopće ni ne spominje. Papitam ja Vas, kakvoga smisla ima sve to.



Mošda ćete Vi meni reći da se samo radi o Hrvatima Kanade. Ja bih Vas podsjetio na sudbinuUjedinjenih Hrvata u Australiji, na sudbinu istih i u samoj USA. Ja Vam o tome mogu neštoreći, jer sam za vrijeme stvaranja istih Ujed. Hrvata bio u najtješnjoj vezi sa fra. SilvijemGrubišiće. (Silvije Grubišić (1909/1985) je bio hrvatski svećenik na župi u Chicagu. Napisao jeknjigu OD PRADOMOVINE DO DOMOVINE, Chicago 1979g., mo) I Ujedno Hrvati USA su bilizamišljeni kao Savez saveza ili raznih društava. Istina je ta, da niti se uspjelo absorbirati nidesnicu t.j. ustaše ili hop, kako hoćete, a niti Hrv. Bratsku Zajednicu, a niti HSS.

Jedino su Odporaši podmetali ledja, a iz Chicaga su bili isto tako tretirani kao mi sada odVijeća. Stvaralo se dojam, kao da mu trebamo biti sretni što nas pripuste nekamo. O tome biRude Erić i Ivan Prcela mogli mnogo govoriti. Ista taktika se je upotrebljavala i sa Vijećem,jer se nije od svih pošteno mislilo. Tako ili gore dogodit će se i sa tim Savezom i ja zatootvoreno velim, da Odpor u Kanadi i USA mora najprije ostvariti svoje legalne i funkcionalnebaze, izabrati svoje predstavnike i neka ovi razgovaraju sa svima, koji to hoće.

Jesam i za razgovor sa svim drugim predstavnicima, ali sam apsolutno protiv svake izbornegeometrije i visoke matematike, gdje se samo žonglira (gdje se vješto - a ne sasvim častno -iskorišćavaju činjenice u sporu dviju ili više političkih frakcija, mo) i sa nekoliko imena, a saotvorenim ciljem, da se zabije klin izmedju mene i Odporaša, odnosno izmedju društava iOdporovskih predstavnika, kao što su Erić, Crni, Prcela, Šego, Gagro, Vladek itd. itd. Dobiosam dovoljno pisama od malih ljudi iz Hamiltona, Otawe, Montreala itd. u kojima oni na svojjedinstven način govore o problemima, pa medju inim i o tome, kako ljudi Saveza sa svojom,možda nadmoćnijom ekipom intelektualaca, nastoje izvrgnuti ruglu ne samo Gagru i Šimunca,nego i sve druge vodeće ljude Odpora skupa samnom na čelu. Ja znam imamo mana inedostataka, pa možda je koji od nas polupismen ili nepismen, a čak dozvoljavam da je neki odnas i zaklao koga partizana.

JEDNO PISMO MAKSA LUBURIĆA ZA SVE NAS

Unatoč toga ti naši nepismeni koljači, kako nas zovu, vodili su bojne, pukovnije i divizije, istosa uspjehom, kao i na drugoj strani gdje su brice i terezije driblali naše glavnoštabce.Hrvatska je postajala tako dugo, dok su harambaše krstarili sa ovakovim nepismenimpredvodnicima ustaških jedinica. I ne samo to, nego vam ispovjedam moju čvrstu vjeru, da ćeHrvatska biti oslobodna tek onda, kad njezini preživjeli harambaše povedu hrvatske seljake iproletere i nesavršene djake u borbu. Vi znate, da nisam demagog i uvijek sam braniointelektualce, ali Vam velim sasma iskreno, da više vjerujem u one male ljude, koji su se našli uovoj gužvi i stvorili i održali društva, nego one superintelektualce sa računicom u ruci, kojisebe smatraju bogomdani vodiocima naroda. Prema tomu ja sam za to, da se sjeda sa svimHrvatima koji su za Hrvatsku Državu, sve počam tamo od državotvornih socijalista isindikalista, istarskih i dalmatinskih partizana, (treba ovdje spomenuti da je u IstarskojDRINI br. 3/4 1964 g. izišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA,str. 19/21, koju je sastavio dr. Miljenko Dabo Peranić a general Drinjanin djelomično izmjenioi odobrio. Dakle, u ovom pismu ni godinu dana kasnije general Drinjanin govori i piše u duhuPORUKE IZMIRENJA..., mo. Otporaš), preko HSS, islamskih, katoličkih i pravoslavnih



državotvornih skupina, pa do onih najdivljijih ustaša, pa makr ih vodio moj bivši šepavi ćataJakov Barbarić. Ali sam apsolutno protiv toga, da ljudi Odpora ubuduće gube vrijeme ufiktivnim strukturama. Nakon atomizacije Hop-a i neslavnog uminuća Vijeća - bezuvjetno jepotrebno, da se Odpor afirmira na nedvojben način, na dva posebna fronta : onom vanjskom ipolitičkom frontu, te onom drugom vojno - konspirativnom ilegalnom domovinskom. Ja bih seosjeća sretnim, da Vaše veliko hrvatsko srce i Vaš duboki um - budu stavljeni podpuno u službutih ideja i kroz Odpor. Kanadski Savez nikada neće moći ni preteći, ni nadomjestiti Odpor, jerniti ima jasnih ideja, niti ekipe prokušanih boraca predvodnika, koji bi mogli zatalasati ioduševiti mase. Tih nekolicina intelektualaca nisu ni intelektualno, ni brojčano, ni potencijalno,ni politički, ni stoti dio onoga što ima u USA, pa kada oni nisu medju milijun Hrvata uspijeliostvariti nešto efikasnoga u USA, jedva je za vjerovati, da bi stvorili u Kanadi, gdje jeelemenat mnogo revolucionarniji i dinamičniji.

Mnogo su konstruktivnije Vaše ideje o organizaviji tečajeva za odgoj vodećih ljudi za legalno,društveno, političko i socijalno djelovanje u slobodnom svijetu. Napravite lekcije, ja ću Vam ihtiskati. Kada sam počeo pisati ovo pismo nisam mislio biti tako opširan, ali sam iz poštovanjaprema Vašoj osobi i radi značenja ideja koje iznosite, stvar namjenio ne smao Vama, nego ionom krugu ljudi iz Kanade i USA, koje dobro poznate sa naših radnih sastanaka i koji su sviVaši prijatelji i poštivaoci. Vjerujem, da ćete znati cijeniti moju iskrenost i volio bih da menetko ocijeni kao egoistu, kao zla čovjeka ali ambicioznog generala, nego da me drže glupanom.Radije neka me mrzi nego da me sažaljavaju. Budući da sam uvjeren, da kanadski Savez nećeništa dobra učiniti za našu stvar (poznavajući ideje i mišljenje generala Drinjanina, za sigurnoje htio reći ...učiniti za našu "hrvatsku" stvar, mo) - ostajemo Odpor - i onda ćemo sami snositiodgovornost za naša djela i nedjela. Želio bih da nas dva budemo i nadalje ono što smo bili dosada.

Uz pozdrav Vašoj obitelji, odani Vamgeneral Drinjanin, potpis.

(Osobno sam vidio sama sebe u mnogim izraženim mislima u ovom pismu. Mnogi smo midržavotvorni Hrvati patili za Domovinom Hrvatskom. To je uvijek izgledalo tako kao da smo sina tabane ispisali ime HRVATSKA te kuda god smo koracali i hodali, tragovi hrvatstva suostajali. Mnogima to nije bilo po vilji ni želji. Tuđe zemlje imaju svoje zakone koji suprilagođeni njihovim težnjama i željama, a ne našim hrvatskim htijenjima, pa smo često putaimali sukoba sa vlastima dotičnih zemalja; a naši folklorni Hrvati bi nam se naslađivali: NEKATO STE I ZASLUŽILI, onom istom nasladom što se je neki dana hrvatski poslanik iz Bečanaslađivao hrvatskome Domoljubu koji leži u austrijskom zatvoru samo zato što je došao naBleiburg odati počast Hrvatima, žrtvama antifašizma, žrtvama jugoslavenskemržnje...Otporaš.)





TORONTO - KULA HRVATSTVA!

(Čitajući ova PISMA MAKSA LUBURIĆA olako se može primijetiti da je težina rada HNO usvim pogledima bila u pravo u Torontu. Naravno da je jezgra bila u Glavnom Stanu HNO kojimje rukovodio, upravljao i smjernice davao general Drinjanin. Također se olako može primijetitida je general Drinjanin stalno pisao, na pisma odgovarao, - pogledajte datume na svakom pismu- reklo bi se kao da ni spavao nije. Ideja vodilja mu je bila Hrvatska. Otporaš.)

" D R I N A " - Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika.

Uredničtvo i Uprava Madsrid, 15.9.1964.

general Drinjanin

Vel. T. Vidovu, dužobrižniku Odpora,Br. V. Šimincu, gl. povjereniku,Br. Z. (Žarko, mo) Bojčiću, odsjek za promidžbu,na znanje br. R. Gagri, PredsjednikuToronto, Kanada

Draga braćo !

U svoje vrijeme pisao sam Vam o materijalu vjerske prirode, te o želji, da bi se za tu stvardobila suradnja i drugih osoba, koje recimo nebi htjele s nama suradjivati na čisto vojno-političkom, društvenom itd. radu. Potreba je bila da u tom radu sudjelujemo, te smo padreOltra i general Luburić predstavnici Hrvatske u toj medjunarodnoj organizaciji i predstavljatićemo Hrvatsku na raznim Kongresima i priredbama. Nu ne kao Odpor, Vojska itd. nego kao -katolici. I svaki od nas ima pravo kao vjernik sudjelovati. I naravno i druge osobe, kojepolitički misle drugačije. I ovdje ih ima raznih gledišta, nacija, ideologija, ali su pristalice svogpokreta.

Naravno da ovu stvar treba i pomoći, jer tiskanje sličica, knjižica, pravljenje i slanje paketa,itd. isto košta. Nastojte dakle nekako tu nešto sabrati, pa ili poslati izravno ili predati bratuŠimuncu na posebni konto. Mi naravno ne možemo teretiti fond Drine sa tim izdatcima, negosmo to pokrili osobno padre Oltra i ja. Nismo nikome postavili uvjeta, silili na prodaju, pa iakosu nam neki obračunali dolar po paketu od deset knjižica i 10 sličica, većina nije ništa dala. Kaoi uvjek: mi vršimo jednu misiju, a kao i uvjek oni najsvjestniji pomažu stvar, koja nam je istopotrebna kao i kruh u tijelu. Hrvatska će imati koristi i od ove pobožne akcije.

Poslao sam pakete (svaki deset kuverata kompletnih) ovako : Šimuncu 6, Nosić 3, Markić 1,Ostojić 6, Sreter 1, Ćurić 3, Alilović 1, Fra Berto Dragičević 2, (Koliko je meni poznato, a otome je pisao pok. Dinko Šalić, generalov zet, da je prva osoba kojoj se je general Luburić1947. ili još bolje 1948. iz Francuske javio, bio je vlć. Roberto dragičević, mo. Otporaš) vlč.Vidov 10, Papec 1, GDJA Lavinski 6, GAGRO (za Bojčića) 6 paketa.



Poslao sam i knjižicu SOCIJALNI ESEJI (Pro. Mirko Meheš, izdanje DRINAPRESS-a 1964. oradu Dr. Felix Niedzielski, mo. Otporaš) total no komada: Šimunac 180, Nosić 20, Markić 10,Ostojić 60, (Š)SRETER 10, Ćurić 30, ALILOVIĆ 10, FRA BERTO 10, Papec 10, GAGRO(Bojčić) 60. Ta je knjižica zgodna za sve, jer upoznaje sa komunističkom doktrinom, a zgodnaje s vjerske strane jer upoznaje sa socijalnom naukom Crkve.

I ovom zgodom mogu reći dvoje: možda sam slab trgovac u ovim stvarima i možda bi drugi tobolje vodio, - ali onoga časa nebi vršili misiju i onda bi moje sposobnosti trgovca boljeizkoristio, nego prodajući sve te knjižice. Vjerujem da smo svi toga sviestni. Ova će nam stvarmnoga vrata ovdje i drugdje otvoriti, a kao vjernici uživamo u duhu, kao drugi u vrsti slastima.Duša se hrani, kao i tijelo. I mi smo oboje. Pokušajte nekako, skupa il posebno, učiniti štomožete, barem u Torontu, kamo i pišem za ovu stvar i neka se materijal proširi, šalje kućirodbini i dade u ruke svima, a koliko se može pomozite. Mi smo stari marijanski narod. Širimotu pobožnost, jer nastavljamo sa radom. Ostalima, u provincijama nisam poslao, nego ćudrugom zgodom, a vi mi predložite rješenje. Bog!

Odani vam general Drinjanin.Posljednje uređivanje od Bobani : 02-05-2014 at 04:16



ULOGA SREĆKA ROVERA U POKRETU "DESETI TRAVNJA"OKRUŽNO PISMO IVANA PRUSCA

(Ovo Okružno pismo Ivana Prusca je je izdalo društvo "UJEDINJENI HRVATIAUSTRALIJE" iz Wollongong-a 2500, s adresom P.O. BOX 1474 pod naslovom OBAVIJEST is potpisom Predsjednika KARLO MALINA, v.r. i Tajnika MATE ĆOSIĆ, v.r. s datumomWollongong, 21. Rujan 1968. Mo, Otporaš)

"ULOGA SREĆKA ROVERA U POKRETU "10 TRAVANJA"

Nakon izlaska knjige "TRAGEDIJA KAVRANA I DRUGOVA" sve više dobivam pisama izAustralije i Novog Zelanda od različitih društava i pojedinaca s molbom, da im pobliže opišemulogu Srećka Rovera u organizaciji pokreta "10 Travnja", koje je organiziralo državno vodstvou emigraciji tokom 1946-1948. godine.

Rovera osobno poznajem od ljeta 1945. godine dok je još živio u logoru Fermo u Italiji.Poznajem ga kao povučenog čovjeka, koji je živio isto tako siromašno kao i većina od nas. U tovrijeme nije se isticao kao pobornik bilo kakovih akcija protiv Jugoslavije.



Glavnu riječ o takovim pitanjima imali su u logoru slijedeći časnici: dopukovnik JosipTomljanović (Braco), bojnik Krešo Župan i bojnik Ivica Gržeta.

Od političkog vodstva bivše Hrvatske administracije (Ustaškog pokreta) glavnu su riječ imalidržavni tajnik ing. Mimo Rosandić, stožernik Julije Špalj i stožernik Jole Bujanović, koje jesamo Kavran odredio 1946. godine kada je dolazio u Italiju kao član pratnje dr. Ante Pavelića,prilikom njegova prelaska iz Austrije u Italiju.

Koliko je meni poznato, Rover nije nikada prisustvovao tajnim dogovorima spomenutihpredstavnika. Zadnji put sam sreo Srećka Rovera 1946. godine prilikom dolaska nadsatnikaEde Kršulja iz Modene u Fermo. Bio sam tada u logoru u Medeni u posjeti kod nekih prijatelja itu mi se je pridružio nadsatnik Kršulj i izrazio želju da posjeti svoju rođakinju u Fermu,gospođu pok. bojnika Kovačića, kao i nadporučnika Rovera. S njim je on nekada služio u I.zdrugu pod zapovjedništvom pok. Jure Francetića (Viteza).

Poslije toga zadnjeg sastanka, koji je više ličio na upoznavanje sa osobama, koje je on trebaoposjetiti, nikada nisam imao prilike čuti bilo što o Roveru sve do samog suđenja pripadnicimaorganizacije "10 Travanja" (ja podvukao, mo) u zagrebu.

Prilikom čitanja pojedinih optužnica nije ništa izišlo na vidjelo, što bi Rovera za bilo štoteretilo. Nitko nije Rovera optuživao da ga je nagovarao da pristupi tome pokretu.

Njega jedino optužuju kao ustaškog zločinca, koji je uživao veliko povjerenje kod članaVodstva, Božidara Kavrana, s kojim je za vrijeme stare Jugoslavije sudjelovao u širenjuustaške misli na području Sarajeva.

Nakon presude pokrenuto je pitanje među nama preživjelim tko bi od vodiča mogao bitiizdajnik. Svi smo bili uvjereni, da je jedini vodič Vučetić, zvani "Lojzek", bio upoznat skanalom. On je, prema iskazima preživjelih, potajno tvrdio u bazi Trofaiachu, da je bio uZagrebu, Karlovcu i u centralnoj bazi na Papuku.

Svjedoci tvrde, da je Srećko Rover došao u bazu Traofaiach koncem 1947. godine i da jepovremeno odlazio u Njemačku. (Pročitajte u "PISMA MAKSA LUBURIĆA" o tome izvještajSrećka Rovera kojeg je on dao ČASNOM SUDU HNO u Barceloni 1956. godine. Mo. Otporaš)Jasno je, da preživjeli svjedoci nisu mogli doznati kakvu je ulogu imao Rover na tim svojimputovanjima.

Svjedok iz prve grupe, koja je išla kanalom "Slovenija", vodnik Rupčić, pričao mi je kako seodigrala drama njihovog hvatanja. Kaže, da su ih vodili Vučetić (Lojzek) i Rover (Bimbo). Ontvrdi, da je Rover onda bio kao pomoćni vodič te da on, kao i prethodni vodič, koji su vodilikanalom "Madžarska" vjerojatno nije imao nikakvo pravo da ispituje one, koji su ih dočekivaliprilikom dolaska u domovinu.

Nadalje, ako bi se nekoga moglo optužiti za izdajstvo, onda bi to mogli pripisati prvimvodičima, koji su čak svojim životima platili nesposobnost onih, koji su im namjenili tu ulogu.



Iz ovoga se može zaključiti potpuno sigurno, da nisu čak ni oni imali bilo kakvo odobrenje odVodstva da postavljaju pitanja onima, koji su već ranije stigli u domovinu, bolje rečeno onima,koji su ih primili i dalje upućivali do određenog mjesta. Uzmimo, na primjer, ulogu vodičaJosipa Branda, koji je čak poslije ubojstva poručnika Nemeca imao dužnost da ispita kanal"Madžarska" i da uspostavi kontakt s centrom na Papuku. Ali što je Brand mogao znati ilidoznati o onima, koji su već odavno sjedili u okovima Udbe? Ništa drugo, nego samo ono, štomu je servirala Udba preko pretpostavljenog vodiča Leona Zlatara. (Da li šta ili išta imasrodna Pero Zlata koji je napisao 2010. godine tri knjige: "META POGLAVNIK, ŽIV ILIMRTAV" s ovim Leonom Zlatarom?, teško je reći, ali s vremenom će se i to saznati, mo.Otporaš

Dakle, može se sigurno tvrditi, da je znanje i ovlaštenje vodiča smanjeno na minimum. Njihovauloga je bila da ljude, koji su im povjereni, dovedu do prve prihvatnice, da ih predaju tojprihvatnici, uzmu pismene izvještaje i odma se vrate u bazu, gdje ih je dočekivao Kavran,kome su te dokumente predavali.

Nitko od nas četrnaestorice, koji smo ostali na životu, nije vidio Rovera u Austriji sve dokonca 1947. godine, premda su od grupa, koje su išle preko kanala "Madžarska" ostala naživotu trojica ljudi i ja kao četvrti. Istom kasnije grupe govore o Roveru kao vodiču.

Osobno ne znam, što je utjecalo na pok. Poglavnika da Roveru prepisuje ona djela, koja Roverni u kakvom slučaju, sve da je i htio, nije mogao počiniti.

PRVO: Rover nikada ne bi mogao utjecati na onako visoke funkcionere, kao štu su bili Rosandić,Špalj, Tomljenović i drugi. On je svakako mogao utjecati na svoje vršnjake po činu i godinama,koji i onako nisu imali vodeću ulogu u Pokretu. A što se tiče nagovaranja ljudi da idu u šumu,onda sam ja veći izdajnik nego Rover, jer sam ja to činio po zapovijedi starijih časnika;naročito Tomljenovića. Čak sam iz svojih vlastitih financijskih sredstava platio put još trojicikolega, sa kojima sam po zapovijedi Tomljenovića prešao iz Italije u Austriju, prijavio sekavranu i stavio mu se na raspolaganje.

Istina je, i to posve utvrđena, da Rover nije preveo Božidara kavrana, kako mu to pripisujepok. Poglavnik. Kavrana je 3. srpnja 1948. godine preveo Vučetić (Lojzek). To potvrđuje člandržavnog Vodstva, sada pok. dr. Mehičić, Božo Ratkić kao i materijal, sačuvan iz tih događaja.

Prilikom mojeg ponovnog dolaska u emigraciju i podnošenja izvještaja članu Vodstva dr.Mehičiću, koji se je s mojim izvještajem u potpunosti složio i rekao da je točan s napomenom,da bi bilo dobro iz tog izvještaja napraviti jednu knjigu i servirati je Hrvatskoj emigraciji,potvrđene su ove historijske činjenice i ustanovljeno je, da se sačuvani dokumenti i mojasvjedočanstva poklapaju. Tom prilikom mi je pok. dr. Mehičić rekao, da se kavran nijedobrovoljno predao, nego je sam pošao u domovinu uvjeren, da je sve u najboljem redu. Tadasam mu spomenuo kavranovu izjavu na sudu, gdje on tvrdi, da se je dobrovoljno predao kad ječuo da su njegovi suborci pali u klopku i da želi s njima zajedno dijeliti kobnu sudbinu.



Tom prilikom spomenuo sam dr. Mehičiću kako sam čuo, odnosno čitao Poglavnikovo pismo "Doznanja", koje je upućeno povjerenicima Hrvatskog oslobodilačkog pokreta o Poglavnikovomnesudjelovanju u toj akciji. Mehičić je rekao, da to nije istina i da on osobno zna, da jePoglavnik bio obavješten o svemu, što je Državno vodstvo radilo i to preko svog teklićaporučnika Ivice Krilića. (U izvještaju Srečka Rovera na ČASNOM SUDU HNO u Barceloni1956. godine se spominje kako je Srečko Rover, po nalogu Božidara Kavrana ili Vodstva izradio10.000 Poglavnikovih slika u vojničkoj odori i 10.000 slika s Poglavnikovom slikom u civilu, te daje to sve Poglavnik odobrio, mo. Otporaš.)

U dužim razgovorima s dr. Mehičićem, koje sam vodio u vezi te tragedije, postavio sam ipitanje o Roveru i zamolio ga da mi kaže kako je moglo doći do upućivanja takvog pisma, odstrane Poglavnika. Dr. Mehičić je mišljenja, da je neprijateljska kontraobavještajna službauspjela Poglavnika nagovoriti na takvu odluku. Usput mi je napomenuo, da to nije prvi slučaj daneprijatelj uspije provući lažne informacije, pomoću kojih želi nekoga odstraniti iz našihredova. (Na svu žalost još i dandans ima takovih Hrvata koji nasjedaju na neprijateljske laži iklevetaju druge poštene Hrvate bez ikakovih dokaza, mo. Otporaš)

Jednom mi je dr. Mehičić čak iz svojega stola izvukao neke dokumente i pokazao mi da vidimda tamo stoji, da se je Srećko Rover prilikom dolaska iz Njemačke obratio njemu, te da ga jeosobno odveo u sjedište Odbora, koji se je nalazio u Sulzau i tamo ga upoznao s dr. Sušićem idr. Frkovićem, od njih je dobio daljnje upute za rad. Napominjem, da je pok. Kavran u tovrijeme već bio u rukama neprijatelja. Prema tome, nema nikakvih dokaza na temelju kojih bise moglo Rovera optuživati za bilo kakvo izdajstvo.

Naprotiv, da on to nije počinio, ima i previše dokaza, a i živih svjedoka. U prilog tome navodimslijedeće: nas preživjele ispitivali su za vrijeme istrage, a isto tako i poslije istrage oRoverovoj djelatnosti za vrijeme rata, dok se za Lojzeka nikada nitko nije interesirao.

Znam, da mlađa generacija teško može shvatiti naš položaj za vrijeme i poslije rata, jer mismo bili članovi Ustaškog pokreta i kao takvi morali smo izvršavati sva naređenjapretpostavljenih i biti disciplinirani. Mi smo morali izvršavati takva naređenja čak i onda, kadaona nisu bila u skladu s našim shvaćanjima. Usput napominjem da je povijesna istina, da nikadau ovakvim sistemima nije jedno vrhovništvo moglo napraviti grješku, nego se to uvijekpripisivalo ljudima nižeg ranga, jer u stvari netko mora snositi odgovornost za neuspjehe.

Zato ubuduće moramo dobro otvoriti oči i paziti, da nam neprijatelj ne podvaljuje kojekakvesmicalice, radi kojih mi moramo trošiti sve svoje snage i uz to upropaštivati najbolje sinoveHrvatskog naroda.

Što se tiče Roverova "izdajstva" u vezi spomenute organizacije, možete biti potpuno na čistuda on to nije i ne snosi nikakvu krivicu za to. On je samo svjesno izvršio namjenjenu mu ulogu ibio jedan od uzornih članova mlade boračke elite, koja je već dala za domovinu, a da od njeama baš ništa nije dobila. (Koliko nas takovih imade!, mo. Otporaš)



Za sudbinu pokreta "10 Travanja" tražimo uzroke u našoj nesposobnosti, a ne bacajmo krivicuna bilo koga i to bez ikakvih dokaza! Ovdje bih htio navesti još nekoliko kardinalnih grješaka,koje je počinilo Hrvatsko državno vodstvo.

Prvo: nije se nikako smjelo ići vezom "Domovina-emigracija".

Drugo: nije se smjelo godinu dana slati ljude u istu bazu.

Treće: HDV (HDV su inicijali za Hrvasko Državno Vodstvo, mo) uopće nije uočavalo što pišejugoslavenska štampa, koja je za čitavo vrijeme šutjela o organizaciji, koja je djelovala javno.

Četvrto: Najgluplje je bilo to, što su i nakon pogibije Nemeca i Kutleše nastavili slati ljudeistim kanalom ("Madžarska"), bez obzira da li su oni prije streljanja odali policiji kanal ili nisu.

Peto: što nisu tražili od onih, koji su ranije poslani, da se barem dvojica vrate iz grupe i toonda, kada dobiju obavijest da su sretno stigli u bazu.

Preko vaše štampe, koja izlazi u dalekoj Australiji, zahvaljujem se svim društvima ipojedincima za narudžbu knjige "TRAGEDIJA KAVRANA I DRUGOVA". Ujedno vam želimsvima skori povratak u našu slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku. I. Prusac, v.r.

I. PRISACSiezenhiemerst. 1555020 SALZBURG, Austrija.

(To je IZJAVA Ivana Prusca, svjedoka mnogih dogodovština, patnja i muka u organizacijeakcije "10 Travnja". Najveće trzavice, sumnje i svađe oko ove akcije su proizišle od onih kojisu najmanje znali o čemu se radi. Osobno sam spreman povjerovati više onima koji su bilisvjedoci bilo koje akcije u borbi za hrvatsku slobodu i Hrvatsku državu, nego onima koji topripričavaju po onoj: čula, vidila, kazala. Engleski se to kaže: HEAR- SAY! Mo. Otporaš)



"UDBINA POSLA U HRVATSKOJ EMIGRACIJI"

general DRINJANIN

(Ovo pismo nema datuma. Po svoj prilici general ga zaboravio staviti; ali po sadržaju pismamogo bi biti da ga je pisao 1966. jer se govori o Srećku Reveru iz Australije i atentatu nanjega koji je bio te godine, mo. Otporaš).



Bratskom Glavnom Odboru Središnjice Odpora "ERIK LISAK" Toronto, Ont. Canadana ruke br. gl tajnika

Draga braćo odbornici !

U zadnja vremena dogodilo se mnogo toga. Medju inim dobili smo od prijatelja sasvim sigurnevijesti, da će se preko agenata provokatora započeti sa organiziranim difamacijama (što bi uovom slučaju moglo značiti ozloglasiti, oklevetati i osramotiti osobu ili osobe, ustanovu iliorganizaciju, ocrnuti čast i ugled istaknutih ljudi u tisku i svim javnim propćenjima, mo.Otporaš.), optuživanjima i blaćenjima svih onih, koji imaju ugleda i snage u emigraciji.Nastojati će se zavaditi ljude, grupe, društva medju sobom, pokrenuti će se procesi, da sezavade još više i istroše materijalno.

Iz gornjih razloga ja bih Vas sve molio, da bi s jedne strane nastojali spriječiti sve oneelemente koji bi pokušavali unutar naših redova izazvati sukobe, intrige, tučnjave, svadje islično. Posebno Vas molim, da nebi pokretali nikakvih procesa, da nebi udgovarali u novinama,da nebi pisali pamflete, okružna pisma, itd. jer neprijatelj to jedva čeka, da može nanovotužiti, voditi parnicu, jer oni znaju začim idu, imaju sredstava i mogu izdržati više. Oni ćesvaku osudu pravno napisati i javno interpretirati. To znači novi škandal, novi proces, novesvadje. To bi nas odvelo s našeg puta.

Što bi bilo iz mene da sam svima na sve odgovarao? vidili ste kako je svršio proces prof.Prcele, koji je bio oblaćen, tužio, izgubio novce i morao stati. I nekoliko viđe takvih slučajeva.Ja nisam nikada zapovjedao, nego sam molio i sugerirao. U ovom slučaju, koji Vi imate osobnoosobno bi se smatrao krivcem, jer sam ja poslao pismo. Nu poslao sam ga za informaciju, ne zasud. Ako bi imali poteškoća, osjećao bi se osobno krivcem, jer sam morao računati s tim, daćete s pravom braniti svoju čast. Nu kako ste mogli viditi novine pišu svega i svačega, velikiljudi nazivlju jedan drugoga magarcima, šuftovima, (huljama, nitkovima, pokvarenjacima,podlima, ništarijama isl., mo. Otporaš), izdajnicima, i nikom ništa. U slučaju pokušaja umorstvaRovera u Australiji sud uopće nije dozvolio raspravljati. Ujeo vuk magare...

Koristim ovu zgovdu da Vam zaželim dobar uspjeh za Dan Odpora, i uspješan sastanak RadnogSkupa.

Uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.08-07-2014 14:07#16



"OGRANAK RAFAEL VITEZ BOBAN"



general DRINJANIN6.XI.1968.

Bratskom OdboruOgranka "RAFAEL VITEZ BOBAN"Chicago

Draga braćo!

Brat Jerko Grubišić poslao mi je ček na 300 dol. (na koji) potvrditi primitak, i zatim zahvalitise Vama svima, koji ste za ovu svrhu pomogli, i koji i inače snosite težinu rada na svojimledjima.

Koristim ovu zgodu da Vam svima stavim na srdce potrebu zajedničkog rada, dogovoaranja,izmjene misli, pa i dobre konstruktivne kritike, kako bi bili na visini potreba, kako nebizakržljali u duhu i idejama, kako nebi nikada više ovisili niti o volji jednog čovjeka, niti jednegrupe, niti jedne stranke, nego da što širi krug svijestnih rodoljuba bdije nad narodnomsudbinom.

Potrebno je s jedne strane zadržati monolitnost organizacije Odpora, i s druge stranesuradjivati sa svakim našim državotvornim pokretom bez razlika na jačinu. To se mora činiti,naravno, na jednoj ozbiljnoj bazi, na odgovornom načinu, solidno i bez osobnih i malih razlika,koje često znaju anulirati uspjehe i ozbiljnih i svijestnih ljudi i grupa.

Brat Šego (Stipe, mo) je stari borac, vojnik, a kasnije je u novim borbama i progonima naučiopolitički misliti. Vidite da je znao i suradjivati sa državotvornim grupama, i stvoriti ogranak nakoji smo svi ponosni. Hrvati Chicaga mogu mnogo toga učiniti. I ja vjerujem da će Vaš Ogranakznati biti prvi.

Grli Vas sve i čestita Vam, uz naš vojnički pozdravodani Vamgeneral Drinjanin (potpis)



Ovo je jedna od rijetkih i do sada nikad viđene slike Ilije Stanića, ubojice posljednjegZapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga Nezavisne Države Hrvatske Vjekoslava MaksaLuburića, generala DRINJANINA. Sliku mi je nedavno poslao jedan moj prijatelj, a na slikipozadi piše točno ovako: "Ilija Stanić, Madrid 11.lll.1967. za uspomenu .........od Stanić Ilije."Tako točno piše na pozadini slike.



O Iliji Staniću se je mnogo pisalo i još više reklo, ali još uvijek nije toliko dovoljno da bi semogle sve potankosti u detalje znati i tko je sve bio upetljan u toj uroti u ubojstvu generalaDrinjanina. Ali svakako i u svakom slučaju i za svaku analizu se treba ozbiljno uzeti IlijeStanića izjava sarajevskoj Udbi od 29 i 30 travnja 1969. godine, dakle samo 9 i 10 danaposlije gnjusnog ubojstva hrvatskog generala. Sve njegove ostale i kasnije izjave su vrlokontradiktorne i pune promijena i laži, sve s jednim ciljem da žaštiti imena svojihnaredbodavaca, da što više upetlja drugih osoba kako bi sebe rasteretio odgovornosti i krivnjea javnost zbunio.

Za jednu ozbiljnu analizu ISTINE kako je Ilija Stanić ubio hrvatskog generala VjekoslavaMaksa Luburića 20 travnja 1969. godine, treba se uzeti u obzir slijedeće:

Prvo (1) da je Ilije Stanića brat Luka Stanić već radio za bosansko-hercegovačku, tj.sarajevsku Udbu.

Drugo (2) da je Ilija Stanić bio sarajevski uličar, skitnica, mnoge neugodnosti po graduSarajevu pravio tako da je postao uočljiv sarajevskoj policiji, tadašnjoj miliciji, kako su je osmilja zvali, koja ga je često puta hapslia i u zatvor stavljala.

Treće (3) da je Ilijin brat Luka posredovao preko svoje udbaške veze za svojeg brata Iliju daga izbavi iz zatvora.

Četvrto (4) tako je Ilija Stanić preko veze svojeg brata Luke postao suradnik Udbe i kasnijeagent Udbe.

Peto (5) treba ispitati dali je Udba poslala Iliju Stanića na treniranje na Goli Otok, jer,navodno, Ilija je uvijek tvrdio da je bio politički zatvorenik na Golom Otoku poradi hrvatstva.

Šesto (6) Ilija Stanić je došao u Njemačku negdje ili polovicom 1966. godine i tu se povezao snekim istaknutim Hrvatima, članovima "Prijatelja Drine" i HNO.

Sedmo (7) Ante Vukić iz Njemačke je pisao u novini Nova Hrvatska odmah neposrednoubojstva generala Drinjanina da su njemačke vlasti kod Ilije Stanića početkom 1967. godinepronašli krivotvorenu španjolsku putovnicu, te da mu je prijetila opasnost da ga se izručiJugoslaviji. Navodno, kako piše Nova Hrvatska, da su mu Jakov Jurić (sada pok.) i Milan Dorić(o kojem je pisao slovenski publicista Roman Ljeljak početkom ove 2014. godine, da je on bioagent Udbe od 1953. pa sve do 1990. i da je za udbaške usluge dobio više od jedan miolijunnjemačkih DM, te da je on, Milan Dorić, ubio hrvatskog emigranta i predsjednika BleiburškogPočastnog Voda Nikolu, Nikicu Martinović u Austriji 1975.; te da su mu Jakov Jurić i MilanDorić pomogli doći do francuske granice i preko Francuske da je došao u Španjolsku.

Osmo (8) da se je tu u Madridu upoznao s Željkom Šuškom u "Santiago Apostol", a JosipPerković je pisao da je ovaj Željko Šušak (kako je do sada poznato da ovaj Željko Šušak nije



brat ministra HOS-a Domovinskog rata Gojka Šušak) bio njihov čovjek, tj. da je radio zaUdbu.

Deveto (9) da je Ilija Stanić preko veze nekih iz Madrida i navodno ovog Sveučilišta "SantiagoOpostol" (ili "Apostol", nije najjasnije ni čitljivije, mo. Otporaš.)došao do Maksa Luburića upravo u to vrijeme, jer i sami Ilija Stanić tvrdi da je počeko kodMaksa raditi u proljeće 1967.

Deseto (10) da je general Drinjanin u rujnu 1968. godine otpustio Iliju Stanića iz vojeg stana iiz Tiskare DRINAPRESS.

Jedanaesto (11) da je genera dao malo novca Iliji Staniću i poslao ga u Pariz kod svojegsuradnika dr. Miljenka Dabe Peranića da mu pomogne naći posao i srediti Papire da ostane uFrancuskoj, ili da mu pomogne da dođe do Njemačke ili Švedske do Stipe Mikulića.

Dvanaesti (12) u Parizu se je Ilija sastao s dr. Peranićem koji mu je uistinu i nastojao pomoćipronaći posao i srediti papire.

Trinaesto (13) dok je dr. Peranić pripremao papira za Iliju, njega je nestalo za desetak dana,ako ne i više, kako dr. Peranić piše u knjige: POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA, vlastitanaklada, New York 1984.

Četrnaesto (14) za neka dva tjedna Ilija Stanić se je povratio i došao u stan dra. Peranića,koji ga je pita: a gdji si ti bio...? našto mu je Ilija odgovorio da je bio u krađi i da ga jeuhapsila francuska policija i da je bio u zatvoru. (Po mome mišljenju i po svemu što sam dosada mogao zaključiti, Ilija Stanić je bio u Jugoslabiji, išao je tamo po upute, i kako je samnegdje izjavio da mu je toga puta Stanko Čolak dao prašak, otrov za otrovati Maksa. Također,postoje indicije, čitajući spomenutu knjigu dra. Miljenka Dabe Peranića, da je Ilija Stanić bio iu jugoslavenskoj Ambasadi u Parizu kao za jednu odskočnu dasku u pripremanju ubojstvagenerala Drinjanina. Mo.)

Petnaesto (15) na preporuku dra. Peranića Ilija Stanić se vraća u Španjolsku, najprije kodsvojeg poznanika i dobrog prijatelja Željka Bebek kod kojeg ostaje nekoliko dana, tako kako bigeneral mogao saznati da se je Ilija vratio i da želi ponovno doći kod njega.

Šesnaesti (16) sada se postavlja pitanje dali je i koliko je Željko Bebek pomogao Iliji Stanićuda se ovaj opet, spreman i opremljen otrovom da ubije hrvatskog generala Drinjanina? Zapovjerovati je da Željko Bebek o tome ništa nije znao, jer, kako je poznato Udbini ubojicezaliveno šute i nikome niša ne pričaju o svojim namjerama.

Sedamnaesto (17) po onome što mi do sada znamo a znamo ono što je Ilija Stanić rekaosarajevskoj Udbi u svojoj izjavi 29 i 30 travnja 1969. godine da je on sam djelovao, da mu utome nitko nije jer da on, Ilija Stanić nikome nije vjerovao.



Osamnaesto (18) kada je Ilija Stanić ubio generala Luburića i smišljao način kako što prijenapustiti Carcagenta, mjesto i grad zločina, tada je za sigurno smišljao kome će se najprijejaviti.

Devetnaesto (19) već oko osam sati na večer iz Barcelone, prije nego se je ukrcao na vlak zaFrancusku, jer, kako Ilija sam kaže da je trebao preći francusko/španjolsku granicu prijepolnoću, nazvao je svojeg brata Luku i u tri riječi bratu rekao: NEMA VIŠE "M"., što svakakoznači: nema više Maksa.

Dvadeset (20) sada i po ovome se može znati koliku je ulogu igrao brat Ilije Stanića Luka uubojstvu generala Drinjanina.

Dvadest i jedan (21) postoji velika mogućnost da je Ilija Stanić iz Španjolske otišao direktno iu sigurno skrovište u jugoslavensku Ambasada u Parizu. To bi moglo biti i logično, jer bi tu bioi siguran, dok bi službenici jugoslavenske Ambasade prikupljali sve potrebne podatke oubojstvu Maksa Luburića, itd.

Dvadeset i dva (22) uzevši u obzir tih desetak dana od dana zločina pa do dana davanja izjavesarajevskoj Udbi, može se olako zaključiti da doći s vlakom iz Pariza za Zagreb uzme samo,tada, te godine 1969. sam 24 sata, a iz zagreba par sati do Sarajeva.

Dvadeset i tri (23) ako bi se išlo s avionom iz Pariza za Zagreb bilo bi riskantnije, iako bi uzelosamo nekoliko sati.

Dvadeset i četeri (24) dakle, vlakom je bilo najsigurnije.

Dvadeset i pet (25) dragi moji Hrvati ovo bi bio jedan vremenski scenario ubojice IlijeStanića od dana počinjenog zločina do dana davanja izjave 29 i 30 travnja 1969. godinesarajevskoj Udbi. Bilo bih mi drago da svaki od nas koji bude ovo čitao smatra obveznim idužnim popuniti svaku prazninu u ovom opisu. Iskreno vas sve pozdravlja Otporaš.




1st May 2012, 23:52Izvadak iz jednog pisma Maksa Luburića,

(Pismo je pisano dr. Miljenki Dabi Peranić 23 studenoga 1967. Navesti ću samo neke odlomkeiz tog pisma



"...Ako padnem - Rankovićevci će Te napsati da si me Ti ubio. O tome smo već jednom govorili.Logično: kada su pucali na Poglavnika, okrivili su mene. Pucat će na mene - okrivit će tebe...Toje logika. I što je najtragičnije, emigracija će im povjerovati. Nažalost...

...Što se mene tiče, ja sam s Bogom uredio svoju savjest. A s Hrvatskom? Za nju ne bih dostaučinio niti da živim tri ljudska života. Pao dakle danas ili sutra ili za dvadeset godina, za mojuje savjest sporedno, jer kada se za Hrvatsku dade život, daje se ono najviše.

...Kada sebe stavim prema Hrvatskoj, umirem mirne savjesti. Učinio sam mnogo. Jednom smorazgovarali - sjećaš li se? - da bih se dao rado objesiti, kada bih visio među Titom iRankovićem...Kada bih mogao vješati se uz Tita, ali tako, da Ranković bude među nama, ne bihmi bilo žao, pa makar bilo vješanje ono pravo. I tako hrvatski narod neće biti sretan dok nassve skupa ne vidi obješene...

...Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je među njima,kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije...

...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena, mira neće bitimeđu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ganikada biti, jer ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpskikomunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom -Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se"bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga,kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se mogloostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo", mo). Baš taj njihov i moj Jasenovac uništavasvaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima sam najprije saskepsom mislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."



by: General Drinjanin

Naš Hrvatski stav je jasan:

“RUŠITE SVAKU JUGOSLAVIJU !”Činite to u ratu i bez rata, sa Rusima i Amerikancima, sakomunistima, ne-komunistima, u klasičnom ili gerilskom ratu, dijalektom riječi i dinamita, alirušite ju, jer ako jedna država nema razloga za opstajanje onda je to samo i jedinoJUGOSLAVIJA!"

"Hrvatski narod stoičkim mirom sluša bujice riječi, histeriju sinova komunističke revolucijekojima je došao čas žderanja, pa svoju sudbinu žele nametnuti čitavom hrvatskom narodu. Mi



smo protiv svake tiranije, i one komunističke i one fašističke i one antikomunističke.ŽIVJELA SLOBODA ZA KOJU JE VRIJEDNO ŽIVJETI I UMIRATI ! To je naš stav."

OBRANA br. 97-98, Madrid 1968.

otporaš/kamenjar.com19-07-2014 14:37#20



Iz Otporaševe Torbe:TKO JE UBIO HRVATSKE MINISTRE ANTU VOKIĆA I MLADENA LORKOVIĆA?

TKO JE UBIO HRVATSKE MINISTRE ANTU VOKIĆA I MLADENA LORKOVIĆA?

(Donodim jedno pismo Dra. Miljenka Dabe Peranić koji je bio član Glavnog Stana HrvatskogNarodnog Odpora. U svojstvu te dužnosti je otišao u lipnju 1968. godine posjetiti HrvateCanade i Amerike. Kako sam i javio u jednom od prošlih pisama da ću iznijeti i pismo dra.Peranića, što sada i činim. Otporaš.)

PISMO DRA. MILJENKA DABE PERANIĆA17. VIII . 1968 God.

Draga braćo !

Trebao sam Vam se javiti odmah poslije prisustovanja na zborovanju Odpora Područja“Sjever”. Čekao sam da dodjem do generala, te Vam se tek sada javljam. Sredjujemozajednički misli i utiske, analiziramo sve što sam tamo doživljavao, razmatramo sve ono što seodnosi na budući rad, i nastojimo izvagnuti pri svakoj odluci sve “za” i sve “protiv”. Hrvatska jeemigracija sva u pokretu. Dopise i izvješća dobivamo sa svih strana, druge očekujemo, a umedjuvremenu Vam šaljemo nekoliko misli, o kojima smo ovog prvog dana razgovarali.Mladen - Lorković Ante - Vokić1.) Iako je Vanjski Front tek u svojim početcima / koji će biti napravljen iz svih kontinenata/, Radni Skup “Sjever” je zauzeo ekipno stav prema formiranju neke vrsti novog Vijeća. I uostalim Područjima zauzimamo isti stav. Budimo jedinstveni, jer progresivnost naših koraka ćebiti Hrvatskoj od koristi samo ako i dalje ostanemo dosljedni samima sebi. Ostanimo takodosljedni i prema rezoluciji u pogledu Vijeća, t.j. nastupajmo kao ekipa. Ostajmo čvrsto okoonoga što je zaključeno, i ne poduzimati ništa ni Glavni Stan bez vas, ni Vi bez Glavnoga Stana./ Zašto, reći ću pod brojem 3. /

2.) Da ostanemo tako jedinstveni, potreban je koordinirani rad medju svim organizacijama.Obavještavajte jedan drugoga što radite i poduzimate, podpomažite jedan drugoga u radu,



znajte izbjeći sve ono što ne ide u korist Hrvatske, a idite za onim što uslovljuje skoroostvarenje Hrvatske Države. Vi dobro znadete da je Odpor sa svojim djelovanjem pokrenuozbližavanje Zagreba i hrvatske emigracije. Tim možemo nastaviti samo zajednički, složno, teradi toga Vam stavljamo na srce koordiniranost medju Vama. To traži Hrvatska.(Može nam svima samo ovaj pasos/opis posvjedočiti da je Hrvatska Demokratska Zajednicatemeljena na NAČELIMA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, koje je dr.Franjo Tuđman uzeo vrlo ozbiljno i sproveo u djelo Obnovom Samostalne Hrvatske Države uobliku RH. Mo. Otporaš)

3). Prvu i drugu točku kažem Vam radi ove treće. Pregledavam sa generalom konfidencijalnaizvješća od prije i sravnjujemo sa onim što piše “Hravtski Narod”(novina, mjesečnik iliprivremenik Reorganiziranog HOP-a kojeg je vodio dr. Vjekoslav Vrančić, mo. Otporaš) od 15.VII . Dužnost nam je nastaviti u onom duhu, kako smo to propovjedali, za slogu i suradnju svihHrvata i glupo bi bilo nijekati prilazak i suradnju novih ljudi, organizacija i ideja. Ali bi bilo jošgluplje ne vjerovati onim izvješćajima od naših prijatelja iz novog HOP-a, koji su nam rekli, daće se preuzeti ideja Odpora, jer su suvremene i jer su se pokazale ispravnim., ali baš zato daće se opet raznim manevrima nastojati eliminirati ljude povezane sa generalom. Tako na str. 4točka 12 izjave Vrančića, pod slovom a. / veli se, da je dužnost novog Odbora (ne Odpora, mo.Otporaš) za uspostavu Hrvatske Države, kako veli doslovno: “uspostaviti vezu sa političkimkrugovima u domovini u svrhu suradnje na uspostavi Hrvatske Države”. Pitamo se koje su tosnage i politički ljudi, ako ne oni, o kojima je Odpor prvi i jedini kroz dugi niz godina govorio?Pa i točka b./ da treba S BILO KOJOM VLADOM SVIETA suradjivati. Što to znači, osimpolaženja novim putevima? Ali pravi je dokaz u načinu, kako je sam Dr. Vrančić pokrenuopitanje Lorkovića i Vokića, a na osnovi jednog dokumenta i izkaza jednog starog povratnika,častnika, koji daje pismeni iskaz o tome kako su prije povlačenja ubijeni Lorković i Vokić.

Ali što on ne zna jest, da i general ima u rukama izvorni primitak i dosta bi bilo da ga otiska.(Ovdje prilažem dio iz jednog pisma kojeg je general pisao nekome, ne znam kome. U hrpipisama koja posjedujem pronašao sam jedan škarama isječen odlomak pisma kojeg ću ovdjestaviti od riječi do riječi, a na taj isječak pisma ću staviti moju bilježku za boljerazumjevanje onima koji budu imali moju ostavštinu, te da znadu od kuda i kako je došlo doovog komadića pisma. Mo, Otporaš)Citiram:

“…2. Br. Mirko Bušić, tajnik Odpora u Argentini mi javlja, da je dogovoreno sa PredsjednikomLukasom Juričićem otišao na predavanje Vrančića, koje je isti održao nakon povratka iz USA iKanade. Kao i uvijek bio je okružen prof. Oršanićem i prijateljima, i naši su stekli dojam, da jekao i obično sve unaprijed dogovoreno sa ovim i sa Jelićem, u koju svrhu je i išao na sjever,gdje je sa Došenom i Uj. Hrvatima, kako kaže SVE UREDIO. Govorio je 80 minuta i jednomspomenuo, da je bio sa Gagrom (Ratko Gagro, predsjednik Odpora za Canadu, mo. Otporaš) itamo isto uredio. Odatle ona obaviest Došena, kako sam Vas prije obavijestio na osnovuizvješća brata Ratka i Šege, (Stipe Šego iz Chicaga, mo. Otporaš) koji mi je poslao članak ojavnom nastupu u Chicagu. Da polaže važnost na Uj. Hrvate, jer da su tamo većinaintelektualaca. Ostali “tko se ne uključi, da sam sebe isključuje”. Govorio je da je bio i saKrnjevićem, (dr. Juraj Krnjević tajnik HSS i poslije smrti dra. Vladka Mačeka 1964 g., postao



je predsjednik iste, mo. Otporaš) koji da je rekao, da nema običaja ići na Sabore u čijojpripremi nema učešća, ali da je Krnjević sutrodan održao govor svojima i rekao da “put doHrvatske vodi putem HSS-a”. Zatim da je o Heferu (dr. Stjepan Hefer postao predsjednikHOP-a poslije Poglavnikove smrti, mo. Otporaš) nema govora, ali ako Hefer u 11 sati odreknese svih časti i titula, da će u 11 i jednu minutu to isto činiti, pa što narod odluči. Nu to možebiti solucija za HOP, ali ne za Odpor i hrvatsku Državu, jer nije drugo ništa rekao. Ostajedakle borba oko vodstva HOP-a i tko će za to moći pokrenuti više ljudi, ideja i organizacija.

3. Posebni problem u tome jest da je Vrančić, htijući ili ne, pokrenuo pitanje odgovornosti zaVokića i Lorkovića sa izjavama o povratniku Grabovcu (Mijo Grabovac postao 264 Ustaša ipoložio ustašku prisegu 11. 1. 1934 g., B. Krizman: PAVELIĆ I USTAŠE str. 557, mo. Otporaš),koji da je dao pismenu izjavu, kako je rekao generalu Moškovu (Ante Moškov, mo. Otporaš), dasu svi zatvorenici u Lepoglavi pušteni, a “kako nismo znali što bi sa Lorkovićem i Vokićem, dasmo ih ubili”. Da tu izjavu imaju Asančić od Heferova Domobrana i on, tj. Vrančić jednu kopiju.S obzirom da neznamo ocijeniti što ima iza svega toga, što je Vrančić zapravo htio s time, teradi činjenice, da je isti Grabovac, prema mojim podatcima danas kod kuće, tj. u Imotskom,gdje slobodno živi, moramo biti oprezni. Da li se on…”.

(Na svu žalost isječak ovog pisma se završava tako kako sam opisao. mo, Otporaš)

Medjutim morao bi optužiti jednog starog povratnika, satnika, PTB-a (Poglavnikova TjelesnaBojna, mo), koji je k tome danas prema svemu živ i slobodan u Domovini. Dakle ili primiti nasvoja ledja krivnju za onu dvojicu, ili optužiti jednog starog povratnika, kako bi Udbamontirala još jedan proces i objesila tog čovjeka, kojega bi tužio nitko manje nego generalLuburić! Vidimo sjene Azeva, vidim stare intrigente Jelića i Oršanića, koji svaki par godinaprave na račun naivne emigracije POLITIČKI TURIZAM, i gdje se stalno optužuje samgenerala, kao da hrvatski narod nema drugih problema doli pitanje smrti dvojice Ustaša kojisu izdali Ustaštvo, dvojice ministara koji su izdali Vladu, dvojice ambiciozni ljudi, koji surazgovarali sa agentićima pete klase, a nama htijeli dokazati da su razgovarali sa “zapadnimsaveznicima”.

Molim vas da pričekate detaljni studij, držite se skupa i razgovarajte kolektivno, i nedajte senavući na tanak led, ne davajte izjave i ne komentirajte, dok ovu stvar ne objasnimo.

Prof. Dr. Miljenko Dabo Peranić.

(pridružuje se pozdravima: general Drinjanin.

Olovkom nadodano. Stavit ću u zaporke:(Odboru Središnjice Erik Lisak Mnogo Vam se zahvaljujem na dočeku, čestitam na radu iuspjesima, te želim nove uspjehe. Uz pozdrav Vaš Miljenko.

General Drinjanina također olovkom nadodaje: Zahvaljujem se svima na trudu i žrtvi zaprofesora. Generalov potpis.



(Sada donosim izjavu Mije Grabovca i po potrebi, ako se ukaže, ću nadopuniti pod mojimuobičajnim znakom, moja opaska “mo”. Otporaš).

Prenosim sve iz novine OBRANA br. 150, Madrid – Travanj 1971., strana 16

“HRVATSKA MISAO”Cordoba, Argentina 7. lipnja 1970.

Poštovani Gospodine Uredniče!

U pismu od 31. svibnja o.g. javljate mi, da ste – u dogovoru sa g. drom. Vjekoslavom Vrančićem– odlučio objaviti u Hrvatskoj Misli (povremeni časopis, mo. Otporaš) moje izvješće o smrtiVokića i Lorkovića, koje sam napisao 12 prosinca 1959. i original predao g. ing. Ivanu Asančaićuna čuvanje u uredu Hrvatskog Domobrana, a kopiju t.j. prepis sam dao g. Vrančiću; takođersam poslao prepis pokojnom generalu Maksu Luburiću od prilike sedam mj. prije njegovetragične smrti.(Pismo dra. Peranića je od 17 kolovoza 1968. u kojem navodi što piše novina“Hrvatski Narod” od 15 VII., dakle iste godine 1968., a pisac ove izjave kaže da je poslao“prepis” generalu Maksu Luburiću od prilike sedam mj. prije njegove tragične smrti. Ako jeovaj izvještaj pisan 31. svibnja 1968. te nadodajmo oko prilike sedam mjeseci, evo nas upočetku 1969. godine, ili oduzmimo 7 mjesece od generalove smrti, tj. od 20 travnja 1969.,evo nas u mjesecu srpnju 1968.,mo. Otporaš) Luburiću sam poslao na njegovu pismenu želju, onme je zamolio u pismu da mu pošaljem rečeni izvještaj, ja kao njegov stari prijatelj nisam mumagao to odbiti nego sam mu to vrlo rado učinija, samo sam mu poslao malo skraćeno ono povojnički. Ne samo da nemam ništa protiv toga da se objavi, nego naprotiv želim da se to učini, ito čim prije, a Vama hvala što ćete to učiniti.

Marko Ćavić,Cordoba, Rep. ArgentinaB. Acosta 434, Cerro Las Rosas.

U nastavku donosim izjavu Marka Čovića u vezi sa sudbinom bivših ministara u Vladi NDH, dra.Mladena Lorkovića i ustaškog Krilnika Ante Vokića. Smatrali smo uputnim ne vršiti nikakvihjezičnih izmjena, kako u naprijed objavljenom pismu, tako ni u izjavi, jer nismo željeli da bilo učemu ograničimo slobodu izražavanja i neposrednost izvjestitelja. Držimo, da je sadržaj posvejasan, pa mu je stoga nepotreban bilo kakav komentar s naše strane.

SLUČAJ VOKIĆA LORKOVIĆA

Cordoba, Republica Argentina 12, prosinca 1959.

Niže potpisani izjavljujem da sam napustio Zagreb kao i ostala većina Hrvatske Vojske i velikibroj Hrv. civilnog pučanstva 6. svibnja 1945.g. Kako smo cijelu noć putovali kroz onu pustugužvu nekako u zoru sedmoga istog mj. stigli smo u Krapinu. Slučajno sam se u Krapini našao sageneralom Antom Moškovom sa kojim sam bio intimni prijatelj još od godine 1933. iz prve



emigracije (položio prisegu 12 svibnja 1933. i postao Ustaša pod rednim brojem 67., B.Krizman PAVELIĆ I USTAŠE, st. 555, mo. Otporaš).Moškov je sjedio u svom automobilu te i ja sam ušao k njemu i počeli smo razgovarati o našojtragediji i tako smo bili obojica tužni da skoro nismo mogli ni razgovarati, ali kako smo biliumorni od puta počeli smo drijemati i tako smo se naslonili jedan na drugoga i zaspali, malokasnije netko nam zakuca na prozorčiću od auta i oba se prenusmo od sna. Tko je zakucao toje bio ustaški satnik Mijo Grabovac također stari emigrant iz prve emigracije a to je biloujutro kada je počelo sunce izlaziti iza onih krapinskih šuma. Grabovac daje prijavak generaluovako: Gosp. generale ustaški javljam da sam se iz Lepoglave povukao sa svima po Vašembrzoglasnom nalogu, general priupita a gdje su ti njih dva misleći na Vokića i Lorkovića.Grabovac odgovara ja sam njih primio kao izdajice i postupio kao sa izdajicama. General upitaa što si sa njima učinija?Streljao sam ih gospodine generale. Moškov se je zgrabio za kose i čupao sam svoje kose iplakao kao djete suza za suzom su mu tekle niz lice, priupita ponovno Grabovca i reče mu a štoda od tebe radim nesretni brate.Grabovac odgovara, streljajte me gospodine generale drugo nisam ni zaslužija…Moškov je ponovno sebi čupao kose i plakao i kroz plač govori Grabovcu odstupi da te ne vidim.Kada je Grabovac otišao, ja govorim Moškovu zašto nisi dao da ja te ljude čuvam pa bi sadabili ovdje sa nama.Moškov odgovara sada je sve kasno dragi moj Marko.

Grabovac je rodjen u okolici Imotskog ako se ne varam mislim da je iz Runovića ali to boljeznadu svi Imoćani.

Jedini živi svjedok koji ovu izjavu zna i čuja rečeni prijavak to sam ja.

Marko ČavIćPripadnik bivše P.T.B.

(Svjedočanstvo gosp. Marka Čavića je razjašnjena tajna smrti Lorkovića i Vokića. A koliko seza nju nepravedno okrivljivalo generala Luburića! Kao u ovom slučaju, tako će istina izićivremenom na vidjelo i u drugim slučajevima. Tko je ubio Vokića i Lorkovića, bilo je odavnopoznato generalu Luburiću, ali on je radije nevin podnosio lažne optužbe, nego da budetužitelj. Uredništvo “Obrane”.)

Oovo je odlično svaka čast imaš li možda ovo negdje sve fino složeno i napisano u word ili pdfizdanju ili ako ti nije mrsko na scribd prebaciti pošto je zanimljivo..



Iz Otporaševe Torbe:TKO JE UBIO HRVATSKE MINISTRE ANTU VOKIĆA I MLADENA LORKOVIĆA?



TKO JE UBIO HRVATSKE MINISTRE ANTU VOKIĆA I MLADENA LORKOVIĆA?

(Donodim jedno pismo Dra. Miljenka Dabe Peranić koji je bio član Glavnog Stana HrvatskogNarodnog Odpora. U svojstvu te dužnosti je otišao u lipnju 1968. godine posjetiti HrvateCanade i Amerike. Kako sam i javio u jednom od prošlih pisama da ću iznijeti i pismo dra.Peranića, što sada i činim. Otporaš.)

PISMO DRA. MILJENKA DABE PERANIĆA17. VIII . 1968 God.

Draga braćo !

Trebao sam Vam se javiti odmah poslije prisustovanja na zborovanju Odpora Područja“Sjever”. Čekao sam da dodjem do generala, te Vam se tek sada javljam. Sredjujemozajednički misli i utiske, analiziramo sve što sam tamo doživljavao, razmatramo sve ono što seodnosi na budući rad, i nastojimo izvagnuti pri svakoj odluci sve “za” i sve “protiv”. Hrvatska jeemigracija sva u pokretu. Dopise i izvješća dobivamo sa svih strana, druge očekujemo, a umedjuvremenu Vam šaljemo nekoliko misli, o kojima smo ovog prvog dana razgovarali.Mladen – Lorković Ante - Vokić1. Iako je Vanjski Front tek u svojim početcima / koji će biti napravljen iz svih kontinenata /,Radni Skup “Sjever” je zauzeo ekipno stav prema formiranju neke vrsti novog Vijeća. I uostalim Područjima zauzimamo isti stav. Budimo jedinstveni, jer progresivnost naših koraka ćebiti Hrvatskoj od koristi samo ako i dalje ostanemo dosljedni samima sebi. Ostanimo takodosljedni i prema rezoluciji u pogledu Vijeća, t.j. nastupajmo kao ekipa. Ostajmo čvrsto okoonoga što je zaključeno, i ne poduzimati ništa ni Glavni Stan bez vas, ni Vi bez Glavnoga Stana./ Zašto, reći ću pod brojem 3. /

2. Da ostanemo tako jedinstveni, potreban je koordinirani rad medju svim organizacijama.Obavještavajte jedan drugoga što radite i poduzimate, podpomažite jedan drugoga u radu,znajte izbjeći sve ono što ne ide u korist Hrvatske, a idite za onim što uslovljuje skoroostvarenje Hrvatske Države. Vi dobro znadete da je Odpor sa svojim djelovanjem pokrenuozbližavanje Zagreba i hrvatske emigracije. Tim možemo nastaviti samo zajednički, složno, teradi toga Vam stavljamo na srce koordiniranost medju Vama. To traži Hrvatska.(Može nam svima samo ovaj pasos/opis posvjedočiti da je Hrvatska Demokratska Zajednicatemeljena na NAČELIMA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, koje je dr.Franjo Tuđman uzeo vrlo ozbiljno i sproveo u djelo Obnovom Samostalne Hrvatske Države uobliku RH. Mo. Otporaš)

3. Prvu i drugu točku kažem Vam radi ove treće. Pregledavam sa generalom konfidencijalnaizvješća od prije i sravnjujemo sa onim što piše “Hravtski Narod”(novina, mjesečnik iliprivremenik Reorganiziranog HOP-a kojeg je vodio dr. Vjekoslav Vrančić, mo. Otporaš) od 15.VII . Dužnost nam je nastaviti u onom duhu, kako smo to propovjedali, za slogu i suradnju svihHrvata i glupo bi bilo nijekati prilazak i suradnju novih ljudi, organizacija i ideja. Ali bi bilo jošgluplje ne vjerovati onim izvješćajima od naših prijatelja iz novog HOP-a, koji su nam rekli, da



će se preuzeti ideja Odpora, jer su suvremene i jer su se pokazale ispravnim., ali baš zato daće se opet raznim manevrima nastojati eliminirati ljude povezane sa generalom. Tako na str. 4točka 12 izjave Vrančića, pod slovom a. / veli se, da je dužnost novog Odbora (ne Odpora, mo.Otporaš) za uspostavu Hrvatske Države, kako veli doslovno: “uspostaviti vezu sa političkimkrugovima u domovini u svrhu suradnje na uspostavi Hrvatske Države”. Pitamo se koje su tosnage i politički ljudi, ako ne oni, o kojima je Odpor prvi i jedini kroz dugi niz godina govorio?Pa i točka b./ da treba S BILO KOJOM VLADOM SVIETA suradjivati. Što to znači, osimpolaženja novim putevima? Ali pravi je dokaz u načinu, kako je sam Dr. Vrančić pokrenuopitanje Lorkovića i Vokića, a na osnovi jednog dokumenta i izkaza jednog starog povratnika,častnika, koji daje pismeni iskaz o tome kako su prije povlačenja ubijeni Lorković i Vokić.

Ali što on ne zna jest, da i general ima u rukama izvorni primitak i dosta bi bilo da ga otiska.(Ovdje prilažem dio iz jednog pisma kojeg je general pisao nekome, ne znam kome. U hrpipisama koja posjedujem pronašao sam jedan škarama isječen odlomak pisma kojeg ću ovdjestaviti od riječi do riječi, a na taj isječak pisma ću staviti moju bilježku za boljerazumjevanje onima koji budu imali moju ostavštinu, te da znadu od kuda i kako je došlo doovog komadića pisma. Mo, Otporaš)Citiram:

“…2. Br. Mirko Bušić, tajnik Odpora u Argentini mi javlja, da je dogovoreno sa PredsjednikomLukasom Juričićem otišao na predavanje Vrančića, koje je isti održao nakon povratka iz USA iKanade. Kao i uvijek bio je okružen prof. Oršanićem i prijateljima, i naši su stekli dojam, da jekao i obično sve unaprijed dogovoreno sa ovim i sa Jelićem, u koju svrhu je i išao na sjever,gdje je sa Došenom i Uj. Hrvatima, kako kaže SVE UREDIO. Govorio je 80 minuta i jednomspomenuo, da je bio sa Gagrom (Ratko Gagro, predsjednik Odpora za Canadu, mo. Otporaš) itamo isto uredio. Odatle ona obaviest Došena, kako sam Vas prije obavijestio na osnovuizvješća brata Ratka i Šege, (Stipe Šego iz Chicaga, mo. Otporaš) koji mi je poslao članak ojavnom nastupu u Chicagu. Da polaže važnost na Uj. Hrvate, jer da su tamo većinaintelektualaca. Ostali “tko se ne uključi, da sam sebe isključuje”. Govorio je da je bio i saKrnjevićem, (dr. Juraj Krnjević tajnik HSS i poslije smrti dra. Vladka Mačeka 1964 g., postaoje predsjednik iste, mo. Otporaš) koji da je rekao, da nema običaja ići na Sabore u čijojpripremi nema učešća, ali da je Krnjević sutrodan održao govor svojima i rekao da “put doHrvatske vodi putem HSS-a”. Zatim da je o Heferu (dr. Stjepan Hefer postao predsjednikHOP-a poslije Poglavnikove smrti, mo. Otporaš) nema govora, ali ako Hefer u 11 sati odreknese svih časti i titula, da će u 11 i jednu minutu to isto činiti, pa što narod odluči. Nu to možebiti solucija za HOP, ali ne za Odpor i hrvatsku Državu, jer nije drugo ništa rekao. Ostajedakle borba oko vodstva HOP-a i tko će za to moći pokrenuti više ljudi, ideja i organizacija.

3. Posebni problem u tome jest da je Vrančić, htijući ili ne, pokrenuo pitanje odgovornosti zaVokića i Lorkovića sa izjavama o povratniku Grabovcu (Mijo Grabovac postao 264 Ustaša ipoložio ustašku prisegu 11. 1. 1934 g., B. Krizman: PAVELIĆ I USTAŠE str. 557, mo. Otporaš),koji da je dao pismenu izjavu, kako je rekao generalu Moškovu (Ante Moškov, mo. Otporaš), dasu svi zatvorenici u Lepoglavi pušteni, a “kako nismo znali što bi sa Lorkovićem i Vokićem, dasmo ih ubili”. Da tu izjavu imaju Asančić od Heferova Domobrana i on, tj. Vrančić jednu kopiju.S obzirom da neznamo ocijeniti što ima iza svega toga, što je Vrančić zapravo htio s time, te



radi činjenice, da je isti Grabovac, prema mojim podatcima danas kod kuće, tj. u Imotskom,gdje slobodno živi, moramo biti oprezni. Da li se on…”.

(Na svu žalost isječak ovog pisma se završava tako kako sam opisao. mo, Otporaš)

Medjutim morao bi optužiti jednog starog povratnika, satnika, PTB-a (Poglavnikova TjelesnaBojna, mo), koji je k tome danas prema svemu živ i slobodan u Domovini. Dakle ili primiti nasvoja ledja krivnju za onu dvojicu, ili optužiti jednog starog povratnika, kako bi Udbamontirala još jedan proces i objesila tog čovjeka, kojega bi tužio nitko manje nego generalLuburić! Vidimo sjene Azeva, vidim stare intrigente Jelića i Oršanića, koji svaki par godinaprave na račun naivne emigracije POLITIČKI TURIZAM, i gdje se stalno optužuje samgenerala, kao da hrvatski narod nema drugih problema doli pitanje smrti dvojice Ustaša kojisu izdali Ustaštvo, dvojice ministara koji su izdali Vladu, dvojice ambiciozni ljudi, koji surazgovarali sa agentićima pete klase, a nama htijeli dokazati da su razgovarali sa “zapadnimsaveznicima”.

Molim vas da pričekate detaljni studij, držite se skupa i razgovarajte kolektivno, i nedajte senavući na tanak led, ne davajte izjave i ne komentirajte, dok ovu stvar ne objasnimo.

Prof. Dr. Miljenko Dabo Peranić.

(pridružuje se pozdravima: general Drinjanin.

Olovkom nadodano. Stavit ću u zaporke: (Odboru Središnjice Erik Lisak Mnogo Vam sezahvaljujem na dočeku, čestitam na radu i uspjesima, te želim nove uspjehe. Uz pozdrav VašMiljenko.

General Drinjanina također olovkom nadodaje: Zahvaljujem se svima na trudu i žrtvi zaprofesora. Generalov potpis.

(Sada donosim izjavu Mije Grabovca i po potrebi, ako se ukaže, ću nadopuniti pod mojimuobičajnim znakom, moja opaska “mo”. Otporaš).

Prenosim sve iz novine OBRANA br. 150, Madrid – Travanj 1971., strana 16

“HRVATSKA MISAO”

Cordoba, Argentina 7. lipnja 1970.

Poštovani Gospodine Uredniče!

U pismu od 31. svibnja o.g. javljate mi, da ste – u dogovoru sa g. drom. Vjekoslavom Vrančićem– odlučio objaviti u Hrvatskoj Misli (povremeni časopis, mo. Otporaš) moje izvješće o smrtiVokića i Lorkovića, koje sam napisao 12 prosinca 1959. i original predao g. ing. Ivanu Asančaićuna čuvanje u uredu Hrvatskog Domobrana, a kopiju t.j. prepis sam dao g. Vrančiću; također



sam poslao prepis pokojnom generalu Maksu Luburiću od prilike sedam mj. prije njegovetragične smrti.(Pismo dra. Peranića je od 17 kolovoza 1968. u kojem navodi što piše novina“Hrvatski Narod” od 15 VII., dakle iste godine 1968., a pisac ove izjave kaže da je poslao“prepis” generalu Maksu Luburiću od prilike sedam mj. prije njegove tragične smrti. Ako jeovaj izvještaj pisan 31. svibnja 1968. te nadodajmo oko prilike sedam mjeseci, evo nas upočetku 1969. godine, ili oduzmimo 7 mjesece od generalove smrti, tj. od 20 travnja 1969.,evo nas u mjesecu srpnju 1968.,mo. Otporaš) Luburiću sam poslao na njegovu pismenu želju, onme je zamolio u pismu da mu pošaljem rečeni izvještaj, ja kao njegov stari prijatelj nisam mumagao to odbiti nego sam mu to vrlo rado učinija, samo sam mu poslao malo skraćeno ono povojnički. Ne samo da nemam ništa protiv toga da se objavi, nego naprotiv želim da se to učini, ito čim prije, a Vama hvala što ćete to učiniti.

Marko Ćavić,Cordoba, Rep. ArgentinaB. Acosta 434, Cerro Las Rosas.

U nastavku donosim izjavu Marka Čovića u vezi sa sudbinom bivših ministara u Vladi NDH, dra.Mladena Lorkovića i ustaškog Krilnika Ante Vokića. Smatrali smo uputnim ne vršiti nikakvihjezičnih izmjena, kako u naprijed objavljenom pismu, tako ni u izjavi, jer nismo željeli da bilo učemu ograničimo slobodu izražavanja i neposrednost izvjestitelja. Držimo, da je sadržaj posvejasan, pa mu je stoga nepotreban bilo kakav komentar s naše strane.

SLUČAJ VOKIĆA LORKOVIĆACordoba, Republica Argentina 12, prosinca 1959.

Niže potpisani izjavljujem da sam napustio Zagreb kao i ostala većina Hrvatske Vojske i velikibroj Hrv. civilnog pučanstva 6. svibnja 1945.g. Kako smo cijelu noć putovali kroz onu pustugužvu nekako u zoru sedmoga istog mj. stigli smo u Krapinu. Slučajno sam se u Krapini našao sageneralom Antom Moškovom sa kojim sam bio intimni prijatelj još od godine 1933. iz prveemigracije (položio prisegu 12 svibnja 1933. i postao Ustaša pod rednim brojem 67., B.Krizman PAVELIĆ I USTAŠE, st. 555, mo. Otporaš).Moškov je sjedio u svom automobilu te i ja sam ušao k njemu i počeli smo razgovarati o našojtragediji i tako smo bili obojica tužni da skoro nismo mogli ni razgovarati, ali kako smo biliumorni od puta počeli smo drijemati i tako smo se naslonili jedan na drugoga i zaspali, malokasnije netko nam zakuca na prozorčiću od auta i oba se prenusmo od sna. Tko je zakucao toje bio ustaški satnik Mijo Grabovac također stari emigrant iz prve emigracije a to je biloujutro kada je počelo sunce izlaziti iza onih krapinskih šuma. Grabovac daje prijavak generaluovako: Gosp. generale ustaški javljam da sam se iz Lepoglave povukao sa svima po Vašembrzoglasnom nalogu, general priupita a gdje su ti njih dva misleći na Vokića i Lorkovića.Grabovac odgovara ja sam njih primio kao izdajice i postupio kao sa izdajicama. General upitaa što si sa njima učinija?Streljao sam ih gospodine generale. Moškov se je zgrabio za kose i čupao sam svoje kose iplakao kao djete suza za suzom su mu tekle niz lice, priupita ponovno Grabovca i reče mu a štoda od tebe radim nesretni brate.Grabovac odgovara, streljajte me gospodine generale drugo nisam ni zaslužija…



Moškov je ponovno sebi čupao kose i plakao i kroz plač govori Grabovcu odstupi da te ne vidim.Kada je Grabovac otišao, ja govorim Moškovu zašto nisi dao da ja te ljude čuvam pa bi sadabili ovdje sa nama.Moškov odgovara sada je sve kasno dragi moj Marko.

Grabovac je rodjen u okolici Imotskog ako se ne varam mislim da je iz Runovića ali to boljeznadu svi Imoćani.

Jedini živi svjedok koji ovu izjavu zna i čuja rečeni prijavak to sam ja.

Marko ČavIćPripadnik bivše P.T.B.

(Svjedočanstvo gosp. Marka Čavića je razjašnjena tajna smrti Lorkovića i Vokića. A koliko seza nju nepravedno okrivljivalo generala Luburića! Kao u ovom slučaju, tako će istina izićivremenom na vidjelo i u drugim slučajevima. Tko je ubio Vokića i Lorkovića, bilo je odavnopoznato generalu Luburiću, ali on je radije nevin podnosio lažne optužbe, nego da budetužitelj. Uredništvo “Obrane”.)

Otporaš/Kamenjar.com20-07-2014 21:41#3



Knjiga: PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA ubrzo izlazi u Zagrebu.

Ja Maksu Luburući iskreno čestitam na tome, da je omogućio našim "antifašistima" dajedanput godišnje hrle u Jasenovac na kukulekanje i oplakivanje svojih drugova koji sunetragom nestali. Izgubio im se svaki trag, i sada zbog Maksa i njegovih koljača moraju ispod"bogdanovog cveta" krokodilske suze ronit za svojim drugovima, čak je i Tito 1942 očajničkipokušavo provalit u Jasenovac i "oslobodit" drugove od fašističkog terora ali nije uspio. Maksje bio u to vrijeme prejak za partizane. Zato su 1945. onako srčano i drčno, klali od vardarado triglava, sve su naši drugovi nadoknadili bez brige. Nije maršal nikome ostao dužan, aponajmanje "fašistima".

Zato, sada, ubrzo izlazi u Zagrebu knjiga "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" u kojojse mogu pronaći pisma od 1951. tj, od ponovong osnivanja pokretanja Hrvatskog NarodnogOdpora u emigraciji pa sve do njegove mučeničke smrti 20 travnja 1969. U tim preko petstotina pisama su izražene misli svih aspekata: Stvaranje Ustaškog Pokreta 1929. godine,djelatnosti treniranja Ustaša na Janka Pusta, Proglašenje Nezavisne Hrvatske Države,četničko/partizansko/ustaški rat, Rimski ugovori, prekid Rimskih ugovora, AferaVokić/lorković, četničko/partizanski zločini, Jasenovac, povlačenje HOS-a prema Austriji,povratk i borba Križara protiv Ozne, ranjivanje i liječenje u Mađarskoj, ponovno u emigraciju,



dolazak listopada 1948. godine u Španjolsku, aktivnost u pokretanju Časopisa "DRINA" 1951.,razlaz od Poglavnika, isključenje iz Ustaških redova, povratak svih odlikovanja Poglavniku,četiri godine ZIMSKOG SNA 1956-1960., razlaz s ženom Isabelom zbog ljubavi premaHrvatskoj, povijestni interview u novini Nova Hrvatska iz Londona br. 4 1960., prikupljanjerazbacanih i razočaranih hrvatskih vojnika, kupnja tiskare DRINAPRESS, izdavanje časopisa"DRINA" i novina "OBRANA", Adresa Izmirenja hrvatskim partizanima komunistima koja jeizišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964., strana 18-21, i mnogo drugog vrlo važnog povijestnogmaterijala može se naći u toj skoro ili preko 1000 (tisuću) stranica knjigi. Nastojte ne izostatikupiti tu povijestnu knjigu i svakako ne zaboravite obavijestiti vaše prijatelje, isatomišljenike,neistomišljenike, protivnike, prijatelje i neprijatelje o izlazku ove vrlo važne knjige. Hvala.Otporaš.



Poštovani „comi12“ sve je to tako lijepo poredano i uređeno kao i curica za vjenčanje, okićenoprikladnim slikama kao božićno drvce. Knjiga će izići iz tiska najkasnije do listopada ovegodine. Tu knjigu bi trebala posjedovati svaka hrvatska kuća, još bolje rečeno:SVAKI HRVITAKI DOM! Pozdrav, Otporaš.



PRISTOJNOST I FINOĆA GENERALA DRINJANINA

(Tko je imao priliku pratiti i čitati PISMA MAKSA LUBURIĆA na hrvatskim portalima, taj jemogao pročitati u mnogim pismima generalovu brigu za svakog Hrvata i njegovu privrženost dasvakome Hrvatu odgovori na primljeno pismo. Priloženo pismo je jedno od mnogih generalovihpisama kojeg je pisao članu ogranka "VITEZ GENERAL RAFAJEL BOBAN" HrvatskogNarodnog Odpora u Chicago, bratu Jerki Grubišić, u kojem izražava, uz ostalo i svoju hrvatskui vojničku uljudnost. Pošto je pismo pisano ima tome skoro 46 godina, tj. točno pet i polmjeseci prije počinjenog gnjusnog zločina nad njim, ja ću neke stvari pojasniti u pismu kako bidanašnji čitatelji mogli bolje razumijeti o čemu se radi. Pismo je povijestne naravi. Otporaš.)

general DRINJANIN.6. Xl. 1968.

BratJerko GrubišićChicago



Dragi Jerko!

Prilažem ti pismo za Odpor, pa budi dobar i upoznaj sa sadržajem ostalu braću i zahvali im se.

Rado ti pišem, iako ne stignem pisati ni najužim suradnicima. Rado to činim i podsjeća me naJerku Grubišića, (Ovdje se radi o Jerki ili Jozi Grubišić, dva brata fra. Silvije Grubišić, kojisu bili u Ustašama, dakle strici Jerke Grubišić kojem je general pisao ovo pimo, mo.) kojega ćese Stipe (Šego, mo) sigurno sjećati. Mislim da je bio zastavnik i dugo je vremena bio mojosobni pratioac na putovanjima. Ako se ne varam bio je brat fra. Silvija Grubišić. Bio je dobarjunak, pa budi i ti, i svi mladi.

Ponekada mi se javi, a iako ti ne odgovorim uvijek brzo, odgovoriti ću svakako.

Pokušaj svakako u pogledu tiska pomoći Stipi, jer on sam nemože stići. Ako svaki od Vas uzmena sebe obligatorno nešto, Chicago može mnogo više knjiga i novina kupiti, a to za nas značidupli uspjeh, materijalni i moralni.

Izruči moj pozdrav svima mladima, jer na njima je naša budućnost. Stari moraju predatineokaljani stijeg mladim našim borcima, stijeg i znanje, i mladi moraju s ponosom i spremni nasebe uzeti dužnost.

Uz naš vojnički pozdrav, grli te odanigeneral DRINJANIN.




IDELOGIJSKA I DNEVNOPOLITIČKA ULOGA JASENOVAČKOG MITA

Mr. Mladen Ivezi?, autor knjige »Titov Jasenovac« |Ideologijska i dnevnopolitička uloga jasenovačkoga mita |Intervju |Glas Koncila | 27.7.2014. | 30 (2092)

Ideologijska i dnevnopolitička uloga jasenovačkoga mita

Quote:Nedavno je u velikoj dvorani rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu predstavljena knjiga mr.Mladena Ivezića »Titov Jasenovac«. Unatoč tomu što na gotovo 200 stranica donosi, udosadašnjim historiografskim okvirima, gotovo nevjerojatne podatke, u hrvatskoj je javnostipotpuno prešućena i marginalizirana. Stoga smo zamolili autora da iznese neke podatke do



kojih je došao u svojim višegodišnjim istraživanjima i tako, ipak, potakne znanstveni razgovoro toj još uvijek kontroverznoj temi novije hrvatske povijesti.Mr. Mladen Ivezić rođen je 1957. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studijpovijesti i komparativne književnosti te psihologiju i filozofiju upisao je na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, magistriravši tezom »Društvena uvjetovanost i kulturni utjecaj pučkihkalendara u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji od ilirizma do sedamdesetih godina prošlogastoljeća«. Od njezina osnutka godine 1991. bio je član Komisije za utvrđivanje žrtava Drugogasvjetskoga rata i poraća Republike Hrvatske sve do njezina ukinuća.

Stotine proturječja o proboju zatočenika

Vaša knjiga od prve stranice bez pretjerivanja šokira, i to ne samo obične čitatelje, nego iznanstvenike koji se sustavno bave proučavanjem jasenovačkoga logora. Tako npr. donositečlanak »protuhrvatskog titovskog generala Jefte Šašića - kako to doslovce stoji u predgovoruknjige - da je Statistički zavod Jugoslavije već 1966. utvrdio da je u Jasenovcu od svihuzroka smrti tijekom NDH život izgubilo 262, u Staroj Gradiški 141 zatočenik...«

IVEZIĆ: Jeftu Šašića može se sresti u mnogim izvješćima titovske vojske, uglavnom izzapadne Slavonije. Krajem rata dobio je pod upravu Sisak i okolicu, pa i Jasenovac. U svojihpet knjiga o marksizmu i titovskom genocidu nad Hrvatima rabio sam više od 95 postoprotuhrvatske literature i dokumenata jer su oni nesustavno lagali, a često se i hvalili svojimzločinima. Radi se o kakvih 6000 znanstvenih fusnota, među kojima je i vrelo za taj članak,objavljen 1986. u zagrebačkom komunističkom listu »Naše teme«.

Josip Broz morao je biti spreman na to da će Rankovićev odlazak 1966. dati ideologijskupodlogu beogradskoj »čaršiji«, a teorijski i velikosrbima u JNA i nekim komunistima. Zato jeTito 1966. dopustio nastanak toga dokumenta, kojim je Savezni zavod za statistiku brojžrtava Jasenovca utvrdio na 403 i odmah to kuvertirao. Točno 20 godina kasnije Jefto Šašićobjavljuje tu službenu tajnu (nikada nisam vidio taj dokument), nakon Miloševićeva dolaska navlast, ali sada ne kao demistifikaciju, nego kao dokaz protiv Broza, da je neprijatelj Srba jerje dopustio smanjivanje jasenovačkoga mita. Koju godinu kasnije u Srbiji će Broza većmasovno nazivati ustašom. Svakodnevno sam čitao četiri beogradska dnevna lista od 1986. do1991. gdje se, kao i drugdje, vidi ideologijska i dnevnopolitička uloga jasenovačkoga mita.

Na stotine proturječja u iskazima

Kako je uopće nastao spomenuti članak, koji je samo dio stalne i vječne kontroverze o brojujasenovačkih žrtava. Koja su Vaša znanstvena saznanja o tome?

IVEZIĆ: Članak je nastao očito u sklopu protuhrvatske harange, kada se više nije okrivljavalosamo Andriju Hebranga, nego i tadanje komunističko vodstvo SR Hrvatske pa sve do Tita.Svoje sam spoznaje formulirao u zaključku knjige »Jasenovac/Brojke«. Prije toga sam ismijaosve glavne skupine laži. Jedan je Srbin, primjerice, tvrdio da je, radeći u kancelariji, izdao 1400 000 smrtnih listova s lažnim uzrocima smrti. Ja pitam: »Dobro, ako je tako, gdje su tidokumenti?« Moj je djed morao spaliti fotografije moje mame s prve pričesti jer su joj



kumovi bili njemački časnik i njegova žena. Ali zašto bi, iz kojega straha, tko spaljivaodokumente koje je izdala NDH, a poslije rata su mu mogli služiti jedino kao podloga za nekakvumirovinu?

Ne mogu prihvatiti 400 osoba kao pravi maksimum broja žrtava. Nemoguće je da ih je bilo5000, vjerojatno ni 3000, najvjerojatnije oko 1000, umrlih od svih uzroka, najviše naravnomsmrću, pa od tifusa i slično. Nejasan je onaj proboj 22. travnja 1945., gdje često i samizatočenici priznaju da su 400 svojih, nemoćnih ili nevoljkih za proboj, natjerali popiticijankalij... Jako su im različite brojke poginulih u proboju. Sve je o tom proboju jako varljivoi mitomanski. Otkrio sam stotine proturječja u njihovim iskazima, među kojima i unutarnjaproturječja. U Jasenovcu se umiralo, da. No u granicama koje sam ovdje procijenio.

Bez logoraša prije studenoga 1941.

Vi doslovce tvrdite da su »tvrdnje svjedoka da su hrvatske vlasti koga odvele u Jasenovacprije listopada 1941... obična laž«. Na temelju čega izričete tako kategoričku tvrdnju?

IVEZIĆ: Logori su u ratu dopušteni, a često i obvezni za državu potpisnicu dvijumeđudržavnih konvencija ratnoga i humanitarnoga prava iz Ženeve, iz 1929. godine. Pripadnikeneprijateljskih sila mora se zaštititi od vatre s fronte, osvete većinskoga naroda, izoliranosti,gladi i neimaštine. Tome služe logori i zato je njihov ustroj određen međudržavnim pravom.

Jednostavno, 1941. su u nekim seocima, Krapje i Bročice nedaleko od Jasenovca, bili zadržanisumnjivci ili protuhrvatski teroristi, četnici i komunisti. Kada je nastupila studen, njih seprebacilo u ciglanu, sa zidanim i grijanim kućama, protuhrvatskoga terorista Ozrena Bačića,koji je bio utekao. Ondje je nastao Sabirni i radni logor Jasenovac. Druga je stvar što suantifašisti kasnije sve to slijepili jer im je trebao što veći i što maglovitiji mit. Jasenovačkilogor nije samo formalno osnovan tek u studenom 1941., nego u Jasenovcu jednostavno nijebilo ni jednoga logoraša do toga mjeseca.

»Poimenični« popis pun je izmišljenih ljudi

Kako onda gledate na poimenični popis žrtava Spomen-područja Jasenovac koji donosi imenačak 10 462 žrtve samo u 1941. godini?

IVEZIĆ: Postoje mnogi lažni popisi. Ovaj »poimenični« je, osim što je nepismen kao i drugi,pun izmišljenih ljudi. U New Yorku su bili objavili kakvih 700 000 imena i prezimena, a neki sunaši amateri tu pronalazili stotine žrtava titovskoga terora iz svoga sela...

Židovska bogoštovna općina u Zagrebu (usputno, pod tim imenom opstala je do 1945., a ondaBoga izagnaše antifašisti) sastavila je popis. Pet je takvih popisa u Hrvatskom državnomarhivu. Izvana je rukopis nekakva antifašističkoga tužiteljskoga zamjenika Zlatarića: »Židoviubijeni u ustaškom logoru Jasenovac 1941., 1942...« No Općina je pisala istinu pa na njezinimkošuljicama piše: »Židovi smješteni u Jasenovac 1941., 1942...« Tako je 80-ak posto ljudi isljedeće godine uvijek isto kao prijašnje, uvijek istih potpunih generalija, zanimanja, obrta...



Bili su potrebni kao majstori. Ostali su bili otpušteni; 630 ih iz Jasenovca bijahu dragovoljci u13. SS - Handžar diviziji.

Tu je moj najveći problem. Čim se uhvatim rušenja antifašističkih laži, etiketiraju me ružnimuvredama. Svaki put kada dokažem da lažu, prikrivaju moje knjige te pišu nove laži.

Gledajte Jadovno, tobožnji logor kraj Gospića s tobožnjom strašnom Šaranovom jamom -bezdankom u koju su Hrvati, tobože, od 11. travnja do sredine kolovoza 1941. bacili, po nekimantifašistima, do 80 000 Srba i Židova. Četnici, Srpska pravoslavna Crkva i Vlada KraljevineJugoslavije onoga vremena i poraća lagali su jako masno - do 800 000 ubijenih u tri mjeseca,ali nisu spominjali Jadovno. Sada Slavko Goldstein i dr. Đuro Zatezalo iz Beograda, koji jeupropastio fond ratnih dokumenata u Karlovcu, pokreću novu harangu. Svake godine u srpnjuonamo odlaze predstavnici najviših hrvatskih vlasti ili njihovi izaslanici. Međutim, dvojica našihspeleologa spustila su se u Šaranovu jamu. Njezina je dubina 7 m, a prosječni promjer ni 4 m.Da ste ih slagali kao sardine, ne bi stalo 500 ljudi. Sedam minuta u jednom kadru snimali sujamu izvana i iznutra. Nigdje ni kamenčića, gole stijene, nema ni koščice! Upišite u preglednik»Šaranova jama« i vidjet ćete taj filmić na internetu. Poslali su ga i predsjedniku Republike,predsjedniku Vlade...

Strijeljan brat logorskoga upravnika

Jedan ste međunaslov naslovili: »Tifus - antifašistički zločin«. Zbog čega? Spominjete i »10ustaških grobova posred logora«. Zašto baš posred logora i o čemu oni svjedoče?

IVEZIĆ: Koliko je jasenovački mit proizvod izopačene svijesti govore nam i čestazatočenička priznanja o epidemijama tifusa. Svi su liječnici bili zatočenici i oni su, premdaepidemiologijski obrazovani, širili laži da će vlasti ubiti kao nesposobne sve tifusare te da ihtreba pod dijagnozom gripe skrivati među zdravima!!! Tako se širio tifus. Vlasti su kasnijeosnovale poseban odjel za liječenje tifusa, a fotografije mršavaca ošišanih do kože dokazujuto.

Dr. Herman Pröbst objavio je veljače 1942. u »Deutsche Zeitung im Kroatien« članak»Jasenovac - ni lječilište ni mučilište«, što ga preniješe sve hrvatske novine i novine hrvatskihsaveznika. Taj se članak nikako ne može uvrstiti u hrvatsku ratnu promidžbu, ali u ovomsvijetu protuhrvatskih laži on je ključan dokaz istine.

Primitak u Tabor izvodio se javno, pred povjerenstvom. Svaki je novak imao pravo položitisvoje vrijednosti povjerenstvu, u vrećicu zapisnički zabilježena sadržaja, koji se pri otpustuvraćao vlasniku. Nitko zatočenike nije osobno pregledavao.

To je tjedan dana objavljivano svaki dan u svim hrvatskim kinima. Vide se ustaše za stolom,jedan fino odjeveni građanin u debelu kaputu kako skida burmu. Kasnije su antifašistifotografiju te scene lažno protumačili: »ustaše pljačkaju logoraše«. Pozor, to se prikazivalopred cijelim hrvatskim narodom.



Dalje se u svemu bitnom slažu Pröbst i naknadne izjave antifašista.

U debele su kapute mnogi Židovi znali ušiti znatne iznose novca ili zlata, zlu ne trebalo. Svakaje skupina u Taboru imala svoje kape, a vlast nije ulazila, osim za svečanosti, »u žicu«. Dva suse zagrebačka židovska kapa, šefovi baraka Bruno Diamantstein i David Špiler, dosjetili, akasnije im se pridružiše i tri osječka, te počiniše pritisak na novake, dijelom ih strašeći, adijelom im nudeći usluge. Tako im izvukoše znatne svote novca, za koje su im neki stražarikroza žicu dostavljali robu nabavljenu u civilstvu.

To je ubrzo zamijetilo redarstvo. Ispitalo je slučaj. Krivci su predani Priekom sudu, koji ih jeu tri dana sve, pa i brata logorskoga upravnika Ivice Matkovića, osudio na smrt i strijeljao.Židove pokopaše na židovsko groblje u Jasenovcu, a ustaše nasred logora. Kada bi se svakimjesec mijenjala stražarska postrojba, novi bi stražari bili poučeni o tom slučaju i morali sunad tim grobovima prisegnuti, životom ucijenjeni, da ničim ne će ni pokušati zlorabitinadmoćnost svoga položaja.

Više od stotinu ustaša, državnih službenika i busatih Hrvata, među kojima i jedan bivšikatolički svećenik, bilo je tijekom NDH pogubljeno zbog koristoljubivih zločina, od kojih bi seneki, kao npr. šverc, u miru držali prekršajem. To je sve objavljeno u novinama. Titovci susvoje tobožnje strijeljanje za jednu jabuku izmislili tek desetljeća nakon rata.

Jasenovački mit - uporište progona

Citirate i zanimljiv govor Vicka Krstulovića u Slavonskom Brodu 1952. u kojem je ustvrdio:»Svojom smo revolucijom uništili stari buržoaski aparat... Ali nismo uspjeli uništiti Crkvu kaoinstituciju.« U tom smislu pojasnite svoju tvrdnju da je »jasenovački mit motivacija iopravdanje zločina nad svećenstvom i vjernicima u Hrvatskoj«.

IVEZIĆ: U svojim knjigama »Genocid nad Hrvatima zapovijeda Tito« i »Titova umjetnostmržnje« pokazao sam kako su se titovci prvo ulizivali HSS-u jer su k njima prilazili Srbi,Židovi i Slovenci, gubitnici rušenja Kraljevine, a ne Hrvati. Tek je u studenom 1944. postotakHrvata među titovcima na području Glavnoga štaba Hrvatske bio veći od 50 posto. Na silu suih mobilizirali i gurali u juriš. U međuvremenu su titovci uspjeli pridobiti neke vodeće HSS-ovce, Božidara (Jove) Magovca, Iliju (Jove) Jakovljevića, Frola i još neke takve.

Jedini im je institucionalni otpor pružala Katolička Crkva, ideologijski neprijatelj, kao ipokretač narodnih masa. Odgovarajući toj svojoj dužnosti i pozivu, Alojzije Stepinac postavioje vlastima u svojemu pastirskom pismu tada već retoričko pitanje: Gdje su ratni zarobljenici idrugi izbjeglice? To ga je stajalo zatvora i života.

U daljnjem je progonu katoličkih duhovnika i vjernika, kao i u svim drugim društvenimodnosima, jasenovački mit bio glavno uporište.

Kako je u hrvatskoj javnosti primljena Vaša knjiga?



IVEZIĆ: Kao i inače, zagovornike laži ne zanima. Nastoje ju skriti. Glavni distributeri knjiga,Dušević i Keršovnik, što pokrivaju 400-tinjak prodajnih mjesta, bojkotiraju sve moje knjige.Idem sam k nekim dobronamjernim knjižarima, ali to je jako mukotrpno. Prodam knjige doma,kada mi se tko javi.

Koga zanima Drugi svjetski rat, mora svakako na internetu pročitati knjigu Uda Walendyja»Die Wahrheit für Deutschland (Istina za Njemačku)«, prevedenu cijelu na engleski »Truthfor Germany / The Guilt Question of the Second World War«. Na internetu pročitajte iknjigu Theodorea Kaufmana »Germany Must Perish (Njemačka mora nestati)« iz 1940.

Mi znamo da je potpuna istina u Bogu, ali smo dužni utvrđivati i objavljivati činjeničnu istinu.Biti vjernikom znači zalagati se za Božju slavu. Ona je najjača u istini. Nema mira bez istine ipravde. Takav bi mir bio treuga diaboli, mir potrošaštva i materijalizma svih vrsta.

Quote:Titovske novine izmišljaju žrtve

Kako to da se baš nitko dosada nije osvrnuo na tobožnje jasenovačke žrtve prije listopada1941. i starogradiške nakon listopada 1944.?

IVEZIĆ: Kako rekoh, oni bulazne o žrtvama prije listopada 1941., ali u Jasenovcu tada nijebilo ni jednoga zatočenika, pa ni logora.

O Staroj Gradiški čak i njihovi očevidci priznaju da, osim desetak čistačica, ondje nakonlistopada 1944. više nikoga nije bilo. Tek u svibnju 1945. titovske novine izmišljaju tisućesvježih žrtava pronađene u Staroj Gradiški. To negiraju njihova vojna izvješća i pravi očevidciu naknadnim izjavama.

Quote:Titovci su malo kopali i brzo zakapali

Možda je trebalo odmah na početku pojasniti provokativan i zanimljiv naslov knjige: »TitovJasenovac«! Znači li to da i Vi donosite dokaze o poslijeratnom jugoslavenskom logoru za sve»nepoćudne« komunističkim vlastima?

IVEZIĆ: Da, dokazujem titovske zločine nad Hrvatima i drugim uljuđenim državljanimaNezavisne, danas bismo rekli Srbima, muslimanima, Nijemcima, Mađarima, Talijanima... što ihpočiniše do 1948. godine u Jasenovcu. Zato su titovci toliko malo kopali i toliko brzo zakapalilešine ondje pronađene.

U većemu dijelu knjige dokazujem pak ulogu jasenovačkoga mita kao stožerne laži titovskogasustava




Stari lisac: Datum registracije Jun 2013<[email protected]> Fri, Aug 1, 2014 at 2:28 PMTo: "G. Vuskic" <[email protected]>

Dragi hrvatski brate,

Usred ljeta 1960. ja sam s generalom Luburićem bio u Valenciji. ON TADA NIJE BIORASTAVLJEN, ALI MI JE DAO NASLUTIT DA ĆE DO RASTAVE NASKORO DOĆI. PadreMiguel Oltra je 26. prosinca 1963 bio propovjednik na mojemu vjenčanju.KUM MI JE BIO MAKS LUBURIĆ!

Knjiga korespondencije pokojnoga generala s najdražim mu suradnicima bit će sigurno velikasenzacija. Neka je na tome hvala O D P O R A Š U Mili Bobanu.

JOŠ VEĆA SENZACIJA ĆE BITI GENERALOVA VRHUNSKI PISANA POTPUNABIOGRAFIJA jer on nije bio samo Upravitelj Jasenovca nego je cijeli život sudjelovao uvatrenim i nevatrenim borbama te je u "Hrvatskome bunkeru" u gradiću Carcagente UŽASNOna smrt dotučen od UBOJICE I LAŽCA Ilije Stanića.

SLAVA HEROJSKOME MAKSU LUBURIĆU, UVIJEK VJERNOME HRVATSKOM USTAŠI IPOSLJEDNJEM ZAPOVJEDNIKU HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA NEZAVISNE DRŽAVEHRVATSKE!

J. IVAN PRCELAJEDAN OD TROJICE VELIKIH UMORENOGA GENERALA LUBURIĆA



GENERAL DRINJANIN I NJEGOVIH ČETVERO (4) DJECE.Date: Sun, 10 Aug 2014 21:58:00 +0000

Bog! Franislave,

Ovaj Dorijan mi se javlja već neko vrijeme i jako ga zanimaju sva saznanja o našem generalu.Tu i tamo ja mu šaljem neke stvari. Malo prije me je zamolio da mu nešto podrobnije napišem odjeci generala Drainjanina. Ovo sam pronašao što je prof. Ivan Prcela meni pisao prije skorčetiri godine. Ja sam to stavio na Slobodnu Dalmaciju kao Gabro Vuškic, ime mojeg djeda. Bilobi dobro i poželjno iz povijestnih načela ovo staviti na našu stranicu. Okiti ovo sa slikamagenerala i njegovih četvero djece. Ti ni zamisliti ne možeš koliko ja to šaljem dalje s našegportala Kamenjar. com.



Iskreni pozdravi. Bog! Otopraš.

Bog! dragi prijatelju Dorijan,

(Tako me veseli da ste zainteresirani prikupiti što više materijala o hrvatskom zadnjemZapovjedniku Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS-a rata NDH, Vjekoslavu Maksu Luburiću,generalu DRINJANINU. Kada se piše o generalu Drinjaninu onda se misli o Hrvatskoj, bezobzira šta tko mislio. Kada se govori o generalu Drinjaninu, onda se misli o Hrvatskoj. Kada sečita o generalu Drinjaninu, onda se misli o Hrvatskoj. To je upravo to što je naš hrvatskineprijatelj sustavno omalovažavao i nastojao da se o generalu Luburiću ne zna prava istina.Prava je ISTINA ono što državotvorni hrvatski nepristrani povijestničari budu pisali. A da bioni mogli našu hrvatsku ISTINU pisati, potrebno je sve iznijeti na dan svijetlosti o životu iradu Maksa Luburića.

Zato Vam i prilažem ovaj mali isječak profesora Ivana Prcele kojeg je on napisao 27studenoga 2010. godine, neposredno iza njegovog i Mirka Bilića posijeti u Carcagente,Valencija i Španjolskoj, s namjerom da što više pojedinosti saznaju upravo o onome što Vasnajviše zanima. Zato sam se potrudio da to pronađem, i fala dragome Bogu da sam to pronašaoi Vama šaljem na uvid.

Primite, dragi prijatelju Dorijan moje iskrene i srdačne pozdrave. Bog! Otporaš.

xxxxx

OSVJETLJIVANJE LIKA DI-JUNAKA GENERALA LUBURIĆA

(Prof. Ivan Prcela i Mirko Bilić iz Njemačke su išli u Španjolsku koncem 2010 godine upotražnju informacija koje se još uvijek kriju u Španjolskoj. Osobito u pogledu informacija oubojici Iliji Staniću. Uspijeli su pronaći Ilije Stanića nekadašnju "zaručnicu", Consuelo "Chelo"Salom, koja im je rekla "da neće usta otvoriti u pitanju Luburića i Stanića. Ovaj izvješta prof.Prcele je jako važan za one koji se budu bavili iztraživanjem ISTINE: ZAŠTO JE ILIJASTANIĆ UBIO HRVATSKOG GENERALA? Otporaš)

Poštovani Hrvatski brate!

Riječ "PETDESETA" je korijenski točna, ali u današnjem pravopisu tamo u Hrvatskojprihvatljivije je pisati "pedeseta." Nisam ja hrvatski jezikoslovac, ali jesam veliki štovateljgenerala-viteza Vjekoslava Luburića. ON JE NAJINTILIGENTNIJI I NAJOCRNJENIJIUSTAŠA. 6. ožujka 2013. godine bilo bi mu ravnih 100 godina. Je li to moguće da je "SlobodnaDalmacija" baš za tu važnu obljetnicu objavila moj članak o Slučaju Luburić-Stanić? Imat ćeSD priliku da u doglednoj budućnisti piše i o vrhunskoj knjizi o svih 56 godina njegovaplodnoga života.

Ivan Prcela.



HABEMUS PAPAM FRANCISCUM JESUITAM!

J. Ivan Prcela- Hide quoted text -

---- "G. Vuskic" <[email protected]> wrote:

Poštovani gosp. Prcela,Naletih na ovo na stranicama Slobodne Dalmacije. Vrlo mi se svidjelo kako ste lijepo itemeljito opisali slučaj Luburić-Stanić. Tu i tamo kadkada pročitam što Vi pišete i što drugipišu o vama. Pročitao sam nedavno da ste pisali povodom PEDESETE OBLJETNICEMOJEG...Koliko se ja razumim u naš jezik, ne kaže se PEDESETE, nego PETDESETE, štodolazi od PET plus DESET, gdje se sljubljuju samoglasnici "T" i "D" u jedan samoglasnik. Sadami počima biti jasnije zašto jedni kažu ODPOR a drugi opet OTPOR. Molio bih Vas da mi Vikao stručnjak za jezik ovo objasnite, jer za mene je to jedna te ista stvar. Jer za mene i nasmlađe lakiše je reći Otpor, jer se upravo tu nečujno "D" stapa u "T".Pozdrav iz naše Domaje.Gabro Vuškić

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novo...3/Default.aspx

Thank you,Slobodna Dalmacija

Sat, Mar 16, 2013 at 1:39 PM

OSVJETLJIVANJE LIKA DIV-JUNAKA GENERALA LUBURIĆAPiše J. Ivan Prcela

Više od četiri desetljeća muči me pitanje, zašto je Ilija Stanić trovao i konačno željeznomšipkom u zatiljak ubio 56-godišnjega generala-viteza Vjekoslava Luburića. Ove godine,PEDESETE obljetnice mojega sustavnog osvjetljivanja Bleiburške Tragedije, poduzeo sam dvaputovanja u velegrad Valenciju i u gradić Carcaixent, u čijemu groblju počivaju smrtni ostacihrvatskog div-junaka i nezaboravnoga mi kuma na vjenčanju ima skoro 47 godina.

U mjesecu srpnju generalov grob skupa sa mnom posjetio je i moj vjerni prijatelj Mirko.(Mirko Bilić iz Njemačke, mo. Otporaš) Mirko je doletio iz Njemačke a ja iz dalekogaClevelanda. Obojica smo tada stupili u kontakt sa svih četvero djece generala Luburića. On jeiza sebe ostavio dva ucviljena sina i dvije prežalosne kćerke. Kćerku Drinu (rođena 1956., mo.Otporaš) smo posjetlili u staračkom domu u gradiću Carlet, gdje ona uslijed davnog pada mukemuči u kolicima, iako je tek stupila u ranije pedesete godine. S generalovim sinom Vjekoslavom



(rođen 1957., mo. Otporaš) otišli smo u posjete grobu njegova ljubljenoga oca. Tu smo se zavječni pokoj generalove duše pomolili i onda se fotografirali.

Posjet najmladjoj Mirici, (rođena 1958., mo. Otporaš) iako ona živi vrlo blizu mojega šurjakaFiliberta Mir, ostvario se nije jer ona to nije htjela. Najstarijega generalova sina liječnikaDomagoja (rođen 23 listopada 1955, mo, Otporaš.) nazvao sam u Barceloni i protumačio munamjere mojega naziva. On je moja plemenita izlaganja najprije sašlusao i onda mi tako gruboodbrusio da sam u kući svoga šurjaka GORKO PLAKAO. Rekao mi je, da on na svoga oca imasamo loše uspomene. Na to sam mu odgovorio, da ja na njegova oca imam SAMO DOBREUSPOMENE i da svojim perom želim osvjetliti lik njegova preocrnjenoga oca i proslavljenoghrvatskog junaka.

Mirko i ja smo u radnji "Optica Tomas" u Carcaixentu pokušali posjetiti čak i Consuelo "Chelo"Salom, bivšu zaručnicu lašca i ubojice Ilije Stanića. Ovo nam nije uspjelo jer ona je bila uValenciji. Ostavili smo joj telefonski broj mojega šurjaka u Valenciji, da me ona kod njeganazove. Nazvala me nije, ali ja sam njoj ipak iz Clevelanda s puno poštivanja napisao jednopismo i najavio da ćemo moj prijatelj i ja u studenom opet doći u Carcaixent. Nakon punih 40godina želim je opet vidjeti i prijateljski pozdraviti. Bivša Stanićeva "ljubav" mojoj je šogoriciCarmen Mir, jer se cijeli život dobro poznaju, saopćila da je od mene primila vrlo toplo iuljudno pismo, ali da ona, iako me duboko poštuje, usta ni otvoriti neće o slučaju "Luburić-Stanic."

Na koncu prvoga tjedna ovogodišnjeg mjeseca studenoga, ja sam se opet pojavio u "OpticaTomas" u Carcaixentu da 62-godišnju, sada suprugu, majku i baku, koja čak od raka na grudimatrpi, iskreno pozdravim. Odmah sam joj rekao, da ju molitve moje prate i zato se ona sadabolje osjeća. Ovoga puta ona, još uvijek otmjena i lijepa, mene je prepoznala i sa mnomrazgovor započela, naglasivši da o predmetu, zbog kojega sam opet u Carcaixentu, ona ne želiNI USTA OTVORITI. Ja sam joj odgovorio, da ja njezin stav potpuno razumijem i poštujem,ali moj stav je skroz drukčiji - JA NE MOGU NITI ŽELIM ŠUTJETI O SVOJEMUPOGUBLJENOM KUMU JER JE ON U NEDAVNO IZIŠLOJ JEDNOJ KNJIZI I NAVALENCIJANSKOM I NA ŠAPANJOLSKOM PREVEĆ NEGATIVNO OPISAN.

Bivšoj djevojci Ilije Stanića, kako je ona u jednom nazivu mojoj šogorici Carmen Mir rekla,moj posjet se neobično svidio jer je bio pun poštivanja njezine osobe i njezine šutnje. Onaipak nije šutjela o mojoj pojavi za koju je, kada sam ju kao 88-godišnji Hrvat pozdravio,uskliknula:! QUE FUERTE! To znaci: "Kako ste snažan!"

Otmjenoj dami, Consuelo Salom, naslov knjige i ime Francesca Bayarrija ni spomenuo nisam, aliu susretu s njome mislio sam na njega i na njegovu knjigu CITA EN SARAJEVO. Bayarri,premda mu je knjiga vrlo negativna o generalu Luburiću, pokazao se je vrlo susretljiv premamojemu prijatelju Mirku i prema meni u našoj misiji osvjetljivanja lika Maksa Luburića. On nasje uputio na Jose Luis Ramosa, koji posjeduje DESET velikih kutija korespondencije i drugihpapira neumornoga hrvatskog generala. Taj ugledni španjolski novinar i ČOVJEK DOBREVOLJE na vrijeme nas je upozorio, da J. L. Ramos misli da u tim kutijama ima dragocjeno zlatoi tim dokumentima se želi obogatiti! On nam je svjetovao BUDNI OPREZ!



U petak, 12. studenoga, J. L. Ramos je u pratnji samoga Bayarrija u stan mojega šurjakaFiliberta donio ČETIRI kutije tih "dokumenata." Mirko ih je skoro puna ČETIRI sata prebiraoa taj ugledni novinar se s Filibertom, s Jose Luisom i sa mnom strpljivo i nevezano razgovarao.Na koncu toga sastanka, Mirko je J. L. Ramosu rekao da su ti "dokumenti" od vrlo malevrijednosti pa je tako završio naš prvi sastanak s posjednikom "dokumenata" i s novinaromBayarrijem. Mi smo ipak s gosp. Ramosom ugovorili još jedan sastanak za sutrašnji dan, zasubotu ujutro 13. studenoga. S Bayarrijem smo takodjer ugovorili sastanak o sadržaju njegoveknjige za petak 19. studenoga od 16 do 20 sati. Mirku je žao bilo, što toga dana neće moćinazočan biti jer 17. studenoga leti za Njemačku. Žao mu je bilo i zbog toga, što je on uNjemačku sa sobom na dar odnio Video-disk o "Operaciji Kobra" Ilije Stanića.ZAUZIMANJEM novinara F. Bayarrija sam producent nam je na poklon dao taj važandokumentarac.>U srijedu 17. studenoga Mirko je odletio za Muenchen, ali ostavio jeDESETAK pitanja za ugovoreni PREVAŽAN sastanak s Bayarrijem. Ostavionam je i jedan primjerak "Obrane" od jeseni 1971. godine, u kojoj je bila fotografija vjenčanjaEduarda Martineza Ramosa i njegove životne odabranice Clotilde. Njih dvoje UVJENČANOME RUHU iskazuju počast generalu Luburiću i njegovom grobu! Mirko je mojemušurjaku Filibertu, 72-godišnjemu umirovljenome profesoru, izrazio želju da svakako pronadjeEduarda Martineza, jer je on kao sin Leonore Ramos Serrano, generalove kućanice iuzgojiteljice njegove djece, KLJUĆNA osoba za upoznavanje umorenoga hrvatskog div-junaka.Još prije Mirkina odlaska, Filiberto je preko telefonske knjige u Valenciji pronasao dva E.Martineza. Prvi je bio "Ernesto" a drugi od nas traženi Eduardo Martinez Ramos. SVASRETNA, na telefonu se javila Eduardova supruga Clotilde. Još sretniji i veseliji bio jeFiliberto. Kao mladi dečko on je od veselja skakao! Vidio je jasno, da Mirka i mene prati Božjaruka u našoj misiji osvjetljivanja velikoga lika generala Luburića. Svijesni smo bili, da je našamisija VRLO TEŠKA. Upravo zato, Mirko i ja išli smo na dnevnu svetu Misu u obližnjoj crkvisimpatičnog Sveca naših dana Sv. Jose Maria Escriba, osnivača svijetom poznate Kongregacije"Opus Dei."

Eduardo je sa svojom majkom Leonorom u kući generala Luburića živio od 1963. do 1971.godine i neko je vrijeme bio radnik Drinapressa. Kao takav on je za osvjetljivanje životagenerala Luburića MNOGO KLJUČNIJA osoba nego je to Ilija Stanić koji je u generalovojkući živio samo GODINU I POL DANA. (Ilija Stanić je živio kod generala od ožujka 1967. pado ubojstva generala 20 travnja 1969., osim neka dva mjeseca, listopad i studeni 1968., kadaga je general izbacio iz kuće, zbog kućnih i poslovnih neugodnosti i neslaganja. Mo,Otporaš) ISalvador Alminana, prijatelj mojega nećaka Javiera Gomis Mir-a, dulje je poznavaogenerala Luburića nego veliki lažac, glumac-"zaljubljenik i domoljub" Judina kova Ilija Stanić.I sam Filiberto Mir, "bivši" svećenik-franjevac i mnogi drugi franjevci mogli su mnogodoprinijeti potpunijem sadržaju Bayarrijeve knjige jer su od srednjih 50-tih godina prošlogavijeka i nadalje poznavali generala pod imenom "Vicente Perez Garcia" dok se je on u njihovomnovicijatu Santo Espiritu sakrivao. I ja kao bivši franjevac VJEČNIH ZAVJETA, položenih1946. u Rimu na ruke slavnoga fra Dominika Mandića, DEVET godina sam bio jedan odTROJICE VELIKIH generala Luburića. Nažalost, Bayarri nas KLJUČNE osobe uopće nije



kontaktirao. Medjutim, lažnim pričama Ilije Stanića i njegovih naredbodavaca uvelikosrpskome Beogradu toliku je pažnju posvetio da njegova knjiga na SVAKOJ STRANICIobiluje lažima kurve Jugoslavije. Sve na štetu Države Hrvatske, ukjučivši i onu pod vodstvomdr. F. Tudjmana! Bayarri je u rukama držao moj primjerak svoje knjige i vlastitim je očimavidio, da sam nju tako rekuć na svakoj stranici ispunio mnogim komentarima i pitanjima.

Bayarri je iz pričanja Ilije Stanića, predradnika Pepe Segui-a i nekih hrvatskih"revolucionaraca," koje je u svoje vrijeme general bio istjerao iz svoje kuće, generala Luburićaprikazao ne samo kao NAJOKRUTNIJEGA čovjeka 20. vijeka nego čak i kao pijanca inemilosrdna poslodavca. Zato sam ja još prije Mirkina dolaska u Valenciju, u Carcaixentu vodiorazgovore sa Salvadorem Alminanom. Onda, kada je Mirko u Muenchen odletio, Filiberto Mir ija dva dana kasnije dugi razgovor smo vodili s Eduardom Martinezom i s njegovom suprugom.Filiberto je glavne točke razgovora ukratko zabilježio a ja sam ih onda sve spojio i tako ih našpanjolskom vjerno opisao, da je moj šurjak skupa sa mnom to vlastoručno potpisao, da se timDokumentom mogu služiti Bayarri i svi drugi koji budu pisali o plodonosnome životu generala-viteza V. Maksa Luburića. Razgovori sa Salvadorem Alminanom i Eduardom Martinezom dalekosu vrijedniji nego svih 25 stranica UNAPRIJED FABRICIRANE autobiografije Ilije Stanića uBayarrijevoj knjizi!

U subotu 13. studenoga, dok je Mirko još bio u Valenciji, Jose Luis Ramos donio je jos ŠESTvelikih kutija "dokumenata". Od 8 sve do 12 sati ujutro Mirko je u kući mojega šurjaka te"dokumente" pregledavao. Onda je posjedniku vrlo jasno rekao, da on i tih ŠEST kutija smatranevrijednima ikakve svote novaca! Filiberto Mir je u ovoj situaciji posredovao i preporučio dagospodinu Ramosu ipak platimo 50 Eura za benzin i za ukupnih OSAM sati koje je on u tojstvari strpljivo žrtvovao. Moj prijatelj i suradnik Mirko tu svotu je dao Jose Luisu Ramosu. J.L Ramos je, dakle, otišao a da se obogatio nije tom korespondencijom i papirima generalaLuburića koji su ionako plod mnogih, mnogih žrtava mojih i drugih generalovih sljedbenikaširom svijeta.

U petak, 19. sdudenoga, u ČETIRI I POL SATA poslije podne, Filiberto Mir i ja dočekali smoFrancesca Bayarrija opet u istoj kući. Čim je gosp. Bayarri stupio u Filibertov stan, on jeodmah na ulazu vidio pravu izložbu hrvatskih knjiga: Moje životno djelo o Bleiburškoj tragedijiu PET različitih izdanja, moju knjižicu na engleskom o Nadbiskupu Alojziju Stepincu,NASTANAK JASENOVAČKOG MITA od dr. J.Jurčevića, OGOLJELU LAŽ LOGORAJASENOVAC od prof. V. Mrkocija i dr. V. Horvata, D. I., tek objavljenu knjigu o NDH od IlijeBarbarića, OTOK SV. GRGUR HRVATSKI "GULAG" od Željka Kuzatka i snop članaka iz"Hrvatskog Lista" i dosta drugih dokumenata. Usred te izložbe bila je slika našega SvecaKardinala-mučenika Stepinca još iz njegovih mučenickih dana u Lepoglavi; tu je bila i slika oddana vjenčanja ilibertove sestre sa mnom (26. prosinca 1963.) gdje je uz njihovu majku mojaživotna odabranica i ja odmah do nje. Medju tim slikama, bila je i slika msgra. FranjeKomarice, hrvatskog biskupa i živućega mučenika u Banja Luci! Sve skupa je jasno govorilo oVELIKOJ OZBILJNOSTI Bayarrijeva i mojega sastanka.

Naš sastanak je trajao TRI I POL SATA! Razgovor je otvoren bio pitanjima mojega prijateljaMirka kojih je bilo svega DESET. Sva pitanja Mirkina pred Bayarrijem sam doslovno pročitao i



ovome uglednome novinaru čak i na čitanje ostavio. Na temelju citata mnogih stranicaBayarrijeve knjige ja sam ga u punome smislu riječi "bombardirao" sa OSAMDESETIPETpitanja o NDH, koju on nazivlje nacističkom; o generalu Luburiću, kojega on nazivljenacističkim i vulgarnim generalom; o ratovima koje su u 20. stoljeću nama Velikosrbi nametnulia koje on nazivlje "gradjanskim ratovima;" o PRENAPUHANOM broju žrtava ustaškogJasenovca i o potpuno preskočenom broju MIRNODOBNOG srbo-komunističkog Jasenovca; oupotrebi samo jednoga hrvatskog izvora, dr. F. Tudjmana, kojega on (Bayarri) obtužujerevizijom povijesti! Ukratko i sažeto sam mu naglasio da ovakva lažna pisanja o mojemunaraštaju, koji je svoje živote uzidao u temelje UVIJEK VJEČNE Hrvatske, mene su predpune 53 godine gurnule u hrvatski javni rad organiziranjem i perom. Jesam 88-godišnjak, aliJOŠ SAM UVIJEK SPREMAN da s puno ljubavi i žara sve do posljednjega svoga daha branimsvetu i uzvišenu borbu svih hrvatskih boraca, poglavito NEUSTRASIVIH ustaša, od kojih jeNAJNEUŠTRASIVIJI bio general Vjekoslav Luburić. On je superstaljinmistički U SVOJEMUPOLJEDNJEM ROVU, 20. travnja 1969. ubijen u pitome i mirnome gradicu Carcaixent(Valencia). General Vjekoslav Maks Luburić morao je pogubljen biti SAMO DA SEKREPAVANJE KURVE JUGOSLAVIJE JOŠ 20 GODINA PRODUŽI!

Francesc Bayarri je mene svoga novoga prijatelja strpljivo saslušao i od slušanja mojihDUBOKO PROŽIVLJENIH argumenata izmoren ostao. Unatoč svemu tome, priznao je samojednu pogrešku, naime, da je NDH trajala samo DVIJE godine! Uvjerio sam ga, da je onatrajala od Desetoga travnja 1941. do 8. svibnja 1945, što se može vidjeti i iz besmrtnogagovora Nadbiskupa Alojzija Stepinca od 11. listopada 1946. godine. Spomenuvši Bl. AlojzijaStepinca, najvećega hrvatskog Domoljuba svih vremena, pred Bayarrijem sam naglasio, da jenaš Svetac Alojzije Stepinac najbolji barometar onih apokaliptičkih godina NDH. Takav je bioi njegov tajnik svete uspomene Msgr. Stjepan Lacković, koji je na Danu Kardinala Stepinca uClevelandu 1959. godine za buduće hrvatske naraštaje naglasio, da će "hrvatski ustaše, akonjih prosudjujemo u svijetlu svih zbivanja iz onih apokaliptičkih godina, iz Drugoga svjetskogarata izići KAO NAJČISTIJA VOJSKA!" Uz ove riječi citirao sam i vjerovanje jednog mladogustaše iz Kozice, koji je nama franjevačkim klericima u Sinju na našim šetnjama znao reći, daje USTAŠKA BORBA NIŠTA DRUGO NEGO BORBA ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU.Istoga uvjerenja je bio, pred Bayarrijem sam istaknuo, i moj ispovjednik, duhovni vodja iprofesor dr. fra Jerko Šetka. Kad su naši klerici u Makarskoj, Sinju i na Visovcu skidali svojfranjevački habit i stupali u ustaške posatrojbe, on je nama koji smo još bili vjernisvojim franjevačkim zavjetima znao reći: " Na naše klerike koji stupaju u ustaške redovemoramo gledati kao na članove Marijine kongregacije!" Slične misli nalazimo i u pismuNadbiskupa Stepinca, koje je on u srpnju 1945. uputio dr. Vladimiru Bakariću U OBRANUTISUĆA HRVATSKIH ČASNIKA I STOTINA TISUĆA HRVATSKIH VOJNIKA jer oni sutada, kako moj prijatelj Bayarri može dobro vidjeti iz poklonjene mu knjige OPERATIONSLAUGGHTYERHOUSE, bili masovno likvidirani diljem Titove Jugoslavije.

Najviše sam svoj glas digao protiv Bayarrijevih tvrdnji, da je general Luburić masovno ubijaodjecu i muslimane i da je glavni cilj Radno-popravnog logora Jasenovac bio ISTRIJEBLJENJESrba, Židova i Cigana. Prema mojim proživljavanjima Drugoga svjetskoga rata i prema mojimistraživanjima istoga EX PROFESSO, ja svojim životom i plodnim perom svjedočim, da se je upaklu onih ratnih godina išlo za potpunim uništenjem hrvatskog naroda sa strane srpskih



četnika, Titovih jugopartizana i sa strane Mussolinijevih fašista. LOGOR JASENOVAC imnogobrojni drugi pothvati Hrvatskih oružanih snaga isključivo su imali SAMO-OBRANBENUznačajku! O ovome sam dosta **** razgovarao s generalom Luburićem. On mi je govorio ičesto, često pisao NE o mržnji ni na Srbe, ni na Židove, ni na Cigane ni na hrvatske partizanenego samo o mržnji na kurvu Jugoslaviju te i o mržnji na Hitlerov nacizam i Mussolinijevfašizam. Borba protiv kurve Jugoslavije i obnova starodrevne Države Hrvatske bio mu ježivotni put od njegove pete godine, kad su mu srpski zandari oca ubili, sve do posljednjegadaha, kad ga je Ilija Stanić "kao jedan on najučinkovitijih UDBINIH agenata" u njegovojvlastitoj kuhinji željeznom šipkom u zatiljak na smrt pretukao i za taj zločin od HrvatrožderaTita i njegove kurve Jugoslavije obilato nagradjen bio.

Samo nekoliko od mojih OSAMDESETIPET pitanja, što je bilo za očekivati, uspio sam usmenopred Bayarrija iznijeti. Upravo zato, ja sam ih na PETNAESTAK stranica za njega napisao.Moj šurjak Filiberto, koji je svaku moju želju za što bolji opis slučaja "Luburić-Stanić" utančine ispunio, ta pitanja i komentare o Bayarrijevoj knjizi za njega je umnožio i narazmišljanje mu ih u ruke predao. Sada se je nadati, da će Francesco Bayarri kao naš prijatelj,čovjek dobre volje i profesionalni novinar slavnoga Sveučilišta u Valenciji novo izdanje svojeSENZACIONALNE knjige konačno tako preurediti da mu dužno priznanje oda NE velikosrpskiBeograd nego hrvatski Zagreb. U ovu svrhu dao sam mu dugu listu PLODNIH hrvatskih pisaca,počevši s dragim mi prijateljeima dr. Zvonkom Šeparovićem, dr. Ivanom Čizmićem i završivši sIlijom Barbarićem i Darkom Šagrakom, piscima značajnih najnovijih knjiga o NezavisnojDržavi Hrvatskoj. U obrani VJEČNE Hrvatske poslije rata od Hrvatroždera J. B. Titapouobijano je NEKOLIKO STOTINA TISUĆA Hrvata i Hrvatica. Eto, i ti su zločini,dovaženjem Titovih žrtava u blizinu Jasenovca, natovareni na široka pleća hrvatskog div-junaka generala Luburića!

Hrvatski rode moj, probudi se i poput mojega POKLANOGA naraštaja, uhvati se u koštacustrajnom molitvom, požrtvovanim životom, plodonosnim perom i oružjem, ako nužda bude, sazakletim neprijateljima drage nam Hrvatske! Da u ovoj borbi uspjeh postignemo, žarko semolimo našemu Svecu Kardinalu-mučeniku Stepincu i mnogim legijama naših velikih mučenika!Nada sve, zazivajmo Krista Kralja, Mariju Vjernu Odvjetnicu Hrvatske i Sv. Josipa, Zaštitnikadomovine naše! U njihovo ime, sve svoje čitatelje od srca pozdravljam i opet Vam obećanjedajem, da ću do smrti vjeran ostati svome POKLANOM naraštaju. Tako mi Bog pomogao!

Ivan Prcela,Cleveland, Ohio27. studenoga 2010Posljednje uređivanje od Bobani : 11-08-2014 at 05:39



TKO JE KRIV ZA JASENOVAČKI MIT?



Uloga SUBNOR-a u stvaranju jasenovačkoga mita

Antifašistički borci krivi su za »700.000 žrtava u Jasenovcu«

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rataodrađivao je »prljavi posao« za ondašnje jugoslavenske vlasti u njihovim reparacijskimzahtjevima. Da bi se izvršio pritisak na njemačke vlasti za isplatom što veće ratne odštete,antifašistički borci su širili u inozemstvu izmišljeni broj od 1.700.000 stvarnih žrtava, koji jebio moguć jedino s tobožnjih 700.000 ubijenih u Jasenovcu.

»U igru je ubačen Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) koji setrebao obratiti Međunarodnoj federaciji bivših boraca pismom u kojem bi - pozivajući se na1.700.000 žrtava koje je Jugoslavija dala 'za svoje oslobođenje i za oslobođenje Europe' -zamolio podršku jugoslavenskom zahtjevu za odštetu... Zanimljivo je i autorstvo tog dopisakoji je poslan Međunarodnoj federaciji u Pariz g. 1962. On je, naime, nastao u krugovimajugoslavenske diplomacije, ili bar na njezin poticaj i u njezinoj redakciji.«

»Prema vatikanskoj evidenciji, u Jasenovcu je likvidirano 985.756 ljudi... i to Srba 754.387,Židova 176.932 i Roma 54.437« - vrlo pedantno pokrijepljena i na prvi pogled uvjerljivatvrdnja objavljena ne tako davno u beogradskom dnevnom glasilu »Glas javnosti« (PavleJanković: »Progon Srba i Židova u Jasenovcu«, 27. ožujka 2005), pokazuje svu otpornostjasenovačkoga mita na bilo kakve rezultate znanstvenih istraživanja, pokušaje objektivnijegpristupa ili nepolitikantskih analiza. U spomenutom napisu, koji je tek prototip silnog mnoštvaistovrsnih teorija, izjava i napisa, ne samo u susjednoj državi tijekom više od pola stoljećanego i u Hrvatskoj i diljem svijeta, ne navodi se znanstveni izvor, iako bi se očekivalo da secitira tobožnji ključni vatikanski dokument. Umjesto toga, napis u nastavku i dalje iznosi nekedruge zadivljujuće »točne« podatke povezane s jasenovačkom temom: »Radi istine, evo samojoš jednog podatka. U NDH-u, pod ustaškim pokretom, borilo se 12.879 katoličkovatikanskih ihrvatskih svećenika« (isto).

Neokrnjena »jasenovačka megalomanija«

Ostavljajući po strani problematiku upornog trovanja vlastite nacionalne (pod)svijestimržnjom i motive svojevrsne intelektualne samodestrukcije, prepuštajući to psiholozima ipsihoanalitičarima, potrebno je odgovoriti na jedno od temeljnih pitanja: Otkuda uopće takosilna »moć« i »žilavost« izmišljenom broju jasenovačkih žrtava (prema današnjim znanstvenimistraživanjima) koja suvereno, neokrnjeno i nedodirljivo već desetljećima vlada u glavama nesamo nekih »običnih« ljudi nego i brojnih znanstvenika, političara, novinara i drugih javnihdjelatnika? Naime, očekivala bi se svojevrsna korekcija krivih i lažnih povijesnih zaključakanakon urušavanja ideološkog jednoumlja, no to se kod mnogih, nažalost, nije dogodilo.Diktatura, koja je strogo kontrolirala i znanost, otišla je u prošlost, novi rezultati nesputanogznanstvenog istraživanja ugledali su svjetlo dana, ali sve to kao da se ne tiče »jasenovačkemegalomanije« koja tvrdoglavo i dalje opstaje i traje.



Pukovnici, znanstvenici, redatelji...

Prevladavajuće je mišljenje da je to zbog dugogodišnje velikosrpske promidžbe, koja je krozključne institucije onodobne jugoslavenske države - diplomaciju, JNA, Komunističku partiju,znanstvene ustanove, medije i dr. - podržavala jasenovački mit. To je posve točno, ali tekdjelomično, i o tome postoje doista brojni primjeri, od kojih vrijedi spomenuti barem neke:vojnog povjesničara pukovnika dr. Antuna Miletića, nekadašnjeg direktora Spomen-područjaJasenovac Radovana Trivunčića i člana savjeta te ustanove general-pukovnika Jeftu Šašića,Državnu komisiju za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Leksikografski zavod,Vojnoistorijski glasnik, Enciklopediju Jugoslavije, Prosvjetinu Malu enciklopediju, Vojnuenciklopediju, književnika i političara Vuka Draškovića, beogradsku novinsku agenciju»Tanjug« i mnoge beogradske dnevne listove, tjednike i časopise, Srpsku pravoslavnu Crkvu,»narodnog heroja« Milana Bastu, pisca Branimira Stanojevića, povjesničare dr. MilanaBulajića, dr. Dragoljuba Živojinovića, Viktora Novaka, dr. Vladimira Dedijera, dr. RadomiraBulatovića i Simu Simića, komunističkog dužnosnika Jakova Blaževića, filmskog redateljaLordana Zafranovića, ondašnjega jugoslavenskog veleposlanika u Bonnu Budimira Lončara,otpravnika poslova u tome veleposlanstvu Željka Jegliča, zagrebačkog novinara Đorđa Milišu,nekadašnjeg jasenovačkog općinskog bilježnika Milana Duzemlića, Srpsku demokratskustranku u Hrvatskoj te mnoštvo drugih (među njima i danas ugledne novinare i javne djelatnikeu Hrvatskoj).

Sramotna uloga hrvatskih subnorovaca

Malobrojni su se hrvatski povjesničari još za vrijeme nekadašnje Jugoslavije usprotivili mitu ojasenovačkim žrtvama, znajući da je on bio u službi monstruozne teorije o genocidnostihrvatskog naroda kroz povijest koja je dobila i konačnu potvrdu u napisu srbijanskogakademika dr. Vasilija Krestića »O genezi genocida nad Srbima u NDH« («Književne novine«,br. 716, Beograd, 15. rujna 1986). Među njima svakako treba spomenuti u ono dobanajistaknutije: dr. Franju Tuđmana («Bespuća povijesne zbiljnosti«, Nakladni zavod Maticehrvatske, Zagreb, 1989), Vladimira Žerjavića («Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugomsvjetskom ratu«, Jugoslavensko viktimološko društvo, Zagreb, 1989) i dr. Ljubu Bobana(«Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3«, Školska knjiga - Stvarnost, Zagreb, 1990).Samo nekoliko godina kasnije Žerjavić je u novoj knjizi posebnu pozornost posvetio općeprihvaćenom broju jasenovačkih žrtava, znanstveno dokazujući njegovu neodrživost(«Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga«, Globus, Zagreb, 1992). Svi spomenutihrvatski znanstvenici, istina, spominju, uz velikosrpska nastojanja da se hrvatskome narodunametne kolektivni zločinački kompleks, i reparacijske zahtjeve jugoslavenskih vlasti zbogkojih su demografske žrtve prikazane kao stvarne ljudske žrtve, no tek usputno i, čini se, nepridavajući im primjerenu važnost. To je tek kasnije učinio Zoran Janjetović, rođeniZagrepčanin koji živi u Beogradu, i to vrlo temeljito i sustavno, objavljujući brojne nepoznatedokumente iz Diplomatskog arhiva Ministarstva vanjskih poslova Srbije i Političkog arhivanjemačkog Ministarstva vanjskih poslova («Od Auschwitza do Brijuna - Pitanje odštetežrtvama nacizma u jugoslavensko-zapadnonjemačkim odnosima«, Srednja Europa, Zagreb,2007). Iz tih se dokumenata, pored ostaloga, nameće zaključak da je nakon završetka



Drugoga svjetskog rata Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata odrađivao»prljavi posao« za ondašnje jugoslavenske vlasti u njihovim reparacijskim zahtjevima. Da bi seizvršio pritisak na njemačke vlasti za isplatom što veće ratne odštete, antifašistički borci suširili u inozemstvu izmišljeni broj od 1.700.000 stvarnih žrtava, koji je bio moguć jedino stobožnjih 700.000 ubijenihu Jasenovcu. Tako susubnorovci kao produžena ruka vladajućeKomunističke partije počinili strašan povijesni zločin protiv hrvatskoga naroda, svjesnosudjelujući u preuveličavanju jasenovačkih žrtava. Izravni su krivci za tobožnjih »700.000žrtava u Jasenovcu«, a u svemu tome je najsramotnija uloga i hrvatskih antifašističkih boracakojima, izgleda, nije bilo nimalo stalo do vlastitog naroda i njegove budućnosti.

»Matematičar« Josip Broz Tito

Umjesto da dignu glas protiv jasenovačkog mita i klevetanja Hrvata koji su sustavno iorganizirano šireni po svijetu, oni su odmah, kao njegovi najvjerniji sinovi, stali uz JosipaBroza Tita koji je već u svibnju 1945. »u Ljubljani izjavio da je Jugoslavija u toku Drugogsvjetskog rata imala 1,7 milijuna gubitaka života svog stanovništva« (Žerjavić, »Opsesije imegalomanije...«, str. 15). Matematičke tvrdnje »najvećeg sina svih jugoslavenskih naroda inarodnosti«, koje su podrazumijevale 700.000 jasenovačkih žrtava, postale su temelj svihkasnijih zahtjeva i pregovora jugoslavenskih vlasti: »Službeno je podnesen podatak Pariškojmeđunarodnoj reparacijskoj komisiji godine 1946. (krivo otisnuta godina jer je konferencija oreparacijama održana od 9. studenoga do 21. prosinca 1945, op. T. V.) od naše vlade iznosi1.706.000, u koji je broj uključen i gubitak 305.000 poginulih boraca« (Žerjavić, isto).Međutim, taj je broj ne samo njemačkim vlastima bio neprihvatljiv, koje su ga u pregovorimadovodile pod upitnik i odbijale ga, nego su i same jugoslavenske vlasti znale da on nijeutemeljen: »Što se tiče najvažnijeg broja, onoga koji se odnosi na osobe koje su izgubileživot, za njega znamo da je bio izmišljen (sva su isticanja moja, T. V.)odnosno da je biorezultat proračuna demografskih gubitaka (tj. poginulih, umrlih prirodnom smrću i zbog ratanerođenih) koji je načinio tadašnji student matematike Vladeta Vučković. Pokušaj da se onstvarno i dokumentira izvršile su i državna komisija i pokrajinske komisije za utvrđivanjezločina okupatora i njihovih pomagača tek 1946, ali izgleda da je on završio neuspjehom jerrezultati nisu nikada objavljeni« (Janjetović: »Od Auschwitza...«, str. 22).

Iz »kuhinje« jugoslavenske diplomacije

Kad god bi jugoslavenske pregovaračke pozicije bile oslabljene, »na scenu« je dolazioSUBNOR: »Da bi se izvršio pritisak na SRNJ, u igru je ubačen Savez udruženja boracanarodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) koji se trebao obratiti Međunarodnoj federaciji bivšihboraca pismom u kojem bi - pozivajući se na 1.700.000 žrtava koje je Jugoslavija dala 'zasvoje oslobođenje i za oslobođenje Europe' - zamolio podršku jugoslavenskom zahtjevu zaodštetu, koji je bio 'moralno i pravno nepobitan', a predstavljao je 'samo mali dio i posebnoosjetljiv vid šire obveze da se nadoknadi materijalna i moralna šteta'« (Janjetović, isto, str.42). Subnorovsko pozivanje na moral doista je bio vrhunac licemjerja i beskrupuloznosti,budući da o moralnoj šteti nanesenoj cijelome jednom narodu, hrvatskome, nitko nije smio nipomišljati.



Zanimljivo je i autorstvo dopisa koji je poslan Međunarodnoj federaciji u Pariz g. 1962. On je,naime, »nastao u krugovima jugoslavenske diplomacije, ili bar na njezin poticaj i u njezinojredakciji« (isto, str. 42). Nacrt pisma u Diplomatskom arhivu u Beogradu nosi datum od 31.listopada 1962. (isto, fusnota 31, str. 151), a trebao je poslužiti i za »unutarnju uporabu« jerje bilo predviđeno njegovo objavljivanje u boračkim glasilima »4. julu« i »Biltenu SUBNOR-a«.Taj se uhodani diplomatsko-politički postupak često ponavljao, pa je dobro spomenuti baremneke slučajeve. Tako je npr. upravitelj Službe za zaštitu jugoslavenskih interesa u BonnuMilan Georgijević u kolovozu 1965. ponovno predložio da se »izvrši pritisak preko postojećegkongresa SUBNOR-a« (isto, str. 60).I nekadašnji savezni tajnik za vanjske poslove Mirko Tepavac je u razgovoru s njemačkimministrom vanjskih poslova i vicekancelarom Walterom Scheelom u studenom 1970.»diplomatski zaprijetio nezadovoljstvom jugoslavenske javnosti, delegata Savezne skupštine iakcijama SUBNOR-a, koje jugoslavenska vlada navodno neće moći prigušiti« (isto, str. 99).Kada su njemački sugovornici upozorili da su jugoslavenska »javnost« i SUBNOR »prevršilimjeru«, tada su komunistički vlastodršci galantno »prali ruke« od svega, kao što je to bilo i g.1968: »Jugoslavenski veleposlanik u Bonnu je, naravno, demantirao da SIV stoji iza učestalihnapisa u tisku i stava SUBNOR-a, ukazujući na suzdržanu reakciju SIV-a i DSIP-a na njih«(str. 69). Na kraju, zanimljivo je spomenuti još jedan zaključak koji donosi Janjetovićevaknjiga: »Nije ni postojala namjera da se novac koji bi se eventualno dobio na ime odštetežrtvama nacističkog progona tim žrtvama i isplati« (isto, str. 36). Danas je pitanje ratneodštete »završena priča«. Ostao je, nažalost, njezin najbitniji dio: - »700.000 žrtava uJasenovcu« - na sramotu antifašističkih boraca!Glas koncila



IZVJEŠTAJ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA – DRINJANINA

(Ovo je naslov pisma kojeg mi je poslao iz Pariza dr. Miljenko Dabo Peranić. Pismo je poslato spošte: M.Dabo B.P. 32-06, Paris France 16 svibnja 1969. godine, dakle 26 dana poslije pogibijegenerala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića. Kako će se vidjeti iz pisma da je pismo pisanona licu mjesta zločina, dakle u kući generala Drinjanina u Carcagente gdje je bila tiskaraDRINAPRESS i gdje je on stanovao. Pismo su pisali u zajednici dva najistaknutija dužnostnikaHNO pukovnik Stjepan (štef) Crnički i dr. Miljenko Dabo Peranić. Pismo je pisano na pisaćemstroju i najvjerojatnije na stroju DRINAPRESA. Pismo je meni poslato u San Francisco izPariza 16 svibnja 1969. Do slanja tog pisma iz Pariza je došlo poradi toga što dr. Peranić uzsebe nije imao moju adresu, te u zajednici napisano pismo je, po povratku u Pariz, meni poslaou San Francisko. Pismo je na dvije stranice i malo podugo. Neću ga razdvojiti u dvoje poradisadržaja velike važnosti. Molim da se uvaži. Otporaš)

Otvorenom Zapovjedju Generala Drinjanina od dne 26 ožujka 1969. g. morao sam na putposjetiti Radne Skupove Europe. General je ostao sam.



Ima već godinu dana i pol, što je General primio u Drainapress i pod vlastiti krov – IlijuStanića iz blizine Konjica. On je bio sin Generalova vojnika. Po provjerljivim podatcima, tajmladić od 23 godina, bio je istjeran u Hrvatskoj iz škole, poslan na Goli Otok, kao izbjeglicadošao u Španjolsku, te iz Madrida upućen Generalu.(Nedavno se je mogla čuti njegova verzijau seriji jugoslavenske tajne službe, kako je došao iz Madrida od Poglavnikove supruge Marije iprof. Pavla Tijana. Sve laž, mo. Otporaš) Rujna prošle godine ga je General odpustio, ne jer jeposumnjao u njegovo rodoljublje, nego jer je svojim nekorektnim mladenačkim ponašanjemizazvao nezadovoljstvo i u kući i u tiskarni. General je Staniću dao novac za put i uzdržavanjeza više dana, te ga odpustio.

Stanić je u Valenciji pao u ruke udbe (a on već bio Udbin agent s kodnim imenom Mangus, mo.Otporaš), kao i toliki mladi intelktualci bez posla po Europi. Željko Bebek (o Željku Bebeku seuistinu treba posvetiti jedna velika pažnja u svim ispitivanjima oko ubojstva generalaDrinjanina, ne da se u njega sumnja, već, po samoj izjavi ubojice i Udbina agenta Ilije Stanića,koji kaže da je naprije došao kod Željka Bebeka i tu ostao neko vrije, te se kasnije sa Željkomuputio kod generala, mo. Otporaš) je već tada, navodno, bio u rukama UDBE. Tu odpočinjepaklenska zavjera protiv Generala. Stanić i Bebek putuju u Francusku ili Njemačku, valjda na“obuku” i po upute. Paklene osnove su tu zamišljene.

Bebek je bio napisao jednu knjigu (JEDAN NAROD U OPASNOSTI, mo), koju general nijehtio uzeti u štampu Drinapressa, jer nije imala nikakve pozitivne vrijednosti. Ali sada, kakoizgleda, srbokomunistčka Udba daje Bebeku novac za tiskanje knjige, te je tako računala daće Bebek biti u tiskarni prilikom tiskanja. U isto vrijeme će biti dosta posla (računala jeUdba), te će Bebek predložiti Generalu da se Stanić ponovno primi u tiskarnu. Tako – poračunu Udbe – u tiskarni će biti i Bebek i Stanić, koji će u trenutku x ubiti Generala. Izgledada Udba daje Bebeku novac, kupuje auto jer će trebati mnogo putovati te oko 9 studenogaprošle godine, najprije Bebek, a onda Stanić ulaze u tiskarnu i imaju pristup u Generalov stan.

Oko 15 studenoga General po službenoj dužnosti putuje u Madrid, i kad se vraća (oko 20studenoga) nalazi u kući – jer je poznato da je General bio oprezan – željeznu motku dugu oko60 cm. Sumnja je pala i na Bebeka i na Stanića. 22 studenoga 1968. dolazim k Generalu,nalazim i drugu sličnu motku na drugom mjestu u kući. Savjetujem odmah Generalu da ihobojicu istjera i ne dozvoli im ulazak u kuću. Početkom veljače ove godine stiže i brat Dabo-Peranić iz Pariza. Sada zajednički tražimo od Generala da istjera Stanića. (Bebek više nijedolazio, jer je njegova knjiga bila završena.) (Dr. Peranić u svojoj knjigu POGIBIJAGENERALA LUBURIĆA piše na str. 46/47 : “… Odbili smo je tiskati i General i ja. Neozbiljna.Bebek nije imao osnovnog znanja da bi mogao napisati nešto ozbiljno. Nismo se htjeli brukati uDrina.pressu.”

Začudio sam se zato Generalovom pismu od 16 Listopada, samo 11 dana poslije nego što seBebek bio pojavio sa Stanićem u mom stanu u Paris-u. General mi piše:“Tu je Željko Bebek, sa knjigom, Vjerujem da ćemo tiskati. Konačno se odlučio: ili mora platiti,barem nešto, ili se knjigu prodaje u vlastitoj režiji. Trećega nema. Valjada je probao svugdje.(Ovo polje treba ispitati. Željko Bebek nije imao novca za tiskanje knjige; sada ga ima. Tko muga je dao ili posudio? Nestaje ga sa Stanićem u rujnu 1968. god. Vraća se natrag kod generala



Drinjanina i nudi da sada ima “nešto” novca za početi tiskati knjigu,mo. Otporaš) Ja nisamosoban, a on je mald, i možda je već i pametniji”.

Ali General ostao Luburićem. Nije htio poslušati. Nije htio poslušati savjete. – Ali važnije jedruga stvar: Svima je Vama dobro poznato da General nikada nije htio napustiti svojegvojnika. Poznato je kako se založio za obranu Srećka Rovera. (Srećko Rover je bio optužen daje radio za Oznu, odnosno Udbu i kao vodič imenom “Bimbo” u Kavranovoj AKCIJA DESETITRAVNJA 1947-1948 godine, izravno skupinu koju je vodio davao Ozni-Udbi u ruke, mo).Ponovio se isti slučaj. General nam je rekao: ” Sumnjam više na Bebeka nego na Stanića. Ako jedakle Stanić nevin, onda bacam na ulicu sina mog vojnika koji je dao život za Hrvatsku”.

General nije Stanića istjerao. Stanić ga je ubio u nedjelju 20 travnja oko 11 sati strahovitimudarcem u tjeme spomenutom željeznom motkom, a onda ga izbio nekoliko puta velikim nožem.Bio sam tada po Otvorenoj Zapovijedi u Njemačkoj, brat Dabo-Peranić u Parizu, a Slavko(Logarić, mo) dvadesetak kilometara daleko na putu u Cargagente. Generalovo mrtvo tijelo jenadjeno u ponedjeljak ujutro od radnika u tiskarni, jer je krv probila kroz pod.( Nastojat ću prikazati što bolje mogu skicu stana generala Drinjanina. Skicu je stavio dr.Miljenko Dabo Peranić u svojoj knjigi POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA na str. 30. Ja ju nemogu prislikati i staviti ovdje. Stan je bio na prvom katu a tiskara DRINAPRESS pridzemno.Čitajući ovaj opis, kuhinja je na lijevoj strani, zatim spremnište, do spremniša je dnevna sobasa hodnikom i dvoja vrata iz kojeg se ide lijevo u dnevnu sobu a desno u spavaću sobu. Dospavaće sobe je nužnik u koji se ulazi sa hodnika između vanjskog zida i soba, dvije spavaćesobe. Pri kraju kata iz hodnika vode stepenice dolje u prizemlje gdje se je nalazila tiskaraDRINAPRESS i mnoge stalaže knjiga i kutije dokumenata, mo. Otporaš)

Pokopan je veličanstveno uz učešće dobrih naših španjolskih Franjevaca u Cargagente-u, tesudjelovanje starih boraca španjolske Plave Divizije, koji su ga voljenoga ovdje od svih, nosilina svojim junačkim ramenima na vječni počinak. Starješine Franjevaca su pitali najstarijegageneralova sina Domagoja: ” Da li je Tata želio biti zakopan u grob ili raku, i da li u civilnom ilivojničkom odijelu?”. Domagoj je odgovorio: ” Tata je bio vojnik, pa neka ga se pokopa kaovojnika, a uvijek je želio da ga se položi u zemlju “. General je naime volio tu zemlju Španjolskukao i svoju dragu Hrvatsku.General je toliko puta rekao da bi želio umrijeti kao Ustaša, što je cijeloga svojeg života i bio.Sada počiva vječni počinak u svojoj ustaškoj uniformi, s odlikovanjima koje je imao na prsimaza vrijeme ceremonije, (druga strana pisma, mo.) dignuta su, metnuta u njegovu ustašku kapu ipredana zapovjedniku Plave Divizije, da se on pobrine da sve to dodje u ruke Generalovomnajstarijem sinu Domagoju, kada dodje u zrelu dob. Domagoj je sada 14 godina, Drina 13,Vjekoslav 12, a najmladjoj Marica je 11 godina.

Nemamo još ovlaštenje dati podatke (jer je to stvar istrage, a još nije sve ni potvrdjeno) otitovskoj srbokomunističkoj udbaškoj mreži koja se splela oko Generala, a za koju je Generalznao. Zapanjit će se svaki Hrvat (kada za to dodje vrijeme) i pitati da li je to moguće. Našbrat X. (ne znam tko bi mogao biti ovaj “naš brat X.”, mo) bio je samo nekoliko sekundi dalekood iste sudbine Generalove. (ovo je vrlo važno znati: Tko je taj X. koji je bio samo nekolikosekundi daleko od iste sudbine Generalove, tj. smrti?, mo.)



Smijemo Vam za sada dati do znanja samo ovo: Jedino se naš Slavko Logarić, najmladjiGeneralov živi vojnik u emigraciji, našao uz grob Generala i vidio mu patničko lice. Slavko jeišao obezumljen kao vjerni pas oko groba svoga gospodara. I ako su mu orošene oči smetale,(ovdje se za sigurno misli reći da je Slavko Logarić plakao i oči su mu bile pune suza, mo) ipakje vidio mrsku srbokomunističku zastavu koju su u odsutnosti ostalih Hrvata Udbaši postavilina jedan vijenac namjesto naručene hrvatske trobojnice. (Evo šta o tome kaže dr. DaboPeranić u svojoj knjigi POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA na str. 55/56:

“…Pogrebu je prisustvovao i Vel. Beluhan, kojemu su “povjerovali” vršiti obred pokopa; sklonsam povjerovati da su to vlasti htjele radi toga da bi što otkrile, te ako je to tako onda se nisuprevarile…”

Normalno je da je Vel. Beluhan naručio vijenac. Dopuštam da se Španjolac mogao prevariti inaopako postaviti hrvatsku vrpcu i na takvoj ispisati natpis Vel. Beluhan. Ali nemoguće mi jedopustiti da Vel. Beluhan nije vidio svoj vijenac, te da nije ugledao četničku namjestohrvatske zastave. (ovdje dr. Peranić govori o četničkoj zastavi, dok pukovnik Štef Crnički usvojem Izvještaju govori o “srbokomunističkoj zastavi”, mo) …

Naime, kada se već obred završio i lijes trebalo položiti u grob, netko je pokrenuo pitanje dabi Generala trebalo položiti u grob s hrvatskom nacionalnom zastavom. Svi su čekali – i svinešto očekivali, ali nitko nije nalazio riješenja. Pitali su Domagoja, da li je u kući koja hrvatskazastava. Potvrdio je. Otišli su je tražiti. Nisu je našli.Kao “slučajno” našao se tu Oreč, (Jozo Oreč, kako se je kasnije pričalo da je bio član HRB, jeubijen u Johansburgu 1979 god., mo) i kao “slučajno” je rekao da je tu takva zastava. Držao juje zamotanom. Svi su slušali i gledali. Tko ju je odmotao, Logarić se više ne sjeća, jer višeništa nije vidio pred sobom; vidio je samo odmotanu četničku zastavu s velikom mrtačkomglavom, koju su upravo htjeli položiti na Generalov lijes. U zao čas! Logarić je skočio kaobijesan tigar, zgrabio četničku zastavu i počeo ju kidati na očigled svih prisutnih. Svi suuzbudljivo gledali. Logarić ju je uzeo za dva kraja, te ju pokušao rastrgnuti preko koljena.Jaka svila nije popuštala. Redarstveni se časnik domisli podvali – i Logariću pruži nož. VjerniGeneralov vojnik odreza četničku mrtvačku glavu, sastavi krajeve, preokrene i napravihrvatsku trobojnicu…

Logarićev pogled zaustevi se na jednom vijencu. Bacio se i na nj. I njega je počeo trgati. Bio jeto vijenac Vel. Beluhana s natpisom “Sinu Hrvatske – Padre Eugenio” (Eugen Beluhan Kostelić,duhovnik Hrvata u Španjolskoj i rector Crkve sestara “Esclavas del Corazon se Jusus” uGandiji, napisao knjigu STEPINAC GOVORI, Valencija, 1967 .mo. Otporaš)- – na plavo-bijeloj-crvenoj četničkoj traci…(Posvetila Ti se ruka, Logariću, Tvoja desnica, spriječivši obeščastitiGeneralov grob!) ( Za podsjetiti je da je dr. Peranić stigao u Cargagente u četvrtak 24 travnjaa pogreb je bio u utorak 22 travnja. Dakle, još su uspomene freške i vijenci sviježi, mo)…” kaobijesni tigar se bacio na nju, pogotovu na drugu veliku srbokomunističku zastavu s velikomcrvenom zvijezdom u sredini, koju su već udbaši počeli pripremati da njom pokriju Generalovotijelo na vječni počinak, nadajući se da će se vječno nasladjivati svojom paklenskom osnovom –da su Generala s njom pokopali. Ali hrabri Maksov vojnik Slavko je kidao i kidao mrsku crvenu



zvijezdu na oči svih prisutnih, i trebalo je da mu vjerni Generalov prijatelj Španjolac dade nož(jer je vidio da se bez noža ne može) da iskida to mrsko srbokomunističko strašilo, te da nakoncu sastavi oba kraja rastrgane srbokomunističke zastave i na ruševinama jugoslavenstvauskrsne hrvatski barjak crven-bijeli.plavi. – Jest, nad grobom Generala viteza Luburića sevodile bitke, u kojoj je Hrvatska ruka shrvala u prah srbokomunistički simbol. I dat ćeSvemogući Bog da će uskoro tako i biti.

Tek četiri dana poslije Generalova umorstva stižemo potpisani (Štef Crnički, mo. Otporaš) ibrat Dabo-Peranić, svaki svojim putem. Pogreb je bio obavljen već u utorak dne 22 travnja u11 sati. Mi smo bili obaviješteni indirektnim ali pouzdanim putem sutrodan u 11 sati, i stiglislijedeći dan (24 travnja), jedan u šest a drugi u sedam sati predvečer. Udbaška mreža seodmah razotkriva. Istražni organi se usmjeravaju na pravi put. Otkrivaju se strahote, koje jošnije dozvoljeno iznijeti na javu da se konci istrage ne prekinu. Udba dolazi do takve drskosti(videći da su ostali četiri dana neotkriveni) da je tražila dozvolu ući u Generalov stan.Naravno, nije joj uspjelo, jer plemeniti Španjolac znade razlikovati dobro od zla.Uz Generalov grob još su svježe iskopana tri druga. Kad smo ih vidjeli, simbolički ili stvarno,bila su namjenjena nama trojici. Ali se mi ne damo da nas u njih pokopaju, premda bi nam bilanajveća hrvatska vojnička čast da snijemo vječni san uz bok našega Generala.Stjepan crnički, (zadnji preživjeli Generalov suborac iz Janka Puste) potpis.

Ovdje je nadodano rukopisom dra. Miljenka Dabe Peranića. Dr. Miljenko Dabo Peranić jemoj vjenčani kum:

” Dragi Milane, stigoh u Pariz iz pravog razbojišta. Ovdje i gore. (misli se na situaciju u Parizu.Koliko sam kasnije saznao neki istaknuti Hrvati Pariza, inači naši dobri prijatelji i suradnici suu odsustvu Dabe Peranića iz Pariza za ovo vrijeme dok je on bio u Cargagente, posumnjali unjega te počeli najozbiljnije širiti vijesti da je dr. Peranić sudjelovao u ubojstvu generaladrinjanina. O tome najbolje dr. Peranić piše u svojoj knjigi POGIBIJA GENERALADRINJANINA, mo) Primio tvoju pošiljku. Izvini mi bratski. Drži se čvrsto! Nastavljamoradom. Pozdrav Annie (moja supruga, mo) i svima. ”Tvoj Miljenko.25-08-2014 14:09#11NorthStand NorthStand je odsutanBanned

Datum registracije Nov 2010

Maks Luburić je penicilin za Srbe i komuniste, čestitam generale drinjanine ako išta baremste im naplatili danak u krvi, znajući kako će oni s nama postupat kad " preko vode dođu doslobode ". ZA DOM SPREMNI!





ZA DOM SPREMNI i tebi dragi brate NorthStand. Znam da znaš, znam da mnogi znaju daubrzo izlazi knjiga PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA u nakladi povijestnog institutaZvonimira Despota. Tu, u toj knjigi će biti nekoliko stotina pisama a knjiga će biti - ili u dvijeknjige ili - nekih 1000 stranica. Uzelo mi je dugo vremena dok sam to sve pripremio i ovogsvibnja mjeseca sam bio u posjeti u Domovini, pronašao izdavača, dao mu rukopis, ugovorpotpisao, i uz pomoć Boga Velikoga knjiga izlazi, ili trebala bi izići do konca listopada.

U tim pismima Maksa Luburića, generala Drinjanina, bit će raznih tema: stvaranje UstaškogPokreta, ubojstvo generalova oca u Trebinju 1918., odlazak u prvu emgraciju, dolazak na JankaPuszta, vojničko treniranje, povratak u Hrvatsku u travnju 1941., zauzimanje važnih iodgovornih dužnosti u NDH, Jasenovac, borbe protiv četnika, partizana, talijanskih fašista injemačke vojske koja je šurovala i sa četnicima i sa partizanima, priprema za obranu gradaZagreba, povlačenje, Bleiburg, povratak u Hrvatsku, borbe protiv OZNE, ranjivanje, odlazakponovno u Mađarsku na liječenje, druga emigracija, dolazak u Španjolsku, pokretanjeOgravtskog narodnog Odpora, razlaz od Poglavnika, zimski sam od četiri godine (1956-1960),tiskara DRINAPRESS, ZAUZIMANJE STAVA i mnogo i mnogo drugog važnog materijala, svevezano za oslobođenje Hrvatske. Nastojte ne ispustiti priliku si nabaviti ovu isključivu i nadasve vrlo važnu hrvatsku povijestnu knjigu. Hvala. Otporaš.



Citiraj Prvotno napisano od Aryan SentinelCitiraj Prvotno napisano od OtporasBog! prijatelju Aryan Sentinel,

Prvo, nije mi namjera mješati kruške i jabuke u istu vreću. Ja sam sam htio s onim naslovom oMladenu Schwartz-u razviti dijalog svake vrsti kao bih imao priliku iznijeti moje stavove oonim žiteljima koji su se rodili u Hrvatskoj a istu ne smatraju kao svoju domovinu po rođenju.Tu sam htio, malo po malo, razviti povijestne dodire Srba kako su se povijestnom silom i prilikadoseljavali u našu Hrvatsku, te ponajviše kako ih je mrzitelj Hrvata, na svu žalost hrvatski banod 1883-1893., Karlo Khuen Hedervary (1849-1918) pomagao do te mjere da im je on međuprvima rekao da oni nisu nikakovi Hrvate pravoslavne vjere, nego da su oni Srbi. Tako je topočelo. Tu sam htio razviti dijalog, ništa više i ništa manje. Bilo bih mi uveliko žao ako bi mebanirali s ovog vrlo vrijednog portala.

Drugo, što se tiče stvarni žrtava u Jasenovcu, mišljenja sam da će proću još dugo vremena dase o tome počme trijezno, temeljito i s dokumentiranih uglova pisati. Svakom slijepcu - a da nekažem glupanu - bi trebalo biti jasno da u ono mržnjom zadojeno vrijeme na svako hrvatstvo u



svibnju 1945. godine kada su partizanske, i gle čuda!, srpske jedinice došle u Jasenovac 9, 10 i11 svibnja, da nije bilo Hrvata, ni komuniste ni partizana, koji bi se mogao opirati tadašnjimsrpskim partizanima i reći im da ostave svu arhivu i dokumentaciju u Zagrebu, umjesto da junose u Beograd. Čak i dandanas se u beogradskom muzeju nalazi Poglavnikov blandiraniMercedes kojeg mu je Hitler poklonuo. Navodno su srbi mrzili i Hitlera i Poglavnika, ali suvoljeli Poglavnikov Mercedes.

Treće, Ilija Barbarić (1922-) je još živ i živi u Rio de Jenerio u Brazilu, je napisao knjigu:"NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA JE BILO PRAVO IME". Knjiga je tiskana u nakladaBošković u Splitu 2010. godine. Tu Ilija Barbarić iznosi kako je on došao u Sabirni logorJasenovac 1942. godine i bio zadužen kao knjigovođa za svaki ulazak i izlazak svih osoba, štoje tko radio, broj umrlih prirodnom i nasilnom smrću, gdje isplicito spominje da ih je najvišeumrlo od tifusa i drugih raznih bolestiju, sve u pomanjkanju liječničke njege, te da ih je sve usvemu do početka svibnja 1945. godine umrlo oko dvije tisuće.

Četvrto, poštovani i dragi prijatelju Aryan ja sam otvorio temu "Kako se je stvaraoJesenovački Mit" i tu sam htio razviti dijalog i razraditi tu teme. Ako skokneš na stranice"Tko je Maks Luburić" i tu ćeš naći jedno pismo generala Drinjanina kojeg je pisao dru.Miljenki Dabi Peraniću 1967. godine u kojem kaže "...da mu je savijest čista i da je spomenikžrtava rata u Jasenovcu napravljen točno kao po njegovu planu..."

Kada sam primjetio da ljudi ne žele komentirati ni iznositi svoje stavove glede SabirnogLogora Jasenovac, i ja se počimam malo hladiti, što mi nije nikako drago.

Eto, dragi moj prijatelju Aryan to su bili moji motivi. Tebi želim sve najbolje i daj, nađimonačina kako zainteresirati čitatelje da malo više posvete pažnji i događajima isprepletenimoko NDH i Ustaštva.

Bog! Primi iskrene i srdačne pozdrav.

Otopraš. ZDS!Puno hvala na preporuci za ovu knjigu! Znači Barbarić kaže se brojka kreće oko 2 tisućeumrlih. To su otprilike realne brojke koje sam povremeno pročitao i u nekim drugim izvorima.Budem baš nabavio tu knjigu i pročitao je.

Ako naiđeš na još kakvih informacija o Jasenovcu, pošalji mi to preko privatne poruke.Zanimaju me takve informacije iz prve ruke (kakve iznosi Barbarić), znači od nekoga tko jedoslovno bio tamo i tko je svojim očima vidio što se tamo dešavalo.

Trenutno sam u fazi istraživanja, no kad prikupim potrebne podatke imam u planu iznijeti mojeviđenje o Jasenovcu. Također planiram posvetiti jedan thread katastrofi koju je hrvatskinarod doživio u zadnjih 100 godina zbog projekta "Velike Srbije".

Uglavnom hvala na informacijama prijatelju i nadam se da te ovi neće banat. Ja sam učiniokoliko sam mogao da te zaštitim, ali konačna odluka je na moderatoru. Nemoj im u idućim



danima davat više povoda i nadam se da će sve biti u redu. Ako imaš malo slobodnog vremenamolim te probaj pročitat knjigu Vječna religija prirode, jer će ti otvorit oči na mnoga pitanjau pogledu židovskog osvajanja svijeta.

ZDS!, i čujemo se.Poštovani i dragi prijatelju Aryan hvala i tebi da si mi se ovako lijepo javio. Nabavi svakako tuknjigu Ilije Bagarića. Ja ju imam i trenutno je kod jednog prijatelja - a nije izgubljena - kojise također bavi istraživanjem istinitih činjenica vezane za Jasenovac.

Za tvoju informaciju ja sam posljednji Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora. Mije je imeMile Boban.

Ja sam taj koji sam 21 siječnja raspustio organizaciju HNO i dao sve u ruke dru. FranjiTuđmanu u Clevelandu na prvoj Konvenciji Hrvatske Demokratske Zajednice. Nedavno samstavio na ovim stranicama sliku sa doktorom Tuđmanom, ne da istaknem sebe, nego daistaknem ulogu HNO u stvaranju Hrvatske Države u obliku RH. Ministar Gojko Šušak je mojprijatelj i ja sam mu bio Pročelnik. Ovo spominjem info i povijesti radi.

Bilo bih mi posebno drago da izmijenjivamo neke info glede Jasenovca. Ja sam taj koji jepripremio knjigu PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA koja izlazi ubrzo. Moja je jedinaželja, na kojoj radim preko dva desetljeća, da se osvijetli istiniti slučaj Jasenovca. Neću sepohvali, niti se želim pohvaliti, ali posjedujem skoro tisuće pisama generala Maksa Luburića. Tapisma je on pisao svojim suradnicima, uključivši i moju malenkost, kroz desetljeća, a ja sam ihprikupio kako bih mogao dati jednu istinitu viziju o Jasenovcu.

Moj vjenčani kum dr. Miljenko Dabo Peranić (1925-1994) je bio Član Glavnog Stana HrvatskogNarodnog Odpora, desna ruka generala Drinjanina, koji je uz generala napisao PORUKAIZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA a koja je izišla u Istarskoj Drini 1964.godine strana 18-21. Ja ne znam koliko ti pratiš i čitaš što ja donosim na ovim stranicama natemi: Tko je Maks Luburić. Ja sam ta pisma, preko pet stotina njih, iznio na ForumuDnevno.hr, dok je taj Forum postojao. To sam - i srećom da jesam - sve stavio u Word tako dasve imam sačuvano. Zato si ti vrlo dobro primjetio da ja često "paste", što je istina, jer onošto ja sada tu stavljam sam već jednom napisao, pa ćeš me razumijeti zašto ja to samokopiram i tu stavljam, a jamčim da je sve originalno kako sam to napisao prije par godina.

Samo se ti meni, dragi prijatelju javi za svaku potrebu. Ja ću biti najsretniji ako ti u biločemu mogu pomoći, jer se ne radi o nama nego se radi o našoj Hrvatskoj.

Za mene, u mojim godinama, nema više nikakove tajne. Za mene postoji samo istina i to onaNAŠA HRVATSKA ISTINA. Sve što ti pišem u privatnom sandučiću, ako smatraš da je zajavnost, slobodno stavi. Jer ljudi vole "poštu", i to tuđu, čitati. A tako i na taj način ljudi seupoznavaju, izgrađuju, nadopunjavaju i rakao bih usavršavaju.



Hvala ti na svakoj pomoći da me ne baniraju. U ovom slučaju, o baniranju, pade mi na pametjedna generalova izreka koju je rekao u svojem famoznom govoru Hrvatima za dan hrvatskedržavnosti Desetog Travnja 1968. godine: "Reci istinu i razbiše tiglavu!"

Iskreni i srdačni pozdravi iz Texasa.Bog! Otporaš - ZDS!



(1) Koliko god se je do sada o Maksu Luburiću pričalo i pisalo, i koliko god će se još uvijekpisati o Maksu Luburiću, nezaboravimo jednu stvar, o njemu će se pisati (po)najviće onakokako ga je nać hrvatski neprijatelj desetljećima prikazivao, sve dotle dok istiniti stručnjaciISTINE I POVIJESTI ne počmu iznositi i pisati o Maksu Luburiću pravu i živu hrvatskuISTINU, kao što ovaj Francuz Christophe Dolbeau piše i iznosi.

(2) Da je Maks Luburić uistinu i bio ono i onakav kako ga naš hrvatski neprijatelj opisiva,čovjek najgore vrsti, samo da nije bio Hrvat i bez straha da se nije borio za Hrvatsku, našhrvatski neprijatelj bi sve to već davno bio zaboravio.

(3) Dr. Ante Ciliga je u novini Chikaške Danice koncem 1969. godine napisao (neću moćicitirati,mo) da se Maks Luburić nikada nije borio za koristoljublje, za bogadstvo, za osobneprobitke, što mu svakako uveličava njegovu žrtvu i požrtvovanost u borbi za HrvatskomDržavom. To je jedno najveće nacionalno odlikovanje koje će mu ne sumnjivo hrvatski naroddati kad bude prolazilo njegovo mrtvo tijelo kroz naš Zagreb do njegovog posljednjeg počinkau njegovom rodnom Ljubuškom.

(4) Ako je to tako, a to je tako!, onda je NAŠ MAKS LUBURIĆ simbol državotvornoghrvatstva, simbol GRANICA NA DRINI, simbol NDH, simbol USTAŠTVA, simbol borbe zaHRVATSKU DRŽAVU, simbol borbe protiv svake korupcije, simbol poštenja, simbolskromnosti, simbol patnje, simbol oproštenja izmedju dviju hrvatskih zaraćenih struja,simbol zajedništva hrvatske desnice i ljevice, SIMBOL HRVATSTVA KAO ŠTO JE ISUSKRIST SIMBOL KRŠĆANSTVA.

(5.) Ubrzo u Zagrebu izlazi knjiga PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA. Knjiga ćesvakako razotkriti mnoge do sada nepoznate stvari i dogodovštine zbivanja rata za vrijemeNDH, povlačenje HV, Bleiburg, borba protiv Ozne/Udbe, druga emigracija, dolazak uŠpanjolsku, ponovno pokretanje Hrvatskog Narodnog Odpora, razlaz od Poglavnika, zimski sanod četiri godine 1956-1960., tiskara DRINAPRESS, časopisi DRINA, novina OBRANA, i mnogodrugih povijestnih zanimljivosti.

(6) Svaka hrvatska kuća bi trebala imati ovu knjigu



PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA.

(7) Svaka Hrvatica i svaki Hrvat bi trebali imati ovu knjiguPISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA.08-09-2014 21:21#15



MNOGO SE JE PISAO O MAKSU LUBURIĆU A VRLO MALO O NJEGOVOJ DJECI.

Maks Luburić je bio oženjen Španjolkom Isabel Hernaiz 19 studenog 1953. Vjenčao ih je Fra.Branko Marić a vjenčani kum im je bio dr. Andrija Ilić. Imali su četvero djeca: Domagoj 1954.,Drina 1956., Vjekoslav 1957. i Mirica 1958. Kako se je general Luburić stalno bavioprikupljanjem razbacanih starih hrvatski boraca i pronalazak novih, u tome teškom inesebičnom radu nije naišao na potporu tada mnogih istaknutih hrvatskih prvaka UstaškogPokreta, pa ni samog Poglavnika. Kroz to vrijeme sustavnog rada u okupljanju Hrvata pod jedanstijeg, dolazi do nesuglasica između supruge Isabele i generala Luburića. Te nesuglasice sukonačno rezultirale rastavom braka, nisam točno siguran kada, mislim 1960. godine. Krozknjigu PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA koja ubrzo izlazi iz tiska, moći će se mnogoviše o tome saznati iz prve ruke, tj. iz ruke generala Drinjanina.

Ne ulazeći u razloge rastave braka, sud je dodijelo djecu Ocu, tj. Maksu Luburiću, koji se jeOtčevom i roditeljskom ljubavlju brigao za djecu. To svjedoče brojna pisma koja se mogupronaći u spomenutoj knjigi. O tome malo i Padre Oltra smpominje u ovom pismu, doljepriloženom. O tome je i pukovnik HOS-a Štef Crnički pisao Ratki Gagri odmah poslije pogibijegenerala Drinjanina, kako je imao problema sa bivšom gospođom Luburić.

Prva stranica pisma fra. Miguel Oltra kojeg je pisao Ratimiru Gagri u Toronto 16 ožujka 1970.Kopija ovog pisma napravljena je iz originala, kojeg pisac ovih redaka posjeduje. Pismo je sašpanjoslkog preveo prof. Ivan Prcela 30 travnja 1970., te poslao Ratki Gagri. Ja ću, prije negopređem na sadržaj prevedenog pisma, dati jedan mali rezume, osvrt na Fra. Miguel Oltra i nadjecu Maksa Luburića, koja su, hošeš nećeš - a najmanje našom hrvatskom krivnjom - potpunozaboravljena i rekao bih otuđena.

Fra. Miguel Oltra Hernandez (1911-1982) je najviše poznat među Hrvatima kao "Fra. PadreOltra". Padre Oltra je rođen u jednom malom mjestu Benifallo de Valdigna, blizu Valencije.Iako je pastoralno djelovao u raznim mjestima, među kojima je i Carcaixent, tj. Carcagente,gdje je i general Drinjanin živio, iako je svojeg plodnog života najviše sproveo u povijestnomsamostanu Francisco El Grande u Madridu, gdje se je često general navraćao.

Padre Oltra je uživao veliki ugled među španjolskim misliocima, političkim i vojnim uglednicima,a posebno je bio vrlo cijenjen kod generala Francisca Franca.



Padre Oltra je preko Ev. Dra. Ivana Šarića i fra. Branka Marića upoznao i generala VjekoslavaLuburića početkom pedesetih godina. Kada ja Padre Oltra saznao svu istinu i tko je generalLuburić, dao mu je ime Vicente Perez Garcia koje je general zadržao sve do dvoje smrti uCarcagente 20 travnja 1969.

Sada prilažem pismo Padre Miguel Oltra Hernandez-a. Stavit ću ga "italique", tj. kosimslovima. Pismo počima:

"16. ožujka 1970.gg. Ratimiru Gagro i Paul Tokich.

Moji dobri i vrijedni prijatelji:

Za Božić sam primio Vašu čestitku s čekom na 400 dollara od Montreal Bank (br. 1190.0385)na ime Domagoja Luburića, starijeg sina našeg nezaboravnog prijatelja. Vraćam Vam ček isavjetujem Vam da našete riješenje, e da novac koji šaljete bude zaista za djecu. Imajući naumu, kako se je udovica Luburić vladala za života i još se vlada nakon smrti mojega prijatelja,mislim da bi bilo zbog toga što sam Maksov prijatelj i brat, ta gospođa mene ni u sliki ne moževidjeti. Čestitam Vam i zahvaljujem Vam se na zanimanju , koje hrvatski Odpor pokazuje zaLuburćevu djecu i molim Vas da ih ne zapustite u poteškoćama, za sada, ne držim da se majkaprema njima slabo vlada, ali u budućnosti ne znamo, slučaju da se majci nešto desi. U viduovoga, o čemu sa i sa Stjepana Crničkog obavijestio, možete učiniti slijedeće:

1.) Može se otvoriti tekući račun u Torontu ili ovdje u madridu, gdje će se polagati novci kojehrvatska emigracija bude slala za djecu. Naprave se papiri, ovjerovljeni po javnom bilježniku, sosiguranjem da se u novac ne smije dirati dok djeca ne postanu punoljetna. U dokument semože uključiti i posebna stavka, da u slučaju potrebe novac mogu pridigniti one osobe, koje Viopunomoćite, ali samo u korist djece.

2.) Ako se odlučite za tekući račun u Španjolskoj i želite da Vam ja to uredim, morali bistedostavite čekove na moje ime i ja bih kod javnog bilježnika izradio papire i povremeno bih Vamjavljao stanje Bankovnog Računa. Ako se odlušite račun otvoriti tamo u Canadi, smatram da jei to u redu.

Pokušavao sam vidjeti djecu nakon smrti njihova otca, ali mi nije uspjelo. Djeca me jako vole ai ja njih isto tako. Pokušat ću naći načina da ih vidim u školi, gdje se, kako doznajem, nalazekao nutarnji đaci.

Djeca Vam se, zbog držanja majke, neće moći zahvaliti. Kad se pruži prilika i ako bude moguće,pokušat ću im dati Vašu adresu, da neka Vam se zahvale. Mnogo me veseli da ovu dječicu nezaboravite.

Oprostite mi na ovom što Vam velim! Maksova smrt je mene vrlo jako pogodila. U onim danima(ima tome godina dana) bio sam jako bolestan i vijest mi je skoro smrt prouzrokovala. Možete



biti uvjereni, da će Maksova smrt donijeti Blagoslova Mučeničkoj Hrvatskoj. U Carcagente-uje ostavio divno ime i divan primjer. Malo se može naći ljudi kao Luburić, a narodi koji imajučast ubrajati ih među svoje Heroje mogu biti ponosni da neće propasti, uzprkos poteškoćama.

U posebnom omotu Vam šaljem letke u spomen njegove smrti, s mojim nadpisom i s nadpisomLuis Antonio iz Barcelone. U kratkom opisu (Epitafiju) pokuđao sam ocrtati njegovu dušu.Ujedno Vam šaljem jednu novinicu, koju izdajem u ime svjetskog Svećeničkog Pokreta kojemusam predsjednik. Ima nas 13.000 (trinaest tisuća) svećenika. Tek započinjemo! Molim Vasuručite Vijesnik hrvatskim svećenicima, nebi li nam kojim darom pomogli. Zbog delikatnesituacije i krize unutar svete Božije Crkve, podiga sam kristov barjak, da se suprostavimotolikoj izdaji i apostaziji. Bog nas blagosivlje. U dolini palih (Valle de los Caidos) (Tu u tojVALLE DE LOS CAIDOS = DOLINA PALIH, general Franco je dao izraditi zajedničkispomenik svim onim Španjolcima koji su se borili za Španjolsku u redovima crvenihmeđunarodnih brigada, tj. komunista, gdje je bilo i Titovih kamarada u borbi protivŠpanjolske, kao i onima koji su se borili protiv međunarodnog komunizma a za dobrobitšpanjolskog naroda. Tu se vidi velika razlika između španjolskih rodoljuba za spas ŠpanjolskeDržave, i hrvatskih "rodoljuba Mesića, Josipovića i njihovih DERNEKAŠA" za spas HrvatskeDržave; da se, recimo, na vrh Velebita napravi jedan zajednički spomenik i onima koji su seborili u redovima Bojnih, kao i onima koji su se borili u redovima Brigada, tako da se i tu, većjedno, stavi točka na to poglavlje. Otporaš.) održao sam Međunarodni Kongres spredstavnicima Delegacija od 10 naroda. Ovo je bila manifestacija posvemašnje vjere,odlučnosti i junaštva protiv neprijateljima oduvijek. (Ja bih ovo preveo kao: ...protiv vječitineprijatelja, mo. Otporaš) Zadovoljan sam i od prijatelja tražim da mi pomognu u ovompodhvatu od važnosti za sve katolike u svijetu. Bog Vam unaprijed platio!

Izručite moje tople pozdrave dobrim prijateljima i svećenicima Velike Hrvatske nacije, kojućemo vidjeti visoko uzdignutu i punu života, jer je vjeru sačuvala i mučeništvom ju popratila.

OVO ZAUVIJEK VRIJEDI!

Računajte uvijek s dobrim prijateljima Hrvatske!

Fra. Miguel Oltra.11-09-2014 20:19#16



HRVATSKA I USTAŠTVO (br. 41)

"Mnogo puta smo rekli, da nam je teško govoriti i pisati istinu. Sada velimo: teško nam je većviše šutjeti. U pohodu za slobodu, idemo sa Istinom, pa šta god dragi Bog dao i sreća junačka!,kaže Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN".




Ovu gore citiranu izreku je general Drinjanin izrekao u novini "OBRANA" br. 28 1965. godine,u svojim opisima ili 15 nastavaka "POVODOM SMRTI DRA. VLADKA MAŠEKA" Ti opisi, svih15, su izišli na portalu javno.com na stranici HRVATSKA I USTAŠTVO, prije 4/5 godine, dokje taj portal postojao. Ako netko iz povijesnih pobuda želi pronaći te vrlo zanimljive ipovijesne opise, neka sam klikne na google HRVATSKA I USTAŠTVO i potraži na stranicamaPrkos.com Otpors ili Domobran, jer se ne sjećam više pod kojim korisničkim imenom sam teopise iznosio. Svakako za tu svrhu i za potrebu, možete mi se javiti preko sandučića, i bit ćuviše nego sretan vam u tom pravcu pomoći.



Molim lijepo, sjednite u naslonjač, uzmite piće u ruke, kliknite na priloženi link i uživajte!

http://kamenjar.com/pisma-vjekoslava-maksa-luburica-2/22-09-2014 21:22#18



DAJEMO IDEJE, NAPADAMO IDEJE I AKO TREBA PAST ĆEMO ZA IDEJE.TA IDEJA JE HRVARSKA DRŽAVA, kaže general DRINANIN.

(Naletih na ovo priloženo. Po datumu se može vidjeti kada je pisano. Neznam tko je korisnikimenom "General Drinjanin". On je ovaj priloženi komentar poslao nekom komentatoru imenom"roker". Koliko ima istine ili ne istine u njegovu komentaru, neznam niti ću u to zalaziti. Sve štobih ovoga puta rekao je to da je korisnik "General Drinjanin" sam priznao da su mu se idejegenerala Drinjanina dopadale. Ja sam mu se jevio da mi se javi kako bi mogli zajednički razvitidijalog o ovoj ša i drugim temema. Odgovora nije bilo. Otporaš.)

General Drinjanin 18.01.2010 - 14:56

@rokerGeneral Drinjanin je ime kojim se potpisivao Vjekoslav Luburić kad je posljednjih godinaživota u emigraciji realizirao da je ustaški pokret jako pogriješio i kad se otvoreno kajao zasve žrtve koje su umorene od pripadnika ustaškog pokreta.Nadalje,Max Luburić alias General Drinjanin meni osobno nije sam po sebi uzor ali mi jenjegova ideja o pomirenju sinova i unuka ustaša i partizana misao vodilja kroz život.Ponekad



imam odstupanja od tih stavova ali naravno da se podrazumijeva da nisam general a još manje\"đeneral\".Izgleda da na ovom portalu komentare piše i puno jako nepismenih ljudi jer ako misle da se japotpisujem kao General Drinjanin i da sam još uz to i Srbin onda pojma nemaju o vlastitojpovijesti.

Kći Ante Pavelića zvala se Drina Pavelić.

Drina je rijeka koja je u našim umovima krajnja istočna prirodna granica koja nas razdvaja odSrpskog naroda u kojem su se rodili neki od najvećih zatirača svega što je Hrvtasko.Taj dioSrpskog naroda nam je nažalost i na njihov izbor vjekovni neprijatelj i to su sami odabrali.Danas kad im ponovo kao žrtve pružamo ruku pomirenja i nudimo Hrvatskim pravoslavcima dase konačno potpuno integriraju u Hrvatski narod njihov predsjednik Tadić pljuje na tu rukupomirnicu i želi se uplitati u naša unutarpolitička pitanja.Nadam se da sam sa ovim svima kojinisu znali konačno utuvio u glavu što znači alias \"General Drinjanin\".I nadam se da mi vas parpljuvača konačno vjeruje da sam Hrvat po materi i ocu.

Dodao bih još i činjenicu da je Pavelićeva kćer Drina voljela jahanje i da je omiljenog konjazvala General Drinjanin,a isto tako se zove prvoklasno lipicansko grlokoje je sudjelovalo na olimpijadi u Ateni 2004. koje je predstavljalo republiku Hrvatsku ukonjičkom sportu.Jedino je razlika što se to grlo naziva General Drinjanin 2.

Ako još nekom od vas padne napamet da moj nick-name \"Gen.Drinjanin\" ima veze sa Srbijomonda se informirajte bolje pa bar u Google upišite moj i Luburićev nick i naučite nešto o našojzajedničkoj povijesti.A od svih ustaških pokolja i zločina se ovim putem ograđujem i izražavamžaljenje.Eto,tako je i Tadić rekao da nama i bošnjacima doslovno izražava žaljenje za sve žrtve koje sunam nanijeli.Moje je bar iskreno.

Otporaš 23.03.2011 - 11:53

Znatiželja.

Želio bih znati pravo ime komentatora koji se potpisuje "general Drinjanin". General Drinjaninje u Obrana za prosinac 1968. godine, pet (5) mjeseci prije pogibije napisao, citiram: " Zatoidemo vedro naprijed, i stupamo u godinu 1969. sa konkretnim nadama i bez ikakvih kompleksa.Ekipa Odpora će stići na clij (i stigla je 1990. idejom izmirenja hrvatskih Ustaša i hrvatskihpartizana, moja opaska. Otporaš), a sudbina nas pojedinaca može biti važna, ali ne sudbonosna.Zato i ne govorim o osobnim sudbinama, ne branimo se od napadaja, ne napadamo osobe, negodajemo ideje, napadamo ideje i ako treba pasti žemo za ideje. Ta ideja je: HRVATSKADRŽAVA."

Javite mi se preko mojeg e-mail-a. Pozdrav. Otporaš.01-10-2014 03:16#19





IZREKE MAKSA LUBURIĆA

Kaže Maks Luburić, general DRINJANIN, u pismu Peri Bilić Tutavcu 16 veljače 1963. godineizmeđu ostalog i ovo:

"...ne obazirite se na one, koji se ogradjuju od vojske i od akcije. Dolazi brzo vrijeme, pa ćemoim se zahvaliti, da su se od nas ogradili, kako mi to nebi trebali napraviti. To je uvijeknezgodno, jer mi zaista želimo hrvatsku slogu. Ali mi je na želimo zato, da se medjusobnotješimo, nego da provedemo revoluciju. (Kolinda Grabar Kitarović bi se trebala ugledati u ovuizrelu i ne rabiti riječ "revoluciju", ali svakako može rabiti riječ "EVOLUCIJU" za hrvatskuslogu, mo. Otporaš) Zato nemojte gubiti vrijeme u uvjeravanju onih, koji su i krivi za sve ono,što se dogadja i koji su najviše pridonijeli našem ocrnjavanju, a danas hoće da nas upotrijebeza daljnja razraćunavanja. Mi nećemo upotrijebiti naše energije, naš ugled za spašavanje onihkoji su punih niz godina pašovali (ovdje riješ "pašovali" znači biti Paša, mo. Otporaš) nadhrvatskim obzorjem..."

Eto, čuli ste šta je rekao hrvatski VIZIONAR Maks Luburić, general DRINJANIN prijepedeset i jednu i pol godinu za one koji taru svojim "Pašalukom" hrvatski narod. To se odnosina današnju politiku RH Ive Josipovića. Zato Kolinda Grabar Kitarović ima sve konce u rukamakako pobijediti na slijedećim predsjedničkim izborima.

Ova generalova izreka se može naći u knjigu "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA",Zagreb 2014., pogledati kronološki po datumima i naći ćete 84 i 85 stranicu pisma Peri BilićTutavac.

• Uredi• Odgovori•Podijeli ›AvatorMilan • prije jednog sataKolinda nemoj obilaziti oko istine i prikriveno istinu prikazivati. Hrvatski narod nije trpio ipatio poradi "...komunizma, sozijalizma i ustaštva...", nego poradi jugoslavenskog partizanštvakojeg ti iz nekog straha ili još uvijek prikrivenoj lojalnosti propalom režimu nisi htijela nitispomenuti. Otresi se prošlosti, digni glavu gore i uzdignuto gledaj i hodaj!, je moj savijet tebi.Jer "politika je dobra čorba ko' ju zna srkati", rekla je davno, još u prošlom stoljeću,Iva/Vićeka Boban, Gabrića svome sinu Milanu kada se je ovaj počeo baviti politikom. Posluži seovim savijetom, ao ti uztreba.Uredi• Odgovori•Podijeli ›





IZIŠLA KNJIGA U ZAGREBU "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA"

(Ovih dana je izišla u Zagrebu knjiga "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" od 1952. pado njegove smrti, (zadnje pismo pisao dru. Miljenki Dabi Peranić 18 travnja 1969. godine) 20travnja 1969., od nekih tisuću i sto stranica, 18 slika itd. Neću govoriti o mojoj malenkosti dasam ja tu knjigu pripremio a Despot Institut izdao, ali želim reći da su sva ta pisma, njih prekopet stotina, nekoliko puta prošli kroz moje ruke; reklo bi se da bih ta misma mogao na pametprepričati.

Sve što želim reći je to: Da bi svaki Hrvat(ica) i svaka hrvatska kuća trebala imati ovu knjigu.U ovoj knjigi se mogu pronaći mnoge mnogima nepoznate stvari, počevši od djetinstvaVjekoslava Luburić, njegova mukotrpnog hercegovačkog života, ubojstvo njegova oca, prisegana grobu njegova oca da će ga osvetiti i za Hrvatsku boriti, odlazak na Janka Pustu gdje jedobio konspirativno ime "MAKS", povratak u Hrvatsku 10 Travnja 1941., borba u obrani NDH,Jasenovac i druga Sabirna Mjesta, osnivanje Hrvatskog Narodnog Odpora na Ivan Planini ulistopadu 1944., zadnji Zapovijednik HOS-a, povlačenje HOS-a prema Austriji, povratak uHrvatsku, borba s KRIŽARIMA za Obnovu Hrvatske Države, ranjavanje, bijeg u druguemigraciji, dolazak u Španjolsku, pokretanje HNO, tiskane časopisa "DRINA" za odgojbudućih hrvatskih častnika, dočastnika, čarkara i vojnika, brige oko Poglavnikova života uArgentini, razlaz s Poglavnikom, pripremanje Poglavnikova puta, dolazka u Španjolsku sa PadreOltra, ženidba Maksa Luburića sa Španjolskom Isabelom Hernaidez 19 listopada 1953.,povlačenje ili "zimski san" od četiri godine 1956-1960., ponovno pokretanje HNO, razdvoj odžene, prikupljanje živih snaga sinova Hrvatske kako iz redova bojnih, tako isto iz redovabrigada, PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla uIstarska "DRINA" br. 3/4 1964., i mnogo drugih zanimljivosti. Ova knjiga se ne može čitatikao obične knjige ili romani. Ovo je naša hrvatska BIBLIJA, uzmeš jedno Evanđelje i čitaš,študiraš i sam sebi odgovaraš na svako slovo. Tako je i sa ovom knjigom: "PISMAVJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA". Uzmeš jedno pismo, ili dva, pročitaš, zastaneš, zamislišse i sam sebe pitaš: jel to moguće. I dolje niže priloženi opis treba usporediti s generalovimopisima iz tih burnih godina u vrijeme argentinske revolucije 1953/1955., kada su Poglavnik imnogi Hrvati bili optuženi da su se borili na strani Perona a protiv pobune koju je pobunavodila i na koncu pobijedila. Poglavnik je morao bježati a mnogi Hrvati su bili hapšeni ipohapšeni. Na osnovu tih događaja je general pisao mnogima i pisao Okružna Pisma Hrvatimadiljem slobodnog svijeta. Sve se to može naći u ovoj knjigi. Tako je i dolje priloženi opis dra.Vjekoslava Vrančića je izvor dogodovština i sutuacije prema Hrvatima u Buenos Airesu iArgentini tog vremena. Otporaš.)

OVAJ OPIS TREBA USPOREDITI S OPISOM MAKSA LUBURIĆA U KNJIGI "PISMAVJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" Otporaš.

Izvor: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HAZUD, posted 22 travnja 2014. (Otporaš)



Izvješće dr. Vjekoslava Vrančića o lažnim prijavama i istragi povodom revolucije u Argentiniprotiv predsjednika generala Perona

POBJEDA ISTINE

1955. – 1956.

Izvješće dr. Vjekoslava Vrančića o lažnim prijavama i istragi povodom revolucije u Argentiniprotiv predsjednika generala PeronaSvršetkom prošle i počekom tekuće godine izdržao je Hrvatski Domobran jednu od najžešćih inajtežih borba u toku svoga četrdeset i pet godišnjeg obstanka, ali je zato mogao zabilježiti ijednu od najvećih pobjeda, koju ne smatra samo svojim uspjehom, nego uspjehom hrvatskenarodne oslobodilačke borbe uobće.Članovima Hrvatskog Domobrana u Argentini i drugim hrvatskim rodoljubima, razasutim diljemsvijeta, koji su prošli kroz logore Austrije, Italije i Njemačke, poznati su otvoreni i podmuklipokušaji, da se uništi hrvatsku političku emigraciju uobće, a vodstvo i pripadnike Ustaše,Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta napose.Dok su u godini 1945. svi hrvatski politički izseljenici bili jednako izloženi progonimakomunista i njihovih zapadnjačkih pomagača, dotle su se poslije ti napadaji usredotočiliuglavnom protiv vodstva i pripadnika Ustaše, Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, na kojemu suse poslu našli u zajednici komunisti i drugi naši neprijatelji, koji, istina, pripadaju različitimskupinama, ali se oni brzo slože, kadgod treba pokušati naškoditi našem Pokretu.U jednu od tih skupina pripadaju velikosrbi i njihovi malobrojni jugoslavenski orjentiraniHrvati.

U drugu skupinu spadaju neki bivši privremeni pripadnici našeg Pokreta, koji su u njega bilipristupili, kada su se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dielile časti i visoki politički položaji, anapustili Pokret, kada je umjesto nošenja časti trebalo podnieti borbu.Pripadnici ove inače raznobojne skupine primili su u svoje labavo kolo i one Hrvate, koji su odprije bili protivnici našeg Pokreta, te djelovali unutar Komunističke Partije Jugoslavije, ilitakozvanog Jugoslavenskog Narodnog Oslobodilačkog Fronta, bilo kao kao djelatni šumskipartizani, bilo kao njihovi potajni jataci. Svima njima smeta sada hrvatski državotvorniprogram, umjesto kojega propoviedaju ostvarenje maglovite zamisli jedne nadnarodne Europe,u korist koje bi se narodi trebali odreći svoje pripadnosti, te stupiti u neodredjen pojam„univerzalnog europejstva“. Ovoj skupini su se pridružili franjevci sa „Jose Ingenierosa“ kao imnogi drugi.

To se evo i sada provadja protiv svih naroda.

Na otvorenom zajedničkom poslu našle su se sve tri skupine prilikom argentinske revolucije od16. lipnja i 16. rujna prošle godine, kada su, dielom samostalno, a dielom u neprekrivenojsuradnji, obtužili dra Antu Pavelića, vodstvo Hrvatskog Domobrana d.d., da su sudjelovali upaležu katoličkih crkava, da su pripadali argentinskoj borbenoj organizaciji „Alianza“, da suimali svoje vlastite oružane udarne jedinice, koje da su bile plaćene od bivše vlade, radi čegada su sudjelovale u oružanoj borbi protiv argentinskih ustanika.



Sve ono što najvažnije u toj lažnoj i ogavnoj klevetničkoj kampanji priredili su franjevci sa„Jose Ingenierosa“ koji je vodio dubrovački fratar fra Rado.Nacrt o zatoru hrvatskog političkog vodstva u Argentini bio je izradjen već početkom 1955,godine, kada je postalo očito da će doći do otvorenog sukoba izmedju oporbe i bivše vlade.

Nacrt je predvidjao krivicu hrvatskog političkog vodstva u oba slučaja: o slučaju pobjede iliporaza bivše vlade, a išao je za tim, da se u svakom slučaju na obtužene primjeni argentinskiZakon broj 4144 od 22,studenog 1902.,koji je još na snazi, a predvidja izgon, odnosno prisilnoukrcanje onih stranaca, kojih držanje dovede u opasnost, narodnu sigurnost, ili naruše javnired.Provedbu svih mjera povjerava Zakonopravnim oblastima, koje ga mogu promieniti, kratkimputem bez drugog postupka.Zato je već u mjesecu svibnju 1955,podnešena prijava oporbenim krugovima i argentinskimcrkvenim oblastima, protiv hrvatskog političkog vodstva, preka kojoj se oni nalaze u plaćenojslužbi bivše vlade, za koju da će se boriti s oružjem u ruci.

Neposredno nakon toga počeli su izlaziti letci, koji su u tom smislu obtuživali Poglavnika draAntu Pavelića i njegove sljedbenike. Te su letke sve priredili franjevci na čelu sa fra Radom idali su ih dieliti po katoličkim školama i Župama. Kad je pak 11,lipnja 1955. Zapaljena zgradaKongresa argentinska narodna zastava, isti su se naši protivnici pobrinuli, da u tadašnjemvladinom Glasilu „Democracia“ budemo obtuženi da smo tom prilikom vršili ulične prosvjede ukorist argentinske oporbe.

Poslije prve revolucije od 16, lipnja 1955, sliedili su novi oporbeni letci protiv nas, u kojima setvrdilo da smo na dan revolucije palili crkve, po nalogu vlade. Širena je i viest od komunista,četnika i nekih Hrvata, pripadnika rečene skupine, da nas je poginulo 300, što je neupućenaargentinska javnost primila pod istinu.Nekoliko Hrvata istakli su se u širenju viesti, da postoji popis od 20 Ustaša, koji da će nakonuspjeha revolucije biti pohapšeni i izručeni komunističkoj Jugoslaviji. Spominjali su i imena tihUstaša, a onda su listu proširili na četrdeset osoba. Jedan od fratara sa “Jose Ingenieros“podnio je prijavu koju je potpisao fra Rado.Paklenska hajka počela je tek nakon uspjeha revolucionaraca, poslije 16, rujna 1955. anaročito nakon 20. rujna kada su pripadnici „Aliance“ pružili oružani odpor organima vlasti. Sastrane rečene skupine Hrvata proširena je odmah viest, da je tom prilikom poginulo 20Ustaša, te da je Poglavnik dr. Ante Pavelić bio vojni podučavatelj rečene organizacije.Spominjali su i svote novaca za koje da je Poglavnik za to dobivao.Tokom te večeri doušnik fratara M. Brodarić, doletio je u Palomar da ustanovi da li jePoglavnik te večeri bio kod kuće ili ne. Ovaj doušnik bio je oženjen sa kćeri pokojnog Ing. A.Pavelića, čija sestra bila oženjena za jednog brata Poglavnikovog otca Mile Pavelića.Usliedio je poslije toga i prvi javni napadaj u argentnskom tisku nakon što su dvojica Hrvatapripadnika rečene skupine, posjetili jednog visokog državnog dužnosnika i podnieli mu prijavu urečenom smislu.

Sutra dan, dne 28. rujna izvršena je prva kućna premetačina u hrvatskom skloništu CalleMonte broj 2065, gdje je traženo oružje, koje da smo dobili od bivše vlade.



Dne 1. listopada 1955. dvojica pripadnika Revolucionarnog Argentinskog Vieća, kojima je bilapovjerena prediztraga na osnovu gore spomenute prijave, posjetili su u pratnji redarstvenikastan mlađe Poglavnikove kćeri Mirjane i zatražili da se sutradan prijavi jedan članPoglavnikove obitelji radi preslušavanja.Traženju je udovoljeno, te se je istrazi stavila na razpolaganje gdjica Višnja Pavelić, koja jebila preslušavana sat i pol.Gospođica Višnja Pavelić zajedno sa Nikolom Popa, njih dvoje odvezli su se istražitelju u„Hrvatski Dom“ da razgovaraju sa dužnostnicima „Hrvatskog Domobrana“.Neposredno nakon toga stavili su se istrazi na raspolaganje i članovi Starješinstva HrvatskogDomobrana, Ing. Ivan Asančaić, dr. Vjekoslav Vrančić i Emil Klaić, koji su bili saslušani iprisutnosti gospodjice Višnje Pavelić, velečasnoga Don Jure Zovka i rumunjskog izbjeglicegospdina Nikole Popa.Iste večeri bila je obkoljena kuća Poglavnika po argentinskom oružničtvu i učinjena jepremetačina Avenia Marmoz 699 – naokolo (puni automobili oružnika u kojima su sjedila dvaHrvata.)

Dana 4. listopada 1955. Posjetili su Ing. Ivan Asančaić i dr. Vjekoslav Vrančić uredničtvopovremenika „Esto Es“, u kome je bio izašao prvi javni napadaj na Hrvate, te im je uspjelo, dau sliedećem broju bude doneseno naše opovrgnuće toga ogavnog napadaja.Dne 3. listopada izvršene su daljnje premetačine u kućama sliedećih Hrvata: dra JosipaDumandžića, dra Ede Bulata, Josipa Sturmera, Marjana Brodarića, Josipa Subašića i MarijanaGudelja.

Traženo je oružje i premda ništa nije nadjeno , lišeni su slobode oni obtuženi Hrvati, koje seje u taj čas zateklo kod kuće. Vršena je potraga za daljnjih 15, Hrvata, kojih točne kućnenaslove prijavitelji nisu znali, pa su tako oni ostali na slobodi.Od toga je časa „Hrvatski Domobran“ preeuzeo obranu, te je u družtvenim prostorijamauvedena tajna noćna služba, koja je trajala sve dok opasnost nije minula.U sporazumu s Poglavnikom obratili smo se na hrvatska družtva u svietu s molbom za moralnupomoć. Ova djelatnost povjerena je dr. Andriji Iliću u Londonu i Ivici Kriliću u Rimu, koji su jenajsvjesnije izvršili.

Privremenom predsjedniku Republike Argentine generalu Lonardiju, uputili smo brzojav, molećiga, da se osobno zanima za tok iztrage, da se upravne oblasti ne bi zbog nepoznavanja prilikaprenaglile u donošenju odluke. Sličan brzojav uputile su i sve naše argentinske organizacije.Glavno Starješinstvo zahvaljuje i ovom prilikom svima onima organizacijama i pojedincima kojisu nam pritekli u pomoć.Četnički Jugoslavenski klub, komunistički agenti i nekoliko Hrvata iz spomenute skupine punilisu argentinske novine napadajima na nas. Ove napadaje preniele su novinske agencijeunutrašnjosti i inozemstva.

Iz odgovora predsjednika Lonardija na naš brzojav saznali smo, kome je povjerena iztragaprotiv nas. Toga dana vodilo ju je Ministarstvo Mornarice.Kada se gospođica Višnja vratila s preslušavanja i zatim nakon preslušavanja u „HrvatskomDomu“, našla je obkoljenu kuću (zatvorena ulica) i oružnici sa strojnicama oko ciele kuće, te je



nisu pustili unutra, dok to nije dopustio onaj koji je u međuvremenu „razgovarao’ s gospođomMarom i kćerkom Mirjanom.Nakon nekoliko dana usliedilo je hapšenje po noći, Poglavnika dra Ante Pavelića i gospodjeMare. Odvedeni su iz kuće u zatvor u mjestu St. Martin.Višnja je uspjela u sred noći i sa brzoglasa jednog susjeda nazvati „Policia Federal“ i nakondugog traženja dobila je na brzoglas pukovnika zvanog Comandante Gandi, koji je iztražio počijem nalogu je usliedilo hapšenje i ustanovio da je to isto preko zapovjedničtva vojničkeZračne Luke u Palomaru i komesariata Žandarmerije „Cionidad Jardin“. Nazvao je smjestaŽandarmeriju u „San Martin“ te zatim posjetio tu Žandarmeriju i dao nalog da se smjestaPoglavnika i gospodju Maru vrati u Palomar u njihovu kuću. Zrakoplovno Zapovjedničtvo imaloje paralelno nalog za hapšenuje.

Obavjestili smo o tome velečasnog Otca dra Don Matu Luketa, koji je odmah zamolio, da budepreslušan u rečenom Ministarstvu.Dne 18. listopada 1955. stavili smo se na raspolaganje istrazi u obavještajnom Odjelu togaMinistarstva. Rečeno nam je, nakon kraćega preslušavanja, da su stekli uvjerenje, da na namanema krivnje, te da će nas brzoglasno obaviestiti, kome se moramo prijaviti.Doznajemo isti dan, da je odklonjeno izručenje diplomatskim putem, jer ako stoje obtužbe,koje su protiv Hrvata podignute, onda prestaje samo postupak Upravnih Oblasti, koje su na toprema postojećim zakonima mjerodavne.

Sve obtužbe proti Poglavnika i ostralih Hrvata, Velečasni Don Mate Luketa ponio se tadajunački i razbio sve te klevete i laži.Dne 20.listopada primio je Poglavnik dr. Ante Pavelić jedno liepo pismo od VrhbosanskogNadbiskupa preuzvišenog gospodina dra Ivana Evangeliste Šarića, u kome ovaj vrli rodoljubpreuzima moralno jamstvo za Poglavnika. Ovo pismo olakšalo nam je daljnju obranu u velikojmjeri.Pismo Vrhbosanskog Nadbiskupa dra Ivana E.Šarića.

——————————————————————–Legitimnom Poglavaru Nezavisne Države Hrvatske.

Kao Nadbiskup hrvatski Bosne i Hercegovine, dižem svoj glas proti klevetama i obtužbamakoje su gore spomenuti neprijatelji bacili proti osobe Vaše ekselencije – na koju djelatnost ukorist katolicizma i svetih interesa Crkve, uzdižem se kao garant i branitelj u svako vrieme ipred bilo kime.

Izjavljujem pred cielim svietom:Da nikada Katolička Crkva nije bila toliko zaštićena i u svojim nastojanjima zaširenje istine toliko zagarantirana kao za vrieme Vaše vladavine.

Nadbiskup VrhbosanskiDr.Ivan E.Šarić————————————————————————–



U međuvremenu sliedili su daljnji napadaji u tisku, koje mi pobijamo u granicama mogućnosti. UArgentini se u tu svrhu vrši sabirna djelatnost, koja – Hrvatskom Domobranu donosi oko12.000.00 pesosa.Dne 24. listopada javlja nam Ministarstvo Mornarice, da se moramo istoga dana prijavitiVrhovnom Zapovjedničtvu Oružničtva, koji da je preuzeo, iztragu protiv nas.U noći 25. listopada 1955. Višnja zajedno sa šoferom Štefom Babićem, (ranije šoferomPoglavnog Županstva u Zagrebu), odpratila je Poglavnika i dr. Vjekoslava Vrančića na GlavnoRedarstvo, gdje su razgovarali sa Glavnim Ravnateljem redarstva. Redarstvo u Argentiniureduje i po noći.Štefan Babić i Višnja čekali su u autu sa tužnim mislima, da li će se i vratiti? Babić je imaoposudjeno auto od svoga šefa Talijana.Toga dana prijavljuju se: Poglavnik i dr. Vjekoslav Vrančić, iztražnom povjerenstvu, a ondasamom Vrhovnom Zapovjedniku. Najprije je saslušao Poglavnika sam, a onda dr. Vrančića uprisustvu Poglavnika.Bivaju pušteni na slobodu, jer im uspijeva uvjeriti Vrhovnog Zapovjednika, da ne kane napustitiArgentinu, jer se ničim nisu ogriešili o zakone i gostoprimstvo zemlje, a istrazi stojimo usvako vrieme na raspolaganju.Ovo je preslušanje bilo odlučno u čitavom postupku protiv nas, te smo stekli uvjerenje, da seoblasti ne će prenagliti u donošenju odluke.Sutradan prijavili smo se po uputi Oružničtva kod Glavnog Ravnatelja za Javni Red iSigurnost, gdje nam je rečeno da ćemo biti pozvani ako to uztreba.Naši hrvatski tužitelji brinu se medjutim, da napadaji izadju u hrvatskom iseljeničkom tisku.Tako „Američki Hrvatski Glas“ iz Chicaga u svome broju od 30. studenog donosi dopis izBuenos Airesa, datiran početkom mjeseca, dakle neposredno nakon podnošenja tužbe, u kome,se donosi točan sadržaj obtužbe, kako je protiv nas podnesena. Jednako smo napadnuti i udruga dva glasila H.S.S. u „Hrvatskoj Rieči“, Belgija i „Hrvatskom Glasu“ Winipeg, Kanada i u„Danici“ Chicago.Neki nestrpljivi pojedinci, za koje su pisaći stroj i zračna pošta, prava napast, šire iz BuenosAiresa čitav niz ogavnih laži, kojima neki Hrvati izvan Argentine nasjedaju, a drugi ihprihvaćaju kao dobrodošlo gradivo, koje se može upotriebiti za osobne mračne ciljeve.Napose je pisao i širio laži i podvale Vjekoslav Luburić iz Španjolske, a čemu svemu seslužbeno odgovorilo u novinama.Početkom studenog, počinje konačno i formalna iztraga protiv 40 Hrvata. Uhićena četvoricaveć su na slobodi od 17. listopada 1955.Među prvima preslušani su Poglavnik dr. Ante Pavelić, dr. Jozo Dumandžić, dr. VjekoslavVrančić.Zatim sliedi preslušanje ostalih, kao i oko 20 svjedoka hrvatske i srpske narodnosti. Iztragaće potrajati skoro tri mjeseca i Zapisnici doseći ogroman obujam.Bio je preslušan i dr. Milan Stojadinović i jasno u obrani svih obtuženika, dakle Srbin.Tisak je i dalje hranjen napadajima. Tek neznatan broj dnevnika drži se izpravno, te nas ili nenapadaju ili uzimlju u obranu. Izlaze četiri broja posebno osnovanog tjednika, kojega je glavnazadaća iznieti protiv nas najnemogućije izmišljotine, uz montirane slike.Iztragu ne zanima taj slučaj i ustanovljuju od koga je tjednik naručen i plaćen. Utvrdjujetakodjer, da je naručitelj platio za samo četiri broja 250.000 pesosa, a to je bio tada velikinovac.



Sudeći po onome, što smo mi platili za jednokratnu objavu našeg izpravka, otiskanog u jednomdnevniku računamo da je ova novinska kampanja stajala jednog od naših protivnika oko jedanmilijun pesosa, ne računajući nagrade, koje su iz istog vrela dobili razni hrvatski i srpskiagenti.Budući da smo bili obtuženi ne samo kod argentinskih gradjanskih oblasti, nego i kod Crkvenihdostojanstvenika u Buenos Airesu i Rimu, zamolili smo i dobili audienciju kod crkvenih vlasti.Učinili smo to tek onda, kada je prošlo prvo formalno preslušanje po oružničtvu, te je dr.Vjekoslav Vrančić dne 16. studenoga 1955. bio primljen od jednog visokog rimskog Prelata,kojega je podrobno izvjestio o pozadini obtužbe. Visoki dostojanstvenik bio je očito radostan,kada je saznao da se radilo o podmetanjima i neistinama.Kada je koncem listopada prošla opasnost od izgona, odnosno prisilnog ukrcanja, koje je moglobiti ravno izručenju, sve se je naše nastojanje usredotočilo u suzbijanje novinskih laži. U tomeradu pružili su Glavnom Starješinstvu veliku pomoć dr. Stjepan Hefer, Dr. Jozo Dumandžić,Stjepan, Miljenko i Jakov Barbarić, Emil Klaić, Marko J. mlađi i nada sve marljivi glavni tajnikPetar Krilanović.Hrvatskom Domobranu uspjelo je zanimati za naš slučaj veliki Argentinski dnevnik „LaNacion“, a u čemu je izdašno pomagao član Domobrana Jure Ivanović.Posebnom zaslugom starješine ing. Ivana Asančaića, uspjelo nam je ući u dnevnik „NoticiasGraficas“, a zaslugom dr. Vjekoslava Vrančića i Marka Jurinčića mladj. U ugledne časopise„Esto Es“ i „Der Weg“.Dok su nas strani listovi branili, dotle je u mjesecu prosincu 1955. izašao na nas napadaj i u„Hrvatskoj Reviji“, koja izlazi u Buenos Airesu, koju je vodio Vinko Nikolić i kompanija.Vinko Nikolić je otvoreno tražio od svojih čitatelja da mu šalju razne lažne obtužbe naPoglavnika. Zahvaljući čitavom muževnom nastupu Hrvatskog Domobrana, pobudili smozanimanje i kod velikih sjevernoameričkih novinskih agencija.

„United Press“, koja je preniela na svjetlopisnu i zračnu vrpcu jednu veliku izjavu Poglavnikačiji je sadržaj objelodanjen u svjetskom tisku. Osim iz Argentine primio je HrvatskiDomobran novčanu pomoć od sjeverno američke i australske hrvatske organizacije, pa im iovom prilikom liepa hvala. Pogledavši sada unazad, možemo s pravom reći, da je izhod oveborbe svršio našom podpunom pobjedom.

Naš najveći uspjeh sastoji se svakako u tom:a) da medju 4000 zatočenika u dobrom dielu pravosuđu predanih osoba nema ni jednogjedinog Hrvata, premda je po obtužbama izgledalo kao da smo mi bili glavni nosioci vlasti uArgentini.b) da je sada barem jedna vlada na Zapadu točno obavještena o pravednoj borbi hrvatskognaroda.c) da je poslije iztrage položaj sviju Hrvata u Argentini uzakonjen (legaliziran).d) da je hrvatsko političko vodstvo u Buenos Airesu izvršilo svoje „deržanstvo“, te se uprobitku narodne stvari izložilo opasnostima i odklonilo napustiti zemlju, kako je to željelajedna strana bez obzira na štetu, koja bi tim postupkom bila narušena hrvatskoj narodnojstvari i da možemo poručiti našem neprijatelju, da se ne bojimo njegovih novih podmetanjakoja, kako saznajemo ponovo sprema u svojoj mračnoj duši.



Živio Poglavnik dr. Ante PavelićŽivjela Nezavisna Država HrvatskaŽivjela Argentinska Pravda!

H R V A T S K ABuenos Aires 25. srpnja 1956. g.GODINA (Ano) X. Broj. (No) 14.(206)

Ovaj vrlo važan istinski događaj za tisak priredila:

Poetessa – Akademik HAZUD CHMirjana Emina Majić

This entry was posted in dopisi iz svijeta, povijest, pravosuđe, prenosimo and tagged ANTEPAVELIĆ, Argentinska Pravda, Buenos Aires, Emil Klaić, fra Rado, franjevci, H R V A T S K A,Ivan Asančaić, Ivan E.Šarić, Jure Zovko, Katolička crkva, Mate Luketa, Mirjana Emina Majić,Nikola Pop, Peron, Poglavnik, ŠOK HRVATI U EMIGRACIJI I HRVATSKOJ SLAVE NOVUGODINU, GENERAL DRINJANIN RADI

(Donosim ovdje jedno pismo generala Drinjanina svim Hrvatima na znanje odakle i kada jepočela ideja "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA". Ovo pismogeneral je pisao Povjerenicima Hrvatskog Narodnog Odpora, HNO za USA i Canadu. Pismo jepisano zadnji dan u godini 1964., dan i večer kada se svi narodi svijeta, sve kulture i svereligije svijeta vesele i pripremaju u društvu svojih obitelji i prijatelja proslaviti u velikomraspoloženju Doček Nove Godine 1965. Važnost ovog pisma je NOVA IDEJA U NOVOJETAPI U BORBI ZA OBNOVU HRVATSKE DRŽAVE. Izdavač i nakladnik knjige "PISMAVJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" Zvonimir Despot u svom uvodniku je rekao kako su dr.Franjo Tuđman i Bruno Bušić bili opijeni idejama Maksa Luburića u pomirenju Ustaša ihrvatskih partizana. Otporaš.)

KNJIGA 2 · Ostajte s Bogom! Jure. K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I - 8 - ......

Documents

Transcript of KNJIGA 2 · Ostajte s Bogom! Jure. K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I - 8 - ......