ŠK.GOD. 2014./2015. RAZREDNI LIST 3.C RAZREDA · 2015-06-16 · spilje do 900 metara. Spilja je...
Transcript of ŠK.GOD. 2014./2015. RAZREDNI LIST 3.C RAZREDA · 2015-06-16 · spilje do 900 metara. Spilja je...
ŠK.GOD. 2014./2015.
RAZREDNI LIST 3.C RAZREDA
SADRŽAJ
Koliko se poznajemo?
U ovoj školskoj godini…
Pjesnički pokušaji
Za ljubitelje prirode
Prva pričest
Iz naših bilježnica
Martinove zabavne stranice
MIŠEVI I MAČKE
N A G L A V A Č K E
Evo nam u rukama novi
broj FTIČEKA
PODGORČEKA u
kojem ćemo prošetati
školskom godinom koja
je iza nas.
Uživajmo u praznicima i
prikupljajmo ideje za
novi broj.
DO ČITANJA!!!
KOLIKO SE POZNAJEMO? TKO SAM JA?
Oči su mi plavozelene. Najdraža mi je boja plava. Volim se igrati i učiti. Bavim se
učenjem, igranjem i pisanjem zadaća.
Počeo sam učiti kako se svira violina. Moram učiti i note. Želim dobro naučiti svirati.
Ja sam ______________.
Imam 8 godina. Živim u Podgori Krapinskoj i idem u treći razred. Imam smeđu kosu i
zelene oči. Visoka sam i vitka. Volim životinje i školu. Jako volim mamu, tatu i seku.
Bavim se plesom. Ja sam ______________.
Ima 9 godina. Stanujem u zgradi sa Lucijom, tatom i mamom. Imam kratku kosu i
mršav sam. Volim se igrati vani s prijateljima. Obožavam se kupati u moru, svoje
hrčke i kornija te igrati tablet. Bavim se tenisom. Ja sam _______________.
Ima 9 godina. Imam plave oči, nosim naočale i dugu smeđu kosu. Volim životinje,
sunce, cvijeće i drveće. Bavim se školskim aktivnostima. Ja sam _________________.
Ima 9. Godina. Vitka sam i visoka. Kosa mi je smeđe boje, imam smeđe oči. Volim
životinje i košarku. Trenutno se nebavim ničim jer se pripremam za Prvu pričest. Ja
sam ________________.
Visok sam 134 cm. Ima plave oči i plavu kosu, Mršav sam i brz. Volim igrati
nogomet. Volim nositi dresove. Volim se igrati vani. Ja sam __________________.
Živim u Podgori. Imam 9 godina. Idem u 3. R. i na engleski jezik Imam odlične
ocjene. Meni je jako lijepo u školi jer svaki dan puno naučimo. Jako volim životinje.
Kada je lijepo vrijeme vozim se biciklom i igram se sa životinjama. Moj najdraži sport
je graničar. Najdraži predmet mi je engleski. Najbolje prijateljice su mi Anja i Nika
Palatinuš. Moja mama je Renata, a tata Stjepan, Ima smeđu kosu, smeđe oči i nosim
naočale. Ja sam ____________.
Živim u Podgori Krapinskoj. Ima 9 godina. Pohađam 3.c.razred OŠ Augusta Cesarca u
Krapini. Imam plavo smeđu kosu, oči su mi plave boje a visoka sam 136 cm. Volim se
igrati graničara, rolati se i šetati se sa svojom obitelji. Trenutno se bavim školom i
vožnjom bicikla. Ja sam _______________
Ima lijepu smeđu kosu i lijepe plave oči. Nos mi je malen, a usne crvene. Oko vrata
imam rozi lančić. Volim nositi crne tajice i ljubičastu majicu. Volim jesti špinat i
ribice. Ja se bavim rolanjem. Ja sam ___________________.
Prošle godine bio predsjednik razreda_________________
najviši učenik u razredu______________
Učenica koja ima plave oči i nosi naočale____________________
Učenica sa tri slova u imenu___________________
Učenik kojem ime počinje drugim slovom abecede_____________________
Sjedi u zadnjoj klupi sa Nikom ________________
Sjedi s lijeve strane Lane __________________
Učenik s početnim slovom H _____________________
Sjedi s Aleksandrom _________________
Učenica u prvom redu ( nije Anja) _________________
Sastavila ova pitanja ________________
Bornina čarobna riba
Top lista pjesama u trećem razredu:
1. Himna zadrugara 2. Proljeće u šumi 3. Morenada
Najizvođenija pjesma je, naravno, himna naše škole!
Ovo je naša škola, puna ljubavi,
I u njoj sretno rastemo ja i ti !
Jednoga dana ostvarit ćemo svaki san
Jer u njoj vrijedni smo bili svaki dan!"
DOGODILO SE NA ……………. DAN
U srijedu, 10. rujna 2014. godine smo obilježili HRVATSKI OLIMPIJSKI DAN, koji se obilježava svake godine 10.-og rujna.
Većina učenika obukla je majice bijele boje koje simboliziraju mir i prijateljstvo, vrijednosti koji olimpijski pokret promiče u svijetu.
Sudjelovali smo u razni i grama i natjecanjima..
Kako su posjet Božidara Prosenjaka doživjele Nika i Lana?
Posjet Božidara Prosenjaka
Pisac, Božidar Prosenjak je 29. listopada 2014. godine posjetio našu školu u
Podgori.
Govorio je kako mu je bilo u školi. Kakav je bio prije škole. Rekao je da se
bojao prvog dana škole. Rođen je u Koprivnici. Živio je u jednom malom selu.
Kad je bio mali nije bilo nikakvog auta. U njegovom selu samo je jedanput u
mjesecu prolazio kamion. Pričao nam je kako je odrastao. Postavljali smo mu
razna pitanja.
Bilo mi je jako lijepo i zanimljivo slušati njegovu priču.
Lana
Posjet Božidara Prosenjaka
U posjetu našoj školi, 29. 10.
2014. došao je pisac za djecu
Božidar Prosenjak. Svi smo ga
rado dočekali.
Pričao nam je dogodovštine iz
doba kad je on hodao u školu. Svi
smo se nasmijali njegovim
pričama. Pokazivao nam je knjige
koje je on napisao. To su: Divlji
konj, Sijač sreće, i dr. Djeca su ga
ispitivala razna pitanja na koje je
on rado odgovorio, Bio je
nasmiješen i radostan.
Svi smo bili sretni i lijepo smo
se proveli s piscem. Ja bi htjela da
nas pisac još koji put posjeti.
Nika Palatinuš
BOŽIĆNA RADIONICA
U četvrtak, 18. prosinca 2014. u PŠ Podgora održana je radionica na kojoj su roditelji, učenici izrađivali božićne čestitke, ukrase za božićno drvce te različite prigodne ukrase. Sve izrađeno se moglo kupiti nakon priredbe a za dobiveni novac smo opremili kutak za roditelje.
Adventski vjenčić, Nika P.
FAŠNIK U NAŠEM RAZREDU
Moja maska
Ove godine sam za maškare bio učitelj.
Moja maska se sastojala od maske za lice i odijela. Maska za glavu se sastojala
od plastičnih naočala, velikog nosa i brkova, Odijelo je bilo od platna i bilo je
sivo. Imao sam i poseban crni kofer.
Sve je pasalo uz mene osim MENE. Izgledao sam kao učitelj, ali se nisam tako
ponašao. Uglavnom bilo je lijepo i zabavno.
Martin
Običaji maskiranja u našem kraju
Nekada su se ljudi za maškare maskirali slično kao i danas. Djed mi je
rekao da su nekada radili maske od kartona i papira zato jer ih nije bilo za kupiti
u trgovinama. Rekao je i da su odjeću ponekad okretali naopako i tada im je to
bilo odijelo za maškare.
Mi danas kupujemo odjeću za maškare u trgovinama.
Najveći maskembal u Hrvatskoj je u Samoboru i Rijeci a u svijetu u gradu Rio
de Janorio u Brazilu.
Borna
KOD NAŠEG GRADONAČELNIKA JE BILO SUUUPER!!!
Meni se svidjelo kod gradonačelnika to što je obećao da ćemo dobiti kino. Ja ne bi htjela biti
gradonačelnica jer ne bi mogla provoditi vrijeme s obitelji, Rastužilo me je što nećemo u PŠ
Podgora dobiti dvoranu za tjelesni. Lorena
Naš dragi i dobri gradonačelnik Zoran Gregurović se jako brine za ovaj grad i hvala mu na
tome. Posebno mi je bilo lijepo kada smo mu davali idejej što da sagradi i popravi da bude
ljepše i bolje u gradu. Hrvoje
Meni je bilo lijepo kod gradonačelnika zato što smo puno saznali i naučili. Ja ne bi htjela biti
gradonačelnica zato što treba raditi i do ponoći. Aleksandra
Bilo mi je super. Razgovarali smo sa gradonačelnikom. Pitao nas je da li bi željeli nešto novo
u Krapini. Davali smo mu prijedloge. Lana
Kod gradonačelnika mi je bilo vrlo lijepo. Pitali smo ga za neke kulturne ustanove, kao npr.
kino. Rekao je da radi na programu za mlade. To mi se je jako svidjelo. Svidjele su mi se i
neke ideje za grad. Mislim da se naš gradonačelnik vrlo dobro brine za našu lijepu Krapinu.
Anja
NAŠE LIJEPO ZAGORJE
U srijedu , 18.3.2015., smo bili sa ostalim trećim razredima, učiteljicama i učiteljem te vjeroučiteljicom Tatjanom Duvnjak na terenskoj nastavi iz građanskog odgoja i obrazovanja „Kulturno – povijesni spomenici našeg zavičaja“
Posjetili su peradarsku farmu „Perfa“, Gupčevu lipu, crkvu sv. Jurja, spomenik Matiji Gupcu, Muzej Seljačkih buna u dvorcu Oršić, crkvu Majke Božje Bistričke te uz vodstvo vjeroučiteljice sudjelovali u križnom putu na Kalvariji. Putovanje su završili šetnjom kraj Bedekovčanskih jezera.
MOJ ZAVIČAJ
Živom u Hrvatskom zagorju. Moj je zavičaj brežuljkasti. U njemu ima brežuljaka i nizina.
Rijeke i potoci tiho žubore između zelenih brežuljaka. Livade su pune šarenog cvijeća koje širi ugodan miris. Mnogi ljudi obrađuju oe+ranice i vrtove. U našem zavičaju ima mnogo ljudi koji imaju domaće životinje kao što su svinje, krave i kokoši. Moja škola nalazi se u Podgori.
Ja najviše volim zavičaj u proljeće kada se sva priroda počinje buditi. Šume i livade su zelene, a sunce otvara svaka vrata kuća. Nika Palatinuš
LIJEPA NAŠA KRAPINA
BILI SMO NA IZLOŽBI PISANICA
DAN ŠKOLE
U petak 29.svibnja 2015.godine, proslavili smo Dan škole pod nazivom DJECA DJECI ! Bilo je tu igara, kviz o poznavanju škole, nogometna utakmica između učitelja i učenika, izložba i puno smijeha i navijanja.
Pobijedili smo u kategoriji razredne nastave i na to smo jako ponosni!!!
IZLET U GORSKI KOTAR - 3. LIPNJA 2015.
Spilja Lokvarka nalazi se u Lokvama. Otkrivena je 1912. godine, te se ubraja najveće spilje Hrvatske, namijenjene i uređene za posjet turista.
Spilja je dugačka 1200 metara, no za posjetitelje je dozvoljeno razgledavanje spilje do 900 metara. Spilja je prirodno podijeljena na četiri galerije, no za
posjetitelje su dostupne samo tri, dok četvrta zadnja otkrivena nije namijenjena posjetiteljima. Visinska razlika između ulazne i zadnje dostupne točke posjetiteljima, iznosi 140 metara. Uređene staze i stepenice vode do dvoranskih
prostora u kojima se nalaze mnogi zanimljivi spiljski kameni ukrasi i saljevi, te do podzemnog jezera.
Lokvarsko jezero je umjetno jezero koje nastalo izgradnjom brane na rijeci Lokvarki 1954. godine. Na taj je način nekadašnja zelena dolina s naseljem i 3 pilane prekrivena zeleno-plavim umjetnim jezerom dubokim 40 metara.
Park šuma "Golubinjak" obuhvaća pedesetak hektara zaštićenog područja s monolitnim
stijenama i kamenom, udaljen 1 km od središta Lokava. Velika livada na ulazu okružena je
gustom crnogoričnom šumom. Posjetiteljima se skreće pažnja i na najveću jelu u Gorskom
kotaru "kraljica šume", njena visina je 37 metara, a širina u promjeru iznosi 140 cm. Diljem
parka postavljene su skulpture lokvarske likovne kolonije. U parku su i dvije spilje: Ledena i
Golubinja spilja.
Đulin ponor nalazi se u središtu Ogulina. Dubok je 40 metara. Njime završava živopisni klanac rijeke
Dobre koja nestaje u dubinu zemlje pod kamenom liticom.
Prema legendi koja potječe iz prve polovice 16. stoljeća i od tada živi u svijesti mnogobrojnih naraštaja
ogulinskog kraja, ponor rijeke Dobre u Ogulinu dobio je ime po mladoj djevojci, koja se zvala Đula ili
Zulejka. Djevojka Zulejka je bila kćerka Ivana pl. Gušića, zapovjednika ogulinske tvrđave. Roditelju su,
kako je bio običaj tadašnjeg vremena, obećali Zulejku starijem plemiću za ženu. No, u Ogulin je
uskoro stigao mladi i hrabri krajiški kapetan Milan Juraić. Zulejka se u njega zaljubila, ali je Milan ubrzo
smrtno stradao u bitci s Turcima. Čuvši to, Zulejka ili Đula se sunovratila u ponor rijeke Dobre. Tako je
ponor dobio ime Đulin ponor. Zagleda li se bolje litica iznad ponora, može se vidjeti profil muškarca
koji gleda ka velikom tamnom otvoru ponora. Ogulinci kažu da to Milan gleda kuda je nestala njegova
Zulejka.
LIJEPOG LI DANA- MAKNIMO SE OD EKRANA
Ove godine smo u našoj školi imali logorovanje. Sve je počelo u petak, 5.6. 2015. godine u 16
sati, a završilo u 21 sat.
Igrali smo zabavne igre, a meni je najbolja bila davanje golova drugima kroz noge.
Sudjelovala su sva 4 razreda u svim igrama.
Lana
NAŠI PJESNIČKI (NE)USPJESI
MIŠ
Vidjela sam jednog miša
Što se skriva na rubu puta
Da mu ne padne kiša
Ili ga možda stara mačka ne priguta.
Pobjegao je u zadnji čas
I u rupi našao spas.
Nika P.
MIŠ
Sivi, malen miš
Po imenu Gospon Iš
Gladan tako je bio
Da je mačku pojesti htio.
Taj miš mlijeko je volio
Pa je od mliječne bolesti obolio.
A došla je mačka jednog dana
Bila je baš prava dama.
Ali ta mačka sir je voljela
Pa je od sirne bolesti oboljela.
Miš i mačka počeli se loviti
Pa nisu mogli oboliti
Anja
Anjina kubistička gitara
MIŠ
Blago mišu!
On je malen, sivi sa brkovima.
Snalažljiv je i sretan u boroivma.
Jede sir i pije mlijeko.
Taj miš je stvarno eko.
Kad sa mačka ulovi
Onda ga boli.
Lana
MIŠ
Na miša je pao snijeg
A mačka je mislila
Da je to brijeg.
Kad je sunce otopilo snijeg
I mačka je vidjela da
To nije snijeg.
Borna
MIŠ
Mačka je u kući jela
Kad je sivog miša srela.
Miš uplašen rupu traži
Skriva se trči, bježi
Dok lijena mačka leži.
Miš je brz bio
Sa sirom se skrio.
Aleksandra
Lorenina maska
Lanino lišće
MIŠ
Miš je jako malen bio
Pa se je u rupu skrio
Bio je jako nestašan i mio.
Kad je jednog dana mačka vidjela miša
Brzo je potrčala
I tada je na sreću počela padati kiša
Pa je to sreća za miša.
Petra
MIŠ
Miš je najbolji u jelu bio
Samo ga je više i više htio.
Mačka je tanka bila
Ništa nije ni jela ni pila.
Samo je miša htjela.
Sreli se oni i gledali ravno.
Mačka odmah za njim krene
Ali miš samo u rupu skrene.
Martin
Aleksandrin leptir, kartonski tisak
ZA LJUBITELJE PRIRODE
Mužjaci dosegnu visinu i do 5,50 m, a težinu do 900 kilograma. Jezik im je također iznimno dug, i do 45 cm, mišićav i pogodan za obuhvaćanje i trganje listova s grana. Na glavama žirafa oba spola su dva roščića. Žirafe su brzi trkači, mogu postići brzinu od 55 km/h. SLON
Slonovi su najveći kopneni sisavci koji danas žive na zemlji. Mogu živjeti do 70 godina. Najveći slon je ubijen 1974. u
južnoj Angoli i bio je težak 12.240 kg.
Nika Palatinuš
DUPINI
Dupini se ubrajaju u najpoznatije i najomiljenije morske sisavce, a dobri dupin je najbolje
poznata i jedna od najrasprostranjenijih vrsta u skupini dupina.Odrasli dobri dupini dugački su
od 2 do 4 metra, a težina se može kretati između 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije
koja naseljava Jadran dosižu najveću dužinu od oko 3 metra.
Lana
ŽIRAFA
PRVA PRIČEST
Ove smo godine bili vrijedni i ponosni prvopričesnici.
MOJA PRVA PRIČEST
Zahvaljujem ti Bože
što mi muka prođe.
U redu sam stajao
na pričest sam išao.
Kada sam došao kući
išao sam se presvući.
Na večer sam osjetio
neobično veselje i sreću.
Jučer sam bio čist og grijeha,
a danas sam pun smijeha.
Martin
IZ NAŠIH BILJEŽNICA
MONOLOG JEDNOG POTOKA
Ja sam mali potok. Dolazim iz izvora. Živim na prekrasnom, zelenom brežuljku.
Jako sam bistar, malen i sporo tečem. Bavim se zalijevanjem biljaka. Ljudi me
dolaze posjećivati. U meni žive mnoge lijepe ribe. Jako volim ljeto, jer mi
dolaze ljudi. Ne volim kad djeca bacaju smeće u mene, bistri potok.
Draga djeco, ja sam potočić i ne volim kad bacate smeće u mene zato jer
ugrožavate vaše zdravlje. Zato vas molim da to više ne radite.
Lorena
Hrvojev narodni ornament Matijina duga
ZALJUBLJENI ZMAJ
Jednom, u svijetu zmajeva, su svi bježali jer je padao meteor.
Sve je ostalo čitavo ostalo čitavo osim dva zmajeva jaja koja su sletjela ravno na
Zemlju. Izlegli su se zmajevi koji nisu vidjeli roditelje. Zajedno su putovali i
tražili roditelje. U Amazonskoj džungli su vidjeli guštere crvene kao srce i
pomalo ih primali za ruke. Imali su iste ljuskice ali to im nisu bili roditelji. Došli
su pomalo u vulkanske krajeve i tamo se najeli bobica. Kad su se pogledali
ravno u oči, zacrvenjeli su se. Odustali su od potrage i došli u grad Krapinu.
Tamo ih je vidio znanstvenik koji je shvatio da su zaljubljeni. Poslao ih je
raketom na planet zmajeva. Kakvo je to bilo veselje!
Na kraju su se vjenčali i živjeli sretno do kraja života.
Martin
GRADNJA IGLUA
Ove godine, na svu sreću, pao je snijeg. Prijatelji i ja smo odlučili napraviti iglu.
Uzeli smo lopatu i stavljali snijeg na hrpu. Isprva smo mislili da ćemo uspjeti.
Ali nismo uspjeli. Jedni su stavljali snijeg na hrpu, a drugi radili grude. Nisu svi
sudjelovali. Neki su se samo igrali. Počeli smo graditi zidove, ali morali smo ići
doma. Drugi dan je sunce otopilo iglu.
Bilo mi je žao što nismo uspjeli napraviti iglu.
Matija
Martinova pahuljica Cipela Nike Inkret
KRAMPUS
Ja sam Krampus. Zovem se Matija.
Velik sam i imam smeđe oči. Imam crnu odjeću, u ruci držim vile, na glavi su
mi rogovi, a oko vrata lanac. Zločesta djeca me se boje, jer im dajem šibe. Kad
djeca prolaze, skočim ispred njih i glasno zavičem bu!!Kradem djeci igračke i
Svetom Nikoli kradem poklone. Ne ću se popraviti zato jer hoću zauvijek biti
zločest.
Sretan sam što sam Krampus.
Matija
Petrino školsko dvorište
Kaže Josip Tomici : Mali dinosaur pita mamu :
-Danas si vrlo blijed. –Mamice, idemo li mi na
nebo
Jesi li bolestan? kad umremo?
-Ne jučer sam se -Ne srce, u muzej.
Okupao!
Učiteljica je na ploči Utrkivala se 2 magarca
Napisala2:1 i upitala što i 1. drugome kaže :
treba još napisati. – Tko zadnji, magarac.
A Štefu izleti:Ekipa,učiteljice! Imena učiteljica!
IVICA I PERICA
Ivica: - Ja sam bio pametno dijete, prohodao sam s 10 mjeseci!
Perica: - Ja sam bio još pametniji, mene su nosili do druge godine
Martinove
zabavne s tranice
Razgovaraju Perica i Ivek. Pita Ivek Pericu:“Perice, što si ti po zanimanju?“
Odgovara Perica:“ Ja sam biokemičar“, a na to odgovara Ivek:“Ma ne pitam te
šta si bio, nego što sad radiš.“
Pita tata Pericu kako stoji u školi, a Perica mu odgovara:“ Odlično,
svaki dan u drugom ćošku!“ Nika Palatinuš