Sveuilite u Rijeci Ekonomski fakultet Rijeka

PRIHVATLJIVOST KEYNESOVOG UENJA U UVJETIMA RECESIJE

ZAVRNI RAD

Predmet: MakroekonomijaMentor: Prof.dr.sc. Nela Vlahini LenzStudent: Tea KeserStudijski smjer: razlikovni programComment by Pavle: veliko slovo i puni naziv programa (postoje dva razlikovna, navesti onaj koji ste Vi upisali)

Rijeka, 24. svibnja 2015.

SADRAJ

1. UVOD12. IVOT I DJELO JOHN MAYNARD KEYNESA32.1. BIOGRAFIJA JOHN MAYNARD KEYNESA32.2. ZNANSTVENI I STRUNI RAD J.M. KEYNESA42.3. KEYNESOVA OPA TEORIJA ZAPOSLENOSTI, KAMATE I NOVCA43. KEYNESOVA EKONOMSKA DOKTRINA63.1. NEW DEAL I KEYNESOVA EKONOMIJA63.2. AGREGATNA POTRANJA I ZAPOSLENOST103.3. KEYNESOVA TEORIJA PREFERENCIJE LIKVIDNOSTI124. POVEZNICA KEYNESOVE TEORIJE U UVJETIMA DANANJE RECESIJE PRIMJER REPUBLIKE HRVATSKE144.1. UZROCI RECESIJE HRVATSKOG GOSPODARSTVA144.2. APLIKACIJA KEYNESOVE DOKTRINE U RH155. ZAKLJUAK18LITERATURA19POPIS TABLICA20

1. UVOD

John Maynard Keynes je bio engleski ekonomist ije su radikalne ideje imale ogroman utjecaj na modernu ekonomiju i politiku teoriju. Posebno je zapamen kao zagovara vladine politike intervencioniranja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mjere da bi ciljano ublaila efekte ekonomske recesije, depresije i ekonomskog booma. Mnogi ga smatraju osnivaem moderne makroekonomije.

Svjetska gospodarska kriza koja je 2008. godine zapoela u SAD-u i koja je zahvatila ostala gospodarstva, ponovno je aktualizirala keynesijanizam. Keynes je bio zagovornik uplitanja drave u trite te protivnik laissez fairea. Iz navedenog proizlazi problem istraivanja: recesija koja se dogodila trai odgovore u keynezijanstvu. Predmet istraivanja je istraiti znaajke keynezijanske politike.

Radna hipoteza odreena je problemom i predmetom istraivanja: sustavnim prouavanjem keynesijanske politike i mehanizama mogue je nai odgovarajua rjeenja i ekonomske politike koje bi ublaile utjecaje recesije.

Svrha i ciljevi istraivanja zavrnog rada su utvrditi i obraditi utjecaj Keynesa i njegova uenja na uspjenost prevladavanja recesije. Da bi se mogao ostvariti postavljeni osnovni cilj potrebno je odgovoriti na sljedea pitanja:1) Tko je bio John Maynard Keynes?2) to je keynesijanizam?3) Kakva je Keynesova uloga politici Republike Hrvatske?

Na temelju prouavanja strune i znanstvene literature nastao je zavrni rad. Tijekom izrade zavrnog rada koritene su sljedee znanstvene metode: metoda analize i sinteze, komparativna metoda, deskriptivna metoda, metoda kompilacije.

U Uvodu su navedeni problem i predmet istraivanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi istraivanja, znanstvene metode i obrazloena je struktura rada. Naslov drugog dijela rada je ivot i djelo John Maynard Keynesa. U tome dijelu rada dan je biografski prikaz John M. Keynesa. Keynesova ekonomska doktrina je naslov treeg dijela, u kojemu je objanjen Keynesov mehanizam. U etvrtom dijelu rada s naslovom Poveznica Keynesove teorije u uvjetima dananje recesije primjer Republike Hrvatske prikazan je utjecaj Keynesa u Hrvatskoj. Zakljuak predstavlja sintezu rezultata istraivanja kojima je dokazivana radna hipoteza.

2. IVOT I DJELO JOHN MAYNARD KEYNESA

John Maynard Keynes bio je veliki ekonomist ije je uenje imalo veliki utjecaj na ekonomske politike diljem svijeta. U ovom dijelu radu dana je biografija John Maynarda Keynesa, njegov znanstveni i struni rad te predstavljeno njegovo najvee djelo.

2.1. BIOGRAFIJA JOHN MAYNARD KEYNESA

John Maynard Keynes roen je 5 lipnja 1883. godine u Cambridgeu, poznatom sveilinom centru Engleske, a umro je 21. travnja 1946. godine u Firleu, East Sussex (http://bs.wikipedia.org). Njegov otac John Neville Keynes na Cambridgeu je predavao ekonomiju i bio uenik tada najpoznatijeg engleskog ekonomista Alfreda Marshalla, efa katedre politike ekonomije na sveuilitu u Cambridgeu. John Nevill Keynes bio je ekonomski lektor na sveuilitu u Cambridgeu te uspjean autor i socijalni reformator (http://bs.wikipedia.org).

John M. Keynes je prvo obrazovanje stekao na Etonu koji se smatrao najboljom britanskom srednjom kolom, gdje je pokazao talent za skoro svako podruje svojih irokih interesa. Godine 1902. godine upisao je Kraljevski koled (King`s College London) da bi studirao matematiku, ali njegov interes prema politici odveo ga je na polje ekonomije koju je studirao na Cambridgeu. Nakon to je 1906. godine diplomirao na Cambridgeu, Keynes je na dravnom ispitu osvojio drugo mjesto (Davidson, 2012, 138).

John M. Keynes je bio engleski matematiar i ekonomista koji pripada u skupinu najznaanijih ekonomista. Keynes je stavio u centar svojih razmatranja ekonomske i politike mjere, nastojei pronai sredstva pomou kojih bi izvukao kapitalizam iz njegove krize. Osnova Keynesovih razmatranja su tri osnovne agregatne veliine: ponuda, puna zaposlenost i efektivna potranja, a osnovni faktor drutvene reprodukcije je ukupna potranja. Njegove radikalne ideje i danas imaju veliki utjecaj na ekonomske i politike teorije. Posebno je zapamen kao zagovara vladine politike intervencioniranja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mjere da bi ciljano ublaila efekte ekonomske recesije, depresije i ekspanzije. Mnogi ga smatraju osnivaem moderne makroekonomije.2.2. ZNANSTVENI I STRUNI RAD J.M. KEYNESA

Nakon diplome te osvojenog drugog mjesta na dravnom ispitu, Keynes je prihvatio mjesto slubenika u Uredu za Indiju u Londonu. Dok je bio zaposlen u Uredu za Indiju, Keynes je u slobodno vrijeme prouavao teoriju vjerovatnosti, predmet o kojem je napisao diplomski rad na Cambridgeu (Davidson, 2012, 138). Godine 1921. objavio je Raspravu o vjerovatnosti. Keynes se vratio na Cambridge i predavao ekonomiju do 1915. godine. Ekonomski problemi Velike Britanije u doba I.svjetskog rata naveli su ga da se zaposli u Ministarstvu financija, gdje je bio posebno zaduen za britanske devizne prihode i rashode. Istaknuvi se u tom poslu, bio je lan britanske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu kao ekonomski savjetnik britanskog premijera Lloyda Georgea, ali je u lipnju 1919. godine, nezadovoljan radom Konferencije, dao ostavku. Potkraj te godine objavio je knjigu Ekonomske posljedice mira (The Economic Consequences of the Peace,1919), u kojoj dokazuje da su ratne reparacije Njemake prevelik teret za gospodarstvo te zemlje i da one vjerojatno nee nikada biti isplaene (www.enciklopedija.hr). Nakon povratka na Cambridge posvetio se prouavanju problema njemakih ratnih reparacija, pojavi poslijeratnih inflacija i drugim pitanjima novca, posebno problemima povratka na zlatni standard. Sumnjajui u mogunost i opravdanost obnove liberalnoga poretka, suprotstavljao se klasinoj doktrinilaissez-fairea,koja je do tada dominirala u ekonomskoj teoriji, posebno na Cambridgeu, u obliku u kojem ju je ostavio njegov uitelj A. Marshall (www.enciklopedija.hr). Vrhunac toga plodnog razdoblja Keynesova pisanja dvosveano je djeloRasprava o novcu(A Treatise on Money,1930). Njegove su se slutnje obistinile u doba svjetske ekonomske krize 1930-ih kada je Keynes pokuao definirati alternativnu teoriju makroekonomske regulacije, koja je svoj oblik dobila u njegovu najznaajnijem djelu,Opoj teoriji zaposlenosti, kamate i novca(The General Theory of Employment, Interest and Money,1936). Ostala znaajnija djela: Novani sustav i financijeIndije(Indian Currency and Finance,1913),The Prospects of Money, 1914, Revizija ugovora (A Treatise on Probability, 1921). Sabrana djela objavljena su mu u 30svezaka (The Collected Writings of John Maynard Keynes,197188).

2.3. KEYNESOVA OPA TEORIJA ZAPOSLENOSTI, KAMATE I NOVCA

Najvanije Keynesovo djelo je Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, (The General Theory of Employment, Interest and Money), objavljeno 1936. godine. U ovoj knjizi pokuao je dokazati da ekonomski sistem koji je prevladavao tridesetih godina prolog stoljea nije u mogunosti garantirati punu zaposlenost raspoloivog rada po nadnicama prevladavajuim na tritu. Drugim rijeima ravnotea ekonomskog sistema kompatibilna je s trajnim postojanjem nezaposlenosti. Na poetku Ope teorije zaposlenosti Keynes nas uvodi u odnos i znaenje razlike izmeu nominalnih i realnih nadnica (Stojanov, 2013, 69).

Cijene roba i imbenika proizvodnje su nefleksibilne, tj. stalne u kratkom roku, dok se mijenjaju tek u dugom vremenskom razdoblju. Keynes je dokazao da se ravnotea moe uspostaviti trajno ispod razine pune zaposlenosti (Mandir & Mrnjavac, 2009, 123). Zbog toga se realna proizvodnja moe poveati poveanjem agregatne potranje (i obratno, smanjiti smanjenjem AD). Nadalje, neophodno je aktivno sudjelovanje drave u reguliranju makroekonomskih tijekova. U Keynesovu modelu, postizanje visoke zaposlenosti mogue je ostvariti mjerama monetarne i fiskalne politike (Babi, 2004, 615).

Svoje glavno djelo, Opu teoriju zaposlenosti, kamate i novca, Keynes je uputio svojim kolegama ekonomistima koji su se, kao i on, odrasli u duhu tradicionalne maralijanske ekonomske teorije. Keynesovo djelo izvrilo je pravi prevrat u ekonomskoj teoriji pa se veoma esto govori o Keynesijanskoj revoluciji. Nesumnjivo da je Keynesijanska revolucija inspirirana najteom ekonomskom krizom koja je pogodila kapitalizam, 1929. 1933. godine koja je zbog svojih razmjera, duine i intenziteta s pravom nazvana Velikom krizom ili Velikom depresijom.

U ovoj knjizi, Keynes je detaljno otkrio glavne slabosti kapitalistikog ekonomskog sustava koji je zasnovan na novcu i tritu, ali i koje bi politike mogle otkloniti te slabosti i nedostatke te istodobno sauvati prednosti kapitalistikog sustava.

Kejnesova makroekonomska analiza, analiza makroekonomskih agregata, potiskuje mikroekonomsku analizu.

3. KEYNESOVA EKONOMSKA DOKTRINA

Vanost Keynesove ekonomske doktrine bila je aktualna u vrijeme Velike Depresije i u vrijeme Drugog svjetskog rata. Neke od najvanijih sastavnica Keynesove politike su opisane u ovom dijelu rada kao to agregatna potranja i zaposlenost te teorije preferencije likvidnosti.

3.1. NEW DEAL I KEYNESOVA EKONOMIJA

Velika gospodarska kriza ili Velika depresija u Sjedinjenim Amerikim Dravama poela je na "crni petak" u listopadu 1929. godine u New Yorku krahom burze. Zatvorene su banke i burze, a kriza se brzo proirila diljem svijeta. Slom trita oznaio je poetak desetljea visoke nezaposlenosti, siromatva, niske zarade, deflacija i izgubljene mogunosti za gospodarski rast i osobni napredak. Iako se jo uvijek ne moe sa sigurnou tvrditi koji su tono bili uzroci sloma, osnovni uzrok je nagli gubitak povjerenja u ekonomsku budunost. Kako je do tada ekonomija SAD-a bila vodea i u neku ruku pokreta razvoja svjetske privrede, tako se i kriza prelila iz Amerike u cijeli svijet. Posljedice su se osjetile u svim zemljama svijeta, a najtee je bilo industrijski razvijenijim dravama.Godine 1933. vrijednost dionice na Newyorkoj burzi iznosila je manje od petine vrijednosti koju je imala na vrhuncu 1929. godine. Poslovne su zgrade zakljuale vrata, tvornice su zatvorene, a banke zatvorile vrata. Dohodak od farmerstva pao je za 50%. Godine 1932. svaki etvrti Amerikanac je bio nezaposlen (http://hr.wikipedia.org). Predsjednika kampanja 1932. svela se uglavnom na rasprave o uzrocima i moguim rjeenjima Velike depresije (Himmelberg, 2001, 7). Slijedea tablica prikazuje nezaposlenost, domai proizvod i cijene za vrijeme Velike depresije u SAD-u.

Tablica 1: Nezaposlenost, rast domaeg proizvoda i cijene, 1929.-1933.GodinaStopa nezaposlenosti (%)Stopa rasta domaeg proizvoda (%)Razina cijena

19293,2-9,8100,0

19308,7-7,697,4

193115,9-14,788,8

193223,6-1,879,7

193324,99,875,6

Izvor: Blanchard, 2005, 473

Ljudi koji su izgubili svoje poslove i mogunost zarade, naputali su svoje domove. Na rubovima gradova, na niijoj zemlji nicala su cijela naselja od svaega sastavljenih kua. Bile su to neugledne straare, koje nisu zadovoljavale ni najmanje higijenske uvjete. Takvih naselja bilo je diljem zemlje. U takvim naseljima je znalo biti preko tisuu ljudi. Takva naselja su bila zvana Hoovervilles u ast predsjednika Herberta Hoovera (https://depts.washington.edu). Jo jedno obiljeje tih naselja bili su golemi redovi za hranu. Radnici koji su nekad zaraivali svoj kruh, sada su satima stajali u redovima ekajui milostinju. Nekad ponosni Amerikanci izgubili su svoje dostojanstvo. Stotine ljudi je po gradovima trailo otpatke po kantama smea. ak i zaposleni ljudi vie nisu htjeli jesti u restoranima. Stvorilo se takvo ozraje gdje je netko tko je imao neto bio gledan s prijezirom i zaviu (https://depts.washington.edu).

Herbert Hoover, doao je u Bijelu kuu osam mjeseci prije sloma burze i neuinkovito se borio da ponovo pokrene industriju. Njegov demokratski konkurent Franklin D. Roosevelt, ve tada popularan kao guverner New Yorka, tvrdio je da depresija vue korijene iz mana amerikog gospodarstva koje je republikanska politika dvadesetih godina prolog stoljea samo pogoravala. Predsjednik Hoover odgovorio je da je gospodarstvo u osnovi zdravo, ali ga je potresla svjetska kriza. Na izborima je Roosevelt odnio fantastinu pobjedu dobivi 22.800.000 glasova nasuprot Hooverovih 15.700.000. Pred Sjedinjenim Dravama stajalo je novo razdoblje gospodarskih i politikih promjenama. Godine 1933. predsjednik Roosevelt je unio daak povjerenja i optimizam koji je ubrzo naveo narod da se prikloni njegovom senzacionalnom programu New Deal (novo poslovanje).

Kada je Roosevelt stupio na dunost, Keynesove zamisli jo nisu bile potpuno razvijene. Prema tome, nisu postojali sistemski razlozi da se razviju aktivne vladine politike koje e zamijeniti klasine ekonomske ideje po kojima slobodno trite naposljetku u duljem razdoblju ponovno uspostavlja punu zaposlenost i blagostanje za sve lanove zajednice (Davidson, 2012, 13). U Opoj teoriji Keynes je upozorio da oporavak od krize moe biti doveden u opasnost ako e strah od laburistike vlade ili New Deala obesrabiti poduzetnike (Davidson, 2012, 14). Stoga, oporavak mora biti najvaniji i sve potrebne reforme provedene.

S New Dealom Roosevelt je pokrenuo kampanju radikalnih mjera za ozdravljenje nacionalne privrede). Kratko vrijeme nakon Rooseveltova dolaska na vlast donesen je niz zakona: za pruanje pomoi, oporavak i reformu bolesnog gospodarstva. Osnivane su agencije koje su se bavile svaka svojim podrujem.

Federal Deposit Insurance Corporation (FDIC) federalna korporacija za osiguranje depozita jamila je graanima zatitu njihovih uloga kroz sustav pomoi pouzdanijim bankama. Ljudima se vratilo povjerenje u banke, pa su poeli vraati novac u banke.

Civilian Conservation Corps (CCC) odredi civilne zatite. Njihova je zadaa bila da mladim i sposobnim ljudima omogui da rade. Opseni programi za pomo nezaposlenima ukljuivale su savezne zajmove dravama te planove za poticanje golemih javnih radova (https://web.stanford.edu). Kroz CCC tisue mladih ljudi je gradilo ceste i brane, sadilo ume itd. za jedan dolar po danu.

National Recovery Administration (NRA) - zakon o nacionalnom industrijskom oporavku, potpisan je 1933. godine i traio je od industrijalaca da postave minimalne nadnice i da ne koriste visoke stope nezaposlenosti za daljnje nametanje niskih nadnica radnicima. Za uzvrat su dobile obeanje da e drava smanjiti konkurenciju, pod izlikom reguliranja konkurencije. Nacionalna agencija za oporavak provodila je program uspostavljanja ureene konkurencije u industriji.

Uz osnivanje agencija, donesen je i zakon za pomo poljoprivredi. Agricultural Adjustment Act (AAA) - zakon o poljoprivrednoj prilagodi. Njegova najizrazitija crta bila je sustav subvencija koje bi se davale farmerima koji pristanu smanjiti proizvodnju (https://web.stanford.edu). Taj zakon je donesen sa svrhom da podigne cijene poljoprivrednih proizvoda. Deflacija je polako poela opadati i pretvarati se u inflaciju. Inflacija kao jedan od motora oporavka, omoguena je dopunom AAA koja je davala predsjedniku ovlasti da na nekoliko naina provede inflaciju valute (https://web.stanford.edu). Roosevelt je prvo vrijednost dolara odvojio od zlata, odobrio posebne mjere za odravanje cijena srebra i na kraju stabilizirao valutu na otprilike 60 % njene prijanje vrijednosti (https://web.stanford.edu).

Tih prvih godina oporavka, velik broj ljudi se pridruio sindikatima. Sindikati su postali respektabilna snaga u politikom ivotu Sjedinjenih amerikih drava (Himmelberg, 2001, 8). Sindikati nisu bili zadovoljni novim reformama i traili su vea prava radnika i rjeavanje socijalnih pitanja poput zdravstvenog osiguranja i mirovina za starije radnike.

S pomou raznih zakona prvi New Deal kao da je postigao ogranien uspjeh. Nakon prvih mjera dolo je do naglog rasta proizvodnje i cijena. Zatim se stopa oporavka usporila i ljudi su shvatili da ekonomska kriza nije nestala. Kao posljedica nezadovoljnih nezaposlenih, poslovnih i industrijskih organizacija koje nisu bile zadovoljne djelominim oporavkom, optubi progresista i zabrinutih liberala razoaran predsjednik je dao potporu novom nizu mjera (https://web.stanford.edu).

Tako je NRA stavljena izvan zakona, naputene su odredbe koje su se ticale planske ekonomije koju vodi birokracija. AAA je nastavila s svojim poticajima poljoprivrednicima, u malo izmijenjenom obliku, mada su se i tada siromani farmeri bunili da tako vlada izlazi u susret bogatima.

Program vlade pod imenom Working Progress Administration (WPA) je provodila agresivnu kampanju kojoj je cilj bio poveanje zaposlenosti. Kroz programe WPA bilo je zaposleno oko milion Amerikanaca, a do kraja 1930. - ih ak njih oko sedam miliona (Himmelberg, 2001, 9). Tijekom drugog New Deal-a WPA je imala najvei utjecaj na stanovnitvo od svih mjera.

Ovaj drugi New Deal koji se esto smatra liberalnijim od prvog, nije bio usmjeren na promjenu ekonomskog ili socijalnog sustava. On u sebi nije sadravao mjere usmjerene na ekonomsko planiranje ili izravnu regulaciju privrede. Njegov je cilj bio da pokrene bogatstvo i ispravi oite nepravde.

Mnogi ekonomisti se slau u tome da mjere koje su provedene za vrijeme New Deal-a nisu imale toliko velik direktan uinak na gospodarski oporavak. Pokazatelji nisu odavali neki velik rast i stopa nezaposlenih nije puno opadala. Meutim neizravan uinak je bio golem. Reforme su podigle moral stanovnika i vratilo im se izgubljeno samopouzdanje. Ljudi su poeli vjerovati u sustav i prihvatili su raditi za manje novaca, vjerujui u bolju budunost. Rooseveltov New Deal nije izlijeio krizu, ali je podigao moral zemlje i ljudima pruio nadu.

3.2. AGREGATNA POTRANJA I ZAPOSLENOST

Keynesov koncept bazira se na meuovisnosti investicija, potronje, tednje i dohotka (Stojanov, 2013, 64). Proizvodnja i zaposlenost ovise o agregatnoj potranji, a agregatna potranja je funkcija investicija i potronje. Potronja je ovisna varijabla i varira u skladu s kretanjima i promjenama dohotka, kao i tednja koja se s porastom dohotka uveava. U stvaranju ravnotee nacionalne privrede tednja je jednaka investicijama, dok je dohodak zbroj potronje i investicija (Stojanov, 2013, 64). Prema Keynesovu modelu potranja je postala osnovna poluga privredne aktivnosti, zaposlenosti i proizvodnje.

Agregatna potranja (AD) je ukupna koliina proizvoda i usluga koja e se kupiti pri danoj razini cijena uz pretpostavku ceteris paribus. Agregatna potranja se grafiki prikazuje krivuljom AD na dijagramu gdje je na apscisi prikazan realan GDP, a na ordinati opa razina cijena. Krivulja AD ima negativna nagib, to ukazuje da se ukupna potranja poveava smanjenjem ope razine cijena i obrnuto. Negativan nagib krivulje AD je posljedica efekta novane ponude.

Agregatna potranja pokazuje razinu realne potronje svih sektora privrede (poduzea, stanovnitva, vlade i inozemstva) uz razliite razine cijena (Babi, 2004, 178).

Agregatna potranja se sastoji od: Potronje (C)- osobna potronja koja je odreena raspoloivim dohotkom, dugoronim trendovima dohotka, bogatstvom i razinom cijena. Investicijska potronja (I) - ukljuuje privatne kupovine zgrada i opreme i stvaranje zaliha. Javna potronja (G) - odreuju je odluke o troenju drave. Neto izvoz (X) - jednak je razlici izmeu vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza, odreuju je domai i inozemni dohodak, relativne cijene i devizni teajevi. (Babi, 2004, 178).

Zaposlenost je stanje angairanosti materijalnih i ljudskih resursa u jednom drutvu dok su zaposleni osobe koje obavljaju koristan rad kojim osiguravaju sredstva za ivot, bez obzira da li se taj rad obavlja neprekidno, s tim da se ostvari jedan minimalni godinji prosjek. Zaposlenost u jednoj zemlji mjerimo stopom zaposlenosti, koju definiramo kao odnos broja zaposlenih prema ukupnom broju stanovnika jedna zemlje. U nekim zemljama stopa zaposlenosti je velika, dok u nekim jako mala, a to najvie zavisi od razvijenosti same zemlje. Puna zaposlenost je stanje zaposlenosti kada su svi radno sposobni lanovi drutva zaposleni, uz toleranciju nezaposlenosti od 3-5% ukupnog broja aktivnog stanovnitva.

Keynes i njegovi istomiljenici smatraju da je nezaposlenost vee zlo od inflacije i da ekonomski rast i puna zaposlenost trebaju biti glavni ciljevi makroekonomske politike. Puna zaposlenost je teko ostvariva te se ekonomija nalazi vie u stanju neravnotee nego u stanju ope ravnotee, tako da klasini i neoklasini model predstavljaju jedno posebno, mogue, ali rijetko dostupno stanje.

Bavei se problemom zaposlenosti, Keynes predlae da se uvedu dvije fundamentalne obraunske jedinice: kvantiteta money value (novana jedinica) i kvantiteta zaposlenosti (Stojanov, 2013, 67). Prema Keynesu, svaki pokuaj poveanja nadnica djeluje inflatorno i u isto vrijeme destimulativno djeluje na daljnje angairanje radne snage. Odnos izmeu nominalne nadnice i produktivnosti rada, respektirajui pretpostavke o fiksnosti faktora proizvodnje, a posebno dati tehniki sastav kapitala, vodi ekonomiju k punoj zaposlenosti samo onda ako nadnice rastu u skladu, ili, to je jo povoljnije, s aspekta zaposlenosti, ako zaostaju iza porasta produktivnosti rada (Stojanov, 2013, 68).

3.3. KEYNESOVA TEORIJA PREFERENCIJE LIKVIDNOSTI

Keynes opisuje teoriju preferencije likvidnosti u poglavlju 13, "Opa teorija kamatne stope", u knjizi "Opa teorija zaposlenosti, kamata i novca." Keynes je rekao da ljudi vrednuju novac i za "transakcije tekueg poslovanja i njegove uporabe kao spremite bogatstva" (http://www.investopedia.com/terms/l/liquiditypreference.asp). Keynes je razvio teoriju preferencije likvidnosti kako bi objasnio to sve utjee na kamatnu stopu. Prema toj teoriji kamatne stope se prilagoavaju, da bi uspostavile ravnoteu na tritu novca izmeu ponude i potranje za novcem. Ponudu novca kontrolira centralna banka putem: operacija na otvorenom tritu, promjenom nivoa obaveznih rezervi i promjenom nivoa diskontne kamatne stope. Budui da ovisi iskljuivo od politike centralne banke ponuda novca ne zavisi od kamatne stope. Prema teoriji preferencije likvidnosti, jedan od najznaajnijih faktora je kamatna stopa.

Keynes je nazvao motiv, prvi od svoja tri razloga zato ljudi ele drati novane transakcije. Ljudi ele imati novca na raspolaganju, tako da jednostavno mogu kupiti stvari. Alternativa, stavljajui novac u imovinu, kao to su obveznice i prodaja obveznice kako bi kupili neto, previe je teak. Ovaj motiv se odnosi na prihode.

Keynesova zamka likvidnosti predstavljala je teoretsko objanjenje zato, u uvjetima vodoravne LM krivulje tipine za razdoblje Velike depresije, poveanje ponude novca ne dovodi do ekonomske ekspanzije (Lovrinovi & Ivanov, 2003, 26). Naime, kamatnjaci su ve toliko niski (po Keynesu cca 2-4%) da se ne mogu vie sniziti pa nema uinka koji bi potaknuo porast investicija i multiplikativno poveanje agregatne potranje. Istodobno, ekonomski subjekti pekuliraju zadravanjem gotovine umjesto da investiraju, odnosno preferiraju dranje gotovine, a ne obveznica, jer oekuju da e cijene obveznica uskoro pasti. Keynes je zbog toga zakljuio da se izlazak iz krize mora traiti ekspanzivnom fiskalnom politikom, a ne monetarnom politikom.

Ljudi se odluuju da dre novac, umjesto nekih drugih vidova imovine, koji donose vie kamate, zato to se novcem mogu kupovati robe i usluge. Oportunitetni troak dranja novca je kamata, koju bi mogli donjeti neki drugi vidovi imovine. Porast nivoa kamatnih stopa poveava oportunitetni troak dranja gotovine, to ima za rezultat pad potranje za novcem.

Prema teoriji preferencije likvidnosti kamatna stopa se prilagoava da bi uravnoteila ponudu i potranju novca. Postoji samo jedan nivo kamatne stope, tzv. ravnotena kamatna stopa, pri kojoj se ponuena i traena koliina novca poklapaju.

Ravnotea na tritu novca postoji kada za dani nivo cijena, kamatna stopa se prilagodila da bi se uravnoteila ponuda i potranja novca. Nivo proizvodnje odgovara agregatnoj potranji, tj. prilagoava se potranji. Krivulja potranje za novcem je opadajua jer nivo cijena je jedna od determinanti koliine novca. Vii nivo cijena podie koliinu potranje za novcem, pri bilo kojem nivou kamatne stope. Nadalje, vea potranja za novcem dovodi do porasta kamatnih stopa.

Keynesova teorija likvidnosti pretpostavlja da donositelji ekonomskih odluka znaju da ne mogu znati, i ne znaju kakvi e biti budui ishodi stanovitih krucijalnih odluka koje donose danas (Davidson, 2012, 30). Ova teorija objanjava kako su institucije stvorene od strane ekonomskog sustava koje kreatorima odluka omoguuju da se nose sa neizvjesnom budunosti.

Na odreeni nain teorija preferencije likvidnosti moe se rei da je svojevrsna varijanta teorije oekivanja. Razlog tome je to teorija pretpostavlja da investitori (kupci obveznica) pri ulaganju pozitivno reagiraju na oekivani prinos, a negativno na rizik, odnosno vau izmeu prinosa i rizika kada odluuju o uvrtenju neke obveznice u svoj investicijski portfolio.

4. POVEZNICA KEYNESOVE TEORIJE U UVJETIMA DANANJE RECESIJE PRIMJER REPUBLIKE HRVATSKE

U ovome dijelu rada opisani su uzroci recesije hrvatskog gospodarstva te utjecaj Keynesa u Republici Hrvatskoj.

4.1. UZROCI RECESIJE HRVATSKOG GOSPODARSTVA

Uzroci recesije u hrvatskom gospodarstvu mogu se nai u identifikaciji uinaka prelijevanja (domino uinak) iz okruenja. Taj uinak, naravno, nije niti malo zanemariv, ve i zbog injenice da, primjerice, robna razmjena hrvatskog gospodarstva s lanicama EU ini oko 60% sveukupne razmjene (ZDE, 2009, 11). Hrvatsko gospodarstvo funkcionira na ravni suvremenog (globaliziranog) trinog sustava meunarodnih ekonomskih odnosa pa su i mnogi problemi identini svojom naravi, naravno ne razmjerima.

Povijest ekonomskih kriza potvruje njihovu vanost za uoavanje ekonomskih i socijalnih problema i preuzimanje odgovornosti za dublje reforme ekonomskog i politikog sustava. Krize se esto uzimaju kao dokaz dugorone neodrivosti kapitalizma i nunosti njegove evolucije prema jednom drugom sigurnijem i socijalnijem sustavu. Takvu viziju kapitalistikog razvitka zastupao je Karl Marx i openito socijalisti, ali je bila bliska i Schumpeteru, koji je smatrao da kapitalizam razara vrijednosti i institucije stabilnosti i drutvene integracije. Meutim, povijest ekonomskih kriza i promjena, koje su ih slijedile, moe se interpretirati i na drugi nain, kao pojave koje ne ukazuju samo na mehanizme poremeaja i samounitenja, nego i na aktiviranje unutranjih sila samoodranja i konsolidacije. Takve sile su se redovito pojavljivale u povijesti nakon dubljih kriza, s uvoenjem radnog zakonodavstva i socijalnog osiguranja, do nacionalizacije pojedinih sektora, planiranja i anti-cikline makroekonomske politike (ZDE, 2009, 11).

Ekonomska kriza, kao to se esto misli, nije opa propast i kaos. Ona uvijek ima upadljiv monetarni i financijski vanjski izraz jer se trine transakcije uvijek obavljaju i iskazuju u monetarnim terminima dok njezin sadraj i dinamiku odreuju realni gospodarski i socijalni procesi. Ekonomska kriza je u stvari prisilno, vie ili manje stihijno, prestrukturiranje ekonomskih i socijalnih odnosa, kada se kapitalistika dinamika gospodarske ekspanzije priblii granicama iscrpljivanja postojeih ekonomskih resursa na osnovi dominantne tehnologije, to implicira nunost pogoranja odnosa izmeu socijalnih aktera na tetu poduzetnika i vlasnika kapitala, kroz pad poslovnih profita (ZDE, 2009, 13).

4.2. APLIKACIJA KEYNESOVE DOKTRINE U RH

Iako ne otvoreno zabranjen od strane neoliberalne ortodoksije posljednja 2-3 desetljea (osobito u multilateralnim financijskim institucijama), Keynes se vratio u praktinu ekonomsku politiku (ZDE, 2009, 16). Keynesova ekonomska misao vie je evolucija nego to je revolucija u razvoju ekonomske misli. Meutim, imala je veliki i dalekoseni utjecaj u oblikovanju ekonomske politike zemalja nakon Velike krize i, naravno, poslije II. svjetskog rata. Dakle, u vrijeme nedovoljne zaposlenosti, sve do 70-tih godina prolog stoljea. Ali, Keynesov mehanizam je teko primjenjiv u vrijeme pune zaposlenosti i stagflacije. Aplikacija Keynesa prije sloma moe samo prolongirati ekonomski boom u tzv. kvazi boom, te na kraju mora voditi ka stagflaciji (ZDE, 2009, 16). Toga je bio svjestan i sam Keynes, kada je 1946. izrekao da vie nije kejnezijanac (ZDE, 2009, 16). U uvjetima globalne ekonomije primjena Keynesa, kao i drugih kola ekonomske misli postaje veoma upitna. Sutina je Keynesova misli, koja se nikada ne registrira da samo rad stvara novu vrijednost. Kapital je bitan toliko koliko pomae radu da bude produktivniji. Meutim, u kapitalizmu kapital trai i ima pravo na nadoknadu odreenu ponudom i potranjom kapitala.

U Hrvatskoj kejnzijanstvo nije postalo kola, nego vie sastavni dio opega ekonomskoga miljenja, osobito o legitimnosti ekonomske intervencije drave u modernom drutvu, a neto odreenije u pogledu zaposlenosti, monetarnoj politici i politici javnih investicija (Baleti, 2008, 219). Intervencionistika drava je dio hrvatske politike kulture, stoga prihvaanje kejnzijanstva nije predstavljalo neki tei socijalno-psiholoki problem. Meutim, hrvatska profesionalna i politika javnost ne bi smjela zaboraviti da je moderna ekonomija u Hrvatsku dola u znaku Keynesa (Baleti, 2008, 219). Ovo je vano i danas, kada se kejnzijanstvo u svijetu povlai pred neoliberalnom ofenzivom i kada se kejnzijanska varijanta ekonomske politike proglaava anakronizmom naspram suvremenoga liberalnoga globalizma (Baleti, 2008,219).

Pad marginalnog prinosa na kapital (MPK), po Keynesu, glavni je uzronik kriza. Pad MPK konzekvenca je preobilje kapitala u odnosu na mogunosti atraktivnog plasmana (ZDE, 2009, 16). Najvie zabrinjava dio Keynesove teorije koja se odnosi na proces obezvreivanja kapitala te on moebiti dug i bolan.

Rentijerska klasa (financijski kapital) postaje pred izbijanje krize odluujua snaga koja doprinosi padu investicija. Niska stopa profita zatvara tvornice i provocira cijeli lanac destruktivnih pojava. Prekomjerna proizvodnja, de facto prekomjerna potranja, koja prethodi krizi, transformira se u nedovoljnu potranju.

Na tritu kapitala i na tritu rada dravno investiranje u suvremenim uvjetima moe istisnuti privatne investicije (crowd out of investment). Da bi bila efektivna, dravna intervencija bi trebala biti poduzimana u drukijem socioekonomskom miljeu od onoga koji je krizu kreirao (ZDE, 2009, 16). Trebala bi se razviti nova matematika profita, a njegova maksimizacija ne smije biti prvo naelo drutva, to je nametnuo trini fundamentalizam posljednja dva i pol desetljea. Keynes je to shvatio iako mu ta spoznaja nije bila draga. Meutim, to je moment koji je, primjerice, E. Phelps sjajno shvatio razmiljajui o upotrebljivosti Keynesa danas (Davidson, 2012, 125).

U keynesijanskoj teoriji monetarna politika nije neutralna niti u dugom niti u kratkom roku, monetarna ekspanzija i njezin uinak na trini kamatnjak rezultiraju multiplikativnim efektima koji se s monetarne sfere prenose na realni sektor, odnosno novac postaje generator gospodarskog razvoja i rasta. U razdoblju dominacije keynesijanskih recepata voenja makroekonomske politike, s izraenim uplitanjem drave u mehanizam trita, monetarna politika imala je vrlo malo znaenje, a razloge tome treba traiti prvenstveno u povijesnim okvirima razvoja same teorije. Keynesijanska teorija razvila se u uvjetima: 1) visoke deflacije, koju nisu mogli rijeiti niti dogovori o minimalnim cijenama niti naela "netrine" utakmice s parolom "oligopol - a ne konkurencija"; 2) visoke nezaposlenosti, koju pad nadnica nije smanjivao nego ak potencirao padom kupovne moi stanovnitva; 3) niske razine stvarnog BDP daleko ispod potencijalnog te 4) niskih kamatnjaka (Lovrinovi & Ivanov, 2008, 220). Poput "konopa koji se moe vui, ali se ne moe gurati", ekspanzivne mjere monetarne politike u spomenutim okolnostima nisu mogle potaknuti privrednu aktivnost i izvui privredu iz depresije (Lovrinovi & Ivanov, 2008, 220).

Upravo Keynesova reakcija bila je odgovor na probleme nesigurnosti, depresije, straha i socijalne neosjetljivosti. U Hrvatskoj, koja je prola tranziciju i koja jo nije nala putanju pune zaposlenosti, efikasnog ekonomskog rasta i socijalnog mira, odricanje od kejnzijanske tradicije solidarnosti i brige za ope blagostanje moe se pokazati prevelikim politikim i socijalnim rizikom.

5. ZAKLJUAK

Keynes spada u red rijetkih ekonomista koji nisu bili isto akademski teoretiari. On je bio vrsto bio povezan sa privrednom praksom i imao uee u rjeavanju tekuih ekonomsko-politikih pitanja Engleske.

Svoje glavno djelo, Opu teoriju zaposlenosti, kamate i novca, Keynes je uputio svojim kolegama ekonomistima koji su se, kao i on, odrasli u duhu tradicionalne maralijanske ekonomske teorije. Namjera mu je bila da prvo njih uvjeri u potrebu za ponovnim kritikim ispitivanjem osnovnih pretpostavki te teorije. Do pojave Keynesove knjige ekonomija se preteno bavila mikroekonomskim problemima. Keynesovo djelo izvrilo je pravi prevrat u ekonomskoj teoriji pa se veoma esto govori o Keynesijanskoj revoluciji. Keynesijanska revolucija inspirirana najteom ekonomskom krizom koja je pogodila kapitalizam 1929. 1933. koja je zbog svojih razmjera, duine i intenziteta s pravom nazvana Velikom krizom ili Velikom depresijom.

Mjere keynesijanske makroekonomske politike primjenjivale su se u svim kapitalistikim zemljama svijeta. Zlatno doba keynesijanstva bile su 50-te i 60-te godine 20. stoljea kada je keynesijanstvo prihvaeno kao univerzalna ekonomska doktrina. Svoje puno priznanje keynesijanstvoje dobilo 1946. godine kada je ameriki Kongres donio Employment Act utvrdivi da je zaposlenost jedan od dravnih prioriteta.

U Hrvatskoj kejnezijanstvo nije postalo kola, nego vie sastavni dio opega ekonomskoga miljenja, stoga hrvatska profesionalna i politika javnost ne bi smjela zaboraviti da je moderna ekonomija u Hrvatsku dola u znaku Keynesa.

LITERATURA

1) Knjige:

1. Babi, M. 2004, Makroekonomija, MATE, ZAGREB2. Blanchard, O. 2005 Makroekonomija, MATE, Zagreb3. Davidson, P. 2012 Keynesovo rjeenje, HGK biblioteka, Zagreb4. Mandir, A. Mrnjavac, . 2009 Gospodarstvo 2, Alka script, Zagreb5. Stojanov, D. 2013 Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka

2) Znanstveni i struni lanci:

1. Baleti, Z. 2008 Recepcija Keynesa u Hrvatskoj, Ekonomske pregled (59), Zagreb, str. 205 2212. Himmelberg Robert F. 2001 The great depression and the new deal , British Library Catalouing, London3. Lovrinovi, I. Ivanov M. 2003 Novac i gospodarska aktivnost, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, Zagreb4. Znanstveno drutvo ekonomista, 2009 Polazita nove ekonomske politke u uvjetima recesije, Znanstveno drutvo ekonomista, Zagreb

3) Internet:

1. www.biographyonline.net/writers/keynes.html (09.05.2015.)2. http://bs.wikipedia.org/wiki/John_Maynard_Keynes (08.05.2015.)3. https://depts.washington.edu/depress/hooverville.shtml (08.05.2015.)4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Velika_gospodarska_kriza (22.05.2015.)5. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31329 (01.05.2015.)6. http://www.investopedia.com/terms/l/liquiditypreference.asp (08.05.2015.)7. https://web.stanford.edu/class/e297c/poverty_prejudice/soc_sec/hgreat.htm (09.05.2015)

POPIS TABLICA

POPIS TABLICA:Tablica 1: Nezaposlenost, rast domaeg proizvoda i cijene, 1929.-1933.8

21