Kem. Ind. povijest kemije i kemijskog inÞenjerstva · Hrvatska kemija u XX. stoljeæu. I....

povijest kemije i kemijskog inÞenjerstvaUreðuju: Hrvoj Vanèik i Marin Hraste

Hrvatska kemija u XX. stoljeæu. I.Razdoblje od poèetka stoljeæado 8. svibnja 1945.

N. Trinajstiæ i S. Paušek-BaÞdarInstitut “Rugjer Boškoviæ”, Bijenièka cesta 54, 10000 Zagreb iHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zrinski trg 11, 10000 Zagreb, Hrvatska,Zavod za povijest i filozofiju znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, A. Kovaèiæa 5, 10000 Zagreb, Hrvatska

Prikazan je razvoj kemije u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeæa. Hrvatska je tada prošla kroz tripolitièka sustava – Austro-Ugarsku Monarhiju (1901.–1918.), monarhistièku Jugoslaviju (1918.–1941.) i Nezavisnu DrÞavu Hrvatsku (1941.–1945.). Prikazani su kljuèni ljudi i dogaðaji u hrvat-skoj kemiji toga vremena. Naglašeni su odluèujuæi utjecaji Gustava Janeèeka i Vladimira Prelogana razvoj hrvatske kemije. Èlanak logièki slijedi naš prethodni Hrvatska kemija u 19. stoljeæu(Kem. ind. 55 (2006) 333–339).

Kljuène rijeèi: Povijest hrvatske kemije 1901.–1945., kemijski i kemijsko-tehnološki studij,Gustav Janeèek, Vladimir Prelog

UvodHrvatska kemija, kao i sva hrvatska znanost, dijeli burnu po-vijest Hrvatske u XX. stoljeæu.1–5 Hrvatska je drÞava doèeka-la XX. stoljeæe u Austro-Ugarskoj i ostala je u toj drÞavnojzajednici do 1918., kada su Njemaèka i Austro-Ugarska po-raÞene u I. svjetskome ratu. Nakon sloma Austro-Ugarskemonarhije nastala je DrÞava Slovenaca, Hrvata i Srba, kojaje nedugo zatim ušla u drÞavnu zajednicu sa Srpskim kra-ljevstvom, koja se najprije zvala Kraljevina Srba, Hrvata iSlovenaca, a nakon 1929. Kraljevina Jugoslavija. Ta se Ju-goslavija raspala 1941., a u dijelu teritorija Hrvatske nastalaje Nezavisna DrÞava Hrvatska, koja je nestala porazom fa-šizma i nacizma u Europi. Nakon II. svjetskoga rata Hrvatskase našla u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, koja1963. mijenja naziv u Socijalistièka Federativna RepublikaJugoslavija. Hrvatska konaèno 1991., nakon pada totalitar-noga komunistièkoga reÞima i prvih slobodnih izbora, po-staje neovisna drÞava, ravnopravna èlanica mnogih svjet-skih udruÞenja slobodnih drÞava.

Iz gornjih navoda proizlazi da se Hrvatska u XX. stoljeæu na-lazila u pet razlièitih drÞavnih sustava. Naravno da su se utakovim politièkim èesto nepovoljnim uvjetima kemija a ièitava hrvatska znanost nalazile na sporednome kolosijeku,jer je uvijek najprije trebalo rješavati pitanja o kojima je ovi-sio opstanak Hrvatske. Meðutim, u tim vremenima nesklo-nima znanosti uvijek su se našli pojedinci koji su radilisamoprijegorno i prenosili baklju znanja na sljedeæu gene-raciju. Tako se moÞe kazati da su unatoè svemu i hrvatskaznanost i hrvatska kemija od poèetka do kraja XX. stoljeæastalno u uzlaznoj putanji iako je svaka od navedenih politiè-kih promjena donosila kraæi ili dulji zastoj. U ovome prika-

zu razmatrat æemo razvoj hrvatske kemije u prva tri od petnavedenih politièkih sustava u kojima se Hrvatska nalazila uXX. stoljeæu. Spomenut æemo samo najvaÞnije ljude i doga-ðaje za razvoj kemije u Hrvatskoj od 1900. do sredine1945.

Razdoblje u Austro-Ugarskoj Monarhiji(1901.–1918.)To je razdoblje u kojem se dovršava izgradnja temelja mo-derne hrvatske kemije, koje je zapoèelo 21. travnja 1876.otvaranjem prvoga Kemijskoga zavoda Sveuèilišta u Zagre-bu u prostorijama zgrade u Novoj Vesi br. 1.6 Kemijski za-vod pripao je Mudroslovnome fakultetu, a prvi je profesorkemije bio Aleksandar Veljkov (Budimpešta, 1847. – Bu-dimpešta, 1878.).7,8 Godine 1926. Mudroslovni je fakultetpreimenovan u Filozofski fakultet da bi se ponovno zvaoMudroslovni fakultet u doba Nezavisne DrÞave Hrvatske(1941.–1945.). Nakon toga se lijepa rijeè mudroslovlje na-Þalost gubi iz sluÞbene uporabe kao zastarjela.9

Središnja osoba hrvatske kemije toga razdoblja je Gustav Ja-neèek (Konopište, Èeška, 1848. – Zagreb, 1929.), koji jenakon prerane smrti Veljkova, izabran za izvanrednoga(1879.), a zatim za redovitoga (1881.) profesora kemije naSveuèilištu.8,10–12 Odmah po dolasku u Hrvatsku poèeo jeintenzivno uèiti hrvatski jezik, brzo ga je nauèio te je nasto-jao da se hrvatski jezik što je moguæe više rabi u kemiji. Zatoje slijedeæi kemijsko nazivlje koje je predlagao Bogoslav Šu-lek (Subotište, Slovaèka, 1816. – Zagreb, 1895.),13 rabionpr. rijeè luèba za kemiju te preimenovao Kemijski zavod uLuèbeni zavod.

N. TRINAJSTIÆ i S. PAUŠEK-BAÝDAR: Hrvatska kemija u XX. stoljeæu. I., Kem. Ind. 56 (7–8) 403–416 (2007) 403

KUI – 22/2007Prispjelo 22. sijeènja 2007.

Prihvaæeno 16. travnja 2007.

Janeèek je djelovao kao profesor kemije i predstojnik Luè-benoga zavoda Mudroslovnoga fakulteta punih 45 godina –umirovljen je 1921., ali ostaje na Fakultetu do 1924. Po-sjedovao je enciklopedijsko znanje iz svih podruèja onovre-mene kemije. Njegov je znanstveni opus bio uglavnom upodruèju fizikalne, analitièke i anorganske kemije. Mnogose manje bavio organskom kemijom, premda je jedan odnjegovih prvih radova bio upravo iz organske kemije i to izpodruèja kemije alifatskih alkohola i kiselina,14 koji je izveou suradnji s Adolfom Liebenom (1836.–1914.) kod kojegaje 1875. doktorirao dok je Lieben još bio profesor na Karlo-vome sveuèilištu u Pragu. Janeèekovo djelovanje u razdob-lju izmeðu 1901. i 1918. bilo je usmjereno na pedagogijskirad, popularizaciju znanosti i gradnju nove zgrade Luèbe-noga (Kemijskoga) zavoda na tada zvanome Akademièko-me trgu.15 Nakon smrti biskupa i dobrotvora Josipa JurjaStrossmayera (Osijek, 1815. – Ðakovo, 1905.) taj je trg na-zvan njegovim imenom. Zgrada Luèbenoga (od 1920. Ke-mijskoga) zavoda je u vlasništvu HAZU od 15. prosinca2005. i u njoj æe biti smještena Akademijina knjiÞnica i spo-men sobe hrvatskih Nobelovaca Leopolda RuÞièke i Vladi-mira Preloga. Janeèek je nakon dolaska u Zagreb svojeradove i radove svojih doktoranada tiskao u Radu JAZU (od1991. Rad HAZU). Predavao je anorgansku, organsku i fizi-kalnu kemiju (Janeèek je bio prvi koji je u Austro-UgarskojMonarhiji uveo predavanja iz fizikalne kemije), a uz to jeodrÞavao vjeÞbe iz analitièke kemije te upuæivao studente uznanstveni rad. Poslije je prihvatio i predavanja i vjeÞbe izfarmaceutske kemije, pa ga se moÞe smatrati utemeljite-ljem moderne hrvatske farmacije16 (Janeèek je diplomirao1871. farmaciju u Pragu).8,16,17 Janeèek je takoðer bio istruènjak za sudsku medicinu, pa se moÞe smatrati ute-meljiteljem hrvatske sudske medicine18 (Janeèek je 1877.habilitirao za docenta sudske medicine na Tehnièkoj viso-koj školi u Beèu).

Kada je Janeèek preuzeo Kemijski zavod, koji je preimeno-vao u Luèbeni zavod, tada smješten u Novoj Vesi broj 1,nastavu je pohaðalo troje slušaèa. Meðutim, on je predavaos velikim entuzijazmom, a njegova su predavanja bila praveekshibicije moæi kemije te je broj slušaèa kemije i farmacijestalno rastao, pa je zgrada u Novoj Vesi postala pretijesna.Stoga je Janeèek potaknuo izgradnju nove zgrade na Aka-demièkome trgu. Premještanjem Luèbenoga zavoda u novuzgradu na Akademièkome trgu (danas Strossmayerov trgbroj 14), broj slušaèa je znatno porastao. Zgradu u koju sesmjestio Luèbeni zavod projektirao je arhitekt Herman Bol-lé (Köln, 1845. – Zagreb, 1926.), a graditelj je bio MatijaAntolec (Petrinja, 1849. – Graz, 1894.; jedan od utemelji-telja Hrvatskoga društva inÞenjera i arhitekata). Zgrada sepoèela graditi 1883., a dovršena je nakon svega deset mje-seci gradnje (graditeljski podvig nezamisliv u naše vrijeme!)te je sveèano otvorena 16. veljaèe 1884. Buduæi da su stu-denti iz susjednih zemalja (Slovenije, Srbije, Bugarske, itd.)poèeli pohaðati nastavu iz kemije i farmacije, i nova je zgra-da uskoro postala premala. Za vrijeme dvogodišnjega bano-vanja (1910.–1912.) bana Nikole pl. Tomašiæa (1864.–1918.), koji je i sam bio sveuèilišni profesor (predavao je na-cionalnu ekonomiju na Sveuèilištu),1 Zemaljska je vladazakljuèila da se izgradi sveuèilišna knjiÞnica, a u njezinoj bli-zini novi kemijski zavod. Izgradnja novoga kemijskoga za-voda zapoèela je 1913. na MaÞuraniæevome trgu 29 (po-slije Maruliæev trg 20). Zgrada je došla pod krov sljedeæe go-dine (1914.), ali kako je upravo zapoèeo I. svjetski rat, zgra-da nije dovršena. Za vrijeme rata u toj provizorno ureðenojzgradi bili su smješteni vojnici i ranjenici, ali poslije rata su u

njoj neko vrijeme bili smješteni francuski vojnici iz Indo-kine. Zgrada novoga kemijskoga zavoda konaèno je dovr-šena 1920., ali nije pripala Mudroslovnome fakultetu veæKemièko-tehnièkome odjelu (koji vrlo brzo mijenja naziv uKemièko-inÞenjerski odjel) novoutemeljenome Tehnièkevisoke škole. 10. prosinca 1918. Povjerenièko vijeæe Kralje-vine Srba, Hrvata i Slovenaca donosi naredbu kojom se us-tanovljuje Tehnièka visoka škola u Zagrebu.

O Janeèeku valja još nešto kazati. Rodio se u Èeškoj, ali jezavolio Hrvatsku kao svoju domovinu. Obilazio je s velikimzanimanjem prirodne ljepote Hrvatske. Privukla su ga Plit-vièka jezera te je 1893. utemeljio Društvo za ureðenje ipoljepšavanje Plitvièkih jezera, sa sjedištem u Zagrebu.19,20

Èlanovi Društva su ureðivali okoliš Plitvièkih jezera, a samJaneèek je uredio cijeli obalni put oko Milanovca do Nova-koviæa Broda. Ljubav prema Hrvatskoj iskazao je i odbija-njem primamljivih ponuda iz Beèa (ponuðena mu je Kate-dra za sudsku medicinu), Praga (ponuðena mu je Katedraza farmaceutsku kemiju) i Tomska (ponuðeno mu je da pre-daje opæu kemiju). Zahvaljujuæi Janeèeku, kemija je u Hr-vatskoj ušla u XX. stoljeæe u punom zamahu, jer je on ute-meljio sustavnu nastavu iz kemije i znanstveni rad na eu-ropskoj razini i pri tome sudjelovao u podizanju dviju zgra-da za kemiju. Osim zasluga za kemiju i farmaciju, Jane-èekove zasluge i za gospodarstvo Hrvatske su izuzetne.21

Utemeljio je 1918. farmaceutsko poduzeæe ISIS d. d. u Za-grebu te 1922. prvu hrvatsku tvornicu kemikalija i farma-ceutskih preparata Kaštel d. d. u Karlovcu, koja se 1928. se-li u Zagreb te od 1945. nosi ime Pliva (danas u stranomevlasništvu). Uz sve navedene aktivnosti, Janeèek je bio i prvii do sada jedini kemièar predsjednik Jugoslavenske (od1991. Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti (u dalj-njem tekstu JAZU odnosno HAZU) od 1921. do 1924., rek-tor Sveuèilišta od 1908. do 1909. te tri puta dekan Mu-droslovnoga fakulteta (1885.–1886., 1895.–1896., 1906.–1907.).

Vrijedi kazati i nekoliko rijeèi o Janeèekovim doktorandi-ma.22 Pod njegovim vodstvom doktoriralo je 17 kandidata.Prvi je njegov doktorand bio Vatroslav Horvat (1859.–1893.), koji je obranio 11. oÞujka 1886. doktorat pod na-slovom O produktu suhe destilacije škroba s vapnom. To jeujedno bio i prvi doktorat iz kemije na Zagrebaèkom sve-uèilištu. Treæi njegov doktorand bio je Sreæko Bošnjakoviæ(Mali Gradac kod Gline,1865. – Zagreb, 1907.), koji je dok-torirao 1893. s temom Gerhardtov helenin. Bošnjakoviæ jeautor dvaju djela o istraÞivanju i ocjeni hrvatskih vina, a1897. osnovao je privatni kemijski laboratorij za ispitivanjevina, ÞiveÞnih namirnica i ljekovitih voda (ispitivao je ljeko-vite vode FuÞina, Daruvara i Topuskoga). Takoðer je ispiti-vao i vodu Jadranskoga mora. Hrvatska vlada je poslije,ponukana tuÞbama kupaca vina, preuzela taj laboratorij iutemeljila kao Kraljevski hrvatsko-slavonsko zemaljski ke-mijsko-analitièki zavod, koji je kasnije djelovao pod ime-nom Kemijski laboratorij za istraÞivanje ÞiveÞa grada Zag-reba. Bošnjakoviæ je izradio i novi piknometar za odreði-vanje specifiène gustoæe vina i vinskoga destilata. U izvje-štaju KriÞevaèkog uèilišta navodi se da je taj piknometar bioprecizniji od Sprenglerovoga, koji se do tada rabio.23 Boš-njakoviæ je bio i profesor na Šumarskoj akademiji u Zagrebuod 1897. do smrti.24 Predavao je Opæu i anorgansku kemiju.Nakon njega je taj predmet predavao godinu dana (1907.–1908.) pedolog Franjo Šandor (1868.–1922.), koji je veæ od1898. predavao mineralogiju i petrografiju. Nakon ŠandoraOpæu i anorgansku kemiju predaje do 1918. Milan Me-

404 N. TRINAJSTIÆ i S. PAUŠEK-BAÝDAR: Hrvatska kemija u XX. stoljeæu. I., Kem. Ind. 56 (7–8) 403–416 (2007)

telko, koji takoðer predaje i Agrikulturnu i anali-tièku kemiju od 1909. do 1914. A zadnje dvijegodine Šumarske akademije taj predmet pre-daje Šandor. Šumarska akademija, koja je ute-meljena 1898., postaje 1919. Gospodarsko--šumarski fakultet.

Posebice treba istaæi još dva Janeèekova dokto-randa – Svetozara Variæaka (Osijek, 1894. –Beograd, 1932.) Stanka Miholiæa (Ýalec kod Ce-lja, 1891. – Bodö, Norveška, 1960.) zbog njiho-vih uloga u razvoju hrvatskih kemijskih èasopisa.Variæak je doktorirao 1917., nakon studija uZürichu i Zagrebu, s disertacijom O utjecaju fos-forovodika na neke anorganske spojeve. U Zag-rebu je osnovao 1922. poduzeæe Kemozan sdvama velikim laboratorijima u kojima su se ug-lavnom obavljale kemijske analize u sudske svr-he te s jednom radionicom u kojoj se proizvodiokemijski pribor i pripravljale kemikalije. Variæakje takoðer istodobno bio honorarni nastavnik naGospodarsko-šumarskome fakultetu za predme-te Osnove analitièke biokemije i Agrikulturna ke-mija. Napisao je prvi udÞbenik iz biokemije uHrvatskoj Uvod u biokemiju, I. dio, koji je tiskao1922. Hrvatski štamparski zavod u Zagrebu. UBeogradu je 1925., kao i drugdje u Europi nakonI. svjetskoga rata, utemeljen laboratorij za istra-Þivanje kemijskih otrova. Variæak je djelovao1927. kao povjerenik toga laboratorija za zagre-baèku i susjedna podruèja, a bio je i glavni ured-nik glasila Zemaljska hemijska straÞa, koji je pok-renut u oÞujku 1927. Sredinom 1928. napuštaZagreb i odlazi u Kragujevac, gdje radi Voj-no-tehnièkome zavodu, a zatim 1931. prelazi uKruševac u specijalizirani kemijski zavod Obili-æevo. No uskoro je obolio te je prevezen na li-jeèenje u Beograd, gdje je umro u 38. godini.Variæak je zasluÞan za pokretanje prvoga udru-


S l i k a 5 – Kemijski zavod na današnjem Maruliæevu trgu 20

F i g. 5 – Chemistry institute in today’s Maruliæ square 20

S l i k a 4 – Janeèekov luèbeni zavod na današnjem Strossmayerovu trgu 14F i g. 4 – Janeèek’s chemistry institute in today’s Strossmayer square 14

S l i k a 3 – Bogoslav Šulek(1816.–1895.)

F i g. 3 – Bogoslav Šulek(1816–1895)

S l i k a 1 – Aleksandar Veljkov(1847.–1878.)

F i g. 1 – Aleksandar Veljkov(1847–1878)

S l i k a 2 – Gustav Janeèek(1848.–1929.)

Fig. 2 – Gustav Janeèek(1848–1929)

Þenja kemièara i prvoga kemijskoga èasopisa u Hrvatskoj(ali o tome u sljedeæem poglavlju).

Stanko Miholiæ je doktorirao godinu dana nakon Variæaka(1918.) s disertacijom O reakciji natrijevih soli s uranilovimacetatom. U drÞavnu je sluÞbu stupio još za vrijeme studija(1913.) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, kada je pos-tavljen za asistenta u Kraljevskome zemaljskome zavodu zaistraÞivanje tla. Knjiga F. W. Clarka The Data of Geoc-hemistry ga je usmjerila na prouèavanje geokemijskih pro-blema te se nastavio baviti njima do kraja Þivota. Nakon I.svjetskoga rata, godinu je dana (1919.) predavao na Trgo-vaèkoj akademiji u Zagrebu, a 1920. prelazi u Kemijskiodjel Bakteriološkoga (danas Higijenskoga) zavoda, gdje seuglavnom bavi analizom mineralnih voda. Dvije je godine(1924.–1926.) honorarno predavao Farmaceutsku kemijuna Filozofskome fakultetu. Prije njega je taj predmet preda-vao od 1883. do 1924. njegov uèitelj Janeèek, a nakon nje-ga dvije godine Antun Vrgoè (1881.–1949.). Godine 1928.odlazi na specijalizaciju u University of Cambridge, a 1930.postavljen je za upravitelja DrÞavnoga hemijskoga laborato-rija u Beogradu, gdje je nastavio raditi na mineralnim voda-ma. Godine 1936. bio je izabran za docenta na Katedri zahemiju Medicinskoga fakulteta u Beogradu, a 1940. postajeravnateljem Instituta za goriva, rude i metalurgiju u Zagre-bu. Nakon II. svjetskoga rata, 1945. radi u Institutu zaindustrijska istraÞivanja, a godinu kasnije (1946.) u Geolo-ško-rudarskome institutu. Bio je niz godina (1946.–1960.)honorarni nastavnik na Prirodoslovno-matematièkome fa-kultetu u Zagrebu, gdje je predavao Anorgansku kemiju,Geokemiju i Povijest kemije. Od 1950. pa do odlaska u mi-rovinu (1957.) radio je u Balneološko-klimatološkome insti-tutu JAZU, u kome je od 1953. bio direktor. Bio je dva putaglavni urednik èasopisa, koji su preteèe glavnoga hrvatskogaèasopisa za kemiju Croatica Chemica Acta (vidi sljedeæepoglavlje).

U rujnu 1901., kada je Kraljevska zemaljska vlada donijelauredbu i uvjete upisa, Zagrebaèko je sveuèilište dopustilo iupise Þenama. Prva Þena koja je doktorirala kemiju bila jeVjera Rojc-Katušiæ (1882.–1970.). Ona je kod Janeèekadoktorirala 1915. s temom O reakciji thalli soli sa sumporo-vodikom. Još su dvije Þene doktorirale kod Janeèeka – JelkaDivjak 1917. i Draga Cernjak 1918. Kod Janeèeka su dokto-rirala èetiri Bugarina – Georgi Bonchev (1893.), Dimitar Ba-larev (1908.), Zharija Ganov (1919.) i Ilija Simenonov Dan-kov (1923.) i jedan Maðar – Ladislav Pollak (1919.).

U istome se razdoblju istièu dvojica kemièara, èije su zas-luge za razvoj hrvatske kemije nedvojbene. Julije Domac(Privlaka kod Vinkovaca, 1853. – Zagreb, 1928.)8,25 bitno jeutjecao na razvoj kemije u Hrvatskoj sa svoja dva udÞbeni-ka za više razrede realnih gimnazija naslovljenima Organ-ska kemija ili Kemija ugljikovih spojeva za više razrede reala-ka (Naklada Kraljevske hrvatske-slavonske-dalmatinske ze-maljske vlade, Zagreb, 1893., 1899., 1906.) i Anorganskakemija za više razrede realnih gimnazija i realaka (NakladaKraljevske hrvatske-slavonske-dalmatinske zemaljske vlade,Zagreb, 1901.). Njegova kemijska terminologija rabila sesve do pedesetih godina XX. stoljeæa, a rabi rijeè kemija um-jesto luèba. Domac je, uz Janeèeka, jedan od utemeljiteljastudija farmacije na Sveuèilištu u Zagrebu – utemeljio je1896. Farmakognostièki zavod (zatim nazvan Farmakogno-ški zavod i naposljetku Zavod za farmakognoziju – farma-kognozija je znanost o poznavanju lijekova) i bio njegovimprvim predstojnikom te prvim profesorom farmakognozi-

je.17 Napisao je i knjigu za svoj predmet – Uputa u farma-kognoziju ujedno komentar farmakognoškome dijelu II. iz-danja Hrvatsko-slavonske farmakopeje (Naklada Kraljevskesveuèilišne knjiÞare Franje Suppana, Zagreb, 1899.). Do-mac je doktorirao kemiju 1880. na Sveuèilištu u Grazu. Di-sertaciju je poèeo raditi pod nadzorom Liebena u Beèu,nastavio ju je kod Leopolda von Pebala (1826.–1887.) uGrazu. Problem na kojem je radio bio je odrediti poloÞajdvostruke veze u heksenu što mu je uspjelo. Taj je naporzavršio disertacijom i èlankom Über Einwirkung der Un-terchlorsäure auf Hexylen (Justus Liebig Ann. Chem. 213(1882) 124–132.). Nakon doktorata vraæa se u Beè, gdjeponovno radi kod Liebena na problemu dobivanja heksenaiz manitola, šestovalentnoga alkohola, koji se dobiva izmane, osušenoga slatkoga soka crnoga jasena, Fraxinus or-nus. Èlanak temeljen na tome poslu Über das Hexylen ausMannit najprije je objavljen u Sitzungsberichte der kai-serlichen Akademie der Wissenschaften in Wien. Mathema-tisch-Naturwissenschafliche Classe 83 (1881) 309–322, azatim u Monat. Chem. 2 (1881) 1038–1051. Ti njegovi ra-dovi i disertacija prvi su hrvatski moderni kemijski radovi,pa se Domac moÞe s pravom smatrati prvim modernimhrvatskim kemièarom.

Fran Bubanoviæ (Sisak, 1883. – Zagreb, 1956.)8,17,26–28 bio je1905. asistent Janeèeku. Doktorirao je 1910. u Beèu, a1913. bio je poslijedoktorand Svantea Augusta Arrheniusa(Vik, 1859. – Stockholm, 1927.), dobitnika Nobelove na-grade za kemiju 1903., s kojim ostaje u prijateljskoj vezi donjegove smrti.29 Godine 1918. izabran je za profesora me-dicinske kemije na novoosnovanome Medicinskome fa-kultetu Sveuèilišta u Zagrebu, gdje je utemeljio Zavod zamedicinsku kemiju (poslije Zavod za kemiju te na kraju Za-vod za kemiju i biokemiju). Bio je predstojnikom toga zavo-da, uz kraæi prekid 1941.–1945., sve do umirovljenja 1954.Èim je ustanovio Zavod za medicinsku kemiju, zapoèeo je snjegovim ureðivanjem i opremanjem u zgradi bivše gimna-zije na Šalati. Za nekoliko godina ga je uspio tako urediti daje bio tada najmoderniji fakultetski kemijski zavod u Hrvat-skoj s predavaonicom, praktikumom, laboratorijima i knji-Þnicom, kojoj je posvetio osobitu paÞnju. BubanoviæevaKemija za slušaèe kemije, medicine, veterine i farmacije(Naklada Farmaceutskoga vjesnika, Zagreb, 1930.–1931.),prvi je hrvatski sveuèilišni udÞbenik iz kemije, koji je jošdvaput pretiskan (1946.–1948., 1948.–1950.). Èine ga dvi-je knjige, a svaka od njih je sastavljena od dva dijela. Prvaknjiga sadrÞi opæu i anorgansku kemiju, a druga knjiga or-gansku kemiju i biokemiju. Za studente medicine napisaoje 1937. Praktikum medicinske kemije, koji je doÞivio jošèetiri izdanja (1939., 1946., 1948., 1952.). Knjige što ih jeBubanoviæ napisao Slike iz kemije (Matica hrvatska, Zagreb,1917.), Kemija Þivih biæa (Matica hrvatska, Zagreb, 1918.) iSlike iz moderne kemije (Matica hrvatska, Zagreb, 1929.)odigrale su znaèajnu ulogu u znanstvenome prosvjeæivanjuhrvatskoga puka i poticanju mladeÞi na studij kemije imedicine, a ni danas nisu izgubile na zanimljivosti i mogu seèitati kao beletristièka djela.

Poèetkom XX. stoljeæa školuje se i radi nekoliko kemièara,koji æe u prvoj polovini stoljeæa odigrati vrlo znaèajnu uloguu razvoju hrvatske kemije.25 To su Ivan Marek (Zagreb,1863. – Zagreb, 1936.),8,30 Franjo Hanaman (Drenovci,1878. – Zagreb, 1941.)8,30 i Vladimir Njegovan (Zagreb,1884. – Zagreb, 1871.).8,30–32 Tu nismo ubrojili jednoga oddvojice najveæih hrvatskih kemièara Leopolda RuÞièku (Vu-kovar, 1887. – Mammern, 1976.),8,33,34 koji je 1939. dobio


Nobelovu nagradu za kemiju za radove na polimetilenima ivišim terpenima.35 RuÞièka je puèku školu i klasiènu gimna-ziju završio u Osijeku, a nakon toga otišao iz domovine nastudij u Karlsruhe i nikad više nije se u nju vratio iako je uvi-jek s ponosom isticao svoje hrvatsko podrijetlo. Ovdje spo-minjemo i Milutina Cihlara Nehajeva (Senj, 1880. – Zagreb,1931.),36–38 koji je doktorirao kemiju 1903. kod Liebena sdisertacijom Der synthetische Isopropylacetaldehyd undseine Condensationproducte (disertacija je pisana prije re-forme njemaèkoga pravopisa), kao prvi Hrvat. S kemijom senakon doktorata kratko bavio od veljaèe 1909. do sijeènja1912. kao pristav u Agrikulturno-kemijskome zavodu Kra-

ljevskoga gospodarskoga i šumarskoga uèilišta u KriÞevci-ma. U kemiji nije ostavio traga, ali je zato nezaobilazan uhrvatskoj knjiÞevnosti.39–42

Monarhistièka Jugoslavija (1918.–1941.)U tome razdoblju Hrvatska se našla prvo u Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca (1918.–1929.), a zatim u Kraljevini Ju-goslaviji (1929.–1941.).1,2,4,5 U toj drÞavnoj zajednici mno-go se toga dogaða što æe znatno utjecati na sveukupnirazvoj Hrvatske, a neki dogaðaji iz toga vremena i danasimaju odjeka. No poðimo redom.


S l i k a 6 – Sreæko Bošnjakoviæ(1865.–1907.)

Fig. 6 – Sreæko Bošnjakoviæ(1865–1907)

S l i k a 7 – Stanko Miholiæ(1891.–1960.)

Fig. 7 – Stanko Miholiæ(1891–1960)

S l i k a 8 – Julije Domac(1853.–1928.)

Fig. 8 – Julije Domac(1853–1928)

S l i k a 11 – Franjo Hanaman(1878.–1941.)

F i g. 11 – Franjo Hanaman(1878–1941)

S l i k a 9 – Fran Bubanoviæ(1883.–1956.)

F i g. 9 – Fran Bubanoviæ(1883–1956)

S l i k a 10 – Ivan Marek(1863.–1936.)

F i g. 10 – Ivan Marek(1863–1936)

Tehnièka visoka škola je utemeljena 10. prosinca 1918., aobjava o tome donesena je 15. veljaèe 1919. u SluÞbe-nome glasniku. U sastav Tehnièke visoke škole ušlo je devetodjela, a jedan je bio Kemièko-tehnièki odio, ubrzo zatimmijenja ime u Kemièko-inÞenjerski odio. Vlada je 2. travnja1919. imenovale prvih troje profesora: inÞenjera strojarstvaJaroslava Havlièeka (1879.–1950.), arhitekta Martina Pilara(1861.–1942.) i inÞenjera graðevinarstva Milana Èalogovi-æa (1878.–1945.). Njihova je zadaæa bila da popune pro-fesorska mjesta i da zajedno s Društvom inÞenjera i arhiteka-ta izrade plan buduæega studija. Prvi izabrani profesori bilisu arhitekt Edo Šen (1877.–1949.), inÞenjer graðevinarstvaPavao Horvat (1879.–1936.), matematièar Marije Kiseljak(1883.–1947.) i doktor kemije Vladimir Njegovan.

Njegovan, koji je tada bio profesor kemije na I. muškoj real-noj gimnaziji, a prije toga je djelovao kraæe vrijeme na II.gimnaziji te na Agrikulturno-kemijskome zavodu Kraljev-skoga gospodarskoga i šumarskoga uèilišta u KriÞevcima(1907.–1913.), izabran je 3. rujna 1919. za redovitoga pro-fesora Anorganske i analitièke kemije,.38 Njegov je znan-stveni interes bio u podruèju analitièke kemije i termo-dinamike, pa je utemeljio 1919. prvi zavod novoga odjela,Zavod za analitièku i fizikalnu kemiju, koji je veæ sljedeæegodine (1920.) preimenovan u Zavod za analitièku kemiju,jer se 9. prosinca 1920. utemeljio Zavod za fiziku i fizikalnukemiju. Njegovan je Zavod za analitièku kemiju vodio odpoèetka do umirovljenja 1943. Kod Njegovana je doktori-rala 1928. Vjera Marjanoviæ-Krajovan (Petrinja, 1898. – Za-greb, 1988.), kao prva Þena doktor tehnièkih znanosti naSveuèilištu u Zagrebu.8,30 Njegovan je istodobno upornoodbijao prihvatiti doktorsku disertaciju BoÞe TeÞaka (VaraÞ-din, 1907. – Zagreb, 1980.),8,43–47 sveukupno gledajuæi na-jutjecajnijega hrvatskoga kemièara, koji je djelovao u XX.stoljeæu u domovini, zbog neslaganja s TeÞakovim mode-lom taloÞnih procesa. TeÞak æe doktorirati mnogo kasnije (uprosincu 1945.) s disertacijom IstraÞivanje taloÞnih strukturabarium sulfata kod istaknutoga slovenskoga kemièara Mak-sa Sameca (1881.–1964.) na Tehnièkom fakultetu u Ljub-ljani.

Buduæi da je Njegovan bio jedini nastavnik na tek uteme-ljenome Kemièko-inÞenjerskome odjelu, bio je ovlašten daorganizira nastavu na tome odjelu. Da to ostvari bilo je pot-rebno ispuniti dva uvjeta: naæi zgradu za odrÞavanje nas-tave i vjeÞbi i izabrati nastavno osoblje. Prvi je uvjet riješiotako da je ishodio kod Povjereništva za prosvjetu i vjeregrada Zagreba da se preda nova zgrada na MaÞurani-æevome trgu, koja se upravo dovršavala za potrebe Luè-benoga zavoda Mudroslovnoga fakulteta, na uporabuKemièko-inÞenjerskome odjelu. Što je i uèinjeno 1920.tako da je zgrada novoga kemijskoga zavoda samo di-jelom predana Kemièko-inÞenjerskome odjelu Tehnièkevisoke škole, i to na privremenu upotrebu, jer je drugi diozgrade ostao zavodima za botaniku i farmakognozijuMudroslovnoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. To je‘privremeno rješenje’ ostalo do danas. I drugi je uvjet ta-koðer uspješno riješio, jer je uspio pridobiti vrlo kva-litetne znanstvenike, neke svjetskoga glasa, za profesore.Prvi profesor organske kemije postaje Marek, imenovan27. sijeènja 1920., poznat po svojoj (Marekovoj) peæi zaelementarnu analizu, a prvi (ugovorni jer je bio stranidrÞavljanin, tek kada je stekao drÞavljanstvo postaje1926. redoviti) profesor fizike i fizikalne kemije postajeIvan Plotnikov (Tambov, Rusija, 1879. – Zagreb, 1955.),8,30

svjetski poznati fotokemièar (autor više djela iz fotokemije,Photochemie, Verlag von Wilhelm Knapp, Halle, 1910.,Photochemische Versuchstechnik, Akademischer Verlag,Leipzig, 1912., II. izdanje, Leipzig, 1928. i Lehrbuch der all-gemeinen Photochemie, Vereinigung wissenschaftlicherVerleger, Berlin-Leipzig, 1920.) iz škole Nobelovca Wilhel-ma Friedricha Ostwalda (Riga, 1853. – Grossbothen kodLeipziga, 1932.; dobitnik Nobelove nagrade za kemiju1909.) i do 1917. profesor Moskovskoga sveuèilišta. Pro-fesorom anorganske kemijske tehnologije i metalurgije po-staje 1922. Hanaman, beèki i berlinski ðak te izumitelj, usuradnji s Aleksandrom Justom (1872.–1937.), Þarulje svolframskom Þarnom niti. Hanaman je nakon izbora zaprofesora iste godine (1922.) utemeljio Zavod za anor-gansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Njegovan je po-kušao krajem 1919. i u lipnju 1921. dobiti i RuÞièku uZagreb, ali mu taj pothvat na Þalost nije uspio. Nešto poslije(na poèetku 1922.) pokušat æe i profesor botanike i dekanMudroslovnoga fakulteta Vale Vouk (1886.–1962.) dovestiRuÞièku u Zagreb za nasljednika Gustava Janeèeka. RuÞièkaje nakon dulje prepiske odbio i tu ponudu, kao i onu prije.RuÞièka je u dopisivanju s Njegovanom i Voukom predla-gao koncentraciju studija kemije na jednom mjestu, što dodanas nije ostvareno – nikada nije uspio dogovor izmeðukemièara na Tehnièkoj visokoj školi/Tehnièkom fakultetu ikemièara na Filozofskome fakultetu/PMF-u.27 O prepisciNjegovana i Vouka s RuÞièkom s dosta detalja piše Seiwerthu svojem èlanku o hrvatskim dobitnicima Nobelove nag-rade iz kemije RuÞièki i Prelogu, objavljenom 1993. uHrvatskom znanstvenom zborniku.48

Njegovan je bio vrlo aktivan u pisanju knjiga i udÞbenika –napisao ih je 23, a vrijedi istaknuti njegovu Kvalitativnu ana-lizu (Zagreb, 1923., II. izdanje, Zagreb, 1948., III. izdanje usuradnji s Mirkom Mirnikom (1917.–1999.)8,49 i M. B. Æela-pom, Beograd, 1948., IV. izdanje s istim suradnicima, Beo-grad, 1961.).

Tehnièka visoka škola ulazi 1926. kao Tehnièki fakultet usastav Sveuèilišta, a iste se godine osniva u okviru Kemièko-inÞenjerskoga odjela, koji se otada naziva Kemijsko-tehno-loški odjel, i peti zavod, Zavod za organsku kemijsku tehno-logiju. Predavanja iz organske kemijske tehnologije najpri-je odrÞava honorarni nastavnik Dragutin Strohal (1884.–1948.), zatim takoðer kao honorarac Matija Krajèinoviæ (Ja-bukovac kod Petrinje, 1882. – Beograd, 1975.),8,30 onda istipredavaè najprije u statusu honorarnoga docenta zatim1932. postaje redoviti docent, 1939. izvanredni profesor te1945. redoviti profesor do umirovljenja po vlastitoj Þelji1959.

Posebno poglavlje razvoja hrvatske kemije èini dolazak Vla-dimira Preloga (Sarajevo, 1906. – Zürich, 1998.)8,30,50–56 zadocenta (1941. postaje izvanredni profesor) u Zavod za or-gansku kemiju, gdje je naslijedio Mareka. Prelog je diplomi-rao (1928.) i doktorirao (1929.) na Tehnièkoj visokoj školi uPragu. Doktorat je izradio kod uglednoga èeškoga kemièaraEmila Votoèeka (1872.–1950.), ali pod neposrednim nad-zorom mladoga Rudolfa Lukeša (1897.–1960.), koji je znat-no utjecao na Prelogovo formiranje izvornoga istraÞivaèa injegovo usmjerenje na prirodne spojeve. U Pragu je tih go-dina na toj visokoj školi studiralo dosta Hrvata, koji su sekasnije istakli u hrvatskoj kemiji, npr. BoÞidar Rogina (Ivanj-ska kod Bjelovara, 1901. – Zagreb, 1967., koji je diplomirao1923. – pionir prehrambene kemije u Hrvatskoj),57,58 Ri-kard Podhorsky (Milano, 1902. – Zagreb, 1994.; koji je dip-


lomirao 1925. – pionir inÞenjerske kemije u Hrvatskoj),8,30

Ivan Brihta (Osijek, 1903. – Zagreb, 1960.; koji je diplomi-rao takoðer 1925. – pionir katalitièke kemije u Hrvat-skoj).8,30

Prelog u skromnim prilikama uz pomoæ vrijednih suradnika(imao ih je 17), koje je oduševio za organsku kemiju, objav-ljuje u svojem zagrebaèkome razdoblju (1935.–1941.) 46znanstvenih radova iz kemije alkaloida, kinina, biciklièkihamina, itd.59,60 Neki od tih njegovih suradnika postali suposlije sveuèilišni profesor i znatno utjecali na razvoj hrvat-

ske kemije u godinama iza II. svjetskoga rata. Vrijedi spo-menuti njihova imena: Krešimir Balenoviæ (1914.–2003.),Eugen Cerkovnikov (1904.–1985.), Viktor Hahn (1912.–1970.), Dragutin Kohlbach (1912.–1990.), Mihovil Prošte-nik (1916.–1994.) i Adolf ReÞek (1902.–1980.). Jedan odtih 46 radova je bio s RuÞièkom.61 Naime, Prelog je 1937.nekoliko mjeseci proveo s RuÞièkom u Zürichu. Valja istaæiprvu pripravu adamantana62–64 u suradnji sa svojim dokto-random sjajnim kemièarom Rativojem Seiwerthom (Osijek,1916. – Zagreb, 2000.).8,60,65,66 Adamantan je velika trici-klièka kavezasta molekula C10H16, koju su 1933. èeški ke-


S l i k a 12 – Vladimir Njegovan(1884.–1971.)

F i g. 12 – Vladimir Njegovan(1884–1971)

S l i k a 14 – Milutin Cihlar Nehajev(1880.–1931.)

F i g. 14 – Milutin Cihlar Nehajev(1880–1931)

S l i k a 13 – Leopold RuÞièka(1887.–1976.)

F i g. 13 – Leopold RuÞièka(1887–1976)

S l i k a 15 – Vjera Marjanoviæ Krajovan(1898.–1988.)

F i g. 15 – Vjera Marjanoviæ Krajovan(1898–1988)

S l i k a 17 – Ivan Plotnikov(1879.–1955.)

F i g. 17 – Ivan Plotnikov(1879–1955)

S l i k a 16 – BoÞo TeÞak(1907.–1980.)

F i g. 16 – BoÞo TeÞak(1907–1980)

mièari S. Landa i V. Maháèek izolirali iz nafte. PoloÞaj uglji-kovih atoma u adamantanu odgovara poloÞaju ugljikovihatoma u kristalnoj rešetci dijamanta, prema kojemu je dobi-o i ime (lat. adamans – dijamant). Priprava adamantana jejedna od svega nekoliko sintetskih pothvata hrvatskih kemi-èara, koji su imali svjetski odjek. Seiwerth je i doktorirao1943. s disertacijom O sintezi adamantana. Financijsku jepomoæ za svoj rad Prelog dobio od veæ spominjane tvorniceKaštel d. d., kojoj je cijelo vrijeme boravka u Zagrebu biosavjetnik, jer je Kaštel d. d. odluèio proširiti svoju proizvod-nju na medicinske preparate, koji se nisu komercijalno pro-izvodili. NaÞalost Prelog, u prosincu 1941., zauvijek napu-šta Zagreb i odlazi RuÞièki u Zürich, gdje æe ostvariti sjajnukarijeru, koja æe kulminirati Nobelovom nagradom za ke-miju 1975., koju æe dobiti za svoja istraÞivanja stereokemijevelikih organskih i biologijskih molekula.35,48 Nakon uspo-stave Nezavisne DrÞave Hrvatske znanstveno istraÞivanjepostalo je gotovo nemoguæe, pa u tako nesreðenom i nesi-gurnom vremenu Prelog uzima studijski dopust i privre-meno napušta Zagreb, a predlaÞe da ga zamjenjuje Sei-werth. Privremeno je naÞalost postalo trajno. O odlaskuPreloga iz Zagreba takoðer s dosta detalja piše Seiwerth uveæ spominjanom èlanku.48 Utjecaj tih Prelogovih sedamzagrebaèkih godina još se uvijek osjeæa preko njegovihuèenika treæe generacije. Zahvaljujuæi njemu i njegovimzagrebaèkim suradnicima, organska kemija je otada perja-nica hrvatske kemije. Vladimir je Prelog središnja osoba ko-ja je djelovala u hrvatskoj kemiji u XX. stoljeæu, èiji se utjecajosjeæa i danas.67,68

Na Mudroslovnome fakultetu nakon umirovljenja Janeèeka1921. predstojnikom Kemijskoga zavoda postaje fizikalnikemièar Nikola Antonoviè Pušin (Saratov na Volgi, 1875. –Beograd, 1947.),8,27,69 koji je osnovao Institut za fizikalnukemiju u zgradi na Akademièkome trgu, organizirao nasta-vu iz fizikalne kemije i uveo organizirani znanstveni rad, aza svoje je doktorande drÞao predavanja iz kolegija Uvod uznanstveni rad. Buduæi da je cijelo vrijeme boravka u Zagre-bu bio ugovorni profesor, jer je intrigama svojih ‘kolega’ nafakultetu bilo sprijeèeno njegovo imenovanje za stalnogaredovitoga profesora,27 odlazi 1928. u Beograd, gdje ostva-ruje zavidnu karijeru na Tehnièkome fakultetu.70 U Zagre-bu je odgojio niz vrsnih kemièara i njima objavio za onovrijeme znatan broj znanstvenih radova (12), sve u vode-æim europskim èasopisima za kemiju i fizikalnu kemiju. Na-Þalost tradicionalni hrvatski jal je ovoga sjajnoga kemièaraotjerao iz Zagreba na štetu hrvatske kemije.

Pušina nasljeðuje Gilbert Flumiani (Preko na Ugljanu,1889. – Zagreb, 1976.),71 koji je bio predstojnik Zavoda od1928. do 1946. Flumiani se bavio koloidnom kemijom, ali ipreparativnom kemijom studirajuæi spojeve iz antrakinon-skoga reda. Predavao je anorgansku i organsku kemiju, aneko vrijeme i analititièku i fizikalnu kemiju. Umirovljen1946., ali se ne povlaèi iz kemije, veæ prihvaæa poziv Sve-uèilišta u Skoplju i tamo postaje predstojnikom Kemijskogazavoda Filozofskoga fakulteta. U tome razdoblju na tadaveæ novoimenovanone Filozofskome fakultetu djeluje Mla-den DeÞeliæ (Zagreb, 1900. – Kapinske Toplice, 1989.).8,72–74

DeÞeliæ djeluje u hrvatskoj kemiji od 1926. do 1945., a na-kon toga u Bosni i Hercegovini, te ga se moÞe smatrati ute-meljiteljem znanstvene kemije u toj zemlji.75 Bavio se or-ganskom kemijom (npr. priprava heterociklièkih spojeva) i

fizikalnom kemijom (npr. odreðivanje fizikalnih svojstavateške vode). Doktorirao je kod Pušina 1928. disertacijomRavnoteÞa u organskim binarnim sistemima. Boravio je 1932.kod dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 1930. HansaFischera (1881.–1945.)35 u Münchenu, kod kojega je speci-jalizirao organsku kemiju. Poslije je niz godina radio u ljet-nim mjesecima u Fischerovom laboratoriju sve do 1942.,kada je zbog ratnih okolnosti ta suradnja bila prekinuta.DeÞeliæ se posebno istaknuo 1935. kada je ‘spasio’ Baš-æansku ploèu,76 taj kako kaÞe Stjepan Ivšiæ (1884.– 1962.,koji je s Dragutinom Kniewaldom (1889.–1979.) u ljeti1934. dopremio ploèu Zagreb)77 ‘dragi kamen hrvatskogajezika’,78 od propadanja izazvanoga vlagom i morskom solite njezinim konzerviranjem. Bašæanska ploèa79 je velika ka-mena ploèa duga 194 cm, a široka 73 cm, na kojoj je uk-lesano na glagoljici oko 100 rijeèi u 13 redaka i na njoj seprvi put godine 1100. spominje hrvatskim jezikom Zvoni-mir kralj hrvatski.80,81 Bašæanska se ploèa èuva u HAZU.

Ideje o organiziranju kemièara u društvo i izdavanju kemij-skoga èasopisa javljaju se u Hrvatskoj odmah nakon I.svjetskoga rata. Tu je kljuènu ulogu odigrao veæ spominjaniSvetozar Variæak. On je pokrenuo i ureðivao prvi kemijskièasopis u Hrvatskoj, pod naslovom Revue Chimique – èaso-pis za èistu kemiju i za sve grane kemije – u kojem je bila ivrlo korisna rubrika Centralni katalog knjiga i èasopisa izpodruèja kemije. Prvi je broj èasopisa izašao 15. sijeènja1921., a ugasio se je 1923. Variæak je takoðer zasluÞan zapokretanje i provoðenje ideje o udruÞenju kemièara. Uprvom broju ‘svoga’ èasopisa (na poèetku ga je sam financi-rao) Variæak u èlanku Je li danas vreme da osnujemo udru-Þenje kemièara? navodi da je njih nekoliko, uglavnom mla-ðih kemièara u proljeæe 1919. razmatralo pitanje pokreta-nja kemijskoga èasopisa i osnivanja udruÞenja kemièara. Nasastanku 12. listopada 1919. formirali su odbor za izraduNacrta pravila “UdruÞenja kemièara”. U tome odboru osimVariæaka bili su Janeèek, Domac, Šandor, Njegovan i Miho-liæ. U oÞujku 1920. Nacrt pravila razaslan je velikom brojukemièara, ali je pristiglo svega nekoliko odgovora, pa sedruštvo nije moglo utemeljiti. Zbog toga je sljedeæe godine(1921.) utemeljen Privremeni odbor jugoslavenskih kemi-èara u Zagrebu. Kao proèelnik toga odbora djeluje Variæakdo 19. lipnja 1921., kada je sazvao konstituirajuæu sjedni-cu. 24. sijeènja 1923. odrÞana je utemeljiteljska skupština“UdruÞenja” – Sekcija Zagreb, a za proèelnika Zagrebaèkesekcije izabran je Miholiæ dok tajnikom Sekcije postaje Va-riæak. Meðu prvim èlanovima bio je Leopold RuÞièka. Kon-takti izmeðu zagrebaèkih i beogradskih kemièara urodili suidejom o zajednièkome kemijskome društvu – prijedlog jedao Njegovan u prosincu 1924. kada je u Beogradu odrÞaopredavanje o znaèenje kemije za kulturu i obranu zemlje.Prvi je korak tome ujedinjenju uèinjen u Zagrebu, jer jesredinom 1925. “UdruÞenje” promijenilo ime u Jugoslo-vensko hemijsko društvo – Sekcija Zagreb. Meðutim, nasrpskoj strani nije bilo nikakvoga pomaka, pa su zagrebaèkikemièari 23. sijeènja 1926. odrÞali konstituirajuæu skupšti-nu Jugoslovenskoga hemijskoga društva – Sekcija Zagreb, alimu se Srpsko hemijsko društvo nije nikada pridruÞilo. Na-kon sporazuma Vladka Maèeka (1879.–1964.) i DragišeCvetkoviæa (1893.–1963.) 26. kolovoza 1939., kojim je us-postavljena Banovina Hrvatska,2–5 konaèno se Jugosloven-sko hemijsko društvo preimenuje u Hrvatsko kemijsko dru-štvo i to ime nosi neprekidno do danas.


Jugoslovensko hemijsko društvo poèinje izdavati 1. travnja1927. znanstveni èasopis Arhiv za hemiju i farmaciju.82–84

Prvi urednik i utemeljitelj Arhiva bio je Njegovan. Èasopis jemijenjao imena ovim redom Arhiv za hemiju i farmaciju(1927.–1937.), Arhiv za hemiju i tehnologiju (1938.–1939.),Arhiv za kemiju i tehnologiju (1939.–1940.), Kemijski vjest-nik (1941.–1945.), Arhiv za kemiju (1946.–1955.) i CroaticaChemica Acta (od 1956.). Glavni su urednici èasopisa biliNjegovan (1927.–1933.), Hanaman (1934.–1939.), Miholiæ(1939.–1940.), DeÞeliæ (1941.–1945.), Miholiæ (1946.–1953.), TeÞak (1953.–1980.), Siniša Marièiæ8 (1980.–1985.), Vladimir Simeon8 (1985.–1994.), Nenad Trinajstiæ8

(1994.–2005.) i Nikola Kallay8 (od 2006.). Croatica ChemicaActa je postao najjaèi hrvatski znanstveni èasopis, koji jereferiran u Current Contents, u Science Citation Indexu(neprekidno od 1975.) te mnogim drugim suvremeniminformacijskim bazama podataka.

Nezavisna DrÞava Hrvatska (1941.–1945.)

10. travnja 1941. uspostavljena je Nezavisna DrÞava Hrvat-ska, koja je trajala do 8. svibnja 1945.3 U doba NezavisneDrÞave Hrvatske malo se toga zbiva u hrvatskoj kemiji, ali se


S l i k a 20 – BoÞidar Rogina(1901.–1967.)

F i g. 20 – BoÞidar Rogina(1901–1967)

S l i k a 19 – Vladimir Prelog(1906.–1998.)

F i g. 19 – Vladimir Prelog(1906–1998)

S l i k a 18 – Matija Krajèinoviæ(1882.–1975.)

F i g. 18 – Matija Krajèinoviæ(1882–1975)

S l i k a 23 – Rativoj Seiwerth(1916.–2000.)

F i g. 23 – Rativoj Seiwerth(1916–2000)

S l i k a 22 – Ivan Brihta (1903.–1960.)F i g. 22 – Ivan Brihta (1903–1960)

S l i k a 21 – Rikard Podhorsky(1902.–1994.)

F i g. 21 – Rikard Podhorsky(1902–1994)

zbiva.85 Prelog je napustio Tehnièki fakultet i Zagreb. Njegaje zamijenio njegov najdarovitiji suradnik Seiwerth. Školskesu godine 1941.–1942. Seiwerthu bila povjerena preda-vanja iz organske kemije, najprije kao asistentu, zatim kaopomoænome nastavniku, a od 1943., nakon doktorata, kaosveuèilišnome docentu. Uz to je vršio i duÞnost predstojni-ka Zavoda za organsku kemiju. U svibnju 1945. maknut je sTehnièkoga fakulteta s mnogim, drugim profesorima. Na-kon odlaska s Fakulteta, Seiwerth najprije radi (od kolovoza1945. do lipnja 1946.) kratko kao pogonski inÞenjer u za-grebaèkoj Tvornici ulja, zatim kao referent za uljarstvo uMinistarstvu industrije i rudarstva te kao tehnièki upraviteljZemaljske uprave za uljarstvo. U lipnju 1946. premješten jeu Institut za industrijska istraÞivanja u Zagrebu, gdje radikao znanstveni savjetnik, a poslije kao voditelj Laboratorijaza organsku sintezu. Tu ostaje do lipnja 1952. kada prelaziu Plivu – tvornicu kemijskih i farmaceutskih proizvoda, gdjeje do odlaska u mirovinu 1980. direktor IstraÞivaèkoga insti-tuta.

Hanamana, koji je neoèekivano umro 1941. nakon opera-cije Þuèi, nasljeðuje njegov asistent još od 1926. Podhorsky.On propagira kemijsko inÞenjerstvo kao znanstveno pod-ruèje u kojem se susreæu kemija i tehnika te uvodi u nastavukolegije Kemijsko tehnološko raèunanje (1936.) i Operacijekemijske industrije (1941.). Podhorsky je bio jedan od ute-meljitelja Jugoslovenskoga hemijskoga društva i njegov prvitajnik. Poslije (1945.–1952.) æe biti predsjednik Hrvatskogakemijskoga društva. Obnašao je duÞnost dekana Tehnièko-ga fakulteta od 1945. do 1950. Buduæi da mu nije nikadabila oproštena njegova uloga u sukobu na ljevici86 (a moÞdai njegovo autorstvo zajedno s Brihtom knjige Nauka, Þivot itehnika. O opstanku, metodi i socijalnoj ulozi nauke (vlastitanaklada, Zagreb, 1933.), u kojoj autori zastupaju stajalištasuprotna dogmatskim pogledima neukih marksista) i to štoje bio sveuèilišni nastavnik u Nezavisnoj DrÞavi Hrvatskoj tenjegovo uporno zalaganje za autonomiju Sveuèilišta, mora-o je 1952. napustiti Tehnièki fakultet.30,87 S Tehnièkoga fa-kulteta bio je premješten (rješenje o premještaju je potpisao19. sijeènja 1952. dr. Miloš Ýanko (1915.– 1993.), poslijeupamæen kao ogorèeni protivnik Hrvatskoga proljeæa) ikraæe vrijeme radio u Savjetu za preraðivaèku industrijuNarodne Republike Hrvatske, a nakon toga bio je tehnièkisavjetnik u zagrebaèkoj tvornici boja i lakova Chromos i višiznanstveni suradnik u Institutu za lake metale. Godine1959. dolazi u Jugoslavenski leksikografski zavod, gdje muje povjerena duÞnost glavnoga redaktora Tehnièke enciklo-pedije i na tome mjestu ostaje do umirovljenja 1974. Pod-horsky je rehabilitiran 10. prosinca 1990. poništavanjemukaza o njegovu uklanjanju s Tehnièkoga fakulteta te pro-glašavanjem 13. sijeènja 1992. poèasnim profesorom Fa-kulteta kemijskoga inÞenjerstva i tehnologije. O svemu to-me piše u svojoj knjizi Vizionari kemijsko-inÞenjerskoga stu-dija Marija Kaštelan-Macan.30

U Zavodu za fizikalnu kemiju Kemijsko-tehnološkoga od-jela dolazi do promjene – Plotnikov je umirovljen 1943., anjegovim nasljednikom postaje Karlo Weber (Mramorak,Srijem, 1902.–Zagreb, 1978.),8 koji se bavio kemijskom ki-netikom, fotokemijom i optièkim pojavama (luminoscenci-ja, fluoroscencija, fotografija). U njegovu se opusu istièudjela Inhibitorwirkungen – Eine Darstellung der Negative Ka-talyse in Lösungen (Ferdinand Enke-Verlag, Stuttgart, 1938.)i Optièke metode u kemiji i farmaciji (Farmaceutsko društvo

Hrvatske, Zagreb, 1958.). U svibnju 1945. uklonjen je sTehnièkoga fakulteta, jedva spasivši Þivot te æe, nakon što jegodinu dana radio kao prodavaè knjiga u knjiÞari Prosvjetana Trgu Petra Preradoviæa, ostatak karijere provesti do od-laska u mirovinu 1972. u Zavodu za sudsku medicinu i kri-minalistiku Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Njega æe namjestu predstojnika Zavoda za fizikalnu kemiju zamijenitiMiroslav Karšulin (Przemyœl, Galicija, 1904. – Zagreb,1984.),8,30,88 koji na toj duÞnosti ostaje do umirovljenja1977. Bavio se elektrokemijom, fizikalnom kemijom silika-ta te korozijom i zaštitom materijala.

TeÞak, koji je 1938. organizirao Školu za civilnu zaštitu naKsaveru i pomoæu nje spasio od mobilizacije velik brojhrvatskih intelektualaca i sveuèilišnih profesora (jedan odtakovih bio je i Prelog), povukao se sredinom 1941. u Grad-ski kemijski laboratorij i tamo je radio kao inÞenjer-kemièardo rujna 1945., kada postaje docentom na Farmaceut-skome fakultetu.

DeÞeliæ je od 1941. do 1942. docent na Katedri za kemijuFilozofskoga fakulteta i predaje Fizikalnu kemiju. Godine1942. Farmaceutski se odsjek Filozofskoga fakulteta odvo-jio kao samostalni Farmaceutski fakultet. DeÞeliæ bude iza-bran u prosincu 1942. za izvanrednoga profesora na tomefakultetu na Katedri opæe i eksperimentalne kemije. Na toj jekatedri bio honorarni predavaè od 1935. dok je Farmaceut-ski odsjek bio dio Filozofskoga fakulteta. Veæ sredinom1943. postaje redoviti profesor. Sveuèilišna karijera mu jeprekinuta u svibnju 1945., ali veæ u kolovozu iste godineponuðeno mu je mjesto u Monopolskome inspektoratu,koje je prihvatio. Dekret o konaènome postavljenju dosta-vilo je Ministarstvo financija 1. listopada 1945. U Inspekto-ratu je bio viši monopolski savjetnik, ali se veæ 1946.prihvaæa organiziranja laboratorija za kemijsku analizu du-hana. Vrlo ga je brzo uredio, odlièno opremio i postao nje-gov šef. Godine 1949. prihvaæa poziv iz Sarajeva i zauvijeknapušta hrvatsku kemiju. U Sarajevu je najprije redovitiprofesor kemije na Medicinskome fakultetu i predstojnikKatedre za kemiju istoga fakulteta (1949.–1950.), zatimredoviti profesor (predaje organsku kemiju) i predstojnikKatedre za kemiju Filozofskoga fakulteta (1950.–1960.) tekonaèno do umirovljenja 1968. redoviti profesor organskekemije i predstojnik Katedre za kemiju Prirodoslovno-ma-tematièkoga fakulteta. U Sarajevu je potaknuo i realiziraogradnju tamošnjega Instituta za kemiju i fiziku Prirodno--matematièkoga fakulteta Univerziteta.75

Za razvoj hrvatskoga kemijskoga nazivlja vaÞna je DeÞeli-æeva pomno pisana brošura O hrvatskoj kemijskoj termi-nologiji (Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb,1940., 16 str.).89,90 Naime, kada je 1939. uspostavljena Ba-novina Hrvatska, usprkos njezinom kratkom trajanju (1939.–1941.), mnogo je vrijednih projekata zapoèelo, od kojihsu mnogi nastavljeni u Nezavisnoj DrÞavi Hrvatskoj, a nekisu i uspješno dovršeni. Jedan je takav projekt bio izdavanjeHrvatske enciklopedije pod vodstvom Mate Ujeviæa (Krivo-dol, 1901. – Zagreb, 1967.), koji je uspio izdati pet svezakaprije sloma 1945. DeÞeliæ je prihvatio duÞnost urednika zakemiju, a u tome mu se poslu na njegov zahtjev pridruÞioMiholiæ. Kao urednik za kemiju, DeÞeliæ se prihvatio usav-ršavanja i standardizacije hrvatskoga kemijskoga nazivlja,koje æe rabiti u kemijskim èlancima pisanim za Hrvatskuenciklopediju. Napor u tome smislu bila je gore spomenuta


brošura kao i Graða za hrvatski kemijski rjeènik (Struèni gla-snik Ministarstva za obrt, veleobrt i trgovinu 1 (1940) 142–154). Osim urednièkoga rada, DeÞeliæ je napisao i više èla-naka za Hrvatsku enciklopediju, od kojih su 5 tiskani snjegovim potpisom (Kemijski afinitet, Aldehidi, Alkoholi,Anilin, Elektroni i kemijska svojstva elemenata).

U vrijeme Nezavisne DrÞave Hrvatske Ibrahim RuÞdiæ (Trav-nik, 1906.–Zagreb, 1990.) zamjenjuje u razdoblju 1942.–1945. Bubanoviæa na mjestu predstojnika Zavoda za kemi-

ju i biokemiju Medicinskoga fakulteta. Bubanoviæ je 1941.umirovljen da bi nakon rata bio reaktiviran do konaènogaumirovljenja 1954. RuÞdiæ se bavio fizikalnom kemijom ibiokemijom. Izmeðu Bubanoviæa i RuÞdiæa, Tomislav Pin-ter (Zagreb, 1899. – Zagreb, 1980.),8,91–93 kratko je vrijeme(od listopada 1941. do sijeènja 1942.) bio predstojnikomZavoda. Nakon umirovljenja Bubanoviæa 1954. Pinter po-novo postaje predstojnikom Zavoda za kemiju i biokemiju ina toj duÞnosti ostaje do 1970. kada je i on umirovljen. Pin-ter je doktorirao 1926. s disertacijom O viskozitetu u sis-


S l i k a 26 – Mladen DeÞeliæ(1900.–1989.)

F i g. 26 – Mladen DeÞeliæ(1900–1989)

S l i k a 24 – Nikola Antonoviè Pušin(1875.–1947.)

F i g. 24 – Nikola Antonoviè Pušin(1875–1947)

S l i k a 25 – Gilbert Flumiani (1889.–1976.) (u sredini prvog reda)F i g. 25 – Gilbert Flumiani (1889–1976) (in the middle of the first row)

S l i k a 27 – Naslovna stranica prvoga hr-vatskoga kemijskoga èasopisa

F i g. 27 – Front page of the first Croa-tian chemistry journal

S l i k a 28 – Naslovna stranica Arhiva zahemiju i farmaciju

F i g. 28 – Front page of the Archives ofChemistry and Pharmacy

temima binarnih organskih tekuæih smjesa, koju je izradiopod vodstvom Pušina. Od 1924. je u Zavodu za kemiju i bi-okemiju najprije asistent, a zatim honorarni nastavnik (od1936.), izvanredni profesor (od 1945.) te redoviti profesor(od 1959.). Bavio se teorijskom i eksperimentalnom fizi-kalnom kemijom, a osobito se zanimao kemijskom kineti-kom, kemijskom termodinamikom i teorijom tekuæega sta-nja, povezujuæi ih s biologijskim sustavima. Napisao je samili u koautorstvu nekoliko udÞbenika, od kojih valja istaknu-ti Fizikalnu kemiju za medicinare (Školska knjiga, Zagreb,1951.; II. izdanje – Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb,1958.; III. izdanje – Beograd, Zagreb, 1968.).

Zakljuèak

Povijesni hod Hrvatske u prvoj polovici XX. stoljeæa bio jeteÞak, ali se ipak išlo naprijed. U kemiji su postavljeni te-melji za eksplozivan razvoj te znanosti u Hrvatskoj nakon II.svjetskoga rata. To æe biti izloÞeno u drugome dijelu ukojem æe se razmatrati ljudi i dogaðaji u hrvatskoj kemiji ukomunistièkoj Jugoslaviji (1945.–1990.) te u Republici Hr-vatskoj (1991.–2000.).

ZAHVALA I NAPOMENA

Zahvaljujemo se recenzentima na komentarima. Njihovi ko-mentari, kao i nekih kolega, pokazuju kako su još uvijekmnoge osobe i dogaðaji iz razdoblja Nezavisne DrÞave Hr-vatske sporni i kako malo znamo o tome tragiènome razdob-lju Hrvatske povijesti.

LiteraturaReferences

1. J. Horvat, Politièka povijest Hrvatske, August Cesarec, Zagreb,1989.

2. D. Pavlièeviæ, Povijest Hrvatske, Naklada Pavièiæ, Zagreb,2002., treæe, dopunjeno izdanje.

3. H. Matkoviæ, Povijest Nezavisne DrÞave Hrvatske, NakladaPavièiæ, Zagreb, 2002., drugo dopunjeno izdanje s Ikonogra-fijom.

4. H. Matkoviæ, Povijest Jugoslavije, Naklada Pavièiæ, Zagreb,2003., drugo, dpunjeno izdanje.

5. D. Jelèiæ, 100 krvavih godina – XX. stoljeæe u hrvatskoj povi-jesti, Naklada Pavièiæ, Zagreb, 2004.

6. I. Senèar-Èupoviæ, Prvi kemijski zavod Sveuèilišta u Zagrebu,Croat. Chem. Acta 50 (1977) S59–S76.

7. I. Senèar-Èupoviæ, Aleksandar Veljkov – prvi profesor kemijena Sveuèilištu u Zagrebu, Croat. Chem. Acta 50 (1977) S45–S58.

8. N. Trinajstiæ, 100 hrvatskih kemièara, Školska knjiga, Zagreb,2002.

9. Vladimir Aniæ (1930.–2000.) u svojem Velikome rjeèniku hr-vatskoga jezika (Novi Liber, Zagreb, 2003., treæe izdanje) na-vodi na str. 785: mudroslovlje sr zast. filozofija (srednji rodzastarjelo).

10. G. Flumiani, Gustav Janeèek, Ljetopis JAZU 49 (1937) 225–240.

11. D. Grdeniæ, Gustav Janeèek, osnivaè hrvatske kemije, u: Gus-tav Janeèek (1848.–1929.) – Þivot i djelo, D. Grdeniæ, ured-nik, HAZU, Zagreb, 2002., str. 11–47.

12. S. Paušek-BaÞdar, N. Trinajstiæ, Hrvatska kemija u 19. stoljeæu,Kem. ind. 55 (2006) 333–339.

13. I. Gostl, Bogoslav Šulek – otac hrvatskoga znanstvenoga naziv-lja, Matica hrvatska, Zagreb, 1995.

14. A. Lieben, G. Janeèek, Über normalen Hexylakohol und dienormale Önanthylsäure, Justus Liebig Ann. Chem. 187 (1877)126–152.


S l i k a 29 – Karlo Weber(1902.–1978.)

F i g. 29 – Karlo Weber(1902–1978)

S l i k a 30 – Miroslav Karšulin(1904.–1984.)

F i g. 30 – Miroslav Karšulin(1904–1984)

S l i k a 31 – Tomislav Pinter(1899.–1980.)

F i g. 31 – Tomislav Pinter(1899–1980)

15. M. Markoviæ, Zagrebaèke starine, Jesenski i Turk, Zagreb,2006., str. 338.

16. V. Grdiniæ, Gustav Janeèek, osnivaè moderne hrvatske farma-cije, u: Gustav Janeèek (1848.–1929.) – Þivot i djelo, D. Grde-niæ, urednik, HAZU, Zagreb, 2002., str. 49–133.

17. V. Grdiniæ, An Illustrated History of Croatian Pharmacy, Hr-vatsko farmaceutsko društvo i Nakladni zavod Matice hrvat-ske, Zagreb, 1997.

18. V. Dugaèki, Forenzièka kemija Gustava Janeèeka, u: GustavJaneèek (1848.–1929.) – Þivot i djelo, D. Grdeniæ, urednik,HAZU, Zagreb, 2002., str. 163–168.

19. V. Kochansky-Devidé (urednica), Spomenica Prirodoslovno-matematièkoga fakulteta 1874.–1974. prilikom stogodišnjiceznanstvenoga i nastavnoga rada iz prirodnih i matematièkihznanosti, Zagreb, 1874., str. 90–92.

20. S. BoÞièeviæ, B. Stilinoviæ, Gustav Janeèek kao osnivaè “Dru-štva za ureðenje i poljepšavanje Plitvièkih jezera”, u: GustavJaneèek (1848.–1929.) – Þivot i djelo, D. Grdeniæ, urednik,HAZU, Zagreb, 2002., str. 169–179.

21. K. Kovaèeviæ, Gustav Janeèek, jedan od pokretaèa hrvatskeindustrije, u: Gustav Janeèek (1848.–1929.) – Þivot i djelo, D.Grdeniæ, urednik, HAZU, Zagreb, 2002., str. 151–161.

22. S. Paušek-BaÞdar, Prvi doktorati iz kemije na Zagrebaèkomesveuèilištu, u: Gustav Janeèek (1848.–1929.) – Þivot i djelo, D.Grdeniæ, urednik, HAZU, Zagreb, 2002., str. 135–149.

23. S. Paušek-BaÞdar, Sreæko Bošnjakoviæ, u: Hrvatskome biograf-skome leksikonu, Leksikografski zavod ‘’Miroslav KrleÞa’’, Za-greb 2001, sv. 2, str. 210.

24. S. Matiæ (glavni urednik), Sveuèilišna šumarska nastava uHrvatskoj (1898.–1998.), knjiga druga, Sveuèilište u Zagrebu iŠumarski fakultet, Zagreb, 1998.

25. D. Grdeniæ, Prvi hrvatski kemièari, Kem. ind. 42 (1993) 171–186.

26. T. Pinter, Nekrolog – Prof. Dr. Fran Bubanoviæ 1883.–1956.,Croat. Chem. Acta 29 (1957) 53–62.

27. M. DeÞeliæ, Poèeci kemijske nastave na Sveuèilištu u Zagrebu.Sjeæanja na profesore Janeèeka, Bubanoviæa i Pušina, Croat.Chem. Acta 50 (1977) S83–S112.

28. M. Tarle, Fran Bubanoviæ, nestor hrvatske biokemije, Priroda86 (1996) 38–42.

29. N. Raos, Bubanoviæ i Arrhenius, Kem. ind 54 (2005) 320–322.30. M. Kaštelan-Macan, Vizionari kemijsko-inÞenjerskoga studija,

Mentor, Zagreb, 2004.31. K. Humski, Vladimir Njegovan – Þivot i rad, u: Spomenici o

devedesetoj obljetnici postojanja Agrikulturno-kemijskoga za-voda u KriÞevcima, KriÞevci, 1993., str. 31–38.

32. K. Humski, Vladimir Njegovan – kemièar i organizator, Priro-da 86 (1996) 33–37.

33. V. Prelog, O. Jeger, Leopold RuÞièka (1887.–1976.), Biogra-phical Memoirs of Fellows of the Royal Society 26 (1980)411–501; prijevod na hrvatski D. Fleš, SKTH/Kemija u indu-striji, Zagreb, 1987.

34. N. Trinajstiæ, Leopold RuÞièka – prvi Hrvat dobitnik Nobelovenagrade, u: Perivoj hrvatskih velikana – rondel uèenika gim-nazije u Osijeku, A. Tucak, urednik, DruÞba “Braæa Hrvatsko-ga Zmaja”, Osijek, 2007., str. 44–52.

35. Z. Kovaèiæ, S. Hrustiæ (urednici), Leksikon Nobelovaca 1901.–2002., Nart trgovina, Zagreb, 2003.

36. S. Nikoliæ, N. Trinajstiæ, Milutin Cihlar Nehajev kao kemièar,Kem. ind. 49 (2000) 111–117.

37. S. Nikoliæ, N. Trinajstiæ, Milutin Cihlar Nehajev – kemièar sdoktoratom Sveuèilišta u Beèu i hrvatski knjiÞevnik, Gazo-phylacium VI (2001) 33–42.

38. A. Juriæ, Povijest kemije na KriÞevaèkome uèilištu (1860.–1918.), Kem. ind. 52 (2003) 53–63.

39. M. Begoviæ (urednik), Hrvatska proza XX. stoljeæa, Naklada A.Velzek, Zagreb, 1942.

40. I. Frangeš, Povijest hrvatske knjiÞevnosti, Nakladni zavod Ma-tice hrvatske i Cankarjeva zaloÞba, Zagreb-Ljubljana, 1987.

41. K. Nemec (urednik), Antologija hrvatske novele, Naklada Pa-vièiæ, Zagreb, 1997.

42. D. Jelèiæ, Povijest hrvatske knjiÞevnosti, Naklada Pavièiæ, Za-greb, 2004., drugo znatno prošireno izdanje.

43. V. Pravdiæ, In Memorian – Professor BoÞo TeÞak (1907–1980), Croat. Chem. Acta 53 (1980) I–II.

44. S. Marièiæ, V. Pravdiæ, D. Sunko (urednici), Komemorativniskup na obljetnicu smrti profesora BoÞe TeÞaka (1907.–1980.), Croat. Chem. Acta 54 (1981) S1–24.

45. N. Trinajstiæ, BoÞo TeÞak (1907.–1980.), Hrvatski znanstvenizbornik 2 (1993) 27–49; pretiskano i dopunjeno u: N. Trinaj-stiæ, BoÞo TeÞak – èovjek za sva vremena, Ogledi u znanosti iznanstvenicima, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 50–80.

46. N. Trinajstiæ, BoÞo TeÞak and Croatica Chemica Acta, Croat.Chem. Acta 72 (1999) A1–A4.

47. V. Pravdiæ, BoÞo TeÞak and Communication with the Scienti-fic World, Croat. Chem. Acta 72 (1999) A5–A9.

48. R. Seiwerth, Naši dobitnici Nobelove nagrade za kemiju Leo-pold RuÞièka i Vladimir Prelog, Hrvatski znanstveni zbornik 2(1993) 107–124.

49. N. Trinajstiæ, Obituary – Mirko Mirnik (1917–1999), Croat.Chem. Acta 73 (2000) A1–A3.

50. N. Trinajstiæ, Profesor Vladimir Prelog, sudobitnik Nobelovenagrade za kemiju 1975., Kem. ind. 25 (1976) 295–298.

51. V. Prelog, My 132 Semesters of Chemistry Studies, AmericanChemical Society, Washington, DC 1990, 120 str.; prijevodna hrvatski jezik je u pripremi.

52. M. Dumiæ, Vladimir Prelog (Sarajevo, July 23, 1906 – Zürich,January 7, 1998), Croat. Chem. Acta 71 (1998) A1–A7.

53. M. Dumiæ, Vladimir Prelog – Nobelovac, uèitelj generacijehrvatskih kemièara, u: Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu(Distinguished Croatian Scientists in the World), urednik J.Herak, Zagreb, 2005, str. 120–132.

54. N. Trinajstiæ, Vladimir Prelog – treæi Hrvat dobitnik Nobelovenagrade, u: Spomenica posveæena Vladmiru Prelogu u povo-du 120. obljetnice roðenja, K. Ilakovac, urednik, HAZU, Za-greb, 2007., str. 11–23.

55. M. Dumiæ, Vladimir Prelog, u: Perivoj hrvatskih velikana –rondel uèenika gimnazije u Osijeku, A. Tucak, urednik, DruÞ-ba “Braæa Hrvatskoga Zmaja”, Osijek, 2007., str. 58–80.

56. D. Sunko, Vladimir Prelog i organska kemija u proteklomstljeæu, Kem. ind. 56 (2007) 91–94.

57. N. Trinajstiæ, BoÞidar Rogina (1901.–1967.) – pionir prehram-bene kemije u Hrvatskoj, u: 250. obljetnica grada Bjelovaraizgradnja i razvoj 1756.–2006., urednik V. Strugar, HAZU –Zavod za znanstvenoistraÞivaèki i umjetnièki rad u Bjelovaru,Bjelovar, 2007., u tisku.

58. N. Trinajstiæ, Manje znani hrvatski kemièari. I. BoÞidar Rogina,Kem. ind., 56 (207) 345–351.

59. R. Seiwerth, Prelog’s Zagreb School of Organic Chemistry(1935–1945), Croat. Chem. Acta 69 (1996) 379–397.

60. K. Jakopèiæ, Vladimir Prelog i Zavod za organsku kemiju, Kem.ind. 56 (2007) 95–107.

61. L. RuÞièka, V. Prelog, Nachweis einer Doppelbindung in derChiniovasäure, Helv. Chim. Acta 20 (1937) 1570–1575.

62. V. Prelog, R. Seiwerth, Über die Synthese des Adamantans,Ber. deutschen Chem. Gesselschaft 74 (1941) 1644–1648.

63. V. Prelog, R. Seiwerth, Über eine neue, ergiebigere Dar-stellung des Adamantans, Ber. deutschen Chem. Gesselschaft74 (1941) 1769–1772.


64. D. Sunko (urednik), Zbornik radova posveæenih 60. obljetni-ci Prelog-Seiwerthove sinteze adamantana, HAZU, Hrvatskokemijsko društvo, Pliva d. d. Zagreb, 2002.

65. D. Sunko, Obituary – Rativoj Seiwerth (1916–2000), Croat.Chem. Acta 74 (2001) A1–A3.

66. D. Sunko, Rativoj Seiwerth (1916.–2000.), Ljetopis HAZU104 (2001) 733–735.

67. K. Kovaèeviæ, Nobelovac Vladimir Prelog – uèitelj hrvatskihkemièara, Kem. ind. 56 (2007) 109–113.

68. M. Moguš, Klasik organske kemije, u: Spomenica posveæenaVladmiru Prelogu u povodu 120 obljetnice roðenja, K. Ilako-vac, urednik, HAZU, Zagreb, 2007., str. 7–9.

69. S. Miholiæ, Prof. dr. Nikola A. Pušin, Arhiv kem. 19 (1947)149–150.

70. P. S. TutundÞiæ, Nekrolog – Dr. Nikola Pušin, Glasnik Hemis-kog društva (Beograd) 12 (1947) 191–197.

71. S. Paušek-BaÞdar, Flumiani Gilbert, Hrvatski biografski leksi-kon, Leksikografski zavod Miroslav KrleÞa, Zagreb, 1998,svezak 4, str. 307.

72. N. Trinajstiæ, Mladen DeÞeliæ – zaboravljeni hrvatski kemièar,Polimeri 16 (1995) 167–170; pretisak Priroda 86 (1996)28–31; dopunjeno u: N. Trinajstiæ, Ogledi u znanosti i znan-stvenicima, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 30–49.

73. N.Trinajstiæ, Ýivot i djelo Mladena DeÞeliæa – zmaja Klokoè-koga IV., u: Znameniti èlanovi DruÞbe Braæa HrvatskogaZmaja, urednik A. Getliher, DruÞba Braæa Hrvatskoga Zmaja,Zagreb, 1996., str. 14–27.

74. N. Trinajstiæ, Mladen DeÞeliæ (1900.–1989.) – Zmaj KlokoèkiIV. – znanstveni rad i sveuèilišna karijera u Zagrebu, u: Mla-den DeÞeliæ (3. I. 1900.) – 28. XI. 1989.), urednik Ý. Dadiæ,DruÞba Braæa Hrvatskoga Zmaja, Zagreb, 2005., str. 11–23.

75. M. Jankoviæ-Zovko, Mladen DeÞeliæ – pokretaè kemijske zna-nosti u Bosni i Hercegovini, u: Mladen DeÞeliæ (3. I. 1900.) –28. XI. 1989.), urednik Ý. Dadiæ, DruÞba Braæa HrvatskogaZmaja, Zagreb, 2005., str. 25–32.

76. M. DeÞeliæ, Bašèanska ploèa i njeno konzerviranje, LjetopisHAZU 54 (1943) 152–158.

77. J. Lisac, Stjepan Ivšiæ (1884.–1962.), u: Portreti hrvatskih jezi-koslovaca, R. Vince, urednik, Biblioteka hrvatski radio, Za-greb, 1993., str. 215–222.

78. S. Ivšiæ, Sveta Lucija u Jurandvoru i njezin dragi kamen, u: Baš-æanska ploèa, A. Mohorovièiæ, P. Strèiæ, urednici, HAZU, Povi-jesno društvo Krka, Povijesno društvo Rijeke, Zagreb, Krk,Rijeka, 1988, II. dio, str. 168–172.

79. S. Ivšiæ, Bašèanska ploèa, u: Bašæanska ploèa, A. Mohorovièiæ,P. Strèiæ, urednici, HAZU, Povijesno društvo Krka, Povijesnodruštvo Rijeke, Zagreb, Krk, Rijeka, 1988, I. dio, str. 157–159;Vidimo da je zbornik naslovljen s Bašæanska ploèa, a Ivšiæ jesvoj èlanak naslovio s Bašèanska ploèa. Oblik Bašèanska ploèapravopisno je ispravan, buduæi da pridjev bašèanski dolazi odimena mjesta Baška, jer glas k daje è. Meðutim, otoèki ljudigovore mekom èakavštinom i kaÞu Bašæanska ploèa, tako dase oba oblika nalaze u uporabi.

80. M. Moguš, Povijest hrvatskoga knjiÞevnoga jezika, Nakladnizavod Globus, Zagreb,1993.

81. M. Ýagar, Kako je tkan tekst Bašæanske ploèe, Hrvatsko filolo-ško društvo, Povijesno društvo otoka Krka, Matica hrvatska,Zagreb, 1997.

82. N. Trinajstiæ, The 70th Anniversary of Croatica Chemica Acta1927–1997, Croat. Chem. Acta 70 (1997) I–IV.

83. N. Trinajstiæ, Croatica Chemica Acta – najjaèi hrvatski znan-stveni èasopis, u: Ogledi o znanosti i znanstvenicima, Maticahrvatska, Zagreb, 1998., str. 125–142.

84. N. Trinajstiæ, Hrvatski èasopis za kemiju Croatica ChemicaActa, Sveuèilišni vjesnik 44 (1998) 89–92.

85. D. Kegleviæ, Razvoj hrvatske kemije 1930.–1950., Prirodo-slovlje 2 (2001) 245–260.

86. B. Kovaèeviæ, Sluèaj zagrebaèkih revizionista, Grafièki zavodHrvatske, Zagreb, 1989.

87. A. Šolc, Uklanjanje pet profesora Tehnièkoga fakulteta Sve-uèilišta u Zagrebu 1951.–1953., Scientia Yugoslavica 3–4(1987) 123–154.

88. N. Trinajstiæ (urednik), Spomenica posveæena Miroslavu Kar-šulinu (1904.–1984.), èlanu Hrvatske akademije znanosti iumjetnosti u povodu 100. obljetnice roðenja i 20. obljetnicesmrti, HAZU, Zagreb, 2005.

89. D. Seèiæ, Djelovanje Mladena DeÞeliæa u podruèju leksikogra-fije, kemijskoga nazivlje i popularizacije znanosti, u: MladenDeÞeliæ (3. I. 1900.) – 28. XI. 1989.), urednik Ý. Dadiæ, Dru-Þba Braæa Hrvatskoga Zmaja, Zagreb, 2005., str. 33–47.

90. V. Simeon, Osvrt na rad Mladena DeÞeliæa na hrvatskomuznanstvenome nazivlju, u: Mladen DeÞeliæ (3. I. 1900.) – 28.XI. 1989.), urednik Ý. Dadiæ, DruÞba Braæa Hrvatskoga Zmaja,Zagreb, 2005., str. 49–55.

91. M. Proštenik, Nekrolog – Prof. Dr. Tomislav Pinter (1899.–1980.), Croat. Chem. Acta 53 (1980) C1–C4.

92. V. Nièe (urednik), Spomenica – Tomislav Pinter (1899.–1980.),HAZU, Zagreb, 1981.

93. D. Grdeniæ, Tomislav Pinter, Ljetopis JAZU 84 (1981)474–476.


SUMMARY

Croatian Chemistry in the 20th Century. I. From the Turn of the Century to May 8, 1945

N. Trinajstiæ* and S. Paušek-BaÞdar**

The development of Croatian chemistry in the first half of the 20th century is outlined. In that pe-riod Croatia had gone through three political systems – Austro-Hungarian Monarchy (1901–1918), monarchist Yugoslavia (1918–1941) and Independent State of Croatia (1941–1945). Theleading people and important developments in Croatian chemistry in those times are delineated.The ground-breaking influence of Gustav Janeèek and Nobel prize winner Vladimir Prelog onCroatian chemistry is emphasized, each in a different way. This article follows logically our earlierarticle Croatian Chemistry in the 19th Century (Kem. ind. 55 (2006) 333–339).

* The Rugjer Boškoviæ Institute, Bijenièka cesta 54, Zagreb, Croatia Received January 22, 2007* and Croatian Academy of Sciences and Arts, Zrinski trg 11, Accepted April 16, 2007* 10000 Zagreb, Croatia,** Department of History and Phylosophy of Science,

Croatian Academy of Sciences and Arts,A. Kovaèiæa 5, 10000 Zagreb, Croatia

Kem. Ind. povijest kemije i kemijskog inÞenjerstva · Hrvatska kemija u XX. stoljeæu. I....

Documents

Transcript of Kem. Ind. povijest kemije i kemijskog inÞenjerstva · Hrvatska kemija u XX. stoljeæu. I....