KAZALO

SPOMENIMO SE PRIJATELJA

Vlado PULJIĆ

Pjesme...........................................................................................11

Diana.BURAZER

Sjećanje na Vladu Puljića.............................................................18

JEZIČNA PROMIŠLJANJA

Matej.ŠKARICA

Molitva suprotiva Tuđem – riječi strane, riječi drage...................25

POVIJEST

Ivan.PEDERIN

Kukuljević kao povjesničar umjetnosti?......................................29

PROZA

Miroslav PELIKAN

Slikar na trgu.................................................................................39

Tvrtko GAVRAN

KAD PROGOVORE NARODNE POSLOVICE.........................43

Najela se gladnica.........................................................................43

Koja voćka sama pada, ne valja je mlatiti....................................44

� OSVIT 3–�/2009.

PROMIŠLJANJAMario REMETA

Istina.............................................................................................47Anto GAVRIĆ

Zapadna civilizacija (nadmoć ili krah).........................................49Ivan REMETA

Anno.Domini.33...........................................................................51

PJESNIŠTVOAnto GAVRIĆ

Dolazak tvoj..................................................................................59Zvona života.................................................................................60Kuća od neba................................................................................60Reci mi..........................................................................................61

Anto MARINČIĆJabuka...........................................................................................62Pa da krenemo...............................................................................63

Miljenko BULJACtisuću sedam stotina i petnaeste....................................................64ne smije se znati a ni doznalo se nije............................................65pogled...........................................................................................67

Marko BOŠKOVIĆAtelje kod mlinice na Buni...........................................................68

Andrija VUČEMILKoraci u raj ili pakao....................................................................70Koraci bez putokaza.....................................................................72

�KAZALO

Radica LEKOMOME LEPTIRU........................................................................75Tjeskoba........................................................................................75Život..............................................................................................76

Tomislav Grgo ANTIČIĆStećak............................................................................................77

Tvrtko GAVRANNedobrohotne ptice.......................................................................78Ulične svjetiljke ...........................................................................79Riječi za tango..............................................................................80

Višnja LOVRIĆ-MENCEJŠuti vjetre......................................................................................81Ukradena izvornost proživljenog..................................................82Osjećam se sretno.........................................................................83

Zdravko LUBURIĆLedeno hladan okus......................................................................84Otvoren pogled.............................................................................85

Anka PETRIČEVIĆs. Marija od Presvetog Srca

***................................................................................................87***................................................................................................87

Danja ĐOKIĆStanovat ću kod tebe, na poste restante........................................88

Marela MIMICAJutro jedne veljače........................................................................89Kasna pjesma u prozi....................................................................89

� OSVIT 3–�/2009.

Matej.ŠKARICA

Rama, Neretva, Hum!...................................................................90

Slavo Antin BAGO

Hranim dušu..................................................................................91

Muze mi nikad nisu šutile.............................................................91

Jozefina PRANJIĆ

Lašva.............................................................................................92

Serenada........................................................................................93

Tomislav Marijan BILOSNIĆ

KUĆA...........................................................................................94

Kuća A. B. Šimića........................................................................94

Šopova kuća u Jajcu......................................................................97

Marinko NIKOLIĆ

Ime-broj........................................................................................98

Bijeli.dim......................................................................................98

Mijene...........................................................................................99

Želio bih da me pustiš...................................................................99

Zijada ZEKIĆ

Izgubljena tuga............................................................................100

Gubim strpljenje.........................................................................101

MLADI PJESNICI

Iva ĆORIĆ

(U)sud.........................................................................................103

Rat...............................................................................................103

�KAZALO

Arhaizam.....................................................................................104

Korzet.........................................................................................104

Ivan VRLJIĆ

Molitva na samrti........................................................................105

Izgubio sam te.............................................................................106

DJEČJA KNJIŽEVNOST

Jadranka BUKOVICA

Ples s dinosaurima......................................................................107

Radica LEKO

PLAMENI...................................................................................119

Luga............................................................................................119

DRAMA

Žarko MILENIĆ

Ima i gorih stvari.........................................................................123

Ljubo KRMEK

Izgubljena ovca...........................................................................153

OGLEDI I KNJIŽEVNOKRITIČKI TEKSTOVI

Mato NEDIĆ

Šala Milana Kundere i Okvir za mržnju..Ivana Aralice – dodirnice............................................................159

Stoljetna povijest zabilježena u kamenu.....................................167

� OSVIT 3–�/2009.

Antun LUČIĆPečati lirskih zbivanja...............................................................170Parabole, kazivanja iz pobudnica...............................................178

Marina KLJAJO-RADIĆ Pjesma poljskog cvijeća..............................................................183

Đuro VIDMAROVIĆPlava lađa ili o poeziji Zdravka Kordića....................................187Miljenko Stojić kao književni kritičar........................................190

Domagoj ORLIĆPoezija i poetika Vlade Vladića..................................................194

Ilija DRMIĆLuč ljubavi, vez dobrote, dašak neba i žar ljepote......................220

Vlado VLADIĆPravednost prema pjesništvu......................................................229

PRIJEVODIArkadij TIMOFEJEVIČ AVERČENKO

Petuhov.......................................................................................239Franz KAFKA

Na gradnji Kineskog zida...........................................................247Mila MARKOV-ŠPANOVIĆ

Iz ljubavi neke.............................................................................263Par un amour...............................................................................264

Lidija PAVLOVIĆ-GRGIĆA Red Picture..............................................................................265Crvena slika................................................................................265

9KAZALO

A Wanderer ................................................................................266

Lutalac .......................................................................................266

The Weak ...................................................................................267

Slabi............................................................................................267

Flying People..............................................................................268

Leteći ljudi..................................................................................268

Don’t Worry Fellow....................................................................269

Ne brini čovječe..........................................................................269

IGROKAZ

Radica LEKO

IGRARIJE...................................................................................271

Badnjak Mace Ikanove...............................................................271

DOKUMENTI

Izvješće o radu DHK HB-a.........................................................277

11SPOMENIMO SE PRIJATELJASPOMENIMO SEPRIJATELJA OSVIT

Vlado PULJIĆ (1934. – 2008.)

Gunj

. . sinu Validanu

Na plotu uz čatrnju suše stari gunj; pet ovaca razapeto na trnju, pet ovaca utkano u nj.

Donijela ga baba u ruhu, pokrivala se njime mati i petero goluždravih Puljića golicao po trbuhu, bi sreća topli gunj imati.

Grijao nas duže od stoljeća i u nevremenu ratnih godina kad drhtala su nam proljeća kao pod injem skupljena ledina.

Tuđi vojnik jednom ga uze,nagovorio ga siječanj da nam san pljačka, kad nas je vidio sklupčane i gologuze raskravila se u njemu duša seljačka,

12 OSVIT 3–�/2009.

te vratio gunj preko naših nogu i koroman izvadio iz torbe, opsovao nešto, kao na uho Bogu, tog jutra jeli smo vruće drobe.

Gunj topal poput majke u duši,kao sunce i ptičje krilo,danas se pored čatrnje na plotu suši,ljeto je, a u meni oko srca nešto zastudjelo.

Ne prekidaj me kad šutim

Ne prekidaj me kad šutim, tad se u meni sastaju plime. I ne zatrpavaj mi usta zemljom kad izgovorim tvoje ime. Ne prekidaj me kad šutim.

Kamen je vrelo moje šutnje i tuge.Nasloni na kamen uhoi čut ćeš šum moje pjesme,kao da su se istočile dúgeu grlo presušjele česme.

13SPOMENIMO SE PRIJATELJA

Ne prekidaj me kad šutim,još samo trenutaki objasnit ću ti porijeklo ljubavi.Rastvorit ću lubanju kao ruža cvijet –dati novi oblik i smisao svome trnju.

Nasloni mi na usnu svoju usnu i kao u snu čut ćeš moju pjesmu. Kor mrava pjeva mi u krvi i kucavice ludo kucaju.

Kažem ti, ne prekidaj me kad šutim! Bojim se da ne ogluhneš od moga mira, da u strahu ne pomutim muziku što mi u krvi svira.

Nitko ne sluša molitvu moje pjesme. Kor mrava Čuju samo trave, žedni čuju šum usahla zdenca i skamenjene dúge cvrkutom se jave.

Ne prekidaj me kad šutim jer tad, ljubavi moja, veliku pjesmu slutim.

1� OSVIT 3–�/2009.

Krčag

Nosila je na ramenukrčag vode i sunca,nosila radost polja.Puteljkom kroz žito i travušumjela jekao izvor čiste ljubavi.Spopala me žeđ u srcu.U grlu ševe skapala ljepota lipnja.

Šuteći pružila mi krčagi gledala kako pijem.Voda se slijevala niz košuljuplavu od neba,a prsa nadimalakao grudi zemlje poslije kiše.

Pitao.sam.je:Kome nosiš vodu?Nasmijala.sei pogledala u poljegdje netko kosi travu.

Pitao.sam.je:.Kome nosiš radost?Nasmijala.se.i gledala u polje gdje netko kosi travu.

1�SPOMENIMO SE PRIJATELJA

Govorio sam joj: Razbijmo krčag! Smijala se i gledala u polje gdje netko kosi travu.

Pitao.sam.je:Kome je slomljeno srce?Oborila je očii otišla šutećiu polje gdje netko kosi travu.

Na kraju moje nostalgije

ImaBuna vodai Buna selona kraju moje nostalgije. Gdje prestaje muka tijela, šipak počinje slatko da se smije.Tu,u zlatnu jesenkad vino provrijeiz moje krvi pobjegnuzlonosnice zmije.

1� OSVIT 3–�/2009.

Kamenje

Kamen OtacKamen ŽenaKamen.njivai nebo od kamenja.Što je Hercegovina tako sivakad sam ja sav od korijenja.

I korijen brat – žila sestra sva od vjetra i haljina daljina. Presjekla kamen Neretva pa teče pjena od mene vina.

Krševigrčevi šakatežaka,trpi li kamen kad šuti?Pokazujem mu dlanove okorjele od tučei bijem ga jer želim da zajauče.

Udarim ga motikom,on prsne u prah od smijeha,pospe me crnim od preznojena bola,tad dozivam vjetar iz sjevernih topolada smijeh kamenja pretvoriu jauk preko krševa.

I zovem svoje dobre seljakes očima vječno gladnim

1�SPOMENIMO SE PRIJATELJA

i punim molitava u nebo uprtih,da mi iskopaju dva žedna bunara,za dva oka tuge neba,neka se moj bol duboko slijevajer kamen nikada ne će postati njiva.Ako ga pečem suncem nemilosrdnim,u njemu tiganj zmija pišti.Ako ga oplakujem kišama jesenjim,na licu mu se pjeni mahovina mjesečine.Kamen prastaro šutijedino kad umre seljak on kaže:KAMEN POD KAMENOM MOŽE POČINUTI.

Kamen SeljakKamen ŽenaKamen.njivai nebo od kamenja.Što je Hercegovina tako sivakad sam ja sav od korijenja.

Kad moje deblo visoko propupa, kamen čvrsto stisne korijenje da me gladno nebo iz zemlje ne iščupa.

1� OSVIT 3–�/2009.

Diana BURAZER

SPOMINJEM SE PRIJATELJA VLADE PULJIĆA

X. humski dani poezije, Mostar, 31. listopada 2009.

Nekako ove posljednje dvije-tri godine ubrzano usvajam lek-ciju o tome što je to stvarno siromaštvo – moje siromaštvo, i što je to zapravo stvarni gubitak.

Ako do sada već niste, pokušajte razmisliti što nas čini ova-kvima kakvi jesmo. Što je sve utjecalo na nas u svim proteklim godinama, na naša raspoloženja, ponašanja, riječi koje smo izgo-vorili? Što nas je formiralo kao ljude, pa onda i kao umjetnike, osim neizbježnih obiteljskih gena?

Shvatit ćete vrlo brzo, kao što sam i ja, da oko nas postoji mno-go dragih ljudi koji nam na neki neprimjetan, indirektan način pomažu odrasti, definirati tuđe i svoje vrijednosti. To odrastanje traje do konca našeg života.

Moje odrastanje u ljudskom, ali i u poetskom smislu, bit će trajno osiromašeno za sve ono što su mi još mogli dati dragi prija-telji kojih više nema: Saša, Jozefina, Simo, Anđelko... u Zagrebu te Nenad, Dragan, Alija, Vlado... u Mostaru1.

Moji prijatelji i kolege! Toliko različiti, a opet isti – isti u pu-nini svoga života i radosti s kojom su živjeli i stvarali u ovom

1 Saša Meršinjak, Jozefina Dautbegović, Simo Mraović, Anđelko Novaković, Nenad Borozan, Dragan Šimović, Alija Kebo te Vlado Puljić.

19SPOMENIMO SE PRIJATELJA

našem svekolikom svijetu književnosti. Nekako, bez njih danas ni ja više nisam ista. U Mostaru je sve manje ljudi koji mi se raduju kad dolazim, ili u Zagrebu – kad mu se vraćam.

Odlaskom Vlade Puljića nema više one obostrane radosti su-sreta, i već danas mi nedostaje. Uskraćena sam, trajno, za jedan topao prijateljski mostarski zagrljaj.

Moj posljednji susret s Vladom bio je prije nepunu godinu dana na predstavljanju moje knjige u ovom prostoru, Galeriji kra-ljice Katarine. Još pamtim što mi je tom prilikom kazao o mojim pjesama. Onda smo proćaskali o starim danima, o našem davnom književnom putovanju u Nevesinje (i sada pamtim kako su sve usputne kavane na povratku te kasne noći, ili bolje reći ranog jutra, bile naše), dotaknuli smo se i književnih zbivanja u našem rodnom Zagrebu... S tog posljednjeg susreta imam i jednu prelije-pu fotografiju na kojoj se smiješe moje sestre, Vlado i ja.

Eto, o tom bogatstvu govorim!Kad su me kolege iz Društva pozvali da govorim o Vladi Pu-

ljiću, prihvatila sam odmah jer mi to čini posebnu čast i književnu radost – da barem sada, kad već ranije nisam, progovorim o izni-mnom pjesničkom svijetu Vlade Puljića. Još jednom sam uzela Vladine stihove i s dodatnom koncentracijom pročitala skoro sve pjesme te prelistala kataloge s posjeta njegovim izložbama.

Tko je Vlado Puljić? Pjesnik? Slikar? Uz moje skromno po-znavanje slikarstva, kazala bih da uopće ne vidim razliku između Vladinih slika i pjesama. Jedno izvire iz drugog! Može se dogodi-ti da u jednom trenutku uopće ne znate jeste li se vratili s izložbe Vladinih slika ili s predstavljanja neke od njegovih knjiga. Jer, slikarski se motivi tako uspješno preseljavaju u pjesničke i posta-ju tek okvir za tople poetske akvarele i velike mudre riječi.

O Vladi Puljići znamo dosta i nije potrebno trošiti vrijeme na šture biografske i bibliografske podatke. Za života je ostvario mnogo toga i kao čovjek, i kao slikar, i kao pjesnik. Izlagao je

20 OSVIT 3–�/2009.

mnogo. Bila sam na njegovoj velikoj impozantnoj zagrebačkoj izložbi u Mimari. Te smo se večeri, uz ostale, okupili i svi mi koji smo s ljubavlju i umjetnošću bili, a i sada smo, razapeti između dvaju posebnih i dragih gradova: Zagreba i Mostara.

Vlado Puljić objavio je osam knjiga poezije:Ilinštak, Sarajevo, 1966.Veliki kamen, Mostar, 1973.Veliki čempres, 1986.Vinska mušica, 1986.Razorena kuća, 1995.Vodokradica, izabrane pjesme, 1997.Likovno-poetska monografija, 2000.Nar na dar, 2004.Prevođen je na brojne jezike, uvršten u antologije hrvatskoga

pjesništva. Bio je član mnogih likovnih i književnih društava.

Moglo bi se kazati da je Vlado Puljić zavičajni pjesnik, ali samo po korištenom instrumentariju – simbolima koje koristi i kojima kaže nešto daleko više, nešto što ne stane u granice jed-nog zavičaja. Ali, ako mu i priznamo tu zavičajnost kao jednu od glavnih karakteristika, onda Hercegovina može njegove stiho-ve, bezuvjetno, uzeti kao jedan izniman reklamni proizvod. Jer, Hercegovina je u Puljićevim stihovima prelijepa! Nije samo od kamena i sunca, nije škrta vodom (iako se žeđa), nije siromašna krajolicima... Kada je Puljić opisuje, čitatelj je može u potpuno-sti doživjeti, može osjetiti tu nesnosnu jačinu sunca, tvrdoću ka-mena, strah od zmija. U tom svjetlu najbolji je primjer predivna pjesma U hladu smokve koja je daleko više od opisa čovjeka koji kopa vinograd pored smokve.

Među Puljićevim simbolima – sunce, kamen, smokva, šipak, loza, bajam, čempres... – simbol žeđ ima posebno mjesto. Taj

21SPOMENIMO SE PRIJATELJA

iskonski osjećaj žeđi u njegovim pjesmama predstavlja poslje-dicu (jer nema vode), ali nagovještava i novi početak. Jer, gdje nas sve može odvesti žeđ? Neslućene su putanje čovjekova tijela i duha, a osobito pjesničkog! I svi ostali simboli kao da se baš toj žeđi pokoravaju i njoj služe:

U dnu suha bunaratalog moga siromaštva.U dubini gdje tišina trunesmrskano nebesko zrcalonijemom tamom kune.Ni suze, ni kapljice kiše,niti zvijede mu u oku,samo ga sunce vatrom zaštrcalo.

(Žeđ iz zbirke pjesama Veliki čempres)

No, Puljićeva poetska slika Hercegovine dovedena je do savr-šenstva preko druge skupine simbola: gunja, motike, čempresa… Vladina antologijska pjesma Gunj svojevrsna je obiteljska saga o Puljićima, u kojoj gunj postaje simbolika ljubavi, svakodnevice života i opstanka. Ne mogu ne spomenuti pjesmu Hercegovina.koja je zapravo „pjesma nad pjesmama“ cijelog Puljićeva opusa. Ništa se o Hercegovini nakon te pjesme ne treba kazati! Na kraju se pjesme nalazi ta magična metafora izrečena preko jednog obič-nog čempresa.

Otrovni dani ljeta osuli bezbroj strijelapokorno gine vinograd u strani, jedino suncu prkosi košćelai čempres prisutan na svakoj sahrani.

22 OSVIT 3–�/2009.

Nezaboravna Vinska mušica otkriva originalnost pjesnikovih motiva. Pjesma izaziva istovremeno i divljenje i smiješak.

Namjerno sam posljednju knjigu Vlade Puljića Nar na dar.ostavila za kraj. Ne samo zato što je to posljednja njegova knjiga nego i zato što bi nas sve mogla podsjetiti na to što je zapravo po-ezija. Naime, radi se o maloj velikoj knjizi poetskih bisera. Život-ne mudrosti opet su utkane u isti hercegovački akvarel i poznate motive, ali sve je kazano jednostavno da jednostavnije ne može biti. Ne mogu se oteti dojmu da ih je Vlado, svaku pojedinačno, napisao jednim potezom kista, u jednom dahu.

Tijelo mi je kao naramak slomljenog granja – kazat će Vlado Puljić u jednoj od svojih prelijepih jednostavnih metafora.

Puljćev klesar dlijetom izbija plač iz kamena, a jedno malo obično janje postaje oblak:

Poput anđelaU naručju nosim janje:mali oblak koji privijam na grudi.

Ili, mala velika pjesma o travnju!

Travanj je sunce u zaletuosvanule trešnje s bijelim dokoljenicama kao djevojčice na izletu.

Neobična je i ta Puljićeva slojevitost emocija u kratkim pje-smama. U pjesmi o progonitelju imate osjećaj progonjenoga, ali i nadu da ćete biti zaštićeni iskazanu preko lika majke, jer sve su majke iste – dat će hranu i utočište.

23SPOMENIMO SE PRIJATELJA

U šeretskoj pjesmi Susret imamo humor, a u pozadini toga hu-mora krije se zapravo potpuno druga emocija – žal za prošlim vremenima.

Četrdeset godina poslije Sreo sam Kristinu u ljekarni.Uzimali smo isti lijekProtiv gologuzog djetinjstva.

Japanci su ponosni na haiku i trešnje, a mi na Puljića i njegov nar:

Raspukli narGori kao žarNa dlanu rujna.

Samo istinski pjesnik, a uz to i slikar, jedino može pjesmu Svitanje započeti stihom: Netko je prije mene prošao livadom / i odnio rosu na prstima. Dalje se otvara i slaže sve samo po sebi: i vrbik i majka ulaze u magličastu sliku svitanja.

Ne mogu ne spomenuti pjesmu Tuga – našu vječnu inspiraciju, o kojoj su neki pjesnici napisali gomile stihova, a Puljić jedno-stavno kaže:

TUGADolazi od svježeg grobaOd dugih kiša.Tuga ima svoja godišnja doba.I moglo bi se tako u nedogled.

I moglo bi se tako u nedogled.

2� OSVIT 3–�/2009.

Želja mi je bila da nakon ove večeri, ovog teksta, u nama osta-ne neki stih! To je najviše što za pjesnika, a i prijatelja, možemo učiniti. Ili da vas potaknem da ponovno, kad budete imali vreme-na, uzmite pjesme Vlade Puljića i pročitate ono što mislite da ste već pročitali. Nemojte učiniti istu pogrješku koju sam, na žalost, i ja učinila kod prvog čitanja, pa brzo prelistati knjigu, preletjeti okom stihove. Pustite se kroz njih! Kao niz rijeku. Bit će to, iako su pjesme kratke, dugo i prelijepo putovanje kroz iskonsku poe-ziju.

2�jezična PROMIŠLJANJAjezična PROMiŠLjanja OSVIT

Matej ŠKARICA

MOLITVA SUPROTIVA TUĐEM – RIJEČI STRANE, RIJEČI DRAGE

Posljednjih tjedana na hrvatskim televizijskim postajama, in-ternetskim stranicama i glasilima pojavila se jedna neuobičajeno učestala navika ili, bolje rečeno, potreba izgovaranja određene strane riječi. Zapravo, moglo bi se reći da se radi o neobičnu kva-ru i neumjesnoj zvučnosti u jeziku, a jezik, kao duh koji prožima i združuje ljude, nešto je najsvetije za narod i naciju. Treba ga čuvati i na njegovu izričaju svakodnevno raditi.

Naime, u vremenu opće prisutnog pojma socijalne i gospodar-ske krize korištenje strane riječi, tuđice, odnosno jednog zvučnog turcizma kojim se želi prikazati loše stanje u hrvatskom društvu doseže svoje vrhunce. Jedna se takva riječ ovih dana i tjedana tako uporno, učestalo i omiljeno vrti u sklopu medija da postaje nevjerojatno kako se nitko ne oglasi na tu negativnu pojavu koja vrijeđa svako imalo pismenije uho. Da skratim, radi se o haraču, turcizmu koji nas vraća ili bi nas slikom trebao vratiti u vremena tursko-osmanlijskih osvajačkih pohoda i pustošenja po ovdašnjim kršćanskim zemljama. Čini se da se pojedini mediji, kojima sada ne treba navoditi ime jer će ih upućeniji prepoznati, natječu tko će više u opisima oskudice, rastućih cijena, povećanih troškova življenja te slabljenja srednjeg građanskog sloja zbog Vladinih nameta, upotrijebiti tu živopisnu tuđinsku stranu riječ iščupanu iz povijesnih knjiga ili spjevova. Netko ju je nedavno umjesno

2� OSVIT 3–�/2009.

prvi put spomenuo kao kritiku zbog uvođenja kriznog poreza i sada ona „pljušti“ iz zvučnika te na veliko treperi s ekrana. Čak se našla u službenoj početnoj najavi u središnjim informativnim emisijama poput Dnevnika u 19.15 pa nadalje. Osim što je čuje-mo u domovima i u kafićima, ona je čak i u Saboru!

U Saboru Republike Hrvatske, gdje je dužnost i goruća potre-ba govoriti književnim hrvatskim jezikom, u toj instituciji viso-kog zastupničkog tijela građana i nositelju zakonodavne vlasti u kojemu sjede i odlučuju o sudbini države brojni istaknuti članovi i svojevrsne stranačko-društvene perjanice (koliko god se čitatelji možda ne slagali s tim), turcizam harač vrti se od zastupničkih klupa pa sve do govornice. Pojedini je zastupnici izgovaraju tako omiljeno kao da se natječu za naklonost već umnogome oguglale svjetine koju zapravo „zaboli briga“ što oni mudro ili manje mu-dro zbore, a kamoli da ih je briga za nekakvo jezično čistunstvo. No, nije ovdje sada i samo riječ o jezičnom čistunstvu i potrebi istoga! Riječ je o određenoj traljavoj površnosti, neupućenosti, nevoljkosti učenja i promjene, neznanju i tupljenju koje graniči s idiotizmom, a koje kao takvo ogromna većina prihvaća gotovo bez pogovora. Što više treba reći? Ljudima se riječ sviđa!

Isto tako, u ovom se slučaju ne javlja nitko od domaćih inte-lektualaca ili pak ljudi od struke da bi javno prozborio o neumje-renu korištenju strane riječi, o davanju lošeg primjera slušatelji-ma, o omalovažavanju vlastitog jezika, njegove zasigurno bogate i slikovite riznice. Nije se oglasio nitko od sveučilišnih profesora, lingvista, članova zavoda, udruga ili agencija… Nitko, barem ko-liko ja znam!

Što je još začudno gore, turcizam harač, odnosno izvorno arapska riječ arač (uzmimo rječnik Abdulaha Škaljića), u odre-đenom neizravnom prijevodu znači trošak, izdatak, glavarina ili vrsta osobnog poreza koji se nemilosrdno ubirao od muškaraca nemuslimana. Mogućno – ubiranje, kupljenje, pljenidba i sl.

2�jezična PROMIŠLJANJA

Istodobno, televizijske postaje „tupe i trube“‘ do mjere da je slušateljstvo i gledateljstvo već oguglalo, postalo gluho ili pak skoro pa potpuno nezainteresirano jer je kao zabavljeno preživlja-vanjem. Možda i jest jer Zagreb je uobičajeno pust u ove srpanj-sko-kolovoske dane. Izgleda da građani liječe navodnu neimašti-nu i krizu ljetovanjem na Jadranu.

I tko zapravo mari za jezik kad čitajući portale zamjećujem da su stalno najčitanije „vijesti“ vezane za tjelesnost, seksualnost, crnu kroniku, rubriku prevrtanja po tuđim životima ili ogovara-nja. Kao da je tu bitan estetski i ćudoredni kriterij, pravilno izra-žavanje i korištenje naših riječi, izgovor ili opći smisao u vre-menu agresivne osrednjosti, materijalizma i rastapanja tradicio-nalnih vrijednosti!? U današnjem nazovi suvremenom hrvatskom društvu čini mi se kao da su uz gotovo svakodnevno građansko kukanje iz prikrajka na sve i svašta bitni samo pun trbuh, neobve-zno i veseljačko životarenje uz „zabavne programske blagoslove“ s televizije, populističko zaprepaštenje na prvi dojam, puteno-tje-lesna podgrijavanja oguglalih i duhovno otupljenih mladih jedin-ki itd., itd… No, to je dobrim dijelom i slika čitava današnjeg svijeta. Zar ne?

29POVIJEST POVIJEST OSVIT

Ivan PEDERIN

KUKULJEVIĆ KAO POVJESNIČAR UMJETNOSTI?

Povijest umjetnosti bavi se, pored ostalog, i proučavanjem za-mkova1 i crkava. Time se bavio i Kukuljević. Pa ipak, moramo reći da on nije bio vizualni tip te da će se u njegovim radovima vrlo rijetko pročitati termini kao gotika ili renesansa kao stil grad-nje. Zato u samom početku moramo postaviti pitanje je li on bio povjesničar umjetnosti i koliko je naslov opravdan.

U prilogu pod naslovom „Dogadjaji Medvedgrada“2 Kukulje-vić nije ni u naslovu naveo da bi se radilo o umijeću gradnje, nego je počeo da u Zagrebu svatko zna gdje su razvaline toga grada, a nitko za njih ne mari. Bio je to prijekor čitateljstvu sličan kasni-jim prijekorima Augusta Šenoe koji je uređivao Vienac�. Bio.je.to.ujedno poziv na intelektualnost, i to nacionalnu intelektualnost, u kojoj će nastati Hrvatska kao suvremena nacija. Onda počinje s provalom Tatara i Mongola, „zlatne orde“ koja je za sobom osta-vila pustoš. Zagrebački biskup File, ili Filip, koji je kao kanonik vojevao protiv Tatara, utemeljio je Medvedgrad. Gradnjom je upravljao kanonik Benko. Zagrepčanima se ipak nije sviđalo da 1 U hrvatskom jeziku osim riječi zamak imamo još i riječi grad. i.gradina.

– castrum, chester, castle, Burg, chateau-fort, castillo, castello.2 Arkiv za povĕstnicu jugoslavensku, knj. II (1854.), str. 31. – 132.3 Ivan Pederin, Časopis Vienac i književna Europa; Njemačka, austrijska i

ostale književnosti u hrvatskom časopisu Vienac, 1869. – 1903., MH, Za-greb, 2006.

30 OSVIT 3–�/2009.

se u neposrednoj blizini grada gradi takav tvrdi zamak pa je bi-skup File tražio od pape Innocenza da mu potvrdi darovnicu kralja Béle IV. Gradnja je dovršena 1254. godine. Kukuljević jedva da opisuje zamak s umjetničke strane što ima opravdanja jer su kod takvih zamaka umjetnički kriteriji uzmicali pred vojnim. Ubrzo se pokazalo da je ta utvrda od znatne strateške važnosti pa kad je Zagreb napadala vojska češkog kralja Otokara, banovi su branili grad utvrđeni u Medvedgradu. Zagreb je, dakle, stupio u povijest sa Zlatnom bulom Béle IV., a povijest je pokrenuo Medvedgrad koji je sa Zagrebom bio vrlo blisko i tijesno vezan. Onda je žu-pan Gardin ratovao protiv zagrebačkog biskupa zbog tog grada koji je mijenjao vlasnike, ali se protiv Zagreba uvijek ratovalo iz Medvedgrada. Stjepan Babonić pregovarao je s biskupom Augu-stinom Kažotićem da biskup kupi grad. Ugovor je sklopljen, ali i poništen. Medvedgrad je onda utočište Vladislava i Miroslava Kotromanića, biskup Vladislav traži svoje pravo na Medvedgrad, slijedi raspra između bana i biskupa, otimanja, Rudolf Alben pro-daje grad grofovima Celjski koji već imaju velika imanja u Hr-vatskoj. On je u Medvedgrad namjestio vrlo okrutnog upravitelja Wilhelma Stamma Theutonicusa koji je ratovao sa Zagrebom. Na kraju je vlasnica grada udovica posljednjeg grofa Celjski. Njezi-na su djeca sva pomrla, a grad joj otimaju moćni velmože. Onda se Medvedgrad zalaže, prelazi iz ruke u ruku, u Hrvatskoj više nema ni privida zakonitosti, osobito za kraljevskog kaštelana Iva-na Thuza. Kukuljević navodi slijed kaštelana. Poslije bitke na Kr-bavskom polju Turci potiskuju bogatog feudalca Ivana Karlovića prema zapadu. Slijede nemiri i ratovi. Kaštelan je Matija Skalić, vrlo nemiran čovjek, brat mu je Mihajlo, otac još nemirnijeg Pavla Skalića o kojem je Kukuljević napisao životopis. Potom je Med-vedgrad u vlasti roda Gregorijanec i napokon Ursule Heningovi-ce, koja poslije muževe smrti ratuje s banom. Onda je u Medved-gradu nasilni Franjo Tahi koji ratuje s Gregorijancima. Baltazar

31POVIJEST

Gregorijanec je potaknuo njegove kmetove da se pobune. Plane seljačka buna u času dok su Turci plijenili Hrvatsku. Buna se širi pa protiv pobunjenih seljaka ustaju ban i biskup Juraj Drašković. Matija Gubec hrabri svoju vojsku vatrenim govorom, ali seljaci su bez reda i pravog oružja. Slijede okrutnosti Matije Keglevića i Gašpara Alapića, javno smaknuće Matije Gupca i Andrije Pasan-ca. Malo iza toga umre Franjo Tahi, ostavlja pet sinova i tri kćeri koji nastavljaju svađu s Gregorijancima. Seljačka buna najvažniji je događaj vezan za Medvedgrad. Kukuljević nije protiv seljaka. Na kraju navodi mnogo građe o Medvedgradu.

Ta je buna nadahnula Šenou na pisanje svog povijesnog ro-mana.Seljačka buna koji je uz Zlatarovo zlato.i.Čuvaj se senjske ruke pravi manifest hrvatskog liberalizma. Time je Šenoa knji-ževni sljedbenik Waltera Scotta.4.

Prilog pod naslovom „Prvostolna crkva zagrebačka opisana sa gledišta povjestnice umjetnosti i starinah“, tiskan u Zagrebu 1856. (Tiskom narodne tiskarnice dra. Ljudevita Gaja), počinje spomenom „U prostranoj domovini naroda hrvatskoga“ o provali Tatara i Mongola, tih azijatskih barbara, koji su sa zemljom srav-nili Sisak, Srijem, Solin, mnoge krbavske i modruške crkve pa i neke požeške i čazmanske.

Hrvatski teritorij nije velik, ali je hrvatski narod u Kukuljevi-ćevo doba živio u četiri ili pet političkih jedinica (ako ubrojimo

4 Ivan Pederin, Der historische Roman in Österreich und Kroatien, Eduard Breier und August Šenoa, Österreichiche Osthefte, god. 19., sv. 4, Beč, 1977., str. 276. – 286.

Šenoa kasni za Walterom Scottom kojega cenzura nije voljela, odnosno do-pustila je uvoz njegovih knjiga tek 40-ih godina 19. stoljeća. Ivan Pederin, Austrijska cenzura i nadzor nad tiskom u Dalmaciji, Zadar, 2008. str.106.

O Šenoi kao liberalu, Ivan Pederin, August Šenoa u odnosu s austrijskom i njemačkom književnošću i političkom ideologijom, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice - VDG Jahrbuch, 1996., str.19. – 43.

32 OSVIT 3–�/2009.

Mađarsku u kojoj je onda živjelo dosta Hrvata). Putopis ilirizma onda je išao za tim da otkrije Hrvatsku i da Hrvate nacionalno osvijesti.5 To je i Kukuljevićevo polazište.

Drugo polazište je provala Tatara s kojom kao da za nj počinje hrvatska povijest i on se tom provalom mnogo bavio i ona zvuči kao ono ab urbe condita. To nije bez osnove jer je za Zagreb počelo povijesno doba s tom provalom i s bulom Béle IV. Ta provala ostavlja dublji dojam od povijesti hrvatskih narodnih vla-dara koji su za nj pojam drevnosti hrvatskog naroda pa su velikaši znatni samo ako vuku podrijetlo iz njihova doba. Na zemljopisnoj strani Kukuljević vidi zapad kao pojam „izobraženosti“ kojemu i mi spadamo, ali nas on ne vidi. (A kako nas je mogao vidjeti kad nismo imali u punom smislu državu?) A na drugoj su strani azijatski barbari: Tatari, Mongoli i Turci, ali u manjoj mjeri, oso-bito u životopisu Mehmed-paše Sokolovića. No, i Turci su rušili hrvatske crkve.

Prvostolna crkva u Zagrebu ponos je domovine kojoj se po-klonio čak i kralj kad je bio u Zagrebu, a dao je i novac da se ona popravi i obnovi poslije potresa 1880. U toj prvostolnoj crkvi leže u vječnom miru banovi, biskupi, zaslužni svećenici i pisci. Spomenuo je mnoge nadgrobne spomenike, ali i pročelje koje je neukusno „skrpano“. Imao je, dakle, ukusa. A onda je završio da svoje djelo predaje „u ruke naroda“ i „pod zaštitu duhovnih pastiera“.

Kukuljević ne počinje zamornim opisom izgleda crkve, kako to obično pišu povjesničari umjetnosti. Počinje s njezinim ute-meljenjem, a utemeljio ju je sveti Ladislav 1091. – 1095., mađar-sko-hrvatski kralj. Ti kraljevi, a i Mađarska, za Kukuljevića su pozitivni pojmovi barem do XVIII. stoljeća, osobito Béla IV. Ku-kuljević ne spominje da je taj čin značio da će ta crkva i biskupija

5 Ivan Pederin, Hrvatski putopis, Rijeka, 2007.

33POVIJEST

postati glavnim osloncem vlasti mađarskih i hrvatskih kraljeva u sjevernoj Hrvatskoj. Barbarske tatarske horde razorile su tu crkvu 1241., a crkvu je onda obnovio biskup Timoteo. Kukuljević je doznao o povijesti te crkve iz rukopisa Rafaela Levakovića koji je čitao u Rimu. O Timoteu je doznao iz nekog djela Ivana Tomka Mrnavića.

Poslije Tatara crkvu su oštetili vojnici češkog kraja Otokara. Gradnju je nastavio biskup Augustin Kažotić (1304. – 1318.) možda o trošku kralja Karla Roberta, koji je Kažotiću dugovao krunu sv. Stjepana, nastavio je biskup Ivan Alben (1420. – 1433.) pa Osvald Thuz (1466. – 1499.) i njegov nasljednik Luka Baratin koji je s deset tisuća florena kralja Vladislava popravio biskupski dvor. Ovo Kukuljević doznaje od Krčelića. Novce za dogradnju crkve dobio je Toma Bakač, ali ih je potrošio u druge svrhe. Cr-kva je opet oštećena za biskupa Tome Erdödyja u borbi feudal-nih stranaka kada ju je opet oštetio carski general Thurn. Biskup Petar Domitrović molio je od plemstva dobrovoljne priloge za dogradnju i popravak crkve. Kukuljević je spomenuo i graditelja Albertala 1643. Onda se srušio krov za biskupa Martina Bogdana. Kukuljević je potom prešao na opis vanjskog izgleda crkve koja je građena u „gotičkom slogu“, a krov je ipak više okrugao nego šiljast. Prikazao je natpise i grbove i predvratje sagrađeno za bi-skupa Benka Vinkovića, inače bogoslovnog pisca.

Pritom se dotaknuo i gospodarskih pitanja pa je pisao kako i koliko je plaćen majstor Albertalo, koji je gradio zvonik pošto ga je oštetio general Thurn, pa kotlar Juraj Schweiger koji je sagra-dio novi krov.

Posebnu pozornost posvetio je zvonima koja su imala i svoja imena: „zvon blažene djevice Marije, Zvon Prebendar“. Naveo je i kad su lijevana. Majstori su obično bili Nijemci, a zvona su lije-vana ponekad u Beču. Ovdje se Kukuljević osvrće na Nijemce u Zagrebu, ali ne navodi njihovu ulogu. Oni su obično bili obrtnici,

3� OSVIT 3–�/2009.

a gdje bi oni došli, oživio bi grad, a sa sobom bi donosili gotiku koja se u srednjoistočnoj Europi smatrala njemačkim stilom6 iako je nastala u sjeverozapadnoj Francuskoj i jugoistočnoj Engleskoj i odatle se širila.

Potom je Kukuljević vrlo detaljno opisao unutarnji izgled cr-kve, oltare, majstore koji su ih gradili, napise, pojedine kapele i osobe koje su dale novac da se one izgrade. Opisao je blagajnu u kojoj svetačke moći, srebrne ploče za oltar, crkveno posuđe, Božji grob (u Velikom tjednu), biskupske palice, mitre urešene dragim kamenjem. Obično bi dodao i vrijednost u novcu. Opisao je odjeću, sagove, knjige služebnika, tiskani služebnik te, napo-kon, uzde i banovu sablju, zavjetne poklone. Na kraju je opisao biskupov grad.

Prvostolna zagrebačka crkva postala je na ovaj način pitanje gradnje, umjetnosti, raznovrsnih zanata i zanatlija, demografsko pitanje jer su mnogi majstori dolazili iz njemačkih zemalja, po-stala je pitanje rata jer se ona u ratovima oštećivala, gospodarsko pitanje plaćanja radova na crkvi. Ona je postala i pitanje pobož-nosti i njege vjerskog života, ali tu je Kukuljević dosta suhoparan. Jednom riječju, u toj je crkvi sadržana cijela hrvatska ili sjeverno-hrvatska povijest; ona je blisko saživljena s hrvatskim narodom. Srednjovjekovne crkve imaju svoju osobnost koja se očituje u njezinoj imovini. Mnogi pobožni ljudi nadarili bi neku crkvu s kojom su bili osobito vezani ili bi joj nešto ostavili u oporuci. Tako je crkva postala vlasnicom neke imovine; župnik ili biskup te crkve postao bi „vremenitim uživaocem“ njezine imovine. Ova crkva ima svoju osobnost, a ona je u Kukuljevićevu opisu hrvat-ska.

6 Ladislaw Luscizkiewicz, Bildende Kunst, Architektur, u zbirci Die österre-chisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, svezak o Galiciji, str. 665. − 720.

3�POVIJEST

Ovo je prilika da kažemo nešto o Kukuljevićevu odnosu prema crkvi i vjeri. Kukuljević je dijete laičkog XIX. st., on je katolik, ali ne i protuklerikalac. Ili možda ipak jest? On nalazi da se interesi Rimske kurije nalaze u raskoraku s interesima hrvatskog naroda, ne države. Zbog toga je on tu i tamo sumnjičav prema Crkvi, a za neke barokne pisce nalazi da su s njom odviše povezani te da im je ona sputala ruke. Buđenje nacionalne svijesti i domovinski rad za nj su svakako važniji od pastoralnog. S druge pak strane, nije prijatelj pravoslavaca jer su se oni teško i sporo integrirali u po-litički život Hrvatske ili se uopće nisu integrirali. Nije protivnik protestanata, ili je jedva protivnik, a protestanti su u Hrvatskoj proganjani za razliku od pravoslavaca na koje je ipak bilo pritisa-ka da se sjedine i da se na taj način integriraju u hrvatske prilike. Ipak, on nikad ne piše iscrpno o pravoslavlju. Nema osude.

Kukuljević je nastavio s opisom Susedgrada7. Opisao je zido-ve, braništa, oba tornja, zamak na dva kata i više tornjeva, a onda je odmah prešao na opis okolice i prikaz krajolika i špilje u kojoj je stanovao sv. Martin kao pustinjak. Njemu su posvećene dvi-je kapelice, stara gotička i nova, „…romantični klanac Sutiska“. Claude Lévy Strauss je u Tristes tropiques opisao sjevernoame-rički krajolik kao tvornicu na otvorenom nebu i tom krajoliku su-protstavio europski krajolik u kojem je čovjek živio tisućljećima i ostavio trag na krajoliku. Susedgrad se stopio s krajolikom u kojem je Hrvat živio mnogo stoljeća, a to važi i za mnoge druge krajolike u Europi. Primjerice, u Goetheovoj pjesmi Willkommen und Abschied vidimo da on sam, Goethe, jaše kroz jedan srednjo-europski, njemački krajolik. U pjesmi Der Fischer Goethe je opi-sao švicarski krajolik s jezerom, a sam je nekoliko puta putovao u Švicarsku. U pjesmama nije napisao da je krajolik njemački od-

7 Vidi: Kukuljević Sakcinski, Ivan, Njeke gradine u Kraljevini Hrvatskoj, sv. I - III, Štamparna Dragutina Albrechta, Zagreb, 1869.

3� OSVIT 3–�/2009.

nosno švicarski, ali se to ipak zna. Kukuljević je opisao hrvatski krajolik u kojem kao njegov dio sudjeluje Susedgrad slično kao što u Austriji mnogobrojni srednjovjekovni zamkovi daju neki pečat krajoliku. Kukuljević se tu oslonio na pojam krajolika u njemačkoj romantici gdje krajolik znači stanje duše.

Onda je prikazao njegovu povijest. Sagradio ga je kralj Karlo Robert, ispod njega je mjesto na kojem se naplaćivala tridesetina od trgovaca što su dolazili iz Mletaka ili iz Njemačke. Zemljište je, prema listinama iz 1316., pripadalo cistercitima koji su još 1345. ubirali zemljarinu. Onda je kralj zamak darovao Nikoli Totu. Kukuljević piše dalje o njegovim nasljednicima i potomci-ma. Posljednji Tot koji nije imao djece ostavio je grad Dori He-ningovici, udovici koja se 1460. udala za Bartola Frankopana. Nju je naslijedio sin Ivan jer kraljevski fiscus nije priznao kćer Ivana Heninga kao nasljednicu. Naime, žena u srednjem vijeku nije mogla nasljeđivati nekretnine. Kukuljević je nastavio nabra-jati nasljednike i vlasnike do 1564. kad je zamak pripao hrabrom, ali nasilnom Franji Tahiju koji je živio u zavadi s mnogim velika-šima. Tahi je tajno uveden u posjed, susjedni velikaši su prosvje-dovali, ali Tahi je ipak ostao vlasnikom Susedgrada. Međutim, obitelj Hening digla je svoje ljude na Tahija i oplijenila Sused-grad. Ban Petar Erdödy krenuo je s vojskom na Heningove, ali je doživio poraz. Uslijedila je parnica i Heningovi dobiše svoju polovicu. Međutim, plemstvo je pobudilo Tahijeve kmetove da se pobune. To je bila seljačka buna koja je završila 1574. pogu-bljenjem Matije Gupca. Tahi je iste godine umro, a parnica se nastavila 1848. Na kraju je Josip Jelačić od brojnih nasljednika i vlasnika kupio jedan dio Susedgrada.

U prilogu „Grad Samobor“ pisao je kako je češki kralj Otokar ratovao protiv Béle IV. Opsjeo je Zagreb pa je 1260. – 1269. sa-gradio Samobor kako bi osigurao plovidbu Savom od napada iz Zagreba. Ban Ivan Oklički, pobožni vitez naklonjen cistercitima

3�POVIJEST

koji su kraj Zagreba imali dva samostana, nije mirovao dok nije osvojio Samobor. Početkom XV. st. Samobor je u vlasti grofova Celjski. No, i Samobor je, kao i drugi gradovi grofova Celjski, ili milom ili silom pao u ruke Matije Korvina. Zatim je Samobor nasljedstvima i nasiljem prelazio iz ruke u ruku.

Na taj je način Kukuljević nastavio opisivati zamkove veći-nom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Bili su to utvrđeni zamkovi u kojima nije bilo raskoši. U njima su stolovali nasilni, ratnički raspoloženi i okrutni feudalci koji su međusobno ratovali zbog zemalja i gradova, a vrlo su često ratovali i sa slobodnim kraljev-skim Zagrebom i sa zagrebačkim biskupima. Ti su feudalci ipak zvučna imena hrvatske povijesti što zamku daje sjaj i povijesnu ozbiljnost. Opis tih zamkova zapravo je njihova povijest, ali i više od toga − mjesna povijest sjeverozapadne Hrvatske u doba feu-dalne anarhije s nasiljima, parnicama i sl.

Drukčije nije ni moglo biti u doba koje nije poznavalo ni ka-tastra, ni zemljišnika ni nezavisne sudbene vlasti. Ali to su steče-vine pravne države XIX. st. koja je onda još bila daleko, a Kuku-ljević je u njoj živio.

On je opisivao zamkove, ne dvorce iz sigurnijih razdoblja ka-kvo je XVII. i XVIII. st. U tim dvorcima velikaši su živjeli ljeti, „na ladanju“8 kako se to onda govorilo. Oni su u to doba nadzirali poljske radove, uzimali od seljaka dominikale, a u dvorcima su se održavali balovi, koncerti, kazališne predstave. Agrarna reforma i novčana ekonomija uništile su tu ladanjsku kulturu jer više nije bilo tlake i kmetova koji su te dvorce gradili i održavali.9

Ti zamkovi nositelji su i vidljivi znak povijesti, one moderne nacionalne povijesti koju je otkrio isti Kukuljević i koja niti je prestala, a niti zaboravljena.

8 Ladanje od njemačkog auf dem Lande.9 Ivan Pederin, K pojmovima αναχορειν εν το ερεμω, otium, vita monastica,

ladanje i ljetovanje, Godišnjak grada Korčule, 11 (2006.), str. 77. − 87.

39PROZAPROZA OSVIT

Miroslav PELIKAN

SLIKAR NA TRGU

Berislav Kratofil zašao je u duboke šezdesete, akademski slikar sa značajnim opusom, nizom izložaba, cijenjen od kriti-ke, prihvaćen na tržištu, no sam, u cijelosti sam, znao bi rijetkim znancima reći. Proživio je solidan život, nikada nije bio slobodni umjetnik, užasavala ga je sama pomisao na moguću neimaštinu. Stoga je niz desetljeća radio kao ilustrator na fakultetu, a često se i prepuštao užitcima rada na knjigama za najmlađe.

Berislav je potjecao iz dobrostojeće obitelji koja se doselila u grad neposredno prije njegova upisa na umjetničku akademiju. Staloženo je studirao, nije se pretjerano isticao, profesori su veći-nom smatrali da će moći pristojno živjeti od izrađivanja portreta, jer oni su mu od samoga početka dobro išli.

Svaki je dan prolazio Talijanskim trgom – obitelj je stanovala u neposrednoj blizini, u Zavojitoj ulici. U skromnom starom ate-lijeru u Strmoj ulici marljivo je slikao svako popodne, prijepodne se vrijedno bavio ilustriranjem. I tako miran život prolazi, često bi pomišljao Berislav.

Dosta se kasno oženio. Karmela je imala kćer iz prvoga braka i neka loša iskustva. Svojom mirnoćom održao je brak. Djevojčica, pa brzo i djevojka, prihvatila je njegovu ulogu oca. Sve je funkci-oniralo, bez potresa, lijepo, ugodno, pravocrtno. Neke su godine donosile bolju prodaju slika s njegovim već poznatim motivima Talijanskog trga, druge pak više narudžbi za portrete, a bilo je i

�0 OSVIT 3–�/2009.

razdoblja kada je samo preslagivao sve veće kupove dovršenih ulja. Prije odlaska u atelijer redovito je zalazio u mali restoran na Talijanskom trgu. Ujutro bi pio kavu, a na povratku pivo.

Razmišljajući o proteklim vremenima, u šezdeset sedmoj go-dini, Berislav se prisjetio da odavno nije bio u atelijeru u Str-moj ulici, s gorčinom se sjećao da odavno nije držao kist u ruci. Atelijer se nalazio na tavanu, a on se teško penjao. Ne samo da nije slikao, nije ni preslagivao slike na posebno izrađenoj polici, potpuno se otuđio od vlastitih slika. Uočio je da sve više vremena provodi u malom restoranu na Talijanskom trgu. Neobično toplo, iskreno, volio je trg – trg njegove mladosti, trg prvih izložaba. Ljeti bi sjedio na terasi i s neskrivenim zanimanjem promatrao i udisao kretnje i zvukove trga, živost tržnice, raznolika lica, goto-vo vječne zgrade koje okružuju trg.

Posljednjih nekoliko godina postajao je sve zaboravniji pa mu je Karmela u džep spremila papirić s imenom, adresom i telefo-nom. Dogodilo mu se već nekoliko puta da navečer, po izlasku iz restorana, jednostavno nije znao kamo mora ići. Plodovi starosti bili su sve bujniji, stoga i papirić. Srećom, konobari su ga dobro poznavali pa su ga nekoliko puta i dopratili do kuće.

Berislav je svakim danom bio sve tužniji, sve svjesniji da su mnogi iz njegove generacije, a i neki mlađi, već otišli. Čuo je da su neki i u domovima, sretniji su bili oni s obiteljima, ili su barem mislili da su sretniji što ih sinovi posjećuju jednom tjedno. On je bio u dobroj snazi, jedino ta zaboravljivost. Slikarstvo ga nije više zanimalo, nije predstavljalo izazov. Odbijao je i dobre ponude za otkup gotovo cijelog sadržaja atelijera. Samo bi odmahivao ru-kom. Tvrdio je da njegove slike pripadaju prošlosti pa neka tamo, u atelijeru, i ostanu, a što će biti poslije s njima, nije ga briga. Ono što se sada moglo istaknuti u njegovu životu jesu redoviti, sva-kodnevni posjeti restoranu na Talijanskom trgu. Ponekad je Beri-

�1PROZA

slav tugaljivo pomišljao da je taj skromni lokal jedino što mu je u životu preostalo, zapravo Talijanski trg s ložom za gledatelja.

Talijanski je trg u osnovi izgrađen prije gotovo stotinjak go-dina. Do danas, srećom, nije doživio velikih promjena, ostao je očuvan. Trg je trajao, mijenjali su se stanovnici. Berislav se sje-ćao mnogih koji su ga posluživali.

Karmela ga je sve više pritiskala.– Zašto ne pristaneš na prodaju? Nitko te više i ne zove na

izložbe. Tvoja priča o velikoj monografskoj izložbi samo je fan-tazija. Prodaj što možeš.

I tako svaki dan, svako jutro, svake večeri. – Zašto ne prodaš?!I odjednom se nešto prelomilo u Berislavu, ili je puklo, svejed-

no je: – U redu! – ispraznit će atelijer.Mnogo lakše negoli je očekivao, atelijer je ispražnjen. Gale-

risti su ga počistili u jednom dahu, ostao je tek štafelaj, stol, dva stolca i trošni kauč sa strane. Karmela je bila zadovoljna. Novac je položen u banku. Berislava nisu zanimale ni kamate ni ime banke. Karmela je vjerovala da će sada Berislav više vremena provoditi kod kuće. No, mogla je jedino šutjeti, Berislav je cije-le dana provodio na terasi restorana. Njemu su mjeseci prolazi-li gotovo idilično, bio je uvjeren da su dileme i muke slikarstva daleko i duboko iza njega. Ali, dogodilo se nešto što nije moga predvidjeti. Započela je rekonstrukcija Talijanskog trga. Njego-va će posebnost ostati, ali središnji se dio mora obnoviti, kao i sve instalacije. Karmela je pomislila da je sada najbolje vrijeme da otputuje kod svoje kćeri jer Berislav jednostavno nema kamo, restoran je zatvoren, a atelijer prazan i hladan. Berislav je teško podnosio zarobljeništvo. Omiljeni prostor gušio se u iskopanoj zemlji, prašini, buci. Ne može ostati u stanu, ne može podnijeti

�2 OSVIT 3–�/2009.

umiranje trga. Bez mnogo razmišljanja uputio se prema Strmoj ulici, polako, sitnim koracima. Nije osjećao umor dok se penjao na tavan. A u atelijeru je bilo hladno, zjapio je prazan poput če-ljusti gladne zvijeri. Nije sačuvao nijednu sliku. Hm… Sjeo je na najbliži stolac, no kako mu nije bilo udobno, premjesti se na kauč i zagleda se prema velikom prozoru na sjevernoj strani. Sada je osjećao umor. Zatvorio je oči i usnuo.

Karmela je bila silno iznenađena kada se vratila, Berislav je nestao. Pretpostavila je odmah da je u atelijeru, ali joj nije bilo jasno što radi tamo, odavno više ne slika. Teško se uspela, ljutita, nemoćna, žalosna. Berislav je sjedio na kauču, smiren, s diskret-nim osmijehom i kistom u ruci, kao da mu je pogled bio uperen na štafelaj. Na nezavršenoj slici nazirao se dio Talijanskog trga s malim restoranom u središtu, okruženom zelenilom. Potezi nisu odviše podsjećali na Berislava, no to je ipak bio on. Karmela do-takne Berislavovo rame, gurnu ga, snažno ga prodrma.

Berislav je bio mrtav.

�3PROZA

Tvrtko GAVRAN

KAD PROGOVORE NARODNE POSLOVICE

Najela se gladnica

Baš je žena na dobar grah udarila. Prvo ga je dva dana kiselila da omekne pa ga evo treći sat vari, a ni čuo. Zveči u loncu ko piljci u plićaku. Ko da je lažni. A nije. Izvukli ga iz neke pri-čuve makar od prije deset godina. I nijednu manje. Garant. Ima ona poslovica: Najela se gladnica, nazvala se banica. Ne govori poslovica što će biti kad banica ogladni. Je li ona gladnica ili od sile bije i ujeda koga stigne? Ovi sad što su se najeli pa gule i biju banice, zli su ili gladnice?

Čekajući ti grah, i četvrtu uru sam sebe tješim: „Banica je i gladna banica, a gladnica je i sita gladnica.” Eto udario i ja po narodu ko ova vesela vlast. Ne dam mu za pravo. I poslovice pre-pravljam i izmišljam nove. Najedi se više gladnice pa postani ba-nica. Mislim. A nije mi ni loša. Da počnem sa „najela se banica”, banica je uvijek sita. Po tomu što malo jede, banica se i poznaje. Pravi se kralj sit rađa i nikada ne ogladni.

Grah nikako omeknuti, a ni ja ne dam na se. „Pjesnik si“, ka-žem sam sebi, „to je više od bana. Ti nisi gladan. Nisi džaba Ga-vran. Ko Matija Korvin!“ To je isto samo na dva jezika. Gavran jednako Korvin. A bome s Matijom kraljem nije se ne ponositi. A i imenjak ti je bio pa kralj. Pa da kukaš što još nisi večerao čekajući ručak!

�� OSVIT 3–�/2009.

Što se grah dulje vari, sve mi misli bjelje ko ciganska majka. Branko je (A. B. Šimić) najviše od gladi umro. Pa?! Djela mu ni-kad umrijeti! On se time i ponosio. Govorio je da pisci znaju koja ih nagrada čeka pa što se toga posla laćaju.

Veliki A. B. Šimić! I drag! Baš onako srcu drag u svojoj slavi i tragediji. Što se tu može? Na čijim se kolima voziš, onoga konja i fali! Da sam tajkun ne bih falio pjesnika. Tajkun je sada, znate, drugo ime za lopova. Kad smo kod lopova, lopova brez jataka nema.

Ima li pjesnika brez drugih pjesnika? Ma teško! Da nije pr-votnih, tko bi se drugotnih spomenuo? A velikih i malih? I to je dvojbeno. Da nije malih, od koga bi veliki bili veći? Ne valja reći ovi je najbolji i najveći. To je u najmanju ruku prostački i uvrjedljivo po te koji su najveći. Reći da nema ni boljeg ni većeg je otmjeno. Niti koga uzvisuje niti unizuje. A ako i pored toga ne-koga uzvisuje, drugoga unizuje. Onda nije do onoga tko govori, nego do onoga tko sluša. Ne znam što bi na ovo rekao predragi A. B. Šimić.

Žena kaže: – Grah još nije gotov!

Koja voćka sama pada, ne valja je mlatiti

Sve ove narodne koje pišem, oni kojima pišem ne će pročitati. Oni ne vole narodne poslovice. Oni ne vole ni narod. Dabogda ne vole ništa narodno. A vole! Oni vole narodna leđa. Pa na njih uzjahati. Vole oni i narodne pare. Trošiti, trpati u špagove. U na-rodno ime, u svoja grla i špagove.

Inače, oni sad ne daju reći ni da su podrijetlom iz naroda. Svi su višega plemenitijeg podrijetla. Aristokrati pretežito. Malo im je iz buržoazije. Sve im pređi bili plemići, banovi, kraljevi. Nađu

��PROZA

staru fotografiju, nečiju, pa se fale: „Ovo je moj djed.“ A na toj fotografiji neki gospodin koji mu nije ni rod ni pomozbog. Tako je pričao poslije onoga rata prof. dr. Esad Ćimić za ženu jednoga koju i koga sam znao, ma nomina odiosa sunt, pa ću reći samo da su oboje iz Popova polja.

Voze se oni Popovim poljem kad ta dotična drugarica ugleda magarca pa će ti mužu, uvaženom drugu: ,,Milence, pilence, koja je ono životinja?” Muž se pravi da ne čuje. Stid ga vozača. Ma što bi se složena drugarica stidjela prosta vozača. Ona nekoliko puta ponovi svoje glupo pitanje i to sve upornije i glasnije. A kad to vozaču dojadi, on drekne: „Žirafa!“ Sve su troje bili iz Popova polja. I drug, i drugarica, i šofer, samo što šofer nije bio toliki ma-garac pa da zaboravi svog „druga” tovara. Esad nije bio iz Popova polja. Kad je muslimanima priznata nacija, on se izjašnjavao i pisao kao Hrvat i poradi toga imao velikih problema.

Bratić tog druga, kolega Vaso, bio je u istoj sobi Studentskog doma „Rifat Eurđević“, Obala 19, u kojoj i ja. Sve smo se mi sprdali kad će mu strina donijeti pitu jal ga pozvati nediljom na objed. Nije nikada. Niti sam onda znao koliko to druga Vasu boli. Sada mu se ovim putom ispričavam na toj gruboj šali. Drug Vaso... Kolega je u jednom odijelu na vrijeme diplomirao i bio sudcem neđe u Hercegovini. Toliko o tima niska podrijetla što bi preko noći u visoko. Pa još više.

I sve se poslije svakoga rata ponavlja. Sitnež što ispliva na površinu ne da reći da je ozdol isplivala. Odriče se oca i matere, a da ne će naroda. Ne odriču se imena. Ne daj, Bože! Samo se ljudi odreknu. Ne da nema većih Hrvata od njih nego osim njih Hrvata i nema. Svaki od tih sam samcat je Hrvat. Đe se šta dijeli, đe se daje!

Ma dosta pisca u ovoj priči. Dobro je narod rekao: Koja voćka sama pada, ne valja je mlatiti!

��PROMIŠLJANJAPROMIŠLJANJA OSVIT

Mario REMETA

ISTINA

Istina. Kako ponekad boli. I koga zanima. Uz to je i opasna jer ruši lažne svjetove i mitove.

Jedan od tih svjetova je i skupina bivših kolonijalnih zemalja koje su u ne tako davnoj prošlosti okupirale tuđe teritorije gušeći slobode naroda, ubijajući ga i zatrpavajući uvođenjem terora radi vlastitog bogaćenja izvlačenjem materijalnih bogatstava. Danas su oni glavni moralisti. Usta su im puna slobode, demokracije, vladavine prava, dakle, svega onoga što su do jučer drugima uskraćivali. Licemjerno, zar ne? To je isto kao da stara prostitutka na nekom uvaženom koledžu poučava mlade djevojke o moralu.

To su činjenice, to je istina! I gdje su sad čuveni intelektualci, akademici, novinari koji sebe vole zvati istraživačima istine pa da progovore o pravoj istini. Reći ću vam: – Šute! Ili ih je strah za vlastitu sudbinu ili su plaćeni da bi šutjeli o zločinima Drugoga svjetskog rata koje je napravila pobjednička vojska. Šute o Dres-denu, Nagasakiju, Hirošimi. Šute i o Staljinu, Pol Potu, Titu... Šutjeti im je u interesu.

Ali, ne šute o Hrvatskoj. Prvi put u povijesti sudi se pobjednič-koj vojsci. Sudi se njezinim vojnim središtima, sudi se za preko-mjerno granatiranje Knina gdje je poginuo jedan civil. Hrvatskoj se sudi jer se usudila izboriti za slobodu koju oni nisu odobrili jer bi to moglo postati primjerom drugim narodima: Irancima, Bosancima, Kataloncima, Kurdima i drugima pa da i oni krenu

�� OSVIT 3–�/2009.

istim putem. Umjesto odavanja priznanja domovinskom oslo-bodilačkom ratu vođenu na vlastitom teritoriju, izjednačuju ga s agresorskim divljanjima na tuđem teritoriju. Pritom se nastoji izjednačiti krivnja agresora i žrtve kojoj su usput branili i da se naoruža jer se od početka podržavao agresor koji se uklapao u njihove ciljeve. Potom su namjestili lakrdiju koja se zove Haag. Tamo se ne govori o Dubrovniku, Vukovaru, Srebrenici, nego se uspoređuju Gotovina i Mladić što je isto kao da se usporedi Eise-nhower s Göringom.

Nije ih sram kad u svoje članstvo ekspresno prime Rumunjsku i Bugarsku bez ijednog uvjeta koji traže od Hrvatske. Naime, i opet se radi o njihovim interesima. Doduše, nisu više kolonijalne sile, ali kolonijalni duh iz njih nije izašao. I o tome ne pišu sveznajući novinari, o tome ne govore političari. Šute za šaku dolara i sitnih nagrada! I koga to na kraju zanima istina? O tome narod ništa i ne pita. Umjesto istine dovode mu bjelosvjetske političare i do-maće sluge koji mu nude mjehure od sapunice tražeći pokornost, odricanje od vlastitog identiteta i interesa, a za njihove ciljeve. Nude vječno sluganstvo ponosnom hrvatskom narodu koji se do-nedavno vodio izrjekom: Bolje grob nego rob; kojeg je katolička vjera učila da bude častan, ponosan i dostojanstven, da se nikoga ne boji jer je i Bog s njim ako se drži načela vjere, ako se pritom oslanja na sebe sama, ako za uzor ima strahove iz svoje svijetle prošlosti, a ne nekakve svjetske iluzioniste, medijski obrađene i novinarski ugođene. Jer ne vrijede, nisu vjerodostojni. Istinski... još manje... Oni su tek mjehur od sapunice. Ali ne i narod koji živi za svoje buduće naraštaje koji konačno moraju znati istinu, dok ne bude kasno.

�9PROMIŠLJANJA

Anto GAVRIĆ

ZAPADNA CIVILIZACIJA (NADMOĆ ILI KRAH)

Čovjek zapadne civilizacije kroz povijest je težio superiorno-sti, veličini, nadmoći u svojoj kulturi te je svojim mentalnim sklo-pom tražio potvrdu svog božanskog gena. Vezu s božanstvom, ili samo božanstvo u sebi, gradio je kroz idole, religiju ili čak proglašavajući samog sebe bogom u ulozi narodnog vođe ili cara. Mitološko promatranje božanstva je najizraženije u grčko-rimsko vrijeme što bi se moglo podvesti pod temelje današnje svjetske religije – kršćanstva. Kao najzastupljenija religija, kršćanstvo u sebi nosi ljubav prema čovjeku i Bogu, toleranciju i humanost prema drugima, nadu i spas od prolaznog života u vječnosti. Ali, kršćanstvo u sebi nosi i klice superiornosti, nadmoći, ljudske ve-ličine i božanskog gena u nama po kojemu se razlikujemo od dru-gih živih bića i koji nam daje za pravo da vladamo nad drugim živim bićima.

Takva definicija može se koristiti dvostruko: radi svoje zaštite i drugih živih bića ili radi iskorištavanja pa čak i njihova zlo-stavljanja. Svjedoci smo uništavanja vlastite životne sredine kao i uništavanja budućnosti mnogih drugih živih vrsta koje su nemoć-ne da bi se zaštitile od čovjeka i njegova odnosa prema prirodi. Ako je ispravno tumačenje religije da je čovjek najsavršenije biće koje je Bog stvorio davši mu moć da vlada nad prirodom, trebao bi tu prirodu štititi i čuvati za sebe i za druge vrste. Prema defini-

�0 OSVIT 3–�/2009.

ciji ljudske nadmoći i čovjekoboštva po liku i srodstvu, odnosno volji, moći i besmrtnosti koju navodno dijelimo s Bogom, trebali bismo se ophoditi gospodarski i domaćinski prema našoj domo-vini, prema planetu i vrstama koje ga nastanjuju.

Nasuprot religijskom humanizmu čovjek je primijenio samo mitološku notu čovjekoboštva eksploatirajući prirodu i njezin ži-vot svodeći sve na obično atavističko, pohotno, materijalističko i prolazno preživljavanje ne želeći, prema religiji i svojoj kulturi predaka, svojim duhom ostaviti.traga potomstvu i novom ljud-skom i životinjskom svijetu poruku svoje istinske besmrtnosti, moći i superiornosti. Čovjek u društvu mitološke religijske ili čo-vjeko-božanske svijesti razmišlja isto atavistički sebično ne daju-ći šansu dobru i humanizmu, ne dajući šansu onomu za čime žudi i s čime se identificira – svetom, moćnom i besmrtnom duhu.

Čovjek uvijek iznova u znanosti ili religiji, demokraciji ili dik-taturi ostaje samo čovjek – životinjska, ograničena, smrtna vrsta koja se od drugih, sebi najsrodnijih vrsta, razlikuje samo za jedan gen, jedan posto umne nadmoći koja joj daje za pravo da vlada dobrom ili zlom nad drugima, da bude svjesna svoje ograničeno-sti, ali i svog sna o drukčijem, možda ljepšem humanijem, vječ-nijem svijetu. Istočna civilizacija, koja ne teži k čovjekoboštvu, više živi u skladu s prirodom i s više brige prema životinjskom svijetu te ima i više šansi za svoju budućnost.

�1PROMIŠLJANJA

Ivan REMETA

ANNO DOMINI 33

Još davno čovjek počini grijeh jer poželi biti kao Bog, ali bez Boga. A samo zato jer je zloupotrijebljena sloboda koja nam je darovana da bismo odabrali ljubav. I što sve Gospodin nije učinio da bi svijet pripremio za svoj osobni dolazak – u svome Sinu?!

Sve je to palo u zaborav. Ljudi su opet uronili u svoje grijehe i strah jer im je teško bilo poštivati Božje zapovijedi.

Svjetski su moćnici postavili neke druge zakone koje je lak-še poštivati. I, zaboravivši na Njega, počeše graditi civilizaciju, društvo i poredak bez osnovnih temelja. I danas imamo to što se naziva kriza, rat i druge pošasti. I, usuđujem se reći, bit će puno gore jer doći će vrijeme kada će ljudi morati štovati i ljubiti i Boga i bližnjega, i samoga sebe, upravo onako kako On to želi.

Kao da se nismo odmakli od prvoga dana prvog stoljeća. Ni-smo naučili da s malo ljubavi možemo otkupiti velike nepravde.

Najveće je neznanje ono koje se predstavlja kao znanje. U čovjekovoj prirodi leži često logično mišljenje i nelogično dje-lovanje. Stoga, naoružajmo se znanjem jer ono svoga vlasnika posvuda vjerno prati. Pogrješaka će biti uvijek, ali ako je i uči-nimo, onda barem izvucimo pouku i budimo tolerantniji prema pogrješkama drugih.

Da, život je često popraćen velikim bolima i gubitcima, ali kad bismo barem pokušali postaviti stvari pravilnije i usudili se reći: – Bože, hvala Ti što sam imao tu osobu kraj sebe, hvala Ti na svemu, hvala jer vjerujem u obećanje da ćemo se opet sresti,

�2 OSVIT 3–�/2009.

prepoznati i ljubiti u boljem i ljepšem svijetu zauvijek napuštajući ovu suznu dolinu i zemlju natopljenu grijehom.

Amor omnia vincit je apsolutna istina.Neki od velikana katoličke svjetske književnosti poput P. Cla-

udela, F. Mauriaca ili G. Bernanosa jasno nam u svojim djelima progovaraju da je velika potreba imati katoličke pisce i mislioce – puno više danas nego ikada prije jer kršćanin piše o ljubavi i miru, o istini pridonoseći tako općem dobru.

Čak i ako nas ne budu razumjeli i ako nas budu odgurivali, pišimo i radimo za Njega jer samim svojim postojanjem dokazu-jemo da jesmo i da smo trebali biti.

Bitno je biti na pravome putu!Kad čovjek prijeđe dugi put, sjedne da bi se odmorio i misli

mu se nehotice vrate na početak: kad je krenuo... je li baš tuda morao ići... je li mogao izbjeći teškoće...

Moguće jest, ali je izbor ipak bio njegov i, moram priznati, da je na putu bilo i lijepih trenutaka. Uza sve poteškoće! Konačno, stigao je kamo je želio. A mnogi nisu. Krenuli su stranputicama i izgubili se..Osjećao je samo lagani umor, ali, kao što sve prođe, i umor će brzo proći i ostat će samo zadovoljstvo prijeđena puta.

Na trenutak je poželio nekome ispričati priču o svom putu: koga je sve sreo, što je vidio, koje je zamke izbjegao, zašto se nije pridružio karavani ljudi koja je nudila sigurnost, ali ne i pravi put....Ta zašto je, konačno, išao sam? Brzo je shvatio da to nikoga ne će zanimati. Štoviše, mnogi bi rekli da je čudak, da si je sam kriv za svoj put kad je mogao putovati i ljepše i brže..Ne bi ra-zumjeli kada bi im odgovorio da cilj njegova puta nije i njegov cilj.

Odjednom je osjetio unutarnji mir i snagu da krene dalje, no sad sporijim, ali još uvijek čvrstim korakom jer pred njim je još dug put..

�3PROMIŠLJANJA

Svaki čovjek na svoj životni put kreće sam ispraćen roditelj-skom ljubavlju i toplinom doma, naoružan talentima i putokazima vjere koje mu je dao Bog. I svaki čovjek kao slobodno biće ima izbor i pravo na grješku. I nije nimalo lako donijeti ispravnu odlu-ku jer su izazovi života veliki i bremeniti. Ako se ipak odlučio na častan i dostojanstven život, mora znati da će to biti jako naporan i trnovit put ne malih odricanja, put pun teškoća, ali i ljepote, put na kojem nas prati snaga duha i svjetla.

A na kraju dana čeka ga zadovoljstvo i miran san, radostan do-ček novog dana koji donosi rješenje za probleme od jučer. Treba samo shvatiti da za svaki problem postoji rješenje. Pa iako nema rješenja, to je rješenje. Tada ćemo stvar promatrati iz drugog kuta. Nevjerojatno je kako se tada problem pojavljuje u sasvim drugom svjetlu, a rješenja se nude sama od sebe.

Uz teškoće, koje zapravo treba shvatiti kao izazov, čovjek se čeliči i raste. Postaje pomalo i psiholog i filozof i, na kraju i op-timist. Naime, mnoge se stvari mogu riješiti na razini ideje. Pa ako ideja nema uvjeta za realizaciju, od nje se odustane pa makar samo privremeno. To nas oslobađa pritiska da nešto moramo i to baš sada, odmah. Pričekajmo povoljniji trenutak, a sad se pak posvetimo onome što je realno izvedivo. U realnom životu jedan od problema s kojim se susrećemo jest novac. Zbog njega su ljudi spremni na sve: prodati dušu, izdati, ubiti. A samo nam tako malo treba... S više novca veći su i prohtjevi i želje i stalno se rađaju ideje kako ga što više priskrbiti i u što ga potrošiti. I tome nema kraja.

Nasuprot tome, ograničena svota novca ne rađa sumanute kombinacije i nebulozne postupke i ideje. Čovjek je mirniji. Nije bogat onaj koji ima puno nego onaj kome malo treba. To je bo-gatstvo. I tada čovjek ima vremena i za sebe i za druge, za sitne životne radosti koje bogati gotovo da i nemaju jer su u stalnoj trci i brizi za stjecanjem što više bogatstva, ali i u strahu da ga ne

�� OSVIT 3–�/2009.

izgube. Život čine sitne, jednostavne, male stvari. I kada im se prestanemo diviti, zagrizli smo u novac. I kad tako gledaš stvari, gotovo da ti je drago što nisi bogat. I umiriš sebe u točki svog živ-ljenja. I kako god bilo, na život treba gledati optimistički, živjeti korektno i život će ti biti korektan jer dobro se dobrim vraća. I ako činim dobro, čega bih se trebao bojati? A odgovor na trenut-ne poteškoće i tjeskobe od kojih nitko nije imun već je dan: Post nubila phoebus – poslije tmurnih oblaka dolazi sunce. Netko je, videći ljepotu smiraja dana nad Neretvom, rekao: – Bože, kako je lijepo! Samo da ova ljepota hoće vječno potrajati!

– Ne bi valjalo – rekao je drugi jer postoji sutra koje će donijeti još bolje i ljepše životne simfonije.

*

Dio povijesti, koju ovdje želim skicirati, počeo je 1. svibnja 1881. (dva i pol mjeseca nakon smrti Fjodora Dostojevskog), a dovršen je l0. travnja 1955., na sam Uskrs. Kroz 74 godine pla-net Zemlja nosio je jedno veliko i originalno biće: o. Pierrea T. de Chardina. Prozvaše ga najtežim misaonim slučajem stoljeća. Prijatelji i istomišljenici smatraju ga genijem, neprijatelji i pro-tivnici nazivaju heretikom. Okolnosti i nemogućnost da slavi sv. misu usred pustinje Ordos (Mongolija), gdje se nalazio u povodu jedne znanstvene ekspedicije 1923., a bilo je to na jedan Isusov blagdan koji mu je bio posebice drag, razmišljao je tada o proži-manju euharistijske nazočnosti kroz čitav svemir. Kada je ostao bez hostije i vina, zavapi i zamoli zanosno: – Prikazat ću Ti, ja, Tvoj svećenik na oltaru čitave zemlje, rad i patnju svijeta.

Sve jače ga prožme misao da je napor svega svemira kako doći do sve bogatije i sve otvorenije svijesti o soku u stablu života (seve de 1 arbre da vie), koje se grana u našu ljudsku vrstu.

��PROMIŠLJANJA

Ono po čemu smo veliki jest činjenica da nas je Bog sve želio i da zato živimo, da svi dobivamo određeno vrijeme ovdje na Ze-mlji, a kada se navrše dani, Bog nas poziva k sebi. Poziva nas da bismo vidjeli jesmo li opravdali svoje postojanje. Svatko od nas sa sobom nosi samo svoju knjigu života. Ona će se jednom pred Bo-gom otvoriti pa ćemo vidjeti u što smo utrošili svoj život. Ovdje na zemlji imamo svoje mjere po kojima mjerimo i procjenjujemo ljude. Ali, naša su ljudska mjerila uvijek manjkava, uvijek smo u opasnosti krivo izmjeriti i zaključiti. Zato, vratimo se na početak, na izvore. Istina je blizu koliko i Knjiga na vašoj polici – Biblija. Danas mnogi pišu. Dobro ili loše. Bitno je samo ono što žele po-ručiti i čemu nas poučiti. Naime, često se dogodi da se iz imena, iz rukopisa, iz života, u mašti izrodi lik čovjeka i onda se, kada to donese život, suočava s ozbiljnošću. Otud nastaju nečujne, ali bolne.katastrofe, rušenje čovjeka u sebe sama umjesto bijesnog rušenja svoje okolice kao što bi bilo u klasičnoj tragediji. Jer dav-no je prošlo vrijeme romantizma kada je vrpca iz kose ili slučajno zaboravljeni rupčić, poklonjeni uvojak ili mirisni cvijet vrijedio kao čarolija iz koje niče čitava sudbonosna prošlost, sadašnjost ili budućnost. Danas nama takav predmet ne treba. Dovoljna je sjena sjene, osjen jednog osmijeha ili daleki odraz jedne suze pa da nam se duša kida i lomi godinama tražeći oslonac svojim pat-njama, borbama, sumnjama, čežnjama, nadama.

Naslutiti je vjerojatno ključna riječ za obilježje današnjih vre-mena. Ništa nije kazano, a sve je nekako dovedeno do one bezu-vjetno jasne točke. Jednom riječju, sugestija svjetske pozornice.

Ljudi koji život i svijet promatraju kao arenu, kao vječno od-mjeravanje snaga, čine još luđu pogrješku kada dopuste biti iz-manipulirani, kada usvoje rat kao normalno stanje i osvetu kao neizbježnu životnu sudbinu. Sada su samo spodobe. Za nas, koji se smatramo kršćanima, najvažnije je izreći istinu o sebi, a tek onda, otvorenih srdaca, možemo prihvatiti i napokon shvatiti da

�� OSVIT 3–�/2009.

smo grubo bili silovani lažiranom poviješću, istinom koju su nam pisali drugi tražeći od nas da ju prešutno prihvatimo, da uspava-mo svoju savjest i da ne propitkujemo. Postoje tajne koje nikada ne će biti otkrivene. I dobro je da je to tako. Zamislite samo da znamo dan kada ćemo umrijeti! Možemo li zamisliti kako bi se svatko od nas u tom slučaju ponašao? Ne znam odgovor. Ne zna ga nitko. I zato je dobro da ne znamo tu tajnu. Znamo li tajnu ljudske psihe? Hvala Bogu da ne! Tko može predvidjeti kako će se itko od nas ponašati u danom trenutku ili situaciji? Opet nit-ko. Slijedi logičan odgovor da nitko ništa ne zna. Možda je baš u tome ljepota življenja. U neznanju. Jer kada bi se sve znalo, život ne bi bio interesantan. Bio bi podložan kalkulaciji. A u kal-kulacijama su ljudi vješti. Neznanje nadomješta vjera. Ona čini život smislenim, podnošljivim. I tu ima kalkulacija, ali su manje opasne po čovjeka koji ipak živi taj misterij zvani život i želi naivno sve znati, razumjeti, objasniti, ali ne može, nije mu dano. Možda tek djelić istine. Eksperimentirati sa čovjekom u raznim zadanim uvjetima, promatrati ga i iz toga izvući neke smislene zaključke. Teško. Čovjek je enigma, svatko ponaosob. Kako se uopće može objasniti uloga pojedinaca u Domovinskom ratu u kojem su mirni obiteljski ljudi postajali heroji? Sigurno je samo jedno − tog trenutka nisu kalkulirali. To su učinili kasnije kada im je postalo jasnije: žrtvovanje poradi drugih, za opće dobro ili ne-činjenje poradi svoga komoditeta! A to je grijeh. Dakako, postoje i interesne tajne koje omogućuju pojedincu ili instituciji da svoje znanje, do kojega je tko zna kako došao, iskoristi sebično za sebe ili za one kojima je sluga; da bi oni krojili neke svoje interesne strategije ili jednostavno ljubomorno uživali u tome što je, eto, njima sve jasno jer oni su odabrani. Pitanje je samo vode li se pri tome šutljivom mudrošću koja će jednom biti izrečena ili trajno pokopana s njima na dan koji uz sve uvažavanje ipak nisu mogli dokučiti. Ali priznat ćete da je nekada bolje živjeti u neznanju jer

��PROMIŠLJANJA

će vam u trenutku pune istine nestati iluzije. Ovo što doživljavate danas, bez saznanja svih tajni, ne ukazuje ni na što. Negiraju nam sve postojeće, a ne nudi nam se ništa novo... tek pokoji balončić od sapuna koji pukne u trenu. No, uvelike nam se nudi sloboda. Kada bi zaživjelo ono istinsko: Ljubite i činite što hoćete – bilo bi to u redu jer ako ljubite, onda idete putom ispravna čovjeka.

No, oni govore: – Evo vam sloboda potpuna, ali bez istinske ljubavi.

Treba samo moliti da nas kroz život vodi bezgranična vjera u ispravnost cilja koji ipak ima smisla, a to je put k Stvoritelju... Put je to kroz uska vrata, nikako kroz široka kako nam serviraju današnji trendovi. I svatko od nas taj put posut trnjem mora proći sam da bi konačno otkrio i osjetio onu fundamentalnu radost, mir, ljubav i sreću, da bi došao u mjesto bez boli i tjeskobe kojemu na kraju i pripadamo po čežnji svojega srca.

Zato, čovječe, zastani na tren! Osvrni se na svoj život. Što vi-diš? Sramiš li se? Bi li nešto promijenio kada bi mogao? O, da možeš početi iznova i to ovog časa!

Više se ne moraš stidjeti svoje biografije. Od danas možeš za-početi pisati novu. Ispričaj Bogu svoju nesretnu priču, svoje za-blude i iluzije! Budi jako iskren jer Njemu ne možeš sakriti ama baš ništa. Kada shvatiš da samo Njemu pripadaš, shvatit ćeš i koji je put do njega: ljubav, istina i mir. A sada kreni i znaj da te na tom putu prate anđeli čuvari. U ova doba, kada se čovjekova duša nalazi u najdubljem i najmračnijem bezdanu grijeha, zasjala je svjetlucava zvijezda nade i ljubavi, ohrabrujuća zraka svjetla koja čini da u tami ljudskog srca zablista dobrota, ljubav i vjera. Možda je to svjetlo iste one zvijezde koja je trojicu kraljevskih astrologa, u traganju za obećanim izbaviteljem, dovela do Spasi-telja svijeta. Stoga smo svi mi, ljudi svih rasa, svih zemalja, svih religija i vjerskih nazora, pozvani da se vratimo evanđelju, Bož-jim zapovijedima, sakramentima Crkve koju je na svetom Petru

�� OSVIT 3–�/2009.

i njegovim nasljednicima utemeljio Isus Krist..Svi smo pozvani biti apostoli svjetla istine i nije nimalo lako oduprijeti se ravno-dušnosti, predrasudama, nemarnosti, oholosti, zavisti, razvratno-sti, nemilosrdnosti. No, put, istina i život tako su blizu koliko i Biblija na našim policama. A poruka je jasna: Čovječe, meni pri-padaš, prisjeti se da si oduvijek bio negdje u meni. Ja sam Ljubav i tim vam je putom ići. Bit će spašeni oni koji ustraju. Posljednji će biti prvi.

�9PJESNIŠTVOPJESNIŠTVO OSVIT

Anto GAVRIĆ

Dolazak tvoj

Nebo će cvjetatizvona će zvonitikada se ukažejutarnja zvijezdašto najavljuje dolazak tvojI nitko više siguran ne će biti pred tvojim licem od paperja i snova Duše mrtvih će ustati i oni čije je srcebezgrješno svetodržat će se za ruke da ne obnevide od svjetlosti tvoga lika kako bi ih prepoznao odabrane u sjemenu novog života

�0 OSVIT 3–�/2009.

Zvona života

Ja sam čestica vatre mora i kopna ime na mapi sunca gen u kralježnici ptica i riba dah špilje ispod toplog ognjišta Moje porijeklo je daleko i neznano moja misao po duši neba svira Poslije mene ostat će samo prah nad svjetionikom velikog uma moje sjećanje gorko postat će nijemomoj put od cilja bit će beskrajan zvjezdani sat što otkuca jedno vrijemekucat će srcem druge svjetlosti

Kuća od neba

Čovječe, izađi iz svoje dušeneka ti u očima raspuknu zvijezdei bit ćeš samo ljuska od orahasvjetlost bez tragacvijet bez rosePolja su tvoja prepuna slijepih putnikadom svoj ti učini grobištema grobište svetim mjestom

�1PJESNIŠTVO

Izađi iz svoje opne, svoga kućištaslobodan od bolaotrgnut od samoćei priznaj svoju ljubavpred likom svojim prozirnimpred nebom sanjivim

Reci mi

Bože, znam da me držiš na svojim dlanovimau očima mi svjetlost pališznam da kroz tebe vidim svoju majkuu prozračnom čipkanom satenuU mom srcu obitavašmojim dahom dišeš, volišopažaš i gradiš ovaj svijetsamo molim te reci mi, bože,zove li se to sve život i smrt neovisnog djetetaili nečiji nedosanjani san

�2 OSVIT 3–�/2009.

Anto MARINČIĆ

Jabuka

Tisuće i tisuće poroda, milijarde.Beskonačna bol od izgona.Tko izmjeriti može količinu boli,izmjeriti tko može veličinu kazne za samo jednu zagriženu jabuku?

Zar bolovi utroba ženskih kroz povijestmjerit se mogu trganjem sa stablatek jabuke jedne? I gdje je tu milost?Zar milijarde bolova ne okajaše grijeh?

I vrijeme za Njega iako je tren,kad okončat će neizbrojene patnjeprvih plačeva? Ili možda prve suzeradosnice poništavaju bol kroz povijest?

Milosrđe! Vrijeme je! Okončaj patnje. Izlij milost!

�3PJESNIŠTVO

Pa da krenemo

A tko si ti i otkuda ti pravoda me pohađaš svake noći?

Tko te šalje i što želiš postići?

Zar ne vidiš da više nema mjesta, sve je već popunjeno.

Ili, da već jednom krenemo?

Tamo, u tvoja prostranstva, iza crne rupe,gdje vlada svjetlost i gdje nema gužve.

�� OSVIT 3–�/2009.

Miljenko BULJAC

tisuću sedam stotina i petnaeste

jasenje jablanje jasike i vrbe povijajurijekumigolji cetina u daljini od srećepjenušavokrivuda nisam.snen.rano se razbudih i umih vodoms potoka trepere dvije duge ceste s raskrižjemi kuće od žestaca tesana grubapotleušice rasute u daljini kućerci trskom pokrivenineki još u dimu dogorijevajuzor je to vladarice i kraljice daljinatvrđe sinjske što obzorja primiče a vidike skuplja svojatahu je mnogi njome bi se gospodilia ona je sudbinske slijedila puteslužeći tuđoj nekadali i vlastitoj srećitrački se nad njom rumenio mjesec od.zuluma harača.i.od.smrti prijeke.od zebnje za bližnjega svogai sebe sama lavljim se šapama

��PJESNIŠTVO

nitko još radovao nijevučjim raljama još manje šestput slomismo koplja osvajaču mrskomgolim šakama spržismo cijevi barbarogenijudrskom.nikada se nitko usuditi ne će bez naklona prići na časno mjesto stati pobočnik sam prvar pred svetištem se krijepimotajstvima riječi čudotvornih moći

25. srpnja 1998.

ne smije se znati a ni doznalo se nije

razmiču se brda i pogled puca na korijenje biokovaiza novih sela banula iznebuha igračka na dlanutijesto umijesile ruke moćnoga skulptorau krušnim pećima ga pekle ko pecipale od blata djetinjstvas nebesa uprte oči vode cetinske jutrom dozivaju vrletne stijene u kojima tek orli kradu daljinama dahu zadvarju se pogled ruši kroz kanjon i okolna brdakroz slime kučiće katune kostanje zvečanje.sve.do.gatakroz potpoletnicu gordu u strahu miso svrati zakučcupucaju vidici s dubaca a otocima nose ih daljineu tihe ljudske stanove i njima sad se dive umorne

�� OSVIT 3–�/2009.

oči klesara ribara težaka u dalekoj vali pučišća povljamironosni vepric što sjeća na dare kraj rijeke gavecuretak jedan plahi s naramkom suharakaproljetne snove tek što sniva makarska rivačvorugavi neplodni dud i gole čvorugave graneokol blagodati raslinja podbiokovskogasestra edita pogledom penje naše čežnje kamenojklisuri k visu svetome iliji juri i k nebuza bistra jutra selimo se monte garganušetnjom kroz povijest šetnjom kroz prošlostsve do eocena i sve do oceanatoči se biserni sjaj školjaka i koraljaukradenih moru morima kradomtko bi udahnuo sve čežnje zaljubljene školjketko odolio priči lopoča u smiraju danatko bi se kornjačama narugati htio što u oklopu svome poput vitezova hodetko bi se načuditi mogo jeguljama norinskimkoje k galopaškim brazdama seleoštrigama.i.mušulama u stonutko se to vjenčao platanama tko mirisao lovoriketko je eukaliptuse i čemprese na platnu naslikaotko u zagrljaju nježnom krasnoj cvijeti snove.snivaoi.snove.snovio sve je to nevažno posve nevažnovisoka plavooka je opet povraćala ispred 310 hotelske u srebrenom u župitravicom su je darivali neki stariji dečki iz gradaali se to ne smije znati a ni doznalo se eto nije

6. travnja 1999.

��PJESNIŠTVO

pogled

duboki pogled pun šutnje duboki pogled zastao zalutao u jednoj točkiduboki pogled u dubini te točke pogled koji rastvara razmiče raznosipogled koji rastvara tvari i stvari iz dubine iskušano iznutrapogled koji otvara prešutno sve neizgovoreno tajanstveno sve nijemonesagledivo u svojoj šutnji kojom iz utrobe sve izgara u iskramaili nijemo dogorijeva u tihim vrućicama treptavo treperavona sva odricanja spremno za dar za rađanja stvoreno stvaranopogled kojim se osvaja neodoljivo žarom u slutnji sreće one bezglasne kojom vjetar tajne glase raznosi a srce šuti ne kazujeto je onaj trenutak kojim se i plahost pa tek onda strahpretaču u snagu na utreniku na životnoj stazi

17. ožujka 1981.

�� OSVIT 3–�/2009.

Marko BOŠKOVIĆ

Atelje kod mlinice na Buni

. . . Sjećanje na Vladu Puljića

S tugom ću prići ateljeukod mlinice na Buni.

Ti više nisi tuUmjesto tebetvoje slike zbore

Prepoznajem ti liku slikama tvojim

Slušam pjesme tvojekojima uzvisujem uspomene

Ostali su na Gubavicičardaci drevni

I.ateljekod mlinice na Buni

Ovdje će naraštajis tugomsjećati setvoga kista

�9PJESNIŠTVO

I tvoje pjesme

S tugom ću prići ateljeukod mlinice na Buni.

Sarajevo, 25. studenoga 2008.

�0 OSVIT 3–�/2009.

Andrija VUČEMIL

PUT U NEDOGLED

.POEMA

koraci u raj ili pakao

. *.*.*

Na putu prema tebivodit ćeš me, zar ne,ako oslijepim od tvoje ljepotepo stazama, svejednou raj ili pakaosamo neka je tvoja ruka vodiljaneka oko mene šušti tvoja haljinaod svile ili lišća kupinesvejednokamo idemoja slijep ti svevidećasamo neka se ideprema tebi uz tebeprema tvom okuprema izvoruvodit ćeš me, zar ne,

�1PJESNIŠTVO

od mene, od mojih snova, od nakanasvejednou raj ili pakaosamo neka šušti tvoja haljinai miriše tvoja puti slutim tvoje rumenilo...

. *.*.*.

... Kada smo krenuli na taj putto odmotavanje klupkate pupkovinei ponovo pronalazili krvavi traghoteći se vratitiu točku odakle je sve počelone u sebe po sebinego krenutina taj putu tu Croatijuu taj nedogledto bijaše uvijektaj korakta žurbau pripremi stvarizavežljajanepotrebnog zatočenjaplašeći se da što ne ostanei opetne znam što ti to trebani kad si pošaoni do kad ćeš putovati...

�2 OSVIT 3–�/2009.

koraci bez putokaza

. *.*.*

... A putokazia oznakea sredstva prijevoznaaeroplani, brodovi, samohodna čudovištašto te primamljuju brzinama i obećavaju udobnosti i neslućene brzinei burni doživljaji s plavušama, brinetamai neodoljivo crvenokosim sisarama...a meni tek štap u rucii otvrdlo stopalosiguran su oslonac da ću put osjetiti kao putda ću u grmupreplašene oči srneće zamijetitipreko potoka preskočitu jezeru lik ozrcalitda ne zaboravimlice koje sam poniokad sam na put prema tebiu nedogled krenuobez darova u rukamasamo sa srcemi nadom u očimaa valjalo mi je putovatinazadu uterusu utrobusakriti suze

�3PJESNIŠTVO

i što je najstrašnije nemoćda se sa suncem okušampljunem u lice mjesecuda zvijezde potamanimda moru prkosimkoje je lažno kao i ovi vjetrovišto o jedrilju Domagojevih lađa pričajua njihova snaga je bila u veslimai žuljevitim dlanovimaa galeot nisam niti ću bitiiako sam na tvojoj lađi, kneže, okovanokovom težim od gvožđanogjer me vuče put u nedogled...

. *.*.*

... Uvijek će se putovatikao što se uvijek moralo ićistopu za stopomkorak za korakomu dalečinuprema tebial prije toga sebe moram proćirasputiti sve putove u sebibiti prohodanprvo za svjetlostpa za riječipa za sve ono što sam propustio da otputujemi tek onda (kad je to onda i tko će to odrediti)

�� OSVIT 3–�/2009.

krenuti a odavno si već upućen i ne možeš se zaustavitipazi da te sumnja ne razdereosluhnisvetu riječuđi u stanje blagoslovljenokad si krenuo na put u nedogledna put u Croatiju...

. *.*.*

... Kroz šume ne posrtaha među ljudima zapinjahposrtah iznenađenmeđu krvožednicima davno ostravstvljenihšto ne zaboravljahui nikad zaboraviti ne ćesvoju zloću i nemoćda sagledaju taj korto putovanjeu sutra, u nedogled u Croatiju...A šume, a stablaljudske ruke i noge ljudske preskakahpodmetnuteda se zaustavimpred uzdignutim noževima, sabljamai gvozdenim petama s čeličnim potkovamakoji odzvanjajuu mojim ušima...

��PJESNIŠTVO

Radica LEKO

MOME LEPTIRU

Tjeskoba

Magla visi nisko na stablima, skriva rosne smeđe listove, kao tijesto na prstima turobne kućanice...

Pogled mi luta blatnjavom stazom, kojom si bezbroj puta trčao za djetinjstvom. Vidim Tvoje tragove, kojima si se kretao u budućnost.

Tražim tragove povratka, na stazi punoj praznine u duši tjeskobnoj, u beznađu suza.

Ne nađoh plavetnilo iza ugla niti tračak sunčeva osmijeha, dok magla i dalje visi na stablima, skrivajući Tebe i Sunce prošlosti..

28. veljače 1996.

�� OSVIT 3–�/2009.

Život

Nedostatne su velike riječi, kroz njihovu šupljinu izdahnu dobre namjere.

Recimo samo: Čovječe, budi uvijek čovjeku čovjek.... . Od početka i u trajanju... Poslije pada uspravno hodi... Stisni ruku Prijatelju. Na kratkoj smo životnoj stazi...

��PJESNIŠTVO

Tomislav Grgo ANTIČIĆ

Stećak

Kamen HrvatIznad rake stasaIz kamena u vječnost izrastaŽiv uzemljenPustaru prerasta

Sred strništa strši stećak Smrću stečen

Ohol jaše konja izjahana Gizdav igra kola izigrana U kamenu vijenac ovjenčava Pjesmu cvijeta, vjetra i potoka

Sred strništa strši stećakSmrću stečen

Kamen HrvatGlagolja i rišeRiječi slave prohujalih sanjaLjubovanjaPripadanja

Sred strništa strši stećak Smrću stečen

�� OSVIT 3–�/2009.

Tvrtko GAVRAN

Nedobrohotne ptice

Jednom sam bio strašilo Za ptice u krušnom žitu Tu su me postavili putem Natječaja. Jednoglasno. I pošteno.

Sve sam uvjete zadovoljio Izgled i odgovarajuću spremu Stas, glas. Moralno stanje I političko uvjerenje

I onda su doletjele ptice Nisu samo jele ko s poslom Jer su se meni Strašilu Smijale toliko da je sunce plakalo

A kiša? Kiši je bilo Žao što je padala pa Da išta naraste A jest naraslo ko iz vode

Tako je došla i žetva Poradi katastrofalno slaba prinosa Gazda me negirao brez plaće Eto kakvih sve ptica ima

�9PJESNIŠTVO

Ulične svjetiljke

Ulične svjetiljke svijetle Putnicima. Nemaju svoj dom. One su za zemlju Svezane. Zvijezde. Brez Krova nad glavom. Njima je Svjetlo i krov i prostirka

Ovi sad što su prisvojili sve oni su i dalje siromašni samo imaju a mi i dalje bogati samo nemamo. Kad logika zaskoči dijalektiku i kaosmore biti red. Izvanredan.

To njima ne daje nikakvo Pravo. Ni čast. Bob je bob. Pop je pop. I siromašan! I bogat! Nije bob. Ni bob Nije pop. Niti će biti.

Ulične svjetiljke. One su sestre beskućnicima. One nisu samo male zvijezde I sunca su. Ako nemaju dom nemaju ni vlasnika. Gospodar je drugo. On se brine. Vlasnik tlači! Ulične svjetiljke su radost pločnicima. Ponos nogostupima.

Upalite mi noćas jednu

�0 OSVIT 3–�/2009.

Riječi za tango

Kao pod kosom cvjetovi Tako su okolo padali Svjetovi. Moji i Tvoji

Dostatno mudri nismoNadati se boljimOpet pismo. Lažno vino

Kume. Stojim Ti i sad Na ruševinama ko stijena Rad. Prijateljima i glazbi

A tek vjetar uspomena Gluhim poljima reve Žena. Neodređena.

Eto. Što sad kad Nije ništa što sam htio Mlad. A kraj tu – jur

Srušili se svjetovi Čiji? Kakvi? Koji? Moji. A nisu. Ni oviMaestro ponovi Još dami imam reći Što.nisam

�1PJESNIŠTVO

Višnja LOVRIĆ-MENCEJ

Šuti, vjetre

Šuti, vjetre! Ne govori ništa! Spavaju mi djeca. Spava mi su-prug. I mravi spavaju. Budi tih! Ne govori ništa!

Sve je već rečeno. Jasnim, čistim riječima. Ne trudi se biti moderan i koristiti se više engleskim nego izvornim hrvatskim riječima!

Ionako te nitko ne će shvatiti. Ionako će te nazvati zanesenja-kom, ionako će reći da si u oblacima.

Budi tih! Budi tih!

Šuti, vjetre! Ne govori ništa! Spavaju mi djeca. Spava mi su-prug. Pusti čaroliju ljetnih kiša zanesenjacima, neka šetaju poljem bosih nogu, u dugim haljinama, neka plešu, plešu! Ne dopusti ča-roliji da te zarobi dok ti kiša umiva lice, kvasi kosu, tijelo miluje svojim kapima.

Ne prepusti se čaroliji ljetnih kiša i bajki jer puno puta vuk po-jede Crvenkapicu i baku jer dobri lovac ne dođe u pravo vrijeme da spasi bajku od nepredviđenoga kraja.

Šuti, vjetre! Ne govori ništa! I mravi su zaspali u vječnosti svoje.tame.

�2 OSVIT 3–�/2009.

Ukradena izvornost proživljenog

Kažeš, tvoje izvore, tvoja nadahnuća, sve putove kojima si prolazio i nalazio svoja utočišta, ukrali ti.

Gospodin P.P. svoje izvorne priče ispričao je tvojim jezikom, poslužio se tvojim muzama, tvojim intimnostima. Tuži ga!

Neka mu muze sude.

Može li P.P. imati iste trenutke, ista nadahnuća, iste muze? Iste trenutke kojima si ti prolazio, proživljavao na svoj, samo svoj način.

Kažeš, trenutke u kojima si spremao svoja proljeća i svoje jeseni, dotični gospodin ti ukrao. I to baš u trenutcima kada si svoje molitve upućivao nebu. U trenutcima ispovijedi vjerujući u potpunu diskreciju misli i osjećaja, da je svaka izgovorena riječ izvorna.

Ali … netko ti je ukrao izvornost riječi i već proživljeno ispi-sao tvojim jezikom.

Tješim te. To se događa. Tko zna zašto. Ali, kradu, kradu sve. Ideje, misli, jutra, mirise prve jutarnje kave pa sve do proživlje-nih trenutaka. Kradu iz hira ili oholosti ili tek da dokažu da svaki proživljeni trenutak nije izvorno naš, taj isti trenutak proživio je i dotični gospodin P.P.

Ukrao je baš tvoju izvornost, unoseći tvoje riječi, tvoje osjeća-je u svoj roman.

Tuži ga.Tuži ga muzama za krađu izvornosti.

�3PJESNIŠTVO

Osjećam se sretno

Bojim se ne ću uspjeti svoj izmaštani svijet uklopiti u vremenu kada bogovi zla haraju poljanama.

Skidam odjeću. Skidam kožu. Oblikujem svoje osjećaje i svoj um, navlačim masku i prilagođavam se današnjim strujama.

Prvi put u ovoj 2004. sam pokosila travu u dvorištu.Cijelo dvorište miriše. Miriše na Slavoniju.

Poslala sam ti poruku: Put kroz Gorski kotar je prohodan i nisu potrebne zimske gume, u knjižnici sam podigla Zaborav i još nekoliko knjiga koje evo čitam već nekoliko godina, uzastopno i opet iznova, Krošnju i Danijela...

Osjećam se sretno.Odgovor na svoju poruku još nisam dobila. Svejedno, osjećam

se sretno.

Riječani su sretno stigli. Dobila sam na dar paštetu od bakalara, domaću.

Osjećam se sretno!

�� OSVIT 3–�/2009.

Zdravko LUBURIĆ

Ledeno hladan okus

Čežnjama, željama razdragane dječje očilebde duboko u najsjajnijem sjaju visina,lebde mirno kao dvije svjetiljke, kao dvije lučisasvim u azurno plavim zvonima pjevajulebde kroz raspukla prostranstva suncu,šire se pogledima i osmijesima i ne znaju,i ništa ne zna o njima ova zemlja od dalekog plamena.

Ovdje je zatvorio svoje oči i ugledao zemljino vrijeme,prolazno, palo u njegovo srce,djetinjstvom dugih dana, ono je svršavalou njegovoj odsutnosti, dok je cvijeće pupalonadimale su se njegove oči prema goreuvis, hladno i stakleno nakvašene danomičnom šutnjom,poškropljene vatrenim pukotinama slavonske ravniiznad koje nebesko svjetlo podrhtava i zvoni.

Dva oka kao dvije svjetiljke, dvije lučisa sasvim azurno plavim izmiču blistavim bojamaizgorjela od suza smiju se, a onda drhte,trzaju se amo pa tamo, uzmiču, a onda seneizmjerno nježno domiču vrbama strahom,drekom iz straha prodiru uvis,uzvinuta kroz nijemi zrak tuguju nijemo,ruše se bez riječi i miruju i piljekao uplašene i produžene duge trubeu pogled došao iz mržnje.

��PJESNIŠTVO

Otvoren pogled

Tu je stao i stoji na domaku neke žalosne pojave od daha, zakratko zabasala,zbijena u tamnobijelom, odjevena u šutnju,izranja gdje nikoga nema kao mračno zapaljena vatra,nadmašena sjajem, krilima vatre suncaprosiplje azur po skrivenim i razvučenim ustima,smrzavane ranjenim očima, gluho pilje krozsrebrnaste niti ledenog sazvučja.

Ispružen daljinom traži se preokrenutim svjetlom,samo prisluškuje zemljine slike,dok izranjaju iz plavih ponornih dubinai već se penju iz bezdana gonjene miroljubivom šutnjomgnojena čovječjim suzama,tiho dragaju slabim zvucima oči što tiho gledajuu ognjište dječakova zastrašena doma,uništena rušilačkom moći,uvijek vraćajućim teškim, teškim rukama.

Ovdje iz zelenog mirisa trava meko i nježnoblago i plaho izlazi neka prozirna šutnja,kao ljupka glazba diže dječakove rukei opružajući oči i luta sada kao jasna tvorevinai vraća se iza njega kao gluha sjena,a ispred njega drhti, obećava ga mjestuna kojem se zanos pukotina uzdaha odmara.

�� OSVIT 3–�/2009.

U dvostrukom zanosu šuti u zadubljenoj tišini,želi ići, a onda stoji i u šutnju svaki puta gleda,zove neki nedozvan glas, u mirisnom povojuon je nijem, kao prazan zdenac, zasjenjen hladnoćomskriven u drhtaje toga dana, otimlje se iz njegova tijelai ne želi ići s njim dalje, sve dalje,tijesno priljubljen u strah samo gledazadubljen u travu zemljine boje.

��PJESNIŠTVO

Anka PETRIČEVIĆ s. Marija od Presvetog Srca

***

Povest ćeš me putem svjetlosti,jer Ti si moja Svjetlost, prema obasjanom Gradu, u kojemu je vječni Dan.

Provest ćeš me kroz sve odaje, a ja ću motriti samo Tvoje Srce, u kojemu je. moj.stan.

I zamirat ću od Tvoje ljubavi – uz Beskraj

rascvjetan.. .. . .

7. studenoga 2008.

***

Kad stupim preda Te, ništa Ti ne ću znati reći, obavit će me duboki muk.

Samo ću motriti Tvoje zjene u kojima će blistati zvijezde.

I Srca ću Tvoga osluškivati beskrajne ljubavi zvuk.

. . .11. studenoga 2008.

�� OSVIT 3–�/2009.

Danja ĐOKIĆ

Stanovat ću kod tebe, na poste restanteodavno.ti.ništa..nisam napisala ..razvodim se .s prošlošću .i.samo.se..s punim .koferom sebe .selim na tvoju .navodnu adresu ..poste restante ..stižem ti umjesto pisma .u poštanskom vagonu .drugog razreda .u naboranoj i ispucaloj .rozoj kožnoj futroli .u kojoj se uglavnom kriju .obećavajuća jutra .izblijedjela kosa na mjesečini .u iščekivanju poziva .razum konzerviran .na vrhuncu kreativnosti .i jedno malo srce .ovlaš privezano .uz ključić, za sreću ..

odavno ti nisam pisala ..stižem ti sporovozno .u koferu samoće .prešana između .jučer i sutra .izvan svih poznatih .konfekcijskih brojeva .dana samo tebi .na širenje i sužavanje .u radu na vrhunskoj .kreaciji života ..dajem ti se, zauvijek ..na nepoznatoj adresi .na koju sam tek dahom .ponekad kao pelud s ruža .vjerujući u srce samo da pjevam .već davno tebi ga poslala ..kad me preuzmeš ..udomi me ..u dubini zjenica .poljubi sa mnom zidove.u koje gledam

�9PJESNIŠTVO

Marela MIMICA

Jutro jedne veljače

Siva nebnica gore a pod njomkrikovi ptica…Smrznuta rebra ulicai poledica

U mojoj sobiDobromidošlicaod malene pticei mirisa metviceiz zlatno-bijele šalice.I tvoje ozareno licešto čeka meda zajedno podijelimo dan

Kasna pjesma u prozi

Na svodu tisuće žarulja svijetle Mjesec spava na rubu bijelog oblaka Osluškujem svoju slojevitu dušuI lepršaje bijelog u svanućeTrudni razmišljajni sitni sati zazi-vaju sanGore je pregorjela jedna žarulja, aMjesec se još nije probudio

. .11. ožujka 2009.

90 OSVIT 3–�/2009.

Matej ŠKARICA

Rama, Neretva, Hum!

Bjeličasta svjetlost iz kamena zrači!Platno obojano sunčano zlatnom.

Blag nespokoj plavolikim nebom se kotrlja, u stijene duboko zelena usječena rijeka...

i čempresi, što njišu se na vjetru,kao kose zamišljene drage.

Ovdje zaborav iznova se rađa, nad gradom sunce ishlapljuje blago,mirišu lipe,

s juga leti čežnja putovanja zovu, ti odzivaš se tromo.

Krenut jednom treba,treba krenut jednom!

Možda danas, a možda i nikad...Ostaje dolina, ostaju doline:

na sjeveru prepoznajem Ramu,na jugu poštujem Neretvu,

a preda mnom ukazuje se Hum...

91PJESNIŠTVO

Slavo Antin BAGO

Hranim dušu

Hranim dušupreostalom ljudskošćuslapom nezastrtog suncaostatkom srdačnog rukovanjazlatnim zrncima prošlosti

Njima nižem sadašnjostNjima nizat ću budućnost

Muze mi nikad nisu šutile

Uvik san piva, i kad san bijana tonućem Titaniku,i tada san sluša glas muzai ni dandanas nisu ušutile.Kako ne ću danas pivatkad na moje ričinjihov rajski zbordanonoćnomelodije stvara.

92 OSVIT 3–�/2009.

Jozefina PRANJIĆ

Lašva

Rijeko,ti.si.imeLašvanske doline.

U koritumirno ležiši tok ti je stao.

U.tišini.tvojojispod žbunjai ribe su zaspale.

Na obali tvojojzaspali su ribarii ratari.

Na granama tvojimzaspali su leptirii ptice se skrile.

I ja bih rado zaspalana žalu tvomi sanjala prva kupanja.

Slušala žamor mladostišezdesetih godinadvadesetog stoljeća.

93PJESNIŠTVO

Serenada

Svirači i.tiispod moga prozora.

Kad bi me zvalipjesmom i gitaromprozori bi se sami otvorili.

Ne može mi srceostati mirno.Srce bi kroz prozor.

Rado bih bilana mjestu gitareu rukama tvojim.

Da mi dodirnešsrce razigrano,dodirom da ga umiriš.

Srce mizbog serenadeni danas mirno nije.

9� OSVIT 3–�/2009.

Tomislav Marijan BILOSNIĆ

KUĆA

Kuća A. B. Šimića

Kad pišem ja pišem kućukada dišem kuću dišem

Moju su kuću okružile zvijezdeokružile je pahulje

i.ledmoja je kuća umotana

u bijele ljiljane

Okružila je svjetlost kamena

Ja hodim malen kroz kućuzarobljen zvijezdama njenih zidova

Kuća je u samoći sna

Uronjen u zvijezde, uronjen u tučuu zimu i oganj

u kući punoj svijećaskrivam se u sjenama

što padaju do poda

9�PJESNIŠTVO

Tu ni oblaka ni žegetek razjareno plavetnilo

U uskovitlanom vrtu nebakuću

zastrašuje svemirska tišinapa ne znam jesam li u kući

ili.van.nještite li me zidovi

oštrovidne zvjezdane zrakešto se oslanjaju na staklo prozora

Duboko s glavom u zvijezdamaodlazim u nepoznato

u zemlju preobraženjaA kada se zvijezde u jedan zid poslažu

moja će kućai moja pjesmabiti završene

U mojoj kući sve se krećeu njoj žive bića prošlosti

kraljevstvo maštezarobljava svijet

Kuća sna na moje snove sličina riječ zvijezda

Stvari u kući pune su mojih snovakuća iz njih izranja stvarima ispunjena

9� OSVIT 3–�/2009.

A između zvijezda i kućeja svijetloga čela ćutim

kako dolaze sjeneza svaki dan mojega života

Dolaze kao utvarekao lopovi

i ostaju zauvijekduboke i nepomične

S prve se kućne stepenice popehna zvijezdu

gradeći kuću od kamenapreobražavajući se u kolijevku

u čovjekau svijetlu hercegovačku noć

s nebeskim tijelima kao zlatnim zrnima kukuruza

I vraća meu daleku prošlost

majcikoja živi unatrag

pokušavajući stići na sam izvorlegende

Božene će li to biti svršetak svijeta

kada se sretnukuća i zvijezda

9�PJESNIŠTVO

Šopova kuća u Jajcu

U modrinama Plive kuća tišineu njoj nevidljivi i nijemi anđeli čuvaris grešnicima po odajamačekaju ponoćkada će biti poslužena večera

U Šopovu kuću ulazi mladi Isusgledajući sasvim obične stvaripo zidovimapo gredama izniklim iz vremenaI svemir se tiho lebdećispušta s visinekucajući na vrata

Šop u svojoj kući u Jajcupričasve dok Isus ne zaspislušajući detalje o oknima vratima i bravamajedne obične hrvatske kuće

U toj se kući i pije i pušičitaju se i novineu njoj Stvoritelj sluša Pjesnikadok pjeva sa svojom sestricom

9� OSVIT 3–�/2009.

Marinko NIKOLIĆ

Ime-broj

tvoj osmijehi moje ime-broj dok upisuješi kako guraš ruke u džepovei kako guram ruke u džepovei rekla si još možda i zbogomdopušteno je čekati

predajem papirejavit ćemo vam seostavljam ime-brojstavljam ruke u džepovei.tješim.sedopušteno je čekati

ljudi imaju džepove bogovi nedopušteno je čekati

Bijeli dim

kako stvoriti bijeli dim?ležati, otezati lakati stvoriti bijeli dimjednostavno

dugačak zid poredi onaj zadnji korak dok ga prolazišbijeli dim je ništani kopito ni krtičnjakkako prije – tako sutraraznose ga meteori

99PJESNIŠTVO

Mijene

Okrećeš se oko satavrijeme računaš s mijenamaza tebe je to ljubavno pitanje,a samo pada kiša

Vodiš me stubamanadaš se da krajevi ulica nude izlazti.si.dijetesuzdržano od grijeha plakanjaljutiš se kada tako primjećujemSva si od tijela poput kalendaraloše te grlim danasza tebe je to ljubavno pitanjemeni obična vremenska mijena

Treba ti zagrljaj suncane traži to od menenepodložan sam mijenamaneka te zaštiti kišobran

Želio bih da me pustiš

želio bih da me pustišdaleko od tvog uzgajališta rajčicaplaćenih misaželio bih odmjeriti svojim korakommjesto za stanželio bihzavidim ti na prijeđenom putui na nadi da se ne vratiš

100 OSVIT 3–�/2009.

Zijada ZEKIĆ

Izgubljena tuga

Tuga mi uze dio moje dušeUroni duboko u mene, u moje srce zaleđenobolom i tugomTražim spas duše moje

Spasiti se u vremenu življenjaOpstati i biti postojan u stvarnosti

Otjerati tugu iz svoje dušeUkopati tugu u duboke dubinePrimaknuti neograničenu radostživotu i živjeti stvarnošćuŽivjeti i voljetiŽivot svoj

101PJESNIŠTVO

Gubim strpljenje

Noć se guši u ustajaloj tišinija bez snaprizivam svoja sjećanjavrijeme kada je tišina biladaleko od moga životakada je srce moje igraloa duša pjevala pjesmenatopljene ljubavlju životaStrpljenje je čarobnoNeizvjesnoNikada ne znaš što morašpretrpjeti i što istrpjetistrpljiv i umjeren kad imašu životu život da živišStrpljiv kad nemaš u životuživot da živišStrpljiv kada strpljenje nemasvoj ciljStrpljenje je najveći prijatelj čovjekaStrpljivost kada gubiš volju za životom

103MLADI PJESNICIMLADI PJESNICI OSVIT

Iva ĆORIĆ

(U)sud

Svjetina hrli k (ne)pravdi,iza njih, gušim se u prašini.

Ljudi, ja poznam Pravdu!I kažem vam,netko je obrnuo putokaznuploču!

Svjetina hrli k (ne)pravdi,iza njih, krvavi su tragovi.

Rat

Žuto.Sunce.

Papir.Olovka.

Crv.Jabuka.

Jesen.Lišće.

Mozart.Glazba.

Mir.Imenica?

10� OSVIT 3–�/2009.

Arhaizam

Tišina.(Sat.)Ponekad trebam tišinu.I.nema.je.Sat.Gume.Žamor.Slavina.Krik s ulice.(Sat.)Ponekad, ali samo ponekadtrebam tišinu.I nemam ju.(Sat.)Zvuk se može pojačati.Zašto ne može tišina?(Sat.)Tišina.

Korzet

Stidim.se.Steže me šivenod platna nemoći,prožet crvenimnitima bijesas čipkastom ljubomoromna rubovima.Vezice očajane popuštaju,a ja želim disati.

10�MLADI PJESNICI

Ivan VRLJIĆ

Molitva na samrti

Presvijetli Bože, uzdigni me među Svoje rukeda spomen Tvoj bude polovina srca mogaa riječi besmrtne Tvoje oganj neugasivišto plamsa zvjezdanim putovima svemira...Budi moja Iskra na duši, o sveti Božetopao zagrljaj što svijet grli i uzdržavai Zagovornikom budi nebeskim pticamadok grob moj veseli oplakuju u visinama...Sjeti me se, dragi BožeNa samrtnoj uri duše mi i tijela,Dovedi mi Sina svog jedinorođenogda stisne mi toplo stegno, napaćena ramena...Dođe li čas moj i počinak, ne ostavljaj me, Božena samrti, kad tijelo mi bude trulež i smradponesi me rukama svojim besmrtnimu vječni suton, kroz vječni dan...

10� OSVIT 3–�/2009.

Izgubio sam te...

Vidim te u vihorukako tvoje plameno licehuji suhim lišćem,a moje ja žudi za tobom...Ponekad me i šumski obroncipodsjete na tebe,a tvoj Lik kao da jedaleko, daleko od mene.Noću, i zvijezde i mjesec gledam,I one me podsjete na tebe,gotovo da te nema u snu mom,a ja hoću, hoću da te snivam...Vrati mi se, vrati, molim teako gledaš jad i bijedu,gledaj mene, jer sjadom odveć kumujem.Izgubio sam te,U oceanskim virovima,Ali naći ću te,Jer znam da srceGovori brže od riječi...Nakon svih besciljnih lutanja,Odoh tebi, moja voljena,Ali izgubih te,U srcu pustinje,U srcu tvrdog pijeska...

10�Dječja KnjiŽeVnOSTDječja KnjiŽeVnOST OSVIT

Jadranka BUKOVICA

PLES S DINOSAURIMA

Na pitomim obalama Jadranskoga mora, nekada plićeg i topli-jeg, a koje tada još nije nosilo to ime, u pećini koja je već davno nestala, na jednom od većih otoka živjelo je, zajedno s dinosauri-ma, pleme koje je moglo ispričati priču, jednu od onih koju bismo rado željeli čuti. Možda neki misteriji tada to više ne bi bili.

***

Bren je žurio ne bi li do tjesnaca koji je dijelio duguljasti otok od kopna, stigao prije plime. Samo je tada mogao prijeći preko prevlake jer je voda dosezala do njegovih koljena. Oblaci, koji su prekrivali sunce, obećavali su još jednu od nepredvidljivih oluja do kojih je sve češće dolazilo jer je klima postajala sve čudni-ja i čudnija. Ljeto se povlačilo, postajalo sve kraće, a zime su sve više stezale svojim oštrim zubima. Sakupljanje bobica prije zime postajalo je nemoguća misija, tako da su zalihe hrane bile sve siromašnije. U duboko iskopanim rupama, koje su ga trebale zaštititi od sitnih divljih životinja i ptica, zrnasto je sjemenje do-stiglo najnižu razinu otkad pleme obitava na otoku. Da bi sjetva bila iole uspješna, trebalo je mnogo sunčanih toplih dana i umje-renih količina kiše. Visoke su paprati ujutro sve kasnije bivale prekrivene injem koje se zadržavalo iznenađujuće dugo, tako da je njihova mala dolina ponekad, iako je bila tek jesen, podsjećala na tiha zimska jutra okupana snježnom bjelinom.

10� OSVIT 3–�/2009.

Vraćao se iz pohoda tek djelomično zadovoljan. Divlje jabu-čice, kupine i ostalo bobičasto voće nije ni ove godine pružalo bogatstvo plodova kakvoga se sjećao još iz vremena kada je bio mali dječak koji je trčkarao za očevim golim nogama, sapletao se u njih i ponekad pokupio i neki ne baš nježan udarac bosog taba-na. Manje su se ptice povukle prema jugu dok su nekada zelenim carstvom vladale ogromne ptičurine čijega imena nije znao. Iako ih je promatrao nekoliko dana ne bi li upoznao njihove navike, nije bio potpuno siguran jesu li mesožderi, unatoč činjenici da su nemilosrdno potamanile veliki dio plodova koje je trebalo sa-kupiti njegovo malo pleme, jer drugih plemena nije bilo nigdje u blizini. Čuo je za neka isto tako mala, razbacana daleko na jugu, ali nikada im se nitko od njih nije pridružio prilikom lova koji se priređivao sredinom i pred kraj jeseni ne bi li se na taj način osiguralo dovoljno mesa za hranom siromašne zime. Naime, ži-votinje za lov netragom su nestajale s prvom pojavom mraza i pojavljivale se tek negdje sredinom proljeća, kada bi se snijeg već odavno otopio, a prve se proljetnice osušile na drvenim nosačima jer, trebalo je to znati, nije bilo boljeg začina od suhog šafrana i njegovih lukovica. Zeleni vlasac, mladi bijeli luk, divlja mrkva... – sve je to dolazilo kasnije.

Ono što ga je činilo sretnim, bila je manja skupina životinja koje još nije viđao u ovim krajevima. Visoki jedva čovjeku do struka, prekriveni sivkastobijelim mekim krznom, snažnih stra-žnjih, ali nejakih prednjih nogu, zbog čega su više skakutali nego trčali, izgledali su kao laka lovina. Krdo je otkrio sasvim slučajno, slijedeći ptice koje su se hranile uginulim životinjama, u jednoj udolini između triju planinskih vrhunaca koji su čak i u vrijeme vrućih ljetnih dana bili ogoljeli i prekriveni snijegom i ledom. Dugo je motrio, spreman za lov, pazeći da se uvijek nalazi niz vjetar jer je znao da bi ih lako mogao otjerati nepoznati miris njegova tijela. I sreća mu je stala na put. Iskoristio je trenutak

109Dječja KnjiŽeVnOST

nesmotrenosti jedne od manje snažnih i ne tako mesom nabijenih životinja, koji ju je doveo u opasnost prilikom prelaska brze i ledene gorske rječice. Životinja se prilikom prelaska okliznula na kamenu prekrivenom zelenom sluzi, a zatim se zaglavila u udubi-ni između dviju stijena preko kojih je jurila snažna bujica. Krdo je otišlo dalje ne obazirući se na iznenadni gubitak, a Bren se približio koliko je mogao i snažnim udarcem tupog dijela kamene sjekire prikratio životinji muke. Sav se smočio dok je lovinu iz-vlačio na suho, ali vrijedilo je.

Nakon što je očistio iznutrice koje su mogle upropastiti dobro meso i skinuo papke za koje je znao da će biti sasvim pristojan ukras na ulazu u njegov dio špilje, podigao je olakšanu tjelesinu i žurno krenuo kući. Znao je da će mu za povratak trebati dobra dva dana brzog hoda uz povremeni odmor pa je nastojao ne obraćati pozornost na ptičurine koje su, nakon što su se pogostile odba-čenim iznutricama, oprezno krenule za njim. Nadao se da će im umaknuti za mraka jer je znao da njihova vrsta ne lovi noću.

Tako je i bilo.

***

Plima je zatvorila prolaz tek što je nogom stupio na čvrsto tlo. Iza njega je slana voda uznemireno brbotala i pjenila se. I s visoke stijene na kojoj se nalazio, mogao je nazrijeti morska bića koja su se sve više prebacivala s jedne strane prevlake na drugu.

Čekao je.Jedva desetak minuta kasnije snažan huk nadjačao je pjesmu

vjetra i on je ugledao najveće stvorenje koje se kretalo ovim kra-jevima, ako se izuzmu dugovrati divovski sauropodi, dobrodušni biljojedi kojima nije smetala dubina mora da bi s juga slobodno dolazili prema sjeveru u potrazi za još uvijek pitkom vodom ve-

110 OSVIT 3–�/2009.

like rijeke koja se nalazila nekoliko dana lagana hoda od njego-va otoka. Za vrijeme oseke sauropodima bi se pridružile i neke manje vrste dinosaura tražeći u njegovoj ipak prijetećoj veličini kakvu-takvu zaštitu od grabežljivaca, jer nije bilo nimalo ugodno kada te jedan takav div ošine repom ili nagazi snažnim nogama. Posljednjih ih je godina bivalo sve manje i Bren se često pitao zašto je to tako.

Morski je div ispuštao ogromne količine vode iz otvora na gr-bavim leđima i to je proizvodilo onaj već mu dobro poznati huk. Prednjim nogama, na kojima su se nalazile rožnate plivaće koži-ce, snažno je grabio vodu pod sobom dok ga je dugački vitki rep pretvoren u peraju dodatno ubrzavao tako da je malo koja manja i ne baš jako brza životinja mogla izbjeći njegovim velikim razja-pljenim čeljustima koje su bile prepune oštrih zubi složenih čak u tri reda. Čudovište je bilo velika prijetnja i čovjeku koji bi se u nezgodno vrijeme našao na prelasku tjesnaca, jer je bez većih problema preskakalo s jedne strane prolaza na drugu hvatajući pritom sve što bi mu se našlo na putu. To je bilo i jedino opasno stvorenje koje se kretalo na i oko njegova otoka, iako su još po-stojale priče iz davnih vremena kada to nije bilo tako i kada je ži-vot na otoku bio jednako opasan kao i bilo gdje drugdje na kopnu gdje se još moglo naletjeti na strašne zvjeroguštere.

Bren je uz duboki uzdah podigao već teški mu teret na ramena i krenuo prema naselju. Nasmijao se pri samoj pomisli na radost koju će njegov dolazak izazvati.

***

– Bren, dugo te nije bilo – tihim mu je glasom prigovorila nje-gova mlada družica koja se nalazila u visokom stupnju trudnoće. Njegov bi potomak još ovih dana mogao ugledati svjetlost sunca.

111Dječja KnjiŽeVnOST

Naja je dolutala k njima nakon jedne od strašnih zimskih oluja. Nije znala odakle je i kako se našla u uzburkanoj vodi iz koje ju je Bren izvukao iako nije znao plivati. Nije ni mogao, kosti su mu bile preteške pa je, kao i većina ljudi toga doba, bio prisiljen hoda-ti preko prevlake ukoliko je želio do kopna. Naja se od toga dana nije odvajala od njega i bilo je normalno i plemenu prihvatljivo da je on i uzme za družicu. Bio je zadovoljan jer je bila uredna i tiha. I dobro je kuhala pa je često pomagala njegovoj majci koja je u plemenu bila zadužena za zajedničko ognjište i zajedničke obroke. Njihovo pleme nije bilo veliko, samo dvadesetak osoba, ali su bili složni i rijetko su se kada svađali. Njihovi davni preci iskoristili su malu pećinu, dugu nekih dvadesetak koraka i duboku jedva pet, da bi oko nje postavili gustu ogradu od mladih stabala i šiblja i tu smjestili svoje stalno boravište. Kameno se ognjište nalazilo ispod stijene, zaštićeno od kiša, a tamo su se nalazile i prostorije za spavanje, odvojene kožama ulovljenih životinja.

– Nisam mogao ranije. Zrnja i divljih jestivih plodova sve je manje. Ove godine ćemo se dobro pomučiti kako bismo popunili rupu... – odgovorio je njoj, ali se obratio i ostatku plemena koje se oko njega okupilo.

– A životinje? Što je s njima?Bren je na trenutak zašutio dok su ostali pričali glasno i ra-

spravljali o novostima koje su čuli. Tada je ustao i krenuo prema rubu naselja.

– Pričekajte, imam nešto što bi vas moglo zanimati – nastojao je biti tajanstven.

Ubrzo se iz šumarka pojavio noseći na ramenima svoj ulov. Ponosan, meso je položio pred Glavara pećine.

– Evo. To je nešto što sam našao, – rekao je ponosno gleda-jući Naju i majku – to je meso. I ima ga još. Ne puno, ali ga ima. Moramo što prije u lov, bojim se da bi krdo na koje sam naišao moglo otići prema sjeveru u potrazi za hranom.

112 OSVIT 3–�/2009.

***

Pripreme za lov trajale su kratko, samo dvije plime, a tada je mala skupina lovaca oboružana kopljima i sjekirama krenula na kopno. Na čelu kolone bio je Bren, a odmah iza njega, pušući mu u vrat, soptao je njegov mlađi brat Rend.

– Brate, odmakni se malo! Past ću preko drške tvoga koplja – smijao se Bren.

– I mogao bi. Tko zna što ti se bratu mota po glavi. Možda bi htio tvoju ženu. Ili tvoju sjekiru! – dobacili su kroz smijeh ostali.

– Ne mogu, – zacvilio je – užasno se bojim vode! I morskog čudovišta!

– Pa, dragi, nisam ti ja stegosaur. Prvo, nisam velik, iako sam viši od tebe; drugo, nemam visok vrat, iako je tanji od tvog; i treće, nemam rep. A da ga imam, ti si prvi kojega bih oprao po nogama.

Uz glasan smijeh grupa je prešla preko tjesnaca. Rend se i da-lje sumnjičavo osvrtao za sobom, siguran da morski div i dalje može do njega. Njegov strah nije bio bez temelja. Imao je jedva desetak ljeta kada su ga prijatelji u igri zaboravili pored obale. Mali dinosaur biljojed nanjušio je njegov strah i približio mu se iza leđa njuškajući ga i brundajući. Vrisak koji je ispustio dozvao je oca koji je životinju otjerao prema vodi, a tada je iz nje iskočio div i u hipu odnio dinosaura u vodu. More se pjenilo. Crveno od krvi.

Šestorica odraslih muškaraca brzo je napredovala prema mje-stu na kojem je Bren naišao na životinje. Neopterećeni teretom do noći su se udaljili od obale i započeli uspon na jednu od manjih planina. Kada se spustila noć prvoga dana, podigli su mali logor pod jednim od visokih stabala širokih listova koji su ih štitili od noćne rosulje. Vatra je tiho pucketala osvjetljavajući nekoliko ko-

113Dječja KnjiŽeVnOST

raka tla oko njih. Bren nije mogao zaspati. Neki neodređeni osje-ćaj uznemiravao ga je i on je sjedio pored vatre. U trenutku kada je, izazvan umorom, sklopio oči, začuo je najprije tiho bubnjanje u daljini. Uskoro je zemlja počela podrhtavati kao onda kada je snažan potres otvorio šupljinu u blizini njihova naselja, što nije bilo loše jer je tu nekim čudom nastao izvor pitke vode čime je vrijednost naselja višestruko povećana.

– Brzo – viknuo je i povukao brata za krzno – na stablo! Nešto se približava!

Nije im trebalo dva puta reći. Tutnjava je već bila tolika da bi se i gluh probudio. Stablo je imalo nekoliko nižih grana koje su poslužile kao ljestve i ubrzo su se smjestili u sigurnosti krošnje. – Zaboravili smo ugasiti vatru – primijetio je netko.

– Kao da je to važno, – promrmljao je Glavar pećine – ono što nailazi sigurno niti upotrebljava vatru niti zna čemu služi. A mo-glo bi to biti i dobro, ne će nas nanjušiti od dima koji se širi.

– Pssst! Ne želim biti večera nekom divu.Grane na kojima su sjedili neznatno su podrhtavale. Dovoljno

da se Rand uhvati za brata. Drhtao je poput lista na vjetru.– Smiri se, ne vidi nas – šapnuo mu je Bren ni sam ne vjerujući

svojim riječima.Na sasvim dovoljnoj udaljenosti da ih ne bi mogao vidjeti, pro-

lazio je dinosaur čiju je glavu s bezazleno bezubim ustima oba-sjavao sjaj punog mjeseca. Bio je to jedan od rijetkih preživjelih iz nekih drugih vremena i pleme ih nikada do sada nije vidjelo. Znali su o njima samo iz priča koje su pričali starci.

– Sam je – prošaputa Bren.– Da – odgovori glas iz tame.– Sam je i uskoro će uginuti – doda drugi.– Što misliš, Bren, hoće li uvijek biti dinosaura? – upita

Rend.

11� OSVIT 3–�/2009.

– Ne, dragi. Mislim da ne će. Ima nešto u klimi koja se mije-nja, ne odgovara im. Dugo već nije bilo mladunčadi. Oni što ih susrećemo uglavnom su starci, neki su preživjeli i nekoliko smr-tonosnih napada jačih od sebe, ali to ne znači da mogu pobjeći od vremena i nedostatka hrane.

– Malo mi ih je žao.– I meni, ali što ćeš. Tako ti je to. I ljudi, ukoliko se ne pobrinu

sami za sebe, i oni će izumrijeti.Bren je utihnuo. Bojao se slutnji koje je imao, bojao se da s

njim nešto nije u redu. Kako bi on sve to mogao znati? I komu bi mogao o tome pričati? Nije poznavao nikoga tko bi dijelio njego-ve strahove i njegova predosjećanja.

Otrgne se od turobnog razmišljanja i skoči na zemlju.– Idemo, društvo. Od spavanja ionako nema više ništa. Još

malo pa će zora, mogli bismo još ovoga jutra uhvatiti prvu lovi-nu.

Koraci teškog diva više se nisu čuli. Lovci su se pravili kao da ne čuju šuškanje, trčanje i povremeno zavijanje koje je dopiralo negdje iza njih. Znali su da banda grabežljivaca priprema nešto slično kao i oni, samo će njihova lovina biti puno, puno veća. Znali su da se div više ne će vratiti istim putem kojim je prošao.

Udolina je bila točno tamo gdje se sjećao. I malo je krdo bilo na istome mjestu. Skupina se zaustavila na rubu šume i počela dogovarati kako bi lov učinili što uspješnijim.

– Dobro. Mislim da bi bilo najbolje potjerati ih u zamku. A zamku ćemo napraviti tako da iskopamo rupu...

– Ma, molim te, Gaar, ja znam da si ti najvještiji lovac, ali mi-slim da bi cijela priprema trajala predugo. Bilo bi bolje zaletjeti se jednostavno na njih i izbaciti koplja. Nekoliko ćemo ih sigurno pogoditi.

11�Dječja KnjiŽeVnOST

– Ne znam baš... Jeste li sigurni da će svih šest kopalja pogo-diti životinje? Jer, najmanje nam toliko ulova treba.

***

Opterećeni uspješnim ulovom koji im je bio natovaren na ra-menima, muškarci su žurili prema prevlaci kada su iza sebe za-čuli trk nebrojenih nogu i lomljenje suhih grana u šumi koju su upravo napustili. Znali su što to znači. Nekoliko je zvjeroguštera shvatilo da su oni lakša lovina od diva koji im je pobjegao prema ušću velike rijeke prije dvije noći. Miris lovine koju su nosili, kao i zadah smrti koja ih je okruživala, bili su neodoljivi mamac za predatore.

– Idemo! U trk! – prošaputao je Bren iako se i sam pitao zašto šapće jer nije glas bio taj koji se širio okolinom i privukao opa-snost.

– Brzo! Do prevlake je ostalo još malo...I Bren je to znao, ali se bojao da je prekasno. Ljutio se sam na

sebe što nije predvidio bezizlaznu situaciju. Ljutio se i što je bio toliko glup da povede mlađeg brata. Ako se njima nešto dogodi, tko će brinuti o Naji i djetetu...

Šest ih je lešina dodatno opterećivalo tako da nisu bili dovolj-no brzi. U trenutku kada su se približili prevlaci na jedva dvje-stotinjak koraka, prva je životinja izjurila iz šume. Sustizala ih je ogromnim skokovima. Za njom je izjurilo još desetak predatora. Sunce koje se bližilo središtu neba obasjavalo je njihove oštre očnjake u duguljastim čeljustima i sjajne, koplju neprobojne, kr-ljušti koje su im prekrivale cijelo tijelo.

– Rend, odbaci svoj plijen! – doviknuo mu je Glavar.Rend ga pogleda dok je dašćući prolazio pored njega.– Ne ću! To je hrana...

11� OSVIT 3–�/2009.

– Baci životinju, glupane! Hoćeš li da tebe pojedu? – viknuo je Bren na njega.

Rend odbaci meso daleko od sebe i pojuri naprijed. Bilo je dvostruko brži jer ga sada ništa nije opterećivalo. Ostali su žurili za njim koliko su mogli. Prvi je stigao do prevlake koja je polako počela nestajati jer se plima prebrzo približavala. Prvobitni plan bio je oformiti logor na obali i pričekati sljedeću plimu te za to vrijeme pokušati nakupiti još nešto voća i trava, ali su od svega morali odustati zbog napada.

– Trči! Samo trči i ne gledaj na nas! – vikao mu je Bren, a niz lice mu se cijedio znoj dok je gledao kako tijelo njegova brata tone sve do pojasa. Bojao se da će se utopiti. No, i to je bolje nego da ga rastrgaju ubojite kandže malih, ali brzih i snažnih dinosa-ura.

Životinje su se zaustavile tek toliko da bi u hipu rastrgale meso. Prebrzo, činilo im se. Još je jedna životinja bila odbačena do vremena kada su se svi našli u vodi koja se neumoljivo penjala prema njihovim ramenima.

– Kada sve skupa pogledamo, nismo prošli ni tako loše – za-ključio je Bren kada su se našli s druge strane tjesnaca.

– Da! Da! Da! Četiri su životinje ipak dospjele na sigurno. Ove će zime biti dobre hrane za pleme! – odbacujući svoj teret na zemlju glasno su vikali, smijali se i plesali jedan oko drugoga.

Zadihani i umorni sjeli su na stijene okružene visokom vodom koja ih je spasila. Predatori su bili niski i nisu znali plivati, pa je voda bila savršen štit. Nakon što su rastrgali i drugu životi-nju, uzalud su pokušavali stati na prevlaku – ona je već nestala preduboko za njih, povukli su se prema šumi. Njihovi su urlici nadaleko odzvanjali, nadmašivši čak i buku morskog diva koji se približavao. Iznenada, privučen potmulim zvukovima za koje se činilo kao da dopiru iz tamnih morskih dubina, Bren se zagleda u daljinu, prema jugu. Isprva nije vidio ništa, a tada mu se razbistri-

11�Dječja KnjiŽeVnOST

lo. Krdo velikih biljojeda, kojima su iz vode virili gornji dijelovi tijela, sporo su se kretali prema vrhu poluotoka dok su im se male glave njihale na dugim vratovima prateći ritam hoda. Nije ih mo-gao prebrojiti, ali ih je bilo više od deset. Približavali su se mjestu na kojem su u šumi nestali zvjerogušteri.

– Gledaj – prošaputao je Rend – idu ravno u smrt.– Ne znam. Možda ih spasi njihova veličina. Kada izađu iz

vode mogu se poslužiti i svojim snažnim dugim repovima. A ni pod noge im nije pametno doći.

– A zašto oni dolaze ovamo?– Mislim zbog vode. Pitke vode. Dolaze s juga, iz vrućih kra-

jeva u kojima vlada suša. Tamo su pustinje, nema biljaka, nema vode, nema života. A još ih je malo preostalo. Ovo je možda po-sljednje krdo koje ćemo vidjeti za svoga života.

Bren se rastužio. Postao je svjestan činjenice da ni za njih život ne pruža neke velike mogućnosti. I ljudskih je plemena sve manje i manje. Djece je bilo sve manje. Znao je danima obilaziti obalu, planine, ploviti malim čamcem uz rijeke koje su sve više nestaja-le, a da nije susreo nijedno ljudsko biće.

Dinosaur predvodnik stupio je prednjim nogama na suho tlo kada ga je napao čopor kojemu su ljudi istom bili pobjegli. Ne-ravnopravna je borba trajala kratko i veliko je stvorenje zavrištalo dok se nemoćno valjalo po tlu. Iz dugog mu je vrata sukljala krv. Ni ostali nisu prošli puno bolje. Samo je jedan mladunac uspio nestati u šumi i to samo zato što je njihovim krvnicima bilo dosta i mesa i krvi.

Od cijelog su krda za kratko vrijeme ostali samo ogoljeli ko-sturi koje će more za sljedeće oluje odvući prema dubinama i sačuvati ih tamo za budućnost.

Bren i ostali su šuteći podigli svoj teret i krenuli prema pećini. Tamo ih je čekalo pleme. I Naja. I djeca.

11� OSVIT 3–�/2009.

***

Prohujale su Zemljom stotine tisuća godina. Pleme je odavno nestalo bez ikakva traga. I dinosauri su nestali, osim onih koji su se prilagodili svim nastalim promjenama u dugim razdobljima, jer evolucija može učiniti puno toga.

Od cijele priče sigurno je jedino to da su kosti pradavnih di-nosaura, koje je more povuklo k sebi, a zatim ih izbacilo na suho, ostale tu da potaknu maštu i ožive duhove neizmjerno daleke prošlosti.

119Dječja KnjiŽeVnOST

Radica LEKO

PLAMENI

Luga

Vruć je ljetni dan. Sparan. I usprkos vrućem ljetu okoliš moga sela je zelen. Pa i brdo Prisoje iznad kuća obraslo je šumom, buj-nom i netaknutom. Nema nigdje žive duše. Tišinu razbija zborna pjesma cvrčaka i besposlenih zrikavaca. Nekada njih nije bilo u našem okruženju jer je selo bilo napučeno ljudima. Sada su došli oni i stvorili svoje slobodno carstvo pjesme koja ispunjava pra-zninu prostora.

Zeleni šumski sag prekrio je naš sivi kamen kojim sam kao dijete hodio čuvajući janjce i nekoliko koza. Koze bi za zimskih dana obrstile i rijetko grabovo i jasenovo raslinje, obrstile im sve pupove života, ogulile koru te na proljeće, umjesto da krenu u ži-vot, grane bi se sušile i odlazile u prošlost, jednostavno bi umirale venući. Iako su na neki način osujećivale rast i razvoj brdskoga biljnog svijeta, te su nam koze davale mnogo više od mesa i mli-jeka. Svojom živošću i igrom svoje jaradi koja su se jarila svake godine u rano proljeće unosile su radost i veselje.

Jedna od njih bijaše posebna. Zvali smo je Luga. To njezino neobično ime imalo je u sebi neke simbolike. Bila je hitra, sive sjajne dlake na leđima, a trbuh joj je bio bljeđi, čist i nježan. Sit-na hitra glavica pratila je svaki naš pokret smeđim očima. A tek mali sivi roščići kojima se voljela igrati i maziti s nama djecom... Okretala bi se na bezbrojne spomene svoga imena, a onda dotrča-la i oglasila se milo, isprekidano:

120 OSVIT 3–�/2009.

– Me... me... me... me...! Kada bi došla do nas, zadugo ne bi htjela otići očekujući da

ćemo joj nešto dati, bar grančicu poškropljenu slanom vodom... Tad bi je zadovoljno grizla i poskakivala...

To veselje s Lugom ne potraja dugo. Po selu se pronese vi-jest da će se koze morati smaknuti jer uništavaju šumu. Rekoše da je država donijela tu naredbu, a za njezino provođenje bili su zaduženi šumari. To su za mene samo bili ljudi u nekim zelenim odorama koji su zalazili u selo od kuće do kuće, kupili šumarinu u jesen i naplaćivali je u novcu od domaćina jer su se, eto, sjekla drva za ogrjev u državnoj šumi. Zazirao sam od tih uniformi, kako zelenih šumarskih, tako i onih plavih policijskih jer su oni nosili neko nasilno strahopoštovanje i među nas djecu. Njima se nekada izrezao i pršut, ako ga je bilo u kući, a nama bi rasle zazubice.

Te jeseni, pored kupljenja šumarine, šumari su nadgledali i uništavanje koza. Ako netko to nije uradio prije, oni su pretra-živali štale i preostale koze klali naočigled ukućanima i cijelom selu.

Moji su roditelji tako, za svaki slučaj, ostavili tri koze za taj dan obilaska šumara. Među njima je bila i, nama najdraža, Luga. Da bismo je posebno zaštitili, mi smo je djeca odveli na tavan gdje smo spavali. Ostale dvije su bile ostale svezane u štali, uz jasle.

– Evo ji... Dolaze! – zadihana djeca iz susjedstva nagovijestila su dolazak šumara, ubojica koza. Svi smo zašutjeli. Poredali smo se ispred kuće, kao pred sudbom.

Uz pozdrav, smijući se, ti su vedri ljudi, nama poznati, obav-ljali svoj posao. Uđoše u štalu i izvedoše preostale dvije koze. Noževi sijevnuše. Ispred nas, zanijemjele djece začuđenih i uko-čenih pogleda, po popločanu se podu proli nevina kozja krv. Vo-lio bih da to nisam nikada vidio... Pljesnuše samo dlanom o dlan rekavši:

– Eto, sad je gotovo! Dosta je!

121Dječja KnjiŽeVnOST

– Ajmo, reče onaj pričljiviji u zelenom. Nije on to ni izrekao kad začusmo nešto što je u tom trenu

zaustavilo vrijeme....– Me... me... me... me...! – oglasila se Luga s tavana čuvši

povike pred kućom. Mi smo se djeca ukočili i zinuli od straha. Sljedeći trenutci bili su kao vječnost. Skupili smo se jedno do drugoga...

– Di je sakri, Ivane?! Daj je vamo...!– Izvedi je... – dobaci malo veselije šumar.Moj otac zastade. Kao osuđenik izvede nevoljko Lugu s ta-

vana koja je zazirala od gomile trzajući se prema nama djeci... Bespomoćno smo pružali ruke prema njoj. Posljednji put dotakao sam njezinu meku, sivu dlaku na leđima kad me šumarova ruka odgurnu u stranu...

– Ostavite nam Lugu! – počeli smo svi uglas plakati, vikati...– Makni tu dicu! Samo smetaju! – vikao je.– Kolji je! Kolji je! – zagalami drugi.Zatvorio sam u tom trenu oči prekrivši ih rukama. Kada sam

ponovno pogledao kroz prste, Luga je bespomoćno ležala zatvo-renih očiju, beživotna, a vrat... crven...

Utrčao sam u kuću i jecajući se zavukao u krevet te dugo... dugo plakao.

Probudio sam se tek sutra podbula lica i crvenih očiju...Danas nakon mnogo godina, ponovno vidim da neki ljudi ču-

vaju pokoju kozu u našim pustim i praznim selima. Zaiskri mi suza u oku i sjetim se naše Luge.

Dođe mi u glavu cinična misao: – Da su tada postojale udru-ge za zaštitu životinja, imale bi posla u pravnoj borbi sa šumari-ma...

Možda bi zaštitile Lugu...

123DRAMA DRAMA OSVIT

Žarko MILENIĆ

IMA I GORIH STVARI

Radiokomedija

GLASOVI:

BERNARD, 30 godinaLUCIJA, 25 godinaEDVARD, 30 godinaALEN, 20 godinaNINA, 20 godina

BERNARD: Što čekaš? Skidaj se!LUCIJA: Skinut ću se u kupaonici...

(Koraci. Vrata. Tuširanje. Nadjačava ga zvuk lomljenja grane. Krik muškarca. Tresak. Vrata. Brzi koraci.)

LUCIJA: Bernarde! Što radiš pod krevetom?BERNARD: Izigravam nesretnog švalera. Tako mi i treba kad

sam našao ljubavnicu na katu.

12� OSVIT 3–�/2009.

LUCIJA: Misliš da je to bio moj muž? (Smijeh.) Da je razvalio vrata? (Smijeh.) To nikako nije mogao biti on. Znaš da sam nazivala aerodrom. Rekli su da je njegov avion odletio.

BERNARD: S njim ili bez njega? To nisi pitala.LUCIJA: Bernarde, izađi i vidi što se to vani dogodilo!BERNARD: Idi ti. Nije ovo moja kuća.

(Zvono na vratima.)

BERNARD: Jesam li ti rekao da je on. Sad sam nadrljao!LUCIJA: Nije on. On ovako ne zvoni. U stvari, on nikada ne zvo-

ni.

(Zvono. Vrata. Koraci. Stanka. Koraci.)

ALEN: Gdje da ga spustim, gospođo?LUCIJA: Na krevet.

(Tresak.)

LUCIJA: Niste ga baš nježno bacili.ALEN: Žao mi je, ali težak je bio. Preznojio sam se ko magarac

dok sam ga donio!LUCIJA: Bio? Govorite kao da je mrtav.BERNARD: Lucija, tko su ti sad ova dvojica?LUCIJA: Prolaznici.ALEN: Dobar dan. Ja sam Alen.BERNARD: Pa nije mi baš drago.ALEN: Ne zanima vas što se dogodilo Martinu?BERNARD: Kojem Martinu?ALEN: Ovom što sam ga donio. Slomio je nogu. Bio je na grani.

12�DRAMA

BERNARD: Što je radio na grani?ALEN: Otkud ja znam.LUCIJA: Dosta naklapanja. Nešto moramo poduzeti!ALEN: Imate li telefon?LUCIJA: U hodniku je.

(Koraci. Vrata.)

BERNARD: Kog si ih vraga puštala unutra? LUCIJA:.Zvonio.je..Pomislila.sam.da.je.on....LUCIJA: Otvorila sam vrata, a ovaj što je nosio rekao je da se

zove Alen. Pitao me gdje da odnese Martina...BERNARD: A ti, glupača, rekla da ga nosi gore!LUCIJA: Oprosti, ali bila sam zbunjena. Nisam stigla ni razmi-

sliti..BERNARD: Sad će Alen nazvati hitnu pomoć. Nadam se da ne

ćemo dugo čekati na njih..

(Vrata. Koraci.)

BERNARD: Jesi li dobio vezu?ALEN: Jesam. Malo teže, ali jesam. Teže je dobiti kad je među-

gradska.LUCIJA i BERNARD: Međugradska?!ALEN:.Da..Ja.nisam.odavde.BERNARD: Zar misliš da bi hitna pomoć iz tvoga grada prije

došla nego naša?ALEN: Kakva hitna pomoć. Zvao sam mamu.BERNARD i LUCIJA: Mamu?!ALEN: Morao sam joj javiti da sam sretno doputovao. Sad više

ne mora brinuti.

12� OSVIT 3–�/2009.

LUCIJA: Svašta! Tko će nazvati hitnu?BERNARD: Neka Martin zove kad se osvijesti. Njemu je potreb-

na, a ne meni.

(Koraci. Vrata.)

BERNARD: Ćao, lutkice!LUCIJA: Bernarde, što to treba značiti?BERNARD: To što vidiš. Odlazim...LUCIJA: Kamo?BERNARD: Kući. Svojoj ženi i dječici.LUCIJA: Bernarde, stani!BERNARD:.Stao.sam..

(Brzi koraci. Vrata.)

BERNARD: Lucija, pusti me van!LUCIJA: Za sada ne možeš izaći.BERNARD: A kad ću moći?LUCIJA: Kad raščistimo neke stvari!BERNARD: Što hoćeš od mene?LUCIJA: Prvo sjedni.BERNARD: Mogu i stajati.LUCIJA: Preporučujem ti da sjedneš. Mogu te zaboljeti noge.BERNARD: Ima i gorih stvari. Što si htjela? LUCIJA: Zar si me stvarno mislio ostaviti?BERNARD: Ne ću te ostaviti sve dok se ne makneš s vrata.LUCIJA: Bernarde, to ne će ići baš tako lako. Znaš li koliko smo

nas dvoje zajedno?BERNARD: Ne želim se ispovijedati pred svjedocima.LUCIJA: Molim vas udaljite se dok razgovaramo.

12�DRAMA

ALEN: Vrlo rado, ali ne znam kamo?LUCIJA: Zavucite se u ovaj ormar.

(Okretanje ključa u ormaru. Još jednom.)

LUCIJA: Bernarde, ne možeš otići tek tako. Kad bi mi Edvard zatražio razvod, ne bih ni trepnula. Odmah bih pristala... Ali ti... To je nešto drugo. S tobom mi ne bi bilo svejedno. S tobom nije isto. Shvaćaš? Tebe sam voljela i sad te volim... (zaplače) …ne, to ne bih mogla podnijeti! Ne ću da me ostaviš. Nikad... Razumiješ li? Nikad!

BERNARD: Razumijem što znači nikad. Nikad ne reci nikad... Ali meni se žuri!

(Vrata. Brzi koraci.)

LUCIJA: Sad će se on vratiti.

(Okretanje ključa.)

ALEN (iz ormara): Mogu li ja sada izaći?.

(Koraci.)

LUCIJA: Što sam rekla.

(Kucanje na vratima.)

EDVARD: Lucija! Otvaraj!LUCIJA: Pa to je Edvard...

12� OSVIT 3–�/2009.

EDVARD (lupa u vrata): Lucija, hoćeš li već jednom otvoriti?! Jesi li ti gluha?!

LUCIJA: Alene, brzo izlazi i gurni ovog bogalja pod krevet!

(Otključavanje vrata ormara. Koraci. Zaključavanje ormara. Lupanje. Otključavanje vrata. Vrata. Koraci.)

EDVARD: Koliko ti treba vremena da otvoriš? Lupam već dva sata!

LUCIJA: Nisi lupao ni dvije minute.

(Pljuska.)

EDVARD Koliko sam ti puta rekao da me ne poklapaš! Glupačo, trebaš biti sretna da te je netko htio uzeti!

LUCIJA: Sretna sam. Presretna!EDVARD: Gdje je “biblija”?LUCIJA (zbunjeno): Biblija?EDVARD: Mene zanima jesi li čitala “sveto pismo” koje sam ti

napisao... Mnogo je kraće i za tvoj ženski mozak pristupačnije od onog pravog... Jesi li to ijednom pročitala?

LUCIJA: Ja?... Ja sam...EDVARD: Da si ga čitala, u ovo vrijeme ne bi bila ovdje u spava-

ćoj sobi!... Kog vraga radiš u spavaćoj sobi danju? Kog vraga radiš u spavaćoj sobi bez mene? ... Zašto sam morao onoliko jako i onoliko dugo lupati?

LUCIJA: Dok sam pronašla ključ...EDVARD: To sam te baš htio pitati. Otkud tebi ključ? Zar ti ni-

sam zabranio da držiš ikakve ključeve osim onoga od vanjskih vrata koja, uzgred rečeno, nisu ni bila zaključana... Ali kako si mogla dati da ti se duplira ključ od spavaće sobe kad ni-

129DRAMA

jednog nisi imala? Kad je u mom džepu... Htio sam otključati ova vrata, ali nisam u prvi mah mogao pronaći odgovarajući ključ... Kad sam ga pronašao ti si već bila ugurala svoj. Zato nisam mogao otključati vrata!... Znači ukrala si mi ga iz džepa, dala da se duplira i onda mi ga vratila... Ja, budala, nisam ni primijetio!

EDVARD: Što si radila u spavaćoj sobi?LUCIJA: Spavala. Zna se što se radi u spavaćoj sobi.EDVARD: Što si radila u kupaonici?LUCIJA: Zna se što se radi u kupaonici. Kupa se... EDVARD: Ne može čovjek napustiti kuću ni na nekoliko sati,

a da po povratku ne zatekne nered... Prvo vidiš da ti je netko ulazio u kuću. Onda u spavaću sobu. Legao na tvoj krevet. S tvojom ženom. A sad mirno leži pod njim! Reci mu da slobod-no izađe. Da jedva čekam da upoznam tvog švalera!

LUCIJA: Nije on moj ljubavnik. On je samo jadnik što je pao s grane.

EDVARD: Sirota grana. Jadni jasen!LUCIJA: Žališ jasen, a ne žališ čovjeka!EDVARD: Nije on čovjek već voajer! LUCIJA: Ne udaraj ga u noge. Jedna mu je slomljena. Možda i

obje... (Doziva Martina.) Izađi, Martine!

(Stanka.)

LUCIJA: Izgleda da je još uvijek u nesvijesti...EDVARD: Koji mu je vrag? Nije valjda umro od straha?

(Stanka.)

EDVARD: Ja se šalim, a on stvarno otego papke!

130 OSVIT 3–�/2009.

LUCIJA.(zaplače): Što da radimo s njim?EDVARD. (hoda po sobi): Morat ću razmisliti... Za početak ga

moramo skloniti. Ne mogu razmišljati dok on leži tu na vid-nom mjestu... Ali gdje ga skloniti? Dok nešto ne smislim, vra-tit ćemo ga tamo gdje je i bio.

LUCIJA: Ne, uvijek bih se sjetila jadnog Martina. Ne bih mogla zaspati. Imala bih osjećaj da je on još uvijek ispod...

EDVARD: Ima i gorih stvari.

(Koraci.)

EDVARD: Onda ćemo ga strpati u ormar.LUCIJA: Ne u ormar!EDVARD: A zašto ne?LUCIJA: Kako ću kasnije moći otvarati taj ormar?EDVARD: U ormaru će biti samo privremeno dok ne smislimo

što ćemo kasnije. Do tada ormar ne moraš otvarati.

(Alen kihne.)

EDVARD: Nazdravlje!LUCIJA: Hvala.EDVARD: Nisam rekao „nazdravlje“ tebi već onom drugom.LUCIJA: Kojem drugom?EDVARD: Odnosno onom prvom i jedinom tvom ljubavniku.

Ovom u ormaru.

(Alen opet kihne.)

EDVARD: Brzo otvaraj prije nego što umre!

131DRAMA

(Okretanje ključa. Vrata ormara se otvoriše.)

ALEN: Dobar dan... Ja se zovem Alen...EDVARD: A meni nimalo nije drago što smo se sreli u mojoj spa-

vaćoj sobi. To nije prigodno mjesto za upoznavanje. Pogotovo ne između švalera i rogonje... Što si radio u ormaru, Niko?

ALEN: Kihao sam.EDVARD: To sam već čuo. Kihao si. I to dva puta. Ali zašto baš

u mom ormaru?ALEN: Nisam htio da moji virusi dopru do vas...EDVARD: Lijepo od tebe, Niko. Moj ti ormar dođe kao neka ka-

rantena. Ali, zar nisi mogao kihati u svom ormaru?ALEN: Ja nemam svoj ormar. Ja nemam ništa. Pobjegao sam od

kuće.EDVARD: I sad si se smjestio u moju kuću. U moju ženu. I u moj

ormar...ALEN: To je bilo slučajno. Prolazio sam pokraj vaše kuće. Ni na

pamet mi nije padalo da svratim. Onda sam čuo kako se slomi-la grana i vidio onoga koji je sjedio na toj grani, a onda ležao na zemlji ispod grane! Ja sam uradio ono što sam uradio. Ni-kom nisam naškodio. Nikog nisam ubio... Martin je bio mrtav čim je poljubio zemlju... Ja to nisam odmah primijetio. Nisam ga, dakle, ubio...

LUCIJA:.Nisam.ni.ja.EDVARD: Naravno, ni ja.ALEN: Upadne li policija i počne li njuškati, ja, kao prolaznik, ne

bih bio nimalo sumnjiv.LUCIJA:.Ni.ja.EDVARD: Ma nemoj. Tebe bi prvu uhitili!LUCIJA: Mene? Zašto mene?

132 OSVIT 3–�/2009.

EDVARD: Tvoja je guzica ubila tog jadnog voajera! Da nije bu-ljio u nju, ne bi pao. Da se nisi kupala u toj plavoj kupaonici, on bi još bio živ!

LUCIJA: Da sam znala da mali čuči na grani, ne bih se ni kupa-la.

EDVARD: Mogla si zatvoriti prozor. ALEN: Ispričavam se što vas prekidam. Samo vi na miru rasprav-

ljajte..Ja.idem...EDVARD: Kamo?ALEN: Tamo kamo sam i pošao. To za vas nije važno...EDVARD: Možda i jest. Kamo si pošao?ALEN: Iskreno da vam kažem, ne znam kamo sam pošao. Došao

sam iz provincije u velegrad koji skoro da ni ne poznajem. Razmišljam... (Koraci.)

EDVARD: Htio bi zbrisati?! (Brzi koraci.) E, ne može!ALEN: Zašto ne može?EDVARD: Znaš ti dobro zašto.

(Koraci.)

EDVARD: Kamo si pošla?LUCIJA: U zahod? EDVARD: Može, ali samo uz moju i Alenovu prisutnost. I ne

ćemo stajati ispred vrata, nego ispred školjke… Ozbiljno vam kažem. Od sada se ne razdvajamo. Želiš li ići u zahod?

LUCIJA: Kasnije ću.EDVARD: Što kasnije, to bolje. A najbolje nikad... Dok nas smrt

ne rastavi!ALEN: Čija smrt? Mene je smrt ovog vašeg susjeda, koji je visio

na grani, a sada leži pod krevetom, sastavila s vama!LUCIJA: Nije to naš susjed. Nisam ga nikad u životu vidjela.

133DRAMA

EDVARD: A ja sam mislio da si ga viđala dok se mene ovdje nije moglo vidjeti. Zato sam se obradovao što je vrat slomio... Sad mi ga je žao.

LUCIJA: I meni. Bio je tako mlad.EDVARD: Glupačo! Žališ tog balavog voajera, a mene ne žališ!LUCIJA: Zašto bih tebe žalila? Ti si još živ.EDVARD: Taj je mali riknuo i baš ga briga za sve. Ali tebe nije

briga što će mene optužiti da sam ga ja smaknuo. Da je on Jago, ti Dezdemona, a ja Otelo!

ALEN: Zašto bi vas optužili? Sve je tu jasno. Sve će se ispitati i ustanoviti pravo stanje... Izvršit će se autopsija. Ja ću kao svje-dok dati izjavu. Tu je i slomljena grana kao dokaz...

EDVARD: To i jest ono najgore. Ta grana... LUCIJA: Što nije u redu s granom?EDVARD: Otpiljena je.LUCIJA: Otpiljena?ALEN: Kako otpiljena? Zar je Martin zaista rezao granu na kojoj

sjedi?EDVARD: Nije rezao on nego ja.LUCIJA: Sad mi je jasno. Ti si, prije nego što si tobože odletio,

zarezao granu na kojoj će taj mali sjediti!

(Kratka stanka.)

LUCIJA: Priznaj. Ti si ubio toga jadnika!EDVARD: Nikog ja nisam ubio. Ja sam samo zarezao grančicu...LUCIJA: Da bi onaj tko na nju sjedne slomio vrat!EDVARD: A tko ga je tjerao da se na nju penje? Da se nije penjao

i danas bi bio živ! Morao sam to učiniti.

13� OSVIT 3–�/2009.

ALEN: Vi kao pravi muž možete ostati sada sa svojom ženom ko-liko god hoćete... Ja vam nisam ništa. Ja sam samo prolaznik... (Koraci.)

EDVARD: Kamo si krenuo?ALEN: Kao prolaznik želim samo proći pokraj vaše kuće i nasta-

viti svojim putem. Zbogom i do neviđenja!EDVARD: Odavde možeš izaći samo kad ti kažem i ako ti kažem.

Ako ne kažem, ostat ćeš ovdje na vjeki vjekov i praviti društvo Martiju!

ALEN: Vi to ozbiljno?EDVARD: Najozbiljnije. I makni se s vrata!

(Koraci.)

ALEN: Dobro. Molim vas maknite taj pištolj. Deprimira me.EDVARD: Nemoj da vam padne na pamet pobjeći. Inače ću opet

morati izigravati revolveraša!ALEN: U redu. Imate zaista jak argument. Recite što trebamo

raditi.EDVARD: Prvo se moramo riješiti mrtvaca. ALEN: Kamo treba odnijeti leš?EDVARD: U podrum. Tamo nitko ne ide.LUCIJA: Prije policije ne će nitko tamo ni ići.EDVARD: Spomeneš li još jednom policiju, dobit ćeš još jednu

pljusku! ALEN: Mislite da je to najbolje rješenje?EDVARD: Ne mislim, siguran sam. Tamo ćemo Martija jedno-

stavno zakopati... Alene, slušaj dobro što ti govorim... Hajde, blago meni, izvuci prvo Martija ispod kreveta...

(Zvono.)

13�DRAMA

LUCIJA: Netko mora sići dolje i otvoriti vrata.EDVARD: Ma nemoj. Da ne ćeš možda ti?

(Koraci.)

EDVARD: Da se nisi usudila!

(Koraci.)

EDVARD: Nitko ne će sići. Ulazna vrata su otvorena. Ako im se ulazi, neka uđu. Pazite dobro što ćete reći. Marti za nas ne samo što je mrtav nego nikad nije ni postojao! Jasno?!

ALEN:.Jasno.LUCIJA:.Jasno.

(Vrata. Kratka stanka.)

BERNARD: Dobar dan.

(Stanka.)

BERNARD: Gdje je bolesnik?EDVARD: Bolesnik? Ovdje nema nikakvog bolesnika.BERNARD: Nema? Zašto ste onda zvali hitnu pomoć?EDVARD: Ja nisam zvao nikakvu pomoć. Lucija, jesi li ti zvala

hitnu pomoć?LUCIJA:.Nisam.EDVARD: A ti, Alene?ALEN:.Ne.EDVARD: Lažete, vas dvoje!LUCIJA i ALEN: Ne lažemo.

13� OSVIT 3–�/2009.

EDVARD: Zvali ste dok mene nije bilo! Zašto me pravite buda-lom?!

(Alen kihne.)

BERNARD: Vi ste, dakle, zvali?ALEN: Zar su vas nazivali i zbog kihavice?BERNARD: Imali smo i takvih slučajeva.EDVARD: I vi koji ste tradicionalno spori, toliko spori da vas

zovu spora ili sitna pomoć, došli ste na poziv jednog kihavi-čara!... Poznavao sam čovjeka koji je umro čekajući vašu ne-moć!

BERNARD: Obično nas nazivaju hipohondri, ali tome nema li-jeka.

EDVARD: Je li se taj što vas je navodno odavde zvao, predsta-vio?

BERNARD: Ne znam. Ja se nisam javio na telefon. Ne znam ni je li zvao muškarac ili žena. Samo su me uputili ovamo.

EDVARD: Zar ne znate ni o kakvoj se bolesti radi?BERNARD: Ne, ne znam. To se mene ne tiče. Moje je samo da

ozlijeđenog odnesem, odnosno odvezem do bolnice.EDVARD: Ozlijeđenog? Zar vas je netko nazvao zbog ozljede?BERNARD: Ne... U stvari, ne znam. U najvećem broju slučajeva

zovu nas zbog kojekakvih ozljeda i prijeloma...EDVARD: Vi ste došli sami?BERNARD:.Da.EDVARD: Kako sami možete odnijeti ozlijeđenog?BERNARD: Na leđima.EDVARD: Niz stube?BERNARD: I uz stube i niz stube, ako treba.

13�DRAMA

(Koraci.)

EDVARD: Nešto tražite?BERNARD: Tražim bolesnika na krevetu. Ali njega nema...EDVARD: Nitko nije sasvim zdrav. Pa ni ja. Da niste došli uza-

lud, pregledajte mene.BERNARD: Ja nisam liječnik.EDVARD: Niste? A koji ste onda vrag?BERNARD: Ja sam samo bolničar.EDVARD: Medicinski brat?BERNARD.(smije se): Može i tako.EDVARD: Što još čekate?BERNARD: Ja?EDVARD: Da, vi. Nitko vas nije zvao. Radi se o zabuni. Došli ste

na krivu adresu. Možete ići.

(Stanka.)

BERNARD: U pravu ste. Možda je već i umro.

(Kratka stanka.)

EDVARD: Možda vam mogu pomoći. Na koji su vas broj upu-tili?

BERNARD: Na koji broj? Sad se zaista ne mogu sjetiti...EDVARD: Pogledajte u rokovnik.BERNARD: Rokovnik? Zaboravio sam ga ponijeti. To nije moj

osobni rokovnik, nego svih dežurnih bolničara...EDVARD: Zar vi niste dežurni bolničar danas?BERNARD: Jesam. Ali ne dežurni bolničar pokraj telefona, nego

dežurni bolničar terenac.

13� OSVIT 3–�/2009.

EDVARD: Znate li bar ulicu?BERNARD: Koju ulicu?EDVARD: Ulicu odakle je poziv stigao.BERNARD.(zamišljeno): Nekako se ne mogu ni ulice sjetiti.

(Kratka stanka.)

BERNARD: Sad sam se sjetio... Aleja hrastova!EDVARD: To nije hrast već jasen.BERNARD: Onda sam pogriješio. Ovo je Aleja jasenova!EDVARD: Mislite da jasenova ili hrastova nema više od jednog u ovoj ulici?

(Kratka stanka.)

EDVARD: Ne možete se ni ulice sjetiti. Kako ste onda došli?BERNARD: Pješice.EDVARD.(smije se): Čestitam na iskrenosti. Takva je zaista naša

hitna pomoć. Dolazi brzinom kornjače.

(Kratka stanka.)

EDVARD: Jasno mi je da vi niste nikakav bolničar, zar ne?BERNARD: Priznajem. Nisam.EDVARD: Onda možete slobodno skinuti vaše naočale, bradu,

brkove i mantil.BERNARD: Kako vi kažete.

(Kratka stanka.)

EDVARD: Ja vas ne poznajem. Zašto ste se prerušili?

139DRAMA

BERNARD: Moglo bi vam pasti na pamet da me prijavite policiji zbog lažnog predstavljanja... Usto, nadao sam se da me ne će prepoznati vaša supruga.

EDVARD.(nasmije se): Dakle, ti si švaler moje žene!BERNARD:.Bivši.EDVARD: Ne mijenja stvar to što si bivši... Nadam se da možemo

na „ti“. Mi smo ipak nekakvi srodnici. Dijelimo istu ženu!BERNARD:.Dijelili.smo.EDVARD: Nije bitno. Odavno želim upoznati ljubavnika svoje

žene!BERNARD: Bivšeg. EDVARD: Ovo moramo pošteno zaliti. Ne događa se svaki dan

da se sretnu rogonja i švaler! Što piješ, kolega?BERNARD: Hvala, ne pijem na dužnosti.EDVARD: Dužnosti?BERNARD: Ja se toliko uživio u ulogu bolničara da...EDVARD: A piješ li na švalerskoj dužnosti?BERNARD: Znate i sami da alkohol i one stvari ne idu zajedno.EDVARD: Ne ćeš mi valjda reći da nisi probao moj viski!BERNARD: Ni govora... Nego, ja sam zapravo došao po jednu

stvarčicu. Htio sam je uzeti natrag i da vam više ne smetam.EDVARD: Tek smo se upoznali, a već bi otišao... U stvari, mi se

službeno još nismo ni upoznali... Ja sam Edvard. BERNARD: Ja sam Bernard.EDVARD: Bernard? Lijepo ime. Sliči na moje. Bernard i Edvard.

Rimuju se! BERNARD: Dobro, upoznali smo se. Ja sad moram uzeti ono

moje.i...EDVARD: Čemu žurba?

1�0 OSVIT 3–�/2009.

ALEN: Gospodine Edvarde, s obzirom na onaj naš posao koji ne može dugo čekati, savjetujem vam da ne zadržavate gospodi-na.

EDVARD: Kad bolje razmislim, u pravu si... Berni, čeka nas po-sao koji ne trpi odlaganje. Reci što si ovdje zaboravio i mi ćemo ti odmah dati…

BERNARD: Zaboravio sam svoj vjenčani prsten.EDVARD: Zašto si ga skidao? Tko još skida svoj vjenčani prsten!

Pogotovo u kući muža svoje švalerke!BERNARD: Bivše... Skidam ja jer bi me pekla savjest što nosim

na ruci prsten svoje žene u krevetu s drugom. Ne bih bio spo-soban za...

LUCIJA: Ti da imaš savjest... Nemoj me nasmijavati! Da si je imao, ne bi sa mnom ni započinjao!... A prsten nisi nosio ni kad smo se upoznali. Ni kad smo se samo ljubili...

BERNARD: To je trajalo samo dva dana.LUCIJA: Mislila sam da si neoženjen.BERNARD: A ja da si neudana. Sve dok nisam stigao prvi put u

ovu kuću. Tek tad si prvi put stavila svoj prsten!LUCIJA: I ti svoj!EDVARD: Hoćeš li konačno ušutjeti?!

(Kratka stanka.)

EDVARD: Berni, gdje si ostavio svoj prsten?BERNARD: Sad se baš ne mogu sjetiti...EDVARD: Izgleda da ti pamćenje nije baš jača strana... Ali, zato

smo mi tu da ti pomognemo... Alene, ti pogledaj lijevi, a ja ću desni noćni ormarić.

ALEN: Dobro. Samo recite je li lijevi ovaj ili onaj.EDVARD:.Svejedno..

1�1DRAMA

(Otvaranje vrata ormarića.)

EDVARD:.U.ovom.ništa.ALEN: Nema ni u ovom.EDVARD: Ako nije u malom, možda je u velikom. Ti, Alene,

pregledaj ormar. Ja ću ostalo.

(Otvaranje vrata ormara.)

EDVARD: Berni, ti ne ćeš tražiti!BERNARD: Zašto ne bih i ja tražio? Prsten je moj.EDVARD: Ti si gost. Nema smisla da gosta zamaramo. Mi ćemo

to.sami.

(Koraci.)

EDVARD: Nisi našao?ALEN:.Nisam.EDVARD: Ni ja. Kao što vidiš, Berni, nemaš sreće.BERNARD: Preostalo nam je još jedno mjesto.EDVARD: Koje?BERNARD: Pod krevetom.EDVARD: Pod krevetom?BERNARD: Pod krevetom.EDVARD: Zar misliš da bi tvoj prsten mogao biti pod kreve-

tom?BERNARD: Ne znam je li tamo dok ne vidim.EDVARD: Jesi li siguran da je tvoj prsten pod krevetom?BERNARD: Ako nigdje drugdje nije, onda je sigurno tamo.

1�2 OSVIT 3–�/2009.

EDVARD: Ne vjerujem da je tamo. Da sam ja bio na tvom mje-stu, prsten bih stavio u noćni ormarić. Možda bih ga, da sam rasijan, stavio u ormar, ali pod krevet nikada!

BERNARD: Nisam ni rekao da sam prsten spremio pod krevet. Vjerojatno sam ga spremio na noćni ormarić, a onda je pao i netko ga je nehotice mogao nogom gurnuti pod krevet.

EDVARD: A da nisi prsten stavio u svoj džep?BERNARD: Već sam provjerio. Nisam. Pregledao sam džepove

hlača u kojima sam bio ovdje. Prsten nije u njima. Još da po-gledam pod krevet pa da idem.

EDVARD: Dobro kad toliko navaljuješ... Alene, zaviri pod kre-vet.

ALEN: Ima jedan problem. Bole me križa. Ne mogu se saginja-ti.

(Kratka stanka.)

EDVARD: Dobro, onda ću ja sam pogledati.BERNARD: Ja ću pogledati s druge strane.EDVARD: Ne dolazi u obzir!

(Kratka stanka.)

EDVARD:.Ništa.BERNARD: Nemoguće. Ja ću pogledati!EDVARD: Zašto ti da gledaš kad sam ja gledao? Zar misliš da ne

vidim dobro?BERNARD: Ispričavam se ako sam vas povrijedio. Nije bilo na-

mjerno. Ali, moj prsten još nismo našli.EDVARD: Vidio si da smo sve pretražili. Prsten nije mogao u

zemlju propasti. Netko ga je od vas uzeo.

1�3DRAMA

ALEN:.Ja.nisam.EDVARD: Ja nisam bio ovdje.LUCIJA: Što će meni taj pišivi prsten!BERNARD: Gospodine Edvarde, zahtijevam još jednu pretragu!EDVARD: Kakvu pretragu?BERNARD: Po vašim džepovima. I šire...LUCIJA: Ne dopuštam da me netko pipa!EDVARD: A ranije se nisi bunila! Dobro, pretrest ću te ja jer sam

ti još uvijek muž. Pretrest ću i Alena.LUCIJA: A tko će tebe?EDVARD: Mene? Mene nitko. Ja nisam bio ovdje kad se... Nisam

bio ovdje kad se prsten izgubio.ALEN:.Nisam.ni.ja.EDVARD: Ali mogao si ga kasnije naći i pokupiti.LUCIJA: Mogao si i ti.EDVARD: Točno. Mogao sam i ja... Onda ćemo sve pretresti. Ja

ću pretresti tebe i Alena, a Alen mene.

(Stanka.)

ALEN: Opet ništa.BERNARD: Što ćemo sad?EDVARD: Koliko vrijedi, Berni, taj tvoj prsten?BERNARD: Hvala vam, ali novac me ne zanima. Želim samo

svoj prsten.LUCIJA: Ako ga ne nađe, žena će ga izmlatiti!BERNARD: Vas ništa nisam pitao.LUCIJA: Sad smo još i na „vi“!BERNARD: Nisam se nadao da ćemo se nas dvoje ikad više sre-

sti. Samo da nije tog prokletog prstena.LUCIJA: To je pravi muškarac. Taj se boji svoje žene!

1�� OSVIT 3–�/2009.

BERNARD: Ako prsten nije uzeo nitko od vas, onda ga je ukrao onaj.mali.

(Kratka stanka.)

EDVARD: Koji mali?BERNARD: Zar ne znate?EDVARD: Nemam pojma o čemu govoriš.BERNARD: Kad vam već supruga nije rekla, reći ću vam ja...

Dok ste vi bili odsutni, neki mali je bio na grani onog hrasta u dvorištu...

ALEN:.Jasena.BERNARD: Dobro, jasena. Gledao je vašu ženu dok se kupala.

Grana je pukla i mali je pao. Gospodin Alen je pokupio malog i ostavio ga na ovom krevetu. Gdje je on sada? Mislio sam da je samo voajer, a on je izgleda i lopov!

EDVARD:.Mali.više.nije.ovdje.BERNARD: Vi znate da je bio ovdje? A maloprije rekoste da ne

znate!EDVARD: Nisam te odmah razumio... Berni, zar nije vrijeme da

i ti prijeđeš na „ti“?BERNARD: U redu, Edi... Reci mi gdje je mali!EDVARD: A gdje bi bio? U bolnici.BERNARD: U bolnici?!EDVARD: Da. Zašto se čudiš? Mali je pao s grane i slomio nogu.

Odvezli su ga u bolnicu.BERNARD: Nemoj mi još samo reći da ste zvali hitnu pomoć!EDVARD: Naravno.

(Bernard se stade grohotom smijati.)

1��DRAMA

EDVARD: Što je smiješno, Berni?BERNARD: Zašto ste se pravili ludima kad sam došao odjeven

kao bolničar? Zašto odmah niste rekli da je hitna pomoć već bila?

EDVARD: Odmah sam znao da ti nisi nikakav bolničar. Ne zato što je pravi bolničar već bio. U stvari bila su dvojica. Donijeli su nosila i odnijeli malog... Odmah sam uočio da nosiš lažnu bradu i brkove... Morao sam biti oprezan.

BERNARD: Zašto?EDVARD: Pomislio sam da si razbojnik. Da nas želiš opljačkati.

Da u torbi imaš automatsku pušku...

(Opći smijeh.)

BERNARD: Sad vidiš da nisam nikakav razbojnik, nego samo bivši ljubavnik tvoje žene koji traži svoj prsten... Morat ću oti-ći u bolnicu i tog malog priupitati za zdravlje.

EDVARD: Samo izvoli, Berni. Preporučujem ti da tamo ne izi-gravaš bolničara, nego bolesnikova rođaka.

BERNARD: Hvala na savjetu, Edi... Oprostite svi na smetnji... (Koraci.) Do viđenja.

ALEN: Do viđenja.EDVARD: Zbogom, Berni.

(Kratka stanka.)

BERNARD: A kako se taj mali zove?EDVARD: Martin.BERNARD: A prezime?EDVARD: Ne znam. Zna li netko od vas? LUCIJA: Naravno da ne znam.

1�� OSVIT 3–�/2009.

ALEN:.Ni.ja.EDVARD: Samo se ti, Berni, raspitaj za Martina. Već će te netko

u bolnici znati uputiti.BERNARD: Hvala, Edi... Zbogom svima.ALEN: Zbogom.

(Koraci. Vrata. Zaključavanje vrata. Koraci koji se gube.)

ALEN: Zašto ga niste ispratili i dolje?EDVARD: Znaš ti dobro zašto nisam.LUCIJA: Prevario si se ako misliš da si ga se riješio. Sad će otići

u bolnicu. Martina tamo ne će naći. Onda će se vratiti. Ova-mo!

EDVARD: Neka se vrati. Bar ćemo dobiti u vremenu. Prije nego što se vrati, zakopat ćemo Martina... Alene, odmah ga izvuci!

(Kratka stanka.)

EDVARD: Zašto si sad stao?ALEN:.Zlo.mi.je.EDVARD: Od čega sad?ALEN: Nikad nisam vidio mrtvaca...EDVARD: Kako nisi? Ti si ga donio mrtva!ALEN: Onda nisam znao da je mrtav...EDVARD: Alene, budi muškarac!LUCIJA: Edvarde, ostavi ga na miru!EDVARD: Je li te netko pitao za savjet?LUCIJA: A zašto uvijek ti moraš biti taj koji dijeli savjete?EDVARD: A tko bi drugi bio? Ovo je moja kuća. Ti i Alen ste

ovdje samo u prolazu.LUCIJA: Ako smo prolaznici onda ćemo proći! Alene, idemo!

1��DRAMA

(Kratka stanka.)

LUCIJA: Ako ova kuća nije i moja, ako ova soba nije i moja, bar je ovaj ključ moj. Ovdje nisam poželjna i zato ću otići!

EDVARD: Otići ćeš odavde ne zato što to sama želiš, nego zato što te ja istjerujem iz svoje kuće. Ali onda kad to ja budem htio!

LUCIJA: Alene, molim te ukloni ovu budalu s vrata!ALEN: Molim?LUCIJA: Jesi li čuo što sam rekla?ALEN: Jesam, ali...LUCIJA: Makni ovog kretena s vrata ako želiš da oboje izađe-

mo!ALEN: Dobro.

(Koraci. Tresak.)

LUCIJA: Alene!EDVARD: Vitez pade opržen pred zmajem!LUCIJA: Edvarde, ovo je prevršilo svaku mjeru. Jednog si ubio,

drugog udario i još se kreveljiš!EDVARD: Ti ćeš mi pomoći da odnesem leš do podruma... Ne,

čak mi ni to ne treba od tebe. Kad ga je mogao kilavi Alen donijeti, mogu ga i ja snijeti. Ali, znaj dobro, zucneš li nešto o ovome, naći ću te ma gdje da si i ubiti ko psa... U stvari, ko kuju... Makar bio i u zatvoru. Našao bih nekoga da te sredi makar se zavukla u mišju rupu!

(Alen mrmlja.)

LUCIJA: Alene, kako ti je?

1�� OSVIT 3–�/2009.

ALEN: Živ sam...EDVARD: Baš mi je drago da si živ. Sad mi možeš pomoći da ko-

načno zakopamo Martija. Već sam pomislio da ću vas morati zajedno zakopati! (Smijeh.) Hajde, Alene, blago meni. Izvuci Martija!

(Kratka stanka. Kucanje.)

LUCIJA: Otvori već jednom.

(Koraci. Otključavanje vrata.)

NINA: Dobra večer.EDVARD: Tko ste sad vi?!NINA: Alene, što radiš tu?!EDVARD: Moli se bogu.

(Koraci.)

EDVARD: Što ste vi njemu?NINA: Zaručnica... Alene, pa ti imaš modricu! Tko te tako jako

udario?ALEN: Nitko.NINA: Ne može biti nitko. Nije se modrica pojavila sama od

sebe!ALEN: Udario sam se na ovaj krevet.NINA: Ne laži. Znam kad lažeš.EDVARD: Gospođice, kako ste znali da je Alen u mojoj kući?NINA: Javio se svojim roditeljima odavde.EDVARD: A vama nije?NINA: Ja nemam telefon.

1�9DRAMA

ALEN: Ne laži. Zašto bih se tebi javio kad sam od tebe pobjegao? Nisam htio živjeti u provinciji, a nisi ni ti u velegradu.

EDVARD: Što je javio Alen? U kojoj se kući nalazi? Je li rekao ulicu i broj?

NINA: Nije. Samo naziv četvrti. Javio je da se nalazi u najvećoj kući na kat u ulici u kojoj su sve kuće takve. U kojoj žive ov-dašnji bogataši.

EDVARD: I vi ste se raspitali?NINA:.Da.EDVARD: I sad biste htjeli Alena vratiti kući? Kad bi htio.NINA: Naravno da bi htio.ALEN: Ima i gorih stvari.NINA: Ali prije nego što odemo, želim saznati tko je udario mog

Alena i zašto!EDVARD: I što ćete poduzeti kad saznate? Zvati policiju?NINA: Vi ste udarili mog Alena!EDVARD. (smije se): Pun pogodak! Sigurno vas zanima i za-

što... Zato što sam ga zatekao s mojom ženom u ovoj spavaćoj sobi!

NINA: Je li to istina, Alene?LUCIJA:.Nije.EDVARD: Ti, šuti!NINA: Reci mi, Alene.ALEN: Nisam se u ovoj sobi ni oblačio ni svlačio.NINA: Vjerujem ti.EDVARD: Nije valjda da mu vjerujete svaku riječ?NINA: Alen nikad ne laže.LUCIJA: To je istina.EDVARD: Koliko se dugo vas dvoje poznajete?NINA: Dvije godine.EDVARD: Zašto je pobjegao od vas?

1�0 OSVIT 3–�/2009.

(Kratka stanka.)

EDVARD: Zato jer ste ostali u drugom stanju?

(Kratka stanka.)

EDVARD: Osim što je nezaposlen, Alen ne bi bio u stanju biti ocem djeteta. I sam je dijete.

LUCIJA: Sve ti znaš!NINA: Idemo, Alene.EDVARD: Kamo ste se vas dvoje uputili?ALEN: Tamo odakle smo i došli.EDVARD: Koliko ja znam, došli ste odvojeno.NINA: Mi ćemo se vjenčati. Idemo, Alene.EDVARD: Molim vas, gospođice, ne vucite ga za ruku. Nije on

dijete.

(Koraci koji se gube. Zaključavanje vrata. Kratka stanka.)

EDVARD: I ti bi izašla?LUCIJA: Krajnje je vrijeme.EDVARD: Strpi se još samo malo. Držat ćeš mi lampu dok bu-

dem zakopavao malog. Može?

(Stanka. Otključavanje vrata. Škripa vrata.)

EDVARD: Opet ti!BERNARD: Dobra večer.

(Koraci.)

1�1DRAMA

BERNARD: Može li se ući?EDVARD: Već si ušao. BERNARD: A ja sam mislio da je nazovi Martin odavno u

bolnici!EDVARD: Nismo imali srca da ga damo u ruke nekom nazovi

bolničaru!BERNARD: Ima i gorih stvari. (Koraci.) Izgleda da on nije za

bolnicu već za mrtvačnicu, zar ne, Edi?

(Kratka stanka.)

BERNARD: Sad bi ga trebalo pretresti.EDVARD: Pretresti?BERNARD: Zar si zaboravio? Tražim svoj prsten. Još uvijek ga

nisam našao. Još samo Martina nismo pretresli.LUCIJA: Sad sam se sjetila. Nikad ti, Bernarde, nisi ni nosio pr-

sten. Bar ne kad si ovamo dolazio.BERNARD: Može biti, Lucija, može biti. Ti izgleda imaš bolje

pamćenje nego ja... Prema tome, Martina ni ne moram pretre-sati. Ako je njemu uopće ime Martin. Znaš li ti, Edi, kako je njemu pravo ime?

EDVARD: Nemam pojma.BERNARD: Zar ti, Edi, ne znaš ime čovjeku koji je buljio u tvoju

ženu dok se kupala? I to ne prvi put... Onome kome si prije no što se posljednji put popeo, ne na tvoju ženu, nego samo na jasen, zarezao granu na koju će sjesti. A time si zarezao i sebi samom!

EDVARD: Mislio sam da će samo slomiti nogu. Ja nisam čak ni to kad sam kao mali pao s drveta!

BERNARD: A on vrat. Baš ste pehisti obojica!EDVARD: Zar ćeš me prijaviti policiji?

1�2 OSVIT 3–�/2009.

BERNARD: U mom lijevom džepu je nalog za uhićenje, Edi! U desnom pištolj u slučaju da te se nalog ne dojmi. Znam da ga i ti imaš, iako te nisam pretresao.

EDVARD: Ne ćeš valjda reći da si policajac?BERNARD: Na tvoju žalost, Edi!EDVARD: Moja me žena varala s policajcem! Fuj!LUCIJA: Ima i gorih stvari.

(KRAJ)

1�3DRAMA

Ljubo KRMEK

IZGUBLJENA OVCA

OSOBE:

OBITELJ JOGUNICA:MIŠKO (otac)ANICA (majka)MATO (sin)MITAR (brat Miškov)

OBITELJ PREVIŠIĆ:MARIJAN (otac) DRAGICA (majka)CVIJETA (kći)

I. ČIN

(Majka sjedi, kudjelja joj za pasom, u drugoj ruci vreteno, pre-de. Povremeno pljune među prste i ovlaži vunu. Otac istresa pe-peo iz lule i stavlja novi duhan te pripaljuje. Sin recka nožićem

jasenovo drvo, pravi sviralu. Otac započinje priču.)

1�� OSVIT 3–�/2009.

MIŠKO: E, vala Mato, Bogu fala, vrijeme je da i tebe oženimo. Men’ se čini da si dovoljno odrasto i da si spreman.

MATO (stidljivo, gledajući ispred sebe i ne prekidajući djeljati jasenovinu): Bio sam i prije!

MIŠKO (malo jače): Nije se moglo prije. Godina za godinom, slabija od slabije. (Pa malo glasnije.) A i kuća nije bila uređe-na kako treba. Ove godine, Bogu fala, malo je bolje pa ja velju, da te ženim. (Okreće se prema ženi i pita.) Jesi li zagledala kakvu đevojku za nj?

ANICA (jedva dočeka): Jesam br’te, jesam! Cvijetu Marijana Previšića!

MIŠKO (iznenađeno): Budi Bog s nami, ‘ko ti za nju kaza?ANICA (mudro): E, ‘ko mi kaza, ‘ko mi kaza! Nije ni’ko! Ta

znam i’! Dobri su joj i ćaća i majka, pogotovu majka. Majka joj je žena ženom. Što ćeš pričat. A i đevojka je valjana. Sva se razleće od pustoga rada. Ne pada jabuka daleko od stabla, Miško moj! Čudo mi je da je i ti nijesi begeniso?

MIŠKO (pravdajući se): Znam sve Previšiće! Pa znam i nju! (Malo zastane pa opet zapita ženu ne gledajući u sina Matu.) I ti veliš da bi Cvijeta bila dobra za našeg Matana, a?

ANICA (napadački): Eno joj i ona sestra Mila, bolan, što se udala za Franju Zekića na Brštanicu, naoposlen ko kad je naopo-slen. (Razdragano.) Prifatila Franju pa drž’-ne daj, odseliše u Čapljinu, napraviše kuću, izrodi đecu, pazi svekra i svekrvu, kažu, vala, da i ‘tičjeg mlijeka imaju.

MATO (smeteno pocrvenjevši): Ja sam mislio... (Poče zamucki-vati.)

ANICA (majčinski brižno, ali osorno prekida sina): Nemaš ti što mislit! Tu sam ja da mislim za te! A eto ti i ćaće, pa nek’ rekne jesam li u pravu? (Ljutito.) Znam ja što bi ti! Kakvu nabiguzu-šu što drinca do podne, da mi ovo malo zdravlja satre i u crnu

1��DRAMA

zemlju da me ućera! (Povisi ton.) Ona i nijedna druga! Meni u kuću drugu ne dovodite! Sa mnom će danit, ne će s vama! Ja sam svoje rekla!

MATO (oborene glave): Dobro, majko. Kako ti kažeš.MIŠKO (obraća se sinu): ‘ajde, zovi dunda Mitra! Nek’ se opre-

mi i nek’ ponese plosku rakije, (okreće se prema ženi) a ti Anice pripremi jabuku i prsten. Idemo večeras u prošnju.

(Sin izlazi veselo iz kuće, a majka pretura po staroj škrinji traže-ći prsten i jabuku. Otac zadovoljno odbija dimove.)

II. ČIN

(Marijan Previšić ima kćer za udaju. Čim je saznao da će doći prosci, obavio je sve kako bi se gosti spremno dočekali. Doma-ćin sjedi u vrhu muške strane uz ognjište obložen jastucima. Na

ognjištu gori vatra od probranih suhih drva da ne bi dimilo. Ulaze prosci. Na čelu je Mitar Jogunica, stari svat. On je ujedno

i glavni prosac. Za njim ulazi brat Miško.)

STARI SVAT (veselo): Faljen Isus i Marija!DOMAĆIN (srdačno): Navijek faljen!STARI SVAT: Dobro. I, kako ste?DOMAĆIN: Dobro, Bogu dragom fala! ‘ajde, sjedajte đe ‘ko

more!STARI SVAT (malo začuđeno): U vas je nešto sve ovo uređeno.

Da vam mi ne smetamo, da vam ne će doć kakvi gosti?DOMAĆIN (pokazuje rukom da sjednu): Samo sjedajte! U nas

je vazda ovako. Kakva nevolja naćera Jogunice u Previšića? Kojijem dobrom? Jeste li svi na broju?

1�� OSVIT 3–�/2009.

STARI SVAT (sjedajući): Čeljad jes’! Nego smo izgubili jednu ovcu pa je tražimo. Sve oblećesmo, a nje nema. Ko da je u ze-mlju propala. Tražili smo sve do mraka po Navijalima pa kad nas ufati mrak, velim Mišku, u Marijana ćemo na konak.

DOMAĆIN (zapovjednički): ‘ajde, Dragice, zapari pravu kavu gostima. (Dodaje ponosno.) Doduše, u nas i nema smućina.

DRAGICA (ohrabrena naredbom za kavu usuđuje se obratiti starom svatu): Mitre, bolan, kako ti Obadica?

STARI SVAT (jedva dočeka da se pohvali): Vanj tako! Ne pre-goni! A nije, vala, ni potreba. Mlados’ priskoči, a fala nebesi-ma, ništa i ne fali. Samo Bože podrži.

DRAGICA: Ne znam, na moju dušu, kad sam je viđela! Ko kad se pusto daleko pa se nemaš đe trefit!

STARI SVAT (ponosno): Ona ti više za ovcama i ne ide! Ne daju joj đeca! Pripazi malo oko kuće, u polje ja malo, ja nimalo. Dosta je pusta jada i viđela, nek’ postaros’ bar bude malo po-šteđena.

DRAGICA (stavljajući kavu pred domaćina i goste): Neka, neka. I zaslužila je Obadica. Vazda je bila vrijedna i fina žena.

DOMAĆIN (prekida raspričanu Dragicu): Dragice, okani se ćo-rava posla. Pušći ljude nek’ se okrijepe. Vidiš da su preumorni od skakanja po brdu i traženja. ‘ko zna kad su iz doma. Nego, (malo zastane) je li vam ta ovca stara ili mlada?

STARI SVAT (jedva dočeka): Mlada, da kakva je nego mlada. Ta da je stara zar bi se izgubila. Znala bi put. (Okrene se prema domaćinu pogledavši ga pritom u oči.) Da nije kojim slučajem u vaš tor zalutala?

DOMAĆIN (braneći se, stavlja ruke na prsa): Na moju dušu, što ja znam, nije. Nismo viđali nikakve tuđe ovce oko našeg tora. Ni tuđe ovce, ni tuđije čobana. Naš je tor dobro ograđen. Nit’ more u njega nit’ iz njega!

1��DRAMA

(Dragica je za to vrijeme već narezala pršuta i izvadila sira iz mijeha pa sad s već pripremljenim uštipcima i vinom stavlja

pred goste.)

DOMAĆIN (nagoni goste da oprobaju stavljeno jelo pritom se hvaleći): ‘ajde, Mitre, ‘ajde, Miško, oprobajte moga smoka, od mog ‘ajvana, iz mog tora.

STARI SVAT (podiže čašu i govori zdravicu): Živ bio domaćine! Kupili ti se prijatelji izabrani na punu sofru, na dobru volju, na pošten glas, na svijetal obraz! Do sada dobro, a unaprijeda bolje! Nove prijatelje prihvaćo, a stare potvrđivo, sve u dugu vijeku, a malenu grijehu!

DOMAĆIN (diže čašu u zrak nudeći starom svatu da se kucnu pa onda svima redom): Založite malo, popijte vina, nek’ čaša od čašu zvoca, Previšići će Jogunicama pomoći da se nađe izgu-bljena ovca! Jutro je pametnije od večeri, je l’ tako Mitre?

STARI SVAT (razdragano): Mi smo na tebe i računali Marijane, bilo je još kuća u selu za noćit, al’ ovcu treba tražit!

(Svi polijegaju spavati.)

III. ČIN

(Svi su rano ustali. Nakon umivanja i jutarnje molitve pije se kava. Domaćin se obraća prvi.)

DOMAĆIN: Kava se srknula. ‘oćemo li sad ovcu tražit?STARI SVAT (ogleda se oko sebe): Je li nas malo? Ima li još ‘ko

da nam pomogne? Zar ti Marjane nemaš još čeljadi u kući?

1�� OSVIT 3–�/2009.

DOMAĆIN (slegne ramenima): Muške nemam! Jedino imam jednu mladu curu koja se Boga boji i od nepoznatih ljudi uvo-di.

STARI SVAT (ispitivački): Kolika je cura? Mora da je za udaju!DOMAĆIN (prođe rukom kroz kosu): Da vam pravo rečem, ni-

jesam o tom ni razmišljao. U ovom momentu dok mi je sijeno još u Blatu, duhan u brdu, kukuruz i žito u polju... (Počinje s izmotavanjem Marijan.)

STARI SVAT (otvara karte): Mi smo ti došli sebet nje!DOMAĆIN (začuđeno): Sebet nje! Pa što odma’ ne rekoste?STARI SVAT (vadi prsten i jabuku): Mi dođosmo sinoć Mari-

jane ko čobani, a sad smo stari svatovi. Dođosmo po Božjoj milosti, uz Božji blagoslov da od vas tražimo Cvijetu za na-šega Matu, sina moga brata Miška! (Pritom Miška pljesne po ramenu, a prsten i jabuku predaje domaćinu.)

DOMAĆIN (vadi iza leđa rakiju i toči u čaše): Baš vam fala, dobri ljudi, ‘ko đevojku prosi, čas’ joj nosi! Mi nemamo prigo-vora, ni vama ni vašemu momku. Nemate mana. Viđe’ ćemo još što cura kaže. (Predaje jabuku i prsten Dragici i pokazuje joj na sobu gdje je cura.) Živjeli!

STARI SVAT (vadi plosku iz njedara): Imali smo i mi neđe ne-kakve rakije. Da vidimo kakva je naša? (Ulijeva u čaše i svi piju.)

(Dragica izvodi Cvijetu iz sobe. Cvijeta dariva starog svata i Matina oca vezenim maramicama, što je ujedno i

znak pristanka.)

DOMAĆIN: Bože, pomozi! (Zapjeva, a ostali ga prate.) Čoban tjera ovčice, lakoj lane diri diri dane, čoban tjera ovčice laga-no...

1�9OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

OGLEDI I KnjiŽeVnOKRiTičKi TEKSTOVI OSVIT

Mato NEDIĆ

ŠALA MILANA KUNDERE I OKVIR ZA MRŽNJU IVANA ARALICE – DODIRNICE

Različiti narodi, a patnja slična. Tako bi se, kada je riječ o raz-doblju komunističke diktature, mogla izreći sudbina dvaju naroda – hrvatskoga i slovačkoga.

Roman. Šala Milana Kundere, kao i roman Okvir za mržnju.Ivana Aralice, bave se upravo tim razdobljem najžešćega progo-na neistomišljenika i svih onih na koje bi pala i najmanja sjenka sumnje da ne misle onako kako to nalaže službena politika.

Novostvoreni državni aparat, nastao nakon Drugoga svjetskog rata u zemljama sa socijalističkim uređenjem, daje sebi za pravo zaviriti u intimu svakog svog podanika, čitati njegova pisma i njegove misli, tumačiti ih onako kako to službenoj politici i nje-zinim predstavnicima odgovara. Naravno, oni koji za sebe kažu: „Komunizam to sam ja!“, ne će stati kada zadovolje svoju rado-znalost, oni hoće mijenjati svijest podanika, oni hoće kažnjavati. Tako je bivša Jugoslavija imala svoj Goli otok – mjesto izolacije za neistomišljenike, za one koji su izgovorili šalu na račun vlasto-držaca ili na račun društvenoga poretka, za one koji su zapjevali nedopuštenu pjesmu. Socijalistička Čehoslovačka nije imala Goli otok, ali je imala rudnike u kojima je izolirala sumnjive nepoćud-nike.

Društvo koje se plaši šale i pjesme, koje se sablažnjava zbog kritike izrečene na njegov račun, u svojoj srži krije problem koji

1�0 OSVIT 3–�/2009.

sve više raste što ga se više krije, dok ne nadraste i samo društvo, a kada ga nadraste, onda ga sruši.

Prikazujući dva totalitarna sustava izrasla na istim temeljima, to jest na istim ideološkim postavkama, i Kundera i Aralica u principu govore o istom, ali svaki na svoj način: obojica govore o mržnji koja u pojedincu izrasta kao rezultat nepravde koja mu je nanesena; on tu mržnju gaji, snuje i osvetu, ali istovremeno ga ta mržnja i izjeda, ona ga unesrećuje.

Premda po mnogočemu veoma različiti, romani Šala (nasta-jao od 1962. do 1965., objavljen 1967. godine) Milana Kundere i Okvir za mržnju (objavljen 1987.) Ivana Aralice uokvireni su do-dirnim točkama u kojima je socijalizam na djelu prikazan u svoj iskrivljenosti svojih postupaka prema pojedincu i prema narodu. Ne samo da vrijeme koje prikazuju ta dva pisca, ima tako mnogo poveznica (prve godine socijalističkoga uređenja država u kojima žive) nego su i odnosi među likovima jednoga i drugoga romana slični. Ono što je Kunderin Ludvik Jahn, to je Araličin Martin Kujundžić; ono što je u odnosu na Ludvika Pavel Zemanek, to je u odnosu na Martina Korina Kužina.

Ludvika iz romana Šala i Martina iz Okvira za mržnju povezu-je mladost i duhovitost. I jedan i drugi su studenti (Ludvik studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a Martin na kninskoj preparandiji, to jest učiteljskoj školi), obojica su veoma inteli-gentni ljudi koji izbjegavaju šablonska mišljenja, koji žele misliti svojom glavom, a u totalitarnom je sustavu upravo to najveći gri-jeh. Svatko tko se ne uklapa u šablonu – strši, a tko strši – treba biti uklonjen kako ne bi kvario opću sliku o društvenom napret-ku.

Uspješnim referatom u kojemu se poziva na narodnoga muče-nika Fučika, omiljenoga među socijalistima, Ludvika s političke i društvene pozornice uspijeva maknuti Pavel Zemanek, čovjek kojemu je Ludvik vjerovao i u čiju se pomoć pouzdavao. Na sli-

1�1OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

čan način u Araličinu romanu iz preparandije biva maknut Martin Kujundžić. I on je proglašen izdajnikom i narodnim neprijate-ljem, čovjekom kojega treba kazniti i maknuti. No, njegovo ka-žnjavanje ima teže posljedice: ošišan je do kože, poliven tintom (čime ga se htjelo poniziti), a onda je još i ranjen jer pomahnitala rulja onih koji žele pokazati odanost Partiji i njezinim predstavni-cima, gubi kontrolu sama nad sobom, prelazi granicu i prolijeva krv – srećom, ne oduzima život, ali oduzima pravo na budućnost jer svojim postupcima obilježava čovjeka.

Koliko god u prikazu socijalističke diktature imali sličnosti, romani Okvir za mržnju.i.Šala po mnogim se detaljima ipak razli-kuju – kako u stilu tako i u kompoziciji. Stoga cilj ovoga napisa nije ustvrditi kako se Aralica, budući da je svoj roman objavio dvadeset godina nakon objavljivanja Kunderine Šale, ugledao na Kunderu. Želja mi je zapravo upozoriti da dvije slike socija-lističke diktature, ona slikana Kunderinom i ona druga, slikana Araličinom rukom, imaju niz sličnosti jer je zapravo istina o so-cijalizmu jedna.

Roman. Šala izvrstan je roman o čovjeku koji se nezgodno našalio na račun politike, a s kojim se opet život isto tako naša-lio pokazavši mu drugu stranu medalje te iste politike koju je on smatrao svojim životom; čija je osveta ljudima koji su doprinijeli njegovim patnjama opet ispala kao šala. Ludvik je čovjek pone-sen mladošću i idealima. On je komunist koji vjeruje u ideologiju i nada se da će upravo komunistička ideologija promijeniti svijet. Njegove su oči privremeno zatvorene pa on ne vidi stvarno stanje u društvu i u državi; on vjeruje kako s dolaskom komunizma dola-zi novo razdoblje u povijesti čovječanstva, razdoblje svekolikoga boljitka, i on želi biti dijelom ljudskoga stroja koji će svijet učiniti boljim. No, Ludvik nije samo komunist, on je i mladić, a mladosti je svojstvena opuštenost pa i neozbiljnost. Našalivši se na račun ideologije, on postaje njezinim neprijateljem. Na dopisnici posla-

1�2 OSVIT 3–�/2009.

noj djevojci (koja je slijepo zaljubljena u socijalizam) napisao je da je optimizam opijum za narod parafrazirajući time poznatu po-stavku marksizma koja kaže da je religija opijum za narod. Ako je, dakle, religija opijum, ona je štetna, treba je progoniti i ukloni-ti; a ako je optimizam (u duhu socijalizma pretjerano se vjerovalo u moć rada i u brzinu preobrazbe čovječanstva) također opijum, kako je napisao Ludvik, onda i njega treba progoniti i ukloniti. Ako Ludvik tako misli, a tako je napisao, on nije socijalist i ko-munist – zaključuju oni koji za sebe vjeruju da su veći komunisti od njega. Proglašuju ga neprijateljem naroda i države, šalju ga u vojsku koju, budući da je neprijatelj, služi bez oružja, služi je radeći u rudniku što mora, i nakon isteka vojnoga roka, nastaviti „dobrovoljno“ raditi. Tu, u drugoj sredini, različitoj od fakultet-ske u kojoj je do jučer bio, okružen drugačijim ljudima, našavši se u posve novoj situaciji, obilježen kao neprijatelj poretka i ide-ala u koje je vjerovao, Ludvik počinje na svijet gledati drugačije, shvaća da čovjek nasuprot idealima treba postaviti stvarnost i da je stvarnost potpuno drugačija od one kakvom ju je on doskora vi-dio. Stvarnost se sastoji od nepravde, poniženja, od tamnih dana u rudniku i tamnih noći u vojarni – tama je stalna, neprestana, jaka kao što su bili i njegovi ideali. Nasuprot Ludvikovom liku stoji lik mladića Alekseja koji je među neprijatelje države došao zbog prijestupa svoga oca. Aleksej se nikada ne odriče ideala, ne gubi vjeru u socijalizam; on gori i izgara za ideje koje su izdali oni koji su ga poslali na prisilni rad, on umire vjerujući u novu vjeru koja se razmeće parolama, koja od svojih pripadnika traži samokri-tiku (što nas podsjeća na čin ispovijedi), koja zahtijeva cijeloga čovjeka – a ta se vjera zove komunizam, njime se hoće potisnuti postojeća religija.

Ludvikova je sreća što se, za razliku od Alekseja, veoma brzo otrijeznio od ideala te je sivilo svoje svakodnevice pokušao osvi-jetliti ljubavlju. Upoznao je djevojku, Luciju, ali i u odnosu s

1�3OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

njom život se našalio s njim. Želeći što prije postići tjelesno sje-dinjenje, Ludvik previđa Lucijino duševno stanje, on krivo tuma-či njezine postupke te ostaje bez nje. Ipak, ljubav koju je prema njoj gajio, davala mu je snagu da izdrži sve teškoće vojničkoga i rudarskoga života.

Ipak, usprkos ljubavi, opstala je u njemu mržnja prema onima koji su mu oduzeli pravo na budućnost, na školovanje i sudjelova-nje u izgradnji socijalizma. Zajedno s mržnjom u njemu je ostalo i sljepilo za stvarnost pa je, vidjevši samo jedan njezin dio, mislio da je vidi cijelu. Zbog toga je život imao priliku i dalje se šaliti s njim.

Kao što je u Aleksejevu slučaju vjera u ideale i u nepriko-snovenost ideje socijalizma bila zasljepljujuća i za njega samoga pogubna, tako je ta vjera bila zasljepljujuća i za Martinova strica Josipa iz romana Okvir za mržnju. Poput Kunderina Alekseja koji iz vojarne partijskom vrhu piše pismo da bi upozorio na krivo po-našanje komandira, i Araličin Martin uviđa nepravdu koja je ve-likim poskupljenjem smještaja u đačkom domu osobito pogodila učenike seljačkoga podrijetla, pa se povjerava svom stricu Josi-pu koji se nalazi na visokom partijskom položaju. Martin stricu piše pismo, ali stric ne odgovara njemu, nego piše školi, sumnjiči Martina za protudržavno djelovanje i daje odriješene ruke Mar-tinovim neprijateljima da se obračunaju s njim. Diktatura, dakle, nema razumijevanja za kritiku; ona one koji ne prihvaćaju njezine metode djelovanja, degradira i odlučno odbacuje. Iz toga se od-bacivanja rađa mržnja, a u mržnji je zametak želje za osvetom. No, može li osveta biti blagotvorna, može li uopće biti uspješna i izvediva u svijetu u kojemu je sve podređeno diktaturi?

Društvo se, to je činjenica, može osvetiti pojedincu. Osvetu društva osjećaju i Kunderin Ludvik i Araličin Martin. No, kako se pojedinac može osvetiti društvu ili bar glavnom krivcu za njegov pad? Treba li se uopće osvetiti?

1�� OSVIT 3–�/2009.

Ludvik je u sebi petnaest godina nosio misao na svoje poniže-nje, na trenutak u kojemu se stotinu ruku podiglo kao jedna ruka, a sve su rekle: „Kriv je, kazni ga.“ Nijedna nije bila na njegovoj strani. U dubini duše znao je da bi vjerojatno i on zajedno s dru-gima isto tako podigao ruku protiv nekoga drugoga vjerujući da to čini kako bi zaštitio ideologiju. No, ako ideologija do te mjere zasljepljuje da se ne razlikuje što je krivo, a što je pravo, što je loše, a što je dobro, onda nešto nije u redu s njom. Ona onda ne oslobađa, nego zarobljava. Kada to čovjek shvati, uspaniči se jer njegova je pripadnost ideologiji bila uvjetovana vjerom u bolji svijet, a svijet može postati boljim onda ako je građen na temelji-ma slobode, a ne ropstva.

No, čovjek dodirnut nepravdom mašta o osveti ne shvaćajući da ga i ta misao zarobljava. Ludvik petnaest godina živi u sjeni onoga što mu se dogodilo, u sjeni razočaranja u sustav i u lju-de. Petnaest mu je godina trebalo da bi shvatio kako pojedinac ne može promijeniti sustav i ljude prije negoli promijeni samo-ga sebe. Koliko je želja za osvetom niska, pokazuje Kundera u Ludvikovu pokušaju da se osveti Pavelu Zemaneku, čovjeku u čiju se pomoć pouzdavao onda kada je bio optužen kao izdajnik, čovjeku koji je njega, Ludvika, izdao održavši uvodni referat na završnom saslušanju koje je protiv Ludvika bilo provedeno, a na-kon Zemanekove optužbe izrečene u referatu Ludvikova obrana izgledala bi kao laž, bila bi nemoguća. Budući da je Zemanek za Ludvika i nakon petnaest godina nedodirljiv, on koristi situaciju što igrom slučaja upoznaje Helenu, Zemanekovu suprugu, koju želi zavesti, spolno iskoristiti i tako oteti Zemaneku ono što on u životu najviše voli. U sljepoći svoje mržnje i osvete Ludvik previđa Helenine osjećaje – on samo zna da želi okaljati nju i tako zadati bol svojem neprijatelju. Tijekom obavljanja spolnoga čina s Helenom Ludvik uživa u svakoj pojedinosti, ali ne zbog Helene, nego zbog vjere da se time osvećuje Zemaneku. U tim je

1��OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

trenutcima njegova osveta potpuna, a već u sljedećem trenutku on mora uvidjeti koliko je besmislena u svojoj punini. Naime, Hele-na mu otkriva kako već tri godine nema bračni odnos s mužem i kako će se uskoro od njega razvesti. Ludvik i nakon toga ostaje slijep za njezine osjećaje; on sada samo zna za svoje razočaranje. Mislio je da se osvećuje zavodeći Helenu, a sada vidi da mu je Zemanek nedostižan i da se zapravo nije uspio osvetiti. A je li se i trebao osvećivati? Činom osvete prošlost se ne bi dala izbrisati. Nije li, misleći petnaest godina na zlo koje mu je naneseno, Lud-vik okaljao samoga sebe mržnjom koju je gajio? Život je trebalo preusmjeriti na novi kolosijek i ići dalje, ne vidjeti onih stotinu ruku koje su se bile podigle protiv njega, pronaći jednu pravu pri-jateljsku ruku koja bi mu život učinila ljepšim. Takva mu je ruka bila pružena još dok je bio rudar, ali on je nije prepoznao. Bila je to Lucijina ruka.

Kasnije, okrijepljen sjećanjem na Luciju, Ludvik dolazi do Jaroslava, svojega kuma i prijatelja iz mladosti. Rasterećen od mržnje i želje za osvetom, Ludvik spoznaje da je prijateljstvo ona vrijednost koja je u odnosu s drugim ljudima iznad ostalih. Prem-da se čovjek može razočarati u ljude za koje vjeruje da su mu pra-vi prijatelji, ipak može tijekom cijeloga života posezati za novim poznanstvima, za novim prijateljstvima i, stavljajući ih na kušnju, provjeravati njihovu postojanost.

Totalitarizam svakoga tipa, a u Kunderinu i u Araličinu roma-nu socijalistički totalitarizam, prepreka je ostvarivanju čovjeka u cjelini njegove biti. Zbog toga, kod ideološki otriježnjenih ljudi, nastaje mržnja kojoj je totalitarizam okvir. Kretanje unutar toga okvira unaprijed je zadano i unaprijed je osuđeno na besmisao, na vrtnju u krug. Jedini iskorak koji je moguć iz toga okvira za mr-žnju jest iskorak u prijateljstvo i u ljubav. Samo plemeniti osjećaji čovjeka duhovno obogaćuju i daju mu mir. Sve što ga zasljepljuje odvlači ga od njegove biti, a kada je daleko od samoga sebe, čo-

1�� OSVIT 3–�/2009.

vjek je nesretan. Povratak sebi uvijek za čovjeka znači povratak prijateljstvu, ljubavi, povratak osmijehu. Smijati se totalitarizmu (ma koliko to bilo teško i gorko), to je možda uspio Kundera; Aralica se totalitarizmu uspio narugati.

1��OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

STOLJETNA POVIJEST ZABILJEŽENA U KAMENU

Mile Pešorda, Baščanska ploča, poema, Alfa, Zagreb, 2008.

Život zapisan u kamenu, trag vremena ubilježen za sva vreme-na, predan novim naraštajima, pretočen u sliku, u misao, u pje-smu. Baščanska ploča u duhu pjesnika preobličena je u simbol opstojnosti jer stara je izrjeka da se pamti samo ono što je zapi-sano..

Pjevajući o najpoznatijem među najstarijim spomenicima hr-vatske pismenosti, o Baščanskoj ploči, hrvatski pjesnik Mile Pe-šorda u svoj stihopis bilježi spoznaje hrvatskih naraštaja koji su na jeziku izgradili kulturu, a na kulturi stvorili suvremenu hrvat-sku državu. Još od Zapisa popa Martinca hrvatski je jezik izjed-načen s narodom. (Martinac, opisujući strahote Krbavske bitke 1493. godine, bilježi: …nalegoše na jazik hrvatski hoteći reći da Turci navališe na narod hrvatski, poistovjećujući time značenja riječi jezik i narod jer jezik jest temeljno obilježje naroda, jezik je njegov korijen, njegovo vrelo i ušće.)

Svjestan značaja jezika kao kulturne i narodne tvorevine, kao Božjega dara, Pešorda u pohvalu jeziku, koji je zapisan trima pi-smima, pjeva poemu u kojoj se ne razbacuje riječima, u kojoj u malo riječi iznosi bogatstvo misli jer zna da nije važno koliko smo nego komu smo i kako rekli ono što je u nama. Pešordin je stih dotjeran do savršenstva, on je utemeljen u prošlosti, ali i u suvremenosti, on jednako korespondira s najstarijim spomenici-ma hrvatske pismenosti, s glagoljicom, bosančicom i latinicom – pismima koja su oblikovala hrvatsku kulturnu svijest, ali i sa suvremenim postmodernističkim dostignućima, osobito s dosti-

1�� OSVIT 3–�/2009.

gnućima francuske poezije. Time autor širi spektar svojih promi-šljanja: od prošlosti u sadašnjost, od hrvatskoga do europskog i svjetskog, od pojedinačnoga do općeg.

Baščanska je ploča, kao simbol, utkana u svijest hrvatskoga naroda i ona po tome nosi ona svehrvatska značenja na kojima je temeljen narodni ponos. Međutim, istom korpusu najstarijih spo-menika pripada i Humačka ploča, koja je možda i starija od Ba-ščanske, a o kojoj pjesnik progovara u trećoj pjesmi poeme koja se sastoji od dvadeset pet pjesama. Pešorda kaže: Zastani / Ptico / Nad ovom pločom / Humskom. Zastani i pogledaj na to harvacko pismo, kako ga nazva otac hrvatske književnosti Marko Marulić, pogledaj na pismenost bosanskih i hercegovačkih Hrvata koji se kite tekstom Uskrmirovim i njegove žene Pavice zabilježenim na Humačkoj ploči, a poslije se ponose tim istim harvackim pismom.ili, kako ga franjevci zvaše, bosanskom azbukvicom, ili, kako ga Ćiro Truhelka u 19. stoljeću nazva, bosančicom kojom su tiskane knjige oca hrvatske književnosti u Bosni: fra Matije Divkovića koji objavi Nauk krstjanski za narod slovinski, Beside. i.Sto ču-desa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice Divice Marije..Zastani, čitatelju Pešordine poeme, i shvati da si dio stoljetne po-vijesti zabilježene u kamenu, u uspomenama i u drevnoj pisme-nosti i budi ponosan.

Čitajući dalje Baščansku ploču Mile Pešorde, čitatelj će po-vezati svoj ponos s ponosom naroda, svoju misao s pjesnikovom mišlju i povijest zabilježena u genima progovorit će novim jezi-kom koji odjekuje iz starine i koji kaže: – Da bilo je teško, bilo je mučno živjeti na prostorima ove lijepe hrvatske zemlje, ali se živjelo, stvaralo i ustrajalo da bi se ljepota predala u nasljeđe no-vim naraštajima koji će zaliječiti rane iz prošlosti kako bi u bu-dućnosti zalepršala zastava slobode.

.Jedini dar / Bit će puku okrenut / Sloboda oltar, kaže Pešor-da (pjesma XXII.) i taj će oltar slobode biti molitvenim mjestom

1�9OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

cijeloga puka koji ne zaboravlja svojih svetinja ni onda kada mu se brani da ih štuje, koji zna tko ga vodi i kamo ide. U tom smi-slu Pešorda uokviruje svoju poemu dvjema pjesmama, prvom u prozi, naslovljenoj Gospa koju čekam, i drugom u stihu, posve-ćenoj papi Ivanu Pavlu II., objavljenoj na vijest o njegovoj smrti, naslovljenoj Latinski sonet. Ovakav okvir kojim autor obgrljuje svoju poemu, ukazuje na njegovu svijest da je hrvatski narod, čiju je povijest simbolički obuhvatio motivom Baščanske ploče, uvi-jek bio vjeran Kraljici Mira, majci Mariji te ocu Crkve koji, kao zemaljski poglavar, vjernike vodi ususret Kristu.

Progovorivši o vjeri, Pešorda završava svoju izvrsnu poemu kojom je dotaknuo bitne sastavnice hrvatske povijesti koja je puna teških, ali i lijepih trenutaka na koje smo ponosni. Njegov pjev, moderan u svojemu izrazu, bogat značenjima i mogućnosti-ma tumačenja, u ovom je izdanju knjige upotpunjen slikarskim doprinosom Luke Petrača, čime se, ako Pešordu doživimo kao opata Držihu, prvoga zapisivača teksta Baščanske ploče, njemu pridružuje i drugo i drukčije (slikarsko) pismo Luke Petrača koji može, u simboličnom smislu, biti shvaćen kao dopisivač Baščan-ske ploče, opat Dobrovit. U suglasju dvaju autora, pjesnika i sli-kara, u poemi Baščanska ploča zatreperilo je mnogoglasje hrvat-ske kulture koja, crpeći snagu s drevnih izvora, neumorno stvara nova umjetnička djela koja se predaju u naručje budućnosti.

1�0 OSVIT 3–�/2009.

Antun LUČIĆ

PEČATI LIRSKIH ZBIVANJA

Pjesnička radionica Ivana Marijanovića – sedmi pečat za prihvat i očitovanje umjetničke i povijesne budnosti

Sljednici smo, uza sve druge spoznaje o baštini, i popisa posa-de stolačke tvrđave iz 1728. godine, samo taknute u povijesnim bilješkama u kojima se spominje mjesto Stolac. A ta nas posada može uvesti i u lirsko kazivanje. Tako smo na nevidljivu popisu nekadanjega jezika, onoga koji sve vidi i čuje kada zborimo o stanovitu pjesničkom radu.

Dobivši ljubazno u ruke više zbirki pjesama Ivana Marijano-vića, i čitajući ih u Gospinu, suvremenom svibnju mjesecu, te praveći bilješke, činilo mi se da sam pokrio dvoje: prianjao sam uz doživljajno i spoznajno njihovo biće, žitak, i pritom se pri-pravljao za pisanje. No, izgleda da sam prorekao sve u pripravi za taj posao i kao da sam slijedio samoga Marijanovića koji je stihovima rekao što treba kazati. Iznijeti mogu samo odrednice iz navedenog usmjeraja mojih interesa za tekst – čitalačkih i onih pripravnih za pisanje. Prisjećam se čvrstoga savjeta po mnogo čemu moga uvaženoga učitelja Josipa Bratulića koji me uvjera-vao da pravi čitatelj treba ljubiti tekst kao što jednako tako treba dopustiti časke i da tekst ljubi njega. Na tom stupnju prihvatio sam igru: pečatiranje s uručenim djelom.

Ispisati sve što dolikuje iz ovakva očišta možda je preuzetno. Ipak u tomu nije sadržano moje odustajanje od Marijanovića ka-

1�1OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

kvoga motrim s nastalim pjesmama, u ranije objavljenim Oče, razbij ploče (1993.) i Gorući grm (1998.) te novom stihozbirkom Sedmi pečat koja nas u nastupajući milenij uvodi kroz tri kruga Raspeća raspuća, Nekropola snova.i.Jezero ognjeno. Ovaj pisac i odgojitelj rođen je 1951. u Doljanima kod Jablanice. Osnovnu školu polazio je u rodnom mjestu, gimnaziju završava u Rijeci i Križevcima, teološki fakultet u Zagrebu, a magistrira na Sale-zijanskom sveučilištu u Rimu. Uz pjesničku marljivost prinio je i pedagoškom području djelom Personalistička pedagogija Stje-pana Matičevića (1991.), ali i uvidima o prednosti športa što je istaknuo knjigama Odgajati športom (1993.), Trener-prijatelj.(1996.), Šport ima dušu (2000.).

Dvosjekli prihvat

Hoteći dati vlastiti refleks onomu što se podastrlo u zgotov-ljenu obliku, vodilo me bilježenje i prema studiji. U dotjeranom suvremenom standardu hrvatskog jezika i vladajućeg pravopisa Marijanović je stavio, in merito (u biti) ispred nas cjelovito, zape-čaćeno djelo. A ono što nije zatvoreno, predano je bjelini, prazno-ći, bjanko procesu o čemu nam govore tek zabilježene hrvatske godine 1971. i 1993., razdjelnice po puno lomnih događaja.

Pjesma je Marijanovićeva svakako sa svrhom da nam se opre-znije kaže, odnosno da nam poezija izrekne koliko živimo ili tr-nemo za svijet, i na čemu smo. U svijetu u kojemu se uzima, a malo i rijetko kada se daje, koliko onda i riječ opstaje? U neku ruku karizmatski je to stih, iskustvo Duha koje nudi provjereni i unaprijed samoprovjereni pjesnik.

Dvosjekli je ulazak Ivanov u pjesmu: najprije promatra ili pri-kazuje kakvu situaciju, otvorenu priliku, a potom, negdje oko sre-dine svoga puta, izviđa što su njemu takvi fenomeni i u čemu vidi

1�2 OSVIT 3–�/2009.

njihovu mijenu izričući gotovo u ključu „o da mi je malo tvojega duha“. Očekuje se stoga studiozniji pristup građi, dokazivanja na papiru teritorija Marijanovićeve pjesme koja kani i uspijeva lite-rarizirati bitno povijesno vrijeme.

Stoga je on letač, i to otprije letač nad svojim krajem – kao univerzalni letač Mali Princ Antoinea de Saint Exuperyja. Sanja izbliza i s odmaka svoj krajobraz jer tek „u visini se… svjetlost oslobađa svoje halje“, primijeti svojedobno Octavio Paz, meksič-ki pjesnik i esejist.

Upiti omiljenih formi

Ovaj pjesnik ne promiče neke omiljene pjesničke forme ili oblike kao što su soneti i haiku. Prikladne forme zamijenio je nužnošću teme iz aktualne povijesti svojega naroda i iz životnih situacija koje su opet posljedicama stanja duha, uobličenih para-digmi vlastitosti i osmišljena konteksta. Ne piše čak ni ono što trebaju samo muškarci, ni ono što trebaju samo žene – piše in melius, na korist i za oboje. Ondje gdje prednost daje nježnosti i ljupkosti, naivnosti pa donekle i duhovitosti, podsjeća na japan-ske tanke (pet stihova od ukupno 31 sloga), odnosno u njegovu slučaju na putu je činjenja oblika iz podnožja planine Vran, za-pravo kresanje doljanskih tanki.

Pjesme ipak povezuje molitveni čar i poslije Vladimira Pavlo-vića osobiti je pjesnik koji iznosi molitveni oblik vizije svijeta. Podsjećaju ove pjesme, s više razloga, na stihove Branka Klarića (1913. – 1945.). Obojica su vjerni duhovnoj inspiraciji, katolič-ko-povijesnoj i subjektivno-meditativnoj. Stariji iz drevne Repu-blike Poljica sklon je mističnom, a mlađi pjesnik iz, rekli bismo, tragične Republike Doljani, okrenut je tragičnom udesu. Ako i nisu agresivne, jesu amblemske. Obojica su potaknuti „reći koju“

1�3OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

pjesničku o zaboravljenim, minulim, donekle povratnim doživlja-jima i vrjednotama. Klarić kao da prethodi Marijanovićevu pjevu kada podastire sonet Prinos:

Sve je ljubav Neba, darovi visina.Miris modrog cvijeta, sjaj u oku dana.Suze dobre zemlje, žar planulih rana,Malo bijelo lice (tihi čar nizina).

Liturgijsko je u Marijanovića podložno pjesničkom dok je u nešto starijeg Ivana Merza samo poetsko podložno liturgijskom. Marijanovićevo glasanje je tako izraz života, već rečenoga žitka, života i imanja, nakana promicanja i spašavanja životnosti, potvr-da osobnosti, vremena i sredine.

Uza sve Marijanovićevo je pjesništvo značajnim dijelom mar-tirijsko, ali ne samo da je okrenuto mučeništvu, patnji, stradanju i pustošenju njegova roda i nacionalnoga zatiranja nego je sa sti-hom svetište posvećeno takvim osobama. On se tek ne odnosi prema martirijskom. Zapravo, on u martirijskom jest, učitava u nj svoju riječ, njezin je dio.

Intertekstno hodočašće

Kroz Marijanovićeve stihozbirke prožimaju se intertekstno i stvarnost ili, u duhu citatologije, biblijska se misao i slika nalaze. Nadolazi, stoga, neugasivi i naizgled patrijarhalni dječji svijet, ludizam u izrazu, salezijanska smirenost i pronicavost, osjećanje stigme u povijesnom razdoblju. Pjesnikov i naš A. B. Šimić raz-vjezdao se u zvijezde / u bolest i preobraženja i kao da se s njim tajnovito sreće pred stećkom.

1�� OSVIT 3–�/2009.

Idealiziranje Hrvatske kroz hodočasničke i pjesme s povije-snim motivom ovom su auktoru izabrane kao konvencije, ponaj-bolji hrvatski povijesni romani. U pjesmi Lurdski triptih čini od-važne zemljopisne odvage – Lourdes je “novi Jordan marijanski”. U lourdskom ciklusu pjesama spominju se manifestne vojske ko-joj su dodane drukčije moći i svrhe:

Kako su velike na koljenimate silne vojske svijeta.

Nije idealiziranje, a ne može se pridjenuti ni platonizirano ro-doljublje u stihovima narečenog Lurdskog triptiha:

Preci su nam iz prvog raja istjerani a mi smo u još ljepši vraćeniHrvatska – moja zemlja moje nebo i u tuđini Božja blizina…

Ta priznaj, Bože, da ni u nebu nemaNišta više od Tvoje prisutnosti.

Tijelo i prenja, usprkos prolaznosti

Pod utjecajem starozavjetnoga Joba, a dijelom i A. B. Šimića, u svome Sedmom pečatu Marijanović o tijelu piše s više očišta: religijski ga shvaća kao “sakrament Nevidljivog”; svijet zavrjeđu-je ogledalo tijela kao što je tijelo ogledalo duha; ishod je utakmice života (prema osjetnoj Marijanovićevoj vezi športa i pjesme); tje-lesnost šalje odbljesak napora, patnje, bola; također, vezano je za prolaznost i smrt; ono prati nedostignuća.

1��OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Tijelo je i predmetom stida, kako iznosi drugi ciklus Nekropo-la snova u pjesmi Stid me smrti:

Stid me smrti što bešćutno čuči u mome tijelu koje mukom morim kroz svagdanje nade i klonuća.

Pjesma. Raspeća raspuća je s usidrenim „jastvom“ – koliko čega ima ili odlazi ili se prima uz pjesnikove osobnosti, primjeri-ce „iz punog vrča života iz moje duše“ ili još „na raspeću svakom visi dio mene“. Pjesnik kroz ovakav stih stigmatizira sebe ili pak njega stigmatiziraju.

Po uzoru na srednjovjekovna prenja, prepirke, dvojnosti duha i tijela, neba i zemlje, pjesnik se „prepire“ sa smrću i nju perso-nificira:

odložila sve suvišnona policu srcaza ruku me primi.

Ujedno pjesnik daje lakoću mitsku, usmenu pa i mistificiranu baštinu i podsjeća da će ona otići vijoreći kosom.(ne koseći ko-som). Srodno iskustvo donosi i njegova pjesma Poljubac i smrt..O smrti se raspreda fama, širi se kao u Vergilijevoj Eneidi, para-doksalna je u prvom licu množine:

Imenom je nismo zvaliživjela je neshvaćenaživjeli smo s njom i od njea da toga nismo znali.

1�� OSVIT 3–�/2009.

Kad nastupi smrt, tvorac ovih stihova na kušnji je da bude ra-zočaran u poetski glas, kao hrvatski latinist Ivan Česmički u pje-smi.U smrt majke Barbare ili Nikola Nalješković u prigodnim nadgrobnicama. Na jednu od prvih godišnjica smrti Marijanović s pjesmom Na sestrinu grobu gaji nadu da joj grob „neće u pu-stinji uvenuti“. Pustinja je pritom drugo ime za tuđinu i jedino je zemlja „naš trajan spomen“. Kao brat daje pijetet sestri poput zamijenjenoga Antigonina pothvata, kad bi njoj Eteoklo i Polinko prinosili žrtvu. Uvodeći najposlije Isusa, i po naslovu pjesme, u funkcionalno razmišljanje o svijetu kao u čudu se pita što Naza-rećenin radi sa suzama:

Jesu li to biseri što rese tvoje dvoreili hrđa što našu vjeru nagriza.

Posebno privlači aktualni treći ciklus pjesama Jezero ognjeno.u kojemu se gundulićevski sanja hrvatska sloboda. On dotiče i civilizacijske izume kroz vrijeme, koji nisu prikazali čovjeka u cijelosti, te dohvaća biblijske pasaže. Nailazi na srednjovjekovne znakove, osobnosti iz hrvatske starije duhovnosti (kraljica Katari-na, potom Katarina Kosača, ali i Katarina zrinskofrankopanska), shvaćene kao suvremeno uzništvo. Hoće odsanjati i dovršiti pla-netarnu i hrvatsku zebnju nad apokalipsom.

I poglavita crta

Pjesnik Marijanović osvrće se na objektivne i subjektivne či-njenice. Neodgodivo radi na obnovi duhovnoj, pa i pjesničkoj o kojoj su iscrpnije kazivali Ante Stamać, Drago Šimundža, Mar-ko Matić i drugi. Zapravo, kako iznosi Jakov Mamić, sav je „u preporodnom procesu koji definira kršćanski život kao odgovor-

1��OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

nost“, i otvoren je za pjesničko nadahnuće, po Božjim zakonima. Njegov je glas jedna od postaja, i to granitna u traženju hrvatskog identiteta i nositelj je tereta tragičnosti. Pjesma služi, mišljenja je Marijanović, samo ako je u službi i potrebi istine – pjesnik najma-nje nastoji prekriti istinu. Slobodan pjesnik kakav je Marijanović jamči da pjesnik dolazio do samopospoznaje i nju ne prešućuje. Tako ne odstupa ni u kojem trenutku od svojih ideala, ne izdvaja se iz zaborava i sudbine. Drži ga kao i svakog izrazitijeg pjesnika nerazumna razumnost, sve i kad ne bismo htjeli razumnu nerazu-mnost..

Uočeni karakter Marijanovićeva pjesničkog tvoriva dostatno raspolaže doživljajnim uvjetima za prihvaćanje njezina izrijeka. Organizacija i raspored pjesama, višestruki motivi i idejna smjer-nost otkrivaju pjesnika koji predvodi impresivnim pjesmama, ali i sjedinjujućom razinom svoga govora. Dakako, izabrane pjesme vrijedi pojasniti i obraniti stavljajući se na stranu mogućna jezi-ka.

Izvesti poetološki pristup s ovako zahvaćenim slijedom, na ve-ćem i na manjem opsegu, pronaći žarišna mjesta pjeva, izrazito je bavljenje smisleno lijepim, a esteticizam je pjesma, poetika na veliko; kao u trgovini primjenjiva je i na poetiku djela na malome ulomku. Postižući oblike i strukture bdijenja svi koji se okupljaju oko starih i novih Marijanovićevih pjesama, baš kroz taj krugoval održavaju vrijednim sve po čemu budi zaprimljena zbirka Sedmi pečat, nadalje i posigurno s prethodnima i dojdućima bivaju sa-mostalna umjetnička „lipost“ u trajanju.

1�� OSVIT 3–�/2009.

PARABOLE, KAZIVANJA IZ POBUDNICA

Oboli narodnome govoru i skladnom domišljanju kroz Iskonice, priče Ante Kraljevića, na pragu odlazećega i nadolazećega vrimena, pod svitlom do punine smisla, iz

same uvodnice pa naovamo

Usmenim i pisanim stvaraocima, govornicima, zajedničko je u jeziku početi iz podsvjesnih slutnji i nastojanja o lijepome, po-sigurno začetaka i tijeka predajne baštine i protega uređenih pa-rabola do u samu suvremenost. Govori u ime naroda, kao nekoć nagovori otaca domaje, suživljavaju povijest i aktualnost i pritom određuju raznolikosti kulturne tečevine.

Promicatelj baštine i vrijednosti Ante Kraljević u svojoj dru-goj knjigopriči Iskonice, kao i ikavskome ričniku iz zapadnoher-cegovačkoga ozemlja, priziva jezik kao plod zdravoga majčinstva riči i ne manje zdravoga očinstva izraza.

Gotovo je u spremnosti i mogućnosti obavljati razgovor s bo-žanskim poslanjima ne razdvajajući stol zemaljski od pijedestala nebeskoga. Nekako na tragu svjetske baštine, koju je latinističkim odrazima njegovao i usvajao Nikola Šop ili kakve su po europ-skim ozrakama na sebe primili Antun Branko Šimić i Tin Ujević, s predmetnim pričama od iskona zalazimo kroz pučka umovanja i dosjećanja, obnovljena strukturiranja potiskujućih zavičajnosti u nama.

Priča, pojedinac i skupina u ikavici

S nekih postaja južnije od juga, preko hercegovačkoga krša i oskudne zemlje crljenice javlja se strastvenost za svojinom, na-

1�9OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

rodnosnim bićem. Zato su neke stranice, ovdje polaznoga naslo-va, vrlo povjerljive jer otkrivaju naš osobni senzibilitet. Djelo-vanja likova unutar priča bivaju zasigurno preslike nekih viših, dostojnijih istina što će i vrijediti za parabolične prijenose gradi-va. Dakle, vraćanje je to prema dokazivim istinama, a rijetko pro-žimanje apstraktnim idejama koje i nisu od naročite koristi. Priče koje potpisuje Kraljević kao da izlaze iz mitskih i legendarnih danosti, iz udesna okružja i tajnovita svijeta. Usto dohvaćaju smi-sao pojedinca i njegovih oživljujućih zviježđa u društvenim sku-pinama koje doživljavaju „privrat“ s demokracijom i slobodom. Pritom uvezuje dvojnost ishodišta priče i pojedinca sa značenjem, drugim imenom za podsvjesnost, svjesnost i nadsvjesnost.

Potraje u tom duhu i časovito prvo čitanje ali se, dok prizo-vemo usput Martina Mikulića, Ivana Raosa i Tomislava Ladana, događa i predstoji drugo, neokašnjelo čitanje koje otklanja zamke prvotnoga pa tako stvaramo lice i naličje događajnice svojeg pri-manja svjetotvorbi iskustva i mišljenja. Marljivi tvorac „pisma u črnilu“, kakav je Kraljević, ne dopušta čitatelju upadanje u zamke pa vlastiti rukopis zamjenjuje za čistopis.

Među ponajvažnije sastavnice ove proze, uz i niz njezine ret-ke, zatičemo ikavicu – kao da smo pod blagim zvizdama ili pod putanjom „kriposnoga zvizdana“. Izvanredno se prožima riječ, uklapa s ovdašnjom slikom nadolazeće trpnje i osokoljenosti za boljim životom. Jezik se ne može opljačkati, ophrvati, pa ma-kar se donkihotovski i strmoglavljivao. (No, i to je moguće ako smjerokazi njegova istrajavanja proklizuju u nedolična, u neku ruku nedostojna ponašanja.) Takve je postupke u ovako okuplje-nim pričama proumio i Kraljević, pričoznanac i vještac kazivanja. Ovaj se „pučanin pisma“ nosi s nagnućima koja oživljavaju stanja jezične slobode, gdješto iz slova postignute likovne oblikovnosti, ali geodetsku opremu jezika sravnjuje s kovanicama, arhaizmima te neobičnim leksičkim zadanostima.

1�0 OSVIT 3–�/2009.

Uz bilige iz etnoradionice

Riči iz dobrodošlih Iskonica, s razmeđa minuloga u futuristič-ko stoljeće, imaju čudesnu sposobnost uspostavljanja odnosa, su-odnosa između nekadašnjice i sadašnjice. Može to izgledati da je odlika „dilimična ili cilovita zatvaranja, otvaranja vrimena“. Posegnuvši za više arhetipskih sastavnica, po kojima se dade oči-tati značenje ispred i iza egzotične riči od kojih je i pošao, došao u središte, našao sebe i nas u već zatomljenoj predajnoj kulturi, Kraljević se, zapravo, vratio provjerenim sredstvima.

Ono što ne će uništavati stvaralačke zametke, klice, bit će i ostati govor iz naroda, što nije nikada jednostrano uređeni izrijek. Dok odaje tajne iz davnina i ovodobnoga postojanja izgleda, oda-je i krizu povijesnoga opstanka, daje tradiciji ono što je njezino, a bespričuvno pripadna uloga ne narušava umjetničku viziju.

Nije u odrazu stvari kriza ikavice (ona je u pričama oživljena i krcata rješenjima) koliko je kriza razlike između narječja i stan-darda što se prepoznaje u znakovitim svojstvima. S Kraljeviće-vim se ostvarajima čuvaju, razvijaju i izražavaju moralna, nimalo manje ni etnička svojstva polaznih uvjerica i širih razrada.

Do takvih pobudnica auktor dolazi iznutra i u tomu vidimo razlog više za prihvaćanje podastrtih uradaka. Mikrorajonizacija kulture i izričaja je valjana odrednica smisla i značenja ovdašnjih reljefa pa u tomu i nalazi zasvođujuću svrhu. Odnjegovan i sup-tilan jezik daje do znanja da prebacivači njegova značenja uvijek nalaze mjesta u iskustvenoj, ali i osjećajnoj uvezanosti ambijen-talno lokalnu za svesvjetsku nazovi razložnost.

Dok prohodimo Kraljevićevom prozom, kao da susrećemo na-šeg starijeg čovu, snalažljive neviste, savitodavne majke. Ili pak obilazimo bilige, srednjovječne stećke s njihove osunčane strane pa iščitavamo vedre i nujne smislove povijesti? Doima se kao da smo u etnoradionici jezika koji doživljava tektonske mijene i unosi se na obzore postojanja.

1�1OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Revitalizacija starih običaja i duhovnosti, koja na svoju potvrdu nailazi i u sadašnjosti, čuva jezik lipotnoga izraza preko rezbarija doživljaja i iskustva, pogrješaka i potvrđivanja – sve to oblikuje kralježnicu u brizi za stečena i urođena svojstava kazivanja. Ponavljam, urođena i stečena svojstva jer baš to darovito prinosi Kraljevićeva bilo suha olovka bilo pak tinta. Na kamenovima riči očitava nam se podloga boljega svijeta s rubova otvorenih nadi, kako je to srodno zastupao Viganj Milošević iz Kočerina čijeg smo se pothvata valjano sjetili i na istraživački način.

Narodnosno, dlan u pokretu

Priče iz Kraljevićeva pera ne zaobilaze darove duha svijeta jer je njihov tvorac osviješten da nudi, stvara nutarnja raspoloženja, a time ne odbija darove Objave. I ikavica je dar, usko vezan za provođenje vizije opstanka. Premda se susreće mnoštvo drugih pogleda na značaj jezika i stvaranja, potrebna je pristalost i radost radi uspjeha drugoga, za postvarenje dijaloga. Rasni pisac od i za ikavicu je naizgled drugi, drugorazredni pisac, ali je s pučkom predajom vazda od prvina jezika.

Zgodno je zamijetio John Bellers da uljudno „učenje i rad liju ulje u svjetiljku života, a mišljenje pali njezin plamen!“ Pretpo-stavke da se drukčije nešto razvija od toga ne umanjuje napor i na način vježbanja da bismo opstali, da budemo i opstanemo u svome supstratu, okušanu s usmenim biserima. Iskonice, upravo kroz ikavicu, dobivaju na snazi kroz vrijeme. Naznačuju to i svje-že Kraljevićeve „prilike“, u neku ruku parabole iz franjevačkih ljetopisa koji su sama ovdašnjost, zapravo su zgode preinačene u duhovite priče. Čini se da je potrebno prinijeti ove prozne tvorbe i na nosač zvuka tradicije.

1�2 OSVIT 3–�/2009.

Otuda su ove priče, iz svojevrsne iskopine umnoga blaga, pre-mještena drevna ishodišta, mala djela u pokretu – postaju otvore-ni uradci o stvarima koje se nas tiču i u doglednoj se budućnosti očituju u svojoj valjanosti. Poruke iz njih nisu grudice slučajnosti nego su usidrene, zajamčene danosti koje se vazda pomaljaju u svrhu zaštite i promicanja prapočela, polaznoga dobra za obično-ga čovjeka.

Proklijavanje nutarnjih odnosa u pripovjednome subjektu upravo čini iskaznu određenost u probranom svojstvu pučkoga izraza. Po očekivanoj recepciji svakoga pa i ovoga djela nužnost stvorenoga kroz likove, krajobraze, dijaloge i drugu opremu otvo-reno je za brojne pristupe čitanja koje je pokretno isto kao što je i samo djelo gibljivo, odreda nesmirujuće, oscilantno u iskrenju domislica. Iz navedenih spoznaja postignuta je svrha po kojoj se Kraljevićeve pobudne, vrle Iskonice nalaze i u tiskanome, ukori-čenome obliku; način je to zahvata prema širem krugu primatelja za nepresušne parabole, kada ni trena nije časiti za osjetno jenja-vanje tečevina s duhom i kruhom trajanja.

1�3OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Marina KLJAJO-RADIĆ

PJESMA POLJSKOG CVIJEĆA

Uz pjesništvo Marka Boškovića

Poezija koju rađa život, koja se ispisuje u tišini srca, oslobođena ambicija velikih riječi i modernih poetika, tiha je glazba pjesnikove duše – jednostavna lirika koja osvaja.

Gledano u cjelovitosti, pjesništvo Marka Boškovića odraz je čistog ljudskog poriva za stvaranjem na koje nas poziva Otac i kao takvo raritet je u književnosti. Često se izvorno pjesništvo zaodijeva u formu pročitanog, naučenog ili ostaje neobjavljeno na stranicama intimnog dnevnika i srca.

Marko Bošković dotjeruje svoj stih u misaonoj sintezi emocija i racija te ga tako pročišćenog i čistog daruje čitateljima. U svojoj jednostavnosti, naivnosti, njegove pjesme doimlju se poput ptica Sofije Naletelić Penavuše, cvjetova Ivana Rabuzina ili likova Iva-na Generalića koji plijene originalnim, nepatvorenim oblicima i koloritom.

Ovaj pjesnik ispisuje svoje pjesme u tihom postojanom ritmu neopterećen modernim izričajem, igrom riječi i njihovom seman-tičkom vrijednošću. Njegov stil pisanja u suglasju je s njegovom osobnošću – tih i vedar, pun ljubavi i topline. Uzvišena određenost spram života, zbiljski narušena i ugrožena, izvorište je njegovih tema.i.motiva:.pod kupolama sunca, pod srušenim krovovima na.putu do raja.

1�� OSVIT 3–�/2009.

Pjesništvo Marka Boškovića slika je života iskustveno preda-na riječima, koja pulsira poput čistog dječjeg srca u želji ljubavi. Idilični ambijent ozvučen je pjesmom slavuja i tako naslonjen na izvor starijeg hrvatskoga pjesništva. Poput kupanja.slavića ili.pjesme.slavujeve Antuna Kanižlića poziva nas na život u pitomoj prirodi. Tako njegova poezija nadilazi kontekst napisanog i po-staje slika sa snažnim porukama i istinama čuvajući od zabora-va hercegovačku kamenu dušu razasutu u hrašćanskim stećcima. Pjesnik konstatira i strahuje u nenaklonjenom nam povijesnom vremenu:

Mi smo kao razasutihrašnjanski stećci…………………. …………………. Bojim se da jednoga danatebe tamo ne će bitini tvoga plemenani tvoga glasani zasijanog ječmenog klasani tvoga znamenatvoga roda ni porodatvoga stećkani tvoga kamenaako si sve svojesa sobom ponio

. . . . . (Mi smo)

U zbirci pjesama iz ratnoga vremena nikoga ne optužuje, ni-koga ne mrzi, nikome se ne dodvorava… Samo upisuje riječ u

1��OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

vrijeme i čuva od zaborava bezbrojne suze, strahove, smrti i po-niženja. Sve to učvršćuje biblijskim psalmima i u poveznici vjere i života jedino vidi izlaz i spasenje, ali i nastanak pjesme.

Pjesme Marka Boškovića meke su i tople poput vunenih pro-stirki naših majki i baka koje su u potku ljubavi i vjere utkale suze, muku i nesan. Na koncu, to je poezija poljskog cvijeća. Za-što? Zato jer je pjesnik u korelaciji s prirodom doživio sve ljepote i strahote života, djetinjstva i ljubavi do progonstva patnje i smrti. Zaodjenuo je život u riječi iz kojih uvijek i svugdje proviruju i rastu cvjetovi, cvjetići, cvijeće. Kao da je preuzeo cvjetne obrede slavenskoga naroda u čijoj se simbolici vjenčića, buketića i kitica ljubovalo, rađalo i umiralo. Cvjetovi donose nepokošene poljske livade, ali i žetve i strahote rata u sječivu kose:

Žetva je gotovaVodonosac i daljevodu nosiŽedne su kosehladne roseu otkosima

. . . (xxx)

Poezija poljskih cvjetova, zna to Marko Bošković, zapravo je ljekovita, terapijska. S njezinih latica iskri život, ljubav i strast. Zato i ženu uspoređuje s cvjetnom livadom:

Žena je kao cvjetna livada

Opojan pelud skuplja

1�� OSVIT 3–�/2009.

Na svakom cvijetu svoj ples igra. . . .

( xxx )

S latica pjesme poljskoga cvijeća pobrat će se antologijsko blago hrvatske riječi. Izliječit će nas od nametnutog zaborava povijesti i stalno nas vraćati u pitome vrtove zavičaja gdje rastu nevini i čisti cvjetići, koloritski životni i mirisni, između kamena i kamenja hrašćanskih stećaka.

1��OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Đuro VIDMAROVIĆ

PLAVA LAĐA ILI O POEZIJI ZDRAVKA KORDIĆA

Zdravko Kordić, Unutarnji svemir, Napredak, Zagreb – Sarajevo, 2008.

Jedan od najboljih hrvatskih pjesnika srednjeg naraštaja Zdrav-ko Kordić iz Mostara, obradovao nas je novom zbirkom stihova pod naslovom Unutarnji svemir. Pogovor zbirci pisali su ugledni zagrebački književnici Nevenka Nekić i Božidar Prosenjak.

Zbirka Unutarnji svemir podijeljena je u sljedeća poglavlja: Isus i anđeli, Nutarnji zid, svemir oka, Himan životu i smrti, Ah, ta sonata. i. Iskorak u vječnost. Zbirka koju predstavljamo novi je korak u poeziji Zdravka Kordića. Njegovo se poetsko motri-šte sve snažnije usmjerava na promišljanje o svijetu, na unutarnji svemir koji je sve neizmjerniji, što znači da je autor sve usamlje-niji. Taj unutarnji svemir može se spoznati samo transcendental-nim pristupom uz pomoć vjere i istina kojima nas naša vjera uči. Zbog toga ovu knjigu možemo uvrstiti u stvaralaštvo kršćanskog nadahnuća. Pri tome trebamo ponavljati da se pjesništvo ne može dijeliti po ladicama jer je njegova osnovna podjela na dobro i loše. Međutim, slobodno ga možemo podijeliti prema nadahnući-ma koja mogu dolaziti iz raznih uglova, vidova, prostora i rakur-sa. Zdravko Kordić već naslovom sugerira na oniričku dimenziju svoga pjevanja. Tom činjenicom približavamo se i mističnom

1�� OSVIT 3–�/2009.

doživljaju kršćanske vjere ili kršćanskom misticizmu. Naslovi pjesama kao što su Isus i anđeli, Nutarnji zid, svemir oka, Himan životu i smrti, Iskorak u vječnost... ukazuju na tu činjenicu. Prilika je spomenuti da se mističnost u kršćanskom poimanju te riječi javlja kao nadahnuće u stvaralaštvu još jednog velikog suvreme-nog pjesnika, a koji potječe iz istog kraja koji je zavičaj i Zdravka Kordića – Andrije Vučemila. Nevenka Nekić u nadahnutu eseju „Augustinska plovidba“ s pravom ukazuje na novu dimenziju u Kordićevu stvaralaštvu. Citirajući njegov stih Evo besmrtna ptica živi u meni, ona naslućuje da se tim stihom Kordić „rukuje“ s Tinom, na čijem grobu piše gotovo isto, ili došaptava sa Šopom, tim astralcem, kako su ga zvali, koji je svoje tijelo nosio kao križ. Zdravko Kordić nije napustio svoju osnovnu filozofsku crtu, a to je kršćanski egzistencijalizam, ali joj je sada dodao i nadrealistič-ke tonove te pokušaje da se hermeneutskim pristupom „obračuna“ s predačkom poviješću. Pritom je, na trenutke, njegov jezik „star i raskošan“. Nevenka Nekić je izdvojila nosive pojmove među kojima su bilost, pupolji, nemio, hip, dubljine, domaja....Ona.je.učinila i statističku analizu dominantnih riječi među kojima su one koje sadrže tamnost: crna, mrak, tmina, ambis, tama, pustoš, sumrak, smrt. Stoga, nije čudo što je njegova poezija, uz korišteni pojmovni rekvizitarij, nešto teže razglobiva, odnosno, nešto više neprohodna. Prema mišljenju pisca ovih redaka, Zdravko Kordić u novom ciklusu ipak ostaje vjeran nekim osnovnim postulatima u svome izvanliterarnom životu. To su vjera, ljubav i domovi-na. Primjerice, u pjesmi Isus i Hrvatska on pjeva: Između Tebe i mene izvor./.a oko njega ko rijeka teče. Isus ostaje gotovo središ-nja tema Kordićeva života i pjevanja. O tome svjedoče i naslovi pjesama: Isus, čekanje, Isus i jastvo,.Isus i anđeo, Uznesenje svje-tlosti, Vatra i anđeli....

U pjesmi Isus, čekanje očituje se nova kvaliteta u kristološkom poimanju postojanja: Okrenut posve unutar./.jezik bića i tajne./.u

1�9OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

prostor i vrijeme izbija… (…) I svi zvuci se slijevaju./.u neozna-čena mjesta./.kroz objavu neizrecivih smislova…

U ovoj zbirci uočavaju se i eshatološki tonovi kao stanoviti novi trenutak u poeziji Zdravka Kordića. S druge pak strane, na simboličkoj razini zadržava pojmovni rekvizitarij prije korišten. Poglavito se to odnosi na simboliku ruže. U pjesmi Ruža u jutar-njem otvaranju ta je činjenica najočitija. Domovinska tema, tema ruiniranja samobitnosti hrvatskog naroda nije mimoišla pjesničko pero Zdravka Kordića. On piše pjesmu Bez vlastitoga stijega u kojoj su stihovi: Moj narod stjeran kao pas./.u bezmjerje./.lice-mjernih krda. /.kroz pošasti. /.u znoju vlastita pregnuća. /.goniči zadojeni, uznojeni kao moreplovci./.nakon izbivanja traže mlade ljubavnice. U pjesmi Nutarnji zid završni stihovi glase: Naši puti posuti crnim kukurijekom./.Zasjenjeni obolom crnoga prozirnoga šešira./.i crnom svilenom haljinom..

Upravo zbog izvanliterarnih razloga Zdravko Kordić ulazi u sferu traženja unutrašnjih meridijana za izvanjske probleme i sto-ga njegove pjesme nose naslove koji na to upućuju kao što je pri-mjerice Crna svjetlost. U toj se pjesmi autor i erosom i toposom usmjerava na svoju Bosnu i piše: Crna svjetlosna dob./.To kuca-nje stare ure./.Taj crni svjetlosni kor… /.Isuse, Ti dobročinitelju./.putovao si Bosnom,. /.ranjavan si po zemlji hunskoj – / jesi li Ancilu uslužbio./.i u lomljenju kruha..

Posljednji ciklus u knjizi koju predstavljamo nosi naslov Isko-rak u vječnost. U njemu je pjesma Sjećanje, sjedeći na vratima Hada koja završava pjesničkim upitom: Jesam li ja Odisej ili puki san./.kojeg su uznemirili na izmaku snaga?!.

Bez obzira na sumorne tonove koji se javljaju u zbirci, Kordi-ćev je pjesnički govor, kao estetska činjenica, zadržao vitalitet, prodornost, univerzalnost, a pjesnik i dalje plovi svojom vlasti-tom i prepoznatljivom pjesničkom stazom.

190 OSVIT 3–�/2009.

MILJENKO STOJIĆ KAO KNJIŽEVNI KRITIČAR

Miljenko Stojić, Riječ po riječ, Književni ogledi, Naklada DHK HB-a, Mostar – Zagreb, 2007.

Fra Miljenko Stojić istaknuti je predstavnik hrvatskog umjet-ničkog i intelektualnog miljea u Bosni i Hercegovini. Ovaj sa-mozatajni sljedbenik sv. Franje Asiškog rođen je 1960. u Dragi-ćini kod Međugorja. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu, Zagrebu i Jeruzalemu, a poslijediplomski studij u Rimu stekavši enciklopedijsku izobrazbu. Zasluge je stekao kao književnik koji se ogledao u više literarnih rodova: kao pjesnik, pisac kratkih pri-ča, romanopisac, pisac za djecu, književni kritičar, prevoditelj... Možda je ipak najpoznatiji kao pjesnik. Do sada je objavio šest knjiga poezije, a 2000. zagrebačka izdavačka kuća Naklada Jur-čić izdala mu je izabrane pjesme pod naslovom Prijatelji.

Želimo skrenuti pozornost naših čitatelja na Stojićev književ-no-kritičarski rad. U bosansko-hercegovačkim prilikama i nepri-likama djelovati kao književnik nije lagano. Biti književni kri-tičar još je teže. A bez stručnog, objektivnog i dobronamjernog vrjednovanja književnog stvaralaštva to će isto stvaralaštvo do-živjeti nazadak. U tom je kontekstu Stojićevo praćenje književne produkcije vrlo važno. Do sada je objavio četiri knjige, kako sam kaže, ogleda: Ta vremena (1995.), Paljenje svijeće (1998.), Ra-spretavanje vatre (2001.) i Rijeka (2002.).

Riječ po riječ Stojićeva je peta zbirka književnih ogleda. Po-dijeljena je u tri tematska ciklusa: Putem polako,.Okvir za snove.i.Blizini u susret..

U prvom ciklusu Stojić je objavio 27 ogleda među kojima su četiri o stranim, a ostali o hrvatskim autorima. To su: Vesna Pa-

191OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

run (Spužvica i spužva, Zagreb, 1999.); Zdravko Kordić i Kre-šimir Šego (Mnogoglasje, Suvremeno hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine, Mostar, 2000.); Zdravko Kordić (Krik, Mostar, 2001.); Žarko Milenić (Od škole do kuće, Rijeka, 2001.); Vje-koslav Boban (Hercegovina, Antologija hrvatske lirike, Zagreb, 2002.); Željko Ivanković (Raskoš, hladna mjesečina, Zagreb, 2002.); Dubravko Horvatić (Hrvatski. putopis od XVI. stoljeća do danas, Zagreb, 2002.); Ružica Soldo (Sanjar, Zagreb, 2002.); Drago Štambuk (I šišmiši su ptice pjevice u bezpjevnoj zemlji, Za-greb, 2002.); Marko Martinović (Salon namještaja, Split, 2003.); Diana Burazer (Druga kuća, Zagreb, 2003.); Nenad Valentin Bo-rozan (Čekanje blizine, Rukovet za Zlatu Frajzman, Široki Brijeg, 2004.); Branko Pilaš (Raspršena vrela književnih djela, Zagreb, 2004.); Matko Marušić (Škola plivanja, Zagreb, 2004.); Fabijan Lovrić (Govor cvijeća, Poema o Slavi Raškaj, Wuppertal, 2004.); Slavko Mihalić (Močvara, Zagreb, 2004.); Anđelko Vuletić (Kri-žaljka za čitanje sudbine, Zagreb, 2004.); Lidija Bajuk (Pipilotine pjesme, Zagreb, 2004.); Ivan Supek (Haaški protokoli, Zagreb, 2005.); Nada Iveljić (Nebeske barke, Zagreb, 2005.); Antun Lu-čić (Dodiri, smjene, Split, 2005.); Danijel Dragojević (Žamor, Zagreb, 2005.); Borben Vladović (Lirski kockar, Zagreb, 2005.) i Boris Domagoj Biletić (Imam riječ, Zagreb, 2006.).

Ciklus Okvir za snove predstavlja 23 autora: Mirko Sabolović (Na istoku zapada, Zagreb, 1997.); Ratko Cvetnić (Kratki izlet, Zagreb, 1998.); Krešimir Šego (Zavjetni kovčeg, Mostar, 1999.); Franjo Jezidžić (Kad pjevaju šume mog djeda, Mostar, 1999.); Ivan Aralica (Ambra, Zagreb, 2001.); Andrija Vučemil (Glas /na/glas za glas, Rijeka, 2001.); Josip Mlakić (Živi i mrtvi, Za-greb, 2002.); Mile Pešorda (Stablo s dušom ptice, Kopar, 2002.); Marko Matić (Zorojavnik, Zagreb, 2003.); Zdravko Gavran (Pa-prenjaci, Zagreb, 2003.); Zdravko Luburić (Molitva tmine, Stutt-gart, 2004.); Ivica Đovani Matešić Jeremija (Takvo zar bilo je lice

192 OSVIT 3–�/2009.

tvoje, Zadar, 2004.); Hrvoje Hitrec ( Kolarovi, Zagreb, 2004.); Nevenka Nekić (Tajne sfere, Split, 2004.); Miroslav Međimorec (Piše Sunja Vukovaru, Zagreb, 2004.); fra Ante Marić (Kraljica Katarina Kosača, Mostar, 2005.); Željko Kocaj (Nebo iznad Lije-ske, Zenica, 2005.); Ilija Jakovljević (Hercegovke, Široki Brijeg, 2005.); Borislav Arapović (Prolomom, Mostar, 2005.); Tomislav Žigmanov (Bez svlaka mraka, Subotica, 2005.); Ivan Sopta (Sa-brana djela, Široki Brijeg, 2006.); Vlatko Majić (Krila nad vo-dom, Zadar, 2006.) i Vladimir Bošnjak (Svršetak vražjeg stoljeća, Subotica, 2006.).

Ciklus Blizini u susret sadrži prikaze 11 autora: Pero Pavlović (U ružariju svijeća, Zagreb, 1997.); Božidar Petrač (Hrvatska bo-žićna lirika,.Od Kranjčevića do danas, Zagreb, 2000.); Zvonimir Remeta (Grieh, Mostar, 2002.); Ines Kudić (Lux i Veritas, Rama – Mostar, 2003.); Miro Gavran (Poncije Pilat, Zagreb, 2004.); Ivan Ićan Ramljak (Gospa Snježna i.druge priče, Zagreb, 2004.); Stjepan Džalto (Bog u novcu – vrag na koncu, Zagreb, 2004.); Mile Maslać (Vrijeme pripravnosti, Zagreb, 2004.); Drago Ši-mundža (Bog u djelima.hrvatskih pisaca, Zagreb, 2004. i 2005.); Božidar Prosenjak (Voda, Zagreb, 2005.) i Marina Kljajo-Radić (Svitac kameniti, Mostar, 2007.).

Iz navedenog popisa vidljivo je da Stojić nije prikazivao djela prema nekom ideološkom ključu, a ni prema važnosti, odnosno popularnosti autora. To je dobar pristup jer bi određivanje bilo kojeg ključa bilo štetno za književnost. Na žalost, rijetki tako po-stupaju, zbog čega se događa da dobra djela, zbog toga što njihovi autori nisu simpatični uvaženim književnim prikazivačima zbog nacionalnih, ideoloških, vjerskih, stranačkih ili nekih drugih lu-dih razloga, ostaju bez prikaza u javnim medijima. Ponekad se na taj način namjerno želi neko djelo prešutjeti i učiniti mrtvoro-đenčetom. Budući da se osobno susrećem s tom problematikom, cijenim pošten i nepristran pristup Miljenka Stojića. Posebno je

193OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

važno manje poznatim piscima, ili onima koji su na početku kari-jere, napisati objektivnu kritiku i time im pomoći u daljnjem radu. Naravno, književna kritika nije svemoćna. Dobro će djelo, prije ili kasnije doživjeti priznanje, a loše, bez obzira na pompu i pro-midžbu koja ga prati, nakon autorove smrti ili promjene režima, past će u potpuni zaborav.

Miljenko Stojić piše svoje oglede tako da govori i o sebi. Auto-ra i njegovo djelo stavlja u konkretan prostor i vrijeme i kroz nji-hovu prizmu sagledava predmetno-tematsku razinu ostvarenog. U ocjeni estetskih dosega vodi se principima hrvatske književne tradicije. Zbirku književnih prikaza Riječ po riječ treba pozdraviti jer pomaže upoznavanju i vrjednovanju književnog stvaralaštva u Hrvatskoj i BiH tijekom posljednjeg desetljeća.

19� OSVIT 3–�/2009.

Domagoj ORLIĆ

POEZIJA I POETIKA VLADE VLADIĆA

Razmišljanja uz autorovu četvrtu zbirku pjesama Teret smrtnoga života

Potkraj 2008. godine pjesnik, filozof, teolog i prevoditelj Vla-do Vladić objavio je u vlastitoj nakladi svoju četvrtu pjesničku zbirku – Teret smrtnoga života (Zagreb, 2008.). Prije samo godi-nu dana pojavila se njegova treća, dvojezična zbirka – Litanije za p-ostanak na Kućanima / A Litany for (Be)coming and Staying in Kućani (Zagreb, 2007.), također u vlastitoj nakladi. Jedino je dru-ga knjiga pjesama, Razsredištenost, pronašla svojeg izdavača u Mostaru 2003. godine u Nakladi DHK HB-a, dok je prva, Trenuci.(Naramak, Zagreb, 1993.), također autorov samostalni projekt, s tim što je naveo fiktivnog izdavača – Naramak donekle ironizi-rajući stanje pjesništva u suvremenom književnom stvaralaštvu u Hrvatskoj. Dakle, iako se poezija kod nas nedvojbeno čita sve manje i mahom objavljuje u vlastitim nakladama upornijih ili ma-nje upornih, hrabrijih ili manje hrabrih, sretnijih ili nesretnijih au-tora, ona ipak nije sasvim odumrla, nego se i dalje piše, a poetski eros ipak nekako preživljava među rijetkim pjesnicima i njiho-vom prilično prorijeđenom čitalačkom publikom koja danas, čini se, radije čita sve drugo negoli poeziju, no to je tema koja će doći na red pred sam kraj kada budemo govorili o Vladićevoj ocjeni percepcije i recepcije poezije u suvremenoj Hrvatskoj.

19�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Vlado Vladić rođen je 1967. godine u selu Kućani, u istočnoj Rami, u Bosni i Hercegovini. U ranom djetinjstvu se s obitelji preseljava u Zagreb gdje pohađa osnovnu i srednju školu. Za-vršio je studij slavistike (bohemistike i polonistike) i apsolvirao bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Teologiju je diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a filozofiju magistrirao također u Zagrebu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove 1997. godine s temom iz estetike, kasnije objavljene pod naslovom.Usud estetičkoga suda (Naklada DHK HB-a, Mostar, 1998.), te doktorirao 2004. godine s temom iz fenomenološke fi-lozofije, kasnije objavljene pod naslovom Filozofski ekumenizam Karola Wojtyłe (Institut Fontes Sapientiae, Zagreb, 2005.). Obja-vio je i zbornik ramske gange Raspivana Rama (Ziral, Mostar, 1996.). S češkog, engleskog, njemačkog, poljskog, slovačkog i slovenskog jezika do sada je preveo desetak uglavnom filozof-skih, književnih i teoloških djela. Službeni je prevoditelj pri Mi-nistarstvu vanjskih poslova i europskih integracija za prevođenje pravne stečevine Europske unije na hrvatski jezik. Priredio je tri knjige u okviru biblioteke Hrvatska katolička baština u izdanju Glasa Koncila, i to: o krčkom biskupu Antunu Mahniću (2006.), o Tonu Smerdelu (2007.) i o vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Evanđelistu Šariću (2008.). Objelodanio je brojne književne kriti-ke, studije i eseje te nastupao na brojnim simpozijima u domovini i inozemstvu. Suradnik je brojnih časopisa. Od 1997. do 2002. godine honorarno je predavao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu naizmjenično estetiku i metodiku nastave etike te držao seminare iz estetike; a na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu povijest filozofije. Od 1995. godine radi u Obrtničkoj školi u Zagrebu kao profesor etike i vjeronauka. Oženjen je, otac troje djece.

Mene osobno uz čovjeka Vladu Vladića i njegovo pjesništvo ne veže samo bliska suradnja na posljednjim trima njegovim pje-

19� OSVIT 3–�/2009.

sničkim zbirkama nego me veže i dugogodišnje prijateljstvo i supromišljanje o smislu vlastite egzistencije. Poznajemo se već dvanaest godina kao kolege profesori koji zajedno rade u Obrt-ničkoj školi za osobne usluge u Zagrebu, zatim kao prevoditelji koji neprestano prevode nova djela svjetske kulture te kao ljubi-telji mudrosti skloni osmišljavanju i misaonom proziranju svima nam zajedničke (surove) stvarnosti, ali prije svega smo dobri pri-jatelji koji međusobno cijene brojne sličnosti, a i neke različitosti koje, naravno, postoje između nas, osobito one koje se tiču našeg shvaćanja ljudske religioznosti uopće i naše osobne religiozne prakse. Stoga mogu reći da imam svojevrsni povlašteni položaj u doživljavanju i tumačenju Vladićeve poezije, jer je u velikoj mjeri poznajem iznutra, kao uostalom i njegov cijeli autorski opus, nje-govu nutrinu i životne preokupacije. To mi istovremeno otežava i olakšava pisanje o njegovoj poeziji. Teško mi je, ili sasvim ne-moguće, postići objektivnost izvanjskog promatrača, a lako mogu podleći subjektivnim dojmovima kojih imam u izobilju. Iz tog, a i nekih drugih razloga, moj prikaz njegove druge zbirke, koji je pod naslovom.Zagonetka mjesta: Refleksije uz zbirku pjesama Vlade Vladića – Razsredištenost bio objavljen u časopisu Matice hrvat-ske Kolo (broj 2, Zagreb, 2003.), zapravo je moje vlastito promi-šljanje, potaknuto Vladićevim, o glavnoj temi te zbirke, naime o problemu bezmjesnosti i egzistencijalne izgubljenosti čovjeka omeđenog prostorom u najširem i najdubljem smislu te riječi. U trećoj Vladićevoj zbirci pojavljujem se pak kao prevoditelj na en-gleski jezik cjelokupnog teksta, a ovu najnoviju, četvrtu zbirku ipak sam odlučio recenzirati na manje ili više uobičajen način, ali tako da je stavim u kontekst Vladićeva cjelokupnog pjesničkog i ostalog rada koji uvijek stremi što potpunijem doživljaju cjeline opstojnosti bilo da je riječ o pjevanju, mišljenju ili vjerovanju, odnosno o njihovom ujedinjavanju pod vidom vječnosti.

19�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Kao načelnu nit vodilju odmah na početku želim istaknuti da su sve Vladićeve pjesničke zbirke tematske, odnosno da se usre-dotočuju na po jednu bitnu odrednicu ili egzistencijal ljudskog života i usuda: u Trenucima je to odrednica ljudske vremenitosti, u Razsredištenosti prostorna omeđenost ljudske egzistencije, u Litanijama je zapravo konkretizacija uvjetovanosti čovjeka nje-govim zavičajem, a u Teretu smrtnoga života to je pak smrtnost čovjeka kao konačnog bića. Ono što pak u jednu smislenu cjeli-nu povezuje sva ta nastojanja da se čovjeka prikaže i shvati kao ograničeno, opterećeno i zarobljeno biće, Vladićevo je nastojanje da razvidi kako to zapravo stoji s ljudskom slobodom, odnosno u kojem smislu čovjek može biti slobodno biće i prevladati sve svo-je uvjetovanosti koje ga dijele od Cjeline i sprječavaju da bude istinski sretan i smiren. Za Vladića, što ćemo i vidjeti kako bude-mo dublje zadirali u njegovu misaonu i religioznu poeziju, punina ljudskog života može se ostvariti samo ukorjenjivanjem u ono Božansko, ono Najopćenitije, Prvotno i Krajnje koje omeđujući ljudski život istovremeno taj život osmišljava, a čovjeka potiče na samonadilaženje ili transcendenciju u Onostranost. No, pogledaj-mo prvo kako stvari stoje s ovostranošću.

Prva Vladićeva zbirka, Trenuci, iako je najraznovrsnija kada je riječ o poetskom rasponu tema i motiva, u prvom se redu ipak bavi prijelomnim trenutcima u životu čovjeka/pjesnika, onim tre-nutcima kada naslućujemo svoju vremenitost, svoju prolaznost, svoju konačnost i svoju usmrtivost kao propadljivog bića čežnje za vječnošću. Ta vječnost, obećana u mnogim svetim knjigama svijeta i ponekad naslućena u neuhvatljivosti sadašnjeg trenutka, doima se samo kao tlapnja ili negativna vječnost nemogućnosti iskoračivanja iz vremena, kao vrlo slaba utjeha smućenu čovje-kovu umu koji je:

19� OSVIT 3–�/2009.

ZAROBLJEN

Zauvijek ću ostati zarobljen u ovom trenu.

Vani je travanjska kiša, vjetar,u meni mračne misli, sjeta, što ne sežu nikudakao što ni iz čegane potječu.

O muka je živjeti bez pokretai misliti bez tijeka.

…………

Večer,Kad li se primaknu večer?Ovaj dan koji probdjeh u mislimakad li protječe, bljesnu?

O vrijeme vrtoglavo teče!

Jesen.

Smrt.

(Trenuci, str. 25.)

199OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Kakav onda uopće može biti čovjekov život u takvoj zatvore-nosti u vremenski tijek i vremenski tjesnac, kako se jedino može osjećati čovjek zabačen u vremenska bespuća ni kretanja ni miro-vanja, između početka i kraja, od života prema smrti? On se često zapravo svodi na:

IŠČEKIVANJE

U našem životustalno odgađan trenutak ispunjenja.

Na putu su mrakovi, strahovi, sumnje…

Dani su nam samo predasikada slutimo… i slutnje nam kidajustrahovi, sumnje, mrakovi…

Zar će sva naša iščekivanja ispunjenjazavršiti u smrti?

(Trenuci, str. 35.)

Odgovor na to pitanje svih pitanja, pitanje o mogućnosti pre-koračivanja smrti kao mogućeg apsolutnog kraja svega, o iskora-čivanju iz vremenskog vakuuma besmislenog trajanja, daje nam sam Vladić svega nekoliko stranica kasnije, a to je:

200 OSVIT 3–�/2009.

RAST IZ BEZNAĐA

Ne tražim više utočište u nadi.Nade ovoga svijeta su isprazne.Nade ovoga svijeta su okrutne.

Sklonih se u beznađe.

Rastem iz beznađak cilju jedne Nade!

(Trenuci, str. 38.)

I to je njegov religiozni odgovor o kojem će dalje promišlja-ti ne samo u životu nego i u svojem pjesništvu. Dakle, unatoč svim ograničenjima, unatoč mučnini i jezi izazvanoj sviješću o vlastitoj zametnutosti u egzistencijalnu prazninu i neznatnosti u kozmičkim razmjerima, pjesnik ipak ide prema cilju jedne Nade.koja obećava radost koja nije od ovoga svijeta, i tu se već prilič-no jasno dade razabrati da je riječ o kršćanskoj nadi u spasenje. U prvoj se zbirci taj odgovor na težinu smrtnoga života daje još uvijek uglavnom samo u naznakama, da bi se do četvrte zbirke sasvim jasno uobličio kao svoje da Bogu, izvoru jedine istinske radosti i života vječnog u potpunoj sjedinjenosti s Istinom, Putom i Životom. Posljednje poglavlje zbirke, naslovljeno O raju, ipak prilično jasno odaje autorovu kršćansku orijentaciju i smjer u ko-jem će se kasnije odvijati i njegov život i njegovo stvaralaštvo pa stoga dosljedno kršćanski zaključuje:

201OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

ISTINA

Istinu ćemo doznati na kraju.

Ako je smrt samo smrt,ako je smrt samo kraj– istinu ne doznajemo.

Smrt nije kraj!

Istinu ćemo doznati na kraju.

(Trenuci, str. 81.)

No, Vladić u svojoj prvoj zbirci ima i određen broj ljubavnih pjesma koje su meni možda najzanimljivije, jer u kasnijim zbirka-ma skoro sasvim izostaju. Vladiću je ljubav prema ženi pjesnička tema uglavnom u mladenačkim godinama, prije stupanja u brak, ona je svojevrsni otklon od eshatološke teme koja ga zapravo je-dina dubinski zanima. Budući da je to doista i bila mladenačka zbirka, zalomilo se u njoj, osim već spomenutih ljubavnih pjesa-ma, i pokoja domoljubna, nastala u vihoru ratnih užasa u kojima se Hrvatska tada nalazila, baš kao što ima pjesama koje bi se mo-glo svrstati i u neke druge žanrove. No, glavna tema i motiv ipak su religioznog karaktera, čak i kada se pjeva o ljubavi:

KAKO TO

Kako to da u ovom trenujedno u drugom vidimo puninu

202 OSVIT 3–�/2009.

kada nam svaki idući trenmože donijetismrt?

Zašto se plašimo smrti,kada jedno u drugomvidimo puninu?

Što može nama smrtkada jedno kroz drugogledamo Boga!

(Trenuci, str. 68.)

To gledanje i prepoznavanje Boga jedno u drugome teško je moguće ukoliko se prethodno ne zadubimo sami u sebe, što Vla-dić i čini u zbirci Razsredištenost, svojoj drugoj zbirci pjesama. U njoj traga za unutarnjom čistinom, neuvjetovanim prostorom Srca istražujući ljudsku ograničenost prostornošću, odnosno ljudsku nemogućnost da iznađe svoje pravo mjesto u svijetu, da se snađe u bespućima svjetovnosti vlastitog života u kretanju iz ničega u ništa. Izlaz se nazire u osjećanju pulsiranja vlastite jezgre koja nije od ovoga svijeta, nego je usredištenost u svetosti, a to za-htijeva određenu hrabrost sučeljavanja s vlastitom neistraženom nutrinom:

RAZSREDIŠTENOST

O mi,Koji ne prestajemo živjeti na rubu samih sebei nikako da se osmjelimo otisnuti se u vlastito središte!

203OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

O Bože, kada budeš htio da nas spasiš, hoćeš li nas raspoznati od ništavila– tako razsredištene?!

(Razsredištenost, str. 6.)

Ta dislociranost prosječnoga ljudskog života očituje se na ra-zličite načine, no uglavnom je riječ o bezobzirnoj bešćutnosti, duhovnom sljepilu i bjesomučnom jurcanju od nemila do nedraga ne bi li se čovjek nekako konačno skrasio na jednom mjestu, na mjestu s kojega mu puca najbolji pogled na Cjelinu Života. Tek će se tada možda istinski smiriti, jer i smirenost je varljiva:

MIRNOĆA

Ljubim svoju mirnoćukoju ni smrt ne može narušiti.Ali kada se zatvorim u toplinu domaprožmu me srsiod pomisli na šumu i noćkroz koje sam prošaosam.Ljubim svoju mirnoćukoju ni smrt ne može narušiti.Ali kada izađem u noćnu vrevudrhtimod pomisli na Nečiju blizinukoja me dosljedno zaobilazi.

(Razsredištenost, str. 34.)

20� OSVIT 3–�/2009.

Odmaknutost od Boga, taj otklon od Zbilje, taj promašaj vla-stitog Središta i zlouglavljenost u vlastitoj nepronađenosti i nepri-padnosti svijetu i njegovim zakonima vječnog traganja i vječnog nenalaženja naša su stvarnost koprcanja na tegobnom i zbunjuju-ćem putovanju od rađanja do umiranja:

ONDJE U OVDJE

Nemam vam što reći o suzamakojim je uzrok to što se nije ondje u ovdje… One jednostavno potekudok čovjek još u pokretu…Jer svaki pokret je samo dokaz o uzaludnosti;uzaludno planiranje,uzaludno odabiranje smjerova,uzaludan odlazak i povratak.Svaki smjer se mimoilazi sa ciljem.

(Razsredištenost, str. 14.)

Znači, nigdje i nikada nismo kod kuće, nigdje ne nalazimo uto-čišta, nigdje ne možemo naći zaklona od besmisla egzistencije koja nije utemeljena u transcendenciji, prekoračenosti u koju se ne ukoračuje, nego koja nas spopada u našim najtišim trenutcima kao tronutost, zgranutost, zabezeknutost pred neodgonetljivom tajnom vlastite opstojnosti, kada konačno smognemo snage stati:

PUTOVATI I STATI

Lijepo je putovati.Razdavati sebe krajolicima i gradovima.

20�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Primati u se tuđe živote.Ne biti nigdjea biti sazdan od svega.Gledaj kako te putovanje preobražavau pustinju, događaj, provaliju, ulicu!Na putovanju postaješ zvijer,šećeš se kroz tuđa tjelesa i predmete,proživljavaš životnost i mrtvilo postojanja.Lijepo je putovati……Još je ljepše stati.Jednostavno statitamo gdje se livada, šuma i nebo spajaju u jedno.Bez ikakve potrebe za napredovanjem,za povratkom.Kao da si stigao na cilj svih pokretai prostor, razdaljina, korak– ostali su naprosto bez značenja.To što ljudi hvataju pokazalo se neuhvatljivimjer ne znaju stati.Tamo gdje se razlike stapaju u isto,sve u jedno,nedostatnost se pretvara u obiljei svaka kretnja postaje bezrazložnom i suvišnom.

(Razsredištenost, str. 45.)

Ali svaki čovjek ipak ima svoj zavičaj, svoje prirodno okružje, svoj krajolik i svoje ljude koji ga ispunjaju i oživljuju. No, što ako je i on napušten, opustošen, razrušen i poplavljen kao Vla-dićev zavičaj u okolici sela Kućani? Što ako je čovjek istrgnut i

20� OSVIT 3–�/2009.

iz tog jedinog poznatog, toplog i predvidljivog mjesta na kojemu se barem donekle snalazimo u svijetu prije nego što se otisnemo iz sebe u svijet i iz svijeta vratimo opet nazad sebi, samo kako bismo otkrili da nam je uskraćeno naše samo životno ishodište? Time se bavi Vladićeva treća, dvojezična, autorovim fotografija-ma ilustrirana zbirka – Litanije za p-ostanak na Kućanima/A Li-tany for (Be)coming and Staying in Kućani, u kojoj se slika i riječ gotovo savršeno prožimaju istovremeno ukazujući i na raskol i na sjedinjenost čovjeka s njegovim prirodnim i rodnim okružjem. Naime, tko smo i što smo bez zavičaja? Ako se nemamo gdje stalno vraćati, kad smo se već iz ovog ili onog razloga od zavičaja odmaknuli ili otuđili, ako barem nemamo gdje ostaviti svoje kosti kada nas skrši život i obuzme slutnja skore ili bliske smrti, kako možemo znati svoj iskon i svoj svrhu? Možemo li bez zavičaja imati ikakav orijentir u svijetu, pokrenuti se bilo kamo, (o)stati ili (op)stati bilo gdje? Ako nam zavičaj oduzmu ili ako on našom nebrigom propadne, možemo samo zajedno s Vladićem zavapiti kroz molitvu:

Radi zraka,koji će bez naših udisajaostati bez daha!

Radi putovâ i stazâ,što ginu za našim stopama!

Radi mira,koji nas i nesposobne da ga poželimobez pitanja obuzima!

20�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Radi pokreta,koji je tek ako vodi prema miruopravdan!

Radi tišine,koja nas od nepostojanjaneopozivo rastavlja!

Radi života,koji je u iščekivanju da se tek dogodizgasnuo bez glasa!

Radi onih, koji su se usudili umrijetina Kućanima!

Radi spoznaje, da sve ono čega nema nikome ni ne treba!

Radi onoga bez čega čovjek ostaje,ma koliko kroz život nagomilava!

Radi onoga Jednoga, koje žudnju za životom zadovoljava!

Daj da p-ostanemo, Gospodine!

(Litanije za p-ostanak na Kućanima, str. 10. – 40.)

20� OSVIT 3–�/2009.

Vladić se stoga svake godine uporno vraća u svoje rodno mje-sto i ne da mu odumrijeti, ne da sebi da za njega to mjesto umre. Svako ljeto vodi on tamo cijelu svoju obitelj da ni oni ne zaborave svoje korijene, da svojom prisutnošću sačuvaju izvornu postojbi-nu od ljudskog izumiranja, čovjekova zaborava i ljudske nasrtljive nezajažljivosti prema prirodi i njezinoj izdašnosti bez koje nam je nezamisliv goli opstanak. Akumulacijsko jezero koje je poplavilo mnoge tamošnje njive i voćnjake Vladić doživljava kao zatiranje ne samo prirodnog sklada nego i čovječnosti nekada u izobilju pri-sutne u tom pitomom i nekada sretnim ljudima napučenom kraju. To umjetno jezero, ta pustoš usred obilja, ta odrođenost domaćeg stanovništva mahom rasutog po inozemstvu, ono je što asocira na smrt i ljudsku bezdušnost dok čovjek pristaje na polovičan život u otimanju i iskorištavanju svega i svakoga radi isprazne udobnosti još praznijeg života vođenog negdje daleko od njegova izvorišta. Takvo postojanje svima je teret pa je čovjek težak i sebi, i zemlji, i Bogu koji ga još nekim čudom drži na životu.

Prije nego što razvidimo kako se Vladić nosi s tim „životom“ koji je teško raspoznati od smrti, i osobito to kako je taj filozof-sko-pjesnički zor artikuliran u 65 pjesama njegove najnovije zbirke Teret smrtnoga života, pogledajmo kako pjesnik usporedo sa svojom poezijom razvija i svoju poetiku. Budući da se Vladi-ćeva poezija u cjelini može okarakterizirati kao misaona, idejni sadržaj njegovih pjesama jednako je bitan za njihovu izražajnost kao i njezina poetska snaga koja pridolazi iz onog nemisaonog na koje misao upućuje, ali ga nikada do kraja ne zahvaća. Tu svoju osnovnu tezu o svojoj vlastitoj, ali i svakoj drugoj poeziji, ukoli-ko je doista riječ o poeziji, Vladić pak formulira ovako:

Misleći pjesmu misao dobiva i sama priliku da bude potpuna misao. Otkriti na način misli ono što je pjesma znači ujedno ot-

209OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

kriti i što je misao. U mišljenju pjesme događa se njezino dovrše-nje kao i dovršenje samoga mišljenja. To je prilika da mišljenje napokon dođe samo sebi kao i prilika da se pjesma samoj sebi vrati.

(Razsredištenost, str. 80.)

Te su riječi zapravo sam zaključak filozofsko-poetskog dodat-ka drugoj zbirci, naslovljenog Poetika kao mišljenje pjesme, u kojemu Vladić pokušava objasniti zašto je njegova poezija takva kakva jest. No, on ide i korak dalje u sličnom dodatku svojoj po-sljednjoj zbirci Teret smrtnoga života, naslovljenom Poetika kao mišljenje pjesme II: Od pjesničkog stvaralaštva do istine o čo-vjeku, u kojem nastoji objasniti što poeziju uopće čini poezijom. Iako baš nije uobičajeno da pjesnici zajedno sa svojim pjesmama daju i objašnjenje njihova nastanka, odnosno da filozofiraju o bîti vlastitog, a i sveukupnog pjesništva, Vladiću je to sasvim samo-razumljivo jer u svojem pjesništvu, ili točnije u svojem životu, zapravo teži sjedinjavanju poezije, filozofije i teologije u, kako on to naziva, istinu o čovjeku. Ta istina za njega je bjelodana u kršćanskoj objavi i katoličkoj pravovjernosti, no načini ostvare-nja te istine u konkretnom životu čovjeka podrazumijevaju indi-vidualni napor pojedinca da uistinu i u potpunosti (za)živi svoju religiju u svojoj svakodnevici. U kojem smislu je tu poezija ko-risna ili možda čak presudna kada je riječ o življenju kršćanske istine, Vladić nastoji objasniti u svojoj produbljenoj i proširenoj poetici izloženoj u posljednjoj zbirci na čak 49 od ukupno 129 stranica. Dakle, Vladić tvrdi da misaoni sadržaj u poeziji ome-đuje i problematizira granice ljudskog života, dok ono poetsko u poeziji premašuje te granice i odvodi čovjeka u ono nadmisaono, ono otajstveno, ono što je u najdubljem i za čovjeka presudnom

210 OSVIT 3–�/2009.

smislu posvema religiozno jer omogućava spas čovjeka u Božjem okrilju. Poezija tako zadobiva soteriološku komponentu osloba-đanja od svih ograničenja, koja se pak prema Vladiću nadaje kao kršćanska ideja o spasu duše pa:

Pjesma privlači naše htijenje, budi našu volju, čini da hoćemo ono najviše. Ideja određuje ono što ima smisla htjeti. Stoga je odgovornost pjesništva neizmjerna – da kroz pjesmu privlači čo-vjeka k onomu što ima smisla htjeti. Da ostvari spoj pjesmotvorne oživljenosti, zanosa i idejne određenosti, smisla.

(Teret smrtnoga života, str. 129.)

Dakle, iz Vladićeve se poetike može zaključiti da svaka pje-sma nema nužno kršćanski idejni sadržaj da bi bila pjesma, ali tek kada se u njoj taj sadržaj uobliči kroz poetski zanos, pjesma po-staje religiozno stremljenje prema božanskoj istini i tek kao takva ona savršeno sjedinjuje svoje idejne i poetske elemente, odnosno postaje uistinu pjesmom koja nadahnjuje na čestitost i dobrotu. Ono što ima smisla htjeti i prema čemu ima smisla stremiti, za Vladića je naravno kršćanska istina o spasenju. Ona je artikulira-na u katolicizmu koji on ispovijeda u svim njegovim aspektima. To je unutarnji razlog zašto on i svoju poeziju, koja svjesno želi biti kršćanskom unatoč njezinoj snažnoj egzistencijalističkoj ori-jentaciji, želi zasnovati i prikazati u kršćanskom duhu, što uopće nije sporno, jer pravo je i sloboda svakog pjesnika svoju poeziju oblikovati kako god želi i usmjeravati kamo god želi. No, vrlo je prijeporno to doseže li poezija uopće svoj umjetnički, etički i svaki drugi maksimum tek onda kada se uobliči kao kršćanska

211OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

poezija s religioznim ciljem. A čini se da je upravo to ono što za-govara Vladić koji u svojoj četvrtoj zbirci, odnosno poetici koja je prati, jasno iznosi tezu o nužnosti toga da poezija svoje ispunje-nje pronađe u katolički shvaćenom kršćanstvu kao punini istine, a kršćanstvo jedno od svojih najpotpunijih očitovanja u poeziji. Riječ katolički izvorno doista znači sveobuhvatan, opći, no upitno je koliko se ta obuhvatnost može proširiti na cjelinu života, odno-sno može li se ona protegnuti kao opća istina o životu i čovjeku na cjelokupno ljudsko stvaralaštvo i život. Vladić brani upravo takav stav, a na svakom čitatelju njegove poezije je da razmotri, ako mu je to iz nekog razloga bitno, koliko je to uistinu tako i koliko Vladić u tome uspijeva. Vladićev kršćanski habitus i identitet, od-nosno utemeljenje njegove misli u kršćanstvu i njegov doživljaj života (i smrti) znatno obojen kršćanskim sentimentom, uvjetuju, sasvim razumljivo, i njegovo shvaćanje smisla i svrhe poezije. Vladić uvijek misaono, odnosno dosljedno kršćanski, pokušava artikulirati osjećaj koji je poetski iskazan i obrađen u pjesmi, i osim što kontinuirano piše poeziju od sredine osamdesetih godi-na, kada je još bio srednjoškolac, on je kontinuirano i objavljuje pa se tako uporno i hrabro bori za svoju riječ u svijetu. To je za njega ujedno i promicanje kršćanske, odnosno katoličke misli, a njegovo istraživanje bîti vremena, njegova gotovo ontološka ana-liza čovjekova ethosa, ali.ethosa više u smislu „demonske naravi čovjeka“ (kako je taj čuveni Heraklitov fragment – ethos anthro-poi daimon – preveo naš nedavno preminuli filozof Marijan Cipra u svojim Metamorfozama metafizike), odnosno njegove razapeto-sti između Neba i Zemlje, njegov vapaj za spašavanjem devastira-nog zavičaja kao konkretan etički angažman usmjeren k očuvanju prirodnih i duhovnih vrijednosti koje tek omogućuju nalaženje samoga sebe i snalaženje u kaosu modernog života, te njegovo odvažno uočavanje vlastite smrtnosti i suočavanje s njom kroz svakodnevnu introspekciju, pokušaji su hvatanja u koštac s teži-

212 OSVIT 3–�/2009.

nom ljudske egzistencije u njegovu svjesnom izboru i kršćanskoj orijentaciji da se živi i umre dostojanstveno. Biti duboko i istinski religiozan i nije drugo nego pronaći svoje vlastito ljudsko dosto-janstvo. Kršćanski predznak koji Vladić daje tim stremljenjima legitiman je sve dok se ne nameće kao opće mjerilo za sve, jer ne misle svi ljudi jednako, kao što vjerojatno nikada ne će ni svi povjerovati u to da je Isus uskrsnuo pa time ni u njegovu pobjedu nad grijehom i smrću, ni u isključivo spasenje po njemu kao bez-grešno začetom jedinorođenom Sinu Božjem koji se žrtvovao za čovjeka i koji je obećao život vječni svakome tko ga nasljeduje i svjedoči. No, čini se da Vladić želi učiniti i to, budući da za sebe (a čini se i za druge), kako sam kaže, ne vidi alternativu takvu odnosu prema životu.

Smrt kao događaj i smrtnost kao bitna karakteristika ljudske egzistencije u cijelosti, odnosno čovjekova neprestana upućenost na smrt ili, kako bi to rekao njemački egzistencijalistički filozof Martin Heidegger, „bitak k smrti“ i čovjekova pogođenost/zasko-čenost smrću, njegova krhkost i usmrtivost, strah i drhtanje koje ga hvataju na samu pomisao o smrti, o toj najvlastitijoj moguć-nosti nestanka njega kao bića i prestanka svake njegove svijesti o sebi kao zasebnom biću u odnosu prema drugim bivstvujućim bićima, nešto je što po samoj naravi stvari nagoni čovjeka na ra-zne reakcije prema toj činjenici umiranja i skončavanja u životu svakog pojedinca. Kršćanski život zasigurno jest jedan od mogu-ćih načina nošenja s vlastitom smrtnošću i pokušaj prevladavanja te čovjekove pogođenosti smrću:

213OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

TERET IŠČEKIVANJA…

V

Oče sviju nas i Oče moj,koji si dao da možemo vidjeti a Sebe učinio nevidljivim,ako je i igra i šala – predugo traje…Pokaži Se!– ili nam daj snagu da svemu okrenemo leđai bezbrižno se igramo do Tvogapovratka…

(Teret smrtnoga života, posljednja strofa pjesme

Teret iščekivanja, str. 18.)

No, ne nužno i jedini odgovor. Svaki čovjek prije ili kasnije iznalazi neki svoj način odnošenja prema smrti i smrtnosti, i nitko od nas prema njoj nije ravnodušan. Koji je od tih odgovora krea-tivan, a koji ne, pokazuje se u načinu života čovjeka koji je osvi-jestio svoju smrtnost pa se prema njoj naučio ophoditi kreativno, to jest tako da ne potire i ne obezvrjeđuje no svoj ni tuđi život. Svi naime dijelimo istu sudbinu jednog kratkog treptaja unutar samo jednog životnog daha: od prvog udaha kada se rodimo pa sve do posljednjeg izdaha kada umiremo. Živimo praćeni smrću i prije ili kasnije većina nas shvati da bi svaki naš sljedeći dah mogao biti posljednji. Prirodni odgovor na to je suosjećanje s drugim smrtnim bićima i opuštenost pred smrću:

21� OSVIT 3–�/2009.

SAMO

Kada dođeš dotle da ne znaš kamosamodopusti travi da te nadraste,dopusti lelujanju da te nadglasa– i smjer će doći sam od sebe,kao i cilj,kao i sigurnost…Svi putovi vode prema tebi,sve stvari te pronalaze– a ti se bespotrebno gubiš…

(Teret smrtnoga života, str. 54.)

Moj se pak doživljaj smrti razlikuje od Vladićeva po tome što ja smrt ne doživljavam kao neko veliko ograničenje ili kao be-smisao života kojemu je zbog činjenice smrtnosti potrebna reli-giozna dimenzija njezina prevladavanja, nego više kao sastavni dio života, kao njegov prirodni kraj, što god to značilo za mene kao možda isključivo ovosvjetsko biće, zbog čega ne osjećam po-trebu prevladavati je ili je prozirati. Ona je tu sa mnom, kao dio mog života, svjestan sam je kao dio sebe koji se neprestano rađa i umire iz trena u tren. Što donosi sljedeći trenutak, ne mogu znati, niti imam potrebu znati, naprosto uživam u ljepoti i prolaznosti (skoro) svakog trenutka. Sigurnost da ću živjeti vječno nije mi potrebna da bih sada živio čovječno. Svijest o vlastitoj smrtnosti kod mene ne budi žudnju za osiguranjem života u onostranosti, nego me samo opominje na to da pazim kakav ću biti sada i kakav ću trag iza sebe ostaviti ovdje na zemlji. Već se osjećam sjedi-

21�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

njen s Cjelinom, kako god je shvatili. No, čežnja za religioznom istinom i sjedinjenjem s Bogom ono je što nosi Vladića kroz cje-lokupno njegovo stvaralaštvo koje želi spoznati kako živjeti sa smrću, ali tako da ona osmisli život, a ne da ga učini besmislenim i bezvrijednim, kako ljudi često doživljavaju prisutnost smrti u svojim životima. To neprihvaćanje besmisla smrti kao apsolutnog kraja koji sve vrijednosti poništava i nivelira, Vladić upečatljivo opisuje u pjesmi

BLIZINA

Koji je smisao blizinekada te nijedna ne može udaljiti od umiranja.

Tražiš sklonište pod krošnjom,tražiš utjehu u zagrljaju,tražiš sigurnost u mišljenju,tražiš Boga,tražiš…A onda samo tako propadneš u provaliju smrti,urušiš se u gomilu kostiju, kao odbačeni plod koji gnjije!A onda samo tako budeš odbačen od sebena udaljenost koja se može prevaliti samo nestajanjem!

Ah, ta sumnja u vrijednost blizine,nije li to znak da je smrt već nastupila…

Nije li strah da ne bude znak da već jest?

(Teret smrtnoga života, str. 31.)

21� OSVIT 3–�/2009.

I doista, mnogi, na žalost, žive kao da su već mrtvi, i to možda najviše onda kada nisu sposobni za prisnost sa samima sobom, drugim ljudskim bićem, vlastitim životom i vlastitom smrću, kada se opiru otvaranju prema činjenici sveopće prolaznosti. Vladić u njegovanju međuljudske prisnosti ipak ne vidi konačno rješenje za zagonetku smrti jer čak i ljubavna ekstaza, koliko god duboka bila i koliko god nam pribavljala zaborav vlastite kratkotrajnosti, opet nas vraća nazad u skučenu svijest o našoj posvemašnjoj uro-njenosti u zagrljaj smrti, poništavateljice svih ljudskih vrijedno-sti. Jedino nas božanske vrijednosti mogu izbaviti iz kandži smrti: ne ljudska, nego samo božanska ljubav! Jer čovjek je nemoćan spram smrti, svi njegovi pokušaji da je se otrese, nužno propa-daju:

IZVANSEBNOST

Ah, ljubavi, još barem u ovu zoru,dok nas još ima – premalo da bismo postojali,a previše da nas ne bi bilo…Zaboravimo na ono što nije biloi dopustimoda još jednom bude ono što će izostati…Učinimo sebe izvansebnim,izazovimo usud, proglasimo vlastitu neopozivost…prije nego što se damo za onim čega nema,prije nego što nas dočeka ono pred čim uzmičemo…

(Teret smrtnoga života, str. 34.)

21�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Jedino Bog svojom savršenom Ljubavlju, dakle, može zajam-čiti pobjedu nad smrću i čovjeku uliti nadu u besmrtnost sjedinje-nja s Bogom. Poezija se za Vladića tako preobražava u približa-vanje samome sebi i Bogu, čime se jedino uistinu može prevladati strah od smrti i razočaranost u vlastitu smrtnost, koja je pak samo privid nepotpuno življenog života. Smrt je granica, ali ne i nešto strašno ili tragično, jer ona nije sve i ona nije kraj ako vjerujemo u milost Božju. Ona je tada zapravo čisto ništa i trebala bi nas p(r)obuditi na djelovanje bez obzira na to što jesmo smrtna bića i što smo dovoljno stari da umremo i prije nego što se rodimo. Teško razlučiva prožetost života i smrti razrješuje se pak jedino u Onostranosti koja je pak pitanje vjere i slutnje, a za Vladića i čvrste uvjerenosti u nepogrješivost samoga Boga koji je u objavi čovjeku obećao vječni život. Smrt stoga nije strašna jer pravi ži-vot za svakog kršćanina počinje tek nakon smrti, pa se prirodno postavlja pitanje što je onda uopće život i koja je njegova vrijed-nost za kršćanina. Pristupiti smrti iz sigurnosti kršćanske vjere, a sagledati je na poetski način kako bi se s njom moglo zbližiti radi uvida u jedini Život koji nadilazi svaku smrtnost, glavno je Vla-dićevo nastojanje u svim njegovim pjesničkim uzletima. Čitajući njegovu poeziju, doista se stječe dojam da jedino poezija može koliko-toliko smisleno govoriti o smrti, jer jedino ona, čini se, može govoriti o neizrecivom, nemišljivom i nespoznatljivom!

Pisanje i čitanje poezije stoga je iznimno odgovorna ljudska djelatnost pa su i pitanja što pjesmu uistinu čini pjesmom i zašto je izostanak i odumiranje poetskog u životu svakog čovjeka, od-sudna pitanja propasti ili spasa svakog čovjeka. Biti pjesnik znači uistinu biti čovjek. Smrt, prema Vladiću, odnosno prema kršćan-skom shvaćanju uopće, obesmišljava život, a religiozni život bi trebao osmisliti smrt pa tako i sam život. Naša svakodnevica nam pruža uvid u to nevidljivo religiozno koje se skriva iza vidljivog svjetovnog. Svakodnevne aktivnosti, prirodne promjene, ljudski

21� OSVIT 3–�/2009.

životi protraćeni u izbjegavanju vlastite smrtnosti, raspadanje u dosadi, drhtanje u tjeskobi, iživljavanje u obijesti, naslađivanje u surovosti, vrijednosni nihilizam, sveopća pomutnja, egzisten-cijalna izgubljenost, svakovrsna zbunjenost i sve ostale danosti naših života doista su sastavnice naše stvarnosti, međutim poet-ski doživljaj te stvarnosti oslobađa slutnju u drugu stvarnost, od-nosno istinsku duhovnost koja premašuje čak i besmisao smrti. Vladić je sebi kao pjesniku stoga postavio tri glavna zadatka, a na jednom predstavljanju svoje posljednje zbirke sam ih je ovako formulirao:

1. Stvaranje pjesništva, koje je primarno govorenje o neizre-civom.

2. Razumijevanje pjesništva, koje je zapravo pokušaj mišlje-nja nemišljivog.

3. Zaživljavanje pjesništva u životu pojedinca i društva, koje se pak temelji na spoznaji nespoznatljivog.

Prvo se pitanje odnosi dakle na stvaralačku (ne)moć čovje-ka/pjesnika da stvara poetske vrijednosti koje imaju inspiracijsku i transformacijsku snagu i ulogu u životima onih koji stvaraju pjesništvo, kao onih koji ga u sebe primaju. I jedno i drugo je moguće tek uz Božju pomoć, odnosno stvar je nadahnuća, neke veličanstvene sile koja nadilazi čovjeka. Pjesma izravno govori čovjeku pa je i razumijevanje pjesme i pjesništva jednako važ-no kao i njihovo stvaranje, jer čovjek je i racionalno, a ne samo osjećajno biće. Tek kada se misao i osjećaj isprepletu u duboki doživljaj vlastite ljudskosti kroz stih, može se govoriti o učinko-vitosti pjesništva – ono mora donijeti neki plod u životu čovjeka, bilo pjesnika bilo onih koji ga čitaju. Odgovornost pjesnika pre-ma sebi i prema onima koji ga čitaju stoga je ogromna. Čitanje pjesništva tako postaje pitanje čiste savjesti jer ono neposredno progovara čovjeku u i o njegovoj božanskoj jezgri. Činjenica da

219OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

se poezija kod nas malo čita, a još manje piše, i tek nekim čudom ipak i dalje objavljuje, dijelom valjda i uslijed Božje providnosti, dodatno obvezuje pjesnike i ljubitelje pjesme da unatoč svemu tome nastave svojom krvlju, svojim smijehom i svojim suzama pisati i voljeti poeziju. Ona je nasušno potrebna čovjeku, bio on toga svjestan ili ne. Ona ga iscjeljuje, oplemenjuje, vraća njemu samome, privodi ga Duhu.

Bez susreta sa smrću mimoilazimo se sa životom. Mimoići se sa životom znači promašiti vlastitu ljudskost. Svoje ispunjenje ona pak nalazi u religioznosti. Valja nam se, dakle, religiozno kroz pjesmu zbližiti s vlastitom smrtnošću jer tek istinska religio-znost, kao dubina i punina života, može rastočiti smrt u nebitnost iza koje prosijava ono jedino bitno. Iako zapravo ne znamo pouz-dano ni što je smrt ni što je život, i iako često ne znamo jesmo li uopće živi ili mrtvi, do neke mjere ipak možemo doživjeti vlastitu smrtnost i taj nam doživljaj, bio on religiozno obojen ili ne, može oplemeniti život. Može nas potaknuti na ljubav, suosjećanje, sa-mosvijest, istinsku skrb za drugoga, može u nama razviti osjećaj za dubinu i poštovanje prema veličini zagonetke ljudske opstoj-nosti na zemlji. Život je uistinu dubok i neodgonetljiv, baš kao i smrt, i ne nalazi se u našim, nego u rukama Božjim, kako god se taj Bog predočio ili shvatio, jer život je, baš kao i smrt, dar. Vla-dić ga shvaća kao dar kršćanskog Boga kojemu se on obraća ne samo molitvom nego i pjesmom, i to kako bi mu se zahvalio za taj prekrasni dar života i kako bi ga nadahnuo na ljudskost:

I sada mogu slaviti onaj Život kojeg nemami ovaj život baš zato što ga nemam,i smrt zato što me čuva od prividnog posjedovanja životai zato – što je nema!

(Teret smrtnoga života, posljednja strofa pjesme Pohvala svemu onome što nemam, str. 73.)

220 OSVIT 3–�/2009.

Ilija DRMIĆ

LUČ LJUBAVI, VEZ DOBROTE, DAŠAK NEBA I ŽAR LJEPOTE

Tekst uz pojavak stihozbirke Pere Pavlovića s naslovom Vrutak, stručak, sinje blago, izdavač

Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2009.

Ovih vrućih kolovoških dana doprije do mene knjiga pjesmo-tvora Pere Pavlovića s naslovom Vrutak, stručak, sinje blago, što ju je 2009. objelodanilo Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu u ediciji Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika u kojoj su se do sada, s ovom Perinom, pojavile 94 knjige. Glavni urednik je Mate Ganza. Naslovnica je djelo Predraga Dubravčića, čovjeka koji se bavi fotografiranjem i snimanjem filmova. Na kraju knjige nalazi se i kratka biografija pjesnika Pavlovića koji je rođen 1952. u Gracu kod Neuma i koji je do sada objelodanio 26 pjesničkih zbirki od kojih je jedna s naslovom Što pjesnik nosi u torbi, objav-ljena 2005., njegova svojevrsna antologija iako je cijeli njegov opus jedinstvena i jedincata antologija. U toj se zbirci nalazi po-dulji tekst koji objašnjava njegovo pjesništvo.

Uz naslov stihozbirke. Stihozbirka je imenovana prema jed-nome stihu iz pjesme Plam, a koji glasi vrutak stručak sinje bla-go. Kod pjesnika je sve ispisano malim slovima i bez interpunk-cijskih znakova dok je naslov kreiran velikim slovima. Iza prvih dviju riječi nalazi se točka, a kod mene, ovdje, stavljeni su zarezi

221OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

za što molim da se uvaži pa makar bilo krivo! Kad se danas toliko raspravlja o uporišnim točkama, neka to bude i ovom zgodom – o točkama i zarezima u poeziji Pere Pavlovića jer tu je najprimje-renije.

Što se krije u toj pjesmi iz koje je izvučen stih za naslov cijele stihozbirke? Da bismo shvatili njezinu poruku skrivenu u riječi nepovezane i nesastavljene, nerazdvojene znakovljem, osim raz-maknom bjelinom, potrebno nam je znati što znače riječi vrutak, stručak i sintagma sinje blago. Vrutak je određeni oblik vrela iz kojeg neprestance jako izvire voda, stručak je u jedno povezano više cvjetića dok sinje blago znači nepregledno, kao sinje more, duhovno bogatstvo. To bi bilo okvirno značenje iako imamo u svemu nabrojenome i mnogo drugih sličnih značenja, ali na tom semantičkom području neka svatko poradi koliko sam želi i koli-ko mu je potrebno da bi shvatio Pavlovićevu poeziju, baš kao što mora i dobro poznavati stilske figure koje pjesnik koristi uz ostala poetska sredstva.

Ako se dobro pročita cijela pjesma Plam, onda se nadaje cje-lovito dosadašnje pjesničko stvaralaštvo: gdje je pjesnik vrutak, poezija mu je i stručak i sinje blago – i za njega i za nas. On je.bljesak i brzutak, zrnce čežnje, sićan trag, tihan kutak, trepet, tren, davna slika... Pjesnik se „udomio“ u svojoj pjesmi (usp. Cvil i Pod imenom kim se krije), u svojim stihovima i tu postoji na svoj način. On pjesnički motri sebe i svoje djelo, poziva u svoju pje-smu svakoga čitatelja da skupa s njime postoji motreći svoj život koji je kratak i prolazan, koji ostavlja sićan trag i nalikuje na onu malu kap koja čini slap u Cesarićevoj pjesmi. Mnoštvo sićanih tragova daje veliki trag zbilje, civilizacije, kulture, uljudbe, smi-sla, ljepote, što je Bog zadao sinovima ljudskim. Bog je htio da postojimo na ovom planetu i da tu svatko na svoj način ostavlja dobre tragove koji zidaju zgradu čovječanstva. Ma mi smo Božja arka zarnuta u vječni plov (Jedna duša a dva svijeta).

222 OSVIT 3–�/2009.

Pjesnikov stvarni dom. Pjesnik se trudi svom svojom dušom i svojim umom stvoriti kuću od jezika u koju poziva svoje prija-telje da bi, skupa s njime, pronašli smisao postojanja na ovome svijetu i da bi se radovali budućem životu. Evo kako nam pjesnik pjesnički veli: štilac štivo smjerno štije. /. tvorac pomnjom tvrdi gradbu (Gradba); dometnuti u slijed slovan./.tiha bdijenja, tvorbe marne./.oćuhnuti ticaj zoran./ rimom resit riječi zarne (Zrenja); redaju se riječi ljupke (Ćuh), redaju se u stihove, a stihovi u stro-fe i cijele pjesme; slatka slovca probudilo (Pod imenom kim se krije), naravno, između ostaloga, i pjesničko umijeće. Zamislite kako je lijepo druženje sa slatkim slovcima koja treba uspavati i probuditi. I dometnimo još ovu poetsku inačicu složenu u stih: redci kad se mudro sroče./.s ljubavlju se riječi srode./.i ljepotom neba toče (Odsjaj). Redci, riječi toče nebeske poruke! Poezija u službi izljeva božanske misli i nebeskoga odsjaja. Iskoni bje Slo-vo!

Koliko god su rima i ritam bitni za pjesmu, pjesnik im odriče moć kad u pjesmi Prosjev pjeva: nije rima spravljen dar./.okosni-cu ljubav tvori./.u oćutu tinja žar./.dugom riječi pjesma zori..Sva-kom kazivanju pod nebom, bilo Božjem po Kristu u Duhu Sve-tom, bilo ljudskom, čovječanskom, ljubav daje okosnicu, ljubav prožima sve što postoji; ona je zakon svemira, ljudskoga i božan-skoga života. Bez ljubavi ne mogu opstojati ni slova, ni atomi, ni zvijezde, ni ljudi, ni društva. Nutarnji zakon svega jest ljubav pa tako i pjesme koja je veliki stvarateljski čin Boga i čovjeka, ali s činjenicom da je njezina okosnica ljubav. U pjesnikovoj stvarnoj kući raspra je o ljubavi i rimi, kao i o ostalim sredstvima lijepoga kazivanja onoga što jest i što se domisli u Božjem nadahnuću, tj. u ushitu gledanja stvorenih divota kojima su se neizmjerno divili Ivo Andrić i Kant govoreći da se divi moralnom zakonu u sebi i zvjezdanom nebu nad sobom, odnosno Andrić se ne može nadi-viti zvjezdanom nebu nad nama i ljudskim licima.

223OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Imamo lijepu poetsku varijaciju koju ne smijemo zaboraviti, a glasi: slovce što se s usne ote. /. (tračak perca, prh ljepote). /.cviće rime od dobrote (Prenja); tko se lako riječi lati. /.pjevom javke okrilati (Tko se lako riječi lati). Najprije se događa poetsko prepredanje u umu i razumu, a potom dolazi na usne i jezik, a odatle klizi u eter. Kakvo čudo: misao se materijalizirala kroz govor, kroz slovca i mi je znamo, doživljavamo i uživamo u njoj, mi drugi u čijem se umu nije začela poetska tvorba i gradba, ali kod nas se dogodilo poistovjećivanje s pjesnikom i onda slijedi razumijevanje poetske tvorevine pjesme, a ponajčešće i interpre-tacija. Moguće da i mi mislimo isto, ali ne znamo pronaći riječi i složiti ih u rječoslovni entitet, no s lakoćom otkrivamo svoje misli u pjesnikovim stihovima jer pjesnik je naš glasni šaptač svetoga i božanskoga, zemaljskoga i nebeskoga, istinitoga i vječnoga.

Vapaj za ćudoređem i skladom. Ovo je pjesnikova radionica u kojoj se slažu riječi kao isklesano kamenje za velebnu zgradu u kojoj valja boraviti do konačne preobrazbe u novo zdanje čovje-čanstva u kojem zari pjevnost tračkom sreće (Pojavak). Pjesnik poziva u tu kuću poezije da se u njoj razriješi čvor i enigma: što je porok što vrlina (Žar), a savjetuje poput starozavjetnih mudraca ovim riječima: varava se kloni puta (Varka).

U pjesmi Odreci ruci zlost ušao je u svijet mudrosne biblijske pouke pa se doimlje kao moderni Sirah koji savjetuje svoje sino-ve i kćeri, odnosno svoju braću i sestre ovim riječima: odreci ruci zlost./.pripravi pravici put./.preteci snagom tlost /.sustižu varke te svud.//.nek jezik zemni zri./.trpkom šutnjom propet./.vrevom misli se skrij./.davnoj pjesmi si otet. Kako snažno govori naš pjesnik da moramo ponoviti stihove: odreci ruci zlost./.pripravi pravici put... Zar nas ne podsjeća na Ivana Krstitelja, Kristova preteču koji potiče narod da se odrekne svakoga zla kako bi ljudi mogli u svome srcu i u svojoj sredini pripraviti put Istini, Ljubavi i Pra-vici što i dolazi u Isusu? Razvidno je da poezija služi moralnom,

22� OSVIT 3–�/2009.

ćudorednom pa i religijskome rastu svega što jest, a posebice čo-vjeka koji je kruna Božjega stvaranja kako se kaže u Psalmu.8.

U pjesmi Ćud, valja imati u vidu ćudoređe, pjeva zanosno, uzvišeno, ljudski, evanđeoski: blagom riječi trnut jal./.uvid bistrit proviđenjem. /.nježnost vesti, čilit žar. /.rodit prisnost tihim zre-njem.//.sve pomirbom ogrliti./.osmisliti mar i trud./.sklad i nesklad premostiti./.plavom mira prožet ćud. Blaga riječ jest evanđeoska riječ kojom se trne jal, razdor, nemir, nesklad. Proviđenje je teo-loški pojam koji u sebi ima snažan poetski damar. Nježnost vesti jest metafora kojom se ovdje mnogo toga kaže i spektar značenja je veoma širok, a posebice u odnosu na čovjeka, društvo i Boga gdje se događa to vezenje nježnosti što je princip žene i majke, a Bog je sama nježnost, milosrđe i praštanje. U ovome svijetu treba čiliti žar, i to onaj žar što nam ga nagovješćuje Pjesma nad pjesmama u kojoj se božanski veli: Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a.ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. (Pj 8,6)

Iz svega toga, a posebice tihim zrenjem, rađa se prisnost. Koli-ko samo u ovom kratkom stihu ima monaško-svećeničke kontem-placije i to kroz dugu povijest motrilaštva i zrenja bitka i svega oko njega te služenja Bogu, stvoritelju svega što jest.

z toga nastaje i sveopća pomirba o kojoj izvanredno pjeva prorok Jeremija: pomirba kozmička, ljudsko-životinjska (izme-đu čovjeka i životinja), ljudsko-božanska (između ljudi i Boga), ali to je i ona pomirba koju je Bog izveo u Isusu Kristu što ga nagovješćuje isti prorok (usp. Iz 11,1-9). To je takva pomirba o kojoj pjeva Izaija i naš pjesnik da će se nad rupom gujinom igrati dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje! Za ovim se čezne i ide u procesiji, a ne u recesiji, naprijed, a ne nazad! A što će istom onda biti među ljudima?! Oni će biti braća i sestre, djeca Božja! I ovdje samo procesija, nikako recesija! Mar i trud dobit

22�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

će pravo osmišljenje jer je čovjek homo faber, čovjek radnik, gra-ditelj, stvaratelj, homo poeta est. Bez mara i truda, bez rada ne može se graditi civilizacija u kojoj ječi i poezija kao duhovna i kulturološka kategorija što daje poticaj za let prema nebesima i hod po zemlji. Tu se susreće s religijom jer premošćuje sklad i ne-sklad, posebice tragična stanja i tragične pojave u ovome svijetu. Te u konačnici prostire onaj darovani Božji mir po ovome svijetu, u ljudskim srcima.

Poezija dragosti, blagosti, vedrine, dobrote i svetosti.. U.njegovoj poeziji ječi i zvuči dragost, blagost (žari blagost s ve-dra lišca./Razvid/), dobrota, svetost. Naš pjesnik poziva čovjeka poetskim jezikom da vezak pjeva veze blagost (Vezak), da bude plamičak usred tmice (Cvil). Koliko metafora i kakvih sve! Bla-gost je vrlina koja osvaja svemir i čovječanstvo. To je svetost za kojom bismo trebali svi čeznuti. On je svjestan i te činjenice da je, unatoč očitu rijeku, govoru vrlo važna šutnja, silentium da bi se dogodio dobri i pravi pjev, rijek, govor, jer šutnja poju snaži rijek.(Rijek), a također da se obistini i to da riječ svaku mine zlica, da pjesnik ne pjeva sa zlom, da mu riječi ne budu pune zla, zlice, da ne zida između nas međusobno i između nas i Boga zid koji se je-dino može razrušiti strijelom ljubavi (usp. Zid). Međutim, postoje i riječce koje su spasonosne, koje čovjeku zadaju, istina, bol, ali da se zamisli nad sobom i svojim duhovnim stanjem te da se pro-mijeni nabolje (usp. Riječca). U pjesmotvoru Provir ovako pjeva: kad će riječi smoći vlast. /.proviđenjem prozret zlobe. /.oriječiti duhom tvorbe./.i ljubavlju domit spas. Ovo je uzdah i želja da se obistini, a kad se to dogodi, pobijedit će poezija, kraljica književ-nosti, kraljica od pjevanja da smo bili, da jesmo i da ćemo biti!

Rječoslovni entiteti bitka ljubavi, ljepote, dobrote, istine i jednote. Kad smo već spomenuli pjesmu Cvil, onda se kratko zadržimo i kod nje jer nam ona nadaje dodatno promišljanje o Pavlovićevoj poetici. Što on hoće svojim pjevanjem i pisanjem

22� OSVIT 3–�/2009.

stihova kojima je početna poetika u riječima, u tim biserima hr-vatskoga jezika što ih i on lingvistički oblikuje? On želi osluhnuti cvil čovjeka, zatim ćuh ljepote bolom kriti jer ljepote nema bez bola, kao ni ljubavi bez trpljenja (i hir srca bolom kroti./Nevje-rica/). Svu tu pretešku ljudsku zbiljnost hoće privinuti srdašcu, ali i u pjesmu udomiti, u taj rječoslovni entitet što ga Bog stvara na jedan način i zato je Bog poeta, kako reče sv. Augustin, a ze-mljani čovjek obdaren božanskom moći govorenja na drugi način te je i on poeta i supoeta s Bogom. Bog čini savršeno, a čovjek nesavršeno, u stihovima, čija se snaga ne će raspasti o uskrsnuću kao ni ljubav koja je nositeljica mnogih Pavlovićevih pjesmotvo-ra i stihova. Ljubav će se nastaviti u onome drugom svijetu (snaži ljubav svrhu svoju. /Proćućenje/), ljubav koja je svojstvo duše, koja je jedna u čovjeku, a dva su svijeta: zemaljski i nebeski (usp. Jedna duša a dva svijeta), tako će i zreli stihovi nikli u duši i teš-koj stvarnosti postojanja nastaviti bivstvovanje u onome drugom svijetu, u vječnome, gdje će ljubav progovoriti do kraja (neka zvi-jezda sreće gori. /.ljubav neka progovori. /Šum/). To će biti pot-puno udomljenje čovjeka i njegova stihovlja, njegova djela, čina, poezije. Riječ poezija dolazi iz grčkoga jezika, od glagola poeo što znači činim, radim, stvaram. Poezija je čežnja za preobraz-bom i konačnim staništem: smjernošću se slovca diče./.riječi krile uznesenja (Zrenja).

Uz ljubav koja je zapravo sam Bog (Deus caritas est) i koja je nedokučiva (ako nazre oko zbilju./.ljubav tajnu otkrit ne će./Žar/), tu je i ljepota od koje ljudsko biće drhti (od ljepote uzdrhtati. /Zor/) i za kojom čezne (i ljepotu vječnu ticat./Tvorba/). No, obra-timo pozornost na stihove u pjesmotvoru Kras:.lat ljepote uzduh nosi./.sjenokos je zrenik tih./.zajutarje blagost rosi./.danak prši zlatan stih. Ovo može doživjeti samo onaj tko se posve odvojio od zemljanosti i tlosti, a okrenuo dušu prema nebesnosti odakle nam poruke dolaze da jesmo, kako domeće u jednoj svojoj pje-

22�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

smi Janko Bubalo. Lijepost, ljepota jest pojavnost, odsjaj Tvorca i ona zari pjevnost tračkom sreće (usp. Pojavak) i korak lijepost zori, što je opet određena moralna, ćudoredna dimenzija pjesnič-koga stvaralaštva, a to znači da mu je stalo do jedinstva, sklada u svijetu, u duši čovjekovoj.

Iz ovoga Pavlovićeva stihovlja razvidna je, između ostaloga, i teorijska odrednica poezije, a to je pjevnost što donosi sreću, bla-goslov, blagostanje, mir, pomirbu, sjedinjenje s Bogom, koji je caritas, unum, verum, bonum, pulhrum, ljubav, jedan, istinit, do-bar, lijep. Čovjek sve to crpi od Boga. Pjesnik je Božji blagoslov svome narodu i rodu jer nam otkriva poruke da jesmo i da ćemo biti. No, poeta je i čuđenje u svijetu, kako reče u svome poetskom i duhovnom zanosu naš Antun Branko Šimić; poeta je uzdrhtalo Božje biće nad svime stvorenim, nad svom ljepotom, dobrotom, istinom, jednotom, ljubavlju.

Križ u srcu i riječima. U ovom svijetu postoji zlo što ga u jed-noj pjesmi simbolizira trn: zašiljio ime./.zabo se u prst./.zatrnuo u srh./.zakrvario u kruni./.šikno suno srno (Trn). U ovom kratkom stihovlju imamo metonimijsku aluziju na Kristovu trnovu krunu. Taj trn krvavi jest simbol zla koje je u čovjeku udaljenu od Boga i istine, ali to nije nešto što će trajno opstati jer Krist je svojim životom i križem pobijedio smrt i zlo (usp. pjesmu Križ) pa i nas poziva na taj put pobjede i života, na tu pjesmu u kojoj bismo se trebali roditi, preporoditi: u ovoj se pjesmi zgodi /.i životom pre-porodi./.budi šutnja ili glas./.budi nada ili spas./.luč ljubavi vez dobrote./.dašak neba žar ljepote (U ovoj se pjesmi rodi). Pjesnik je toliko uvjeren u snagu života da ga ne može ništa zatomiti, ugu-šiti unatoč tome što noćca crna krila širi (Vjeđa boli) i što rastu krila nevjerici (Preobrazba), kad jasno pjeva u pjesmi Nevjerica:.novi život propjevat će./.iz okova i pepela.

I upravo ovdje završavam ovu kratku raščlambu poetskih bise-ra Pere Pavlovića objelodanjenih u najnovijoj zbirci Vrutak, stru-

22� OSVIT 3–�/2009.

čak, sinje blago. Ponovno ponavljam stihove: u ovoj se pjesmi zgodi./.i životom preporodi./.budi šutnja ili glas./.budi nada ili spas./.luč ljubavi vez dobrote./.dašak neba žar ljepote (U ovoj se pjesmi rodi). Čitajući i promišljajući o stihovima u ovoj knjizi, preporodi se u ovome svijetu i hodu, čovječe, čelom okrenut pre-ma vječnosti, i osjeti luč ljubavi, vez dobrote, dašak neba. i.žar ljepote! Svega toga znak je križ kao poetsko, stvaralačko sredstvo spasa, gdje vise skupa krv i ljubav.

229OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Vlado Vladić

PRAVEDNOST PREMA PJESNIŠTVU

Misli uz knjigu pjesama Otajstva slobode Petra Milića Periše, Split, 2009.

Cilj je da prema knjizi o kojoj pišemo budemo pravedni. U onom elementarnom smislu – svakom dati ono što mu pripada. Tako ćemo ujedno biti pravedni i prema njezinu autoru i prema svima koji će se s našim pisanjem o knjizi i sa samom knjigom susresti. Ali kao da je takvo što nemoguće. Pogotovu kada je riječ o tako složenoj i opsežnoj knjizi kao što je to knjiga Petra Milića Periše Otajstva slobode i kada je riječ o jednoj fazi njezine re-cepcije koja tek nastaje. U kratkom roku knjiga je doživjela dva izdanja i mnoge promocije. Mnogi su se o njoj već oglasili. Pa, ipak, sve to je nedostatno da se prema njoj mogne biti pravedan. Poznato je da desetljeća „trebaju“ proći pa da stvari s književnim (umjetničkim) djelima dođu na svoje. Da se uspostavi poredak pravednosti. Iako, taj poredak nikada ne može biti konačan. I zato je književni život u stalnom previranju. Pojava svakoga književ-nika i svake knjige zahtijeva i izaziva to previranje. Pravednost kao da se stalno odgađa i stalno zahtijeva – jer jedino tako može biti.

No, što to znači biti pravedan prema pjesničkoj knjizi i prema pjesništvu uopće? Na to me je pitanje naveo susret s najnovijom Milićevom pjesničkom knjigom, taj je susret u meni začeo ovdje donijete misli koje ujedno postaju prilog njezinoj recepciji.

230 OSVIT 3–�/2009.

1. Prva razina pravednosti je ona na kojoj je pjesma opravdana sama sobom, odakle jedino i sam pjesnik može biti opravdan kao pjesnik. Pjesma diktira pravednost prema sebi jer je opravdana sobom kao pjesma. Slijedeći tu razinu pravednosti, u stvari, slije-dimo proces razrastanja pjesme.

Pjesma – to su slova, ali pjesme na razini slova nema. Pjesma – to su riječi, ali ni riječi po sebi ne mogu uprisutniti pjesmu. Pje-sma – to su sintagme, ali ni one nisu dostatne za pjesmu. I zvuko-vi i slike i stilske figure – pjesma bez toga ne može (jer ne može nekako izgledati, zvučati...), ali sve to za pjesmu ne dostaje. Sve to ne može dostajati za opravdanje pjesme. Pjesma se javlja tek na razini smisla. Ali ne smisla kao sentence lišene uvjeta vlastita nastanka, nego smisla koji diktira vlastiti izraz. Kada Milić u ovoj knjizi očituje tendenciju prema sažetosti izraza, onda se kreće na skliskom terenu. Opasnost je u tome da se na putu sažimanja iz-gubi smisao. I kod afirmiranih pjesničkih tradicija i pjesnika koji su skloni sažimanju svoga izraza u svakom pojedinačnom pje-sničkom očitovanju, strepimo da se ne izgubi smisao kao ono radi čega pjesma uopće jest. Ono što nam pjesma govori. Imamo gan-gu i haiku, imamo A. B. Šimića i Maka Dizdara... Koliko je riječi potrebno za pjesmu? Može li se tu propisati ono nužno? Rekao sam – smisao je pjesnička nužnost. Zato se škrtost u izrazu može opravdati jedino bogatstvom izraženog. Inače, sažetost sama po sebi u pjesničkom smislu nije ni poželjna, a pogotovu se ne može propisivati, bez obzira na tradiciju i poetiku, jer pjesme ne nastaju zahvaljujući tradiciji ili nekoj poetici, nego usprkos njima. Sa što manje riječi reći što više. Ali to više nije pitanje količine, nego kakvoće. Dosjetljivost dobro dođe, ali ako nije u službi iskonske pokrenutosti prema životu i njegovu smislu, onda je ishod u liku „pjesme“ ništavan. Smisao diktira vlastiti izraz. I sve to se događa u čovjeku kojeg nazivamo pjesnikom tek po tako uvjetovanom njegovom pjesničkom očitovanju.

231OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

Milić kao da je svjestan natuknute problematike. Zato je kod njega razgraničenost unutar pjesme (odsutnost interpunkcije) i razgraničenost pjesme od pjesme (odsutnost naslova) i razgra-ničenost pjesničke knjige od pjesničke knjige (knjiga je sinteza ciklusa iz četiriju prethodnih pjesničkih knjiga s novonastalim ciklusima, svojevrsni mozaik) – neobvezujuća. Pjesme se preli-jevaju jedna u drugu. I tamo gdje su pjesme razgraničene naslo-vom i tamo gdje naslov izostaje. Stihovi traže svoje dovršenje u drugim stihovima. Stare pjesničke knjige traže svoju potpunost u novoj. Kaže se da je čitav čovjekov život u znaku jedne misli; romanopisci, ma koliko ih napisali, čitav život pišu jedan roman – onda se isto može reći i za pjesnike, za Milića nesumnjivo, da čitav život pišu jednu pjesmu, bez obzira na njihov broj i njihovu trenutnu samostojnost. Cjelina je uvijek nova i samo je jedna. Samo je jedno potrebno. Cjelina je stalno izazov i stalno se gradi. I zato se ono prethodno stalno preispituje i stalno staje u službu cjeline.

2. Uočavam, s druge strane, određeni kontinuitet između same naravi Milićeva pjesništva i njegove zauzetosti da vlastitom pje-sništvu osigura što veći društveni odjek.

To je pjesništvo koje proziva, doziva, izaziva i zaziva. S jedne je strane pjesnik kao lirski subjekt, a s druge su strane svi ostali, cijeli svijet, svemir (iako u liku konkretnih prostorno-vremenskih koordinata, ljudi, iskustava...). Ovo pjesništvo kao da od te opor-be živi. Pjesnik se zatiče u toj oporbi. Ona je najprije dio njegova povijesnoga iskustva. Potom se ista oporba javlja u liku pjesama. Sama srž Milićeva pjesništva jest u nastojanju da komunicira s drugima, s društvom, sa svijetom; da docira, polemizira – potreba za takvom komunikacijom kao da diktira pjesnički izraz. Kao da je pjesnički izraz način kako Milić želi doprijeti do drugih i priop-ćiti im nešto od velikoga značenja za njihov zajednički život.

232 OSVIT 3–�/2009.

S druge strane, trudom da takvo vlastito pjesništvo promovira na što više mjesta, da s pjesništvom dopre do što većega broja mjēstā i ljudi – Milić kao da nastavlja svoje pjesničko poslanje prethodno već očitovano u samim pjesmama. Priopćiti nešto bit-no. Priopćiti, a ne samo reći. Ne samo napisati, nego u pjesnički izraz uključiti one kojima se obraća, voditi lirski dijalog s njima. I ne samo objaviti – nego s onim objavljenim salijetati one koji-ma je to namijenjeno (kroz pjesničke promocije kao svojevrsnu pjesničku turneju).

3. Druga razina pravednosti je ona društvena. Ona dolazi iz smjera onih bez kojih pjesma ne može u potpunosti doći do same sebe kao čina usmjerenoga na zajedništvo. Biti pravedan prema pjesništvu i pjesnicima znači dopustiti im da nam daju ono što mogu i imaju, integrirati ih u društveni život. Uzajamno darivanje i stvaralačka uzajamnost.

Uvjet te razine pravednosti jest razumijevanje pjesništva. Ra-zumijevanje je uvjet svega ostaloga. Budući da zahtijeva trud, mnogi u očitovanju o nekom pjesništvu preskaču uvjet razumije-vanja i upuštaju se u njegovu paušalnu prosudbu. I tada nije bitno zaodijeva li se prosudba u afirmativan ili negativan sud, hvali li ili kudi – ona ostaje nepravedna jednostavno zato što nije potkovana razumijevanjem. Zato što je sama neopravdana. Nepravednost je čin koji ne mari za vlastito opravdanje, opravdanost. Neopravda-na recepcija je izvor svih nepravdi koje kasnije mogu uslijediti, kada se blokira život, prodornost, učinkovitost pjesništva koje to jest ili kada se isto omogućuje onomu koje to nije. No, najčešće je na djelu stihija u kojoj se nastoji izbjeći bilo kakvo opredjeljenje i odgovornost.

Pravednost prema Milićevu pjesništvu (a to vrijedi za najveći dio suvremenoga pjesničkog stvaralaštva, možda baš zato što je još uvijek suvremeno) do sada još nije ni mogla biti uspostav-ljena. Dosezanje pravednosti u prosuđivanju pjesništva zahtijeva

233OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

daleko veću energiju i trud, no što se obično ulaže kada se pišu osvrti, kritički prikazi, ogledi o suvremenom pjesništvu i kada se ono promovira. Pravednost zahtijeva i opravdanost, a opravda-nost ne trpi površnost i načelnost. I zato se pitanje o opravdanosti pjesništva stalno odgađa, jer se uočava nepravednost u njegovoj recepciji, ukoliko se sama recepcija ne trudi biti opravdana. Po-gotovu što pravednost ne može biti ostvarena u odnosu prema jednom, a da ne bude ujedno i prema svima. Tko je za takvo što voljan i sposoban?

Pjesništvo Petra Milića Periše nije i ne može biti opravdano vrijednostima koje nominalno promiče: humanizmom, nacional-nom osviještenošću, slobodom, ljubavlju, vjerom..., nego uka-zom na ishodišnu pjesničku vrijednost stiha. I zato, svako pisanje o knjizi Otajstva slobode koje se hvata za te vrijednosti upušta-jući se u uopćeno lamentiranje i razglabanje, potaknuto upravo tim vrijednostima, ili nastojeći graditi kakav idejni kontinuitet od fragmenata pjesama, stihova, pretpostavljajući samo sponu njih i Milićeva pjesničkoga izražavanja – nije pravedno. Pravedno je jedino odgovoriti na pitanje jesu li te vrijednosti kroz duh Petra Milića Periše diktirale svoj pjesnički izraz. I naravno, pokazati, ako jesu, zašto jesu – ako nisu, zašto nisu. U dosadašnjim kri-tičkim osvrtima mogu se nazrijeti različite nijanse odgovora na ta pitanja. Potvrdna, niječna, pretpostavljajuća, sumnjajuća. Ali malo od toga je uzdignuto na razinu vlastite opravdanosti.

Razumijevanje (recepcija) pjesništva kao završni i ključni tre-nutak njegove uspostave ujedno je jedini otvor kroz koji isto pje-sništvo može i smije stupiti u proces oblikovanja naše pojedinač-ne i društvene svijesti. Ako je s razumijevanjem pjesništva tako kako jest, ako njime vlada površnost, trenutačnost, hirovitost ili jednostavno neizgrađenost – što u tom slučaju činiti s nagomila-nim pjesničkim knjigama? Promovirati ih ili ne; recitirati ih ili ne; trgovati njima ili ih dijeliti; proglasiti ih društvenim imperativom ili ih jednostavno prepustiti njima samima...?!

23� OSVIT 3–�/2009.

4. Kako, dakle, biti pravedan prema knjizi Otajstva slobode.Petra Milića Periše?

Sveukupni Milićev „pjesnički projekt“ (stihovi, pjesme, knji-ge, recepcija, promocije...) usmjeren je prema pjesničkom oprav-danju – opravdanju sebe kao pjesnika. Prema opravdanju pjesniš-tva. Na svakoj od tih razina događa se jedna razina opravdanja, jedna nova dimenzija u opravdanju. Nijedna od njih nije suviš-na, nego upravo neophodna. Ali, koja je prva razina pjesničko-ga opravdanja, bez koje je sveukupan daljnji proces pjesničkoga pravdanja bespotreban i jalov? Je li to stih? Ako stih shvatimo kao redak, tvrdnja o stihu kao temelju pjesničkoga opravdanja ne može opstati. Jer stih kao redak je i jedna riječ i jedno slovo. Je li to onda nužno pjesma u cjelini? Ni to. Jer pjesništvo katkad u punini uspijevamo prepoznati i na razini fragmenta pjesme. Koli-ki taj fragment treba biti? Toliki da sadrži određeni smisao i da je njegov pjesnički izraz ujedno i njegova nužnost. I tek to možemo shvatiti kao stih u pravom smislu riječi.

U znaku su iste nužnosti (a ne relativizma) i sve ostale faze na-rastanja pjesme. A pjesma narasta i kroz njezinu recepciju i kroz njezinu promociju. Kao što pjesnički fragment svoje dovršenje pronalazi tek u pjesmi kao cjelini koja doprinosi njegovu oprav-danju tako što i sama svoj izraz u cjelini pravda u svjetlu vlastite nužnosti – tako i svaka pojedina pjesma i knjiga pjesama, a onda i njihova recepcija i promocija..., tek ako sebe mogu opravdati u svjetlu vlastite nužnosti, doprinose narastanju pjesme kao fe-nomena koji otpočinje u uhvaćenom ili darovanom fragmentu, a smjera prema izgradnji čovjeka i svijeta.

To je ujedno i jedini put za ostvarenje pravednosti prema pje-sništvu. Ako je naš čin prema pjesništvu opravdan u svjetlu vlasti-te nužnosti tako da doprinosi opravdanju pjesništva (govoreći je li i zašto je nešto pjesma, pjesnička knjiga, recepcija pjesništva... ili nije) – onda je istodobno na djelu pravednost prema pjesništvu. Vidimo da tu pravednost u začetku kroz stih diktira sama pjesnič-

23�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

ka prisutnost, ali da svaka faza njezina potpuna ostvarenja biva u dosluhu s vlastitom nužnošću, da bude onakva kakva treba biti.

„Pravednost prema pjesništvu“, dakle, odjekuje višeznačno. Biti pravedan prema pjesništvu, ali i pristati na diktat pravednosti koji ishodi iz samoga pjesništva.

Iako je Milićev pjesnički projekt u znaku sinteze, spajanja, kompiliranja, angažmana, društvene prodornosti – kažem pjesnič-ki projekt kao jedna velika pjesnička cjelina u izgradnji – svoje opravdanje može pronaći jedino na razini pojedinačnih ostvaraja, pjesama i stihova. On to i pronalazi.

5. Na koncu, je li pravedno ovoj knjizi, ovom pjesništvu pože-ljeti uspjeh? I što bi to značilo?

Prvo, to bi moglo značiti poželjeti mu da zauzme što više mje-sto u pretpostavljenoj ljestvici pjesništva uopće. Odmah pomalja besmislenost jedne takve želje. Takvo što imalo bi smisla željeti dok je knjiga bila u nastanku, dok su pjesme nastajale, odnosno dok ih još nije bilo. Želja takve vrste može se odnositi na ono što nadolazi, a ne na ono što već jest. Željeti takvo nešto značilo bi željeti nepravdu. Jer svako pjesništvo samo u sebi nosi vlastitu veličinu, a nama je samo da ju prepoznamo i priznamo. A ne da budemo njezin iskrivljen odraz.

Ako uspjeh pjesništva shvatimo kao prostor njegove unutarnje ustrojenosti, onda bi željeti uspjeh već nastalom pjesništvu bilo istovjetno s priznanjem da ono to nije. Znači li to poraz? Ovisi kolika je mjera kojom mjerimo. Je li naša mjera ideal? Veća je nepravda nešto ne odmjeravati s idealom, negoli ustvrditi da za idealom zaostaje.

Drugo, to bi moglo značiti poželjeti mu da kao pjesništvo uspi-je kod ljudi više od nekih drugih nastojanja koja se bore za uspjeh na društvenoj sceni. Za ljudske duše. Pjesništvo uspijeva ako u nama pronalazi protočnost prema vlastitom dovršenju i ako i sami u tome vidimo priliku za veći stupanj vlastite dovršenosti. Biti protočan za pjesništvo znači djelatno (iz razumijevanja) doprino-

23� OSVIT 3–�/2009.

siti strujanju pjesništva svijetom. Pjesništvo u tom smislu danas u svijetu u pravilu ne uspijeva.

Ako uspjeh pjesništva shvatimo kao prostor njegove uvaženo-sti, onda bi željeti uspjeh pjesništvu bilo isto što i pretpostaviti da je pjesništvo jedan od viših oblika ljudske zauzetosti ili zauzetosti oko ljudskoga – nasuprot svim onim oblicima koji uspijevaju, a ono ljudsko izobličuju.

Je li drugo uvjetovano prvim? Bilo bi to idealno. Bilo bi ideal-no da uspjeh pjesništva u svijetu narasta, ali i da odgovara samoj njegovoj uspjelosti kao pjesništva. U svakom pojedinačnom pje-sničkom očitovanju.

Pjesništvo Petra Milića Periše odlikuje se takvom pjesničkom težinom koja nam daje pravo da ga odmjeravamo s pjesničkim idealom, a to znači da ima smisla poželjeti mu uspjeh kroz pjesme i pjesničke knjige koje će tek uslijediti. S druge strane, budući da je pravednost prema pjesništvu u okviru sveukupne društve-ne scene ionako toliko odsutna da je nema smisla odgađati do trenutka potpuno pravedne recepcije, nije prerano poželjeti Mili-ćevu pjesništvu uspjeh odmah i ocijeniti njegov pjesnički projekt opravdanim.

Mogao bi se steći dojam da ova razmišljanja nisu prvotno na-stojala biti u službi Milićeva pjesništva, nego su se više njime po-služila te da utoliko i nisu opravdana u vlastitom odnošenju na nj. Iskreno govoreći, ni sam za sebe ne mogu jamčiti da sam prodro do onoga najvrjednijega u toj knjizi, a što bi moglo sudbonosno utjecati na cjelovitost i budućnost njezine recepcije uopće. Na nje-zinu pravednost i opravdanost. U svakom slučaju, zahvalan sam Milićevu pjesništvu što je potaklo i vodilo ova moja razmišljanja (bez njega ih zasigurno ne bi bilo), jer to je jedan od načina da mišljenje pjesništva bude potpunije. Tako se širi prostor pjesnič-koga opravdanja i budi dužnost pravednosti prema pjesništvu. Jer pjesništvu najviše služimo kada ga, nadahnuti njime, štitimo od onoga što ga najviše ranjava – a to je proizvoljnost njegova razu-

23�OGLeDi i KnjiŽeVnOKRiTičKi TeKSTOVi

mijevanja, dakle, nerazumijevanje. Pjesništvo od naše pohvale ne može narasti niti može biti osigurano (opravdano) samim našim doživljajem, zanosom – nego jedino našim razumijevanjem. Tako osvajamo pjesništvo za sebe i sebe za pjesništvo.

6. Što sve gore rečeno znači, oslikat ću na kraju analizom jed-ne Milićeve pjesme.

SlIJedI SeBe

znatiodabrati

vječnost u prolaznostiznači slijediti sebe

u miru svojegapokajanjaza jednomstepenicom

više

Pjesma je, počevši od naslova, imperativne naravi. Pjesma je imperativ koji netko upućuje nekome. Pjesnik čitatelju. Pjesnik poziva, ali ne kaže „slijedi mene“, nego „slijedi sebe“. Kao da je relativizirana činjenica da imperativ dolazi od pjesnika. I kao da je relativizirana razlika između „slijedi mene“ i „slijedi sebe“. Govori li to pjesnik nama ili samomu sebi? Zar to nije svejed-no, odnosno, zar nije oboje prisutno u jednom?! I zato pjesma u nastavku naprosto razotkriva identitet čovjeka. Sjetimo se ovdje pjesme Budi svoj Augusta Šenoe. Taj je identitet u uspinjanju. Cilj je postavljen odmah u uvodu pjesme – vječnost u prolaznosti. To je ono što je čovjeku najviše moguće u ovozemaljskom životu. Ali upravo je to ono i što mu ne prestaje izmicati. To je uvijek ste-penica više. Sjetimo se Isusova poziva upućena bogatom mladi-

23� OSVIT 3–�/2009.

ću: „Još ti jedno nedostaje.“ Ako nedostaje jedno, onda nedostaje sve. Jer samo je Jedno potrebno. To jedno je ona stepenica više..To je dinamizam rasta od kojega nikada ne bismo smjeli odusta-ti. Taj je dinamizam uvjetovan pokajanjem. Pokajanje nije korak unatrag, nego korak uvis. Pjesma propisuje, ali, u stvari, kao da prepisuje kršćansku viziju čovjeka, ljudskoga života te stoga pri prvom i svakom površnom čitanju može zazvučati kao otkriva-nje tople vode. Sami truizmi. Ali nije. A nije zato što su prividni truizmi kroz duh pjesnika Petra Milića diktirali svoj izraz u liku pjesme.

Glede strukture, prva razina, razina stiha, prisutna je na koncu trećega retka: znati / odabrati / vječnost u prolaznosti. To ne bi bilo dovoljno za pjesmu, ali ono pjesničko već tu pomalja, kao da je već tu obećano i zajamčeno. Ostatak pjesme je njegovo neop-hodno razlaganje. Tako pjesma dolazi do svoje cjelovitosti. No, ni pjesma kao cjelina ne pretendira na svoju apsolutnu dovršenost, samodostatnost. Samo jedna pjesma ne dostaje. Pjesma mora di-jeliti stanje čovjekove nedovršenosti. To je zagonetka. Pjesma koja imperativno propisuje, kroz koju pomalja apsolutno, sama po sebi priznaje vlastitu nedostatnost i vapi za nesustajućim do-vršavanjem. Kroz druge pjesme. Ali i kroz njezino razumijevanje i uvažavanje. Pjesma vapi i za vlastitim razumijevanjem i za vla-stitim uvažavanjem. Razumjeti pjesmu i uvažiti pjesmu – to samo u vremenskom slijedu dolazi nakon pjesme. Ali razumijevanje i uvažavanje su konstitutivni za samu pjesmu. Za njezin postanak i opstanak. Pjesma je ono što od nje razumijemo, a razumjeli smo ono što kroz život posvjedočimo.

Bilo bi nadasve zanimljivo, ali i veoma zahtjevno, pokazati kako se Milićeve pjesme uzajamno zahtijevaju i razrastaju. I kako pjesme narastaju kroz trud njihova razumijevanja. I kako uvažiti pjesmu ujedno znači uvažiti samoga sebe.

Zagreb, rujan 2009.

239PRIJEVODIPRIJEVODI OSVIT

Arkadij TIMOFEJEVIČ AVERČENKO

PETUHOV

Muž može promijeniti žena koliko god hoće i nadalje ostati zaljubljen, nježan i ljubomoran kakav je bio do tada. Poučna priča koja se dogodila Petuhovu pravi je primjer toga.

Počelo je to tako što je Petuhov, koji je imao ženu, pošao jed-nom u kazalište bez žene i ugledao tamo visoku lijepu brinetu. Njihova su mjesta bila blizu jedno drugom pa se Petuhov mogao, malo se okrenuvši, diviti prekrasnom profilu svoje susjede.

Dalje je bilo ovako: susjedi je ispala futrola dvogleda, Petuhov ju je podigao, susjeda je pažljivo pogledala Petuhova, a njega je prošla ugodna drhtavica. Petuhova je ruka ležala na naslonu fo-telje, takvu je pozu poželjela zauzeti i susjeda… Kada je položila svoju ruku na naslon fotelje, njihovi su se prsti sreli. Oboje su se trgnuli i Petuhov je rekao:

– Kako je vruće!– Da – spustivši kapke, usuglasila se susjeda. – Jako. U grlu joj se osušilo do užasa.– Popijte limunadu.– Neugodno mi je sama ići u bife – uzdahnula je lijepa dama.– Dopustite mi da vas otpratim.Dopustila je.Tijekom posljednje stanke oboje su već brbljali kao da su stari

znanci, a poslije predstave, prateći damu do kočije, Petuhov ju je uzeo pod ruku i stegnuo joj lakat malo jače nego što bi trebalo. Dama se uznemirila, no ruku nije povukla.

2�0 OSVIT 3–�/2009.

– Nije valjda da se više ne ćemo vidjeti? – upita Petuhov blago zastenjavši: – Ah, trebali bismo se opet vidjeti.

Brineta se lukavo nasmiješi:– Tsss!.. Nemoguće. Ne zaboravite da sam udana.Petuhov htjede reći kako to ništa ne znači, no suzdrža se i samo

prošapta:– Ah, ah! Molim vas, gdje ćemo se vidjeti?– Ne, ne, – osmjehnula se brineta – mi se nigdje ne ćemo vi-

djeti. Nemojte ni pomišljati na to. To više što ja sad skoro svaki dan.idem.na.skаting-ring1.

– Aha! – povika Petuhov. – O, hvala, hvala vam!– Ne znam zašto mi zahvaljujete? Zaista mi nije jasno. Pa,

ovdje se moramo oprostiti! Sjest ću u kočiju.Petuhov je posjede u kočiju, poljubi joj jednu ruku, a ubrzo i

drugu.Dama se lagano nasmiješila, onako kako se smiješe žene kada

im poškakljaju zatiljak, i otišla.Kada se Petuhov vratio kući njegova žena još nije bila zaspala.

Stajala je pred zrcalom i popravljala frizuru pred spavanje.Poljubivši je u golo rame, Petuhov je upita:– Gdje si bila večeras?– U kinu.Petuhov ljubomorno uhvati svoju ženu za ruku i, prodorno je

gledajući u oči, prošapta:– Sama?– Ne, s Marusjom.– S Marusjom? Znamo li mi tu Marusju!– Ne razumijem.

1 Engl. skаting-ring – poseban prostor (češće u zatvorenom) na glatkom as-faltu (kao što je ovdje slučaj) ili drvenom podu za vožnju na koturaljkama (prev.).

2�1PRIJEVODI

– Vidiš, mila… Meni se ne sviđaju ta hodanja po kazalištima i kinima bez mene! Nikada to ne izađe na dobro!

– Aleksandre! Ti mene vrijeđaš… Ja ti nikada nisam davala povoda!

– Eh, malena! Ja ne sumnjam da si mi sad vjerna, no ja znam kako to ide. Ha-ha! O, ja izvrsno znam vas žene! Sve to počne s nekom sitnicom. Ti, vjerna žena, pođeš u kazalište i nađeš se sa susjedom, s nekim zgodnim blondinom. O, naravno, tebi ni-šta loše ne pada na pamet. No, pretpostavimo da ispustiš futrolu dvogleda ili nešto drugo, on je podigne i vi se sretnete pogledi-ma… Ti, naravno, kažeš da u tom nema ništa za osudu? O da! Zasad, naravno, ničeg nema. No, on te produžava promatrati i to tebe hipnotizira… Ti staviš ruku na naslon fotelje i… To je vrlo moguće, zar ne? Vaše ruke se dodirnu. I ti, mila, ti – Petuhov bi-jesno, s prizvukom ljubomore u glasu, uhvati svoju ženu za ruku – trgneš se kao od električnog udara. Ha-ha! Gotovo! Počelo je! „Kako je vruće“, kaže on. „Da“, iskreno odgovaraš ti, „u grlu mi je suho…“ „Hoćete li čašu limunade?“ „Molim…“

Petuhov se uhvati za kosu i stade poskakivati po sobi. Njegov ljubomorni pogled ošine njegovu ženu.

– Lelja – prostenja on – Lelja! Priznaj! Zatim te je on mogao uzeti pod ruku, ispratiti do kočije i čak… Nitkov! Pri tom bi mo-gao saznati kada i gdje se možete opet vidjeti. Ti mu, naravno, nisi rekla gdje biste se vidjeti. Ja te vrlo uvažavam zbog toga, no ti bi mogla, Lelja, mogla bi mu uzgred reći da često posjećuješ skating-ring ili nešto drugo… O, Lelja, kako ja dobro znam vas, žene!!!

– Što ti je, ludice? – začudi se žena. – Ništa mi se od toga nije dogodilo…

– Pazi se, Lelja! Samo ti poriči, ja ću ionako saznati istinu! Zaustavi se jer to vodi u propast!

On je stiskao ženi ruke, jurio po sobi i neizdržljivo patio.

2�2 OSVIT 3–�/2009.

Prva osoba, ona koju je sreo Petuhov, došla je u skating-ring..To je bila Olga Karlovna, njegova nova znanica. Ugledavši Petu-hova, ona mu se predala naglim, otvorenim kretnjama i, s uskli-kom radosnog iznenađenja, upitala:

– Vi? Kako ste se usudili?!– Dopuštate da budem vaš pratitelj?– O, da. Ovdje sam sa svojom rođakinjom. Ništa zato. Upoznat

ću vas s njom.Petuhov obgrli struk Olge Karlovne i poveze se s njom po skli-

skom sjajnom asfaltu. I, prinoseći je k sebi, osjetio je kako je pod njegovom rukom ubrzano bilo njezino srce.

– Mila! – prošaptao je on jedva čujno. – Kako mi je lijepo s vama…

– Tsss… – nasmiješila se Olga Karlovna rumena od vožnje i njegova dodira. – Takvo nešto se ne govori udanim damama.

– Hoću s vama biti dugo, dugo... Hajdemo zajedno večerati?– Vi ste poludjeli! A rođakinja! A… sve ovo…– Ništa „sve ovo“, a rođakinju ćemo poslati kući.– Ne, i ne pomišljajte na to! Ona me ne će ostaviti samu!Petuhov ju je pogledao zamagljenim očima i upitao:– Kada? Kada?– Ni-ka-da! Uostalom, sutra ću doći bez nje.– Hvala vam!– Nije mi jasno zbog čega mi zahvaljujete!– Otići ćemo nekamo gdje će nam biti ugodno. Kunem vam se,

ja ne dopuštam sebi ništa suvišno!– Ne razumijem o čemu govorite! Što je to – ugodno?– Sunce moje! – uvjerljivo je rekao Petuhov.Vrativši se kući našao je svoju ženu kako čita neku knjigu.– Gdje si bio?– Navratio sam nakratko u skating-ring. A zašto?

2�3PRIJEVODI

– I ja ću sutra poći tamo. Te su koturaljke prekrasne!Petuhov se namršti.– Aha! Znam ja! Sad mi je sve jasno!– Što?– Da, da… To je prekrasno mjesto za sastanak s nekim slučaj-

nim poluznancem. Uh, što si podla!Petuhov srdito uhvati svoju ženu za ruku i zatrese je.– Jesi li ti pri sebi?– O – gorko se nasmije Petuhov – na žalost, jesam. Shvaćam!

To se radi tako jednostavno! Susret i upoznavanje u kazalištu, dojam koji ostavlja njegova nalickana njuška, potom polunazna-čeno poluviđanje na skating-ringu, zagrljaj, idiotski šapat i kom-plimenti. On ti, ne bude lud, tad kaže: „Idemo na neko mirno mjesto na večeru.“ Ti, naravno, odmah pristaješ…

Petuhov se dubokim glasom stradalnički nasmija.– Ne pristaješ… „Ja sam“, kažeš ti, „udana, to je nemoguće, ja

sam s mojom glupom rođakinjom!“ Zmija! Ja izvrsno znam vas, žene, ti si već riješila drugog dana poći s njim tamo kamo te on povede. Pazi se, Lelja!

Zbunjena i začuđena žena se isprva smiješila, a potom je, pod težinom prijekora i prijetnji, zaplakala.

No, Petuhovu je bilo gore. On je patio više od svoje žene.

Petuhov je došao kući noću, kada je njegova žena već spavala. Otkucalo je tri sata. Žena se probudila i ugledala blizu sebe dva sjajna podozriva oka i lice naruženo unutarnjom boli.

– Spavate?– prošapta. – Umorili ste se? Ha-ha! Kako da ne… Od čega ste se umorili! Strasni, grješni zagrljaji – oni zbilja uma-raju!

– Mili, što ti je? Ti bulazniš?

2�� OSVIT 3–�/2009.

– Ne… Ja ne bulaznim. O, naravno, ti možeš biti u ovo vrijeme kod kuće, no tko, tko mi se može zakleti da ti nisi bila danas na nekom skating-ringu i da se nisi sastala s nekim od svojih zna-naca?! Dobro je što se poznanstvo produžuje na tri-četiri dana… Ha-ha! Teren je već pripravljen i to što ti govoriš njemu o svom mužu, o kući, moliš ga da ne ide dalje, to su, draga moja, posljed-nji žalosni ostatci prijašnjega glasa krijeposti, posljednja, nikom nenužna borba…

– Saša!– Nemoj ti meni: „Saša!“Petuhov uhvati ženu za ruku iznad lakta tako snažno da je ona

zastenjala.– Oh, vražji porode! Ti, dok jedeš u restoranu, pričaš o svom

mužu, a sama osjećaš svu besmislenost tih riječi. Nije li tako? Ti nastojiš biti skromna, no već prva čaša pjenušca i poljubac, poslije laganog protivljenja, približava te k tom užasnom prokle-tom času… Ti! Ti, čista, krjeposna žena, tek nalaziš u sebi snagu koja tek što iskri: „Bože, sad mogu otići!“ Ha-ha! Čvrsti bedem krjeposti koji se ruši nakon okrenutog ključa u bravi i dviju rublji danih lakaju za čaj! I eto, sasvim je gotovo! Ti više nisi ona moja Lelja kakva je nekad bila, nisi ona, vrag neka me nosi! Nisi više ona!

Petuhov stegne ženino grlo, pade na koljena u krevetu i, izne-mogao, zarida ganutljivim glasom.

Prošlo je od tada tri dana.Petuhov je došao kući na ručak, ugledao ženu kako veze, sta-

vio ruke u džepove i, prezrivo zažmirivši, nasmijao se:– Kod kuće ste? Tako. Okončala se, znači, veza! Još malo pa

će se nastaviti, još malo. Ha-ha! Vrlo jednostavno… Tvoj će te ljubavnik, vozeći se kočijom Moskvom, vidjeti u zagrljaju riđeg časnika generalskog stožera, da bi ti potom napisao kratko i ja-

2��PRIJEVODI

sno: „Vi ste mogli prevariti muža sa mnom, no prevariti mene s riđokosim sinom Marsa – to prelazi svaku mjeru! Nadam se da će vam sada biti jasno zašto sam prema vama sasvim ravnodušan i – ne ću kriti – čak ćutim u sebi laki nalet prijezira i sažaljenja što smo bili bliski. Zbogom!“

Žena, prinijevši ruku k srcu koje je lupalo, uzbuđena, smetena, pogleda Petuhova, a on joj zapucketavši prstima zlurado namigne i prosikće:

– Što je bilo? Okončala se veza?! Okončala?! Tako i treba. Tako i treba! Ho-ho-ho! Dovoljno sam ja, dušo moja, propatio za sve to vrijeme!

(S ruskog preveo Žarko Milenić)

Bilješka o autoru

Arkadij Timofejevič Averčenko (Sevastopolj, 1881. – Prag, 1925.) ruski je humorist, satiričar, dramatičar i kazališni kritičar. Objavio oko dvadeset knjiga. Emigrirao je 1917. godine, nakon ruskog građanskog rata. Boravio je u više zemalja, a umro je u Pragu.

Bio je urednik više glasila od kojih je najpoznatiji satirični časopis Satirikon, odnosno Novi satirikon koji je pod njegovim uredništvom bio vrlo popularan, a koji su boljševici 1918. godine ocijenili kao antisovjetski.

Averčenko je u časopisima objavljivao tekstove pod svojim imenom i pod više pseudonima. Kritičari su ga nazvali ruski Mark Twain te ga uspoređivali s njegovim suvremenikom Čehovom.

2�� OSVIT 3–�/2009.

Boravio je Francuskoj, Turskoj, Baltiku, Bugarskoj, Srbiji, Hrvatskoj... Proza mu je još za života prevođena na više jezika, posebice na češki. U Zagrebu je objavio zbirku satira Raj na ze-mlji. Na hrvatskom su mu objavljene knjige Bezobraznici i druge humoreske (Zagreb, 1918.) i Plemenita djevojka i druge satire.(Koprivnica, 1924.). Njegov jedini roman Šala mecena (1923.) objavljen je 1925. godine, posthumno.

Uz Kozmu Prutkova (pseudonim skupine pisaca iz 19. stolje-ća), Zoščenka te Iljfa i Petrova, Averčenko se smatra vodećim ruskim satiričarom i humoristom. Knjige mu i danas često izlaze u Rusiji i u prijevodima.

.(Priredio Ž. M.)

.

2��PRIJEVODI

Franz KAFKA

NA GRADNJI KINESKOG ZIDA

Kineski zid završen je na svojem najsjevernijem dijelu. Grad-nja je započeta na jugoistoku i jugozapadu, a tu je spojena. Tog sustava djelomične gradnje pridržavalo se i na manjim dionicama između dviju ogromnih radnih skupina, istočne i zapadne. To se postizalo tako što bi se oformile skupine od dvadesetak radnika koje su trebale izgraditi dio zida dužine petsto metara, a susjedna skupina gradila je nasuprot njima zid iste dužine. Ali, nakon što su bili spojeni, gradnja se nije nastavljala nakon tih tisuću metara, nego su radne skupine bile razaslane na gradnju zida u sasvim druge krajeve. Naravno, na taj su način nastajale velike rupe koje su se vremenom polako popunjavale, neke tek onda kad je već objavljeno da je zid gotov. Da, priča se da je bilo rupa koje uop-će nisu zazidane. To je predaja koja, dakako, pripada legendama koje su se isprédale oko gradnje mosta, a njih pojedinac ne može provjeriti vlastitim očima i vlastitim mjerilom zbog velebnosti gradnje.

Čovjek bi odmah pomislio da bi u svakom pogledu bilo kori-snije graditi povezano ili barem povezano unutar dvaju glavnih dijelova. Pa zid je ipak bio, kao što je općepoznato, namijenjen zaštiti protiv sjevernih naroda. Ali, kako neki zid, koji nije pove-zano građen, može nekoga štititi? Dapače, takav zid ne samo da ne može biti zaštita nego je i sama gradnja u neprestanoj opasno-sti.

2�� OSVIT 3–�/2009.

Te dijelove zida, napuštene u pustom predjelu, mogu uvijek lako razoriti nomadi jer su oni tada, prestrašeni gradnjom zida, neshvatljivom brzinom, kao skakavci, mijenjali svoja boravišta zbog čega su možda imali bolji pregled napredovanja gradnje nego mi graditelji. Usprkos tome gradnja se nije mogla nikako drukčije izvesti nego što se radilo. Da bi se to razumjelo, mora se uzeti u obzir sljedeće: zid je stoljećima trebao služiti kao zaštita; najsavjesnija gradnja, uporaba graditeljske vještine svih poznatih vremena i naroda, trajni osjećaj osobne odgovornosti graditelja bili su zbog toga neophodne pretpostavke za rad. Za manje važne radove mogli su se, doduše, upotrijebiti nevješti nadničari iz na-roda, muškarci, djeca, svatko tko se ponudio za dobar novac; ali već za nadgledanje četvorice nadničara bio je potreban razuman čovjek koji se razumije u gradnju, čovjek koji je bio u stanju u dubini srca osjetiti o čemu se tu radi. A što veći uspjeh – to veći zahtjevi. I takvi su muškarci zaista bili na raspolaganju iako ne u onoj količini koliko je takva gradnja mogla iskoristiti, ali ipak u velikom broju.

Gradnji nisu pristupili lakomisleno. Pedeset godina prije po-četka radova proglašeno je graditeljstvo, a naročito zidarstvo, naj-važnijom znanošću u cijeloj Kini koju je trebalo ograditi zidom, a sve drugo se priznavalo samo ako je bilo u vezi s tim. Još se vrlo dobro sjećam kako smo mi kao mala djeca, koja su jedva stala na svoje noge, morali u vrtiću našega učitelja od oblutaka graditi neku vrstu zida, kako je učitelj podigao skute i zaletio se u zid, naravno, sve srušio i toliko nas izgradio što je gradnja loša da smo se mi, derući se, razbježali na sve strane k našim roditeljima. Sićušna zgoda, ali karakteristična za duh onoga vremena.

Imao sam sreću što je gradnja počela baš kad sam s dvadeset godina položio najveći ispit najniže škole. Ponavljam – sreću, jer mnogi koji su ranije stekli najviši stupanj obrazovanja koje im je bilo dostupno, godinama nisu znali što bi započeli sa svojim

2�9PRIJEVODI

znanjem pa su tumarali okolo s veličanstvenim građevinskim pla-novima u glavi i napokon bi se izgubili u mnoštvu. Ali oni koji su napokon došli na gradnju kao majstori, pa makar i najnižeg ranga, bili su zaista poštovani. Bijahu to zidari koji su mnogo razmišljali o gradnji, a nisu nikada ni prestajali o njoj razmišljati; oni kao da su srasli s gradnjom čim su u zemlju ukopali prvi kamen. Takve zidare tjerala je, dakako, osim čežnje da najtemeljitije obave po-sao, također radoznalost da napokon ugledaju građevinu u svoj svojoj savršenosti. Nadničar ne poznaje takvo nestrpljenje, nje-ga goni samo nadnica, dok majstori višega, pa i srednjega ranga primjećuju dosta toga tijekom gradnje, što ih duhovno osnažuje. Ali za one nižega ranga, koji su duhovno bili daleko iznad svo-jih malih zadataka u daljini, trebalo se drukčije brinuti. Nisu ih, na primjer, mogli ostaviti u nekom nenastanjenom planinskom području, udaljenom stotine milja od njihova zavičaja, da mje-secima, pa i godinama, slažu kamen na kamen; beznađe takva marljiva rada, koji ni tijekom jednog dugog ljudskog života ne vodi do cilja, bilo bi ih dovelo do očajanja i neučinkovitosti u poslu. Zato je bio izabran sustav gradnje po dionicama. Petsto metara moglo se završiti za otprilike pet godina; tada bi, naravno, majstori u pravilu bili tako iscrpljeni da bi izgubili svaku vjeru u sebe, u gradnju i u svijet. Zato su ih onda, dok bi ih držalo uz-buđenje od proslave u povodu spajanja tisuću metara zida, slali daleko, jako daleko. Putem su gledali kako tu i tamo strše uvis završeni dijelovi zida. Prolazili su pokraj nastambi viših majstora koji su im dodjeljivali odlikovanja, slušali su klicanje novih rad-nih skupina koje su dolazile iz unutrašnjosti zemlje, vidjeli sječu šuma koje su bile namijenjene zidarskim skelama, gledali kako se ruše brda i pretvaraju u građevni materijal, čuli kako na svetim mjestima vjernici mole za dovršenje zida. Sve je to ublažavalo njihovo nestrpljenje. Krijepio ih je miran život u zavičaju gdje su proveli neko vrijeme, respekt koji su uživali, smjerna poniznost

2�0 OSVIT 3–�/2009.

kojom su slušane njihove priče, povjerenje koje im je mali čo-vjek iskazivao u pogledu dovršenja zida – sve je to nadahnjivalo njihove duše. Onda su se opraštali od svog zavičaja kao djeca koja se vječito nečemu nadaju, i njihova je radost što opet rade za narodno dobro, bila neopisiva. Odlazili bi od kuće ranije ne-goli je bilo potrebno, a veliki dio puta pratila ih je polovica sela. Na svim putovima skupine ljudi, zastave i trokutaste zastavice, nikad nisu vidjeli kao je velika, lijepa i bogata njihova zemlja, stoga zavrjeđuje njihovu ljubav. Svaki zemljak postao je brat za kojega se gradio obrambeni zid, a on je svime što je imao i što je bio, zahvaljivao za to cijeli život. Jedinstveno! Jedinstvo! Prsa uz prsa, narod u kolu, krv, čovjek nije više zatvoren u jadnom i jed-nolikom gibanju svoga tijela nego se ugodno kreće prostranstvom Kine, ali se opet vraća kući.

Time se, dakle, opravdava sustav djelomične gradnje, ali za to vjerojatno postoje i drugi razlozi. Nije nikakvo čudo što se tako dugo zadržavam na tom pitanju cijele izgradnje zida, ma kako se isprva činilo nevažnim. Želim li približiti i objasniti misli i doživljaje onoga doba, nikad se ne ću moći dovoljno udubiti baš u to pitanje.

Najprije se mora priznati da su tada bili obavljeni radovi koji nisu mnogo zaostajali za gradnjom Babilonske kule, ali po bogo-bojaznosti, barem prema ljudskim mjerilima, prava su suprotnost onoj gradnji. To spominjem zato što je na početku izgradnje zida jedan znanstvenik napisao knjigu u kojoj je točno usporedio te gradnje. On je u njoj pokušao dokazati da Babilonska kula nije dovršena iz onih razloga koji su općepoznati, i da se među na-vedenim razlozima ne nalaze oni koji su od presudne važnosti. Njegovi dokazi ne temelje se samo na spisima i izvješćima nego je tvrdio da je sve istražio na licu mjesta i pronašao da je građe-vina propala zbog loših temelja. U tom pogledu naše je doba, dakako, u velikoj mjeri nadmašivalo davno prošlo vrijeme. Skoro

2�1PRIJEVODI

svaki obrazovani suvremenik bio je zidar po zanatu i nenadmašiv u izgradnji temelja. Ali pritom znanstvenik nije ciljao na to, nego je tvrdio da će veliki Kineski zid po prvi put otkako je svijeta i vi-jeka postati siguran temelj za jednu novu Babilonsku kulu. Dakle, najprije zid, a onda kula. Knjiga je bila u svačijim rukama, ali ja moram priznati da ne razumijem kako je on zamišljao gradnju te kule. Kako bi zid mogao poslužiti kao temelj za kulu kad nije tvo-rio krug nego samo neku vrstu četvrtine ili polovine kruga? To je ipak moglo biti zamišljeno samo u duhovnom pogledu. Ali čemu onda zid koji je ipak bio nešto stvarno, rezultat truda i života sto-tina tisuća ljudi? I zašto su u djelu bili nacrtani planovi, u svakom slučaju vrlo magloviti planovi tornja, i u tančine razrađeni prijed-lozi za skupljanje radne snage za to ogromno novo djelo?

Bijaše tada mnogo zbrke u glavama – a ova je knjiga samo je-dan primjer – možda baš zato što su se mnogi ljudi htjeli okupiti oko jedne opće stvari. Ljudsko biće, lakomisleno u svojoj biti, po prirodi slično prašini, ne trpi okove; ako se sâmo okuje, brzo će početi luđački tresti okovima i raznijeti zid, lanac i sebe na sve četiri strane svijeta.

Moguće je da ni takva razmišljanja, koja nisu bila povoljna za gradnju zida, vodstvo nije zanemarilo pri dogovaranju o gradnji zida po dionicama. Mi smo – tu zacijelo govorim u ime mnogih – zapravo tek čitajući slovo po slovo naredbe najvišeg vodstva, postali svjesni da bez dobre uprave ni naše školsko znanje ni naš ljudski razum ne bi bili dovoljni za naš mali posao koji smo obav-ljali unutar velike cjeline. U uredu uprave – a nitko koga sam pi-tao nije znao gdje je on i tko sjedi u njemu – u tom uredu zacijelo su se ukrštale sve ljudske misli, želje, ciljevi i ostvarenja. Ali kroz prozor je padao odsjaj božanskih svjetova na ruke koje su crtale planove. Zato se nepristrani promatrač ne slaže s tim da uprava nije bila u stanju prevladati i one zapreke koje su bile uperene protiv povezane gradnje zida. Možemo, dakle, zaključiti da je

2�2 OSVIT 3–�/2009.

uprava planirala gradnju po dionicama. Ali takva gradnja bila je samo pomoć iz nužde i nesvrhovita. Može se zaključiti da je upra-va htjela nešto nesvrhovito. – Čudna li zaključka! – Svakako, ali on ipak ima nekakvo opravdanje za sebe. Danas se o tome može slobodno govoriti, ali u ono doba je tajno pravilo mnogih, pa i onih najboljih, glasilo: Pokušaj svim svojim snagama razumjeti naređenja uprave, ali samo do izvjesne granice, a onda prestani razmišljati. Vrlo promišljeno pravilo koje je, uostalom, kasnije našlo svoje objašnjenje u često ponavljanoj usporedbi: Ne zato što bi ti moglo škoditi, prestani s daljnjim razmišljanjem jer uop-će nije sigurno da će ti škoditi. Ovdje se uopće ne može govoriti ni o škodljivosti ni o neškodljivosti. Dogodit će ti se kao rijeci u rano proljeće. Ona nabuja, postaje moćnija, bolje hrani zemlju na svojim dugim obalama, nosi svoje vlastito biće sve do mora i tako mu postane ravnopravnija. – Na taj način razmišljaj o naređenji-ma vodstva. – Zatim rijeka preplavi svoje obale, izgubi obrise i obličje, uspori svoj nizvodni tok, pokušava izrovati mala mora u dubini kopna, uništava poljane, a ipak se ne može stalno zadržati na tolikom prostoru, nego se ponovno povuče u svoje korito pa čak presahne za vrućih godišnjih doba. – Nemoj tako daleko raz-mišljati o naređenjima svojih pretpostavljenih!

Mora da se ta usporedba za vrijeme gradnje zida u sve izvrsno uklopila, ali za moje sadašnje izvješće ima samo ograničeno zna-čenje. Moje istraživanje je ipak samo povijesno; iz davno prohu-jali olujnih oblaka ne sijeva više nikakva munja i stoga smijem potražiti neko drugo objašnjenje za gradnju po dionicama, a ono ide dalje od tumačenja kojim su se tada zadovoljavali. Granice koje mi postavlja moja moć rasuđivanja, svakako su dosta uske, ali je područje koje bi tu trebalo prijeći – beskonačno.

Od koga je trebao štititi veliki zid? Od naroda sa sjevera. Ja potječem iz jugoistočne Kine. Tamo nas ne može ugroziti nijedan sjeverni narod. Mi čitamo o njima u drevnim knjigama i u svojoj

2�3PRIJEVODI

se mirnoj vrtnoj sjenci zgražamo nad grozotama koje su počinili zbog svoje naravi. Na vjernim umjetničkim slikama vidimo ta ukleta lica, iscerene njuške, čeljusti iz kojih vire jako oštri zubi, podmukle oči koje već vrebaju na plijen koji će gubicom samljeti i rastrgati. Kad su djeca zločesta, pokazujemo im te slike, i ona se odmah plačući objese o naš vrat. Ali više od toga ne znamo o tim sjevernim narodima. Vidjeli ih nismo, a budemo li ostali u našem selu, ne ćemo ih nikada ni vidjeti; čak ni onda kad bi na svojim divljim konjima jurnuli na nas – prevelika je ovo zemlja i ne pu-šta ih do nas, njihovo će se jurišanje rasplinuti u zrakopraznom prostoru.

Kad je već tako, zašto napuštamo svoj zavičaj, rijeku i mosto-ve, oca i majku, uplakanu suprugu, neku djecu i odlazimo u školu u daleki grad, a naše su misli još uvijek pri gradnji zida na sje-vernu? Zašto? Pitaj pretpostavljene! Oni nas poznaju. Oni, koje mòre velike brige, znaju za nas, znaju čime se bavimo, vide nas kako zajedno sjedimo u niskoj kolibi i draga im je molitva koju navečer među svojima predvodi otac obitelji – ili negoduje protiv nje. Pa ako si dopuštam izraziti jednu takvu misao o vodstvu, tada moram reći da je, prema mome mišljenju, vodstvo postojalo već ranije; nije se sastalo, kao što su to radili uvaženi mandarini koji bi, potaknuti nekim lijepim jutarnjim snom, hitno sazvali sjedni-cu, na brzinu donijeli zaključke i već navečer bubnjevima digli ljude s njihovih postelja da zaključke počnu provoditi u djelo, pa makar se radilo samo o pripremi iluminacije u čast nekog boga koji je jučer gospodi ukazao milost, da bi ih sutra, čim se lampio-ni pogase, pretukao u nekom tamnom kutu. Naprotiv, vodstvo je zacijelo postojalo oduvijek, isto tako i zaključak o gradnji zida. Nedužni sjeverni narodi su vjerovali da su prouzročili njegovu radnju! Nije kriv ni poštovani car koji je vjerovao da je zapo-vjedio njegovu izgradnju! Mi, sudionici u gradnji, znamo da je drukčije, i šutimo.

2�� OSVIT 3–�/2009.

Već tada, za vrijeme gradnje, a i nakon toga, bavio sam se skoro isključivo poredbenom poviješću naroda – postoje izvje-sna pitanja kojima se može prodrijeti u srž samo na taj način – i pritom sam otkrio da se izvjesne narodne i državne uredbe odli-kuju savršenom jasnoćom, a druge pak obiluju svojevrsnom ne-jasnoćom. Uvijek me golicalo da odgonetnem uzroke naročito tih posljednjih pojava. To me zanima još uvijek jer se one u velikoj mjeri tiču i gradnje zida.

U naše najaljkavije institucije svakako spada institucija car-stva. U Pekingu, naravno, i to u dvorskim krugovima, postoji za to neko objašnjenje, premda je i ono više prividno nego stvarno. Profesori državnog prava i povijesti na visokim školama također se prave da su upućeni u te stvari i da mogu to znanje prenijeti na studente. Što se dublje silazi prema nižem školstvu, jasno je da sumnje u vlastito znanje nestaju, a poluobrazovanje lebdi u oblacima oko nekoliko zâsadā koje postoje već stoljećima i koje, doduše, nisu ništa izgubile od svoje vječne istine, ali u toj pari i izmaglici ostaju vječno neshvaćene.

Prema mome mišljenju trebalo bi narod zapitati o carstvu, jer ono upravo u njemu ima svoje posljednje uporište. Ovdje mogu govoriti samo o svom zavičaju. Osim poljskim božanstvima i nji-hovu bogoslužju, koje se naizmjence i vrlo lijepo održava cijelu godinu, naša je misao bila upućena samo caru. Ali ne sadašnjem; ili, bolje rečeno, bila bi upućena sadašnjem da smo ga poznavali ili znali o njemu nešto podrobnije. Dakako da smo uvijek nasto-jali – a to bijaše jedina radoznalost koja nas je krijepila – saznati bilo što o njemu, ali, kako god to zvučalo čudnovato, gotovo da nije bilo ni moguće nešto saznati, čak ni od hodočasnika koji ipak obilaze cijelu zemlju, ni u susjednim ni udaljenim selima, ni od brodara koji ne plove samo našim rječicama nego i svetim rijeka-ma. Doduše, čulo se svašta, ali se iz svega toga ništa nije moglo izvući.

2��PRIJEVODI

Naša je zemlja tako velika da joj nijedna bajka ne može sagle-dati veličinu, jedva je nebeski svod može natkriliti – Peking je samo jedna točka, a carski dvorac samo točkica. Općenito uzevši, car je svakako iznad svih katova svijeta. Ali živući car, čovjek poput nas, leži kao i mi na nekoj počivaljci koja je doduše bogato ukrašena, ali možda ipak uska i kratka. On koji put protegne udo-ve kao i mi, a ako je jako umoran, zijeva svojim nježnim ustima. Ali kako bismo mi mogli saznati nešto o tome – mi koji smo tisu-će milja južnije i gotovo graničimo s tibetskom visoravni. Osim toga, svaka bi vijest, i kad bi nam dospjela u ruke, bila davno za-starjela. Oko cara se gura blistavo, ali ipak podlo društvo dvorana – zloća i licemjerje u odorama slugu i prijatelja – kao protuteža carstvu, trudeći se uvijek otrovnim strijelama maknuti cara od njegove zdjelice na vagi. Carstvo je besmrtno, ali svaki car je-danput padne, pa čak i cijele dinastije napokon potonu i nestanu u jednom jedinom hropcu. O tim patnjama i borbama narod nikad ne će saznati, njega smatraju zakašnjelim pridošlicama, strancima iz sporednih gradskih ulica, koji mirno jedu ono što su sa sobom ponijeli dok na sredini tržnice, sasvim sprijeda, pogubljuju njiho-va gospodara.

Prepričava se jedna bajka koja odlično dočarava taj odnos. Car je, glasi bajka, pojedincu, bijednom podaniku, sićušnoj sjenci koja je pred carskim suncem pobjegla beskrajno daleko, upravo tebi je car sa svoje samrtničke postelje poslao poruku. Glasniku je naredio da klekne pokraj postelje i poruku mu šaptom kazivao u uho; toliko mu je ta poruka bila važna da ju je glasnik morao po-noviti na carevo uho, a on je klimanjem glave potvrdio ispravnost rečenoga. I pred svima koji su nazočili njegovu umiranju – otpra-vio je glasnika. Sve prepreke su bile srušene, a na vanjskim širo-kim i visokim stubama bili su poredani carski velikodostojnici. Glasnik se odmah dao na put, jak, neumoran čovjek, probijao se kroz mnoštvo pružajući sad jednu sad drugu ruku; ako bi naišao

2�� OSVIT 3–�/2009.

na otpor, pokazao bi svoje prsi na kojima je bio znak sunca; i zai-sta, napredovao je brzo, kao nijedan drugi čovjek. Ali mnoštvo je jako veliko, njihovim nastambama nema kraja. Da se pred glasni-kom otvorio prazan prostor, kako bi pojurio, i ti bi sigurno uskoro začuo ponosno lupanje šakama na svojim vratima. Ali umjesto toga, uzalud mu svaki trud; još uvijek se probija kroz prostorije najunutrašnjije palače; nikad se ne će iskobeljati iz njih; da mu to i pođe za rukom, ništa se time ne bi postiglo; morao bi svladati i stube, ali ni time se ne bi ništa dobilo; morao bi proći dvorištima, a iza njih slijedi opet druga utvrđena palača, i tako dalje kroz tisućljeća. A kad bi napokon banuo na posljednja vrata – ali to se nikada ne može dogoditi – tek bi se onda pred njim pojavila prijestolnica, središte svijeta, natrpana vlastitim talogom. Nitko ne će prodrijeti onamo, a pogotovo ne s porukom jednog mrtvaca. Ali kad se spusti večer, ti ćeš sjediti kraj svoga prozora i sanjariti o poruci.1.

Upravo tako naš narod i bez nade i s puno nade vidi cara. On ne zna koji car vlada, dapače, postoje sumnje i o imenu dinastije. U školi se uči mnogo o tome, ali opća nesigurnost u tom smislu tako je velika da ni najbolji učenici nisu načistu. U našem selu misle da su na prijestolju davno izumrli carevi, pa je tako jedan , koji živi još samo u pjesmi, nedavno izdao proglas koji je sveće-nik pročitao pred oltarom. Bitke iz naših najstarijih vremena biju se tek sada pa ti susjed zajapurena lica upada u kuću s takvom viješću. Carske žene, onako pretile, na svilenim jastucima, daleko od plemenita ćudoređa zbog utjecaja lukavih dvorana, nabusite u svojem gospodstvu, plamteći od požude, raskalašene u razbludno-sti, odaju se svojim opačinama bez ikakvih skrupula. Što vrijeme više odmiče, to strašnije sjaje sve boje, i selo će jednom glasno jauknuti kad sazna kako je jedna carica prije nekoliko tisućljeća

1 Ova bajka izašla je i kao samostalna priča pod naslovom Careva poruka.

2��PRIJEVODI

dugim gutljajem pila krv svoga muža. Dakle, tako narod postupa s bivšim, a suvremene vladare brka s mrtvima. Dođe li jednom, jednom u ljudskom vijeku, neki carski činovnik, obilazeći pro-vinciju, nekim slučajem u naše selo, postavlja u ime vlasti razne zahtjeve, pregledava porezne knjige, prisustvuje nastavi, ispituje svećenika o našem životu i onda sve to prije negoli se popne na nosiljku, preoblikuje u duge opomene općinarima koje su dotje-rali pred njega. Na svim licima podsmijeh. Seljaci se kradom po-gledavaju i saginju prema djeci pazeći da ih službenik ne vidi. Kako to, misle oni, da službenik govori o jednom mrtvacu kao o živom čovjeku, pa taj je car već odavno umro, dinastija nestala; to nam se gospodin službenik ruga, ali mi se pravimo da ništa ni-smo primijetili kako ga ne bismo uvrijedili. Ozbiljno ćemo slušati samo našega današnjega cara jer sve drugo bilo bi grjehota. A iza službenikove nosiljke, koja se brzo udaljavala, svojevoljno uskr-sava netko iz već raspadnute urne i udara nogama kao gospodar sela. Isto tako se naših ljudi malo tiču državni politički prevrati i suvremeni ratovi. Sjećam se jednog događaja iz moga djetinj-stva. U jednoj susjednoj, ali ipak vrlo udaljenoj provinciji, izbio je ustanak. Ne sjećam se više uzroka, a oni ovdje nisu ni važni. Tamo se pòvodi za ustanak javljaju sa svakim novim jutrom, jer to je jako ratoboran narod. I tako je jednom neki prosjak, koji je putovao tom provincijom, donio u kuću moga oca jedan letak po-bunjenika. Upravo je bio blagdan, naše su sobe bile pune gostiju, u sredini je sjedio svećenik i čitao letak. Najednom svi prasnuše u smijeh, poderaše letak, a prosjak, kojega su prethodno bogato obdarili, udarcima izbaciše iz sobe. Zatim se svi razletješe na sve strane. Zašto? Dijalekt susjedne provincije bitno se razlikuje od našega, a to se osjeća u izvjesnim oblicima književnoga jezika koji za nas imaju starinsko obilježje. Svećenik je jedva stigao pro-čitati dvije takve stranice, a svi su već došli do svojih zaključaka: to je staro, davno čuveno, već davno preboljeno. Pa iako je iz pro-

2�� OSVIT 3–�/2009.

sjaka nepobitno progovarao surov život – toga se sjećam – ljudi su u smijehu odmahivali glavom i ništa više nisu htjeli slušati. Tako su kod nas spremni izbrisati sadašnjost.

Kad bi se iz takvih postupaka htjelo zaključiti da mi zapra-vo nemamo cara, ne bi to bilo daleko od istine. Moram uvijek ponavljati: nema caru odanijeg naroda od nas na jugu, ali mu ta vjernost ne koristi. Na malom stupu na kraju sela stoji, doduše, sveti zmaj koji, zaklinjući se na vjernost, otkako je svijeta i vijeka suklja plameni dah točno prema Pekingu – ali je Peking seljacima mnogo dalji od zagrobnog života. Postoji li zaista naselje gdje stoji kuća uz kuću prekrivajući polja dalje negoli seže pogled s našega brijega, a između tih kuća stoje danju i noću ljudi glavom do glave? Lakše nego jedan takav grad, možemo zamisliti da su Peking i njegov car nešto kao oblak koji se pod suncem mirno kreće tijekom vjekova.

Posljedica takvih pogleda na svijet je u izvjesnoj mjeri neukro-ćen i slobodan način života. Nipošto nemoralan, na svojim sam putovanjima jedva naišao na takvu neporočnost kakva vlada u mome zavičaju. Ali takav život ipak ne podliježe ni pod koji su-vremeni zakon i slijedi samo upute i upozorenja koja su naslijeđe drevnih vremena. Čuvam se poistovjećivanja i ne tvrdim da je tako kod svih deset tisuća sela naše provincije, ili čak kod svih petsto drugih kineskih provincija. Ali na temelju mnogih spisa koje sam pročitao o tom predmetu, kao i na temelju svojih osob-nih opažanja – naročito pri gradnji zida – upravo su ljudi dali priliku senzibilnom promatraču da proputuje kroz dušu svih naših pokrajina – na temelju svega toga mogu ustvrditi da mišljenje koje prevladava o caru svuda ima izvjesnu zajedničku crtu koja se podudara s doživljavanjem cara u mome zavičaju. Takvo mi-šljenje ne želim ni u kom slučaju proglasiti nekom vrlinom, baš naprotiv. Tome je, doduše, pridonijela vlada koja do danas nije bila kadra izgraditi instituciju carstva do takve jasnoće da bi ona

2�9PRIJEVODI

mogla stalno i neposredno djelovati do najudaljenijih granica car-stva. S druge pak strane, slabost je i u tome što narod ne posjeduje dovoljnu snagu predodžbi i vjerovanja; on još nije uspio istrgnuti carstvo iz pekinške moralne posrnulosti, oživjeti ga u sadašnjosti i priviti ga na svoja podanička prsa koja ni ne priželjkuju ništa drugo nego da jednom osjete taj dodir i od njega presvisnu.

Takvo razmišljanje nije, dakle, nikakva vrlina. Još više upada u oči da je, kako se čini, upravo ta slabost jedno od najvažni-jih sredstava za ujedinjenje našega naroda; da je, ako se smijem ovako hrabro izraziti, ono (to sredstvo) upravo ovo tlo na kojem živimo. Opširno tumačiti takav prijekor znači uzdrmati ne samo našu savjest nego i naše tlo, što je mnogo gore. I zato ne ću zasad nastaviti istraživati to pitanje.

Fragment Na gradnji Kineskog zida potječe iz 1918./1919. go-dine. Tekst nije završen.

(Prevela Štefanija Gjuraš)

Bilješka o autoru

Franz Kafka rođen je u Pragu 1883. kao sin imućnoga židov-skog trgovca. Studirao je germanistiku i pravo. Od 1908. do 1923. bio je službenik osiguravajućih društava. Kao usamljeni čudak teško je uspostavljao komunikaciju s ljudima. Tri puta se zaru-čivao i svaki put je razvrgnuo zaruke. Godine 1917. obolio je od tuberkuloze kojoj je podlegao 1924.

2�0 OSVIT 3–�/2009.

Književno stvaralaštvo Franza Kafke

Da su mnogi književnici znalci bili fascinirani Kafkinim tek-stovima, svjedoči upadljiv nerazmjer između njegova književnog djela, skromna po opsegu, i goleme publicističke literature o nje-mu, naročito poslije 1945. Kafkina djela izlaze i danas u ogro-mnim nakladama, i to ne samo u Njemačkoj i Austriji nego i u inozemstvu. André Gide, Max Brod, a i mnogi drugi, uspješno su neka Kafkina djela prenijeli na pozornicu.

Ali tu je ipak nešto proturječno. Zašto njegova djela trebaju to-liko opsežnih komentara kad se istovremeno prodaju u desetina-ma tisuća primjeraka po prihvatljivim cijenama? Možda je razlog u tome što njegova glavna djela: Proces, Dvorac.i.Amerika, me-đusobno povezana u jednom dubljem smislu, govore o irealnom svijetu koji ukazuje na izvjesne elemente i karaktere našega ži-vota. Ali, to nije u potpunosti naš svijet – to je svijet u koji mogu prodrijeti samo neki, a mnogima je posve nedostupan. Ima čitate-lja koji su kadri spoznati taj čudnovati svijet jer su nekom određe-nom duhovnom crtom povezani s njime ili je njima ovladala neka unutarnja duhovna zakonitost. Takvih ima mnogo, i to ne samo među tzv. intelektualcima nego i među jednostavnim ljudima koji se ne daju ometati kritikama i komentarima, koji prihvaćaju djela onom napetošću koja zna porasti do neke vrste zanosa kojim žele prozreti nepoznate krajolike autorove duše.

Veći dio Kafkina opusa publiciran je posmrtno. Sam Kafka iz-dao je samo neke kraće tekstove, kao što su Razmatranje (1913.), Osuda (1913.), Ložač (1913.), Preobrazba (1915.), U kažnjeničkoj koloniji (1919.), Seoski liječnik (1919.) i Umjetnik u gladovanju.(1924.). Dakle, do piščeve smrti nisu izašla ni njegova najvažnija djela:.Proces (Der Prozess, 1915.), Dvorac (Das Schloss, 1926.) i Amerika (1927.). A Pisma Mileni (Briefe an Milena) objavljena su tek 1952. Bez tih djela ne možemo doživjeti pravoga Kafku ni

2�1PRIJEVODI

shvatiti proturječja u životu tog nadasve problematičnog čovjeka i književnog proroka.

Nešto od rukopisa Kafka je sam spalio, nešto povjerio jednoj prijateljici na čuvanje, ali najveći dio prepustio je svome najbo-ljem prijatelju Maxu Brodu zamolivši ga da ih spali.

Iz ostavštine je objavljeno tridesetak kratkih priča, nekoliko ćemo ih čitati u okviru Antologije pripovijetke. Ogromna je za-sluga Maxa Broda što nije poslušao svoga prijatelja, kao i što je objavio cijelu Kafkinu ostavštinu, osim Pisma Mileni koja je s njegovim dopuštenjem izdao esejist Willy Haas.

Onaj tko je dobro poznavao Franza Kafku, znao je da se ne može pomoći tako nesretnom čovjeku koji nije uspio osnovati obitelj i umrijeti među svojima, koji je svoga oca volio i mrzio, ali mu se i divio, kojemu je nedostajalo hrabrosti i samouvjerenosti u stvarnom životu. Max Brod je jednom izjavio: „Ako je Franz zai-sta htio uništiti svoja djela, zašto to nije učinio sam, nego je meni prepustio taj herostratski posao? Pa godinama je znao kakvo mu je zdravlje!” On je najbolje znao kako je Kafka kolebljiv, nesigu-ran i nepredvidljiv čovjek. Ipak, danas imamo pred očima sasvim drukčijeg Kafku – kao genijalnog pisca koji je usprkos svojim manama bio svjestan svoje genijalnosti, iako mi, obični smrtnici, teško shvaćamo takva proturječja. Već je francuski filozof i ma-tematičar Blaise Pascal (17. st.) rekao da ima ljudi koji se toliko podcjenjuju da time ponižavaju i samoga Boga. Mnogi misle da Kafka spada u takve ljude.

Bog je za Kafku na zastrašujućoj udaljenosti, a put do njega vodi kroz stvarni svijet lišen božanske ljubavi. Stvarni svijet je demonski, nalikuje ukletom dvorcu ili se pojavljuje u obliku la-birintskih zamršene podzemne zgrade u kojoj stoluje vlast njemu nedostupna. Kafkine pripovijetke oživotvoruju čudne likove u životinjskim i ljudskim oblicima. Autor je najvjerojatnije u njih utisnuo svoju osobnu tjeskobu, ali i nevolje čovjeka svoga doba uopće.

2�2 OSVIT 3–�/2009.

Kafkina vizionarska slika svijeta ima sama po sebi veliku su-gestivnu moć, a ona se još pojačava jezikom koji je u golemoj suprotnosti s nerealnim svijetom njegovih djela jer je bezbojan, škrt, nemetaforičan, toliko stvaran u svojoj banalnosti kao da či-tamo protokol s neke sjednice. Ipak mu je njime uspjelo materija-lizirati fantome svoje uobrazilje.

Kafkin je pripovijedani svijet hermetičan, posve podvrgnut vlastitoj logici. Iskustvenu zbilju oponaša u pojedinostima tako vjerno da to pobuđuje dojam prisnosti. Jedno od obilježja te proze je struktura paradoksa. Likovi prihvaćaju situacije i svoju sudbi-nu ne pitajući za motive i uzroke. Apsurdne odnose prikazuju kao posve normalne.

U naše je vrijeme jalov svaki pokušaj da se Kafkini teksto-vi analiziraju prema nekom određenom književnom sustavu, jer ta je proza zagonetna i nerješiva. Zato je valja prihvatiti takvom kakva jest ne opterećujući se odviše silnim tumačenjima. Prihva-timo njezinu tajnovitost i originalnost jer u iznalaženju nesnošlji-vih situacija Kafki nema premca u svjetskoj književnosti. On je jednostavno drukčiji, nema prethodnika, ali ga mnogi slijede.

2�3PRIJEVODI

Mila MARKOV-ŠPANOVIĆ

Iz ljubavi neke

Iz ljubavi sam došla među ljudeMajka mi pričala jednom davno

Bile su zime oštre zime pomalo ludeA smetovi ispred vrata bijelili predivno

Vjetar je plakao kroz selo moje maloA tuga je odlutala daljinom kao beskućnik

Bilo je radosti i ljepote i bola pomaloA otac je poljupcem svojim podario moj lik

Tad mi je rekao da se tu ukorijenimI prodrem u dubinu među kamenje

Domovinu da nađem tu i da se ne ulijenimNeumorna budem na tom putu s uzdahom i bez zlovolje

Godine su odmicale lutala sam obalama riječnimRode moj nitko ne vidi vašu tugu duboku

Samo ja jedna od vas suglasna sa zavjetom vječnimJa jedna od vas al’ s djetinjstvom i vjerom u oku

Bili smo nitko i ništa od umora siviU mrak zarastali a sati i godine odzvanjali

Svega nismo imali a ipak smo živiU sirotoj ljepoti iz tog mraka san smo dosanjali

2�� OSVIT 3–�/2009.

Par un amour

Par amour je suis venue parmi les hommesMa mère me narrait il y a longtemp

Les hivers étaient des hivers un peu rudesLes amas de neige devant la porte blanchissaient joliment

Le vent pleurait à travers mon petit villageEt la tristesse s´en allait sans but au lointain comme un

homme sans toitIl y avait de la joie, de la beauté et un peu de douleur

Et mon père deposait un baiser sur mon visage

Alors il m´a dit de m´ enraciner iciEt de pénétrer en profondeur parmi les pierres

Que je trouve ici la patrie et que je ne devienne pas paresseuseSur ce chemin que je sois infatiguable avec soupir et sans

mauvaise humeur

Les années passaient je flânais sur les bords des rivièresMa famille personne ne voit votre tristesse profonde

Seulement moi ; une de vous en accord avec un voeu éternelMoi une de vous mais avec l´ enfance et la foi dans l´oeil

Nous n`étions rien ni personne, gris de fatigueRecouverts d`obscurite, tandis que les heures et les années

résonnaientNous n´ avions rien du tout et nous sommes quand même vivants

Dans la pauvre beauté de cette obscurité nous avons realisénotre rêve

2��PRIJEVODI

Lidija PAVLOVIĆ-GRGIĆ

Crvena slika

zidovi stišćustrop se spuštapod se dižepostajem mrlja.nemam usta za krikni srca za mržnjuni uma za osvetuni vrata za bijeg

A Red Picture

the walls are squeezing the ceiling descendingthe floor arisingI’m becoming a stain

I have no mouth to screamnor a heart to hatenor a mind for revangenor a door to escape

2�� OSVIT 3–�/2009.

Lutalac

Lutalac sam postala davno.Ne, nisam dočekala naučiti ho-dati,odmah sam postala lutalac.I lutam godinama.Sad sam u dalekom izgnanstvu. S nešto trodnevne pure,u tvrdim čizmama koračam.Sretnem nekad nekog,al’ nijednog lutaoca.Samo putnike, da.Oni uvijek znaju kud idu.Ja.ne.Ne želim znati.

A Wanderer

I became a wanderer a long time ago.No, I couldn’t wait to learn how to walk,at once I became a wanderer.And I’ve been wandering for ye-ars and years.Now I’m far away in exile.Having some three-day old gruel,in hard boots I’m walking.Sometimes I meet somebody,but never a wonderer.I meet travellers, yes.They always know where they’re going.I.don’t.I don’t want to know.

2��PRIJEVODI

Slabi

Tijelima od paučineHodamo svijetom oholiHvatamo varljive leptire

Mislimo imamo vremenaJedemo ustajalu hranuGovoreći punim ustima

Gori nam iz očijuPošast su naši poglediSmrt je naša pratilja

Nismo zaslužili ni zrakAl’.još.dišemoIpak su uključeni aparati

The Weak

With bodies made of cobwebWe are arrogantly walking throu-gh the worldCatching the deceptive butterflies

We think we have timeWe eat mouldy foodWhile talking with our mouths full

There’s fire in our eyesOur looks are infectiousDeath is our companion.We don’t even deserve the airBut we’re still breathingThe machines are still on

2�� OSVIT 3–�/2009.

Leteći ljudi

Leteći ljudi previjaju nadom moje okrvavljene oblake

Njihova tiha krila nose moje korakeneizvjesnim nebomProsuti plavetnilomoni su one nasmijane točkena kraju božanskih rečenica

Flying People

Flying people are bandaging with hopemy bloodstained clouds

Their silent wingsare carrying my steps across the uncertain skies

Spread over the bluenessthey are the smiling full stopsat the end of divine sentences

2�9PRIJEVODI

Ne brini čovječe

Posvećeno mojoj babi Šimi Ara-pović (1903. – 1987.)

Pronosi srce svijetomI osmjeh tužnimaI ljepotu ružnima I riječi šutljivimaAko ti srce slome ne brinirane će procvastiAko te rasplačusmijeh ćeš dozvatiAko te ne videslijepi suA riječi ako ne čujugovori dok god imaš glasa

Don’t Worry Fellow

This poem is dedicated to my grandma Šima Arapović (1903 – 1987)

Carry the heart into the worldAnd the smile to the sadAnd beauty to the uglyAnd words to the silentIf they break your heart don’t worrythe wounds will blossomIf they make you cryyour tears will turn to laughter

If they don’t see youthey are blindAnd if they don’t hear your wor-dsspeak as long as you’ve got the voice

(Na engleski prepjevale Marija Perić-Bilobrk i

Laura Watson)

2�1IGROKAZ IGROKAZ OSVIT

Radica LEKO

IGRARIJE

Badnjak Mace Ikanove Igrokaz u tri slike

LIKOVI:

MACA IKANOVA (mjesna tajkunica)NADA (poznanica)TINA (kućna pomoćnica)MAJA (Macina kći)LEO (Macin sin)LUKA (Macin sin)

2�2 OSVIT 3–�/2009.

1. slika

(Na sceni stol i dvije stolice. Dolazi Maca sva u crnom. Na gla-vi joj crni šešir s crnim velom preko lica. U ruci drži mobitel.

Uzima zrcalo i progledava se. Diže veo s lica i prebacuje ga na šešir...)

MACA (mrmlja sama sa sobom dok namješta veo): Je li ima-la ikad umrit nego sad? ...sad prid Božić? (Mobitel zazvoni. Maca se javlja hodajući prijetvorno po sceni). Alo! Alo! Ti si Nade?! Dođi! Evo me... Sama sam... (Šeće se zagledajući svo-ju odjeću). Ne znam... stoji li mi crno? Jedino sam ovo našla da je nešto modernije...

NADA (dolazi): Hvaljen Isus i Marija, Mace!MACA: Vazda hvaljen! Nade, kako si mi ti? Sjedi!NADA (sjeda): Evo me, Mace! (Pruža joj ruku). Nisam bila na

sprovodu... primi moju sućut!MACA: Vala, Nade! Dobro je! Nema veze! Za čega si? (Sjeda.)NADA: Nisam ni za čega! Pošla sam nešto kupit dok su trgovine

još otvorene. Ne znam što ću sutra kuvati... Badnjak je... Po-trošila sam skoro sve kupujući stvari za Božić. Samo ću malo... moram ići. Kako je bilo na sprovodu? (Ozbiljno.)

MACA (gestikulirajući rukama i očima): Ma... dobro! Sve je is-palo dobro. Baba se nije puno mučila. I moja dica su odlič-no uradila. Znaš onu novinu... znaš, mi smo to uradili prvi. To je ono da se na sprovodu posipaju, znaš, one ružine latice po mrtvacu. Skupe su i korpe u cvićara, ali šta ima veze šta su skupe... Tako rade u Europi... Vidiš... i ja sam kupila šešir (pokazuje rukom) ko prava Europljanka. I crninu! (Pokazuje.rukom svoju odjeću.) Bilo je sve dobro. (Smije se.)

NADA (gleda u čudu, iznenađeno): Bože! Moram ići!

2�3IGROKAZ

MACA (diže se): Šta ćeš kuvat sutra? Ja ću bakalar. Ma ne znam ja to. Nikad ga nisam kuvala, a ni vidila. To zna moja kućna pomoćnica Tina. Čula sam za bakalar samo kad bi se moja, sad pokojna svekrva naljutila na me. Rekla bi Ikanu: „Kakva ti je mršava ko bakalar!“ Ko njezin je Ikan bijo lip! Da ga ja nisan tila, ne bi se nikad oženijo. Bilo je u njemu sto kila. Drugo je danas kad ima sve. Ali ima, bome, i mene!

NADA (na odlasku): Dobro, Mace! Bakalar mi je skup. Ja ga znam spremiti, ali nemam para za to. Možda ću napraviti pitu krumpiraču. Bog! (Odlazi.)

MACA (šeće se i priča sama sa sobom): Pitu... Jade... Ma, moram rasporedit poklone! Dici smo ji kupili. Iznenadit će se... Maja i Leo su dobili za krizmu skutere, a Luka za prvu pričest oni najbolji mobitel, oni što slika. Raskopa ga je odma. Undan je Ikan kupio drugi. Leo i Maja su dobili nešto što niko nema. Moram ji spakirat da ne vide. (Smije se.)

2. slika

(Maja i Tina dolaze.)

TINA: Gospođo, Mace! Donila sam bakalar. (Stavlja vrećicu na stol.)

MACA (pogleda u vrećicu): Koji je to đava? Kako smrdi! To ba-kalar? Nosi ga! Ajde, spremi ga za sutra! Nosi! (Stišće nos. Lepezom tjera neugodan miris.)

MAJA: Što ti je, mama?! Pa to je miris bakalara!MACA (Maji): Di si ti do sad? Di su Leo i Luka?

2�� OSVIT 3–�/2009.

MAJA: Pa... bila sam na instrukcijama... iz dva predmeta... da-nas... Znaš koliko imam negativnih otkad sam pošla u gimna-ziju.

MACA (ljutito): Ajde, ti i tvoja gilmazija. Sredit ćemo mi to. Pla-tit ćemo još istrukcija... Ja iđen pakirat poklone, a ti reci Luki i Leu da ne vozaju te motore više. Mrak je. Doći će i Ikan s puta. (Maja i Tina odlaze, a upadaju Leo i Luka.)

LEO: Mama! U što smo sad prašili. Brži smo od sviju. (Luka tip-ka poruke na mobitelu.)

MACA (ljutito): Iđite u sobu! Sutra dobivate poklone!LUKA I LEO (vrište): Jupi! Jes! (Odlaze.).

3. slika

(Maca ostaje sama. Sjeda. Ponovo zvoni mobitel.)

MACA: Aloo! Alo! Maca Ikanova pri telefonu! Je, bona, prijate-ljice. A, ti si? Evo... dobro. Baba je napokon umrla. Pokopali smo je jučer! Je! Di ćemo čekat Novu godinu? Ove godine ćemo ić u Egipat. Kad ćemo ići? Pa odma? Posli Božića. A vi? Pa lipo je i u Tunisu. Sritno! Ajde! Bog! (Stalno prijetvorno hoda. Najednom se zamisli.) Pa ja! Da ja vidim oni papir. Vako to iđe. (Hoda po sceni. Ponovo se gleda u zrcalo.) Iznenadit ću prijateljice crninom koju one nemaju. (Uzima neki papir. Čita hodajući.) Prvi dan Aleks...an...drija. Kakav Aleksa i Andrija? Ko su ova dvojica. Šta dalje? Doručak. Razgledanje biblijote-ke... Ma šta će nam to? Šetnja gradom. Ručak. Undan uvečer doček Nove godine. A... to je pravo! Ples uza živu glazbu! Tr-bušni ples! A… to! (Pljeska rukama. Počinje plesati na sceni.

2��IGROKAZ

U jednoj ruci drži papir, maše njime, a drugu ruku drži na boku. Pokušava plesati trbušni ples.) Još da tu bude Mate Bu-lić. Vridilo bi para. Možda neko bude otvara firmu doli u Alek-su i Andriji pa će Mate pivat nekomu. Kako ono iđe? (Plešući pokušava pjevati.) ...Iznad Tešnja sunce sija... (Stade.) Nije sija, nije rvacki, rvacki je grije. (Nastavlja pjevati.) Iznad Teš-nja sunce grija... Doći ćemo Ikan i ja. (Nastavlja čitati.) E...! Treći dan! Izlet u dolinu varaona. Ko su oni? (Čita.) Razgleda-vanje piramida. Deve... (Govori za sebe.) Eto! Ikan će vozit... devu! A mi? Dosad je Ikan vozio najbolji mercedes... Sad će devu, a mi ćemo deviće. (Smije se glasno.) Kako ono? Da ne zaboravim! (Ponovo pleše trbušni ples i pjeva.) Iznad Tešnja sunce sija... Iznad Tešnja...! Odoh! (Odlazi sa scene plešući.)

2��DOKUMENTIDOKUMENTI OSVIT

IZVJEŠĆE O RADU

Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne od 31. svibnja 2008. do 20. lipnja 2009.

Nakon Izborne skupštine Društvo hrvatskih književnika Her-ceg Bosne otpočelo je s rješavanjem zadaća po prioritetu poslo-va. Izvršena je primopredaja, provedene odluke o razrješenjima i imenovanjima tijela DHK HB-a, odbora i povjerenstava, obavljen je upis promjena u Federalnom ministarstvu pravde te usklađiva-nje Statuta sa Zakonom o udrugama, izvršena je promjena potpisa na banci itd. Također, pristupilo se rješavanju financijskog stanja Društva. Napisali smo pismo u kojem je obrazložen status i mje-sečne potrebe, te smo ga uputili ministarstvima prosvjete kulture i športa pet županija s hrvatskom većinom i istodobno pismeno zatražili prijam na razgovor. U nekim županijama je ostvaren raz-govor, ali na tome je uglavnom i ostalo, pa se može konstatirati da je Društvo i dalje bez redovitih financijskih sredstava. Uslijedilo je prijavljivanje na javne pozive s programima i projektima, koji su objavljivani jedan za drugim. Prostorije Društva su okrečene i uređene: promijenili smo ulazna vrata, zavjese, a zidove smo obo-gatili umjetničkim djelima. Jedan dio knjižnog fonda izmjestili smo u prostorije Gradske knjižnice. Uradili smo nove internetske stranice i tako osuvremenili naš djelokrug javnog prezentiranja.

Aktivno se radilo na pripremi 15. obljetnice DHK HB-a, a nje-zino je održavanje definirano za mjesec studeni u Neumu gdje je Društvo i osnovano ratne 1993. godine. Nekoliko mjeseci smo intenzivno radili na prikupljanju sredstava za realiziranje obljet-nice.

2�� OSVIT 3–�/2009.

Književni programi

U Tomislavgradu je 13. kolovoza predstavljena zbirka pjesa-ma.Pregršće snova Ivana Buntića. O knjizi su govorili Ilija Dr-mić, Antun Lučić i Marko Tokić.

Na Korčuli je predstavljena knjiga Špakada Kristijane Zaraja 14. kolovoza 2008. O knjizi su govorili Mladen Vuković i Antun Lučić.

Kulturna tribina pod nazivom Besmrtni pjesnici posvećena Silviju Strahimiru Kranjčeviću, u povodu 100. obljetnice njegove smrti, održana je u mostarskoj osnovnoj školi koja nosi njegovo ime 10. listopada 2008. Tribina se sastojala iz tri cjeline. U prvom dijelu – Izražajno kazivanje Kranjčevićevih stihova – govorili su učenici recitatorske skupine Osnovne škole S. S. Knjačevića i go-šća recitatorica Nina Popović, učenica Srednje ekonomska škole Joze Martinovića. U drugom dijelu, o životu i djelu S. S. Kranjče-vića, govorili su Šimun Musa, Antun Lučić i Fabijan Lovrić. I na kraju, Kranjčević u glasovima suvremenih pjesnika, svoje pjesme posvećene Kranjčeviću govorili su: Silvestar Ištuk, Fabijan Lo-vrić, Marina Kljajo-Radić te Maja Lasić, glumica, koja je govori-la stihove pjesnika koji nisu bili nazočni. Tribinu je otvorila klapa Krš uglazbljenom Kranjčevićevom pjesmom.

Prigodom održavanja Uskopaljskih jeseni 2008. Društvo je uvršteno u program te je dr. Antun Lučić predstavio časopis Osvit.– 20. listopada 2008.

Uz navedenu tribinu već su naveliko rađene pripreme Devetih humskih dana poezije koji su trajali od 22. do 25. listopada 2008. Prvog su dana, 22. listopada, pjesnici: Krešimir Šego, Marina Kljajo-Radić, Miro Petrović, Fabijan Lovrić, Franjo Bratić, Anto Marinčić i Ivan Budulica Strikan posjetili sljedeće škole: OŠ fra Ivana Frane Jukića u Usori, Katolički školski centar Don Bosco u Žepču i Srednju mješovitu školu Žepče. Tom prigodom Društvo je svakoj od škola poklonilo paket knjiga i časopisa.

2�9DOKUMENTI

Druga je večer, 23. listopada, prema programu imala dva di-jela. U prvom je dijelu predstavljena knjiga Baščanska ploča, poema Mile Pešorde, o kojoj su govorili Marina Kljajo-Radić i Krešimir Šego. U drugom je dijelu večeri priređen Ikavski skup. Znanstveno-filološka izlaganja na ikavici predstavili su Šimun Novaković, Antun Lučić, a radove Dominike Andrijanić i Do-magoja Vidovića pročitala je glumica Tina Čović. Pjesme ikav-skog izričaja kazivali su: Marko Bošković, Slavo Antin Bago, Iva Nuić, Ružica Soldo, Mile Pešorda i Ivan Buntić koji je za prigodu Ikavskog skupa u amfiteatru Sveučilišta upriličio speleološku po-stavku – špilja u Hercegovini.

Dana 24. listopada upriličena je središnja Sveknjiževna večer koju su pozdravnim govorom otvorili pokrovitelji Humskih dana poezije Gavrilo Grahovac, ministar (Federalno ministarstvo kul-ture i športa), i Alma Fazil-Obad u ime Ljube Bešlića, gradonačel-nika (Grad Mostar). Tom su im prigodom, uz zahvalnost, uručene umjetničke slike na dar. U uvodnom dijelu večeri o preminulim književnicima Radovanu Marušiću i Stjepanu Džalti govorili su Dragan Marijanović i Antun Lučić. Potom su nastupali pjesnici gosti: Jozefina Pranjić, Krunoslav Šetka, Alma Fazil-Obad, Ljubo Krmek, Nusret Omerika i Ivan Baković. U trećem dijelu večeri nastupili su pjesnici, članovi DHK HB-a: Vjekoslav Boban, Fin-ka Filipović. Pero Pavlović, Fabijan Lovrić, Marina Kljajo-Ra-dić, Iva Nuić, Vlatko Majić, Ružica Soldo, Zdravko Nikić, Josip Milić, Vlado Puljić, Mile Pešorda, Admiral Mahić i Dragan Mari-janović. Posjećenost je bila na zavidnoj razini, a nakon otvaranja Jesenjeg salona slika Hrvatskih likovnih stvaratelja FBiH nastav-ljeno je još dugo zajedničko druženje uz domjenak koji su nam priredili sponzori – tvrtka Lijanovići.

Zbirka pjesama Ljubav (A zemlja riječi zori) Pere Pavlovića predstavljena je posljednje večeri Humskih dana poezije, 25. li-stopada. O knjizi su govorili dr. Miroslav Palameta i dr. Vlado

2�0 OSVIT 3–�/2009.

Vladić. Na kraju je predsjednica službeno zatvorila Devete hum-ske dane poezije i za sljedeću godinu najavila jubilarne – Desete humske dane poezije.

Predstavljanje knjige pjesama Naranča Diane Burazer uprili-čeno je 4. studenoga 2008., a o knjizi su govorili Pero Pavlović i Miljenko Stojić.

Dana 5. studenoga 2008. predstavljene su dvije knjige Šimu-na Šite Ćorića Pristupi i prosudbe (Djelo Šimuna Šite Ćorića u kritičkim odrednicama – uz 30. godinu književnoga rada) i knjiga Žuta neman zavist. O knjigama su uz autora govorili Antun Lu-čić, Marko Tokić, Ita Šakota-Lučić i Anamarija Tadić.

Potom, 11. studenoga 2008. u organizaciji DHK HB-a i Kluba knjiga predstavljen je roman Stradivari Stojana Golemca, a pred-stavili su ga Davorka Jurčević-Čerkez i Ivana Krešić.

Nakon tih učestalih i bogatih programa uslijedili su Šimiće-vi susreti, koji su trajali od 7. do 16. studenoga 2008., u okviru kojih je godišnja nagrada Antun Branko Šimić dodijeljena Rajku Glibi za knjigu pjesama Očitovanja i Antunu Lučiću za književ-no-znanstvene rasprave Veze ljudi, životinja i stvari. O knjigama su govorili Šimun Musa, Fabijan Lovrić, Mirna Brkić i Kruno-slav Šetka, a novčani iznos nagrade i plaketu uručila je Marina Kljajo-Radić, predsjednica. Na svečanoj akademiji u završnici Šimićevih susreta uz nagrađene pjesnike Rajka Glibu i Antuna Lučića nastupili su još i Iva Nuić, Fabijan Lovrić, Josip Palada i Marina Kljajo-Radić. Nakon Šimićevih susreta predsjednica Ma-rina Kljajo-Radić gostovala je u Osnovnoj školi Antuna Branka Šimića koja već tradicionalno svake godine prigodnim pjesnič-kim programom obilježava književno djelo neprolazne vrijedno-sti toga pjesničkog barda.

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne upriličilo je 22. studenoga 2008. u Neumu, u hotelu Sunce, svečano obilježavanje 15. obljetnice svoga djelovanja. Društvo je osnovano na Uteme-

2�1DOKUMENTI

ljiteljskoj skupštini 1993. godine u teškim ratnim okolnostima, kada je hrvatski književno-intelektualni krug spoznao važnost i vrijednost očuvanja hrvatskog kulturnog identiteta, jezika i knji-ževno-umjetničke riječi. Program 15. obljetnice otpočeo je proši-renim sastankom Upravnog odbora poslije čega je uslijedio okru-gli stol o temi: DHK HB – 15 godina rada. Kako dalje? Nakon svečanog ručka i neobveznog druženja u crkvi u Neumu govore-na je sveta misa za preminule članove DHK HB-a. Nakon mise upriličena je književna večer za stanovništvo Neuma. Pjesnici su u uzvišenom tonu kazivali svoje stihove i tako se predstavili i zahvalili neumskoj publici. Na kraju programa voditeljica Tina Čović spomenula se pjesnika Vlade Puljića. Kazala je kako je i on trebao biti s nama, ali da će umjesto njega govoriti njego-vi stihovi kao zalog trajnog mu života na zemlji. Nadahnuto je govorila tri njegove pjesme: Blagdan kiše, Uzaludna molitva. i.Ne prekidaj me kad šutim. Na svečanost su bili pozvani svi živi predsjednici: Veselko Koroman, Zdravko Kordić i Antun Lučić, svi naši članovi te svi oni koji su na bilo koji način doprinijeli da Društvo opstane kroz ove godine. Pozvani su bili i pokrovitelj dr. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, te sponzori Hrvatska zajednica Herceg Bosne, načelnici općina: Odžak, Orašje, Žepče, Kiseljak, Kreševo, Vitez, Čapljina, Čitluk, Neum, Stolac, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg, Kupres, Livno, Tomislavgrad i Grad Mo-star. Svečana obljetnica, zamišljena i ostvarena kao radno-sveča-ni program, osigurala je ozbiljniji odnos javnosti spram Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, ali istodobno i odgovorniji prinos samih članova.

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne obilježilo je 3. prosinca 2008. dva važna kulturna događaja u Zagrebu: pred-stavljanje knjige Mile Pešorde Baščanska ploča i susret s pje-snikinjom i predsjednicom DHK HB-a Marinom Kljajo-Radić. Predstavljanje zbirke pjesama Mile Pešorde Baščanska ploča.

2�2 OSVIT 3–�/2009.

upriličeno je u prostorijama DHK u Zagrebu, a Marina Kljajo-Radić, recenzentica, najavljena je kao posebna gošća. O poemi Baščanska ploča govorili su: Božidar Petrač, Đuro Vidmarović, Joja Ricov i Tito Bilopavlović. Drugi kulturni program održan je u okviru Napretkovih dana zajedno s Društvom hrvatskih knji-ževnika Herceg Bosne gdje je probranoj zagrebačkoj publici predstavljena hercegovačka pjesnikinja i nova predsjednica DHK HB-a Marina Kljajo-Radić. O njezinu stvaralačkom radu govo-rili su: Mile Pešorda i Ante Matić. Program je vodila i izražajno kazivala stihove mlada mostarska glumica Tina Čović zajedno s autoricom. Predsjednica se kratko osvrnula na rad DHK HB-a od osnutka do danas. Pjesnička večer upotpunjena je glazbenom pratnjom gitaristice Rite Guić.

U Livnu je 8. prosinca 2008. posthumno predstavljena objelo-danjena knjiga Domovina i majka Joze Mihaljevića, a predstavili su je Antun Lučić, Ante Mišković i Anđelko Barun.

U blagdanskom ozračju mira i ljubavi najradosnijeg kršćan-skog blagdana Božića Društvo je dalo i svoj prinos u knjizi i riječi – stihu ili proznom ulomku. Organiziranje Božićne večeri knjige i književne riječi početak je tradicionalnog obilježavanja Božića našega Društva. Program je bio osmišljen slojevito. Pjesnici, čla-novi DHK HB-a, govorili su stihove tematski i motivski nadah-nute Božićem, a istodobno smo imali izložbenu postavku časopi-sa.Osvit i Naklade DHK HB-a u prodajno-simboličnom ovitku. Sudjelovali su pjesnici: Slavo Bago, Iva Nuić, Josip Milić, Vesna Hlavaček, Miljenko Stojić, Marina Kljajo-Radić, Petar Milić i Dragan Marijanović. Kratko smo se osvrnuli i na Nakladu DHK HB-a i časopis Osvit. Svečanom ugođaju doprinijeli su i Vesna Golemac i Dario Šunjić izvedbom božićnih pjesama te posebna gošća, učenica Glazbene škole Lucija Hrstić. Program je vodila glumica Tina Čović.

2�3DOKUMENTI

Društvo je u suradnji s Gimnazijom Mostar 5. veljače 2009. priredilo pjesničku večer u prostorijama škole. Kako je susret bio organiziran u povodu Valentinova, tako je i ta književna večer bila prigodno naslovljena – Pjesnici o ljubavi. Večer je bila ostva-rena kao zajednički program hrvatskih književnika i učenika gi-mnazije. Uz glazbeni prinos pjevačkog zbora Gimnazije Mostar i literarnih ostvaraja darovitih učenika nastupili su književnici: Petar Milić, Marina Kljajo-Radić, Mate Grbavac i Josip Milić.

Također, u povodu Valentinova, dana zaljubljenih i dana da-rivanja, Srednja škola Stolac i ogranak Matice hrvatske Stolac organizirali su 13. veljače 2009. tradicionalnu priredbu. Posebna gošća bila je Marina Kljajo-Radić čije je pjesništvo predstavio Pero Pavlović.

Dana 7. ožujka 2009. predstavljena je zbirka pjesama Očev grozd Ane Kljajo, objavljene u Nakladi DHK HB-a, knjižnica Prvijenac. Knjiga je predstavljena mnogobrojnoj publici za koju je Galerija u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače bila pre-mala. O knjizi su govorili Marina Kljajo-Radić i Antun Lučić, stihove je kazivala Tina Čović, glumica.

Književna tribina u povodu mjeseca hrvatskoga jezika održana je 27. ožujka 2009. u suradnji sa Zajednicom žena HDZ-a BiH kraljice Katarine Kosača. O temi Hrvatski jezik u mijenama vre-mena govorili su Antun Lučić, Marina Kljajo-Radić, Irena Mar-tinović i Mirjana Šimunović. Svojim su se pjesmama predstavili mladi pjesnici: Sonja Jurić, Vlatko Marinović i Mirko S. Božić, a glazbeni prinos dali su Zdenka Soče-Vladić, Denis Šarac i Marko Laco.

Na XII. međunarodnom sajmu knjiga Mostar zajedničkom su-radnjom ostvaren je dvodnevni pjesnički program uz stalnu izlož-beno-prodajnu postavku knjiga Naklade DHK HB-a i časopisa Osvit pod nazivom Živa riječ i književni opus DHK HB-a..Pet.je.pjesnika svoja djela predstavilo u sajamskom ambijentu, određe-

2�� OSVIT 3–�/2009.

nom specifikumu i među brojnim posjetiteljima: 2. travnja 2009. nastupili su pjesnici Marina Kljajo-Radić, Petar Milić i Ljubo Kr-mek, a 3. travnja 2009. svoje autorsko stvaralaštvo predstavili su Antun Lučić i Iva Nuić.

Književni korizmeni susret, drugo po redu obilježavanje Gos-podinove muke i smrti, upriličen je 7. travnja 2009. u Galeriji kraljice Katarine. Književnici su se duže vrijeme pripremali za tu književnu tribinu, a sudjelovali su: Pero Pavlović, Antun Lučić, Marina Kljajo-Radić, Vesna Hlavaček i Mate Grbavac. Prizore muke u riječima suvremenih književnika: Malkice Dugeč, Mate Nedića, Borislava Arapovića, Vlatka Majića, Finke Filipović, Ive Nuić i Miljenka Stojića izražajno je kazivala Mija Martina Barba-rić. Glazbeni prinos dala je Zdenka Soče-Vladić.

Dan kasnije, 8. travnja 2009., predstavljena je knjiga pjesa-ma Petra Milića Otajstva slobode. O knjizi su govorili Marina Kljajo-Radić, Josipa Violeta Kalfić i Marica Bukvić uz raznoliku interpretaciju recitatora i glazbenika.

Dana 22. travnja predstavljene su knjige Ante Matića Kame-na knjiga i Tomislava Grge Antičića Kardinal frontova Alojzije Stepinac. O knjigama su govorili Andrija Nikić, Marina Kljajo-Radić, Ante Matić i Tomislav Grgo Antičić.

Knjiga priča Ante Marinčića Kad ćeš naučit? predstavljena je 24. travnja. Predstavljači su bili Željko Grahovac, Marina Kljajo-Radić i Ivo Grlić.

Književne veze

U Beču je 6. i 7. lipnja 2008. predstavljena zbirka Let u TRO-stihu autorica Sonje Jurić, Lidije Pavlović-Grgić i Marije Perić-Bilobrk. Knjigu su predstavili Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Lidi-ja Pavlović-Grgić i Marija Perić-Bilobrk.

2��DOKUMENTI

Dana 6. studenoga 2008. u povodu mjeseca knjige posjećen je grad Knin. U Narodnoj knjižnici predstavljeni su Naklada i časo-pis Osvit DHK HB-a te monografije grada Mostara. U ime Druš-tva predstavljač je bio Antun Lučić, zajedno s Andrijom Nikićem koji je predstavio mostarski ogranak Napretka.

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore primilo je članove Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u dvodnevni posjet, 28. i 29. studenoga 2008. Kotor su posjetili predsjednica DHK Marina Kljajo-Radić, članovi Iva Nuić, Krešimir Šego, Petar Milić i Miljenko Stojić te tajnica Mira Jezerčić. U prostorijama HGD-a CG-a pjesnike je primio tajnik Tripo Schubert koji ih je upoznao s poviješću i djelovanjem Društva čija je zadaća, izme-đu ostaloga, raditi na njegovanju, očuvanju i razvijanju svijesti o pripadnosti Hrvata Crne Gore hrvatskoj kulturi i hrvatskom na-rodu. U 19 sati u dvorani Glazbene škole u Kotoru pjesnici su nastupili govoreći svoje pjesničke ostvaraje. Predsjednica Druš-tva hrvatskih književnika HB-a predstavila je časopis Osvit kao i cjelokupnu nakladničku djelatnost Društva. Program su obogatili kotorski hrvatski pjesnici Desanka Matijević i Miroslav Sindik. O Nakladi HGD-a govorila je Tina Brajić, a časopis Hrvatski glasnik predstavila je glavna urednica Tamara Popović. Na kraju programa nastupio je učenik gimnazije Tripo Grgurević, pred-stavnik mlade generacije kotorskih pjesnika. Glazbeni prinos dali su učenici Glazbene škole Vida Matijana. Sljedećeg dana, 29. stu-denoga, domaćini su goste upoznali s poviješću i sadašnjošću Hr-vata u Boki kotorskoj. Danas Hrvati u Crnoj Gori uglavnom žive u Bokokotorskom zaljevu i ima ih oko 7.000. Iako su nacionalna manjina, oni su tu autohtono stanovništvo. Kroz prošla su stoljeća iza sebe ostavili bogate kulturne tragove povijesnog, umjetničkog i religioznog sadržaja. Pjesnici DHK HB-a obišli su Kotor, Perast i Gospu od Škrpjela. Taj je književni susret imao veliki značaj za oba društva kao početak trajne suradnje i prijateljstva.

2�� OSVIT 3–�/2009.

U Zagrebu su se 29. travnja 2009. u prostorijama kluba Društva hrvatskih književnika javnosti predstavili članovi Društva hrvat-skih književnika Herceg Bosne. Tročlano izaslanstvo DHK HB-a iz Mostara činili su: Marina Kljajo-Radić, Josip Milić i Miljen-ko Stojić. Pjesnici su se predstavili kazivanjem svojih odabranih pjesničkih radova uglavnom novijeg datuma. Tom je prigodom predsjednica Marina Kljajo-Radić pozdravila nazočne i upoznala ih s radom, dosezima, ali i vidljivim ograničenjima s kojima se Društvo susreće posljednjih godina. Zaključak je da je osnažena daljnja suradnja između dvaju društava te je najavljen uzvratni posjet Mostaru. Program je vodio predsjednik DHK Borben Vla-dović. Prilikom tog posjeta Zagrebu, samo večer prije, 28. trav-nja, članovi Društava sudjelovali su dodjeli nagrade Dubravko Horvatić Miljenku Stojiću za ciklus pjesama pod nazivom Tvo-jom i mojom ulicom u povodu 14. obljetnice tjednika Hrvatsko slovo u Zagrebu.

Časopis Osvit

U razdoblju od 31. svibnja 2008. do 20. lipnja 2009. objelo-danjena su dva sveska Osvita. U studenome prošle godine uradili smo četveroboj na 304 stranice s dotad uobičajenim rubrikama kako bismo izbjegli kašnjenje njegova pojavka te dalje nastavili njegov kontinuitet. Drugi svezak Osvita 1-2/2009, na 402 strani-ce, izašao je iz tiska u lipnju, netom pred ovogodišnju Skupštinu. Taj broj Osvita obogatili smo sadržajnim i likovnim pomacima.

Naklada DHK HB-a

Od prošlogodišnje Skupštine u Nakladi DHK HB-a objeloda-njeno je osam knjiga u edicijama Prvijenac i Suvremenici: Druga

2��DOKUMENTI

strana zrcala (priče) Vere Primorac, Zelene oči moje Anđele (pri-če) Finka Filipović, Žedni putnik (pjesme) Mate Grbavca, Očev grozd (pjesme) Ane Kljajo, Kradljivci vrlina (aforizmi) Silvestra Ištuka, Otajstva slobode (pjesme) Petra Milića, Kamena knjiga.(pjesme i priče) Ante Matića i Kad ćeš naučit? (priče) Ante Ma-rinčića. U tisku je bila knjiga pjesama Ibalo balo Ljube Krme-ka, 69. knjiga u Nakladi DHK HB-a., a u pripremi knjige: Mije Tokića Sjaju li zvijezde (pjesme), Ivana Bakovića Zatomljenja.(pjesme u knjižnici Prvijenac), Krunoslava Šetke Korak do ci-lja (novela). Novčana sredstva za tiskanje navedenih djela priku-pljali su uglavnom autori preko Društva ili samostalno. Od DHK HB-a potporu su dobili u pripremi – recenzijama, eventualnim podmirenjem troškova CIP-a, grafičke pripreme i lekture ako je bila potrebna.

Sastanci upravnih odbora

Nakon Izborne godišnje skupštine do danas održano je pet sa-stanaka upravnih odbora.

Prvi je održan 4. srpnja 2008. Na njemu su usvojeni zapisnici s pretkandidacijskog sastanka Upravnog odbora i s Izborne go-dišnje skupštine, podneseno je kratko izvješće o radu, izvršena je dopuna povjerenstva za prijam u članstvo Uredničkog vijeća i Naklade DHK HB-a, osnovano je povjerenstvo za financije, ra-spravljalo se o vraćanju DHK HB-a na gradski proračun. Razgo-varalo se i o pismima osude nakon Izborne godišnje skupštine. Također, na tom sastanku je pripremana i koncepcija Devetih humskih dana poezije.

Drugi sastanak Upravnog odbora održan je 26. rujna 2008. Uz usvajanje zapisnika, izvješća o radu, dogovarano je obilježavanje 15. obljetnice DHK HB-a, održavanje tribine Besmrtni pjesnici u

2�� OSVIT 3–�/2009.

povodu 100. obljetnice smrti S. S. Kranjčevića. Primljeni su novi članovi: Zvonimir Penović, Stjepan Tomić, Tomislav Marijan Bi-losnić, Anka Petričević i Josip Palada.

Treći sastanak Upravnog odbora održan je u proširenom sasta-vu na dan 15. obljetnice Društva, 22. studenog 2008. Raspravljalo se o Odluci o dodjeli nagrade A. B. Šimić, usuglašeni su prijedlozi odluke koju je napravio dopredsjednik Marko Matić skupivši sve prijedloge o kojima su članovi raspravljali na Skupštini i sastan-cima upravnih odbora. Uz određene sugestije i preinake odluka je konačno i donesena. Također je odlučeno da se u članstvo DHK HB-a ne može primiti Stojan Golemac jer za djela koja je on obje-lodanio u vlastitoj nakladi (ukupno 16), nema nijednu relevantnu recenziju ni kritički osvrt. Raspravljalo se i o Osvitu i.Monografiji DHK HB-a u povodu 15 godina njegova djelovanja.

Četvrti sastanak Upravnog odbora održan je 20. veljače 2009. Primljeni su novi članovi: Janko Bučar, Ivan Budulica Strikan, Mara Cica Šakotić, Ljubo Krmek. Odlučeno je da u časopisu Osvit mladim stvarateljima damo stalnu rubriku za objavljivanje njihovih radova te da ih predstavljamo i afirmiramo kroz knji-ževne tribine. Usvojen je plan rada i financijski plan za 2009. Donesena je odluka o osnivanju knjižnice DHK HB-a. I na kraju se raspravljalo o ostavštini pokojnog člana Ivana Alilovića.

Peti sastanak Upravnog odbora održan je 22. svibnja 2009. Definiran je datum održavanja Godišnje skupštine, raspravljalo se o financijskom stanju i funkcioniranju DHK HB-a. Na tom su sastanku u DHK HB-a primljeni: Marela Mimica, Zvonko Čuli-na, Vera Primorac, Tomislav Grgo Antičić i Radica Leko.

2�9DOKUMENTI

Zaključak

U razdoblju od 31. svibnja 2008. do 20. lipnja 2009. Društvo je obogaćeno s 14 novih članova, a osiromašeno za četiri koja su preminula između tih dviju skupština: pok. Radovan Marušić, Stjepan Džalto, Vlado Puljić i Pero Budak. Društvo trenutno broji 117 članova. Također možemo konstatirati da smo se kroz prote-klu izvještajnu godinu dobrano naradili uzevši u obzir programe, predstavljanje knjiga, manifestacije, tribine, obljetnicu, časopis Osvit, Nakladu DHK HB-a, književne veze, financijsko opskr-bljivanje DHK HB-a i sve popratne tehničke poslove. Predsjed-nica je dala mnoštvo intervjua za tisak i za medije, a ponajviše su nas pratili Radio Herceg Bosne, Radiopostaja Mir Međugorje i Radiopostaja Mostar; obavljala je brojne kontakte i sastanke s uglednicima iz političkog i kulturnog života kako bi naše Društvo dostojanstvenije i živjelo i radilo. Postoje pokazatelji da bi Grad Mostar mogao Društvo vratiti na svoj proračun, a vrijedno je spo-menuti i da se radi na tome da Društvo dobije bolji i adekvatniji prostor.

Marina Kljajo-Radić, predsjednica DHK HB-a

Ovaj dvobroj Osvita objelodanjen je uz financijsku potporuVlade Republike Hrvatske

iMinistarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine

OSVITčasopis za književnost, kulturu i društvene teme

Naklada.Društva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

UredništvoMarina Kljajo-Radić, Ružica Soldo, Miljenko Stojić i Andrija Vučemil

Glavna urednicaMarina Kljajo-Radić

LektoriceZdenka LeženićKarolina Vrljić

Računalni slog Darko Pandža

Tisak FRAM–ZIRAL, Mostar

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa uredništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; .Web: www.dhkhb.org Cijena pojedinačnom broju: 15 KM. Godišnja pretplata: 60 KM, za inozemstvo 60 eura ili odgovarajuća protuvrijednost u drugoj valuti. .Cijena ovog dvobroja Osvita 3 - 4/2009. je 20 KM.Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit banke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5..