Driavni arhiv u Slavonskom Brodu - Odiel u Poiegi

, OBITELJ TURKOVIC

I KUTJEVO

IZLOZBA U povodu Tjedna arhiva

20. - 30. lipnja 2001. godine u Gradskom muzeju Pozega

Naslovna stranica: DVORAC U KUTJEVU

Pisana povijest Kutjeva poCinje 1232. godine kada iz opatije Zirc u

U garskoj do laze CISTERCITI ("bijela braca") i ovdje osnivaju svoju

opatiju "Vallis honesta de Gotho". Vallis honesta oznacava Pozesku kodinu

(rimska Vallis aurea), a "de Gotho" oznacava mjesto u kojem je sjediste

opatije. Ime Kutjevo se u proslosti razliCito pisalo: Gotho, Gotto, Coto,

Kotho, Kothoa, Cuttieva, Cuttyeva i t.d., a prema opceprihvacenom

misljenju oznaeava mjesto u kutu, sto Kutjevo doista i je. Cisterciti su

svoje opatije osnivali na osamljenim mjestima, uz vodotoke i u blizini

suma. Opatija "de Gotho"je imala znacajne posjede, a pouzdano se zna da

su cisterciti uzgajali vinovu lozu i sagradili podrum za spremanje vina.

Rad na unapredivanju vjerskog i gospodarskog zivota cisterciti su

uspjesno vrsili do dolaska Turaka, a tada napustaju Kutjevo (izmedu 1529. i

1536. godine).

U vrijeme TURAKA Pozega postaje srediste sandzaka, a Kutjevo

srediste nahije (vojvodstva). Izvjestaji iz XVII. stoljeca govore da je opatija

Panorama Kutjeva pocetkom 20. stoljeea

u Kutjevu razorena, a brigu o vjerskom zivotu su vodili franjevci koji su

imali samostane u Velikoj, Pozegi, Nasicama, Brodu, Cerniku i drugdje.

Posjed bivse cistercitske opatije je razdijeljen na vise dijelova kojima

upravljaju razni spahije i age. Za vrijeme Turaka se u Poze5ku kotlinu uvode

nove kulture kukuruz i duhan, a zadr:Zan je i uzgoj vinove loze.

S porazom u velikom austro-turskom ratu potkraj XVII . stoljeca

prestaje turska vlast u Pozestini, a time i u Kutjevu. Nakon izgona Turaka

vise se nije obnovila cistercitska opatija u Kutjevu, te je svu vlast prigrabila

Dvorska komora u Becu. Vee 1689. godine car daruje uvecani posjed bivse

cistercitske opatije zagrebackom kanoniku i naslovnom skradinskom

biskupu IVANU JOSIPU BABICU. Povr5ina posjeda je bila blizu 50 000

jutara, a pored trgovista Kutjevo je obuhvacao 34 sela: Asikovci, Begteze,

Bjelisevci, Cerovac, Ciglenik, Caglin, Cosinac, Duboka, Grabarje, Gradac,

Granje, Hrnjevac,Jurkovac, Knesci, Lakusija, Latinovac, Londzica, Lukac,

Ljeskovica, Mitrovac, N ovoselci, Porec, Rajsavac, Sapna, Sesvete,

Sibokovac, StojCinovac, Sv. Durad (Kula), Sumanovac, Tominovac,

Trapari, Venje i Zarilac. Ukupno je bilo 650 kuca, 403 selista od kojih je 344

bilo napusteno. Prilike prvih poratnih godina su bile teske, posjed je bio

razoren i opljackan, a vojne vlasti su velikim nametima zloupotrebljavali

svoj polozaj.

Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog slabog zdravlja, odlucio je

kanonik Babic vlastelinstvo (gospostiju) Kutjevo predati redu

ISUSOVACA, uz uvjet da dohodak od vlastelinstva ide u naukovne svrhe.

S tim se slozio i kralj Leopold I., pa isusovci vee 1698. dolaze u Pozegu, a

iduce godine osnivaju gimnaziju. Osim gimnazije, isusovci su dr:Zali

osnovne skole u Kutjevu i Sesvetama. U to vrijeme Kutjevo dozivljava svoj

preporod gradi se monumentalna crkva i dvorac koji jos i danas stoje.

Veliki dopris isusovaca je vidljiv i na podrucju gospodarstva. Uvode se

nove grane gospodarstva-svilars tvo, obnavljaju i unapreduju proizvodnju

2

duhana, stocarstvo, sumarstvo, vinogradarstvo i drugo. Isusovci

obnavljaju zapusteni cistercitski podrum, tako da on i danas sluzi svojoj . .

namJem.

Ukidanjem isusovackog reda (1773.) gospodar kutjevackog

vlastelinstva postaje Kraljevska ugarska dvorska kancelarij a, koja osniva

NAUKOVNU ZAKLADU ("Fundus studiorum"), cija zadaca je trebala

biti da od imovine u njenom posjedu izddava rad razlicitih skola. Tada se

vlastelinstvo daje u zakup raznim zakupnicima (poznati su J osic, Jakob pl.

Svetich, grofovi Szecsen de Temerin).

U vremenu do 1882. godine vlastelinstvo je stagniralo, a osobito nakon

ukidanja feudalnih odnosa (1848.). Da se sprijeCi daljnj e propadanje

vlastelintva odlucuje Kraljevska zemaljska vlada da ga proda. Na raspisanu

drazbu najpovoljniju ponudu je dala kompanija Turkovic-Turk i to

1 350 000 forinti.

Vrijeme u kojem je vlastelinstvo u

posjedu OBITELJI TURKOVIC (1882.-

1945.) je obiljezeno velikim napretkom u

gospodarskom pogledu.

Obitelj Turkovic potjece iz Karlovca, a

starinom je iz Kraljevice. Otac obitelji

Vjenceslav Turkovic bio je poznati

karlovacki trgovac, a u tom pravcu je

usmjeravao sinove Petra-Dragutina i

Milana. Medutim, kupnjom veleposjeda

Kutjevo (povrsine preko 25 000 jutara) se

njih dvojca prihvacaju uprave dobra i

uspjevaju ga, uz primjenu tada najmodernijih znanstvenih i tehnickih Grb obitelji Turkovic

dostignuca u poljoprivredi, dovesti do uzornog dobra.

3

Turkovicevo gospodarenje Kutjevom mogli

bismo podijeliti u dvije faze. U prvoj je

dominantna gospodarska grana bilo

sumarstvo (preko 20 000 jutara sume), sto je

stvorilo materijalni temelj za podizanje

suvremenih vocnjaka i vinograda u drugoj

fazi.

U drugoj generaciji suvlasnika Kutjeva

(sinovi Petra-Dragutina Vladimir, Davorin i

Velimir, te sinovi Milana Fedor i Zdenko) se

narocito istice Zdenko, koji je na celu uprave

vlastelinstva od 1925. do 1945., kada, '-------L--=-..:...::..~~....:._..::;_::...__J slobodno mozemo reei, ovo dobro dostize Vjenceslav Turkovic

svoj vrhunac. Ovdje cemo u najkraCim

crtama navesti koje su novine uvedene u vinogradarstvu : plantazni uzgoj

vinograda na zici, uvodenje novih sorti vinove loze (grasevina, pinot bijeli,

sivi i crni, traminac, sauvignon, silvanac, rajnski rizling, plemenka,

frankovka i t.d.), rezanje na dva lucnja, gnojidba i meduredna obrada,

suzbijanje stetnika, proizvodnja sadnog materijala i t.d. Godine 1906.

vinogradi su imali oko 100 ha, a vocnjaci oko 500 ha. Treba reei da je

vocnjak Draganlug ( oko 300 ha) imao 170 000 stabala i tada bio jedan od

nakvecih i najmodernijih u Europi. U podrumarstvu se takoder uvode

suvremene tehnologije, a kapacitet podruma je 1906. iznosio 8 000 hl.

Zaslugom Turkovica Kutjevo vee 1903. ima rasvjetu-na elektricnu struju, a

cijelo vlastelinstvo je bilo povezano vlastitom telefonskom mrezom. Za

potrebe sumarstva i vocarstva je izgracteno oko so km uskotracne pruge.

Sve to govori o razmjerima koje je Kutjevo, gotovo iz nicega, postiglo.

Na zalost, 1945. vlastelinstvo Kutjevo je ponovo dozivjelo pad, ali se,

upravo zahvaljujuei cvrstim temeljima koje su postavili Turkoviei,

4

Milan Turkov ic Petar Drngutin Turkovic

relativno brzo oporavilo.

Osim sto su bili uzorni gospodarstvenici, TurkoviCi su se isticali i

kulturnom djelatnoscu. Poznata je njihova skrb za nasljede kutjevackog

kraja, o cemu svjedoce i njihovi objavljeni radovi ( osobito o povijesti

Kutjeva su pis ali Milan i Zdenko ), a Milan se bavio arheologijom i imao

bogatu zbirku arheoloskih nalaza. Na zalost, na kraju I. svjetskog rata je ta

zbirka, kao i bogata knjiznica zauvijek unistena u pozaru kojem je izgorio i

dvorac.

Za svoj sveukupan rad su TurkoviCi dobivali razna priznanja i pohvale, a

1911. su dobili titulu baruna s pridjevom "Kutjevski".

Obitelj Turkovic je svojim primjerom znatno utjecala na okolno

stanovnistvo, koje polako pocinje primjenjivati nove tehnologije. Zbog

toga su TurkoviCi bili vrlo postovani u Kutjevu i okolici.

U svojoj povijesti je Kutjevo imalo nekoliko uspona ( cisterciti, isusovci) i

stagnacija (Turci, Naukovna zaklada) koji se izmjenjuju, a TurkoviCi su mu

5

priskrbili slavu i ugled kako u

domovini, tako i u inozemstvu, pa su i

danas kutjevacki proizvodi, a osobito

vino, priznati i trazeni. Tako su se

obistinile rijeCi Vjenceslava Tukovica

koje je rekao prilikom kupnje Kutjeva

1882. "da je nakana ovo dobro podiCi . .

na uzoran stepen, a ne 1scrpst1 ga

samo u spekulativne svrhe".

Na izlozbi je prezentiran mali, ali

reprezentativan dio ostavstine Ut...IL-------_::_--. ____ ....J obitelji Turkovic. Ostav5tina, a Zdenko Turkovic

posebno ona iz razdoblja 1925.-1945.

je vrlo dobro sacuvana.

Fond "Obitelj Turkovic Kutjevo" je jedan od najznacajnijih fondova u

pozeskom Odjelu arhiva.

Izlozeno gradivo samo

potvrduje i nadopunjuje sve sto

je naprijed napisano.

Vjerujemo da ce ova

znacajna obitelj jos dosta dugo

biti predmet znanstvenog i •·.-·• t strucnog bavljenja i da konacan

sud o njoj jos nije izrecen.

Goran Hruska, prof.

6

Primjena tehnike II vocarstvu

Rekordni urod vinograda 1928. godine

7

Voc11a pla11taia Draga11lug

LITERATURA:

Turkovic, Milan: Vlastelinstvo Kutjevo, Zagreb, 1906. Turkovic, Milan: Opatija B. D. Marije de Gotho, Zagreb, 1935. Turkovic, Milan: Proslost opatijeB. Dj . Marije, Vallis Honesta de Gotho

seu Kuttyeva 1232.-1773., Susak, 1935. Turkovic, Milan: Povijest Dobra Kutjevo za vrijeme njegovog pripadanja

Naukovnoj zakladi 1774.-1882., Susak, 1935. Turkovic, Milan: Autobiografija Milana Turkovica, Susak, 1938. Turkovic, Milan: Prilozi autobiografiji Milan a Turkovica, Susak, 1939. Turkovic, Zdenko: Lozni rasadnici i mladi nasadi vinograda Gospodarstva

Turkovic u Kutjevu, Zagreb, 1939. Turkovic, Zdenko: Statisticko knjigovodstvo u vinogradarstvu,

podrumarstvu i vocarstvu Vlastelinstva Turkovic u Kutjevu, Zagreb, 1939.

Turkovic, Zdenko: Vinogradarstvo Vlastelinstva Turkovic u Kutjevu, Zagreb, 1939.

Turkovic, Zdenko: Sedam stoljeca Dobra Kutjevo, Zagreb, 1969.

8

IZDAVAC:

Dr:Zavni arhiv - Odjel u Poiegi

Za izdavaca:

Goren Hruska, prof.

AUTOR TEKSTA I KATALOGA:

Goren Hruska, prof.

POSTAV IZLOZBE:

Goren Hruska, prof.

Marija Mikacic

Ljubica Nenadovic

NAKLADA:

200 komada

TISAK:

Tiskara »POZEGA«

Zastitni znak Vlastelinstva Kutjevo