Karolinka renesansaIzvor: Britannica, Ilustrirana povijest svijetaTemelj karolinke kulture je kasnorimska antika koju Karlo nastavlja smatrajui se pravnim batinikom rimskih careva.Karlo Veliki je predstaljen kao zaetnik srednjovjekovne kulturne renesanse. On promovira crkvenu i obrazovnu reformu nakon to je uvidio da su njegovi podanici loe poznavali gramatiku latinskog jezika (u meuvremenu se latinski jezik barbarizovao). Osniva se novo kulturno i dravno sredite: Ahen (Aachen). On tamo poziva strane strunjake kako bi se sprovela obrazovna reforma. Tada na njegov dvor zaista dolaze ljudi iz anglo-saksonskog podruja, kao i iz podruja dananje panije koja je tada islamizirana, te su neki kranski uenjaci pobjegli, zatim iz Italije (dominiraju gramatiari i komiari) i iz Irske. Karlov dvorska kola dobija naziv Akademija. Osniva se i biblioteka kako bi se sakupio to vei broj dijela (zbog znaaja koji su stari manuskripti imali za obrazovanje i kulturnu reformu uope). Organizovano je prepisivanje djela; svaka kola je morala imati skriptoriji. Alkuin (voa turske samostanske kole) je osnovao kolu kaligrafije gdje nastaje Karolinka minuskula, ija je prednost bila to je zauzimala manje prostora na papiru/pergameni. Drugi znaajni znanastvenici su: Angilbert, Einhart i Teodulf.Malo je bilo kulturnih centara u Franakoj dravi, a meu njima su: Lyon, Saint-Martin-de-Tours, Saint Riquier. Ni jedan od ovih se ne moe porediti s znaajem Aachena. Raspad Karolinkog carstva je zaustavio razvoj renesanse, a njeni rezultati se vide u kasnijim generacijama.Najstariji pisani spomenci su glosari ili glose koje nastaju polovinom 8. stoljea. Rije je o zbrkama latinskih rijei protumaenih njemkim jezikom. Razlikujemo dva roda knjievnosti: pogansko pjesnitvo (dotad se usmeno prenosilo) i novonastalo kransko pjesnitvo. Prvom rodu pripadaju: ep o Beowulfu, Pjesma o Hildebrandu i Merseburke gatalice. U drugi rod, izmeu ostalog ubrajamo: Wessobrunnensku molitvu (opisuje stvaranje svijeta) i Muspili (znai smak svijeta). Takoe se, u zapadnom dijelu karolinkog cartsva, oblikuje knjienost na francuskom jeziku.U arhitekturi ponovo dominira gradnja kamenom u crkvenom i svjetovnom graditeljstvu sjeverno od Alpa. Primjenjuju se antiki ornamentalni oblii kao to su akantov ures i korintski kapitel. Umjetnost je bila inspirisana drugim kulturnim podrujima kao to su:Rim, Mala Azija, sjeverna Afrika i Sirija, Irska i kotska. Libri Carolini su temelj likovnih umjetnosti. Crkveno graditeljstvo se nastavlja (na dva glavna tipa rimske arhitekture) na centralnu graevinu i na baziliku. Najznaajnija centralna graevina je dvorska kapela u Ahenu (izgraena: 796-805, carski graditelj: Odo iz Metza), po uzoru na San Vitale u Ravenni (dvorska kapela bizantskog cara Justinijana). U kasnijem periodu su izvrene nadogradnje te je prvobitno oblik izmjenjen. Tip bazilike se gradi po uzoru na rimsku gradsku baziliku iz doba Konstantina Velikog. Jedan od ranijih primjera je elika bazilika u Fuldi okrenuta rema zapadu (ona je bila izgraena po uzoru na staru crkvu Sv. Petra). Kasnije se crkve orijentiraju prema istoku. Karakteristino je da crkvene graevine nemaju svoda, ve su zidovi uzdunog broda bez stupova. Najznaajnije dostignue u graditeljstvu je gradnja dvojnog kora. Grade se kripte i samostani.Gradnja carskih dvoraca je takoe znaajna. Obzirom da car nije moao upravljati carstvom iz jednog stalnog sjedita, on nareuje izgradnju carskih dvoraca (Pfalz) na vie stratekih mjesta. Ovi dvorci podrazumjevaju: stambenu palatu, dvorsku kapelu, eliki odbrambeni i promatraki toranj i okolni tvravski zid s prostorijama za straare i vjnu pratnju vladara.Najznaajnije ostvarenje karolinke umjetnosti su ilumincije (oslikavanje knjiga). Njeguje se u dvorskim i samostanskim kolama. Uzor (oni su izgubljeni) su starokranske i kasnoantike ilustrirane knjige. Znaajno je plono i slojevito prikazivanje svega to je prostorno kao i prikazivanje dogaaja u uzrono-posljedinom redoslijedu i isticanje naturalistikih oblika i gesta. Izrazito se nagjaava fizionomija i pojaano je znaenje personifikacija. Najznaajnije knjige su sadrile tekstove religijoznog karaktera, te su bile veoma vrijedne (iz duhobnoh i materijalnih /Iluminacija/ razloga), pa su zbog toga uvezane vrijednim materijalima kao to su bjelokost ukraenom s draguljima i zlatnom reljefu. Takve knjige su naruivali carevi.Monumentalne zidne slike gotov se nisu ouvale. Najznaajniji primjerak nalazimo u Mstairu u Graubndenu (u crkvi koju je Karlo Veliki utemeljio). Prikazani ciklusi Davidovog i Isusovog ivota, kao i spizode apostolskog djelovanja. U karolinkoj umjetnosti nije dolo do znaajnog razvoja plastike (osim radova u bjelokosti i zlatarskog umjea, to vie spada u primjenjenu umjetnost).Uticaj renesanse izvan Carstva:U kraljevstvu Wessexa (Velika Britanija), kralj Alfred (doao na vlast 871), pod uticajem Karolinke renesanse pokuava imitirati djelovanje Karla Velikog na kulturu, obrazovanje i nauku. On zove sveenike s Kontinenta, posebno iz Saint-Bertina, kako bi porenuo kultnurnu reformu. Na njegov dvor dolaze takoe engleski plemii i sveenstvo. Tada su prevedene knjige s latinskog na engleski jezik kako bi ih mladi mogli (djeca aristoktrata) razumjeti. Ovu politiku nastavljaju njegovi nasljednici i postepeno se iti na ostatak otoka. U samostanima (Canterbury, York i Winchester) mladi sveenici obnavljaju vjerske i sekularne nauke.U nemakom govornom podruju znaajne naune obnove se dogaaju u Corveyu i Gandersheimu. Nauka se najvie zasniva na gramatici i djelima klasinih autora.Izvor: Le Goff Srednjovjekovna civilizacijaPrema Le Goffu karolinka renesanska predstavlja niz malih renesansi koje su se dogodile u Corbieu, Sv Martinu iz Tursa (Saint-Martin-de-Tours), Sv. Gallu, Fuldi, Bobbiu, Yorku, Paviji i Rimu. To je blistava i povrnska pojava (reforma) koja je odgovaralamalom broju ljudi (aristokratiji). Glavni cilj je poboljati laike i crkvene kadrove karolike drave. Ali istovremeno je ova reforma znaajna kao utemeljitelj intelektualnog i umjetnikog aparata zapadne Evrope. Izvorna djela uvode novi sloj znanja (ispravljeni i dotjerani rukopisi starih autora).Alkuin predstavlja kariku u dovravanju progrma slobodnih umjea. Harban Maur (duhovni sin Alkuina), opat Fulde i nadbiskup Mainza uitelj Germanije, sastavljaju enciklopediju De universo i raspravu iz pedagogije De institucione clericorum. Ova djela e predstavljati temelj svih biblioteka sednjovjekovnih redovnika uz djela Kasiodora i Izidora. Karolinki autori su izgradili sloj duhovnih autoriteta. Ostvarenja renesanse su manja od njenih elja i pretenzija, ona je svijetu srednjovjekovlja prenijela spasonosne strasti: sklonost ka vrsnoi, ispravljanju tekstova, humanistikoj kulturi (ioako oskudnoj) i ideja da je obrazovanje jedna od temeljnih zadaa i osnova moi drave i vladara.Tada je javljaju i umjetnika remekdjela kao to su minijaturi na kojma se opet javlja realizam, sloboda poteza i procvat boja.