KARDIOVASKULARNA OBOLJENJA
description
Transcript of KARDIOVASKULARNA OBOLJENJA
KARDIOVASKULARNA OBOLJENJA
Kardiovaskularne bolesti podrazumevaju bolesti koje zahvataju srce i krvne sudove, a prema
podacima Svetske zdravstvene organizacije najznačajniji su uzročnici oboljevanja i umiranja u
svetu. Gotovo polovina od ukupne smrtnosti usled hroničnih bolesti pripisuje se
kardiovaskularnim bolstima. Širok spektar faktora rizika za nastanak ovih oboljenja je
identifikovan, a oni se mogu podeliti na nekoliko različitih načina. Jedan od njih je podela na
faktore rizika na koje se ne može uticati (uzrast, pol, nasleđe) i faktore rizika na koje se može
delovati, pa se na taj način kardiovaskularne bolesti mogu prevenirati. Najznačajniji od
promenljivih faktora rizika su povišen krvni pritisak, pušenje, povišen LDL holesterol, nizak
HDL holesterol, gojaznost, dijabetes, fizička neaktivnost, neadekvatna ishrana i drugi. Pored
tradicionalnih faktora rizika, brojna patološka stanja se dovode u vezu sa povećanim rizikom za
nastanak oboljenja jer su praćena poremećajima metaboličkog statusa, homeostatske regulacije i
funkcije organizma. Faktori rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti često su praćeni
promenama u oksidativnom statusu, a stanje oksidativnog stresa, odnosno povećana
koncentracija slobodnih radikala i smanjena aktivnost endogene i egzogene antioksidativne
zaštite, dovodi se u vezu sa patogenezom kardiovaskularnih i drugih hroničnih bolesti
HIPERTENZIJA
Povišen krvni pritisak je najčešći faktor rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti, pri čemu
više vrednosti podrazumevaju veći rizik, naročito kada su prisutni i drugi faktori, kao što su
nasleđe, dijabetes, gojaznost, pušenje ili bolesti bubrega. U skladu sa podelom preporučenom od
strane Evropskog društva za hipertenziju i Evropskog kardiološkog društva (eng. European
Society of Hypertension, European Society of Cardiology) visokim-normalnom arterijskim
krvnim pritiskom se smatra sistolni krvni pritisak vrednosti od 130–139 mmHg i/ili dijastolni od
85–89 mmHg. Pokazano je da oksidativni status osoba sa farmakološki nelečenom esencijalnom
hipertenzijom karakteriše povećanje nivoa markera lipidne peroksidacije u krvi, kao i povećana
produkcija superoksid-anjona i vodonik-peroksida u polimorfonuklearnim leukocitima, i smanjenje
aktivnosti antioksidativnih enzima i koncentracije vitamina E. Pri tome, normalizacija vrednosti
krvnog pritiska dovodi do normalizacije vrednosti navedenih parametra oksidativnog stresa i
antioksidativne zaštite. Pokazano je da je u stanju hipertenzije smanjena bioraspoloživost azot-
monoksida, važnog vazodilatatora, koji se degradira u prisustvu slobodnih radikala. Naime,
poluvreme eliminacije, a samim tim i biološka aktivnost NO zavisi od prisustva ROS, pre svega
superoksid-anjona koji reaguje sa NO i dovodi do formiranja visoko reaktivnog peroksinitrita. Ova
reakcija se odvija 10 puta brže od reakcije u kojoj superoksid dismutaza razlaže superoksid-anjon, a
rezultat je smanjenje bioraspoloživosti azot-monoksida, kao i njegovih zaštitnih efekata. Smatra se da
NO oslobođen u vaskularnom endotelu ispoljava anti-aterosklerotsko dejstvo, pa se inicijacija, ali i
ubrzavanje procesa ateroskleroze dovodi u vezu sa stanjima deficita NO.
http://care.diabetesjournals.org/content/31/Supplement_2/S181.full
ATEROSKLEROZA
Ateroskleroza je dugotrajan, hroničan patofiziološki proces koji se odvija u zidovima krvnog
suda (prvenstveno u velikim i srednjim arterijama) i dovodi do taloženja holesterola i stvaranja
aterosklerotičnih plakova. Novija ispitivanja su ukazala da je ateroskleroza posledica ne samo
poremećaja u metabolizmu lipida, već i poremećaja u procesu homeostaze, kao i da je to
inflamatorni proces, jer je u subendotelnom prostoru uočeno prisustvo brojnih medijatora
inflamacije.
Razvitak ateroskleroze zavisi od osetljive ravnoteže između proinflamatornih stimulusa sa jedne
strane i antiinflamatornih i antioksidativnih odbrambenih mehanizama sa druge strane.
Tipični prikaz ateroskleroze je nakupljanje oksidativno modifikovanih lipoproteina male gustine
unutar plaka i ovi lipoproteini daju značajan doprinos inflamatornom stanju ateroskleroze i igraju
ključnu ulogu u njenoj patogenezi.
Modifikacija LDL se dešava u subendotelnom prostoru gde postoji mnogo veći broj štetnih
agenasa, pre svih oksidanasa. LDL čestica u slučaju disfunkcije endotela prelazi u subendotelni
prostor. Do disfunkcije endotela i do prelaska LDL-a u subendotelni prostor dolazi u slučaju
hipertenzije, u slučaju jako visokih vrednosti holesterola u krvi pod uticajem genetskih faktora ili
unosa hranom, kao i usled prisustva malih, gustih LDL čestica koje lakše prolaze endotelnu
barijeru. Oksidativna modifikacija LDL čestica odvija se tako što ćelije endotela, monociti,
makrofagi, pa i ćelije glatkih mišića oslobađaju slobodne radikale koji vrše oksidaciju. U
subendotelnom prostoru ima dosta manje antioksidanata u odnosu na plazmu koja je dosta dobro
puferovana antioksidansima. Oksidovani lipoproteini niske gustine pokazuju citotoksičnost,
hemostatičnost i hemotaktičnost u odnosu na ćelije endotela, i ovo dovodi do oslobađanja
mnogih citotoksičnih faktora i aktivira adhezione molekule koji omogućavaju adheziju monocita
za endotel i njihov prodor kroz endotel u subendotelni prostor.
Dejstvom ovih citotoksičnih faktora u subendotelnom prostoru dolazi do diferencijacije monocita
u makrofage. Modifikovani oksidisani LDL se vezuje za receptore hvatače na makrofagama i oni
preuzimaju LDL čestice u velikim količinama. Akumulacija velikih količina holesterola u
makrofagama stvara penaste ćelije. Daljom akumulacijom holesterola nastaju masne pruge jer se
holesterol akumulira ne samo u penastim ćelijama već i ekstracelularno. Pored ovoga makrofage
stvaraju određene faktore inflamacije, ali i faktore proliferacije ćelija glatkih misica, poput
faktora rasta i citokina. Pod uticajem tih faktora ćelije glatkih mišića proliferišu iz medije u
intimu i sintetišu ekstracelularni matriks (kolagen koji stvara fibroznu kapu aterosklerotskog
plaka).
Slika Modifikacije endotela u aterosklerozi
Suština ateroskleroze leži u modifikaciji lipoproteinskih čestica, zapravo u njihovim fizičko-
hemijskim promenama, koje menjaju funkciju ovih čestica odnosno njihov normalan
metabolizam. U razvoju ateroskleroze najvažnija je modifikacija LDL-a kao nosioca najveće
kolicine holesterola u organizmu. Oksidativna modifikacija se odvija prooksidansima koji se
stvaraju u subendotelnom prostoru i to su:
1. Metalni joni gvožđa i bakra
2. Enzimi
-lipooksigenaze (najvaznija je 15-lipooksigenaza)
-membranski enzimi – NADPH- oksidaza
-produkti dejstva mijeloperoksidaza
3. Reaktivna jedinjenja kiseonika
-slobodni radikali
-superoksid anjon
4. Reaktivna jedinjenja azota
Mnoge studije ukazuju da je superoksid anjon jedan od glavnih agenasa koji dovodi do
oksidacije LDL-a. LDL lako podleže oksidativnoj modifikaciji zbog sadržaja lipida, ali promene
se ne dešavaju samo na lipidnoj komponenti LDL-a, nego i na apoproteinima. Najpre se
odigravaju hemijske promene, zatim fizičke i na kraju funkcionalne promene. Dejstvom
oksidanasa dolazi do oksidacije polinezasićenih masnih kiselina koje ulaze u sastav estara
holesterola, fosfolipida i prisutnih triglicerida, ali isto tako i do oksidacije samog holesterola.
Rezultat lipidne peroksidacije je promena fizičkih karakteristika LDL čestice: gustina,
naelektrisanje a na kraju i funkcije LDL cestice tj. sposobnost vezivanja za LDL receptore putem
apolipoproteina B, smanjenje afiniteta za LDL receptore i povećanje afiniteta za receptore
hvatače na makrofagama dovodi do stvaranja penastih ćelija.
http://www.tmg.org.rs/v320403.htm
DIJABETES
http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0025-8105/2008/0025-81050810458Z.pdf